View
1.305
Download
3
Category
Preview:
Citation preview
Bošnjak Dragoslav Dom zdravlja Laktaši RS,BiH
Patološki mehanizmi nastanka razvojnog poremećaja kuka
kod dece
Patološki mehanizmi razvojnog poremećaja kuka kod dece
Istorijat
-Hipocrates u svom vremenu piše o posledicama nelečenih isčašenja kukova kod dece.
-Ortolani, talijanski pedijatar, početkom dvadesetog veka prvi počinje dijagnostičku procenu i lečenje razvojnog poremećaja kuka kod dece.
-Galeazzi - prvi pregledao više od 12 000 slučajeva dece sa isčašenim kukovima i zaključuje da postoji povezanost između skraćenja butne kosti i dislokacije kuka.
Definicija
-Definicija RPK(develomental dyspalsia of the hip-DDH), nije univerzalno dogovorena.
Izraz se koristi za bolesnika koji su rođeni sa nestabilnošću ili displazijom kuka koji, kasnije ako nisu lečeni, mogu dovesti do isčašenja kuka.
-Termini koji se koriste: subluxatio
dislocatio
nestabilnost
Epidemiologija RPK -Razvojni poremećaj kuka (RPK), je najčešći poremećaj koštano- zglobnog sistema
-Na prostorima Balkana je incidencija od 1 do 4% uz postojanje endemskih žarišta
-Najveća incidencija na pojedinim endemskim žarištima Jugoistočne Evrope i Bliskog istoka se kreće i 10% do 14 %
-Incidencija , je dobrim delom rasno i geografski determinisna
-Visoka incidencija kod američkih Indijanaca i incidencija blizu nule kod afričkih naroda
-Barlow je prvi autor koji sistematizuje incidenciju RPK i prijavljuje 1 slučaj na 60 novorođenčadi, gde više od 60% slučajeva postaje stabilno prve nedelje a 88 % kukova postaje stabilno nakon 2 meseca postnatalno, dakle ostaje samo 12 (od ovih 1 na 60) ili samo 0,2% sa preostalom nestabilnošću.
Ambrogio Lorenzetti's Madonna and Child(1319)
Giotto 1266-1357,Fiorentina
Presentation of Jesus in the Temple - by BELLINI, Giovanni -
from Galleria Querini Stampalia, Venice
Native American baby of the Nez Percetribe,
photographed by Edward S. Curtis, 1911
Etiologija RPK
RPK je složena bolest multifaktorskog nasleđa, mehaničkih i fizioloških faktora od strane majke i deteta, tokom trudnoće, nakon poroda i postnatalnih faktora.
TEORIJE: 1. MEHANIČKA- u centar dovodi intrauterusni položaj ploda, uticaj toksičnih
faktora, zračenja, avitaminoze, anemija majke, prevremen poro-
đaj,oligohidramnion, položaj karlicom, blizanačka trudnoća, ge-
netski faktori nasleđa i porodično pojavljivanje.
2.FILOGENETSKA-nesavršenoist čoveka na uspravan položaj, kod četveronožaca ileum u potpunosti pokriva acetabulum te je glavica butne kosti u potpunosti smeštena u njoj i mogućnost RPK je minimalna.
Faktori rizika za razvoj RPK
-RASNA POZADINA (Američki Indijanci,Laplanders 1-5%,žuta rasa,afrički narodi blizu 0%)
-GENETSKA POZADINA ( 4 do 10 puta veća učestalost RPK kod dece čiji roditelji imaju RPK, nisu mapirani geni ili proteinski biomarkeri, opisana udruženost RPK sa nekim dismorfičnim sindromima čija genetska osnova je dokazana-Peter’s syndroma)
-INTRAUTERUSNI POLOŽAJ-porod zadkom povećava incidenciju RPK i do 20%
-POL-80% dece sa RPK je ženskog pola,odnos 4:1 devojčice-dečaci
-PRVOROĐENOST-značajno veća incidencija kod prvorođenčadi
Patološki mehanizmi nastanka RPK -mesto promena
.Patološke promene su na : a)acetabulumu
b)glavici butne kosti -ligamentarna labavost i patološka rastegljivost
-mišićno-tetivne kontrakture,
-valgus položaj i anteverzija femura,
-subluksaciju,luksaciju i
-acetabularnu displaziju
.Početak, trajanje i intenzitet delovanja uzročnih faktora direktno utiču na stepen morfološko-anatomskih i biomehaničkih promena.
.VAŽNO :Primarni uzročni faktori i sekundarne morfološke promene su REVERZIBILNE i njihovo dejstvo se može prekinuti blagovremenim LEČENJEM!
Patološki mehanizmi nastanka RPK Uzročni faktori
UZROČNI FAKTORI:
1. ENDOGENI (najverovatnije se nasleđuju i spadaju u tzv “nestalne GENETSKE faktore”) A)DISPLAZIJA ACETABULUMA,
B)ANTEVERZIJA GLAVICE FEMURA I LABAVOST ZGLOBNE KAPSULE( izazivaju je “ekstraartikularni faktori”:jako zategnut ileopsoas –sužava kapsulu po tipu “peščanog sata”,zategnutost aduktornih mišića i “intraartikularni faktori”: zategnutost acetabularnog pulvinara, lig. Teres capitis femoris, poprečnog acetabularnog ligamenta, inverzija limbusa ili “neolimbus”, koji deli acetabulum na pravi i lažni.
-Mogućnost da se nasledi sklonost isčađenju kukova ,ako je jedan od roditelja imao RPK je oko 12%, a u slučaju da je jedan roditelj i jedno dete imali RPK sklonost nasleđivanju se penje i do 30%.
2.EGZOGENI (MEHANIČKI) –determinantni- bez kojih nema dislokacije i vrše stalni
mehanički pritisak na veliki trohanter glavice butne kosti u jednoj od luksantnih pozicija, a moogu djelovati . Intrauterino,
.tokom porođaja,
.postnatalno
-30-50% dece sa RPK je rođeno zadkom
-Mehanički faktori deluju tokom cele trudnoće,a izrazto dejstvo imaju u toku druge polovine trudnoće,posebno u poslednjem tromesečju trudnoće.
3.FIZIOLOŠKI FAKTORI- dovodi se u vezu sa povećanim lučenjem majčinih hormona (estrona i estradiola), što za posledicu ima prekomernu labavost vezivnih struktura zbloba.Posebno se na taj faktor osetljiva deca ženskog pola.
4.POL ; 5.RASNA PRIPADNOST ; 6.PRVOROĐENOST
Patološki mehanizmi razvoja RPK Patoanatomija i patofiziologija RPK RPK podrazumeva nenormalan razvoj kuka u čemu učestvuju:
a) prekomerna rastegljivost ligamentarnog aparata (m.estogeni)-nejasan mehanizam, RPK nije opisan i većoj inci-
denciji kod Sy Marfan i EhlersDanlos .
Hiperrastegljivost je česta kod novorođenčadi,ali kukovi nisu nestabilni i trebalo bi upotrebiti veliku silu da bi se zglobna tela dovela u nestabilan ili luksantan položaj.
b)plitak acetabulum -kod dece bele rase ovaj faktor može imati ulogu u osetljivom razdoblju a u sadejstvu sa ligamentarnom rastegljvošću , dok kod dece crne rase nema vidljivog značaja
-Rast acetabuluma zavisi od epifizeolarnog rasta : a)triradiata hrskavice b) 3 centra okoštavanja acetabuluma (acetabularne epifize od kostiju pubisa,ileuma i ishiuma) c)intersticijumskog potpornog tkiva aceta- buluma. d) prisustvo sferne glavice butne kosti -Anatomija decentriranih i dislociranih kukova nakon nekoliko meseci trajanja poremećaja podrazumeva formiranje sljemena acetabuluma-tzv.”neolimbus”,koji dalje predstavlja prepreku za normalan odnos glavice butne kosti i acetabuluma , te duži dislociran položaj zglobnih tela podrazumeva i slabiju funkciju ligamenta primicača (lig.teres) , poprečnog acetabularnog ligamenta i otežava stezanje zglobne kapsule, što sve zajedno , omogućuje i podržava decentriran položaj zglobnih tela. -Umetanjem “neolimbusa” između zglobnih tela otežava i onemogućava spontanu rezoluciju nestabilnih kukova.
Patološki mehanizmi razvoja RPK
Patoanatomija i patofiziologija
REZULTATI retrospektivne studije –uzorak 937 dece Faktori rizika RPK-polna distribucija
Grafikon 1.Polna zastupljernost kao faktor rizika kod djece sa nađenim RPK.
Series1
0200400600800
1000
Series1
Rezultati retrospektivne studije-uzorak 937 dece distribucija RIZIKO faktora kod dece sa RPK
0
2
4
6
8
10
12
prvorođenost
12-70,58% gen. majke sa RPK-10-58,82% gen.brača i
sestre RPK -6-35,29%
gen. otac sa RPK 1-5,88% porod
zadkom 5-29,41%
udruž.sa pes adductus 1-
5,88%
udruž. sa Torticolisom
1-5,88%
Series1
Recommended