2

Sadržaj:

1. UVODNI DIO – tehnologija općenito................................................................................. 3 Tehnologija (općenito)................................................................................................................ 3 Tehnologija građenja .................................................................................................................. 3 Tehnološki radni procesi............................................................................................................. 3

2. A R M A T U R A ................................................................................................................. 6 2.1. Proizvodnja armature ........................................................................................................... 6 2.2. Vrste armature...................................................................................................................... 7

2.3.1. Temelji ........................................................................................................................ 11 2.3.2. Stupovi (vertikalni serklaži...)..................................................................................... 13 2.3.3. Zidovi (jednostrano ili dvostrano armirani, zakrivljeni…)......................................... 14 2.3.4. Grede (podvlake, nadvoji, horizontalni serklaži...)..................................................... 15 2.3.5. Ploče............................................................................................................................ 15 2.3.6. Stubišta........................................................................................................................ 17

2.4. Tehnologija armiračkih radova u pogonima ...................................................................... 18 2.4.1. Svrha formiranja armiračkih pogona .......................................................................... 18

2.5. Armirački alati, uređaji, strojevi ........................................................................................ 22 2.5.1. Alati............................................................................................................................. 22 2.5.2. Uređaji i strojevi ......................................................................................................... 22

2.6. Vrste armiračkih radova prema normama.......................................................................... 27 3. BETON ................................................................................................................................ 28 3.1. Proizvodnja betona............................................................................................................. 28 3.2. Vrste (podjele) betona........................................................................................................ 28

3.2.1. Prema težini (gustoći) ................................................................................................. 28 3.2.2. Prema tehničkim uvjetima .......................................................................................... 29 3.2.3. Prema konzistenciji ..................................................................................................... 29 3.2.4. Prema čvrstoći............................................................................................................. 30 3.2.5. Prema posebnim postupcima transporta i ugradnje .................................................... 31 3.2.6. Prema mjestu proizvodnje........................................................................................... 32 3.2.7. Prema uporabi armature.............................................................................................. 32 3.2.8. Prednapeti beton.......................................................................................................... 33

3.3. DODACI BETONU ( ADITIVI ) .................................................................................... 35 3.4. Tehnologija betonskih radova u pogonima i na gradilištima............................................. 38

3.4.1. Tehnologija spravljanja betona ................................................................................... 38 3.4.2. Tehnologija spravljanja elemenata i konstrukcija....................................................... 40 3.4.3. Tehnologija spravljanja, ugradnje, zbijanja i njege betona......................................... 41

3.5. Alati, uređaji, strojevi, postrojenja..................................................................................... 57 3.6. Vrste betonskih radova prema normama ........................................................................... 61

4. ARMIRANI BETON.......................................................................................................... 62 4.1. Koncept armiranog betona................................................................................................. 62 4.2. Prionjivost betona i armature ............................................................................................. 63 4.3. Zaštitni sloj betona............................................................................................................. 64 4.4. Sidrenje armature ............................................................................................................... 67 4.5. Nastavljanje armature ........................................................................................................ 70

Literatura:............................................................................................................................... 77

3

1. UVODNI DIO – tehnologija općenito Tehnologija (općenito) - označava umijeće prerade sirovina u proizvod. Kao znanost istražuje tehniku proizvodnje u cjelini, a posebno radnog procesa kao i pojedine čimbenike koji su od utjecaja na odvijanje radnih procesa i njihovu međusobnu ovisnost. Istražuje također promjenjivost odnosa pogotovo kod predviđanja sredstava za proizvodnju u određenom vremenu i prostoru. Tehnologija građenja – za tehnologiju građenja (pa prema tome i za pojedine tehnologije građenja: armiračke, betonske, tesarske, zidarske…) je to značajno jer se radni proces odvija na prostoru na kojem djeluje veći ili manji broj radnika, strojeva, postrojenja većeg ili manjeg kapaciteta. Radni prostor također može biti promjenjiv u odnosu na karakter građevine, u dužinskom (ceste) ili visinskom (zgrade) smislu, čime se mijenjaju i uvjeti rada. Na izbor sredstava i odvijanje procesa utječu i prirodne pojave kao što su padaline, hladnoća, vlaga, smrzavanje, pojava podzemnih ili nadzemnih voda i sl. Tehnološki proces označava redoslijed i način vršenja pojedinih dijelova složenog radnog procesa za dobivanje proizvoda određenih osobina. Rad vrše ljudi i strojevi, a za izradu istog proizvoda mogu se koristiti razne metode rada. Za izradu građevinskog objekta potrebno je izvršiti razne vrste radova i radnih procesa koji se mogu izvršiti na više načina ovisno o primjeni mehanizacije, alata, materijala, redoslijedu i ovisnosti radnih kapaciteta. Određivanje tehnološkog procesa odnosno načina na koji će neki posao biti obavljen polazna je faza za organizaciju i planiranje proizvodnje, za određivanje trajanja pojedinih radova, te za građevinu ukupno. Veliki objekti (mostovi, brane, autoputevi..) zahtijevaju proučavanje metoda rada, izbor opreme i postrojenja i dr. prije početka radova. O tome ovisi dobar dio troškova građenja. Te zadatke rješavaju timovi stručnjaka. Odluke za osnovne procese donose se centralno u pripremi rada, a detalji se često rješavaju u pogonima ili na gradilištu.

Vezano za tehnološki proces armiračko-betonskih radova kroz slijedeće teme obradit će se tehnološki proces izrade armaturnih sklopova u pogonima, kao i tehnološki proces izrade armirano betonskih elemenata na gradilištu.

Tehnološki radni procesi Složenije radove ili proizvodne procese je potrebno rastaviti na jednostavnije dijelove ili elemente radi lakše organizacije rada, određivanja potrebnih sredstava i utroška vremena.

4

Primjer:

MJESTO

GRADILIŠTE

BROJ RADNIKA I STRUKTURA

STROJEVI

ALAT

Betoniranje armirano- betonske konstrukcije

- Izrada oplate - Montaža oplate - Izrada armature - Montaža armature - Izrada betona - Ugradnja betona - Transport oplate - Transport armature - Transport betona

- Ispravljanje armature - Čišćenje - Sječenje - Prijevoz na mjesto savijanja - Savijanje - Odnošenje

- Namještanje šipke na stolu - Navlačenje ključa - Savijanje šipke - Skidanje ključa - Odlaganje šipke

- Pokret rukom do šipke - Zahvatanje šipke - Kretanje šipkom do mjesta savijanja - Namještanje šipke - Premještanje

SLOŽENI PROCES

RADNI PROCES

RADNE OPERACIJE

RADNI POSTUPCI

RADNI POKRETI

Primjerom podjele složenog procesa vidi se rastavljanje istog do radnih pokreta, a preko radnih operacija i postupaka. Na taj način se mogu proučavati, analizirati i mjeriti te dobrom organizacijom i planiranjem dovesti do uspješne koordinirane proizvodnje (na osnovi određivanja potrebnog vremena za rad te iznalaženja normi). Procese rada dijelimo na: - Osnovne (odnose se na neposredno građenje ) - Pomoćne (odnose se na pomoćne radove kojima se osigurava normalan tijek osnovnih radova) Osnovni procesi rada su određeni načinom građenja na samom objektu, a proporcionalni su s količinom radova. Pomoćni radni procesi ovisni su o razvoju i industrijalizaciji građevinske proizvodnje (primjer proizvodnje armaturnih sklopova i betona u pogonima ili gradilištima ) Procesi mogu biti: - individualni (kad ga može obavljati 1 radnik) - grupni (istovremeno sudjeluje više radnika) Procesi (ovisno o učešću mehanizacije) mogu biti: - automatizirani (kad se rad izvršava uređajem koji nakon stavljanja u pogon radi bez učešća čovjeka, npr. automatizirana betonara) - mehanizirani (kad se rad vrši pomoću stroja) - polumehanizirani (kad se rad vrši pomoću mehaniziranog alata i uređaja uz korištenje mehaničke energije) - ručni (kad radnik radi uz korištenje rada mišića npr. montaža armature) Radni proces ima obilježja da se za vrijeme njegovog odvijanja ne mijenja sastav radne grupe, dok se alat i materijal mogu mijenjati u tijeku rada. Radna operacija je u pravilu dio radnog procesa kod čega se rad obavlja s istim materijalom i alatom i istim sastavom radne grupe. Promjena alata (materijala) znak je prijelaza na drugu operaciju.

5

Radni postupak je dio radne operacije koju karakterizira specifični dio radnje ili prostora. Radni pokreti su elementarni dijelovi koje izvršava radnik u cilju izvršenja određenog rada. Pokreti se vrše udovima, tijelom i glavom. Podjela do radnih operacija se vrši kod određivanja potrebnog vremena za rad (iznalaženje normi), kod organizacije rada i tehnološkog redoslijeda i planiranja aktivnosti. Osnovni cilj proučavanja pokreta od strane analitičara radnih procesa je uklanjanje suvišnih pokreta, olakšanje teških i zamjena grčevitih pokreta blagima. Time se uklanja suvišan rad i povećava proizvodnja bez povećanja utroška ljudske energije. U graditeljstvu se obavljaju pretežno radovi s grubim pokretima ruku i nogu u stojećem, klečećem ili čučećem stavu (montaža armature), u nagnutom naprijed ili natrag ili čak u ležećem stavu. Za postizanje racionalnijih pokreta potrebno je:

- izvršavati što kraće pokrete uz manje zamora - podjednako opterećivati obje ruke - koristiti linijske pokrete bez prekidanja i bez oštrih promjena pravaca - primjenjivati lagani ritam ako je moguće - izabrati najpovoljniji položaj pri radu - provesti uvježbavanje radnika za bolji način rada

U svakoj proizvodnji postoje određeni zastoji i gubitci, bez obzira na stupanj organiziranosti rada. Što je lošija organizacija troškovi gradilišta su veći. Smanjenje gubitaka u proizvodnji čine osnovne mjere za povećanje produktivnosti rada. Gubici na koje radnik može direktno utjecati (iako ne u potpunosti) na svom radnom mjestu nastaju:

- uslijed loše organizacije radnog mjesta (suvišno kretanje, loš raspored sredstava za rad i materijala) - radi nestručnosti ili nedovoljne uvježbanosti radnika - uslijed nedovoljne zaštite radnika na radnom mjestu - uslijed neispravnog ili neodgovarajućeg alata i opreme - zbog loših odnosa među radnicima i lošeg rukovođenja - uslijed loših uvjeta na gradilištu (stanovanje, prehrana, prijevoz, klimatski uvjeti) - radi kršenja radne discipline - zbog lošeg obavljenog rada (ponavljanje rada) - uslijed neodgovarajućeg nagrađivanja, neisplate plaće idr.

6

2. A R M A T U R A Armatura - građevni proizvod koji se izrađuje od čelika za armiranje

proizveden u centralnoj armiračnici (tvornici armature), u armiračnici pogona za predgotovljene betonske elemente ili u armiračnici na gradilištu.

2.1. Proizvodnja armature Armatura u smislu Tehničkih propisa za betonske konstrukcije smatra se i proizvodi kao:

a) čelik za armiranje b) čelik za prednapinjanje i čelik za armiranje

pri čemu će se čelik za armiranje koristiti kao armatura za armirano betonske konstrukcije, a čelik za prednapinjanje zajedno s čelikom za armiranje kao armatura za prednapete betonske konstrukcije. Njihova tehnička svojstva specificiraju se u projektu betonske konstrukcije odnosno u tehničkoj specifikaciji projekta. Označavanje armature vrši se na otpremnicama i posebnim oznakama te se obavezno upućuju na određenu specifikaciju. - čelik za armiranje označavamo prema normama niza n HRN EN 10080-(1-6) u skladu s n HRN CR 10260 HRN EN 10027-1.1999 HRN EN 10027-2.1999 HRN EN 10020: 1999 - čelik za prednapinjanje prema normama niza nHRN EN 10138 a u skladu s n HRN CEN CR 10260 HRN EN 10027-1:1999 HRN EN 10027-2:1999 HRN EN 10020:1999 Uzimanje uzoraka, priprema i ispitivanje svojstava armature provodi se prema normama nizova n HRN EN 10080 te n HRN EN 10138 i prema normama HRN EN ISO 15630 HRN EN 10002-1 Izuzetno i HRN EN ISO 377 ako je armatura sklop čelika za armiranje i dr. čeličnih proizvoda (profila, cijevi…) Nakon što je proizvedeno iz željezne rudače u visokim pećima betonsko željezo i čelik dalje se obrađuje do potrebnih čvrstoća i oblika te specificirano transportira da nekog od mjesta buduće proizvodnje ili stovarišta građevinskih materijala. Armatura se naručuje, transportira i isporučuje bilo za:

- centralnu armiračnicu u tvornici armature - armiračnicu pogona za predgotovljene betonske elemente ili - armiračnicu na gradilištu

Na kojem god mjestu ugradnje armature ona bila izvedena i postavljena u oplatu prema projektu betonskih konstrukcija, ne smije se izvršiti betoniranje ako nije prethodno pregledana, ispitana i potvrđena sukladnost čelika, zavara, preklopa, mehaničkih spojeva, spojki, cijevi za natege i morta za injektiranje.

7

2.2. Vrste betonskog čelika a) čelik za armiranje ( nHRN EN 10080-1 ) Pod opterećenjem se čelik deformira, a što je veću deformaciju materijal sposoban podnijeti bez krtog loma, to je duktilniji.

Duktilnost (žilavost) je svojstvo materijala da podnese plastičnu deformaciju bez

loma. Betonski čelici se svrstavaju se u 3 razreda duktilnosti (žilavosti) A,B,C a isporučuju se u obliku:

• šipki i namota za izravnu upotrebu ili za proizvodnju zavarenih armaturnih mreža i zavarenih rešetki za gredice • tvornički proizvedenih zavarenih armaturnih mreža • zavarenih rešetki za gredice

Prema normi armaturni čelik se označava:

- oznaka oblika proizvoda (šipka, namot, mreža ili rešetkasti nosač) - oznaka norme n HRN EN 10080-2-4 - naziv ili oznaka (broj ) čelika - nazivne izmjere proizvoda ( u milimetrima ) - dopunske obavijesti prema n HRN EN 10080-2-6

Norme n HRN EN 10080-2 do 4 razlikuju 3 vrste površinskog izgleda - glatki P - profilirani I - rebrasti R Tablica svojstava čelika za armiranje prema normama HRN EN 10080-2 do 4

Naziv i oznaka (broj) čelika

B500A (1.0438)

B500B (1.0439)

B450C (1.04…)

Oblik proizvoda namot šipka namot šipka namot Nazivni promjer d(mm) 4-16 6-40 6-16 6-40 6-16 Granica razvlačenja Rc(N/mm²) ≥500 ≥500 ≥450

Omjer vlačne čvrstoće i granice razvlačenja Rm/Rc

≥1,05 ≥1,08 ≥1,15 ≤1,35

Omjer stvarne i nazivne vrijednosti granice razvlačenja Rcact/Rcnom

- - ≤1,20

Postotak ukupnog istezanja pri najvećoj sili Agt (%) ≥2,5 ≥5,0 ≥7,5

Primjer označavanja armaturne šipke promjera d 20 mm i nazivne duljine 12000 mm označava se prema nazivu čelika: - šipka n HRN EN 10080-3-B500B–20 x 12000 Ili prema broju čelika - šipka n HRN EN 10080-3-1.0439-20 x 12000

8

Armatura treba imati 2 ili više redova paralelnih poprečnih rebara koja su po opsegu jednolično raspoređena i imaju po cijeloj duljini jednolični razmak, uz eventualna uzdužna rebra čija visina ne smije prijeći 0,15 d. Visina poprečnih rebara mora biti 0.05 do 0.10 d; kul α≥45°, a kut β=35°do 75°, a razmak c=0.5 do 1.0 d

9

b) Zavarene mreže Sastavljene su od međusobno okomito položenih šipki koje su na svakom spoju (križanju) spojene električnim varom. Označavaju se kao i čelik za armiranje u namotima i šipkama

- oznakom oblika proizvoda ( mreža ) - oznakom norme n HRN EN 10080-5 - nazivom ili brojem ( oznakom ) čelika - nazivnim izmjerama proizvoda ( izmjere mreža, žica, osnih razmaka, prijepusta)

Također se označavaju pojedinačni elementi mreža: NL - broj uzdužnih šipki PL – osni razmak uzdužnih šipki dL – promjer uzdužnih šipki L – duljina uzdružnih šipki µ1, µ2 – prijepust uzdužnih šipki Nc – broj poprečnih šipki Pc – osni razmak poprečnih šipki dc - promjer poprečnih šipki B – duljina poprečnih šipki µ3, µ4 – prijepust poprečnih šipki Naziv ili oznaka čelika B 500 A

( 1.0438) B 500B (1.0439)

B 450 C (1.04…)

Nazivni promjer d ( mm ) 5-16 6-16 6-16 Granica razvlačenja Rc ≥500 ≥500 ≥450 Omjer vlačne čvrstoče i granice (N/mm²) razvlačenja Rm/Rc

≥1,05

≥1,08

≥1,15 ≤1,35

Omjer stvarne i nazivne vrijednosti granice razvljačenja Rcact/Rcnom

-

-

≤1,20

Postotak ukupnog istezanja pri najvećoj sili Agt (%) ≥2,5 ≥5,0 ≥7,5

c) Zavareni rešetkasti nosači Ovi nosači sastoje se od gornjeg i donjeg pojasa i dijagonale i proizvode se od čelika za armiranje, prema normama n HRN EN 10080-1;2;3;4. Označavaju se na slijedeći način: - oznakom oblika proizvoda - oznakom norme za ovu vrstu proizvoda - projektiranom visinom rešetkastog nosača - nazivnim izmjerama gornjeg pojasa, dijagonale i donjeg pojasa - nazivom ili brojem čelika istih elemenata

10

ČELIK ZA PREDNAPINJANJE Ova vrsta čelika razlikuje tri glavne podgrupe armature; to su žice, užad i šipke. Geometrijske značajke mu se definiraju pomoću nazivne ploštine presjeka s dopuštenim odstupanjima i pomoću nazivnog promjera. Eventualno se daju i pojedinosti oblika proizvoda. Čelik za prednapinjanje obuhvaćen je normama n HRN EN 10138-;2;3;4 i izvještajem n HRN CR 10260 - žice se označavaju: - brojem norme n HRN EN 10138-2 - nazivom čelika koji sadrži • slovo y za čelik za prednapinjanje • nazivnu vlač. čvrstoću u MPa (1770 MPa) • slovo C za hladno vučenu žicu - nazivnim promjerom žice u mm ( koji se kreće od 3 do 10mm) - slovom I ako se radi o profiliranom čeliku Primjer: n HRN EN 10138-2-Y1770 C-5,0-I - užad se označava: - brojem norme n HRN EN 10138-3 - nazivom čelika koji sadrži: • slovo y za čelik za prednapinjanje • nazivu vlačnu čvrstoću u MPa • slovo S za užad • znamenkom 3 i 7 za broj žica u užetu • slovo G - označava zatvoreno uže - nazivnim promjerom užeta u mm ( od 5,2 do 18mm) - razredom A ili B - slovom I – ako se radi o profiliranom čeliku Primjer: n HRN EN 10138-3 Y1860S7-16,0-A - šipke se označavaju: - brojem norme n HRN EN 10138-4 - nazivom čelika koji sadrži • slovo Y za čelik za prednapinjanje • nazivnu vlačnu čvrstoću u MPa • slovo H za vruće valjane šipke - nazivnim promjerom žice u mm ( od 15 do 40 mm) - slovom R za rebraste šipke Primjer: n HRN EN 10138-4Y1030H-26-R

11

2.3. Primjena armature u konstrukcijskim elementima U slijedećem poglavlju bit će prikazani osnovni konstrukcijski elementi izrađeni od armiranog betona s objašnjenjem djelovanja opterećenja, a time i okvirnim položajem armature budući da se za svaki konkretni slučaj konstrukcijskog elementa ona točno proračunava i postavlja. Bit će prikazani primjeri trakastih i temelja samaca, stupova raznih poprečnih presjeka, zidova, greda slobodno položenih i kontinuiranih, ploča (ravne, s gredama, sitnorebraste i konzolne) te stubišta na pločama između podesnih greda, stubišta na lomljenoj ploči (1 ili 2 puta lomljenoj), stube na dva ležaja i konzolne stube. Ostali konstrukcijski elementi koji su složeniji zahtijevali bi puno više objašnjenja i prostora te ovdje nisu obrađeni.

2.3.1. Temelji

Temelji su nosivi elementi konstrukcije koji opterećenje sa zidova i stupova prenose na tlo.

Oblik i vrsta temelja ovisi o konstrukcijskom elementu čije opterećenje temelj mora prenijeti na tlo (zid, stup), kao i o dubini i vrsti temeljnog tla. Ako se ispod građevine nalazi tlo dobre nosivosti opterećenje s temelja se prenosi neposredno na tlo, a zbog zone smrzavanja dno temelja treba biti najmanje 80 centimetara ispod kote terena. Takve temelje nazivamo plitkim, a mogu biti izvedeni kao: - trakasti temelji - temelji samci - temeljne grede (rešetkasti temelji) - temeljne ploče Ako se nosivi slojevi tla nalaze na većim dubinama tad se izvode duboki temelji. Opterećenje se tad na tlo prenosi preko pilota (šipova), temeljnih bunara, sanduka, kesona, dijafragmi i sličnih konstrukcija. Budući da se najčešće primjenjuju plitki temelji prikazat ćemo kroz trakasti i temelje samce neke od mogućih načina postavljanja armature. • Trakasti temelji izvode se ispod zidova (u masovnim konstruktivnim sustavima) ili ispod stupova ako ih je veći broj pri čemu se traka proračunava kao temeljna greda. Sama širina trake ovisi o ukupnom opterećenju, nosivosti tla i dopuštenom naprezanju tla. Armatura je postavljena kao glavna, poprečno u odnosu na dužinu trakastog temelja (1), a sporedna na njoj po dužini trakastih temelja (2). Primjer je s trapeznim poprečnim presjekom trakastih temelja, a proračunom su određene dimenzije armature, razmaci i dr.

12

• Temelji samci izvode se ispod stupova (u skeletnim konstrukcijskim sustavima). Obično su tlocrtnog izgleda kao i poprečni presjek stupa ispod kojeg se nalaze (pravokutni, kvadrati, kružni, višekutni). Armatura stope križno je postavljena pri donjoj koti temelja, a od nje polaze 4 šipke za nastavljanje armature stupa koje su povezane vilicama (sponama). Ispod stupa, u njegovoj dvostrukoj širini križno postavljena armatura je na dvostruko gušćem razmaku nego na preostalom dijelu.

13

• Rešetkasti temelji se primjenjuju u skeletnim sustavima gdje su razmaci stupova dosta bliski, veće je opterećenje objekta i relativno nejednoliko tlo koje ne omogućuje ravnomjerno slijeganje pa se ovim načinom temeljenja ukupno povećava površina tla na koju opterećenje djeluje. Ovi temelji se sastoje od dijela stupova koji naliježu na temeljne grede koje su raspoređene pod pravim kutom i svaki stup može imati ispod grede i temelj samac ili trakasti temelj (rjeđe). Grede su minimalne dimenzije 30/30cm i izvode se kao uobičajene grede gornjih dijelova nosivih konstrukcija pa ćemo ih tamo obraditi. • Temeljne ploče plošno i ravnomjerno prenose opterećenje zidova ili stupova na tlo, koje može biti i lošije kvalitete, a i izloženo podzemnim vodama. U tom slučaju armatura ploče je i u gornjoj i donjoj zoni. Minimalne dimenzije debljina su 30 cm, a i veće po potrebi i proračunu. Izvode se kao ploče gornjih konstrukcijskih dijelova pa opširnije o njima pod tim podnaslovom.

2.3.2. Stupovi (vertikalni serklaži...) Stupovi su osnovni konstrukcijski elementi u skeletnim sustavima i najčešće su

opterećeni (naprezani) centričnom tlačnom silom.

Uslijed takvog opterećenja kod stupova se mogu dogoditi deformiranja u vidu izvijanja, skraćenja u uzdužnom smislu i istovremeno proširenja zbog drobljenja strukture betona.

Armatura stupa sastoji se od uzdužne (glavne) armature i poprečne (spona). Uzdužna preuzima tlačna naprezanja kao i dio mogućeg savijanja (od izvijanja). A poprečna osigurava točan položaj uzdužne armature i sprječava njeno izvijanje.

Ako se radi o stupovima složenog poprečnog presjeka poligonalnih oblika, u svaki kut se stavlja po jedna šipka, a dodatno i kad razmak nosećih šipki prelazi 40 cm. Te se šipke nazivaju montažne. Neki od primjera se nalaze na slijedećoj slici.

14

Kad je riječ o spoju stupova s temeljima odn. sidrenju u temelje, tada se u temelje ugrađuje armatura odnosno šipke (sidra) čiji broj i veličina promjera odgovaraju broju i veličini šipki u stupu. Ova armatura polaže se u temelj do kraja, a prepušta se za duljinu prijeklopa i približno se kreće od 60 do 100 cm. Spone se postavljaju cijelom duljinom stupa. Na dijelu koji prolazi međukatnom konstrukcijom odn. ako je na stup položena greda, spone i stupa i grede obvezno se postavljaju na dijelu njihova spoja, jer je on najviše napregnut u konstrukciji. Pri određivanju duljine šipke za jednu etažu vodi se računa da ona mora proći kroz stropnu konstrukciju pod kutem te završiti kao sidra (ankeri) iznad nje za duljinu prijeklopa (minimalno 60 cm). Ovaj prijeklop služi za nastavak armature stupa sljedećeg kata.

2.3.3. Zidovi (jednostrano ili dvostrano armirani, zakrivljeni…) Zidovi su kao i stupovi osnovni konstrukcijski elementi, ali u masivnim sustavima i kao takvi opterećeni su najčešće centričnom kontinuiranom tlačnom silom. Odnos stranica za određivanje presjeka zida je L>4t (L= duža strana; t= uža strana) Deformacije koje se javljaju su iste kao i za stupove (izvijanje, skraćenje, proširenje). Armatura zidova se izvodi kao jednostrana ili dvostrana. Glavna (uzdužna) je vertikalna, a horizontalna je sporedna. Potrebna preklapanja se izvode kao vertikalna, a također se u odnosu na visinu etaže ostavljaju preklopi za nastavke slijedeće etaže iznad prethodne.

15

2.3.4. Grede (podvlake, nadvoji, horizontalni serklaži...) Grede su konstrukcijski elementi koji su pretežno opterećeni savijanjem kao i ploče. Beton pri tome preuzima tlačna, a armatura vlačna naprezanja. Položaj armature u presjeku nosača ovisi o tome koja je strana nosača izložena vlačnom naprezanju. Kod slobodno stojeće grede pravokutnog presjeka i „T“ presjeka armiramo donju stranu nosača.

Dok ćemo u konzolnoj (prepuštenoj) gredi imati armaturu u gornjoj zoni jer je gornja strana nosača razvučena (vlačna). Ako imamo gredu s prepustom ili kontinuiranu gredu armatura će biti postavljena na mjestima vlačnih naprezanja adekvatno dijagramima momenata. Paralelno s tom glavnom armaturom u tlačno područje postavljamo takozvanu montažnu ili konstruktivnu armaturu. Obje vežemo sponama kao poprečnom armaturom. Na slici vidimo poprečni presjek grede s visinom većom od 40 cm gdje se dodaje u sredini još jedan red montažne armature. Prijelaz glavne armature iz donje u gornju vlačnu zonu obavlja se savijanjem armature pod kutom od 45º.

2.3.5. Ploče Ploče su elementi opterećeni savijanjem. Također mogu biti pri statičkoj podjeli ravne slobodno položene ploče, konzolne ploče s prepustima i kontinuirane, a mogu biti izvedene s „T“ gredama ili kao sitno rebraste ploče. Armatura se postavlja u vlačne zone kao na slikama, kod kvadratnih tlocrta ploča, nosi u oba smjera, a ako je u pitanju ploča koja nosi u jednom smjeru glavna armatura ide tim smjerom (nastoji se da je to smjer manjeg raspona ploče), dimenzionirana je, a razdjelna je konstruktivna i leži okomito na nju. Iznad ležaja glavna armatura se savija u gornji pojas kroz svaku drugu šipku u dužini 20% raspona ležaja ako nije drugačije određeno. Tako se na ležaju osigurava potrebna armatura za preuzimanje djelomičnog momenta upetosti.

16

Ako se radi o kvadratnim ili kružnim pločama koje nose u oba smjera, glavna

armatura se proračunava i postavlja u dva okomita smjera i nema razdjelne. Osim u iznimnim slučajevima, ploče se armiraju mrežnom armaturom s potrebnim preklapanjima. Tlocrtni oblici ploča mogu biti pravokutni, kvadratni, kružni, prstenasti, poligonalni, pravokutni, trapezni, nepravilni. Ploče također mogu imati otvore za vođenje raznih instalacija ili za odvijanje tehnoloških procesa. Oni mogu biti pravokutni, poligonalni ili kružni koji su i povoljniji zbog manje koncentracije naprezanja. Kod konzolnih ploča glavna armatura je u gornjoj zoni. Kod ploča s prepustima i kontinuiranih ploča glavna armatura slijedi dijagram momenata opterećenja i nad ležajima je u gornjoj zoni.

Poprečna armaturu slobodnog ruba koja obuhvaća njezinu uzdužnu armaturu možemo formirati od ukosnica U ili postojećih šipki statičke armature okomite na slobodni kraj.

17

Oko otvora se dodaje i kosa armatura,a ukupna ploština šipaka oko otvora mora iznositi minimalno ploštinu presječene armature. Ploče mogu nalijegati na zidove ili grede (linijsko podupiranje) i na stupove (točkasto podupiranje).

2.3.6. Stubišta Konstrukcijski su stubišta kose ploče pa se tako i proračunavaju. Razlikujemo kose ploče poprečno (na 2 oslonca) ili uzdužno naprezane (od kojih jedanput ili dvaput lomljene, koljenaste odnosno ploče na podesnim gredama sa i bez odmorišta), konzolne (prepuštene) i zavojite (spiralne) ploče. Ovu grupu stubišta ubrajamo u monolitna, a izvode se i brojni tipovi montažnih stubišta u betonskim pogonima. Najjednostavniji prijenos opterećenja je kod poprečno naprezanih ploča, gdje se ona oslanja lijevo i desno u odnosu na svoju uzdužnu os. (obično kod podruma). Proračunavaju se kao slobodno položene ploče. Debljina ploče d se mjeri po okomici na ravnini stubišta. Razmak glavne armature je manji ili jednak 15 cm za d do 15 cm, a manji ili jednak 25 cm za d veću od 25 cm i položena je u poprečnom smislu u odnosu na smjer penjanja. Razdjela je uzdužna.

Uzdužno naprezane ploče, imaju smjer glavne armature u smjeru penjanja, a okomito na njih je sporedna. Kod koljenastih stubišta glavna armatura ploče se oslanja na armaturu podesnih greda, a između dvije podesne grede se izvodi u istom smjeru armatura odmorišta (podesta). Glavna armatura lomljene ploče položajno je ista, ali se prekidi armature izvode samo zbog eventualne radne reške između donjeg odmorišta i kraka s ostavljenim nastavcima armature.

18

2.4. Tehnologija armiračkih radova u pogonima

2.4.1. Svrha formiranja armiračkih pogona Tendencija u svim građevinskim radovima je, što više radova preseliti s gradilišta u stalne industrijske pogone zbog smanjenja ručnog rada, loše opremljenosti strojevima, improvizirane organizacije i teških uvjeta rada. Rad u pogonu omogućit će koncentraciju proizvodnih kapaciteta ljudi, alata i strojeva, bolje uvjete rada, bržu i veću proizvodnju na principu podjele rada i specijalizacije, bolju kvalitetu, uštedu materijala zavarivanjem. Izradom plana savijanja armature od materijala koji se nalazi na skladištu također se ostvaruju uštede.

Rad u pogonu moguć je tijekom cijele godine, a ukoliko se može postići paralelna proizvodnja, skratit će se vrijeme građenja. Ukoliko se ostvari organizacija bez zastoja i gubitaka vremena, skrati transport naši pogoni će biti konkurentni drugima zbog jeftinih proizvoda. 2.4.2. Organizacija armiračkih pogona

U dijelu 2.2. govorili smo o vrstama armature koja se može isporučivati u namotima (kolutima) za lake profile od ∅6 do 16 mm te šipkama za teške profile od ∅16 do 40 mm, također u mrežama ili kao rešetkasti nosači.

Ovisno o opsegu rada u pogonu i tehnološkom principu protočnosti (sredstva za rad i izvršitelji nepokretni, a predmet rada se kreće – 45% tehnološkog procesa otpada na unutarnji transport), te prema podjeli na proizvodne linije pretpostavljamo linije za obradu svakog od navedenih oblika armature (laki, teški profili, linije za obradu vilica, armaturne mreže) ovisno o potrebama i mogućnostima pogona linije mogu biti i paralelne. Pogon možemo podijeliti na: - glavnu proizvodnu halu i - pomoćne prostore. Proizvodna hala sadrži zajedničke elemente bez obzira na nabrojane linije: - odlagalište neobrađene armature (prijemni dio, najčešće van hale, s uređajem ili sredstvom za istovar profila. Odlaganje lakih profila u namotima vrši se na vertikalnu os radi lakšeg odmotavanja, na visini oko 50 cm od zemlje. Teški profili se odlažu u boksove, mreže na depoe.) - prostore za ručno ili strojno ispravljanje, čišćenje, krojenje i siječenje armature (prema tome da li se radi ručno-nepokretna linija ili strojno-nepokretna ili pokretna linija te ovisno o kapacitetu stroja formira se broj i slijed proizvodnih linija. Strojevi sami odmotavaju namote armature prema potrebi.) Nakon sječenja profili se odlažu na staze ili idu do slijedeće faze – prostora za zavarivanje (najčešće se nalaze uz strojeve za siječenje.

19

Najbolje je ako se vare elektrobljeskom.Zavarivanjem se spajaju elementi nedovoljne dužine ili ranije odbacivani krajevi profila). - prostor za savijanje - na njemu se može raditi ručno, uređajem za savijanje ili strojevima koji mogu biti na raznim stupnjevima automatizacije, te saviti manji ili veći broj profila odjednom. Budući da se profili >32 mm rjeđe koriste često su i aktivnosti strojeva razdvojene prema profilima i kvaliteti čelika. Ukoliko je ovim tehnološki proces završen, savijena armatura će se sortirati po pozicijama, vezati žicom i obilježiti, deponirati, a zatim isporučiti gradilištima.

Međutim, kako nam je cilj što više finalizirati proizvod prije dolaska na gradilište, proizvodna hala može sadržavati i : - prostor za izradu armaturnih sklopova s uređajem za prijenos i dizanje (portalni kran na otvorenom ili mosni kran za rad u hali). Ovdje se vrši spajanje savijene armature elektrolučnim zavarivanjem, povezivanjem ili preklapanjem. Armaturne sklopove možemo podijeliti na: - armaturne pakete (ravne šipke s ukrućenjima maksimalne dužine 20 metara, širine 4- 6 metara; mogu biti jednoredni li višeredni) - armaturne mreže (šipke u dva pravca, maksimalne dužine 15 metara, širine 8 metara ovisno o mogućnostima transporta, manje dimenzije se proizvode tvornički) - armaturni vezači (mogu biti sastavljeni od armaturnih paketa kao prostorni elementi, dimenzija dužine do 25 metara, a 4-6 metara širine i visine) - armaturni blokovi (mogu biti sastavljeni od armaturnih vezača i istih dimenzija)

Nakon završenog spajanja elemente treba dići i deponirati na odlagalište gotovih elemenata dok se ne ukaže potreba za odvozom na gradilište. Ukoliko se radi o manjim elementima (armatura nadvoja i sl.) oni se mogu prenijeti na deponiju i ručno. U sklopu pogona treba raditi i tehnološko-projektni biro ili posebna grupa ljudi koja će izrađivati radioničke crteže armaturnih sklopova i pratiti proces njihove montaže. Biro treba ostvariti najužu suradnju s projektantima u vezi usuglašavanja projekta i koncepta izrade armatunih sklopova. Od pomoćnih prostora trebamo spomenuti: - skladište čelika i rezervnih dijelova za strojeve - radionice za održavanje alata i strojeva - prostorije za boravak radnika ( sanitarije, restoran, garderobe, prostor za boravak i sl.)

20

Na slijedećim slikama prikazana su četiri armiračka pogona s prikazima tehnološkog procesa, kapacitetima i strojevima.

21

Legenda:

1. kancelarija poslovođe 2. spremište 3. sanitarni prostor 4. garderoba 5. prostorija za radnike 6. radni stolovi 7. uređaj za savijanje 8. vitlo

8. dizalica s koloturom 9. ručne i motorne škare 10. odlagalište armature u namotima 11. stroj za ispravljanje i sječenje 12. stroj za savijanje i sječenje 13. odlagalište šipki 14. odlagalište savijene armature 15. odlagalište armaturnih skolopova

Potrebno je u radu osigurati najužu koordinaciju pogona i gradilišta, raditi na bazi primjene mrežnog planiranja uz efikasno praćenje realizacije radova. Nove tehnologije izvođenja armiračkih i betonskih radova često zahtijevaju prekvalifikacije, doškolovanja armirača te se danas pored klasičnih armirača pojavljuje potreba za zavarivačima i monterima armature. Obično unutarnji transport čini 45% tehnološkog procesa, te ga dobrom organizacijom udaljenosti treba svesti na optimalne (bez križanja). Maksimalno mehanizirati i automatizirati radni proces, kako radnih mjesta tako i transporta. Dovoljan prostor za montažu i deponiju gotovih armaturnih sklopova bitno je osigurati da ne dođe do zastoja premještanjem istih ako ometaju radni proces. Također treba osigurati dovoljne količine armature za obradu da iz tog razloga ne prestane rad.

22

Za racionalno poslovanje pogona treba pažljivo isplanirati proces rada u skladu s potrebama i uz stalnu koordinaciju proizvodnje, transporta i montaže.

2.5. Armirački alati, uređaji, strojevi

2.5.1. Alati Često se za manji opseg radova kod manjih objekata i kod jednostavnije armature koristi direktno na gradilištu armirački alat. Za ispravljanje armature u namotima ( kolutima ) koristi se čekić težine 1 kg, za čišćenje armature od hrđe od žičanih četki do brusilica raznih tipova, za sječenje armature sjekač od kvalitetnog čelika, škare za armaturu, brusilice s reznim pločama za čelik te stariji tipovi ručnih škara oznaka: MS-12 ( sječenje armature promjera do 12 mm ) MS-25 ( sječenje armature promjera do 25 mm ) RM-10R ( sječenje armature promjera do 10 mm ) MPM-30 ( sječenje armature promjera do 30 mm ) Za savijanje armature služi ručni uređaj tip PM ( za promjere 6;8;10 i 12 mm) te tip PMR ( za promjere 14 i 16 mm ). Osim ovog alata koristi se armirački ključ, čelična poluga s kukom, dugačka kliješta, drveni metar obično bijele boje i macola ( teži čekić ).

2.5.2. Uređaji i strojevi Stupanj mehaniziranosti ili automatiziranosti u armiračkim radovima ovisit će o količini radova naročito ako se na gradilištu radi dosta objekta istog tipa ili se radi o firmama koje nude armiračke usluge kroz pogone ( tvornice armature ). Danas vlada velika raznolikost i neujednačenost uporabe dobrih i kvalitetnih uređaja i strojeva na gradilištima i u armiračkim pogonima. Nekad kupljeni strojevi, ako su kvalitetni i održavani i danas su u upotrebi, a isto tako više kapacitirane firme već su na većim stupnjevima automatizacije. Kod instaliranja armiračkih pogona bez obzira da li su smješteni na gradilištima ili van njih (kao centralni pogoni) tehnološki slijed radnog procesa je približno isti i prikazan je na nekoliko slika u poglavlju 2.4.

23

Na svakom pogonu moramo osigurati deponije armature u namotima, šipkama i druge. Deponije mogu biti na otvorenom prostoru ili ako se radi u zatvorenom, unutar hale ili uz nju.

Za prijenos armature do uređaja ili strojeva za ispravljanje (ako se radi o armaturi u namotima) služe uređaji naziva „coil spiders“ kojima se namoti obuhvaćaju, dižu i najčešće mosnim kranovima „bundle handler“ od 0.1 do 4 tone dopremaju na mjesto obrade.

Deponije rebraste armature formirane su kao boksovi ( ograde od stupova ) za različite promjere šipki koji se u snopovima vežu i podižu bilo kojim od postojećih uređaja („legatrice“ – ruka koja hvata snop i prosljeđuje ga dalje „stockmaster“ s mosnim kranom – povezivanje snopova sajlom s mačkom nosivosti do 10 tona)

Od starijih uređaja na slijedećoj slici vidimo uređaj za odmotavanje i ravnanje betonskog čelika tip RBŽ-22, zatim stroj za ravnanje betonskog čelika RRA 1500.

Stroj za ispravljanje, čišćenje i sječenje betonskog čelika tip BNT-40 s uvodnikom UV-2 (uvodi profile ).

24

Kad je armatura dopremljena do stroja za rezanje slijedi ta radna operacija. Različiti su tipovi strojeva koji vrše i različite kombinacije operacija. Pa tako novije linije strojeva „cutting plants“ nazivamo „pull line“ , „ mini pull line“, „ shear line“ i slično. Povlače armaturu u šipkama, režu je i odijeljenu izbacuju u boksove. Režu promjere šipki 12-40 mm brzinom 105-120 m/minuti, a manje linije promjere 2-11 mm brzinom 60m/minuti.

Drugi tip strojeva „cutting benches“ – rezače klupe naziva bat; opti bat; speedy bat i dr. režu šipke promjera 16-32 mm izuzetno ∅40mm brzinom 18m/min.

Stariji tipovi su SIMPLEX AL 300 Peddinghaus BSV 332 H Mubea, tip MV-55 rezanje šipki 18-55 mm brzinom 24 m/min. Za zavarene mreže pri ovoj radnoj operaciji za krojenje služe naprimjer strojevi tipa KM 6 ili KM12 maksimalnog promjera krojenja za šipke 12 mm i širine mreža 6 metra. Nakon što su šipke izrezane, odvojene po promjerima i dužinama slijedi nova radna operacija: savijanje armature. Strojevi za savijanje razlikuju se po tome koje promjere mogu savijati, da li savijaju samo glavnu i sporednu armaturu ili i vilice ( spone ) kojom brzinom rade itko je proizvođač. Noviji tipovi „shaping centres“ – oblikovni centri naziva „monorobot“; „robomaster“ savijaju šipke promjera

25

16-40 mm brzinom 34-45 metara u minuti i služe uglavnom za glavnu i sporednu armaturu. Tipovi „multipurpose centres“ oblikuju i šipke i vilice naziva su „barwiser S; TA; PLUS“ brzina rada im je za cjelokupnu operaciju i rezanja i savijanja od 95-130 metara u minuti, a obrađuju se profili najčešće od 20 do 26 mm promjera.

Treća grupa su „Automatic proccesing centrese“ koji obrađuju i armaturu u namotima i šipkama (ravnaju se preko valjaka) režu je, savijaju brzinom 105-117 metara u minuti. Naziva su ovisno o maksimalnom promjeru obrade „Eura 16 i Eura 20“.

Strojevi koji savijaju samo vilice (spone) „stirrup benders“ obrađuju i armaturu u namotima (ravnanje) i u šipkama, režu ih i savijaju od promjera u nazivu stroja, brzina su od 90 do maksimalno 144 metra u minuti za veće promjere, a istovremeno mogu izrađivati i po više vilica (spona) odjednom. Nazivaju se „prime 12; formula; coil 16; coil 18 el-mf; coil 20“. Stariji tipovi strojeva za savijanje su npr.: Bifax 32K; Perfekt K Peddinghaus; Perfekt 32 PA Peddinghaus, tip ST-36 Tehnozavod s mogućnošću rada ručno ili automatski, dvosmjerni rad, programiranje kuteva savijanja ili tip ST-55. Strojevi za savijanje vilica MEP Univerform 75 s programatorom za sve vrste vilica, tip ST-16 Tehnozavod za polu-automatsko savijanje specijalnih vilica ili stroj za savijanje armaturnih mreža tip SM-12 maksimalnog promjera savijanja šipki 12 mm, širina mreže 6 metara, kut savijanja 0-180º.

26

Prikazano na slici: stroj za savijanje i sječenje betonskog čelika tip MSČ-40/35. Sva obrađena armatura na bilo koji od načina se odlaže bilo na deponiju (odlagalište) ili se doprema do mjesta povezivanja u armaturne sklopove. U tu svrhu se koriste pomoćna sredstva u smislu stabilnih armiračkih stolova raznih tipova naprimjer: tip AS-12 nosivosti 2 tone, tip AS-3, armirački pokretni stolovi tip ASM-12 nosivosti 1,5 tona i drugi.

Ovaj dio pogona mora biti povezan bilo mosnim kranom ili nekim drugim vrstama dizalica zbog otpreme gotovih armaturnih sklopova na gradilište ili do betonskog pogona ako su u istom sklopu objekata.

27

2.6. Vrste armiračkih radova prema normama U sadašnjem trenutku, kad svu zakonsku regulativu prilagođavamo EU ne vrijede više Građevinske norme u visokogradnji pa prema tome i one koje su obuhvaćale armiračke radove GN 400. Međutim u nedostatku novih, i budući da će vrijeme iz norme potrebno za obavljanje određenog armiračkog rada biti gotovo isto, ako primjenjujemo određene tipove alata za ručno obavljanje ili strojeve, razlikovat će se za nove tehnologije i načine rada, ali će radovi odnosno tehnološki proces biti isti, možemo se osvrnuti na „stare“ norme. Norme razlikuju: jednostavnu, srednje složenu i složenu armaturu prema vremenu uloženom u izradu. - jednostavna (jednostruka armatura preko jednog raspona, nadvoji, grede, serklaži, armatura temelja, zidova, ploča i obično armiranih stupova…) - srednje složena (jednostruka armatura preko više raspona, kontinuirani temelji, grede, ploče, kružni zidovi, armatura okvira, mostova manjih raspona, dalekovodi, armatura skloništa…) - složena (armatura kosih okvira, mostova velikih raspona, rezervoara, cisterni, tunelskih cijevi, zavojitih stepenica bez stupa u sredini, kupole, ljuske…) Norme predstavljaju vrijeme potrebno da u ovom slučaju armirač prosječnog zalaganja obavi radnu operaciju na način predviđen normom. Radne operacije koje norme razlikuju su: - ispravljanje - sječenje - savijanje armature ručno ili strojno Pod ručnom izradom se smatra: - ispravljanje ručnim graničnikom - sječenje pokretnim ili stabilnim škarama i drugim alatom - savijanje na armiračkom stolu ručnim alatom Strojna izrada je: - ispravljanje graničnikom na električni pogon - sječenje strojem na električni pogon - savijanje strojem na električni pogon Pored nabrojenih operacija s armaturom imamo i: - postavljanje i vezivanje armature prema nacrtu - postavljanje armature prema nacrtu, ali u oplatu s namještanjem podmetača i učvršćivanjem za oplatu - prijenos armature s deponije do armiračkog stola i obrnuto na deponiju armaturnih sklopova ručno ili dizalicama raznih tipova, te s dizalicom na objekt do visine 15 metara te ručni prijenos na objektu u dužini do 20 metara. Armatura kod postavljanja mora biti čista bez hrđe, masnoće i prašine te se ovaj rad, ako se mora obaviti, ne plaća posebno. Obračun armiračkih radova vrši se po 1 kilogramu ugrađene armature koji se prethodno izračuna za sve pozicije na objektu kroz iskaze armature. Iskazi armature ovise o vrsti armature (glatka, rebrasta, mrežasta) promjeru armature, dužinama u pozicijama i težinama po m’ određenog promjera, količini odnosno broju određenih elemenata, načinu savijanja, preklapanja i slično.

28

3. BETON

3.1. Proizvodnja betona Beton je složen umjetni materijal, najzastupljeniji u konstrukcijskom graditeljstvu. Ima niz prednosti pred drugim materijalima, a osnovne su prihvatljiva cijena, mala potrošnja energije pri proizvodnji i primjeni, dostupna sirovinska baza i mogućnost primjene te relativna dugotrajnost u najrazličitijim uvjetima. Izrada „slučajnog“ betona najčešće ne zadovoljava unaprijed zahtijevana svojstva betona, kakav nam je potreban za pojedinu konstrukciju uz optimalnu uporabu sastavnih komponenata.

Beton je građevni proizvod sastavljen od cementa (kao veziva), agregata, dodataka betonu i vode.

Poznavanjem tehnologije odabrati ćemo najbolji materijal za određenu konstrukciju,

kontrolirati vrstu i količinu sastavnih elemenata betona, spravljanje, ugradnja, zbijanje te njegu istog u cilju dobivanja betona unaprijed zahtijevane pa tako i provedene kvalitete do njegovog očvršćivanja. Proizvodnja betona kao tehnološki postupak provodi se već nabavom i dopremom određenih sastojaka ubuduće spravljanog betona (kvalitetnog agregata određenih frakcija, kvalitetnog cementa određene vrste, primjenom vode bez štetnih primjesa te dodataka bilo kemijskih ili mineralnih) ,ispravno skladištenje, doziranje i miješanje kao i laboratorijske analize i recepture najčešće rezultiraju dobrom kvalitetom spravljenog betona. Nakon samog spravljanja o čemu u narednim poglavljima, treba se iznimno pažljivo provesti transport, a tako i ostale faze u procesu betoniranja do očvršćivanja i skidanja oplata.

3.2. Vrste (podjele) betona Betoni mogu biti podijeljeni na punu načina ovisno o kriteriju koji promatramo. Tako možemo promatrati betone prema tome da li su nearmirani, armirani, prednapeti, kojih su težina (gustoća), prema vrstama dodataka koje smo primijenili, kojih tehničkih uvjeta, prema konzistenciji, prema čvrstoći, prema mjestima i načinima ugradnje, prema mjestu proizvodnje itd.

3.2.1. Prema težini (gustoći) Tehnički propis za betonske konstrukcije (TPBK) propisuje zahtjeve i uvjete za osiguranje svojstava betonske konstrukcije. Svrha primjene odredaba TPBK je da građevina ispuni zahtjeve mehaničke otpornosti i stabilnosti te zahtjeve zaštite od požara. Beton koji TPBK razlikuje je - normalno teški (obični), gustoće u osušenom stanju veće od 2000 kg/m3 , ali ne veće od 2600 kg/m3 - lagani, gustoće u osušenom stanju ne manje od 800 kg/m3 i ne veće od 2000 kg/m3 - teški, gustoće u osušenom stanju veće id 2600 kg/m3 U obične betone ulaze nearmirani s težinom približno 2400 kg/m3, armirani s 2500 kg/m3 , u lagane oni s dodacima za olakšanje težine (aeranti) i s raznim vrstama ispuna, dobri su toplinski i zvučni izolatori, a teški su betoni za specijalne objekte (oni koji zrače) specifičnog su sastava (agregat barit, magnetit).

29

3.2.2. Prema tehničkim uvjetima Prema tehničkim uvjetima (specifikaciji) beton se proizvodi kao:

- projektirani beton (zadavanjem svojstava) - beton zadanog sastava - normirani beton zadanog sastava

Za sastav projektiranog betona odgovoran je proizvođač (tvornica betona). Za beton zadanog sastava odgovoran je uvjetovatelj (projektant, kupac, izvođač). Normizacijsko tijelo je odgovorno za normirani beton zadanog sastava (beton sastava iz norme). Prema TPBK se upotrebljava pojam porodica betona koji predstavlja skup sastava betona kojima je utvrđena i dokumentirana veza između bitnih svojstava (npr. količina cementa, tlačna čvrstoća). Svojstva betona ovise o svojstvima komponenata i njihovoj količini, te načinu izrade, transporta, ugradnje, njege i starosti betona. Svojstva svježeg betona specificira izvođač radova, ili su prema potrebi specificirana u projektu konstrukcije. Svojstva očvrsnulog betona specificiraju se u projektu konstrukcije (dio: Projekt betona). Obavezno se specificira razred tlačne čvrstoće, te ostala svojstva prema potrebi (otpornost na cikluse smrzavanja i odmrzavanja, vodonepropusnost i dr.)

3.2.3. Prema konzistenciji Promatramo li obradivost betona, koje predstavlja važno svojstvo za dobru ugradnju i zbijanje betona, vidjet ćemo da je obradivost proporcionalna količini energije koja je potrebna za savladavanje unutarnjeg otpora između pojedinih čestica (zrna) u betonu. Obradivost izražavamo pomoću konzistencije betona koja se očituje u mjerama kojima opisujemo plastično oblikovanje svježeg betona. Konzistencija ovisi o obliku i teksturi zrna agregata, kao i vodocementnom omjeru odn. o trenju između zrna koje će biti manje ako je zrno glađe s riječnim agregatom i većom količinom vode. Beton se razvrstava u razred konzistencije ovisno o metodi ispitivanja

- razredi slijegavanjem S1 - S5 - Vebe razredi V0 – V4 - razredi zbijanjem C0 – C4 - razredi rasprostiranjem F1 – F6

Znači ovisno o vrsti konstrukcije, načinu transporta i ugradnje i željenoj čvrstoći (budući da povećanje količine vode smanjuje čvrstoću) planirati ćemo i konzistenciju od zemljovlažne do tekuće.

30

3.2.4. Prema čvrstoći Vezano za čvrstoću već smo rekli da ovisi o vodocementnom omjeru, stupnju zbijenosti, odnosu količini cementa prema agregatu, granulometrijskom sastavu, obliku i čvrstoći agregata itd. Čvrstoća materijala je ono naprezanje pod kojim se materijal drobi i kažemo da

materijal ne može podnijeti veći napon od čvrstoće. Svojstvo očvrslog betona je tlačna čvrstoća fck (vrijednost čvrstoće ispod koje se može očekivati do 5% rezultata svih ispitivanja čvrstoće za određenu količinu betona). Tlačne čvrstoće betona se opisuju pomoću razreda čvrstoće iz slijedeće tablice za normalne i teške betone. Tlačna čvrstoća prema TPBK određuje se na uzorcima

- oblika valjaka d/h = 150/300 mm - oblika kocke stranice a=150mm

i starosti 28 dana. Razredi tlačne čvrstoće do uključivo C 50/60 odnose se na obične, a oni iznad na betone visoke čvrstoće. Betoni većeg razred od C 16/20 mogu se specificirati samo kao projektirani betoni. RAZREDI TLAČNE ČVRSTOĆE ZA OBIČNE I TEŠKE BETONE Razredi tlačne čvrstoće Najmanja

karakteristična čvrstoća valjaka fck,valj [N/mm2]

Najmanja karakteristična čvrstoća kocki fck,koc [N/mm2]

Usporedba MB prema PBAB s razredima tlačne

čvrstoće

C 8/10 8 10 C 12/15 12 15 MB 15 C 16/20 16 20 MB 20 C 20/25 20 25 C 25/30 25 30 MB 30 C 30/37 30 37 MB 40 C 35/45 35 45 C 40/50 40 50 MB 50 C 45/55 45 55 C 50/60 50 60 MB 60 C 55/67 55 67 C 60/75 60 75 C 70/85 70 85 C 80/95 80 95

C 100/105 90 105 C 100/115 100 115

31

3.2.5. Prema posebnim postupcima transporta i ugradnje Pumpani beton je naziv betona koji vrlo ekonomično transportiramo bilo s drugog transportnog sredstva (automješalica) ili s betonare do mjesta ugradnje (određene konstrukcije često nedostupne drugim sredstvima). Brzina dopreme se prilagođava kapacitetu proizvodnje i kapacitetu ugradnje. Beton se može pumpati na udaljenost do 500 m i na visinu od 45 m. Sastav betona mora biti takav da mu se pri transportu ne mijenjaju svojstva, smjesa ne smije biti ni suviše gruba ni suviše viskozna, ni suviše suha ni previše vlažna. Bitno je da beton ima dovoljnu količinu finog morta za stvaranje kliznog filma i za preuzimanje i prenošenje tlaka pumpanja. Cement ne smije biti prefino mljeven, a zrna agregata trebaju biti okrugla glatkih površina. Dozvoljeni dodaci su plastifikatori i aeranti. Povoljnije je pumpati beton kruće konzistencije s većim tlakom (naročito na malim transportnim udaljenostima) nego tekući s manjim tlakom. Opremu za pumpanje čine betonska pumpa i cijevi sa spojnim sredstvima. Cijevi mogu biti čelične (najpovoljnije), aluminijske, plastične ili gumene. Pumpe prema mehanizmu pumpanja klipne i vakumske. I jedne i druge mogu biti stabilne i pokretne. U većoj primjeni su autopumpe (pokretne) s fleksibilnom transportnom rukom (nedostatak u povećanim otporima tečenju zbog većeg broja koljena). Mlazni beton je poznat pod nazivima torkret, gunit, prskani beton, a transportira se u struji zraka pod tlakom i kroz posebne mlaznice velikom brzinom i energijom usmjerava i nabacuje na podlogu. Udarom se i zbija i prianja uz podlogu. Zbog niskog vodocementnog omjera i visoke gustoće ima dovoljnu čvrstoću i nepropusnost, a relativno malo skupljanje. Ugrađuje se bez oplate i uspješno nabacuje u slojevima do 50 mm debljine, te na stropne površine. Razlikuju se dva tehnološka postupka, suhi i mokri. Kod suhog postupka na mlaznicu se u struji stlačenog zraka dovodi suha smjesa betona, a kroz posebni perforirani prsten voda pod tlakom koja se miješa sa suhom smjesom. Ona se priprema klasično miješalicama, doprema i ubacuje u gravitacijsku ili tlačnu posudu, a zatim preko transportnog cjevovoda do mlaznice. Prednost ovog načina je viša kvaliteta betona i jednostavniji i sigurniji rad, nedostatak je materijal koji se kao odskok odbio od podloge te prašini. Kod mokrog se postupka ukupna smjesa priprema u miješalici, doprema u tlačnu posudu i preko stlačenog zraka ili pužem protiskuje u tlačni cjevovod te nabacuje na mjesta ugradnje. Nema veliki odskok kao suhi postupak, nema prašine, ujednačenije je kvalitete pa se češće primjenjuje. Dodaci koji se koriste su plastifikatori, ubrzivači vezanja i očvršćivanja za zatvaranje prodora vode pri primjeni za sekundarne obloge tunela te stabilizaciju iskopa podzemnih građevina. Često se primjenjuje mikroarmiranje vlaknima (preuzimanje vlačnih naprezanja, povećanje žilavosti i reduciranje pojave pukotina). Samougradivi beton zove s i samozbijajući, samokompaktirajući beton, a nastaje zbog potreba za smanjenjem udjela fizičke radne snage pri ugradnji koja je sve skuplja i deficitarnija, s velikom mogućnosti pogreške u radu, a time i povećanom riziku od nekvalitetnih konstrukcija i njihovoj trajnosti. Radi se o betonima visoke kvalitete kojima se pored ostalih dodataka povećava količina veziva koje s vodom obavija svako zrno agregata u tankom sloju i omogućuje mu tečenje. Unutarnje trenje se reducira i fluidnost povećava dodatkom finih praškastih materijala (leteći pepeo, silicijska prašina, karbonatno kameno brašno i slično). Klizani beton Klizanje je kontinuirani postupak ubacivanja i zbijanja betona u oplati, koja se pomoću posebni vodilica oslanja na već ugrađeni i dovoljno očvrsnuli beton te hidraulički diže klizanjem po zbijenom, ali još neočvrsnulom dijelu betona. Najčešće se primjenjuje kod visokih objekata (dimnjaka, silosa, stupova, tornjeva i sl), ali i kod horizontalnih (betonski kolnici, pasice, rubni elementi i sl). Prednost su mu manji troškovi oplate, veća brzina građenja i manje radnih spojnica (prekida betoniranja). Nedostatak mu se ogleda u osjetljivosti na skupljanje i pojavu pukotina što je naročito loše u agresivnim sredinama. Tome je uzrok potreba ovog betona za finim mortom za stvaranje kliznog filma uz oplatu.

32

Kolnički beton se ugrađuje u kolniče konstrukcije sastavljene od ploča određenih dimenzija, međusobno razdvojenih razdjelnicama ili od kontinuirano armirane ploče bez razdjelnica, koje se posebnom tehnologijom ugradnje i zbijanja polažu na nosivu podlogu od bitumenom ili cementom stabiliziranog šljunka. Posebni zahtjevi za ovaj beton su na vodonepropusnost, otpornost na smrzavanje i prodor goriva i ulja u beton te soli. Betonske kolničke konstrukcije izvode se finišerima za razastiranje i zbijanje betona (pervibratori ili vibrodaske). Dva su tipa, tračnički (s fiksnom bočnom oplatom) i klizni (s kliznom). Hidrotehnički beton je masivni beton koji se ugrađuje u hidrotehničke konstrukcije (betonske brane) ili konstrukcijske dijelove većih dimenzija (beton u elementima minimalne dimenzije veće od jednog metra i volumena većeg od 10 m3 ). Ovaj beton se razlikuje od običnog po opasnosti od visokih unutarnjih temperatura (od oslobođene topline hidratacije) i slijedom toga od pojave pukotina i ugrožavanja vodonepropusnosti kao osnovnog uporabnog svojstva. Za osiguranje uvjeta provode se konstrukcijske (optimalni sastav, podjela konstrukcije razdjelnicama, primjena armiranog betona...) i tehnološke mjere (uporaba cementa niske topline hidratacije, odgovarajućih dodataka, snižavanja temperature hlađenjem...) kao i potreba sniženja količine cementa koja se postiže uporabom mješavine agregata što većeg zrna 63 mm i čak 125 mm što zahtjeva jaču opremu za proizvodnju, transport i zbijanje betona (velikokapacitirane miješalice, transportne trake, baterije pervibratora). Valjani beton je po sastavu smjeste i svojstvima obični beton koji se ugrađuje (zbija) kao što se ugrađuju zemljani materijali. Razlikuje se od običnog betona po krutoj konzistenciji smjese koja mora biti prilagođena zbijanju vibrovaljcima. Smjesa mora biti dovoljno kruta da 10 tonski vibrovaljak u nju ne propada pri zbijanju. Najekonomičnije se primjenjuje u područjima kvalitetnih aluvijalnih (šljunčanih) nanosa koje ne treba prerađivati. Agregatu se dodaje cement u količinama 75 do 150 kg/m3 . Maksimalno dozvoljena veličina zrna agregata je 150 mm, ali bolja je do 75 mm. Da se smanji segregacija, smjesa mora imati dovoljnu količinu pijeska. Vodopropustan je i osjetljiv na strujanje podzemnih voda čemu ne smije biti izložen kao ni agresivnim sastojcima. Za izradu služe postrojenja kapaciteta većeg od 250 m3 /h, ili postrojenja kontinuiranog rada s pužnim transportom i homogenizacijom mase. Obično su slojevi ugradbe debljine 40 do 60 cm, a zbijanje vibrovaljcima mase oko 10 t (4*2 prijelaza). Primjena je kod zamjena slabo nosivog tla u temeljima najčešće hidrotehničkih građevina, izvedba brana te nosivih kolničkih slojeva u cestogradnji.

3.2.6. Prema mjestu proizvodnje Beton se dijeli na

- beton proizveden u tvornici betona (centralnoj betonari) - beton proizveden u betonari pogona za predgotovljene betonske elemente - beton proizveden na gradilištu

Pobliže o svakom od mjesta proizvodnje više u poglavlju 3.3 Tehnologija proizvodnje betona.

3.2.7. Prema uporabi armature Primjena određenih vrsta betona kao nearmiranih, armiranih ili prednapetih ovisit će o vrsti konstrukcije, važnosti i mjestu položaja konstrukcije, rasponima i drugom. Tako nearmirane konstrukcije koristimo kod temelja, podnožnih zidova, nekoh potpornih i ogradnih zidova, nogostupa, betonskih elemenata za popločavanje, stabilizacija tla i slično. Koriste se betoni manjeg razreda čvrstoće npr. C 16/20, C 20/25 te niži od njih. Armirane konstrukcije smo obradili kroz poglavlje 2.3.

33

3.2.8. Prednapeti beton Ovaj beton je nastao konstrukcijskom potrebom da se uklone nedostaci armiranog betona. Osnovni nedostatak armiranog betona je u samom betonu čija vlačna čvrstoća iznosi samo jednu desetinu tlačne. Zbog tog se u armirano betonskim konstrukcijama vlačna naprezanja povjeravaju armaturi, a tlačna betonu. U slučaju opterećenja beton predstavlja nekoristan beton, odnosno suvišnu masu što ograničava raspone ovih nosača. Također kad vlačna naprezanja prekorače vlačnu čvrstoću betona na njemu se pojavljuju pukotine, izloženost agresivnoj sredini ili atmosferskim utjecajima pomaže njihovom širenju te može doći do korozije armature i ugroziti stabilnost konstrukcije. Način da se to spriječi i nedostaci otklone je, da u preuzimanju naprezanja sudjeluje cijeli betonski presjek odnosno da se armirano betonski nosač izloži opterećenju koje ne izaziva vlačna naprezanja čime se sprječava raspucavanje betona u vlačnom pojasu. To se postiže unošenjem tlačne sile u nosač. Objasnimo to na način da ako očekujemo da će se od nekog opterećenja pojaviti određena vlačna naprezanja u nosaču mi ćemo ga izložiti umjetnom sustavu sila kojim ćemo unijeti tlačnu silu koja će izazvati tlačna naprezanja. Ovaj postupak nazivamo prednapinjanjem jer se u nosačima stvara stanje naprezanja suprotno djelovanju vanjskog opterećenja. Unošenje tlačne sile u nosač se ostvaruje pomoću čelične šipke koju smo provukli kroz betonski nosač prihvativši je na krajevima maticama s podložnim pločicama. Nakon što beton postigne potrebu čvrstoću šipka se napinje okretanjem matice i izduljuje srazmjerno sili. Produljenja su elastična, šipka teži povratku u prvobitno stanje, odnosno prvobitnoj duljini, ali matice na krajevima ne dopuštaju povratak jer se pločica upire o krajeve nosača. Tako se sila prenosi na beton i izaziva tlačna naprezanja. Najbolji položaj natega je izvanosni jer se tako prenosi dvostruko veće opterećenje nego kod osnog položaja. Vrste prednapinjanja greda i ploča Pod pojmom natega (kabel) podrazumijeva se struna, splet struna, uže, žica, snop žica, snop užad ili šipka. Prednapinjanje betona greda ili ploča ostvaruje se napinjanjem čeličnih struna ili natega koji su na odgovarajući način razmješteni u presjeku. Napinjanje se može ostvariti:

- prije betoniranja (prije očvrsnuća betona -> prethodno napinjanje) - nakon očvrsnuća betona -> naknadno napinjanje

Napinjanje prije betoniranja obavlja se na tzv. stazama (duljina do 100m) za napinjanje. Čelična užad se napinje pomoću mehaničkih uređaja ili hidrauličkih preša, a potom se pristupa betoniranju nosača. Kad beton očvrsne užad se otpušta i teži povratku na prvobitnu duljinu u čemu ih sprječava prianjanje betona i čelika. Ostvarenim prianjanjem se na beton prenosi tlačna sila. Staza se koristi za izradu većeg broja elemenata, a obzirom na vrijeme očvršćivanja betona ona bi bila u dugotrajnoj uporabi pa se koriste postupci za ubrzano dozrijevanje betona (zaparivanje). Poslije otpuštanja natege između elementi se presijecaju. Na slijedećoj slici vide se faze tijeka prednapinjanja.

34

Pri naknadnom napinjanju natege se postavljaju u cijevi od rebrastog lima koje idu duljinom nosača. Tijekom betoniranja i očvršćivanja betona, one su u tim cijevima nenapete i slobodne. Kad beton dobije potrebnu tlačnu čvrstoću pristupa se napinjanju natega pomoću hidrauličkih preša koje se pri tom oslanjaju na sam nosač. Po ostvarenju projektirane sile prednapinjanja, natega se fiksira u nosač pomoću sidra. Vrsta odn. tip sidra ovisi o sustavu prednapinjanja. U principu, sila sa žice se prenosi na sidro pomoću klina (trenjem), a potom pomoću sidrene pločice na beton. U slučaju sustava BBRV (Švicarska), svaka žica je pojedinačno usidrena pomoću hladno oblikovane glavice na kraju žice. Natege štitimo od korozije nakon napinjanja. Najviše 30 dana od sidrenja u slobodni prostor cijevi s nategama utlačuje se smjesa za injektiranje. Ona se izrađuje strojno od cementa, vode i zrna puniva (kremeno brašno, leteći pepeo itd.). Cement je iste kvalitete kao i za element. Osim što štiti natege od korozije ona između betona i natege osigurava čvrstu vezu, bitnu za graničnu nosivost elementa. Za izradu elemenata i konstrukcija od prednapetog betona upotrebljavaju se beton i čelik visoke kakvoće (otpornosti, odnosno čvrstoća). Najniži razred tlačne čvrstoće betona C 30 (MB 30) je čvrstoća nakon 28 dana, a na dan napinjanja ne smije biti manja od 70% te čvrstoće. Beton mora biti homogen i dobro zbijen da štiti armaturu od korozije. Velike čvrstoće čelika mogu se dobiti hladnom ili termičkom obradom čelika. Žice su promjera ø 5;7;8 iznimno 12 mm. Čvrstoća žica varira ovisno o promjeru od 1450 do 1900 N/mm2, i raste sa smanjenjem promjera. Pored prednapete armature koristi se u elementima i nenapeta u poprečnom i uzdužnom smislu. Gredni nosači izvođeni na gradilištu moraju sadržavati 0.15% nenapete armature za pokrivanje vlačnih naprezanja izazvanih slijeganjem skele i podloge, skupljanjem betona, naglom promjenom temperature itd. Za ploče minimalni postotak armiranja presjeka običnim čelicima je 0.1%. Primjena prednapetog betona I pored složenosti izvedbe prednapetog betona što mu poskupljuje cijenu, on je nezamjenjiv u području primjene kod mostova i masovne proizvodnje predgotovljenih konstrukcijskih elemenata jer pokazuje bolje osobine i veću ekonomičnost. Uštede u betonu dosižu i 30% (bolja iskoristivost gradiva), a u čeliku i do 80% zbog primjene čelika visoke čvrstoće. Glavna prednost je u rasponima koji se ne mogu svladati armiranim betonom. Prednapete konstrukcije otklanjaju pukotine, sigurnije su i trajnije, teže dolazi do korozije, smanjena je mogućnost njihove deformacije (manji progib), omogućena izvedba vitkih i lakih nosača. Ekonomičnost se ogleda i u mogućnosti serijske proizvodnje tipskih elemenata (montažnih) svih vrsta, željezničkih pragova, stupova kontaktnih mreža električnih vučnih vozila, stupova dalekovoda, tlačnih cijevi, kolničkih ploča i poletnih staza u zračnim lukama, cilindričnih spremnika i silosa.

35

3.3. DODACI BETONU ( ADITIVI ) Dodaci betonu nisu obavezni sastojak betona. Proizvodi koji se dodaju u vrlo malim količinama betonu prije ili za vrijeme

miješanja kako bi se poboljšala izvjesna svojstva svježeg ili očvrsnulog betona. Ekonomski je opravdano dodavati dodatke samo kvalitetnom betonu, jer ako

beton nije ispravan, neće se postići željeni efekti. Upotreba dodataka može slijediti tek nakon odgovarajućih ispitivanja.

Doziranje dodataka treba se vršiti točno prema uputama proizvođača ili na osnovu

rezultata ispitivanja. Neki materijali kao što su gips, vapno, cink, šećer, dodani čak i u vrlo malim

količinama, mogu imati negativni utjecaj na bitna svojstva betona kao što je vezivanje, očvršćivanje, stalnost volumena, čvrstoća itd. Dodaci betonu prema normi HRN EN 206-1 dijele se na:

mineralne i kemijske dodatke. 3.3.1. Mineralni dodaci Mineralni dodatak je fino usitnjen materijal, koji se može dodati betonu radi poboljšanja nekih svojstava ili za dobivanje specijalnih svojstava betona, proizveden u tvornici dodataka betonu. Dva su tipa mineralnih dodataka: Tip I - punila (fileri), pigmenti Punilo (filer) je dio agregata koji prolazi kroz sito otvora 0,063 mm, a dodaje se betonu radi postizanja određenih svojstava.

Pigment je vrsta mineralnog dodatka, uglavnom u obliku sitnih čestica koje su gotovo netopive u mediju u kojem se primjenjuju i čija je svrha obojati građevne materijale na bazi cementa i vapna. Tip II - lebdeći pepeo, silicijska prašina Lebdeći pepeo je fini prah koji se uglavnom sastoji od čestica sferičnog oblika, dobiven izgaranjem ugljene prašine, uz eventualno sporedne materijale za izgaranje.

Silicijska prašina se sastoji od vrlo finih čestica nastalih kao nusproizvod pri proizvodnji silicijskih i ferosilicijskih legura. Količine mineralnih dodataka Tipa I i Tipa II koje će se upotrijebiti u betonu moraju biti pokrivene početnim ispitivanjem (Dodatak A norme HRN EN 206-1) pri čemu treba uzeti u obzir utjecaj većih količina mineralnih dodataka i na ostala svojstva betona (osim čvrstoće). Mineralni dodaci tipa II mogu se uključiti u proračun sastava betona vezani na količinu cementa i v/c omjer ako im je utvrđena podobnost. 3.3.2. Kemijski dodaci Kemijski dodatak - materijal kojim se modificiraju svojstva svježeg i/ili očvrsnulog betona proizveden u tvornici dodataka betonu a dodaje se za vrijeme miješanja betona u malim količinama u postotku na masu cementa.

36

Ukupna količina bilo kojeg kemijskog dodatka ne smije prijeći maksimalnu količinu preporučenu od strane proizvođača dodatka, niti 50 g dodatka po kg cementa, osim ako se utvrdi utjecaj veće količine dodatka na svojstva i trajnost betona. Kemijski dodaci koji se primjenjuju u količinama manjim od 2 g/kg cementa, dopušteni su samo ako su disperzirani u dijelu vode za izradu betona. Tehnička svojstva kemijskih dodatka betonu moraju ispunjavati opće i posebne zahtjeve bitne za svojstva betona prema normama HRN EN 934-2, nHRN EN 934-5, normama na koje te norme upućuju i na temelju odredbi Priloga E i to ovisno o vrsti dodatka betonu, za sljedeće tipove dodataka: - Plastifikator - Superplastifikator - Dodatak za zadržavanje vode - Aerant - Ubrzivač vezivanja - Ubrzivač očvršćivanja - Usporivač vezivanja - Dodatak za vodonepropusnost - Usporivač vezivanja/plastifikator - Usporivač vezivanja/superplastifikator - Ubrzivač vezivanja/superplastifikator - Ubrzivač vezivanja/plastifikator - Dodatak za betoniranje pri niskim temperaturama

- Plastifikatori

To su tvari koje se daju betonu prilikom miješanja, a smanjuju trenje između zrna agregata. Zbog toga se može smanjiti količina vode za pripremu betona, bez promjene konzistencije, a to znači povećanje čvrstoće betona. Upotrebljava se za proizvodnju visokovrijednih betona, prednapregnutih betona i naročito je pogodan za transportne betone, jer uz plastificirajuće djelovanje usporava i vrijeme vezanja betona, pa se postiže i dulje vrijeme obradljivosti. Zbog jakog plastificirajućeg djelovanja može se poboljšati konzistencija betona ili smanjiti v/c omjer, čime se znatno povećava čvrstoća betona.

- Superplastifikatori Djeluje fizikalno - kemijski, znatno poboljšava disperziju cementa i s time se jako smanjuje viskoznost cementne paste i dobiva se beton sa sposobnošću tečenja i velikim smanjenjem potrebne količine vode (20 - 30%) a bez promjene sadržaja vode omogućavaju bitno povećanje konzistencije slijeganjem /rasprostiranjem. - Dodatak za zadržavanje vode Smanjuje mogućnost izdvajanja vode iz betonske mješavine

- Aeranti

Prilikom miješanja uvlače određenu količinu malih jednoliko raspoređenih zračnih pora, koje ostaju u betonu i nakon očvršćivanja. Na taj način sprječavaju razaranje betona kad dođe do smrzavanja. Omogućavaju stvaranje stabilnih mikropora i smanjuje v/c faktor.

37

- Regulatori vezivanja Ovi dodaci služe za ubrzavanje ili usporavanje početka vezanja betona. a) usporivači se dodaju kad beton treba transportirati na velike udaljenosti.

Oni otapaju prve nastale kristale, ali su novi sve manji i gušći tako da ne smanjuju čvrstoću betona. Prevelike količine mogu izazvati potpuno kočenje stvrdnjavanja betona (npr. šećer 0,2 - 1,0 % kol. cem.)

Upotrebljava se kod duljeg transporta betona, pri betoniranju velikih betonskih ploča bez dilatacija, pri visokim vanjskim temperaturama. Dodatak usporava vezanje betona i produžava vrijeme obradljivosti. Omogućava optimalno zgušćivanje prije početka vezanja, smanjuje radne fuge, smanjuje stvaranje pukotina, smanjuje v/c faktor, povećava čvrstoće betona.

b) ubrzivači se upotrebljavaju kod konstrukcija koje se će brzo osloboditi oplate i sl. Dodaju se CaCl, NaCl, no oni su štetni za armirani beton. Primijećeno je naknadno opadanje čvrstoće betona izrađenog na taj način.

- Ubrzivači stvrdnjavanja betona Ovi dodaci se upotrebljavaju kod konstrukcija koje želimo brzo osloboditi iz

oplate. Ubrzivač stvrdnjavanja betona je npr. kalcijev klorid CaCl2 u količini od 0,5 do 1,0% od količine cementa. Opasan je za koroziju armature. Osim što ubrzava stvrdnjavanje betona, pospješuje oslobađanje hidratacione topline, a utječe i na povećanje početne čvrstoće, pa je dobar i za betoniranje po zimi.

- Dodatak za vodonepropusnost Smanjuju kapilarno upijanje očvrsnulog betona, djeluje jako plastificirajuće.

Poboljšava obradljivost i prionjivost za podlogu. Olakšava zaglađivanje. Upotrebljava se za izradu vodonepropustne žbuke, mortova, betona i estriha.

- Usporivač vezivanja/plastifikator Primarno utječu na smanjenje vode, a sekundarno na usporavanje vezanja - Usporivač vezivanja/superplastifikator Primarno utječu na značajno smanjenje vode, a sekundarno na usporavanje

vezanja, bez utjecaja na promjenu konzistencije - Ubrzivač vezivanja/plastifikator Primarno utječu na smanjenje vode, a sekundarno na ubrzavanje vezanja - Zaptivači To su sredstva koja se dodaju betonu da bi bio što gušći i ispunjavaju pore

betona ili pak odbijaju vodu. - Dodaci protiv smrzavanja za bet pri niskim temp

To su različite kemikalije koje povećavaju toplinu hidratacije cementa, odnosno snižavaju točku smrzavanja i na taj način zaštićuju beton od smrzavanja. Konstrukcije postaju higroskopne, pa ovi dodaci ne dolaze u obzir kod stambenih zgrada i skladišta osjetljive robe.

38

3.4. Tehnologija betonskih radova u pogonima i na gradilištima

3.4.1. Tehnologija spravljanja betona

Ukupni tehnološki postupak betonskih radova, kao i organizacija njegove provedbe, obuhvaćaju ove proizvodno-tehnološke i organizacijske faze: • doprema i uskladištenje sastojaka betona, • doziranje i miješanje, • vanjski transport, • gradilišni transport, • ugradba, • završna obrada slobodne površine betona, • njegovanje betona.

Slika: Shema faza u proizvodnji betona Danas se proizvodnja svježeg betona u uvjetima suvremenih tehnologija i sve veće podjele rada, sve više odvija u pogonima za proizvodnju betona ili takozvanim tvornicama betona. One obično opslužuju desetke gradilišta koja se nalaze u blizini betonare, a ovisno o njihovim kapacitetima. Po vremenu rada i zoni opsluživanja tvornice betona se mogu podijeliti na stacionarne (stalne) ili polustacionarne i pokretne (mobilne).

39

Stacionarne tvornice betona su posebne proizvodne organizacije stalnog ili dužeg vremenskog postojanja na jednom mjestu. Pri ovoj proizvodnji može se napraviti gotova betonska smjesa ili samo suha mješavina koja se kasnije transportira automješalicama. Stacionarne tvornice imaju uređaje s kojima je omogućen neprekidan rad tijekom cijele godine (nemaju sezonski karakter). Polustacionarne tvornice betona su namijenjene opsluživanju uglavnom samo jednog objekta. One se mogu premještati s jednog mjesta na dugo, jer njihova konstrukcija i uređaji kojima su opremljeni upravo to omogućuju. Vrijeme trajanja rada ovakvih betonara na jednom mjestu je dvije do tri godine. Pokretne tvornice betona namijenjene su za potrebe samo jednog građevinskog objekta i to za kraće vrijeme rada na jednom mjestu. Obično je to za vrijeme jedne građevinske sezone, a zatim odlaze na drugo gradilište.

Tvornice ili pogoni za proizvodnju svježeg betona su u stvari sklop

strojeva i pratećih uređaja namijenjenih za proizvodnju betona, koji usklađeno rade upravljani s jednog mjesta.

Osnovni stroj takvog sklopa je miješalica za beton, a prateće uređaje čine dozatori za

cement, aditive, agregat i vodu te silosi za odgovarajući materijal. Uređaji za uskladištenje agregata i cementa su neophodni svakom stroju za proizvodnju betona iz razloga osiguranja dovoljne rezervne količine sirovina za siguran rad pogona. Uskladištenje agregata može biti u otvorenim boksovima ili u zatvorenom prostoru u silosima što je bolje jer je zaštićen od onečišćenja i atmosferskih utjecaja (nekontrolirano vlaženje, smrzavanje zimi i sl.). Ako se cement skladišti u vrećama obavezno mora biti na suhom, a ako se isporučuje u rasutom stanju isključivo se skladišti u čelične ili betonske silose. Sam prijem cementa može se obaviti nekim od pneumatskih uređaja (fuler pumpa, pneumatski kotao). Što se tiče daljeg usmjeravanja cementa iz silosa do miješalice najpogodniji način je uz pomoć takozvanog arhimedovog puža preko dozatora. Silosi za cement su obično pokretni i eventualno montažni,a izrađuju se u veličinama 100, 150, 200 do 3000 KN. Cement se doprema u silo-vagonima ili silo-kamionima. Da se pri proizvodnji betonu osigura dobra homogenost potrebno je pravilno dozirati sastojke betona. Način doziranja ovisi o stupnju automatiziranosti postrojenja. Doziranje može biti po zapremini ili po težini. Zapreminsko je znatno jednostavnije, ali ima i nedostataka, naročito kod najsitnijih frakcija, jer su one osjetljive na promjenu vlažnosti čime se mijenja zapreminska težina. Težinsko doziranje daje točnije rezultate, koristi se kod rada s većim objektima i kad se zahtjeva beton bolje kvalitete. Rukovanje dozatorima može biti ručno, poluautomatsko i automatsko. Razlikujemo zapreminske i težinske dozatore. Vrste i njihov način rada, kao i vrste i karakteristike rada miješalica (najčešće prinudnog tipa) predmet su tehnologije građenja. Sa stajališta organizacije tvornice betona po načinu rada miješalice (osnovna operacija) dijelimo na tvornice ciklusnog i kontinuiranog rada. Tvornice betona na nekom gradilištu dolaze u obzir samo kad su potrebe gradilišta za betonom veće od 25, 30 m3 i za vremenski period od bar nekoliko mjeseci. Za dimenzioniranje i izbor tvornice su mjerodavne vršne potrebe za betonom, a ne prosječna potrošnja. Proizvodnja se označava u m3/h. Obično se uzima da je kapacitet za 1,3 do 1,5 puta veći od srednje zahtjevnog kapaciteta. Tvornice betona trebaju imati u blizini veću deponiju agregata s rezervom za rad od 10 do 15 dana.

40

Na slijedećoj karti tehnološkog procesa vidimo jedan od načina proizvodnje betona, pristup betonskoj bazi je s rijeke te se agregat doprema riječnim putem, a ostalo je uobičajeno.

3.4.2. Tehnologija spravljanja elemenata i konstrukcija

U pogonima za proizvodnju betonskih elemenata i konstrukcija uobičajeno je da se tehnološki proces odvija sadržajno i prostorno u tri faze:

- spravljanje betona - izrada betonski elemenata i konstrukcija - odlaganje gotovih proizvoda

Ponekad su pogoni za proizvodnju betona smješteni zajedno s ovim pogonima, a ako to nije moguće, beton se nakon proizvodnje doprema automješalicama i presipava u pretovarni silos. Kapaciteti automješalica i pretovarnog silosa su usklađeni. Prethodno su pripremljeni kalupi (metalni ili drveni) u koje su uloženi armaturni sklopovi. Ukoliko je u sklopu ovog pogona i armirački pogon, armaturni sklopovi (veći) su preneseni mosnim ili drugim dizalicama, a ako su sklopovi manji, kolicima ili ručno. Svježi beton se iz pretovarnog silosa pretovara u korpe „kible“ koje se dizalicom prenose do mjesta ugradnje odnosno kalupe. Kad je ugrađen, beton se vibrira bilo pervibratorima (unutrašnje vibriranje) za manje elemente, vibropločama (vanjsko), vibrostolovima za plošne elemente i sl. Radi bržeg postizanja čvrstoće elementi se izlažu pari. Da bi se to moglo provesti moraju postojati uređaji za zagrijavanje medija odnosno vode do pare (kotlovnica). Ona ima rezervoar za gorivo kao i priključak na vodovodnu mrežu. Nakon što je voda pretvorena u paru, ona se potiskuje preko metalnih i gumenih cijevi do razgranatih, perforiranih cijevi na kalupima. Nakon vibriranja element se pokriva nepropusnom ceradom i počinje zaparivanje. Ono se provodi 24 sata, a vrši se tako da se prvo temperatura pare povećava ovisno o dnevnoj odnosno početnoj temperaturi do 80ºC. Na toj temperaturi se element održava 6 sati, a zatim se postepeno smanjuje temperatura do dnevne.

41

Proces zaparivanja odvija se uglavnom noću, da ne ometa proizvodnju i slijedećeg dana je završen. Elementi se oslobađaju kalupa, kontroliraju i u slučaju potrebe se izvrše korekcije (beton kozmetika). Dizalicom se prenose do odlagališta gotovih elemenata. Procesom zaparivanja postiže se 80% krajnje čvrstoće betona (za što bi inače trebalo preko 20 dana ). Proizvodnja se vrši na osnovu dnevnog plana proizvodnje. Za ispitivanje kvalitete ugrađenog betona koriste se usluge laboratorija. U formularima treba navesti koji su popravci izvršeni na gotovom proizvodu. Ukoliko ne postoji potreba za ubrzavanjem očvršćivanja odnosno element ima dovoljno vremena za odležavanje (bar 10 dana) nije potrebno zaparivanje tim prije što se pogotovo zimi troše velike količine goriva. Na slici je prikazana karta tehnološkog procesa proizvodnje u nepokretnim kalupima.

Što se tiče proizvodnog asortimana sve ovisi za koga pogon proizvodi, da li za visokogradnju, niskogradnju, da li je proizvodnja usmjerena samo za vlastite potrebe ili za potrebe šireg tržišta. Uglavnom se proizvode elementi i konstrukcije za montažno građenje stambenih objekata, često prednapetih (stupovi, grede, ploče,rubni nosači, zidovi ukrute, fasadni elementi, stubišni krakovi i dr.), u cestogradnji i mostogradnji elementi konstrukcije mostova, betonska galanterija (rubnjaci, rigoli, kanalići, cijevi za kanalizaciju, betonski popločnici, ploče raznih tipova, obalno-utvrdni elementi, blokovi i dr.).

3.4.3. Tehnologija spravljanja, ugradnje, zbijanja i njege betona U prethodnim poglavljima naveli smo mogućnosti spravljanja betona u centralnim pogonima. Na gradilištu beton se može spravljati na način centralnih betonara – postrojenja manjih i pokretnih kapaciteta (na načine koje smo obradili), dovoziti s centralnih betonara (na načine određene u poglavlju Uređaji i strojevi za transport i ugradnju) ili za manje radove koristiti gravitacijske miješalice. Ručno spravljanje nije dozvoljeno ako želimo imati kvalitetan, zahtijevani beton. Pripremni radovi na gradilištu Nakon što je odjel pripreme rada u nekom od graditeljskih poduzeća dobio sve potrebne podatke o budućem objektu (projekte, rezultate ispitivanja, građevinsku dozvolu, elaborat iskolčenja i dr.) može pristupiti izradi situacijskog plana odnosno razradi sheme gradilišta te nakon toga organizaciji pripremnih radova.

42

U pripremne radove ubrajaju se: - površinsko uređenje gradilišta odn. uklanjanje svega što bi smetalo budućem objektu i organizaciji radova na gradilištu (postojeći objekti, drveće, grmlje, građevinski i drugi otpad) te planiranje površine tako da se oborinska voda ne zadržava već što brže ocijedi s nje. - odvodnjavanje viška vode bilo površinske ili podzemne (drenažom ili na drugi način osigurati normalne uvjete rada) - priključak potrebnih instalacija vode, kanalizacije, električne energije i dr. (za normalno funkcioniranje strojeva za osvjetljenje, vodu za piće, higijenu i izgradnju). Priključak moraju izvesti stručne osobe na osnovu nacrta postojećih instalacija. - izvedba prometnih puteva (vanjski prema potrebi, unutarnji obvezno) - dovoz i smještaj materijala (on mora biti pravovremen da ne dođe do zastoja u radu, moraju se izbjeći nepotrebni prijenosi, oštećenja i gubitci vremena vezano za to. U blizinu objekta smještamo materijal koji nije potrebo prerađivati, a nešto dalje onaj na kojemu još radimo.) - smještaj prostorije (barake) za rukovodstvo gradilišta i dokumentaciju - smještaj radnika (ovisno o dužini boravka na gradilištu, a na prvom mjestu izrada sanitarnog čvora) - smještaj pogona (prema potrebi betonskih, armiračkih, tesarskih...) ovisno o vrsti radova, veličini gradilišta, organizaciji... - smještaj strojeva (stalnih, odnosno nepokretnih – dizalice, miješalice... ; i prema operativnim planovima pokretnih) - obrađivanje gradilišta (prema specifičnostima istih; ograda, prometni znakovi ili na drugi način) - označavanje pločom kojom se definira građevina Ovisno o vrsti gradilišta, duljini izvođenja radova i dr. pripremni radovi se mogu mijenjati, proširivati ili smanjivati po opsegu. U svakom slučaju privremene građevine moraju odgovarati zahtjevima protupožarne, zaštite od eksplozija, zaštite na radu i dr. Također se sve privremene građevine, oprema, neutrošeni i drugi materijal moraju ukloniti prije izdavanja uporabne dozvole, najbolje odmah po dovršetku radova na gradilištu. Iskolčenje (obilježavanje temelja) Nakon površinskog uređenja pristupa se obilježavanju temelja buduće građevine. Ono se vrši prema već izrađenom i ustupljenom elaboratu iskolčenja, gdje su jasno vidljive regulacijska i građevinska linija, građevinska parcela za lokaciju našeg objekta kao i oblik i veličina objekta. Prvo se utvrđuje položaj objekta u odnosu na regulacijsku liniju (linija javne površine s građevinskom parcelom). Ona se postavlja natezanjem žice između dviju točaka na granicama parcele. Nakon toga određuje se položaj građevinske linije (linije fronte objekta). Postavljaju se okomice na regulacijsku liniju i odmjeravaju dužine do građevinske. Točke se obilježe kolčićima s čavlima u sredini. Nakon utvrđene regulacijske i građevinske linije, na građevinskoj se postavlja jedna referentna točka od koje se dalje određuju ostale karakteristične točke vanjske konture objekta. Sam postupak se svodi na odmjeravanje dužina najbolje čeličnim mjernim lancem, a na kosim terenima i daskama ravnjačama, libelama i viskom. Za određivanje pravog kuta najbolji su geodetski instrumenti, a za jednostavnije i priručne načine zadovoljit ćemo se i pravokutnicima od drveta ili metala, konstrukcijom simetrale istokračnog trokuta žicom kao šestarom te putem konstrukcije pravokutnika primjenom Pitagorinog poučka.

43

Izrada nanosne skele Nakon što smo obilježili konture zgrade, izrađuje se pomoćna tesarska konstrukcija koju nazivamo nanosna skela, a koja se sastoji od stupova presjeka 12/12 cm (po 3 na svakom kutu konture objekta, a po 2 na čeonim stranama unutarnjih zidova i temelja), te dasaka koje se zabijaju na stupove. Skela je odmaknuta 0.6 do 1.2 m od obilježenih kontura, a služit će nam za obilježavanje dimenzija vanjskim temelja i prizemnih ili podrumskih zidova. Daske su pribijene horizontalno, a na njihove rubove se prenesu konture objekta zarezivanjem i zabijanjem čavala, na koje se razvuče žica u širinama temelja ili zida. Križanja žica suprotnih smjerova se provjeravaju viskom u odnosu na već prethodno postavljenje točke kontura. Kad su sve dimenzije prenešene, skidaju se kolčići kontura da ne smetaju pri iskopu. Na poravnatom tlu konture temelja (objekta) se obilježavaju daskama položenim tako da je unutarnji brid daske točno pod vrhom viska obješenog na žicu nanosne skele. Daske se učvršćuju kolčićima. Isti je princip za obilježavanje nepodrumljenih kao i podrumljenih objekata s tim što se kod zadnjih dodatno nakon iskopa još prenose dimenzije na dno iskopa. Uz obilježavanje temelja obilježava se i visina nul-točke od koje se odmjeravaju visini i dubine pojedinih dijelova objekta. Ona se najčešće nalazi na visini ulaznog podesta prizemlja. Sve visinske kote na objektu proizlaze iz njenog položaja. Nju obilježavamo zarezom na stupu nanosne skele ili na nekom drugom s kojeg će se visina lako prenositi. Prije početka iskopa nanosnu skelu pregledavaju projektant i nadzorni inženjer. Oplate i skele I oplate i skele smatramo pomoćnim konstrukcijama koje se mogu izrađivati od drvene građe te raznih suvremenih elemenata i materijala (čelik, aluminij, plastika, pocinčane itd.). Dok su drvene oplate i skele izrađivali i postavljali tesari, danas suvremene oplate postavljaju monteri oplata ili skela. Osnovna podjela oplata svodi se na:

- klasične daščane oplate - lake montažne oplate - suvremene, velikoplošne oplate - tunelske (prostorne) oplate - klizne oplate - specijalne vrste oplata

Danas se klasične daščane oplate koriste za pojedinačne, manje objekte i radove, budući da se ova oplata često na može iskoristiti za drugi različiti objekt ili se mora usklađivati što znači da se maksimalno koristi 3 do 4 puta. Nisu ekonomične, zahtjevne su i za izradu se koristi dosta radnog vremena, a u nedostatku drvene građe i kvalitetne radne snage, općenito se prišlo novim tehnološkim rješenjima suvremenih oplata, koje su prilagođene svojim elementima za skoro sve izvedbe konstrukcija. Praktično su trajne ako se pravilno održavaju i čuvaju od mehaničkih oštećenja. Montaža, iako djeluju složeno, je vrlo jednostavna pa i priučeni radnici lako savladavaju tehniku.

44

U slijedećem dijelu teksta ćemo povući paralelu daščanih oplata za konstrukcijske elemente koje smo obradili u dijelu 2.3 sa suvremenim tipovima oplata. Skelama se izvode radovi na visini, a mogu biti pokretne (pomične) i nepokretne (fiksirane). Konstrukcijski se razlikuju po složenosti ovisno o tipu konstrukcije koja se izvodi, visini do koje se postavljaju, po materijalima, dužni trajanja radova itd. Za manje i kratkotrajnije radove od nepokretnih imamo skele na ljestvama, skele na stupovima, skela od čeličnih bešavnih cijevi i sličnih novih tipova (aluminijskih, pocinčanih), a od pokretnih skele na nogarima bilo drvene ili od čeličnih cijevi te razni tipovi složivih tornjeva nosivih skela koji umetanjem i promjenom donje dijela, umjesto nožica podupirača dobiju točkiće za kretanje i premještanje. Osim ovih podjela možemo skele promatrati kao nosive, penjajuće, radne i zaštitne. U svakom slučaju koliko kod oplata pravilno postavljenih, učvršćenih i dr. ovisi točnost i izgled pojedine armirano betonske konstrukcije, tako se skelama osigurava stabilnost konstrukcije dok ona ne postigne potrebnu čvrstoću, a isto tako sigurnost i zaštita radnika pri radu na visini.

OPLATE Klasične drvene • osiguranje širokog iskopa

• osiguranje uskog iskopa - temeljne trake za dubine 1,5 – 2 m u zemlji 2. i 3. ktg

45

- temeljne trake za dubine 2-3 m u zemlji 2., 3. i 4. ktg • oplate podnožnih zidova - jednostrane za niži i viši zid - dvostrana

46

Suvremene – temelja samaca, trakastih temelja, podnožnih zidova ….

Oplate zidova – za ravne i zaobljene zidove Klasične daščane Suvremene

47

Oplate nadvoja – ravni i polukružni Klasične daščane

Oplate serklaža

48

Oplate stupova raznih poprečnih presjeka Klasične drvene

Suvremene

49

Oplate greda Klasične i suvremene Oplate stropova ravne, ploče s gredama Klasične drvene

- detalj spoja daščane oplate ploča i greda s podupiranjem

50

Suvremene – stropni stolovi

Oplata stubišta Klasične drvene

51

Pomična oplata Primjenjuje se pri betoniranju visokih zidova gdje je otežano vanjsko ukrućenje zidova. Oplata se konstruira tako da se može podizati uvis prema napredovanju radova s tim, što joj donji dio mora obuhvatiti završeni dio betonskog zida. Klizna oplata Klizna oplata je velikoplošna oplata koja se u odnosu na penjajuću ne demontira i ponovo montira u vertikalnoj izvedbi zidova, već se montira samo jednom, nakon čega se mehanički, vertikalno pomiče. Na taj način se zidovi izvode kontinuirano. Upotrebljava se za izvedbu zidova visokih objekata (silosa, dimnjaka, stubišnih šahtova, rezervoara, stupova mostova i sl.). Poslije stvrdnjavanja betona određene sekcije se povlači uvis pomoću specijalnih dizalica (hidrauličkih preša). Demontira se po završetku cjelokupnog betoniranja. Prijenosne ili penjajuće (kletter) oplate Sustav ove oplate sastoji se od penjajuće konzole koja je sidrena na donjem već izbetoniranom dijelu zida. Ta konzola služi kao pomoćna nosiva konstrukcija za montažu i naslanjanje elemenata oplate. Na konzolu se može objesiti viseća radna platforma za eventualni popravak i naknadnu obradu zidova. Premještanje penjajućih konzola i elemenata oplate, zajedno s visećom radnom platformom i radnom skelom na vrhu elemenata oplate, obavlja se pomoću toranjske ili neke druge dizalice. Nakon betoniranja jedne sekcije zida oplata se demontira i prenosi na sljedeću sekciju, vješanjem na sidra u predhodno izbetoniranoj sekciji. Na slici:

1. jedinica koja se podiže 2. penjajući nosač 3. radna platforma

52

Tunelske oplate Predstavljaju razne tipove oplata čija je površina najčešće od čeličnih limova s nosivom konstrukcijom, a omogućuje istovremeno betoniranje zidova i stropova. Elementi se spajaju kao dvije poluškoljke i čine „tunel“ jer se nižu do potrebne veličine.

Specijalne oplate – načini oplaćivanja Stvorene su u novije vrijeme zbog potrebe sve zahtjevnijih oblika građevina te uvjeta pod kojima se izvode.

Napuhane oplate se izrađuju od gumenih ili elastičnim materijala zatvorenog oblika cilindra ili sličnog. Pune se zrakom pod tlakom i povećavaju promjer. Nakon očvrščavanja betona zrak se ispušta i oplata se izvlači kroz predviđene otvore u konstrukciji (mostovi, brane, cjevovodi) Izrada zakrivljenih betonskih ploha (ljuski): bez oplate se izvode na način da se između osnovnih nosača točkasto vare šipke armature dok se ne ostvari željeni oblik. Zatim se izvana postavlja gusto žičano pletivo otvora okana 3-6 mm. Učvrste se. Zatim se također izvana, najbolje mlaznim betonom, nabacuju slojevi 3-4 cm po cijeloj površini. Nakon 4-7 dana očvrščavanja nastavlja se betoniranje s unutarnje strane.

Izgubljene oplate: pojam za sve vrste oplata koje ostaju u konstrukciji nakon izvedbe, uglavnom kod objekata s unutarnjim otvorima jer ne postoji mogućnost izvlačenja iste (mostovi, šuplji elementi, grede velikih raspona) ili su kao takva tehnološka rješenja.

53

SKELE Nosive (sastoje se od podupirača ili su kao složivi tornjevi nosači stropnih stolova, stubišni tornjevi ili nose velika opterećenja)

Montaža Penjajuće skele; radne skele i zaštitne skele

54

Ugradnja betona i armature Već smo opisali načine spravljanja betona, transporta i u vrstama betona, ugradnju betona pumpama. Još je jedan način preostao, a to je transport automiješalicama i sipanje betona u korpe koje se podižu dizalicama i svježi beton ubacuje u prethodno pripremljenu oplatu i na postavljenu i učvršćenu armaturu. Opisane oplate i skele primijenit ćemo ovisno o konstrukciji, a kod svih je bitno da se geodetskim instrumentima određuje visinski položaj i os skele i oplate. Položaj se prati tijekom betoniranja da ne dođe do popuštanja ili deformacije. Odmah treba ispraviti nedostatke. Najekonomičnije oplate za stambene objekte su prostorne oplate koje se kao i ostale višekratne lako postavljaju i skidaju dizalicama. da se spriječi prianjanje betona i oplate, drvena se vlaži vodom, a metalne uljima. Ne smije se pretjerivati zbog narušavanja strukture ili vanjskog izgleda elementa. Armaturu smo dobili iz centralnog armiračkog pogona bilo već u armaturnim sklopovima koji se već gotovi ulažu u postavljene oplate, ili na gradilištu postoji prostor za vezivanje ili cjelokupne armiračke aktivnosti o kojima smo već pisali. Ako se radi o složenim elementima s gusto postavljenom (predviđenom) armaturom ona se onda ne može na drugi način vezati osim ručno na mjestu ugradnje. Armatura se postavlja na mjesto predviđeno planom armature, redoslijedom prema važnosti konstrukcijskog elementa. Prvo se postavlja u oplatu glavnih nosača, a zatim sporednih (ukrućenja i sl.), a na kraju ploče. Armatura ne smije dodirivati oplatu ni ležati na njoj kako prilikom montaže tako i pri betoniranju. Razmak odnosno zaštitni sloj betona štiti armaturu od vanjskih utjecaja. Isto tako i između pojedinih šipki mora biti određeni razmak. Te razmake održavamo pomoću vilica, posebnih komadića armature, posebno oblikovane armature, „češljeva“ od tanke žice, podložaka od cementnog morta te gotovih podložaka

Postavljenu armaturu ne smijemo iskriviti ni pomjeriti gaženjem i hodanjem po njoj. Da to spriječimo, naročito za vrijeme ugradnje betona izrađujemo staze za hodanje s kojih ne bih trebalo silaziti, a također i radne skele s kojih obavljamo ugradnju, čime se osigurava nesmetan rad i ne ugrožava sigurnost radnika. Prije ugradnje betona armaturu provjeravaju projektant i nadzorni inženjer.

55

Zbijanje betona Ugradnja betona važna je koliko i ispravan transport i proizvodnja. Veliku ulogu u dobivanju kvalitetnog betona ima zbijanje. Tim postupkom osigurava se homogena zbijena struktura bez šupljina u betonu što mu osigurava vodonepropusnost i trajnost. Može se vršiti pervibratorima koje se uranja u betonsku masu. Uronjeni dio je spojen s motorom preko elastičnog crijeva, različitih su oblika. Postavljaju se u određenom radijusu, široke su primjene i efikasni.

Oplatni vibratori se pričvršćuju na oplatu i preko nje prenose vibracije na beton. Koriste se za stupove, zidove, ploče i dr. Površinski vibratori su po konstrukciji slični oplatnim, ali su u neposrednom kontaktu s betonskom masom. Varijante su vibroletve i vibrostolovi. Uglavnom služe kod zbijanja ploča. Najčešća uporaba ovih uređaja je u tvornicama predgotovljenih betonskih elemenata.

56

Njega betona U njegu betona ubrajamo sve postupke kojima se ugrađeni beton štiti od vanjskih utjecaja (vjetra, oborina, visokih i niskih temperatura, agresivnih uvjeta i mehaničkih oštećenja) u nekoliko dana do nekoliko tjedana odn. do postizanja većeg dijela čvrstoće. U vrijeme isporuke i ugradnje, temperatura okoline i betona ne smije biti ispod 5°C. Smrzavanjem vode u betonu došlo bi do razaranja njegove kristalne strukture. Zaštita od smrzavanja može se provoditi dodacima kojima ćemo ubrzati vrijeme vezanja (ako očekujemo hladno vrijeme), zagrijavanjem komponenti (voda i agregat na 30-35 C), postupcima zaparivanja elemenata (u tvornicama betona), upotrebljavati cemente s većom toplinom hidratacije i dr., a u svakom slučaju zaštiti gornje površine daskama, PVC folijama i slično ili izbjegavati betoniranje kod niskih temperatura. Pri betoniranju, oplatne plohe trebaju imati termoizolaciju radi sprječavanja toplinskih gubitaka svježe betonske mase. Ako temperatura prijeđe 25°C i konstrukcija je izložena osunčanju ili vjetru, doći će do naglog gubljenja vode iz betona čime beton gubi vodu potrebnu za vezanje i počinje dobivati pukotine. U postupku proizvodnje betona dodaju se usporivači jer visoke temperature zraka skraćuju vrijeme vezivanja betona, a zbog bržeg isušivanja betonske mase, mogu u konačnici biti i manje čvrstoće betona. Beton se mora štiti vlaženjem, polijevanjem i pokrivanjem (materijalima koji zadržavaju vlagu). Također u vremenu između početka i kraja vezanja cementa (pri stvaranju kristala cementa pri hidrataciji) ne smije doći do potresanja betonske mase zbog pojave pukotina. Nakon pravilno provedenih postupaka njege betona i postignute zahtijevane čvrstoće možemo pristupiti demontaži oplata. Podupirače kod elementa naprezanih na savijanje možemo uklanjati u slijedećim rokovima (dodaje se broj dana za temperature niže od 5°C jer tada nema očvršćivanja).

Raspon konstrukcije [m] Rok (dani) do 3 5 – 10 3 – 6 10 – 20 > 6 15 – 28

POSLJEDICE LOŠE NJEGOVANOG BETONA

Izgled površine neadekvatno njegovanog betona

57

3.5. Alati, uređaji, strojevi, postrojenja Spravljanje svježeg betona danas znači što je više moguće izbjegavati ručne načine spravljanja zbog nemogućnosti kontrole kvalitete dobivenog betona vezano za zadane uvjete odnosno sastav. Alati koje ćemo pri spravljanju i ugradbi koristiti su lopate, zidarski alati (kašike, „fangle“, vodena vaga, visak), aluminijske letve za ravnanje površina, čekići i drugo, a od specifičnih uređaja su razni tipovi pervibratora za zbijanje svježeg betona u oplatama. Kao i uređaji za vibriranje odnosno zbijanje većih površina s ugrađenim svježim betonom, a to su: oplatni vibratori, vibrostolovi, vibroletve i drugo. Ručno spravljanje kao i strojno s miješalicama manjeg kapaciteta dozvoljeno je samo za manje sporedne radove. Za sve ostale se očekuje kontrolirani sastav, a time i uvjet za kasnije postizanje potrebne čvrstoće betona. Zbog tog se proizvodni postupak u principu svodi na automatizirano doziranje i miješanje komponenata betona, najbolje u tvornicama betona. Osnovna funkcija spravljanja betona – miješanje može se provoditi kroz razne tipove strojeva ili postrojenja. Miješalice za beton rade uglavnom u ciklusima iako postoje i neke vrste kontinuiranih. Cikličke miješalice dijele se na dvije osnovne grupe: - gravitacijske miješalice - prisilne miješalice U cikličnom načinu spravljanja betona dozirana količina komponenata utvrđuje se uglavnom maseno (vaganjem) u optimalnom sastavu po određenoj recepturi te se ubacuje u bubanj mješalice. Gravitacijske miješalice miješaju slobodnim padom sve vrste betona bez ograničenja u pogledu krupnoće zrna. Osnovu strojne konstrukcije čine posebno oblikovani okretni bubanj s posebno oblikovanim rebrastim „lopaticama“ učvršćenim po unutarnjem plaštu bubnja. Ove lopatice odižu mješavinu te tako omogućuju njezin slobodan pad i uranjanje u masu donjeg dijela bubnja te daljnje miješanje prevrtanjem. Trajanje jednog radnog ciklusa miješanja je od 2 do 4 minute. Miješalice s vodoravnim bubnjem Koje imaju dva otvora sa strane, jedan za punjenje i jedan za pražnjenje, uvijek su s vodoravnom osi okretanja prilikom miješanja. (punjenje i miješanje se izvodi okretanjem bubnja u jednom smjeru, a pražnjenje u drugom) rade s oko 15 okretaja u minuti. Mogu biti samostalne, vučene ili lako prenosive (manje). Druga vrsta gravitacijskih miješalica s preokretnim bubnjem imaju kosu os okretanja pri miješanju. Punjenje i miješanje je s otvorom bubnja prema gore, a pražnjenje okretanjem bubnja s otvorom prema dolje. Rade s oko 20 okretaja uminuti. To su miješalice manjih kapaciteta za ručno punjenje, samohodne na kamionskom podvozju ili velike miješalice u okviru tvornica betona.

58

Prisilne miješalice rade po principu intenzivog okretaja jedne ili više zasebnih sustava lopatica unutar nepokretnog bubnja. Okretanje sustava lopatica je do 40 okretaja u minuti, a trajanje jednog radnog ciklusa je 1 do 2 minute, a za sitnozrne betone dvostruko dulje 2 do 4 minute. Sastoje se od koso položenog šupljeg valjka blago nagnutog, unutar kojeg se nalazi osovina s lopaticama. S gornje strane se neprekidno doziraju komponente betona, a na donjoj strani izlazi gotov beton. Budući da daju beton većih različitosti manje se koriste. Kapaciteti bubnjeva prethodno nabrojanih vrsta su od : 75; 150; 250; 500; 750; 1000; 1500; 2500 l… Za uporabu na gradilištima ovisno o potrebnim količinama betona za isporuku često služe samohodne mješalice na kamionskom podvozju, polustacionarne ili pokretne tvornice betona. Ako se radi o stalno smještenim tvornicama betona, njih nazivamo stacionarnim, a prema veličini dijelimo ih na: - tvornice betona manjih proizvodnih kapaciteta od 10 do 25 m3/h (djelomično automatizirane) obično se primjenjuju u visokogradnji, mogu imati raspored boksova za agregat u obliku zvijezde i silos za cement. - tvornice srednjih kapaciteta od 30 do 60 m3/h (automatizirane i djelomično programirane) izrađuju se od čelične nosive konstrukcije nad zemljom. Imaju pneumatske i elektrokomande, mogu se lako premještati, a primjenjuju se kod izgradnje autocesta, aerodroma, odnosno u niskogradnji.

59

- tvornice velikih proizvodnih kapaciteta od 80 do 600 m3/h, izrađuju se u obliku tornja, potpuno su automatizirane i programirane, čak robotizirane, primjena im je kod betonskih radova u velikim količinama npr. hidrotehnički objekti i slično. Opća podjela u ovisnosti o sklopu uređaja bi mogla biti na tvornice: - toranjskog - horizontalnog (parternog) tipa. Toranjske betonare se zovu i visinske (jedno stupanjske). Komponte betona se samo jedanput podižu. Svi uređaji su postavljeni u tornju, a materijali iz boksa ispadaju odozgo prema dolje gravitacijom. Kod horizontalnih, prizemnih betonara (više stupanjske), svi strojevi i uređaji su raspoređeni horizontalno. Brzo se montiraju i demontiraju, pa su pogodne za premještanje. Nedostatak im je u zauzimanju većih površina za postavljanje i funkcioniranje, što troši više energije za podizanje materijala pa im je zbog tog manja brzina rada. U svakom slučaju oprema za proizvodnju betona se sastoji od: - skladišta agregata (boksovi ili silosi odn. otvoreni ili zatvoreni tip uskladištenja - silosi za cement - sredstva za unutarnji tehnološki transport za agregat: – bageri sajlaši sa skrejperskom kašikom za povlačenje agregata iz boksova - elevatori ili skip uređaji za neposredni transport agregata do miješalice - transportne trake kod silosa za transport agregata do miješalice za cement - cijevni transporter uređaji za mjerenje (doziranje) sastavnica - dozatori ili vage agregata i cementa kao pokretni (idu od silosa do silosa) ili nepokretni - protočni mjerači količine vode - mjerači vlažnosti agregata - miješalice za beton (gravitacijske, prisilne, valne) Pojedini tipovi uređaja su prikazani na drugim mjestima uz objašnjenja.

60

Uređaji za transport betona Najčešći način transporta beton od mjesta pripreme (tvornice betona) do mjesta ugradnje (gradilište) se odvija automješalicama (mikserima). Mogući su i drugi npr. suhi ili zemljovlažni beton – kamionima kiperima, ako je udaljenost mala transportnim trakama i dr. Atuomješalice su raznih kapaciteta od 1 m3 do 10,11 m3 , a usklade se s potrebama dopreme, kako po količinama tako i po vremenu. Tijekom transporta posuda, odnosno mikser s betonom rotira umjerenom brzinom (2 do 6 okretaja/min) i time s sprječava zbijanje segregaciju betona. Homogenizacija smjese se postiže većom brzinom rotacije ( 4 do 16 okretaja/min). Trajanje transporta se mora prilagoditi tako da gubitak obradivosti uslijed transporta ostane u prihvatljivim granica. Kod duljeg transporta ili ugradnje betonu se dodaju usporivači vremena vezanja, a tako i obradivosti. Iz atomješalice beton se prebacuje ovisno o potrebnoj količini, mjestu i udaljenosti ugradnje kranom i korpama, pumpama za beton ili transportnim trakama. Uređaji za ugradnju betona - su autopumpe, finišeri za beton i dr. , ali o njima više u poglavlju Vrste betona prema načinu ugradnje. Uređaji za zbijanje betona - su pervibratori, oplatni vibratori (horizontalni ili vertikalni), vibracijske letve i dr., o njima u poglavlju Tehnologija ugradnje na gradilištu.

61

3.6. Vrste betonskih radova prema normama Kao što se je navedeno u armiračkim radovima, tako se i kod betonskih radova možemo poslužiti Građevinskim normama u visokogradnji za izračun potrebnog vremena za obavljanje pojedinih poslova ugradbe betona ovisno o tome da li se radi ručno ili strojno, kojim od strojnih načina, kakvi su ugradbeni elementi (malih presjeka, srednjih, velikih, površinske ugradbe, o visini na koju se ugrađuju itd.) koji su načini transporta ili prijenosa, te također o udaljenostima ugradnje i vrstama betona prema čvrstoćama ili konzistenciji. Građevinske norme GN 400-1 obuhvaćaju ove grupe radova odnosno ugradnje betona: 1. GN 400-300 Ručna ugradnja betona nearmiranih i armiranih konstrukcija od visinske kote ±0,00 i niže. Konstrukcije u koje se ugrađuje beton su: - malih presjeka do 0,12m³ betona, na m² ili m¹ konstrukcije - srednjih presjeka od 0,12 do 0,30 m³ betona na m² ili m¹ konstrukcije - velikih presjeka preko 0,30 m³ betona na m² ili m¹ konstrukcije Spravljanje betona je strojno ili se gotovi beton dovozi, ručno se ugrađuje i transport je do mjesta ugradbe različitim sredstvima. 2. GN 400-400 Ručna ugradba betona za nearmirane i armirane konstrukcije od kote ±0,00 i više. Pored već prethodno nabrojanih konstrukcija (1.) beton se u ovoj grupi normi ugrađuje i u složene konstrukcijske elemente, a također se izrađuju armirano-betonski zidovi debljine do 8 cm. Spravljane betona je strojno ili se gotovi beton dovozi, ručno se ugrađuje i transport je od mjesta ugradnje različitim sredstvima. 3. GN 400-500 Strojna ugradba betona za nearmirane i armirane konstrukcije od kote ± i niže. U ovoj grupi normi dvije su osnovne vrste konstrukcija: - konstrukcije malih presjeka do 0,30 m³ betona po m² ili m¹ konstrukcije - konstrukcije velikih presjeka preko 0,30 m³ betona po m² ili m¹ konstrukcije Spravljanje je strojno ili je beton dopremljen iz tvornice betona, strojna je ugradba kao i transport. 4. GN 400-600 Strojna ugradba betona za nearmirane i armirane konstrukcije od kote ± 0,00 i više. Konstrukcije na koje se norme ove grupe odnose su iste kao i u prethodnim normama (3.). Spravljanje betona je strojno ili je beton dopremljen iz tvornice betona, strojna je ugradnja kao i transport betona. 5.GN 400-700 Strojna ugradba betona armirano-betonskih ploča za kote ± 0,00 i više te debljina 8; 10; 12; 15; 20 i 25 cm. 6. GN 400-800 Strojna ugradba polumontažnih stropova Monta; TM3; TM5 te monolitne sitnorebraste ploče. 7. GN 400-900 obuhvaćaju betoniranje nogostupa, podova i betona za pad na ravnim krovovima.

62

4. ARMIRANI BETON

4.1. Koncept armiranog betona Prednosti i mane betonskih konstrukcija Prednosti: - ekonomičnost (jeftino i dostupno gradivo) - trajnost (dobra otpornost i mali trošak održavanja) - izbor raznih oblika - monolitnost - dobra protupožarna svojstva i zaštita armature - dobri zdravstveno-higijenski uvjeti (bez šupljina) Mane - velika vlastita težina - otežani uvjeti prepravaka, pojačanja, uklanjanja, sanacije - dobro provodi toplinu i zvuk (loša toplinska i zvučna izolacija) Nearmirani beton - slom preko jedne pukotine - vlačna čvrstoća ft 15 do 20 puta niža od tlačne fc - duktilnost nula: krti slom - mehanizam sloma: dosegnuta vlačna čvrstoća betona - iskorištenost tlačnog pojasa 5% do 7% Armirani beton - nosivost 15 do 20 puta veća - slom preko brojnih pukotina vlačnog pojasa (granično izduženje čelika 100 puta veće od graničnog izduženja betona) - duktilnost izražena (raspucanost presjeka i veliki progibi) - koeficijent sigurnosti neusporedivo veći definicija: Armirani beton jest beton ojačan (armiran) betonskim čelikom osnovna karakteristika i pretpostavka: - spregnuti materijal - deformacija susjednih čestica identične osnovni preduvjeti koji osiguravaju pretpostavku: - prionljivost - isti temperaturni gradijent - lužnatost betona (zaštita armature)

63

Dva različita materijala koja moraju zajednički djelovati u cjelini gotovog armirano betonskog elementa, jer o tome ovisi trajnost tog elementa ili konstrukcije krenuvši od same proizvodnje, transporta, preko ugradnje i njege ovise o mnogo pojedinačnih uvjeta. Proizvodnja betona određenog razreda tlačne čvrstoće koji mogu biti različiti u odnosu na zahtijevane, ovisno o vodocementnom faktoru , granulometrijskom sastavu agregata, načinima zbijanja, ugradnje betona, a isto tako izvedba ispravnog armaturnog sklopa (znači pravilno dimenzioniranog, savijenog, oblikovanog i povezanog u cjelinu) preko potrebne minimalne debljine zaštitnog sloja betona ovisno o razredima izloženosti te međusobne prionljivosti armature i betona samo su neki od uvjeta koji mogu utjecati na ispravnost i kvalitetu armirano betonskih konstrukcija.

4.2. Prionjivost betona i armature Ovo svojstvo je bitno kod armiranja betona koji nije prednapet odnosno kad se primjenjuje čelik za armiranje (glatka, rebrasta, profilirana armatura, zavarene mreže i rešetkasti nosači). Prionjivost je važna jer osigurava zajedničko djelovanje betona i armature pa su unutarnji naponi istovremeno preuzeti od oba materijala.

Prionjivost ovisi o površini armature, izmjerama elementa te položaju i nagibu armature tijekom betoniranja.

Razlikuju se dobra i umjerena prionjivost ovisno o ostvarenim uvjetima.

Dobra je prionjivost ostvarena kad: - su sve šipke armature s nagibom od 45º do 90º prema vertikali tijekom betoniranja - su sve šipke s nagibom od 0 º do 45 º prema vertikali tijekom betoniranja koje su: • ugrađene u elemente kojima debljina u smjeru betoniranja ne prelazi 250 mm • ugrađene u elemente deblje od 250 mm a koji su ili min h/2 iznad donje plohe svježeg betona ili minimalno 300 mm ispod gornje plohe odsječka betoniranja. - se štapni konstrukcijski elementi (npr. stupovi) izvode u ležećem položaju, vibriraju vibracijskom iglom i čije vanjske izmjere nisu veće od 500 mm.

U svim drugim slučajevima se prionjivost označava umjerenom. Isto vrijedi i za konstrukcijske elemente koji se izvode kliznom oplatom.

64

Kod nastupanja stanja granične nosivosti i uporabljivosti konstrukcijskih elemenata bitno je znati i graničnu vrijednost prionjivosti koja daje dostatnu sigurnost da ne dođe do zakazivanja prionjivosti. Tu proračunsku vrijednost prionjivosti fbd dobijemo iz formule fbd=2,25 x fctk0,05 / ϒc gdje je fctk0,05 karakteristična vlačna čvrstoća betona. Dakle odnos tlačne čvrstoće betona za šipke ds≤32mm i dobru prionjivost s proračunskom vrijednosti čvrstoće prionjivosti fbd vidimo iz tablice:

Karakteristike tlačne čvrstoče betona fck[N/mm2 ]

12 16 20 25 30 35 40 45 50 55 60 70 80 90 100 fbd[N/mm²

] 1,6

2,0

2,3

2,7

3,0

3,4

3,7

4,0

4,3

4,4

4,5

4,7

4,8

4,9 4,9

Za armaturu umjerene prionjivosti vrijednosti se množe sa 0,7 Kod šipki armature ds>32mm vrijednosti fbd množe se faktorom (132-ds)/100. Vrijednosti u tablici se smanjuju za 1/3 kad okomito na os nastavka armature djeluje poprečni vlak koji izaziva pukotine paralelno s osi armature u području sidrenja.

4.3. Zaštitni sloj betona Trajnost armirano betonskim i prednapetim konstrukcijama i elementima osiguravamo zaštitnim slojem betona dovoljne debljine i gustoće za određene uvjete. Zaštitni sloj betona je udaljenost vanjskog ruba armature ( uključivo spone – vilice ) do najbliže vanjske plohe betona. Najmanjom debljinom zaštitnog sloja osigurava se:

- prionjivost betona s armaturom ( prijenos sila ) - zaštita čelika od korozije - neodlamanje betona - zaštita od požara

Najveća opasnost i najveća mogućnost je da čelik korodira zbog stalne izloženosti u određenoj okolini ako je došlo do oštećenja zaštitnog sloja na neki od mogućih načina. Zbog toga se najmanje veličine zaštitnog sloja Cnom određuju u ovisnosti o razredu izloženosti za koroziju i razredu minimalne tlačne čvrstoće betona. Nazivna veličina zaštitnog sloja Cnom Cnom = Cmin + Δc sastoji se od najmanje veličine zaštitnog sloja i dodatne vrijednosti Ac koja će se primijeniti za određenu okolinu. Ne smije biti manja od vrijednosti u tablici ovisno o razredu agresivnog djelovanja okoliša. Također za površine betona s više izraženih razreda mjerodavan je najveći zaštitni sloj.

65

Uvjet za osiguranje prionjivosti - cmin ne smije biti manja od - cmin≥ds - za čelik za armiranje ds – max promjer uzdužne armature - cmin≥dsv=ds(n)1/2 - za grupiranu armaturu n – broj armature u grupi dsv – ne smije biti manji od promjera armature koja zamjenjuje grupu - za prednapeti beton - cmin≥2.5dp – za užad – prethodno napinjanje - cmin≥3dn – za rebrastu armaturu - cmin≥dn – vanjski promjer zaštitne cijevi kod naknadnog napinjanja

Zbog veće osjetljivosti čelika za prednapinjanje na koroziju od čelika za armiranje, potrebna je veća debljina najmanjeg zaštitnog sloja. Za natege se većinom koriste žice manjih promjera (6 mm) kod kojih se korozija u postotku jače odražava na nosivost nego kod većih promjera čelika za armiranje. Najmanje debljine zaštitnog sloja

RAZRED AGRESIVNOG DJELOVANJA OKOLIŠA Korozija

karbonatizacijomxc

Korozija kloridima

xd

Korozija kloridima

xs

UVJETI ZA ZAŠTITNI SLOJ

1 2 3 4 1 2 3 1 2 3 Za pojedine armature Za grupne armature

cmin≥ds (odn.dsv)

cmin≥ds odn.dsv

cmin≥ds (odn.dsv)

Čelik za armiranje Cmin [mm] 10 20 25 40 40

Čelik za prednapinjanje Cmin [mm]

20

30

35 50 50

▲C [mm] 10 15 15 15 15 Za razrede XM – izložene habanju dodaju se na ove vrijednosti za XM1 c min + 5mm; za XM2 c min +10mm; za XM3 c min +15mm

Beton svojom alkalnom (lužnatom) reakcijom i zrako-nepropusnošću štiti armaturu od korozije.

66

RAZREDI AGRESIVNOG DJELOVANJA OKOLIŠA NA BETON S NAZNAKOM RAZREDA TLAČNE ČVRSTOĆE BETONA Razred agresivnog djelovanja

Opis okoliša Minimalni razred tlačne čvrstoće

1. Bez opasnosti od korozije XO

Za nearmirani temeljni beton i beton bez ugrađenih metala te unutarnje nearmirane konstrukcije i elemente ( bez leda, habanja i kemijski agresivnog okoliša )

C12/15 LC12/13

2. Korozija uzrokovana karbonatiziranjem XC1

Armirani beton izložen vlazi u unutrašnjim elementima (kuhinja, kup.,sušionica) ili uvijek mokrom (beton u vodi)

XC2

Armirani beton u mokrom (posude za vodu) ili rijetko suhom (temelji)

C16/20 LC16/18

XC3

Vanjski armirani betonski elementi ili unutarnji s visokom vlažnosti zraka (bazeni, staje, kuhinje)

C20/25 LC20/22

XC4

Vanjski armirani betonski elementi koji su naizmjence izloženi promjenama vlažnosti (elementi kod promjena razina vode i sl.)

C25/30 LC25/28

3. Korozija uzrokovana kloridima, ali ne iz mora XD1

Armirani beton ili betonske površine izložene umjerenoj vlažnosti s kloridima u zraku (prometne površine) C30/37

XD2

Elementi konstrukcija izloženi industrijskim vodama s kloridima često više mokrim nego suhim (bazeni)

XD3

Dijelovi konstrukcija izloženi naizmjence promjenama vlažnosti (mostovi, kolničke ploče, garaže)

C35-45

4. Korozija uzrokovana kloridima iz morske vode XS1

Vanjski elementi uz more (sol u zraku, bez izravnog kontakta s vodom)

C30/37

XS2 Dijelovi konstrukcija u moru pod vodom XS3

Dijelovi konstrukcije u moru, ali izložene prskanju, udarima valova

C35/45

5. Korozija smrzavanjem i odmrzavanjem sa soli ili bez XF1 Vanjski elementi izloženi srednjem vlaženju bez soli C25/30 XF2

Vertikalne površine cestovnih konstrukcija izložene smrzavanju i solima za održavanje (prskanje)

XF3

Horizontalne površine betona izložene kiši i smrzavanju (veliko vlaženje bez soli)

C25/30 C35/40

LC25/28

XF4

Prometne površine izložene velikom vlaženju sa solima za održavanje Konstrukcijski elementi postrojenja za pročišćavanje otpadnih voda…

C30/37 C40/50

LC30/37

6. Kemijska korozija betona XA1

Beton je izložen kemijskom djelovanju tla, podzemna voda slabo agresivno (posude prečiščivaća)

C25/30

XA2

Beton izložen agresivnim tlima ili elementima u dodiru s morskom vodom

XA3 Beton izložen agresivnim otpadnim vodama

C35/45

7. Beton izložen habanju - mehaničkom

XM1 Prometne površine s kretanjem vozila na pneumaticima – umjereno habanje

C30/37 LC30/33

XM2 Prometne površine izložene jakom habanju (vozila s punim i pneumatskim gumama)

C30/37 C35/45

LC30/33 XM3 Površine izložene vrlo jakom habanju ( gusjeničari) C35/45

LC35/38

67

Posebni zahtjevi za osiguranje dostatne zaštite od požara navedeni su u normi HRN ENV 1992-1-2. Specifične konstrukcije kao što su mostovi ili prednapete konstrukcije imaju i dodatnih zahtjeva za dostatne debljine zaštitnih slojeva. PRIMJERI ODREĐIVANJA ZAŠTITNOG SLOJA: Ako je površina betona izložena agresivnom djelovanju morskog okoliša ili kemijskim utjecajima najmanja vrijednost debljine zaštitnog sloja je 50 mm. Kod kemijski jako agresivnog okoliša predviđamo i dodatne mjere. Za beton neravnih površina povećavamo Δc. Pa tako beton direktno ugrađen na tlo treba imati cmin≥75 mm. Na pripremljenoj podlozi s podložnim betonom cmin≥40 mm. Ako se dodatno betonira sloj na postojeći vrijede druga pravila. Iz svega možemo zaključiti da će nam cnom nazivna (-ukupna, stvarna za određenu konstrukciju ) veličina zaštitnog sloja biti minimalna za određeni razred agresivnog djelovanja okoliša, a povećavati će se do tražene ovisno o tlačnoj čvrstoći betona, dodacima za beton, zaštiti od požara, posebnim uvjetima i mjestu izloženosti konstrukcija, vrsti konstrukcije, izvedbi i drugim uvjetima. Armirač – betonirač će podatke o potrebnom zaštitnom sloju za konstrukciju ili element koji treba izvesti dobiti od nadređene osobe (poslovođe, voditelja gradilišta) ili će mu biti vidljiv iz izvedbenog projekta po kojem će izvoditi radove. Osiguranje debljine zaštitnog sloja prilikom izvedbe vršimo posebnim elementima. To su podmetači, držači razmaka (distanceri) i nosači armature kojima se fiksira položaj armature u vrijeme betoniranja. Moraju izdržati i dodatna opterećenja (hodanje radnika). Izrađuju se iz raznih materijala, ali su najčešće plastični.

4.4. Sidrenje armature Osnovnu vrijednost (veličinu) duljine sidrenja lb čini duljina sidrenja ravne šipke uz pretpostavku konstantne prionjivosti fbd uzduž i po opsegu šipke za mogući prijenos sile Fs=As x fyd lb =ds/n x fyd/ fbd gdje je ds – promjer armature fyd = fyx/ys proračunska granica popuštanja čelika fbd – proračunska čvrstoća prionjivosti Šipke armature moraju osigurati unos sila u beton bez uzdužnih pukotina i odlamanja betona u području sidrenja. Razlikujemo više vrsta sidrenja:

- ravnom šipkom - šipkom s kukom - šipkom s ravnim ( pravokutnim ) lukom - šipkom s petljom

68

Tablica vrsta dopuštenih vrsta i načina sidrenja armature Šipke promjera ds>32 mm sidre se kao ravne šipke ili posebnim sidrenim elementima. Zabranjeno je sidrenje u vlačnim područjima. Ako nema poprečnog tlaka za ds >32mm u području sidrenja je potrebna dodatna poprečna armatura koja ne smije biti manja od:

a) paralelno s plohom betona Ast = n1 x 0,25 As b) okomito na plohu betona Asv = n2 x 0,25 As

gdje su: As – plotina presjeka jedne usidrene šipke n1 – broj razina armature koje se sidre u istom presjeku n2 – broj šipki armature koje se sidre u jednoj razini U području sidrenja poprečnom armaturom se preuzimaju lokalne poprečne sile, a preuzete su kad:

- konstrukcijske mjere odn povoljni utjecaji kao što je poprečni tlak onemogućavaju raspucavanje betona - ili kad je ugrađena min konstrukcijska armatura spona (kod greda i stupova) ili poprečne armature ( kod ploča i zidova ).

Za tlačnu armaturu dopuštene su samo ravne šipke za sidrenje.

69

Odlamanje betona može se izbjeći uz pridržavanje min vrijednosti promjera za savijanje armature dbr i ako ne nagomilavamo sidrenje svih šipki na jednom mjestu. U slijedećim tablicama dane su okvirne minimalne vrijednosti promjera trnova za savijanje rebraste armature i zavarene armature dbr. MINIMALNI PROMJERI TRNOVA ZA REBRASTU ARMATURU

Kuka, ravna kuka, petlja

Promjer armature Minimalna debljina zaštitnog sloja

okomito na površinu betona

ds<20mm ds≥20mm >100mm

i >7ds >50mm

i 3ds ≤50mm i ≤3ds

Min vrijednosti dbr

4ds

7ds

10ds

15ds

20ds

MINIMALNI PROMJERI TRNOVA ZA ZAVARENU ARMATURU DULJINA SIDRENJA ARMATURE Dobije se izračunom: lbnet = αa x lb x As potr / As odab ≥ lb min gdje je As reg = As potr proračunski potrebna ploština armature As prov = As odabr odabrana ploština armature lb min = minimalna vrijednost duljine sidrenja lb min = 0,3 x αa x lb≥10ds ≥100 mm za sidrenje vlačnih šipki lb min = 0,6 x αa x lb≥10ds ≥100 mm za sidrenje tlačnih šipki αa = koeficijent djelotvornosti pojedinih vrsta sidrenja

70

4.5. Nastavljanje armature Pri izradi projekta betonske konstrukcije vodi se računa o duljinama šipki odn kontinuitetu armature, te se on mora osigurati nastavljanjem bilo preklapanjem (bez kuka ili pomoću njih) pomoću petlji ili izravno zavarivanjem ili mehaničkim spojkama. • Armatura od čelika za armiranje ima nastavke u obliku preklopa, zavara ili mehaničkog spoja. - Preklopi se izvode prema Pravilniku i normi HRN ENV 1992-1-1:2004 - Zavari se izvode prema HRN ENV 1992-1-1:2004 i prEN ISO 17660:2000 Ispitivanje postupaka zavarivanja i osposobljenosti zavarivača vrši se prema prEN ISO 17660 ili HRN EN 287-1 - Mehanički spojevi se izvode prema tehničkoj specifikaciji ili projektu betonskih konstrukcija. • Armatura od čelika za prednapinjanje uključuje natege, spojke i cijevi za natege. - Na natege se primjenjuju odredbe Pravilnika za čelik za prednapinjanje - Spojke se proizvode prema tehničkoj specifikaciji - Cijevi za natege se proizvode prema n HRN EN 523:2004 - Mort za injektiranje natega prema normi HRN EN 447:2000, a postupci injektiranja prema HRN EN 446:2000 Razlozi nastavljanja uglavnom su konstruktivne prirode naprimjer nedostatak armature potrebne duljine naročito kod većih promjera, uvjeti prijevoza i slično. Preklop se mora izvesti tako da je:

- osiguran prijenos sile između dvije nastavljene šipke - da u području nastavljanja nema odlamanja betona - da širina pukotina na kraju preklopa ne prelazi granične vrijednosti

Preklapanje armature ds>32mm dopušteno je samo u elementima koji su pretežno opterećeni savijanjem i za tu armaturu vrijede i dodatna pravila (o njima nešto kasnije). Preklapanje treba izvesti s uzdužnim izmicanjem, a cijeli nastavak (kad je sva nastavljena armatura u jednom presjeku) ne smije biti u jako naprezanom području. Nastavci u plastičnim zglobovima nisu dopušteni. Preklapanje se smatra izmaknutim kad je uzdužna udaljenost sredina međusobnih preklopa minimalno 1,3 duljine nastavljanja ls. U području preklapanja mora se ugraditi poprečna armatura prema slijedećoj slici.

71

Pravila koja važe su:

- ukupna ploština poprečne armature ne smija biti manja od ploštine As jedne šipke u nastavku ( Σ Ast≥1,0 x As ) Kad je svijetli razmak nastavljenih šipki > 4ds pravilo vrijedi za svaku šipku poprečne armature - poprečna armatura elemenata pretežno naprezanih savijanjem i razmakom s≤12 ds, mora biti oblikovana kao spona ( vilica ) inače može biti ravna šipka - poprečna armatura mora biti ugrađena između uzdužne armature i vanjske površine betona - kad se kod armature u više razina nastavlja više od 50% armature jedne razine preklopi se moraju obuhvatiti sponama (dimenzioniraju se na silu vladajuću u nastavljenim šipkama) - kad je promjer ds nastavljanje armature < 16 mm ili je udio preklopom nastavljene armature u poprečnom presjeku maksimalno 20% nije potrebna dodatna poprečna armatura.

Duljina preklopa armature Duljina preklopa ne smije biti manja od ls=lbnet x α1≥ls min Pri čemu je: lbnet –duljina sidrenja α1 – koeficijent duljine preklapanja lsmin – minimalna duljina nastavljanja lsmin=0,3x α2 x α1 x lb≥15ds≥200mm α2 –koeficijenta načina sidrenja lb – osnovna vrijednost duljine sidrenja za sidrenje jedne šipke Ukoliko je svijetli razmak nastavljene armature >4ds duljina preklopa mora se povećati za omjer između stvarnog svijetlog razmaka i nds.

72

Tablica koeficijenata α1 – duljine preklapanja Udio nastavljene armature jedne razine u jednom presjeku bez izmicanja

≤ 30% > 30% ds<16mm 1,2 a 1,4a Vlačni nastavak ds≥16mm 1,4a 2,0b

Tlačni nastavak 1,0 1,0 a/kad je s≥10ds i sο≥5ds=>α1=1,0 b/kad je s≥10ds isο≥5ds=>α1=1,4

Da bi brzo odredili duljine sidrenja i preklopa poslužit ćemo se slijedećim tablicama za ravne šipke armature za dobru i umjerenu prionjivost za beton razreda čvrstoće C25/30 (MB 30) i armaturu B 500. Za ostale razrede čvrstoće betona i armaturu B 450 iz tablice korekcijskih faktora uzet ćemo koeficijente koje ćemo pomnožiti s vrijednostima iz 3. nadolazeće tablice. Tablica duljina sidrenja ravnih šipki armature za dobru prionljivost fyk=500 fbd=2,7 (C25/30) αa=1,0 lb min

ds

lb

Asreg/Asprov

vlak

tlak

mm

cm

0,2

0,3

0,4

0,5

0,6

0,7

0,8

0,9

1,0 0,3αa x lb

10ds

10 cm

0,6x lb

10 41 9 12 17 21 25 29 33 37 41 12 10 25 12 49 10 15 20 25 29 34 39 44 49 15 12 29 14 57 12 17 23 29 34 40 45 51 57 17 14 34 16 65 13 20 26 33 39 45 52 58 65 20 16 39 20 81 17 25 33 41 49 57 65 73 81 25 20 49 25 101 21 31 41 51 61 71 81 91 101 31 25 61 28 113 23 34 45 57 68 79 91 102 113 34 28

10

68 vlak tlak Tablica duljina sidrenja ravnih šipki armature za umjerenu prionjivost fyk=500 fbd=2,7x 0,7 (C25/30) αa=1,0 lb min

ds

lb

Asreg/Asprov

vlak

tlak

mm

cm

0,2

0,3

0,4

0,5

0,6

0,7

0,8

0,9

1,0 0,3αa x lb

10ds

10 cm

0,6x lb

10 58 12 18 23 29 35 41 46 52 58 18 10 35 12 69 14 21 28 35 42 49 56 63 69 21 12 42 14 81 17 25 33 41 49 57 65 73 81 25 14 49 16 92 19 28 37 46 56 65 74 83 92 28 16 56 20 115 23 35 46 58 69 81 92 104 115 35 20 69 25 144 29 44 58 72 87 101 115 130 144 44 25 87 28 161 33 49 65 81 97 113 129 145 161 49 28

10

97 vlak za druge odnose potrebne i ugrađene arm. umnožiti s k ograničenje

k=Agreg = 1,0 za vlak min k=0,3 Asprov za tlak min k=0,6

73

Tablica duljina nastavljanja preklopa ravnih šipki armature vlač. nastavak preklapanjem

αa=1,0 Udio nastav.arm. 1 razine u pop.pr. bez izmicanja fyk=500 ls za≤30% ls za>30%

fbd=2,7(C25/30) s<10ds s≥10ds s≥5ds s<10ds s≥10ds s≥5ds

Tlačni nastavak

preklapanjem 0 -100%

ds

ls min cm I II I II I II I II I II

mm ≥15ds ≥200 mm cm cm cm cm cm cm cm cm cm cm

10 15 49 69 41 58 57 81 41 58 41 58 12 18 58 83 49 69 68 97 49 69 49 69 14 21 68 97 57 81 79 113 57 81 57 81 16 24 91 129 65 92 129 184 91 129 65 92 20 30 113 161 81 115 161 230 113 161 81 115 25 38 141 202 101 144 202 288 141 202 101 144 28 42

20

158 226 113 161 226 322 158 226 113 161 I-dobra prionljivost II-umjerena prionljivost

Tablica korekcijskih faktora prema razredima tlačne čvrstoće betona i kvaliteti čelika B 450 C16/20 C20/25 C30/37 C35/45 C40/50 C45/55 C50/60

1,35 1,17 0,9 0,79 0,73 0,675 0,628 kvaliteta čelika B 450 k=0,9

vrijednost u prethodne 3 tablice množe se s odgovarajućim koeficijentima

74

Dodatna pravila za rebrastu armaturu promjera većih od 32 mm Uporabu ove armature treba odobriti investitor. Dodatni uvjeti odnose se na ograničenje širina pukotina raspoređivanjem potpovršinske armature. Ona se izvodi od mrežaste armature ili šipki armature ∅dsl≤10 mm na razmaku ≤150 mm i smješta se s vanjske strane spona. Ploština ove armature ne treba biti manja od 0,01 Act ext u vertikalnom smjeru i 0,02 Actext paralelno s glavnom armaturom Actext je ploština presjeka vlačno naprezanog betona izvan spona poprečne armature.

- šipke armature promjera ds>32 mm smiju se ugrađivati u konstrukcijskim elementima minimalne debljine 15 ds. - najmanja debljina zaštitnog sloja iznosi c≥ds - svijetli razmak ( horizontalno i vertikalno) između paralelnih šipki ne treba biti manji od maksimalnog promjera armature ili dg + 5 mm gdje je dg promjer najvećeg zrna agregata - vrijednosti čvrstoće prianjanja fbd množe se s koeficijentom (132∅)/100 - ne dopušta se nastavljanje samo preklapanjem - za sidrenje treba osigurati dodatnu poprečnu armaturu ako ne postoji poprečni tlak. Ona ne smije biti manja od Ast=n1 x 0,25 As (n1= broj redova sidrenih šipki) paralelno donjoj površini nosača i Asv =n2 0,25As (n2= broj šipki u redu ) okomito na donju površinu. Ona se ugrađuje ravnomjerno duž područja nastavljanja na razmaku 5 ds.

Grupiranje armature u snopove Kad postoji potreba za većim postotkom armature ili ju se zamjenski u nedostatku određenih promjera armature mora tako izvesti da ih je više od prethodno određenih, armaturu ćemo formirati u snopove u skupini od po dvije ili tri šipke promjera ds≤28mm. One će se dodirivati i pridržavati na okupu odgovarajućim mjerama. Ako nije drugačije određeno sve dosad navedeno vrijedi i za ovu armaturu osim što se umjesto pojedinačnog promjera armature ds primjenjuje dsv (zamjenski promjer svih armatura iz snopa)

dsv=ds x √n On ne smije prijeći vrijednost dsv=36 mm kod elemenata s pretežno vlačnim djelovanjem. Za razred čvrstoće betona C70/85 i više također je ograničena vrijednost dsv, ali na 28 mm.

75

Na slici su prikazane šipke armature u snopovima zajedno s debljinom zaštitnog sloja te međusobnim razmacima a (svijetli otvori) a≥dsv, a≥20 mm ili maksimalna veličina zrna agregata kao uobičajeno pravilo za razmak Kod sidrenja u snopovima krajevi pojedinačnih šipki se moraju izmaknuti. Izuzetno vlačno naprezani snopovi (neovisno o dsv) mogu se završiti iznad krajnjih i srednjih oslonaca, a vlačno naprezani snopovi zamjenskog promjera dsv≤28mm smiju završiti ispred oslonaca na jednom mjestu bez uzdužnog izmicanja. Na slijedećoj slici prikazano je izmicanje šipki armature s razmaknutim krajevima proračunskih točaka E, (u proračunu promjer svake šipke ds) te izmicanje s izravnim nastavljanjem (u proračunu zamjenski poprečni presjek dsv) Kod tlačno napregnutih snopova dopušten je završetak svih šipki na jednom mjestu. Kad je vrijednost zamjenskog promjera dsv>28 mm u području kraja snopa treba minimalno 4 spone promjera ds=12 mm (ako nije prihvat vršnog tlaka rješen razmještanjem krajeva šipki u ploči, tad je dovoljna jedna spona van područja sidrenja). Duljina preklopa ls uobičajeno se proračunava. Snopovi po dvije šipke s dsv≤28 mm mogu se nastavljati bez izmicanja, a proračun duljine ls se provodi s dsv. Kod snopova s dsv≥28 mm ili s tri šipke, šipke se izmiču jedna u odnosu na drugu za minimalno 1,3 ls u uzdužnom smjeru pri čemu u svakom presjeku nastavljanja može biti maksimalno 4 šipke. ls se računa s pojedinačnim promjerima.

76

Kod lakih betona snopovi se primjenjuju iskustveno lil nakon ispitivanja,a promjer snopa ne smije prijeći 20 mm. Savijanje već ugrađene armature Događa se iznimno i izaziva dodatna naprezanja za armaturu i okolni beton. Može se vršiti kao hladno savijanje za maksimalno dopušteni promjer ds=14mm i kao toplo savijanje (≥500ºC)u proračunu se uzima karakteristična granica popuštanja fyk=250 N/mm² (upola manja od uobičajenog). Preklapanje mreža Armaturne mreže poprečnog presjeka armature as≤12cm²/m1 mogu se nastavljati u jednom presjeku. Nastavak mreža većeg poprečnog presjeka dopušta se samo za unutrašnju mrežu u više slojeva kod čega nastavljeni udjel ne smije biti veći od 60% potrebnog presjeka armature. Duljina preklopa uzdužne armature ne smije biti manja od ls=lb x α2 x as potr / asugr ≥lsmin gdje je lp – osnovna vrijednost preklopa α2- koeficijent poprečnog presjeka α2=0.4+asugr/8 1.0≤α2≤2.0 aspotr- potrebna armatura poprečnog presjeka cm²/m1 asugr- ugrađena armatura poprečnog presjeka cm²/m1 lsmin- minimalna potreba vrijednost preklopa lsmin=0.3 x α2lb{≥sq ≥ 200 mm sq= razmak zavarene poprečne armature Poprečna armatura ploča i zidova smije se preklapati u jednom presjeku. Najmanje duljine preklopa poprečne armature su dane u slijedećoj tablici. Pri tome bar dvije šipke uzdužne armature moraju biti u području preklopa kao b) na prethodnoj slici.

Promjer poprečne armature

ds≤6mm ds>6 mm ≤ 8.5 mm

ds>8.5 mm ≤12 mm ds>12mm

Minimalna duljina preklopa poprečne armature

≥s1

≥150mm

≥s1

≥250mm

≥s1

≥350mm

≥s1

≥500mm

S1 - razmak šipki uzdužne armature

77

Literatura:

1. Betonske konstrukcije-priručnik Jure Radić i suradnici Hrvatska Sveučilišna naklada, GF Sveučilišta u Zagrebu, Andris 2006.

2. Tehnički propisi za betonske konstrukcije NN 01/2005. s prilozima A-F 3. Tehnologije betona

Nikola Bujak Srednja škola Bedekovčina, 2007.

4. Armirani beton Boris Behaim Kratis, Zagreb 1995.

5. Konstruktivni elementi zgrada I i II Đuro Peulić Tehnička knjiga, Zagreb 1991.

6. CD-i SCHNELL group – proizvođač armiračkih strojeva 2004. 7. Prospekti „Peri“ oplata i skela 2006.

8. Organizacija građenja

Josip Klepac GF Sveučilište u Zagrebu 1984.

9. Organizacija građevinskih pogona – diplomski rad Romana Rigo Mihajlović