Ergoloka antropologija govori o ovjeku kao biu rada

F I L O Z F S K I F A K U L T E T D R U B E I S U S O V E

SVEUILITE U ZAGREBU

FILOZOFIJA KULTURE

Predavanja 2005/2006

Anita Bonjak

Zapisana predavanja zadrana su u formi natuknica s podacima, u svrhu poticaja za daljnje razmiljanje i nadopune u raspravama. Smjernice mogu posluiti u pripremi za ispit. Sretno!Kultura i njene odrednice

Proitaj: Ivan Koprek: Filozofija kulture str. 15-22

Kultura i civilizacija

Naziv civilizacija kao imenica u znanstvenoj literaturi upotrebljena je prvi put u Francuskoj u 18.st. (1766. u Boulangersa), iako se glagol (civilizirati) rabio jo od Montaignea i Descartesa. Francuski prosvjetitelji upotrebljavaju ovaj naziv u smislu suprotnosti srednjovjekovnoj feudalnoj batini. Naziv je neto kasnije uao u uporabu u Njemakoj i Engleskoj, a zatim u druge zemlje.

U svakodnevnom govoru kultura i civilizacija se upotrebljavaju kao istoznanice, kulturan ili civiliziran u smislu uobiajenog ponaanja, ali i u poistovjeivanju kulture i umjetnosti. Glede pak poimanja sadraja ovih naziva u znanosti, tu ne vlada suglasje, dapae, vlada obilata arolikost.

A. Weber odjeljuje civilizaciju kao oblast tehnologijskog i znanstvenog racionalnog, kao intelektualni kozmos koji je sabran, od kulture kao oblasti 'stvaralakog', u koju bi spadali proizvodi umjetnosti, knjievnosti, filozofije, religije i slino.

U Americi kulturu odvajaju od civilizacije u tom smislu da kultura obuhvaa sve, a civilizacija samo onaj dio koji sadri tehnologijski i materijalni dio kulture.

Kod F. Engelsa, naziv civilizacija suprotan je od nepisane povijesti (pretpovijesti, razdoblja prvobitne zajednice), obuhvaa kulturnu, odnosno drutvenu povijest koja poinje s uporabom pisma, pojavom gradova, visokorazvijenom politikom organizacijom dravom, irom razgranatom diobom rada, robnom proizvodnjom i drutvenom raslojenou. Kod mnogih, civilizacija jednostavno oznaava urbani kulturni tip. Kluckhon (Culture and Behavior) kae da je za veinu antropologa civilizacija jednostavno poseban tip kulture, sloene ili vie kulture, pa pozivajui se na etimologijsko znaenje rijei (civis), pie da je civilizacija kultura ljudi koji ive u gradu, koji imaju sloeniji nain ivota i gotovo uvijek pismo. Gotovo uvijek jer su npr. Inke ivjele u gradovima, ali nisu imali pismo.

S jedne strane kultura se shvaa kao ona koja zahtjeva i donosi civilizaciju, a civilizacija pretpostavlja kulturu. S druge, civilizacija se ne shvaa samo kao znanstveno- industrijsko tehniko podruje kulture, nego kao jedan tip kulture urbani kulturni tip, za razliku od ostalih predcivilizacijskih kultura.

Zato uope postoje kulture?

Kulturu ine vrijednosti, uvjerenja i percepcije svijeta koji su temelj ljudskog ponaanja i odravaju se u ponaanju. Ti su elementi zajedniki lanovima odreene drutvene zajednice, a njihovo oitovanje stvara ponaanje razumljivo ostalim lanovima toga drutva. Kulture se ne nasljeuju bioloki, nego se ue, a uenje se ostvaruje uglavnom posredstvom jezika. Dijelovi kulture funkcioniraju kao jedinstvena cjelina.

Ljudi odravaju kulture kako bi rjeavali probleme ili pitanja koja su im vana. Da bi se odrala, kultura mora zadovoljiti osnovne potrebe onih koji ive po njenim pravilima, mora osigurati vlastiti kontinuitet i omoguiti uredan ivot pripadnicima odreene drutvene zajednice. Pritom, kultura mora uspostaviti ravnoteu izmeu vlastitih interesa pojedinaca i potreba drutva u cjelini. Konano, kultura mora imati sposobnost promjene kako bi se prilagodila novim okolnostima ili promijenjenoj percepciji postojeih okolnosti.

Kultura je zajednika

Nijedna kultura ne moe postojati bez drutva, kao to ni drutvo ne moe postojati bez pojedinca. (Drutvo je grupa ljudi koji imaju zajedniku domovinu, meusobno su ovisni i dijele zajedniku kulturu.) Mravi, pele primjerice instinktivno surauju na nain koji pokazuju odreeni stupanj drutvene organizacije, ali to instinktivno ponaanje nije kulturno. Stoga drutvo koje nije ljudsko, odnosno u nekom smislu drutvo, moe postojati bez kulture, iako kultura ne moe postojati bez drutva.

Svaka kultura odreuje kako se mukarac i ena trebaju odnositi meusobno i prema svijetu oko sebe. Budui da se goleme razlike javljaju od jednog do drugog drutva, u tom smislu govori se o 'spolovima u kulturolokom smislu'. Iako je neiji spol odreen bioloki, spolni identitet je kulturno konstruiran.

Osim kulturnih varijacija vezanih uz spol, javljaju se i kulturne varijacije vezane uz dob. Ni u jednom drutvu od djece se ne oekuje da se ponaaju kao odrasli, vrijedi i obrnuto.

Kada u drutvu postoje grupe od kojih svaka funkcionira prema svojim distinktivnim standardima ponaanja, ali uz istodobno postojanje nekih zajednikih standarda, govorimo o supkulturama. Primjer: AmiiJedan od primjera supkulture u Sjedinjenim Dravama predstavljaju Amii. Stari red Amia potjee iz Austrije i Moravije u doba reformacije; danas lanovi toga reda broje oko 60 000 pripadnika i ive uglavnom u Pennsylvaniji, Ohiou i Indiani. To je miroljubiv, zemljoradniki narod iji je ivot usredotoen na vjerska uvjerenja. Oni zagovaraju jednostavnost, teak rad i visoki stupanj susjedske suradnje. Amii se odjevaju izrazito jednostavno, a jo i danas za prijevoz i poljodjelstvo koriste konje. S onima koji im ne pripadaju, Amii izbjegavaju mijeanje.

Cilj amikog obrazovanja je ovladavanje itanjem, pisanjem i aritmetikom te usaivanje amikih vrijednosti. Odbijaju ono to smatraju svjetskim znanjem i ideju da kole stvaraju za dravu dobre graane. Amii zahtijevaju da njihova djeca pohaaju kole blizu domova te da se uitelji zalau za amike vrijednosti. Nekonformizam prema mnogim standardima ire kulture uzrokom je mnogih sukoba s dravnim vlastima i nepotivanja zakonskih i osobnih normi. Amii su se oduprli svim pokuajima da se njihovu djecu prisili na pohaanje regularnih javnih kola. Neki su kompromisi ipak bili potrebni pa je nakon osnovne kole uvedena obuka za zanimanje kako bi se ispunili zahtjevi drave. Amii su uspjeli postii kontrolu nad svojim kolama i zadrati svoj nain ivota, ali su postali zaokruena, defenzivna kultura, nepovjerljiva prema iroj kulturi oko njih vie nego ikada.

Iskustvo Amia primjer je kakav moe biti odnos prema supkulturi koja funkcionira unutar ire kulture. Iako po ponaanju tako razliiti za stupanj tolerancije kojim se prema njima odnose djelomino je zasluna injenica to su Amii bijelci i Europljani, za razliku odnosa prema Indijancima.

Drutva u kojima je osobito izraena kulturna raznolikost uz postojanje svega nekoliko zajednikih standarda su pluralistika drutva. Pluralistika drutva su multikulturalna drutva, a omoguena su pojavom drave, jer je politiki postalo mogue ujediniti dvije ili vie dotad nezavisnih drutvenih zajednica od kojih je svaka imala svoju vlastitu kulturu. Kulture su shvaene kao mogunosti ljudskog ponaanja. Zato moramo imati pred oima pluralizam ljudskih kultura. Kad bi postojala samo jedna kultura pitali bismo se je li ona zapravo natura neto prirodno po sebi to se dogaa ljudima koji se ne susreu s drugim kulturama, pa onda svoju kulturu uzimaju kao razumljivo po sebi, kao prirodu. Produkti kulture posljedica su ovjekovog djelovanja, stoga se kultura tematizira kao djelatnost. ovjek nije samo u mogunosti kulture ve u mogunosti kultura, tj ovjek se na razne naine moe ponaati.

U multikulturalnom drutvu lanovima jedne podgrupe moe biti teko shvatiti razliite standarde prema kojima djeluju drugi. Primjer iz asopisa: Wall Street Journal (13. svibanj 1983.)

(Salt Lake City) Policija je to nazvala meukulturalnim nesporazumom. Kada se pojavio ovjek da na oglas kupi etlandskog ponija, vlasnik je pitao to namjerava uiniti sa ivotinjom.

Za sinovljev roendan, odgovorio je kupac i prodaja je bila zakljuena.

Kupac je potom toljagom usmrtio ponija, ubacio u kamionet i otiao. Uasnuti je prodava pozvao policiju, koja je ula u trag kupcu. U njegovoj kui zatekli su roendansko slavlje. Poni se, pripremljen, pekao prema njihovom obiaju.

Mi konje ne jaemo, mi ih jedemo, objasnio je kupac, nedavni useljenik iz Tonge.

U pluralistikom drutvu lanovi jedne podgrupe s tekoom shvaaju standarde prema kojima se vladaju lanovi druge podgrupe. Naalost, ta tekoa ponekad preraste u mnogo vie od pukog nerazumijevanja, a posljedica moe biti nasilje i krvoprolie.

U svakoj kulturi postoje osobe koje su zbog svojeg ponaanja prozvane ekscentricima, luacima ili udacima. Na takve osobe veina pripadnika njihove drutvene zajednice gleda s neodobravanjem, a ako njihovo ponaanje ode u pretjeranost, prije ili kasnije bit e iskljueni iz grupnih aktivnosti. Iskljuivanje slui kako bi se devijantno ponaanje zadralo izvan grupe. No, ono to se smatra devijantnim u jednom drutvu, poeljno je u drugom.

Kultura se ui

Svaka se kultura ui, a ne nasljeuje bioloki. Stoga antropolog Ralph Linton o kulturi govori kao o 'drutvenom nasljeu' ovjeanstva. Ljudi svoju kulturu ue odrastajui s njom, a proces kojom se kultura prenosi s jednog narataja na drugi naziva se enkulturacijom.

Enkulturacija prijenos kulture iz jednog u drugi narataj.

Veina ivotinja jede i pije kad osjeti potrebu, za razliku od ovjeka koji uglavnom jede i pije u za to kulturno propisana vremena, osjea glad kako se ona primiu. Enkulturacijom osoba ui drutveno prihvatljiv nain zadovoljavanja bioloki odreenih potreba. Znaajno je primijetiti da ne postoje dvije osobe unutar jedne kulture koje e doivjeti proces enkulturacije na jednak nain.Svako naueno ponaanje nije kulturno. Veina sisavaca iskazuje u odreenoj mjeri naueno ponaanje, ali njihovo ponaanje je refleksno, rezultat ponovljenih vjebi, ne proizvod enkulturacije.

Kultura je integrirana

Tendencija da svi aspekti neke kulture funkcioniraju kao uzajamno povezana cjelina naziva se integracija. Odnos elemenata kulture moe se prikazati analogno sa strojem; svi dijelovi moraju djelovati kompatibilno i komplementarno ili on nee raditi. Ako se u spremite automobila stavi dizel, a pokree se na benzin, nastat e problem; jedan dio nije u skladu s drugim (Ne moemo Amia zamoliti da nam poruku poalje e-mailom). Promjena u jednom dijelu kulture moe nakoditi drugim dijelovima. Isto tako nigdje ne vlada potpuna harmonija. Postoje afrika plemena koja se koriste mobitelima, ali za razliku od Amia to se ne protivi njihovim naelima.Simbol

Osnovna i polazna injenica kulture je simbol! Vidi poglavlje: Simbol i jezikKulturni uzroci

Kulturni uzroci su pojavni oblici velikog dijela svake kulture. Elementarni kulturni uzorak je rije koja je uzorak za pojam, njegov pojavni oblik. Svi pojavni oblici neke kulture, ukljuivo od orua do institucija kulturni su uzroci.(Kale) Jezik, vaza, odjea, odreena jela. Zgotovljeno jelo kao kulturni uzorak npr. u Indiji neki njihov specijalitet kao kulturni uzorak, ne ukazuje samo na itarice od kojeg je napravljeno jelo, nego i na to da je u Indiji veliki dio stanovnitva vegetarijansko, a onda to moe upuivati na indijsku religiju ili svjetonazor, vrijednosti. Kulturni uzroci su pojavni, materijalni oblici kulture koji ukazuju uvijek na neto vie od materijalnog.

Kulturna promjena i procesi

Sve se kulture mijenjaju tijekom vremena, iako ne uvijek tako brzo i tako jasno kao to je to sluaj danas. Promjene se javljaju kao odgovor na dogaaje poput krize okolia, priljeva doljaka ili modifikacije ponaanja i vrijednosti unutar kulture.

Razlika s obzirom na organski svijet:

Promjene u kulturi posljedica su kulturne prilagodbe, a u organskom svijetu organske prilagodbe, u kulturnoj promjeni rije je o novim elementima, u organskoj o novim organima; u organskoj novi organ znai novu vrstu, u kulturnoj pojava novog kulturnog elementa ne povlai promjenu kulturnog tipa ve samo njegovo obogaivanje. Novine u prirodi ovise o prirodnim uvjetima, a u kulturi o kulturnim uvjetima. Kakav god Aristotel bio genije, on nije mogao izumiti Internet u svom okruju (ali je zato mogao znati da Zemlja nije u sreditu svemira.) Kulturni procesi ne odnose se samo na jednu kulturu nego i na irenje elemenata iz jedne u drugu kulturu, to je pak nemogue u organskom svijetu. Organske odlike prenose se naslijeem (samo djelomice oponaanjem), a kulturni elementi prenose se uenjem. Unutar jedne organske vrste nalazimo gotovo istovjetnost svih organizama, dok unutar odreene kulture nailazimo na ogromnu arolikost kultiviranih pojedinaca.

Primjer loe promjene:Iako kulture moraju biti spremne na promjene, one mogu imati neoekivane i esto katastrofalne posljedice. Naime suna razdoblja Afrike juno od Sahare periodiki pogaaju mnoge narode. U toj regiji ivi oko 14 milijuna ljudi; pastirski nomadi vezani uz uzgoj stoke koji se u stadima premjetaju s jednog mjesta na drugo prema potrebama ispae i vode. Na taj nain ivjeli su tisuama godina, uinkovito koristei golema prostranstva. Naalost, ovaj ivotni stil postao je izvorom neprilika vlada postkolonijalnih drava, jer se nomadi kreu preko meunarodnih granica. Smatrajui da time dovode u pitanje njihov autoritet, vlade su ih pokuale pretvoriti u sjedilake stanovnike. Rezultat izgubljene pokretljivosti je pretjerana ispaa, a problem je postao jo sloeniji zbog vladinih napora da ukljue pastire u trinu ekonomiju potiui ih na uzgoj mnogo vie stoke. Posljedina opustoenost, tamo gdje prije nije bilo pretjerane ispae ili erozije tla, sada izaziva mnogo pogubnije sue nego to bi one inae bile i ugroavaju egzistenciju tih stanovnika.

Kulturni oblici

Zato neto zovemo knjigom, a ne book, libre ili ormarom, zato neki ive, odnosno su ivjeli u feudalnom drutvu, neki u kastinskom ili demokratskom drutvu na to ne moemo dobiti odgovor iz organskog, nego kulturnog svijeta. U drutvu postoje razliiti kulturni oblici ivljenja.

Kad govorimo o najmanjem kulturnom obliku onda je to kulturni element, dok je najvii kulturni oblik kao cjelina koja se sastoji od kulturnih elemenata kulturni tip.

Svaki kulturni element ima :

1. oblik

2. znaenje

3. uporabu

4. zadau

Primjer: Zastava Oblik: platno s razliitim bojama, Znaenje: to platno je zastava i ujedno simbol nacije, Uporaba: postavlja se na odreenim mjestima i odreenim prigodama; Zadaa: izazvati domoljubne osjeaje.Kulturni oblici, a time i kulturni elementi odnose se na materijalni i duhovni dio kulture. Duhovni, koji je tee uoljiv Durkheim naziva kolektivna svijest, Marx ideologija (filozofija, religija, umjetnost), Malinowski simbolizam kulture (tehnika i drutvena pravila, vjerski i moralni obiaji).

Kulturni tip

Razliita su stajalita o tome to je kulturni tip od toga da svaki ovjek predstavlja poseban kulturni tip do stajalita kako postoji jedan jedini kulturni tip ope-ovjeanske kulture. Unutar iste lokalne ili administrativno teritorijalne zajednice moe postojati i vie kulturnih tipova, kao to i pripadnici iste krvnosrdostvene grupe mogu pripadati razliitim kulturnim zajednicama.

Kulturni tip sastoji se od kulturnih elemenata, ali i sklopa tih elemenata, a to su: svjetonazor, vrijednosti, institucije, statusna slojevitost, pravila, znanje i materijalni predmeti (ukljuujui tu i umjetnike izraevine). Svjetonazor

Svjetonazor je pogled na svijet, temeljni oblik, ujedinjavajua filozofija, vjera ili epistemologija nekog kulturnog tipa, bilo kao podloga sustavnog objanjavanja svijeta koje omoguava logino ustrojstvo znanja, a onda i djelovanja. ovjek bez svjetonazora ne bi opstao zbog promjenjivosti pojavnog svijeta, varljivih osjeta i prirodne nezatienosti. Smisao svjetonazora je da obuzda sluajnost, zbrku, kaos, da osmisli i racionalizira svijet u jedan kozmiki red potreban za ljudski ivot. Svjetonazor mora biti smisleno i logino sroen kako bi objasnio beskonaan niz pojava, u protivnom nastaje sumnja. Nemogunost da se iz njega daju objanjenja nekih pojava dovodi do odbacivanja svjetonazora i prestanka tog kulturnog tipa. Svjetonazor je sadran u vjeri. Ideje sadrane u svjetonazoru ne moraju biti istinite, ali daju pretpostavke i upuuju na rjeenja, one su osnova za miljenje i djelovanje. Ovisno o svjetonazoru razliit je pristup zbilji, on u velikoj mjeri odreuje vrednote.

Vrednote

Vrednote ine ono to odreuje smisao ljudskih ina, ono ime ljudi odreene kulture tee. Svjetonazor uvelike odreuje vrednote, a sama vjera u svjetonazor je odreena vrednota. Za pravila ponaanja moemo rei da su materijalizirane vrednote, jer se poistovjeuju s onim to je vrijedno.

Vrednote su odreene svjetonazorom koji predstavlja na neki nain kriterij u prosudbi vrednota, a sam predstavlja temeljnu vrednotu. Hijerarhija u vrednotama postoji u svakoj kulturi, i to u svakoj kulturi razliito. Njima je u kulturi sve proeto i uvjetovano. Svrha svih vrednota je odravanje reda i poretka, odnosno izvravanje dunosti. Vrednote su odlune u uvanju kulture i njene stabilnosti, poremeaj u sustavu vrednota povlai poremeaj u sustavu kulture. Stabilnost vrednota ovisi o udorednom ponaanju, ali do promjene moe doi i zbog irenja odreenih vrednota u zajednicu, promjene pravila, politikih promjena i sl. Svjetonazor odreuje kulturu izvana, a vrednote iznutra, svjetonazor spada pod ontologiju, kozmologiju, gnoseologiju, a vrednote u etiku. Svjetonazor s vrednotama ini okosnicu ljudske kulture!Institucije

Institucije su organizacijski oblici djelovanja u kulturama (djelatnost u podruju kulture kao djelatnost u zajednici, a ne kao djelatnost pojedinca u zajednici). Odreene svjetonazorom i vrednotama, institucije osiguravaju opstanak zajednice i kulturne grupe. Neke od osnovnih kulturnih djelatnosti su: komunikacija povezivanje (pota, promet), privreivanje (gospodarstvo (banke)), uprava (politika), nadzor i zatita (policija), odgoj (obitelj, kola, religijska zajednica), obnavljanje i njega ivota (bolnice), socijalna skrb(socijalne ustanove), umjetnika djelatnost (muzeji). Ovisno o tome kako odreeni svjetonazor gleda na neke od ovih djelatnosti, na kojem su stupnju vanosti, je li vie vano obrazovanje ili nadzor i zatita, te e se institucije i vie razviti. Statusi

Statusi se javljaju na osnovi kulturnih djelatnosti i kulturnih institucija. Posljedica su institucionalnog drutvenog raslojavanja na temelju razliitih funkcija i djelatnosti u zajednici. Broj statusa u kulturama je razliit, kao i mjesto, vanost i odnosi to idu uz njega. Pojedinac niti u jednoj kulturi ne vri samo jednu ulogu, vezan je za niz statusa. U svakoj zajednici nalazimo statusne razlike prema: spolu, dobi, vrsti djelatnosti, naobrazbi, bolesti, sklonosti, vjerskoj pripadnosti itd.Isti status u razliitim kulturama mogu biti drugaiji poloaj i ugled. Na primjer, biti sveenikom u nekom selu u Hrvatskoj i u selu u Indiji nije isto, nema isti status sveenik U Njemakoj i u Vatikanu. Poloaj djelatnosti u kulturnoj zajednici odreen je svjetonazorom i vrednotama.

Pravila

Dok svjetonazor govori o svijetu i mjestu pojedinca u njemu, vrednote emu teiti, pravila govore kako to uiniti. Ona su materijalizacija svjetonazora i vrednota. Djelatnosti i odnosi u svakoj zajednici regulirani su pravilima. imbenici koji utjeu na stvaranje pravila su 'pragmatizam situacije' tj. praktina ivotna potreba i svjetonazor i vrednote koje daju smislenost i ciljanost. Vrednote se konkretiziraju u 'drutvenoj strukturi' i u pravilima ponaanja, te sudjeluju u kulturalizaciji koja se konkretizira u pravilnom djelovanju.

ovjek ui kulturu uei pravila, ali poznavajui pravila deava se da ne poznaje vrednote i svjetonazor. Kulturne djelatnosti odreene su vrednotama, a ureene pravilima. Oblik djelovanja i ponaanja postaje kulturnim pravilom tek kad je priznat i prihvaen od veine drugih, kad postane uobiajeni nain djelovanja u zajednici.

Nepridravanje pravila dovodi u pitanje opstojnost zajednice, zato se provodi sankcioniranje u vidu nagrada i kazni. Sva pravila u kulturnoj zajednici ne moraju biti verbalizirana, postoje eksplicitna i implicitna pravila. Pravila neposredno omoguavaju funkcioniranje drutvene strukture.

Znanje

Znanje kao posljedica neposrednog opaanja, uoavanja pojava i procesa u svijetu, slui neposrednoj prilagodbi ovjeka i ivotu zajednice. Ono je uvjetovana potreba svake zajednice. Kulturni kontekst odreuje znanje po opsegu, vrsti, metodi dolaenja do znanja, te odreuje primjenu spoznaja. Steeno znanje prenosi se tradicijom. Prihvaanje znanja ne znai nuno raspad neke kulture, kao to je to sluaj sa novim svjetonazorom i vrijednostima. Spoznaja zakona prirode je kumulativni proces. Znanje je povezano; jedna spoznaja neposredno pridonosi drugoj i istodobno svim podrujima spoznavanja. Iako je spoznaja neposredno vezana kulturnim sklopom, novi izumi, otkria i spoznaje ine bitne element u sklopu uvjeta za daljnji razvoj kulturne stvarnosti.

Materijalni proizvodi

U pojedinoj kulturi uoavamo materijalne predmete, sve ono to ne spada u 'nevidljivi' dio kulture (svjetonazor, vrednote, pravila, drutvena struktura, institucije, statusi). Materijalne stvari posljedica su kulturnih procesa. Proizvodnja predmeta uvjetovana je potrebom, a zadovoljenje potreba odreeni su kulturom. Oblik, proces izrade, namjena, nain uporabe i znaenje materijalnog predmeta odreuje kultura i samo u kontekstu odreene kulture moemo ga razumijevati.

Kultura, drutvo i pojedinac

Drutvo ine udrueni pojedinci od kojih svaki ima specifine potrebe i interese. Ako drutvo eli preivjeti, mora uspjeti balansirajui izmeu osobnih interesa lanova i zahtjeva drutva kao cjeline. Da bi se to postiglo, drutvo nudi nagrade za pridravane svojih kulturnih standarda. (Primjer: u SAD-u susjedi mogu onoga tko ima dobar posao, vjeran je supruzi, dobar otac i odlazi u crkvu izabrati za 'uzornog graanina'.) Kako bi se podralo preivljavanje grupe, svaka osoba mora nauiti odgaati neposredna zadovoljenja. Ipak, potrebe pojedinca ne smiju biti previe potiskivane zbog mogunosti nepodnoljive razine stresa. Kada potrebe drutva imaju prednost, ljudi doivljavaju nezadovoljstvo i stres. Za to stanje simptomatine su ee mentalne bolesti i antisocijalno ponaanje: nasilje, zloin, uivanje droga, samoubojstava i jednostavno otuenje. Zato uvijek postoji istanana uravnoteenost izmeu osobnih interesa i zahtjeva koje grupa postavlja pred svakog pojedinca.

Funkcije kulture

Kultura ne moe preivjeti ako ne rjeava uspjeno osnovne probleme. Kultura mora osigurati proizvodnju i raspodjelu roba i usluga koje se smatraju neophodnim za ivot. Reprodukcijom svojih lanova ona mora osigurati bioloki kontinuitet. Mora enkulturirati nove lanove kako bi mogli postati odrasli koji dobro funkcioniraju. Mora odravati red meu svojim pripadnicima, ali meu njima i pridolicama. Mora svoje pripadnike motivirati na preivljavanje i angairati se u aktivnostima neophodnim za opstanak. Iznad svega toga mora biti spremna na promjenu eli li omoguavati prilagodbu i u promijenjenim okolnostima.

Bronislaw Malinowski (1884-1942) - Teorija potrebaKultura postoji da bi zadovoljila osnovne bioloke, psiholoke i drutvene potrebe pojedinca. Svatko se treba osjeati sigurnim u odnosu na fiziki svijet. Po Malinowskom kada znanost i tehnologija nisu dovoljne da objasne odreene prirodne fenomene kao to su pomrine i zemljotresi, ljudi stvaraju religiju i magiju kojima ih objanjavaju i vraaju osjeaj sigurnosti. Priroda tih institucija, prema M., odreena je njihovom funkcijom. Zacrtao je tri osnovne razine potreba za koje smatra da moraju biti zadovoljne u svim kulturama:

1. Kultura mora osigurati bioloke potrebe kao to su hrana i raanje.

2. Kultura mora osigurati instrumentalne potrebe kao to su zakon i obrazovanje.

3. Kultura mora osigurati integrativne potrebe kao to su religija i umjetnost.

Vrednovanje kulture

Veina kultura smatra sebe najboljom na svijetu. Uvjerenje da je vlastita kultura iznad ostalih zove se etnocentrizam. Intenzivnijim istraivanjem takozvanih primitivnih kultura u 19. stoljeu otpoelo se iriti shvaanje da su 'divljaci' ljudi poput samih istraivaa. Ne postoji primitivna, nego samo drugaija kultura.

Ideja da treba suspregnuti sud o obiajima drugih naroda kako bi ih se razumjelo u okviru njihove vlastite kulture, naziva se kulturni relativizam. Samo uz takav pristup mogue je izgraditi neiskrivljenu sliku o drugim narodima te stei uvid u obiaje vlastite drutvene zajednice.

Koliko god kulturni relativizam bio bitan on ne trai da se zauvijek uzdrimo od prosudbe nemoralnog, niti moramo braniti pravo nekog naroda da provodi svoje obiaje, bez obzira koliko su nedopustivi. Treba samo izbjegavati preuranjenu prosudbu dok ne izgradimo ispravno shvaanje kulture koje nas zanima. U zborniku Taliking about people David Maybury Lewis (1993) naglaava: Nitko ne izbjegava stvaranje sudova, nego se oni odlau kako bi se kasnije prosudilo bolje. Treba izbjegavati stav 'Sve polazi.' Feurabendov Anything goes. Moe se ustvrditi da kultura naroda u kojoj se u velikoj mjeri nalazi pothranjenost, nasilje, zloin, delikvencija, samoubojstva, emocionalni poremeaji, oajanje te okolina degradacija, ne djeluje tako dobro kao kultura nekog drugog naroda s malo takvih problema. U kulturi koja dobro funkcionira ljudi mogu biti ratoborni, ljubomorni i svadljivi, a ipak ivjeti veoma ugodno ne osjeajui strah, alijenaciju, anomiju, depresiju ili neku drugu bolest naeg civiliziranog naina ivota. Kad se ljudi osjeaju bespomonima da utjeu na vlastite ivote u vlastitim drutvima, a tradicionalni nain svladavanja tekoa vie ne djeluju, izraeni su simptomi kulturnog sloma.

Kultura je sustav kojim se osigurava kontinuirana dobrobit skupine ljudi; moe se nazivati uspjenom sve dok osigurava opstanak drutva na nain koji lanovi smatraju zadovoljavajuim u granicama oekivanog. Pritom je oteavajue to je svako drutvo sastavljeno od grupa s razliitim interesima pa postoji mogunost da interesi nekih ljudi budu zadovoljeni bolje od interesa drugih.

Priroda i kultura

Proitati iz skripte Ivan Koprek: Filozofija kulture o odnosu kulture i prirode na str. 22-32.

Evolucija

Sve oko nas je u neprestanoj promjeni. U prirodi je poznata ogromna raznolikost ivih bia. Danas postoji 1 300 000 ivotinjskih, 400 000 biljnih vrsta i 120 000 bakterija i virusa, a smatra se da je 99% ivih bia koja su obitavala na Zemlji izumrla. Evolucija je realan proces koji se dogaao i dogaa u svojoj punoj aktivnosti. Nauk o evoluciji dolazi iz biologije (prije poznat kao 'transformacija' Lamarck) prema kojem savreniji i kompliciraniji oblici (ivota) proizlaze iz onih jednostavnijih i manje savrenih kroz dugo razdoblje razvoja pojedinih vrsta. U gornjoj reenici rije ivota je stavljen u zagradu, jer se nauk o evoluciji kao aspekt promatranja stvarnosti proirio i u druge znanosti, pa tako govorimo o kozmolokoj, geolokoj, biolokoj, kulturnoj i osobnoj evoluciji. Charles Darwin (1809 1882) s djelom Porijeklo vrsta izvrio je ogroman utjecaj na evolucionistika shvaanja i razvoj daljnje znanosti.

Za nas koje ispitujemo kulturu kao otisak ljudske duhovnosti u prirodi, zanima nas kada, kako i kroz koje oblike se javljala i nazirala kultura u evolucijskom procesu.

ovjek i ostali primati

Prije 70 milijuna godina dinosauri poinju izumirati (postoji vie teorija zbog ega, ali najvjerojatnija je pad asteroida na Zemlju, gusti dim praine i plina obavijao je Zemlju godinama i sprjeavao suneve zrake, nestalo je biljaka za biljojede, posljedino i velik dio ivotinja za mesodere, nastupilo je zahlaenje, i dinosauri kao svi gmazovi nisu mogli regulirati toplinu). Preivjele su manje ivotinje koje trebaju manje hrane i manje sklonite, a meu njima su bili i manji sisavci. Prije otprilike 65 milijuna godina od drugih sisavaca razvijaju se prvi primati.

Primati

Biolozi svrstavaju ovjeka u red primata, skupinu sisavaca u koju se jo ubrajaju lemur, loris, avetnjak, majmuni i ovjekoliki majmun. Bitno je prouiti primate, jer evolucijski oni su pretee ovjeka. Prouavajui postojeu okolinu, anatomske karakteristike koje su se razvile u tim uvjetima i temeljnu adaptaciju tih primata s kojima smo u srodstvu, primiemo se spoznaji kako i zato se ovjek ba ovako razvio. Prvi primati potjeu iz vremena kad je klima pogodovala irenju guste tropske i suptropske ume preko veeg dijela zemaljske kugle, ukljuujui Sjevernu i Junu Ameriku, Jugoistonu Aziju, Bliski Istok i vei dio Afrike. irenje ume stvorilo je uvijete za evolucijski razvoj od relativno nezanimljivog obitavanja na tlu do ivota na stablu. Sluajno se dogodilo da su pradavni primati posjedovali odreene karakteristike koje su im omoguile prilagodbu ivota u umi. Zahvaljujui relativno niskom rastu, mogli su se penjati po granama stabla a da ih vei i tei suparnici i grabeljivci nisu mogli slijediti. Prelaskom, prvo, na nie grane pojavilo se, takoer, obilje novih izvora hrane. Primati koji su obitavali na stablima bili su prisiljeni razviti i fleksibilno ponaanje i mehanizme kretanja po drveu; kako su prestali biti ogranieni na tumaranje po tlu, vie nemaju sigurnost vrste podloge pod nogama. Prvotna navala na stabla zasigurno je znaila mnogo pogreaka u procjeni i koordinaciji, rezultirajui padovima, esto i fatalnim za jedinke slabo prilagoene umskom ivotu. Prirodna selekcija ila je u prilog onima koji su dobro procijenili dubinu i vrsto hvatali granje. Prelazak na ivot na drveu zahtijevalo je znaajne fizike modifikacije. Nain na koji su se prvi primati adaptirali bio je od velike vanosti za ljudske potomke.

Zubalo primata postalo je manje specijalizirano (tri sjekutia, 1 onjak, 4 pretkutnjaka i 3 kutnjaka) smanjio se broj jer hrana nije bila zahtjevna (lie, kukci, mekano voe), nema vie onjaka i pretkutnjaka (ljudi koji nemaju osmice zapravo su evolucijski napredni).

Osjetilni organi prilagodba primata na drveu ukljuivala je promjene oblika i funkcije njihovih osjetila, senzornog aparata. Sisavcima koji ive na tlu veoma je znaajan osjet mirisa jer im omoguava da djeluje nou te da osjete i ono to je izvan vidokruga, slikovito reeno 'da vide iza ugla'. Osim to njuhom mogu nanjuiti svoju hranu, on ih upozorava na prisutnost skrivenih grabeljivaca. Meutim, gore na drveu, primati su izvan domaaja grabeljivaca, a za ispravnu procjenu gdje je sljedea grana, dobar vid im je bolji vodi nego njuh. Stoga je osjet njuha u primata atrofirao da bi se razvio osjet vida. Kretanje preko drvea zahtijevalo je procjenu visine, smjera, udaljenosti i odnosa meu predmetima koji vise u zraku kao to su grozdovi ili grane. U avetnjaka, majmuna, ovjekolikog majmuna i ovjeka to se postie stereoskopskim kolornim vidom. Sposobnost gledanja u tri dimenzije: visine, irine i dubine, zahtjeva dva oka postavljena jedno pored drugoga u istoj ravnini tako da se vidna polja oba oka preklapaju. Izgleda da je stereoskopski kolorni vid izazvao poveanje mozga u podruju vida u primata i veu sloenost na spojevima ivaca.

Izotreni osjet opipa jo je jedna karakteristika primata koji su ivjeli na drveu. Djelotvoran mehanizam opipa i hvatanja titio ih je od padanja i prevrtanja dok su se kretali kroz drvee. Prvi sisavci iz kojih su se razvili primati imali su izuzetno osjetljive taktilne sposobnosti zahvaljujui siunim dlaicama. U primata te su dlaice zamijenjene osjetljivim jastuiima koji su na vrhovima prstiju ruku i nogu bili zatieni noktima.

Mozak. Najistaknutija karakteristika evolucije primata bilo je veliko poveanje mozga i to dio mozga koji koordinira miie i odrava tjelesnu ravnoteu. Jedan od glavnih razloga toj promjeni vjerojatno je ivot primata na drveu. ivotinja koja ivi na stablu neprestano je aktivna prema okolini i reagira na nju. Ruke, stopala, oi, ui, kao i osjetila za ravnoteu, kretanje, toplina, dodir i bol istodobno odailju poruke u koru mozga, tj. korteks. Jasno je da se korteks morao znatno razviti kako bi primao, analizirao i koordinirao sve te signale i odgovarajue reakcije prenosio motornim ivanim vlaknima natrag u odreene receptore. Poveani korteks ne samo da je primate uinio uinkovitijim u svakodnevnoj borbi za opstanak nego je stvorio uvijete za veu modanu djelatnost.

ivot na drveu, pogled prema gore, uinio je znaajnu stepenicu u evoluciji ovjeka. Ptija perspektiva je obino bolja od ablje, stoga za daljnju evoluciju moda ne bi bilo loe katkad popeti se na koju granu drvea.

Kraljenica. Otvor na lubanji kojim prolazi kraljenica je kljuan, jer ona je kod primata na sreditu lubanje, a ne na stranjem dijelu (kao kod etverononih ivotinja), i to je bitno za uspravni hod, koji su povremeno primjenjivali primati, kao to to majmuni ine danas.

Kod kostiju ruka bitan je palac, koji je kod primata odvojen, s kojim moemo pritisnuti vrh svakog drugog prsta. Zbog toga je lako baratati hranom, hvatati grane i primati predmete. Takav oblik ake kasnije uz razvoj modanih (i duhovnih) aktivnosti omoguile su uporabu i izradu alata.

Izravni ovjekovi preci

Na genetskoj razini ovjek i impanze identini su najmanje 98%, i procjenjuje se da su se nae evolucijske linije razdvojile od zajednikog pretka prije 8 5,5 milijuna godina. Po toj velikoj genetskoj slinosti, upravo suprotno moebitnom prvom dojmu o poraavajuoj injenici, uviamo veliku odmaknutost ovjeka od ostalog ivotinjskog svijeta. Naime, to to su ovjek i majmun tjelesno 98% identini, dok se ovjek svojim ponaanjem enormno razlikuje od majmuna, upuuje da izvor njegove razliitost ne moemo traiti u ovjekovim tjelesnim (ukljuujui i mozak), nego duhovnim svojstvima. ovjek je zbog svoje duhovnosti, ne tjelesnosti, specifikum na ovom svijetu.

Australopithecus (~ 4,2 milijuna godina 1,4 milijuna godina)

Primati su s vremenom sili s drvea i zapoeli dvononi hod na stranjim nogama.

Australopithecus prvi poznati hominid (hominidi su pod-porodica primata koja ukljuuje ovjeka i vrste bliske ovjeku) ivio je prije otprilike 4,2 milijuna do 1,4 milijuna godina. (Ukljuuje nekoliko vrsta: Ardipithecus u Etiopiji, A. Anamensis, A. Afrensis Lucy najstariji otisak stopala hominida, sluajno otkriven 1976 u Etiopiji, bio je prekriven vulkanskom lavom)A. Africanus, A. Robustus, A. Boisei) Fosili su naeni du istone Afrike, od Etiopije do June Afrike (Etiopija, Kenija, Tanzanija, Malavi, ad). Australopithecus je istrebljen prije 1,4 milijuna godina, kad su usporedno ivjeli homo habilis i homo erectus.

eljusti A. koje su naene slinije su ovjeku po broju i rasporedu zuba, nego majmunu. Odnos mozga i tijela na temelju koje se ugrubo moe procijeniti inteligencija a. upuuje na slinost s dananjim impanzama ili gorilama. tovie, izvanjski izgled sliniji je velikom majmunu nego ovjeku.

Fosili australopithecina pruili su antropologiji dvije zanimljive injenice. Prvo, prije barem 4,4 milijuna godina, hominid je bio potpuno bipedalan (kretanje na dvije noge) i hodao je uspravno. Drugo, hominidi su poprimili uspravni poloaj na dvije noge, prije nego to se pojavio povean i razvijen mozak. Bipedalizam je bila vana karakteristika prilagodbe savanskom okoliu. Iako nisu mogli trati brzo kao kvadripedi, bez velikog zamora ovaj hominid prevaljivao je velike udaljenosti u potrazi za hranom, mogao je prenositi hranu na sigurna mjesta, nositi mladunad (nesigurnije je kad se mladune samo dri za majku), manje su izloeni sunevoj svijetlosti i mogao je u daljini mnogo lake od kvadripeda vidjeti hranu i grabeljivce. Ipak prema grai kostiju ruka i noga, vidi se da su se i dalje penjali po drveu, zbog mnogih grabeljivaca na tlu i hrane na drveu. Mujaci su bili dva puta vei od enki, a enke su jele kvalitetniju hranu, vie voa. U razdoblju od 2,6 2,3 godina dogodila su se ponovno velike klimatske promjene, ustupila je hladnija i sua epizoda, koja je nagnala hominide, australopithecuse da ponu traiti druge izvore hrane. Promjena je izazvala razlike u fizikim obiljejima i ponaanju to je uslijedilo razvojem druge vrste hominida homo habilis.

Homo habilis (~2,3 milijuna godina 1,5 milijuna godina)

ovjek za svoj razvoj i opstanak treba proteine. Proteina ima dosta u ivotinjskom mesu, u lisnatim biljkama i mahunarkama (takve nekuhane biljke primatima su teko probavljive). Za pravilnu opskrbu proteina vegetarijancima je potrebna tek prava, dobro promiljena kombinacija biljaka. Hominid poznat kao homo habilis (spretni ovjek) najranija vrsta roda homo (australopithecus je prijelazna vrsta), prethodnik homo erectusa, u poetku je rjeavao problem proteina vrlo slino dananjim impanzama traei kukce poput mrava i termita, kradui jaja itd. Na to se oslanjao samo u prvoj fazi, vie karakteristinoj australopithecima. Unato tezama koje tvrde da je rod homo postao tek s njegovom agresivnou, ubijanjem velikih ivotinja, kad je preao na na mesnu hranu, homo habilis nije bio lovac, nego strvinar. Naime, ovo je login apretpostavka jer h. h. nije imao dovoljno razvijeno zubalo, (promjena koja se dogodila kod primata na drveu), stoga se spretni ovjek morao snai s obzirom na taj svoj nedostatak. Koa ivotinja je bila preilava za njegovo jadno zubalo, pa on svoj spas pronalazi u koritenju alata za rezanje mesa. Najstarije orue takve vrste, naeno je u Etiopiji, staro oko 2,4 milijuna godina. Smatra se da su se prije toga koristili tapovi za kopanje korijena i obranu od ivotinja, kao i kamenje za razbijanje oraha. U 'Oldovansko orue', koje ujedno oznaava poetak paleolitika ili starijeg kamenog orua, spadaju kameni oblutci koji se koriste za rezanje mesa, s dvije ili jednom otrom stranom. Izradom oruja, koncentracija ruke skrenila se vie na preciznost, nego na snagu. To je uvjetovalo i bolju organizaciju ivanog sustava. Uz pronaeni alat u junoj i istonoj Africi, naena je lubanja homo habilisa, zanimljiva po tome to otisak lijeve modane polutke ima oblik kakav se danas povezuje s centrom za govor. Iako to nije dokaz da su hominidi govorili, ona oznaava znaajan pomak u sposobnosti prerade informacija.

Prelazak na mesnu ishranu bio je bitan za razvojmozga, jer za ivano tkivo koje ini mozak potrebna je visokokvalitetna hrana, koju je mogue zadovoljiti biljnom hranom, ali kombinacijom koju homo habilis ne bi mogao nikad shvatiti niti slijediti. Nadalje, velike ivotinje koje se hrane biljnom hranom moraju jesti velike koliine bilja, a to zahtjeva mnogo provedenog vremena samo na hranjenje. Mesojedi hominidi, novim nainom prehrane imaju vie slobodnog vremena za istraivanje okolia; poput lavova i leoparda imali su vremena leati uokolo i igrati se.

Homo habilis kao strvinar morao je traiti uokolo uginule ivotinje bipedalno kretanje mu je omoguilo okretno i djelotvorno kretanje bez previe zamora. Kako hominidi nisu bili bogzna to snani i nisu se mogli natjecati s drugim strvinarima, kao to su npr. hijene, koje su tada takoer postojale, morali su se osloniti na svoju dosjetljivost i lukavost da bi bili uspjeni. Pretpostavlja da su krali hranu leopardima, jer oni nakon to utau svoju prvu glad, stavljaju hranu na granu, gdje se homo habilis mogao popeti, za razliku od recimo hijene i to po danju kad je leopard spavao negdje u sjenici dakako to je samo pretpostavka (Cavallo: Cat in the human cradle. 1990 Natural history), ali logina.

Pretpostavlja se, takoer, da su mujaci ili u potragu za hranom. Zato to je bilo potrebno prelaziti velike razdaljine i do okruga od 50 km, enke/ene iako su pomagale, bile su zarobljene uz svoju mnogobrojnu mladunad i time se njihova mobilnost smanjila. Tadanje enke fiziki znatno manje od mukarca, sporije su trale od njih (i danas). Zato je izloenost pogibelji enki bila manja, nego kod mukaraca. Od njih je ovisio opstanak potomstva. Homo habilis je jeo meso na drugom podruju nego gdje je obitavao, jer tamo gdje je naeno orue uz kosti bila su mjesta od kud nije mogao uzeti taj kamen, ve ga je oito ponio sa sobom, pa se onda vratio u svoje sklonite. Nisu jeli na mjestu gdje su obitavali, jer su mogli privui i druge mesodere. Time se razvija se sposobnost predvianja i planiranja.

Homo erectus (~1,6milijuna godina 250 000 godina)

Homo erectus (uspravan ovjek) prvi je hominid koji izlazi iz Afrike. U Aziju prije 1 milijun godina i u Europu prije 400 000 godina.

Fosili kostiju pokazuju da je homo erectus imao tijelo slino naemu, iako tee muskulature i s manjom rodnicom. Razlike u tjelesnoj veliini bile su znatno manje nego u prvog homo habilisa. Mozak - znatno vei. Zubalo potpuno ljudsko, samo vee s obzirom na nae. Homo erectus nadmaio je svoje pretke u kulturnom razvoju. Oldovanski oblutak zadobio je oblik rune sjekire, a jo doraeniji alati dobivaju svoj oblik u Europi i Africi. Mogunost prilagoavanja u razliitim okolinama ukazala se u raznolikosti orua. Rune sjekire oblikovane pravilnim udarcima imaju vei i finiji brid nego alati za sjeenje. Koriteni su svestrano: u obradi hrane, rezanju koe, mesa i preradi povra, obrani od ivotinja. Za razliku od homo habilisa, orue homo erectusa je lake, efikasnije, ravno i otro. Pronaene su kamene okresnine sa iljcima od 7 do 17 cm.

Bitno: Prije 700 000 tisua godina, kako svjedoi prepoznatljivo ognjite u Tajlandu, homo erectus se nauio sluiti vatrom. Do tada je naseljavao samo podruja u kojima temperatura zimi nije ila ispod 10 C, s pronalaskom vatre iri se u hladnije krajeve. Osim topline, vatra je bitna i za kuhanje hrane koja je postala kvalitetnija. Njome su se detoksificirale otrovne biljke, a minerali i proteini su se mogli apsorbirati u crijevu umjesto da prolaze kroz njih neiskoriteni. Vatra je takoer sluila za zastraivanje piljskih grabeljivaca i za postizanje topline i svijetla na takvim hladnim i mranim mjestima kao to su pilje. Uz vatru ovjek ostaje i dulje budan.

Kako je postao sposobniji, homo erectus vie nije bio strvinar, nego lovac. Pronaena koplja u Njemakoj datiraju od prije 400 000 godina. Pretpostavlja se da su plijen lovili grupno.

Kroz mnoge aspekte, ponaanje homo erectusa se promijenilo i postajalo sve vie ljudsko.

Homo sapiens ( ~ 300 000 - )

U razdoblju 300 000 - 200 000 godina pojavljuju se i homo erectus i homo sapiens. Ta prva faza homo sapiensa je prijelazna, neki hominide iz tog prvog razdoblja nazivaju naprednim homo erectusom, a drugi primitivnim ili arhainim homo sapiensom. (lubanje iz Steinheima u Njemakoj, Swanscomba u Engleskoj i lubanja iz Etiopije). Lubanje su velike i robusne, najire u donjem dijelu, s naglaenim grebenima obrva, veim licem i veim zubima s obzirom na dananjeg ovjeka.

Svi fosili mlai od 200 000 godina pripadaju samo homo sapiensu (ne h.e.), anatomski moderan ovjek prije oko 30 000 godina potpuno je prevladao.

Arhaini homo sapiens (~ 300 000 30 000)

Nijedan pripadnik arhainog homo sapiensa nije bolje poznat od neandertalca, kojeg predstavljaju brojni fosili iz Europe, Bliskog istoka i juga sredinje Azije. Ti izuzetno miiavi ljudi razlikovali su se od dananjeg ovjeka. Njihovih nosovi bili su izrazito iroki (prilagodba na hladnu klimu), zubi ispremjetani, iznad oiju nalaze se naglaeni grebeni obrva, tee i krae kosti udova - pogotovu noga.

I u drugim dijelovima Java (javanski ovjek pithecantropus (Solo River, 12 lubanja)), Kina (pekinki ovjek sinanathropus), Afrika (lubanja iz Kabwea Zambija) naeni su ostaci prijelazne vrste homo sapiensa.

Adaptacije okolini arhainog homo sapiensa bile su fizike i kulturne (potonje jo znaajnije). Neandertalevo intenzivno koritenje vatre, bilo je bitno za preivljavanje u klimi kakva je tada bila u Europi. ivjeli su odvojeni u malim obiteljskim skupinama to nije bilo dobro, jer se meusobno dvije obitelji nisu mogle razumjeti. Konstrukcija njihove eljusti pokazuje da su imali mogunost govora, no jesu li imali neki svoj jezik kako god on nerazvijen bio, moemo samo nagaati, no fizike predispozicije su postojale. ivjeli su i na otvorenom i u pilji.

Dokazi o planiranim pokopima ukazuju na ritualno ponaanje u pokapanju mrtvih. U pilji Shaninadar u Iraku pronaene su kosti neandertalca ija glava je bila poloena na (prema naenim datiranim okamenjenim fosilima) cvjetnom odru. Potovali su svoje mrtve. ivotni vijek: 30-40 godina.

Lovne tehnike poboljale su se s naprednijom drutvenom organizacijom i tehnologijom izraivanja orua. Tradicija izrade orua neandertalaca naziva se musterijanskom prema mjestu Le Moustier u Francuskoj ono datira od 100 000 do 40 000 a slini artefakti nalaze se u Europi, sj. Africi, jugozapadnoj Aziji. Njihov alat ukljuuje raznorodnije vrste alata: rune sjekire, strugalice, builice, voraste okresnine za guljenje drvea i mnoge vrste iljaka koji su se mogli privrstiti na drvene motke i posluiti kao koplja. Ta raznovrsnost alata omoguavala je efikasniju upotrebu drveta i poveala kvalitetu odjee i sklonita.

Homo sapiens sapiens

Postoje dvije teorije gdje se razvio moderni homo sapiens. Prva, pod nazivom out of Africa ili Evina hipoteza kae da je moderni ovjek nastao u Africi. Druga, multiregionalna hipoteza, koju podravaju znanstvenici iz Azije, govori da je na vie mjesta istovremeno razvio moderan ovjek. To je zaista manje vjerojatna teza, jer bi u tom sluaja danas imali vie ljudskih vrsta, ne jednu, koje bi se bitno razlikovale.

Nastali su prije ~ 100 000 god. u Africi, u Australiju dolaze prije 60 000 god, 40 000 god. u Europu, skupina koju nazivamo Cromagnon, a u obje Amerike najkasnije prije 12 500 godina.

Na toj toki ljudske evolucije, kultura prerasta snagu biologije. Manja tjelesna graa ljudi mlaeg paleolitika upuuje na zakljuak da fizika veliina vie nije neophodna za opstanak. Od tada, inteligencija vie nego ikada poinje biti temelj ovjeanstva na koji se oslanja u kulturnoj adaptaciji.

Alat je sluio modernom ovjeku kako bi postao to bolji lovac i ribolovac. Koristi ne samo kamenje, nego i kosti, drveni alat, rezaljku - kare (postoje ve meu musterijanskim alatom; sada se stalno upotrebljavaju), ribike udice, koplje, luk i strijelu, pa kompjutere.

Vaan aspekt kulture gornjeg paleolitika je umjetnost. Kromanjonci su imali ogrlice, narukvice, krevete, svirali su na bubnjevima i frulama, bojali pilje. to mislite, u kojem smjeru daljnja evolucija trebala unaprijediti ljudske sposobnosti? _______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________

U kojoj fazi evolucije hominida se pojavila duhovnost, odnosno kultura? ________________

____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ovjek ne smije u jednoj sferi razmiljanja pristajati na znanstvene istine, a u drugoj ih odbacivati. Tekst o evoluciji iz Suvremene katolike enciklopedije posluio nam je za raspravu:

Koja je razlika izmeu religijskog i znanstvenog shvaanja evolucije?____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________Evolucija u kulturi

to znai 'biti prilagoen'? (bioloki i moralno) ____________________________________

_____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________

Karl Popper govori o aktivnom i pasivnom darvinizmu u pasivnom promjene se dogaaju zbog utjecaja okoline, a u konceptu aktivnog darvinizma i okoli i jedinke imaju aktivnu ulogu. Oni u promijenjenim okolnostima mogu mijenjati svoju organizaciju, strukturu i djelovanje. Promjene pri prilagodbi mogu postati i nasljedne.

Iako je vie manje prilagodljivost odlika svih viih organizama (putem mutacije), ona je u ljudske vrste posebna jer se vri putem kulture. Zato ljudi, za razliku od drugih ivih vrsta jedini: 1. mogu ivjeti u svim prirodnim sredinama 2. mogu ivjeti u prirodnim sredinama u kojima nema ak ni nunih elemenata za odranje ivota (a koje dobivaju razmjenom) 3. putem kulture oni jedini utjeu na prirodnu sredinu tako da se ona mijenja. Da bi se odrao svaki organizam mora vriti dvostruku prilagodbu unutranju i vanjsku. Konkretno, mora postojati usklaenost djelovanja organa unutar organizma (plua, srca, bubrega, jetra, miia) i usklaenost organizma i vanjskog svijeta. U sluaju nae vrste imamo zapravo dvostruko dvostruku prilagodbu, jer imamo, moemo rei, dva organizma, prirodni i kulturni, pa da bi se ovjek odrao u ivotu, osim usklaenosti dijelova organizma pojedinca, mora postajati i usklaenost dijelova i djelovanja elemenata unutar kulturnog 'organizma'. ovjek zadovoljava i svoje organske potrebe na kulturan nain.Drutveni/socijalni darvinizam

Nauk nazvan drutvenim darvinizmom govori o ideji kako se ljudi, poput ivotinja i biljaka nalaze u borbi za opstanak, u kojem se prirodna selekcija vodi principom preivljavanje najsposobnijih. Pa tako neki od njih tvrde da se vlade ne bi se trebale brinuti za drutvene bolesti, kao to je siromatvo, i mijeati se u ljudsku konkurenciju reguliranjem gospodarstva,. Upravo obratno trebali bi poticati konkurenciju i gledati vlastiti interes u drutvenim i poslovnim vezama. Takve teze potiu razlikovanje, veu neravnoteu meu pojedincima, rasama i nacijama, smatrajui da su samo neki ljudi vrijedni opstati u svrhu kontrole ljudske evolucije. Na taj nain filozofskom se racionalizacijom podrava rasizam, imperijalizam i kapitalizam. Za mnoge ljude ovaj pojam, oigledno, ima negativne konotacije jer upuuje na odbacivanje suosjeanja i drutvene odgovornosti. Herbert Spencer koji je skovao frazu 'preivljavanje najsposobnijih', u djelu Socijalna statistika (1850) tvrdi da e kroz konkurenciju drutvena evolucija automatski dovesti do blagostanja i osobne slobode neusporedive s bilo kojom fazom u ljudskoj povijesti. Kolonijalni narodi Europe koristili su ovu etnocentriku teoriju kulturne evolucije kako bi opravdali ekspanziju svojih imperija. Pobijeeni narodi opisani su kao nazadni, za koje su Europljani iz svoje dobrohotnosti preuzeli na sebe obvezu civiliziranja kako bi im pruili ansu daljnjeg civiliziranog ivota.

Edward Burnett Tylor o evoluciji u kulturi

U knjizi Primitivna kultura E. B. Tylor (1832 1917) pokuao je rekonstruirati povijest ljudske kulture. Tek to je poeo suoio se s glavnim problemom: kako spoznati pretpovijesno, nepisano razdoblje ovjeanstva? Tylor je pomno pratio suvremena arheoloka otkria kamenih alatki i izumrlih ivotinja u Velikoj Britaniji i Francuskoj, ali ti dijelovi kostiju i kamenje nisu dostatni za rekonstrukciju sloene cjeline kao to je kultura. Tylor je tako razmiljao i dosjetio se da rekonstrukciju kulture zasnuje na dva naela: na naelu jednoobraznosti (uniformitarianism) i konceptu preitka (survivals). Naelo jednoobraznosti kae da su svi procesi kulture slini kod svih ljudi zbog slinosti osnovne logike ljudskog miljenja bez obzira gdje i kada ivjeli. Kultura ili civilizacija sastoje se od spoznaja, vjerovanja, umjetnosti, morala, obiaja i ostalih mentalnih sastavnica. Budui da su mentalni procesi kod ljudi univerzalni, ljudske zajednice razvijaju kulturu na temelju gotovo istovrsnih obrazaca kojima je svojstven napredak i izraavaju se u evoluciji kulture. Ta tvrdnja ima tri posljedice. Prvo, rasa ne objanjava kulturne razlike. Tylor je tvrdio da njegova studija pokazuje sljedee: Stupnjevi kulture mogu se usporeivati bez obzira u kojoj se mjeri prema tjelesnoj grai, boji koe i kose razlikovala plemena koja se koriste istim sredstvima, potuju iste obiaje i vjeruju u isti mit. (Primitivna kultura, str.7) Naime, ako dvije zajednice imaju podudarna kulturna obiljeja (lonarstvo, monoteizam ili nain trgovanja), razlog tome je injenica to su se: a) obiljeja jedne zajednice proirila na drugu, ili su se b) obiljeja neovisno razvijala zbog slinog razmiljanja ljudi u slinim okolnostima.

Drugo, drutva sa slinim kulturnim obiljejima mogu predstavljati podudarne stupnjeve razvoja kulture. Navodei uvredljivu izjavu Samuela Johonson Jedna grupa divljaka je poput druge Tylor iznenauje tvrdnjom: Istinitost ove ope tvrdnje moe potvrditi svaki etnoloki muzej (1871) Tylor objanjava da su takve slinosti najistaknutije na podruju tehnologije na lovakom, ribolovnom priboru, priboru za potpaljivanje vatre, kuhanju itd. Iako slinost meu kulturama postoje i u mitologiji, srodnikim odnosima i ostalim aspektima drutvenog ivota. Takve paralele odravaju sline stupnjeve kulturnog razvoja u postojeim zajednicama i one omoguuju rekonstrukciju pretpovijesnih drutava. Budui da su zakonitosti miljenja jednoobrazne, naini ponaanja suvremenih primitivnih drutava moraju biti istovjetni onima izumrlih pretpovijesnih drutava, a hipotetini primitivni uvjeti u znaajnoj mjeri odgovaraju onima suvremenih primitivnih plemena, unato svojoj udaljenosti i razlikama, imaju neke zajednike civilizacijske elemente koji uglavnom ostaju na ranom stupnju razvoja. S obzirom na relativnu istovjetnost ljudske prirode i njezina razvoja, u ponaanju sadanjih primitivnih naroda mogu se otkriti ive veze u lancu evolucije. To je Tylorovo miljenje i trea posljedica naela jednoobraznosti: s obzirom da su ljudi imali sline spoznajne sklopove oni su ih i doveli do slinih vjerovanja i praznovjerja (npr. kult sunca).

Tylorova rekonstrukcija evolucija ljudske kulture temeljila se na komparativnoj metodi i doktrini preitaka. Komparativna metoda temelji se na pukom zdravom razumu: sline pojave povijesno su povezane. Tako rijei no, nein, non, sline su, jer engleski, francuski i njemaki posjeduju zajednike povijesne korijene. Slini obrasci se javljaju kao rezultat dodira razliitih kultura i difuzije kulturnih obiljeja. Drugi mogu predstavljati istovrsna rjeenja slinih problema egzistencije: ribolovne mree su sline svuda u svijetu. No, obrasci takoer mogu biti odrazi ranijih stupnjeva ljudske kulture, Tylor takve tragove naziva preitcima. Preitke definira kao procese, obiaje, miljenja itd. koji su se navikom prenijeli u novu razvojnu fazu drutva drugaiju od onih iz kojih su potekli te oni ostaju dokazima i primjerima starijeg stupnja kulture iz kojeg se razvio noviji. esto upotrebljavamo rijei, pokrete, uzreice i postupke ije su izvorna znaenja izgubljena, ali su se sauvali u naoj svakodnevnici.

Djeje igre, narodne izreke i apsurdni obiaji mogu biti praktino nevani, ali u filozofskom smislu nisu potpuno beznaajni, budui da mnogo govore o najznaajnijim fazama rane kulture. (Primitivna kultura:111) Tylor je vjerovao da je napredak svojstven ljudskoj povijesti. U tehnologiji, razvoj vatrenog oruja pokazuje oevidan napredak od puke na fitilj do puke na kotur, od puke kremenjae do puke s bubnjem, sve do pronalaska automatske puke. Slijed tehnolokih promjena oigledan je: jedan pronalazak vodi drugome. Samostrel se logino razvio iz obinog luka, i u to nitko ne sumnja, iako o tome nikakvih dokumenata. Slino tome, ostale razine kulture mogu se promatrati u kontekstu progresivnog odnosa koji pokazuje da je glavno razvojno usmjerenje od iskona do suvremenog doba ono od divljatva prema civilizaciji. (21) Za Tylora izuavanje postojeih primitivnih drutava je istraivanje prvobitnih spomenika barbarske misli i ivota koje omoguuje rekonstrukciju stupnjeva razvoja preko kojih su ljudi, barem neki, napredovali.

(Civilizaciju se) moe promatrati kao openiti napredak ovjeanstva prema boljoj organiziranosti pojedinca i drutva radi neposrednog unaprjeenja ljudske dobrote, moi, sree. Ta se civilizacija teoretski u velikom dijelu podudara sa stvarnim civilizacijama, to se moe ustanoviti usporedimo li divljatvo s barbarstvom i barbarstvo sa suvremenim obrazovanim ivotom. To je nadasve tono uzmemo li u obzir samo materijalnu i duhovnu kulturu. Saznanja o fizikim zakonitostima i snaga ovjeka da prirodu prilagodi svojim potrebama, openito su najvia meu suvremeno obrazovanim narodima.

Slaete li se s citatom?_________________________________________________________

_________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________

Tylor smatra da se moe uspostaviti poredak na ljestvici razvoja s obzirom na vladavinu drutva nad materijalnom i intelektualnom kulturom, pa tako kae da nitko ne moe opovrgnuti da je redoslijed nanie Australci, Tahiani, Asteci, Kinezi, pa Talijani. Dakako, mnogi bi spremno osporili taj poredak, posebice Australci, Tahiani, Asteci i Kinezi. Kako moe bilo kakvo razvrstavanje drutva biti lieno predrasuda? Strahote koje su obiljeile 20. stoljee, ve i 21., teko govore u prilog injenici da suvremene, obrazovane nacije uspjeno promiu ljudsku dobrotu, sreu i snagu. Tvrditi da je povijest Aboridina ili Tahiana kratka i statina, te smatrati ih primitivnim naprosto jer nemaju razvijenu tehnologiju u najmanju ruku je povrno. Znanost i tehnologija su samo jedne od odrednica kulture. Pozitivna strane ove teorije jest to da bioloki razlozi nisu osnova drutvene raznolikosti. Tylor je napustio rasna tumaenja koja su obiljeavala zapadno miljenje jo od starih Grka. On kae: znanost o kulturi je znanost reformatora.Franz Boas Kultura u kontekstu

Boasov rad postao je poznat po njegovim istraivanjima na podruju antropometrije .U to vrijeme rasa se smatrala strogom biolokom kategorijom i vjerovalo se da svaka ima svoje osobitosti psihike, intelektualne i kulturne. Brojna uobiajena istraivanja utvrivala su rasne razlike na temelju mjerenja lubanje, a ne na osnovi oiglednih svojstava poput boje koe. Smatralo se da je postojanost oblika lubanje bolja osnova pri odreivanju rase, iako se nepromjenjivost oblika lubanje pretpostavljala a da nikad nije bila dokazana. Zato je Boas na temelju propitivanja 17 821 useljenika objavio rezultate velikog istraivanja u vezi s oblikom lubanje, provevi sloenu statistiku analizu dobivenih podataka. Pokazalo se da je oblik lubanje sve prije nego postojana kategorija, a postojale su i znaajne razlike izmeu roditelja useljenika i njihove djece roene u Americi. Boas je dokazao da se obiljeja za koja se openito smatralo da su nepromjenjiva, genetiki naslijeena obiljeja, mijenjaju pod utjecajem okoline. Ako je pak takvo rasno obiljeje kakvo je oblik lubanje bilo pod utjecajem okoline, tada su i sva ostala rasna odreenja i podjele postale sporne. Tijekom cijele znanstvene karijere, Boas je napadao rasistika pseudo-znanstvena istraivanja koja su povezivala rasu i inteligenciju. Bioloke razlike meu rasama su male. Nema razloga vjerovati da je jedna rasa prirodno inteligentnija, obdarena velikom snagom volje ili emocionalno stabilnija od neke druge.. (1966) Boas je dokazivao da zbog sklapanja brakova nema istih rasa, i da, suprotno openito prihvaenom miljenju, mijeanje rasa nema tetnih posljedica. Razlika izmeu pojedinaca jedne rase su vee nego od razlika druge rase. 1933. bio je rani kritiar nacizma, napadao je njegov rasistiki pristup, tvrdei da je Hitleru i njegovim pomagaima mjesto u duevnoj bolnici. Boas je bio angairani intelektualac.

Specifinost Boasovog stajalita u raspravama o kulturnoj evoluciji jest postavka da su kulture integrirane cjeline nastale svaka tijekom svojih posebnih povijesnih procesa, prije negoli bi bile odrazi univerzalnih evolucijskih stupnjeva. 1890-ih Boas se poeo kritiki odnositi prema evolucionistikom shvaanju poredbene (komparativne) metode. On tvrdi da komparativna metoda, koju zastupa Tylor ima tri nedostatka:

1) stav o jednolinijskoj evoluciji

2) stav o suvremenim drutvima kao o evolucijskim preitcima

3) klasifikacija drutva na nepouzdanim podacima i neodgovarajuim kriterijima.

On se slae da neki procesi imaju svoj razvojni poredak: vatra mora prethodit grnariji, luk i strijela samostrijelu, ali nema etnografskih dokaza da npr. matrilinearni sustav srodstva prethodi patrilinearnom ili da su vjerovanja koja se temelje na animizmu nastala prije politeistikih religija. Boas tvrdi da je takav jednolinijski poredak puka pretpostavka i da nema dokaznih povijesnih veza koji bi to mogli potvrditi. Tako jednoobrazni evolucijski sustavi nisu teorije izvedene iz etnografskih podataka, nego puke pretpostavke nametnute grai. Takoer istie ako u dvije kulture nailazimo na iste kulturne elemente, ne znai da su koritene na istom stupnju i u istom kontekstu. Boas nije smatrao da openite zakonitosti ljudskog ponaanja ne postoje, nego da se one mogu izvoditi samo iz razumijevanja posebnih povijesnih procesa. Ova metoda zove se povijesna, partikularna, a odnosi se na istraivanje kultura u kontekstu. Unutar kulture treba gledati kako odnos pojedinca prema kulturi tako i kulturnih elementa prema svojem kulturnom tipu.

Simbol i jezik

Proitaj tekst: Simbol kao klju za shvaanje ovjekove prirode u: Cassirer, Ernst. Ogled o ovjeku. str.40-43

Gr. - - stavljam zajedno. Izvorno znai znak prepoznavanja. Simbol je u poetku bio predmet presjeen na dva dijela, dva komada keramike, drva ili neke kovine. Dvije osobe koje e se rastati na due vrijeme dobivaju svaki po jedan dio, a te osobe mogu biti domain i gost, vjerovnik i dunik, roditelj i dijete. Kada se iznova sastanu, usporeivanjem dvaju dijelova potvrdit e se dugovanja, gostoprimstvo, staro prijateljstvo. Pomou simbola Grci su prepoznavali svoju djecu od koje su bili dugo razdvojeni. Simbol rastavlja i spaja, sadri oba pojma, razdvajanje i sjedinjenje; on podsjea na zajednicu koja je bila podijeljena i koja se opet moe stvoriti.

Osnovna i polazna injenica kulture je simbol. Simboli imaju smisao glede onoga na to ukazuju. Svaki simbol je znak, ali nije svaki znak simbol, postoje prirodni i umjetni znakovi (simboli). Svi znakovi imaju znaenje.

Nailazimo na razliite simbole. Prometni znakovi moraju biti saeti i lako razumljivi, ak i ljudima koji ne znaju itati i govoriti jezik zemlje u kojoj su se nali. Da bi privukli panju, najvaniji znakovi obavijesti izbjegavaju uporabu rijei. Usklinik u trokutu oznaava 'opasnost' na svim jezicima. Mnogi ljudi vjeruju da odreeni simboli donose sreu kao npr. potkova, zeji rep, razliiti talismani; u Kini nijedan moreplovac nee krenuti ako nema talisman u obliku oka, jer se brod bez oka gubi. To praznovjerje prisutno je i u Sredozemlju. Pojedine tvrtke imaju prepoznatljive simbole, a ponekad oni postaju i simbolom itave kulture kao npr. Coca cola, Macdonalds.

Jedan simbol moe imati razliito znaenje ovisno o kulturi u kojoj se nalazi. Primjer: imie zapadnjaki autori koriste kao simbol mraka, kaosa ili skoranju propast, dok u Kini simboliziraju sreu i zadovoljstvo.

Religijski simboli su mnogobrojni: Davidova zvijezda simbol idovstva, Om sveti slog hinduistike vjere, sveto janje kranski simbol za Isusa Krista, krievi raznih oblika Andrijin kri, grki, latinski, tau, zatim svastika u sanskrtu znai sreu, dobrobit (na lat. crux gramata: kukasti kri), predstavlja Sunevo gibanje, ali ujedno i etiri strane svijeta i etiri godinja doba, u staroj Indiji simbol sree i Sunca; 500. god. prije Krista pojavljuje se na Budhinim figurama; od sredine 3. st. nakon Krista pojavljuje se i u katakombama, vjerojatno kao kranski simbol uskrsnua, jer to je opet odraz sree, evanelja; od poetka 20st. kukasti kri postaje u antisemitskih skupina simbolom arijevstva, a u doba nacionalsocijalizma i amblemom Nacionalsocijalistike stranke (hohenkruez) s krakovima okrenutim u desno. Kako su se krakovi okrenuli tako i njegovo znaenje. Presavijena crvena traka predstavlja borbu protiv side. Onaj tko je nosi iskazuje podrku oboljelima i podrava istraivanja to pridonose lijeenju te bolesti.

Znakovi i simboli djeluju kao okosnica koja ujedinjuje ljude slinih stavova..

Simbol ima dvostruko obiljeje: pojmovno (apstraktno, nematerijalno) i pojavno (materijalno, osjetilima dostupno). Iza pojavnog uvijek se nalazi pojmovno.

Elementarni i presudni simbol je rije kao simbol, bolje rei pojam jer je tu jasnije da je rije o simbolu. Rije moe biti znak u oba sluaja ona ima znaenje. Simbol, za razliku od znaka moe razumjeti samo ovjek. Znaenje znaka se otkriva osjetilima iz fizike prirode (zvukova), za razliku od simbola. Rije postaje simbolom kad je pojam za neki predmet, pojavu, radnju, postavi to ljudskim dogovorom i pogodbom. Jedan pojam moe imati razliite manifestacije kroz sliku, pismo ili govor s uvijek istim znaenjem, dok bi za nekoga tko ne razumije znaenje simbola, bili razliiti znakovi. Da bi se simbol shvatio potrebno je imati sposobnost apstraktnog miljenja. Prema simbolima iako su to nae tvorevine odnosimo kao i prema drugoj realnosti, pridajemo im jednaku realnost. Pomou simbola mijenjamo prirodnu stvarnost (primjer: navodnjavanje). Svaki simbol ima svoj temelj u prirodi, kao to i cjelokupna kultura pretpostavlja prirodu, tako i simbol pretpostavlja svoj prirodni temelj. Rije kao simbol ne mora oznaavati tono jedan fiziki predmet, nego i mnotvo poput ume pri emu se ne misli samo na vie drvea, nego i cijeli ivot koji se dogaa u umi; takoer rije moe odraavati neku relaciju kao npr. prijateljstvo to je realna relacija, ali ta se realnost ne moe dati ostenzivnom definicijom, ukazati na nju. Opasnost kod komuniciranja preko simbola, jest u zaboravu na izvornu realnost, npr. dijete koje je odraslo u gradu i nikad nije vidjelo potok, za njega je potok jednostavno rije od slova p o t o k, i eventualno plava boja. Dakle, postoji opasnost, ali ogromni potencijal za kreativnost u smislu kombinacije tih simbola i stvaranje nove stvarnosti pomou tih kombinacija.

Priroda simbola je osebujna, ona je izvan organskog i anorganskog. Za simboliku stvarnost ne vrijede zakoni termodinamike, ona ne podlijee entropiji. Za razliku od svega drugoga u prirodi simbolika stvarnost ima odliku stalnosti. Ideje (pojmovi, a to onda vrijedi i za simbole) istie Platon, su trajne, stalne, vjene, za razliku od prolazne materije i varljivosti osjetnog. Simboli, simbolika stvarnost nije podlona prolaznosti niti propadljivosti kao materija, i sluajnosti, nepovezanosti. Dakako, u dvojnosti rijei, onaj drugi dio, fiziki, pojavni, moe se mijenjati, ali simboliko znaenje se moe prenijeti, ono ostaje. Jedan te isti pojam moemo oznaiti rijeju, skupom slova, slikom, zvukom, pantomimom itd., a isto tako, moemo dogovorom za isti pojam mijenjati rije (npr. koko nazvati orlom, eirom ili kako drugaije, ali simboliko znaenje, pojam, ostaje isti). Stalnost simbolike stvarnosti presudna je za pojavu i razvoj kulture. Mnoge ivotinje kao i ovjek imaju iskustvo i osjeaju, ali to ne mogu prenijeti u simbole, u stvarnost trajnog. Zato su njihove radnje nestalne, nepovezane, sluajne, od prilike do prilike iznova obnavljane, a iskustva nepovratno izgubljena. ovjek svoja iskustva moe prenijeti u simboliku stvarnost koja je trajna, pa njegova iskustva postaju dio stvarnosti to se novim iskustvima koja se sabiru obogauje i razvija. Simbol omoguava stalnost iskustva.

Da je ljudska vrsta ostala samo na jednoj rijei (simbolu) ne bismo imali kulturu. Da nije dolo do poveanja broja rijei do govora, ne bi se ni kultura razvila. Rije/simbol je osnovna i bitna kulturna injenica, kao to je stanica osnovna organska injenica. Kao to se organizmi ne bi razvijali bez umnaanja stanica, tako se ni kultura ne bi razvijala bez poveanja broja rijei. U rijei kao i u stanici koja nosi ivot sadrano je naelo i otvorena mogunost stvaranja i razvijanja stvarnosti kojoj simboli pripadaju. Uavi u krug simbolike stvarnosti ovjek moe poveati broj simbola, razvijati govor i razliite druge simboliko-priopajne oblike. Tek s poveanjem broja rijei mogu je govor, koji e se s vremenom izgraditi u simbolikopriopajni sustav jezik.

Kultura je omoguena simbolom, ali kultura postoji i razvija se zahvaljujui posebnom obliku komuniciranja, simbolikog komuniciranja.

Kae se da je prvi plod kulture ljudski govor ili jezik i on je glavno sredstvo za kulturni razvoj. ovjek nije samo animal symbolicum, ve i animal loquens. Ako se sloimo da je jezik neophodan za ljudski ivot, u onom obliku kojeg mi poznajemo, sasvim je prirodno zapitati se, kakav i koliki doprinos naem razumijevanju ljudske prirode moe dati prouavanje jezika. Jezik je sredstvo komunikacije, interakcije, konteksta, oblik vrednovanja, rasuivanja itd., a sve to unutar 'kreativnog ovjekovog duha'. Govorni znaci prenose znaenja svega onoga to ovjek okruuje. Ljudski govor je sav u znakovima koje nose znaenja ukazujui na neto vie od zvuka rijei, koji naznauju neku stvar, dogaaj, matu. Svrha govora je priopiti drugima dio svoga duhovnog blaga spoznaju, osjeanje, djelovanje.

Jezikom ovjek moe prenositi kulturu s jedne generacije na drugu. Osobito jezik omoguuje uenje na temelju kumulativnog zajednikog iskustva. Bez jezika ne bi drugi mogli saznavati o dogaajima u kojima nisu sudjelovali.

E. Sapirova definicija jezika: Jezik je potpuno ljudski i neinstinktivni nain razmjene ideja, osjeaja i elja sustavom dogovorenih znakova. (Jezik 1921, str.8) Jezik je glavno orue komunikacije i dragocjen instrument miljenja. Gotovo itava kultura ovisna je o jeziku, a tradicija bi bila nemogua da jezik ne postoji. Obian, tzv. prirodni jezik znanost je proirila umjetnim jezicima, kao sto su jezik brojki u matematici, ili jezik formula u matematikoj logici. Jezikom se bave mnoge discipline, izravno lingvistika, psihologija, teorija knjievnosti i filozofija (jezika). U psihologiji se dosta govori o neverbalnoj komunikaciji i parajeziku.

Moemo govoriti i o jeziku tijela prekriene ruke govore o samoobrani ili dosadi, a ponekad samo o stabilnijem poloaju, ekanje kose, pretjerano kaljanje, prekrivanje usta, tii govor itd. govore o nesigurnosti o onome to se govori, no ne moe se prosuivati samo na osnovu jednog znaka nego u kontekstu i zbroju svih gesta koje sugovornik pokazuje.

U svijetu ima 4000 jezika (brojka se razlikuje ovisno o tome to se shvaa narjejem i zasebnim jezikom), a 90% ih je u opasnosti od izumiranja.

Statistika izraena u milijunima govornika:

Engleski 1400

Kineski 1000

Hindu 400

panjolski 280

Ruski 270

Francuski 220

Arapski 170

Portugalski 160

Dijalekt je varijacija govornog jezika. Ponekad dijalekt postane samosvojan jezik: panjolski, talijanski i francuski bili su dijalekti latinskog jezika. Romi u cijelom svijetu govore dijalektom koji je mjeavina lokalnoga i romskog jezika.

Jedan jezik ne moemo nauiti samo tako to redom memoriramo sve rijei iz rjenika, jer ne znamo kako se u kojoj kulturi koristi koja rije. Uvijek moramo znati kontekst npr. mi kaemo glava za tijelo, ali kaemo i glava kupusa. Stranac iz rijenika nemoe to naslutiti.O tome kako i kada se pojavio govor, a kada jezik, postoje razliite teorije. One se pak nikad nee moi sa sigurnou potvrditi iz vie razloga. Prvo, zato to je govor takve prirode da se ne mogu nai njegovi ostaci; arheolozi nam ne mogu pomoi. Drugo, pismo u kojem bi govor ostavio traga, novijeg je datuma. Tree, mi vie ne moemo imati one prilike kakve su vladale na zemlji u vrijeme pojave govora i jezika.

U poetku evolucije homo nije postojao cijeli sustava govora - jezik, nego samo pojedine rijei. Vjeruje se da je zaetak simbolikog izraavanja, zaetak kulture, krenuo tek s modernim ovjekom, homo sapiens sapiensom.

PismoRazvoj simbolikih sustava i sredstava za prijenos vijesti presudni su za razvoj kulturne stvarnosti. Oni omoguuju intenzivniju komunikaciju i sabiranje iskustava. Kulturolozi vrijeme pojave civilizacije veu uz pojavu jednog sredstva simbolikog saobraanja pisma. Pismo je, ne samo skup nego i simboliki sustav pisanih znakova, kojim kao i jezikom moemo izraziti sve osjeaje i doivljaje i sva iskustva, jo trajnije ih zadrati i svestranije, ire prenositi. Pisanih znakova (simbola) imali smo i prije pojave pisma (piktograme i ideograme) kao to smo i govorne simbole imali prije pojave jezika. Zato pismo nije samo skup znakova, nego simboliki sustav pisanih znakova. Pismo kao sredstvo povezivanja omoguuje zajednici iji lanovi nisu u neposrednom dodiru daljnji kontakt kroz pismenu komunikaciju. Pismom su se informacije poele bre iriti, a obrazovanje napredovati. Pismo je omoguilo pojavu velikih ljudskih zajednica kao to je drava, specijalizaciju i profesionalizaciju, ogroman broj novih oblika 'drutvene strukture', kole i znanosti, time i nove spoznaje, izume, pojavu novih oblika glede svih djelatnosti. S hijeroglifima poinje doba pismenosti (Egipani prije 3300 godina - izvorno pismo hijeroglifa ima svega oko 750 znakova, pa ga nije teko nauiti). Doba prije pismenosti zove se pretpovijest. Hijeroglifi predstavljaju nii stupanj apstrakcije i blii su, sliniji prirodi, npr. pticu predstavlja slika ptice, fonetski znakovi su daleko od prirode, usmeni govor ima malo prirodnih znakova samo su neke rijei onomatopejske (um). Ljudski govor je ovjekova tvorba i po njemu je kultura supra natura. Vrijeme kad se pojavljuje pismo jest i vrijeme pojave matematikih znakova (simbola). Pojavljuje se i novac kao simbol materijalnih dobara i kao sredstvo razmjene materijalnih dobara. Zbog novca gospodarstvo je poprimilo sasvim nove oblike.

Sapir Whorfova hipoteza

Kako bi se pogodio pravi smisao rijei vaan je kontekst. Pojedinac u govor unosi stil, a drutvo strukturu. Govor je osobna, duevno-tjelesna radnja, a jezik duevno-drutvena tvorba jer drutvo odreuje sustav znakova. Jezik je bitno relacijski! Svaki znak je oznaitelj za oznaeno. U jeziku naa je pozornost usmjerena na znaenje. Znaci su drutveno izabrani jer je to jedini nain da se doe do sporazuma meu ljudima.

Jezik nije samo pitanje kombiniranja glasova prema odreenim pravilima kako bi se dobili smisleni izriaji. Vano je upamtiti da se jezicima slue ljudi koji su lanovi zajednice, a svatko od njih ima svoju osobitu kulturu. Pojedinci se slue jezikom ovisno kojem statusu pripadaju i koju ulogu izvravaju. Nadalje, ljudi odabiru rijei i reenice kako bi priopili neki smisao, a ono to je smisleno u jednoj kulturi, ne mora biti takvo i u nekoj drugoj. Drugim rijeima, naa uporaba jezika utjee i pod utjecajem je ostataka kulture.

Ameriki lingvist Edward Sapir prvi je formulirao problem, a njegov uenik Benjamin Lee Whorf, oslanjajui se na svoje iskustvo istraivanja Hopi Indijanca, razvio cijelu teoriju koja se naziva Sapir-Whorfova hipoteza. Whorf smatra da jezik nije samo proces enkodiranja kako bismo izrazili svoje zamisli i potrebe. Jezik je i snaga oblikovanja, jer usmjerava miljenje i ponaanje ljudi pruajui im uhodane uzorke modela izraavanja koji ih unaprijed ine sklonima odreenom pogledu na svijet. Osnovna vrijednost ove hipoteze jest usmjeravanje panje na odnos jezika i ostatka kulture. Whorf u svojim istraivanjima pie da Hopi Indijanci razlikuju mnotvo biljaka, i opisuje kako su bili zaueni kad su saznali koju koliinu biljaka mi jednostavno nazivamo travom. Na jezini doivljaj odraava kako rijei koje koristimo i pojmovne kategorije koje one podrazumijevaju oblikuju nain na koji mi doivljavamo svijet. Tijekom svog kulturno-antropolokog prouavanja Whorf je uoio da Hopi Indijanci imaju drugaije prostorne kategorije, nemaju imena za zatvorene prostorije kao to su dnevni boravak, spavaa soba, hodnik, a zapravo ti pojmovi nama nalau kako se treba ponaati u pojedinoj sobi, kod Hopi Indijanaca nema tih uputstava. Strane svijeta upotrebljavaju na kompliciraniji nain. U engleskom jeziku mnogi izrazi su vezani uz ratovanje. To se moe objasniti njihovom ratnom povijeu (kolonizacijom), pa tako kau: osvajanje prostora, voenje bitke s budetom, rat protiv siromatva, pobijanje argumenata, miniranje dogovora. Jezik Nuera, nomada junog Sudana, bogat je rijeima i izrazima koji se odnose na stoku, a po stoci nuerski djeaci dobivaju imena.

Jezik ne spreava ljude da ponu razmiljati na nove, jedinstvene naine. No samim time to se nalazimo u jednoj kulturi u kojoj postoje pojmovni izrazi za pojedine fenomene naa e se svijest koordinirati prema tim danim smjernicama. Stvarnost bi trebala biti svima nama jednaka. Nai ivani sustavi su meutim bombardirani neprekinutim dotokom senzacija razliitih vrsta, intenziteta i trajanja. Razumljivo, sve te senzacije ne dopiru do nae svijesti; neke vrste filtriranog sustava reduciraju ih na veliine koje se mogu kontrolirati. Whorfova hipoteza pretpostavlja da je taj filtrirani sustav jezik. Na jezik nam zapravo slui poput specijalnih naoala koje odreene percepcije poveavaju, a druge zamagljuju. Dakle, dok ivani sustav primi sve senzacije, tek neke od njih dospiju do razine svijesti. Peter Woolfson Language, thought and culture

Ne / slaem se s hipotezom ____________________________________________________

____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________

Performativi i konstativi

J.L.Austin dijeli izjave na performative i konstantive. Performativi su dobili naziv od engleskog to perform. Naime, performativima se neto ini vie nego to se to inae ini samo izjavom kod konstativa. Oni ne sadre izraze filozofske vrste, ali zadovoljavaju dva posebna uvjeta: prvo, oni nita ne opisuju niti prenose niti konstatiraju, nisu 'istiniti ili lani' i drugo izjavljivanje reenice jest injenje neke radnje. Ako satnik kae vojniku Ustani zapravo kae: 'Zapovijedam ti da ustane!' ili 'krstim te u ime...' to je in, ili 'Kladim se.' U takvim rijeima nema zahtjeva za istinom, njima je bitno da su uspjeni. Konstativi: istinito/neistinito, performativi: uspjeno/neuspjeno. Kulture koje su vie koncentirane na rad, praktinost, vie koriste performative nego konstative. Konstativi su potrebni za jezik znanosti, jezik teorije. (U Belgiji su Valonci vodili raspravu oko toga je li flamanski jezik mogu kao znanstveni jezik. Flamanci su se dakako uvrijedili.)

Filozofija i gramatika

Dananja rasprava o filozofiji i gramatici u dobroj je mjeri odreena suvremenim stanjem u lingvistici, te lingvistikim i filozofskim stavovima Noama Chomskog.

Chomsky tvrdi da su gramatika pravila psiholoka pravila zapisana u glavi, u spoznajnom aparatu svakog pojedinca, iako ih on nije svjestan. Je li jezik u potpunosti steeno ili barem djelomino uroeno znanje? ovjek koji nije nikad uio gramatiku u koli sasvim jasno razlikuje pravilan i nepravilan govor. Ljudi imaju jezinu intuiciju. Do Chomskog se dralo da znanje gramatike jest znanje kako praktino znanje, a ne znanje da takvo pravilo vai. Chomsky se pita, ako je to tako na emu poiva praktino znanje? Njegova je zamisao slijedea: da bi neki naivni govornik mogao slijediti dano gramatiko pravilo, to pravilo mora bit negdje zapisano u njegovom spoznajnom aparatu. Iako sam govornik nije svjestan nikakvog pravila, neki dio, podsustav njegova spoznajnog aparata, raspolae tim pravilom. Praktino vladanje jezikom poiva na nesvjesnom intelektualnom poznavanju pravila. Chomsky razvija tezu da u ljudskom biu postoje genetski utemeljene strukture koje omoguuju i oblikuju in govora, to omoguuje da idealni korisnik jezika moe stvarati i razumjeti nove i jedinstvene gramatike reenice, a da ih prije nije susreo u praksi. Znati jezik ne znai samo znati puki niz ili linearnu sekvencu rijei nego njihov strukturalni odnos i to se naelo primjenjuje na sve jezike. On porie da je znanje jezika sposobnost, predodreenost, vjetina koja se usvaja stvaranjem navika; uenje jezika nije neto to inimo, ono nam se jednostavno dogaa. Pretpostavaka o nesvjesnom raspolaganju pravilom uradila je novom zagonetkom: kako se takvo nesvjesno znanje stjee? Uenje jezika je ionako dosta zagonetno, dijete ovladava ogromnim jezinim materijalom u vrlo kratkom vremenu, a to brzo stjecanje jezika mogue je samo u odreenoj dobi i prilino je nezavisno od stupnja inteligencije, posve univerzalno. Chomsky je predloio da tu zagonetku rijeimo tako da pretpostavimo da dijete posjeduje uroeno poznavanje temeljnih gramatikih naela, koje mu omoguuje brzo i uinkovito uenje materinjeg jezika. Jezikoslovci su uoili da postoje openita svojstva i openita gramatika pravila zajednika svim jezicima, i nazvali su ih jezine univerzalije. Univerzalna gramatika, koja je ujedno i stanje, je dokaz da postaji neto to sve ljude spaja neovisno u kojoj su kulturi roeni. Ovo ide u prilog Tylorovom naelu o jednooobraznosti miljenja. Uvjeti za postojee ljudske jezike ne vrijede nekom sluajnou nego potjeu iz ovjekovog jezinog kapaciteta, koji se od tuda pojavljuje kao uroena organizacija odreujui to je jezino iskustvo i do kakvog se znanja jezika dolazi posredstvom ovog iskustva. Taj je kognitivni kapacitet ili podruje poslije preoblikovao kao I-jezik: stanje uma/mozga. Nasuprot tome E-jezik oznaava vanjski, ekstenzivni, bilo koji koncept jezika koji nije zapisan unutar uma/mozga, onaj koja se ui i ovisi o kulturi. Tako su lingvistika sloboda i kreativnost ne steene, nego a priori prisutne u nama ukoliko smo ljudi. Naovoj tvrdnji poiva mogunost razumjevanja svih ljudi neovisno kojoj kulturi pripadaju.Kultura i umjetnost

Umjetnost je stvaralako koritenje ovjekove imaginacije kako bi se protumaio i shvatio ivot te u njemu nalo zadovoljstvo. Ona proizlazi iz jedinstvene ovjekove sposobnosti da upotrebom simbola da oblik i znaenje fizikom svijetu za neto vie od utilitarne svrhe. Dok se miljenje da umjetnost slui nekorisnim, nepraktinim svrhama ini vrsto ukopanim u shvaanja suvremenih zapadnih naroda, u drugim kulturama umjetnost slui esto svrhama koje se smatraju vanim i praktinim.

Antropolozi su ustanovili da umjetnost odraava ljudske kulturne vrijednosti i interese. To se posebno odnosi na verbalne umjetnosti mitove, legende i prie. Iz njih antropolozi mogu saznati kako je neki narod uredio svoj svijet te otkriti mnogo o povijesti naroda. Glazba i vizualne umjetnosti mogu pak dati uvid u svjetonazor naroda, a pomou prouavanja rei neto o povijesti toga naroda.

Osim to u svakodnevnom ivotu predstavljaju dodatna zadovoljstva, razliite umjetnosti imaju razliite uloge. Mitovi, npr. postavljaju standarde za ispravno ponaanje, a verbalne umjetnosti prenose i uvaju obiaje i vrijednosti neke kulture. To mogu i pjesme unutar ogranienja koji namee glazbeni izraz. Bilo koji oblik umjetnosti, u mjeri u kojoj je karakteristian za odreeno drutvo, moe pridonijeti kohezivnosti ili solidarnosti toga drutva.

Umjetnosti se esto promatraju kao nepotrebno ukraavanje, neto ime se osoba bavi iz vlastitog zadovoljstva izvan proizvodnih aktivnosti ili da bi pruila zadovoljstvo drugima, ili jedno i drugo. Takav stav postaje izraen kad god nastupi oskudica u javnim fondovima. Za razliku od sporta, koji se obino podupire vie nego umjetnosti, zbog shvaanja da sport izgrauje vjetine koje se smatraju temeljnim za uspjeh u natjecateljskom svijetu, umjetnosti se promatraju gotovo kao nebitne: pruaju zadovoljstvo i vrijedne su truda, ali su skupe, te od male praktine koristi.

injenica je da umjetniko djelovanje daleko od nevanog i za ljudska bia temeljno poput govora. Ba kao to govor slui za priopavanje osjeaja i izvjetaja, tako se koristi i umjetniki izraz, u kojem se esto moe puno bolje izraziti stav. To se ne odnosi samo na posebnu kategoriju osoba koje nazivamo umjetnicima, svi su ljudi upleteni u umjetnost; svi ljudi ukraavaju svoja tijela, a inei to obznanjuju tko su i kao pojedinci i kao pripadnici drutvenih grupa razliitih vrsta. Slino, svi narodi priaju prie kojima izraavaju svoje vrijednosti, svoja oekivanja i interese otkrivajui tako mnogo o sebi i o prirodi svijeta kako ga oni vide. Ukratko, svi sudjeluju u umjetnikom djelovanju kada stvaralaki koriste svoju imaginaciju da protumae, shvate i uivaju u ivotu. Daleko od duevnog uitka koji sebi priuti ili smatra vrijednim manjina esteta ili sanjara, umjetnost je potrebna vrsta drutvenog ponaanja u kojem sudjeluje svaki normalan i aktivan ovjek.

Zamisao da umjetnost slui nekorisnim, nepraktinim namjerama ini se duboko ukopanim u miljenje suvremenih zapadnih naroda. Npr. predmeti iz groba mladog egipatskog faraona Tutankhamona nalaze se danas u muzejima (New York, London) gdje ih moemo promatrati i diviti im se kao izuzetnim umjetnikim djelima, kao to to i jesu. Meutim, ti predmeti bili su izgraeni upravo da budu skriveni od ljudskih oiju, osiguravaju vjeni ivot i tite tijelo od zlih sila koje bi mogle njime ovladati. Umjetnika djela imaju svoj religijski kontekst kojeg su zapadnjaci i oni koji su ih prodali oskvrnuli.

Zatim, umjetnost moe imati svoju funkciju u radu. Zborne pjesme mornara pjevane u ritmu rada iz posve estetskog zadovoljstva, kao oblik zabave, u vrijeme plovidbe na jedra imale su i veoma korisnu, praktinu ulogu. One odreuju odgovarajui ritam pri obavljanju brodskih poslova, a iste one kvalitete zbog kojih ih je ugodno sluati i danas slue za razbijanje jednolinosti tih zadataka. Takve veze izmeu umjetnosti i drugih oblika uobiajene su u ljudskim drutvima diljem svijeta. Budui da umjetnost kao svaki drugi oblik kulture neodvojivo isprepletena sa svim to ljudi rade, ona prua uvid u druge vidove ivota naroda, ukljuujui njihove vrednote i svjetonazore.

Za ljude dananjice, izrada biranih predmeta od zlata i dragog kamenja kako bi se stavili u grob moe djelovati kao uludo rasipanje. Neto slino se dogaa u Tibetu kad monasi izrauju izrazito zamrene arene mandale u pijesku kao dio obrednog ina, koji kad zavri, mandala se uniti. Johann Sebastian Bach inio je neto slino prije 300 godina skladajui kantate za mise. Za njega je to bila 'jednokratna' glazba, namijenjena odbacivanju nakon slube za koju je napisana. injenica da se neke od njih jo i danas izvode stvar je sluaja jer ih Bach nije komponirao za budue narataje. U mnogim ljudskim drutvima stvaranje umjetnosti esto ima vee znaenje nego samo finalni proizvod. Umjetnost nije samo produkt, nego i cijeli proces stvaralakog djelovanja. Bez obzira na to je li zamiljeno da odreeno umjetniko djelo bude cijenjeno samo po sebi kao umjetniki plod ili da poslui nekoj praktinoj svrsi, ono e u svakom sluaju zahtijevati posebnu kombinaciju simbolike reprezentacije oblika i izraza osjeaja, to ini stvaralaku imaginaciju. Stvaralako koritenje ovjekove sposobnosti simboliziranja predstavlja vaan predmet antropolokog prouavanja, prouavanja to ovjek jest.

Na svijetu postoji nevjerojatna raznolikost oblika i naina umjetnikog izraavanja. Kako ljudi posvuda nastavljaju stvarati i razvijati se u novim smjerovima, ne dolazi u obzir mogunost iznenaenja varijacija u odijevanju, tjelesnom ukraavanju, dizajniranju pokustva, arhitektonskom ukraavanju, ceremonijalnih maski, legendi, pjesama, plesova i drugih umjetnikih oblika.

Tradicionalni popis umjetnosti navodi est podruja umjetnosti, pojavom filma govorimo o sedmoj, priznanjem plesa, a onda i stripa o devetoj umjetnosti.

1. Glazba

2. Drama

3. Knjievnost

4. Slikarstvo

5. Kiparstvo

6. Arhitektura

7. Film

8. Ples

9. Strip

Koju umjetnost najvie doivljavate i zbog kojih njenih odrednica?_____________________

_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________

Kroz verbalne umjetnosti najjasnije se uoavaju vrijednosti i elementi kulture. Verbalne umjetnosti ukljuuju pripovjedne oblike, mitove, legende, narodne prie drame, pjesnitvo, romane, bajke, poslovice, zagonetke, igre rijeima pa ak i opisivanje postupaka, estitke i uvrede kad one poprimaju posebne oblike.

Za filozofiju kulture od posebnog su interesa - mitovi.

MitMit ima dva znaenja. Prvo, izvorno je religijsko znaenje u kojem se izraavaju temeljna naela vjerskih uvjerenja i obiaja, a sastoje se od svetih pria koje objanjavaju kako je svijet postao takvim kakav je danas. Tema mita su konani razlozi ovjekova postojanja: gdje je praizvor nas i svega na svijetu, zato postojimo, i kamo nas vodi svijet i vlastiti ivot. Mit ima funkciju pojanjavanja, slikovitog prikazivanja i opisivanja kozmoloki i etiki uredno rasporeenog svijeta. Poveznica filozofije i mita oigledna je po srodnim polaznim pitanjima iz kojih izviru, ali isto tako i razlika u nainu odgovora po filozofskom zahtjevu racionalnosti.

Karakteristika nekih mitova koji objanjavaju (egzemplarni mitovi) jest da nepoznato pojednostave i tumae u terminima onoga to je poznato. Mit je proizvod stvaralake mate i umjetniko djelo, a istodobno i potencijalno religijsko iskustvo.

Nastanak mita izuzetno je vaan oblik ljudske kreativnosti i prouavanje procesa nastanka mita te njegovi rezultati mogu posluiti kao dragocjene smje