View
93
Download
0
Category
Preview:
DESCRIPTION
PRIRODNA BAŠTINA MALOG PRIMORSKOG MJESTA MAJKOVI U DUBROVAČKOM PRIMORJU – TEMELJ RAZVOJA ZDRAVSTVENOG TURIZMA
Citation preview
Medicinski fakultet u Rijeci
Zdravstveni turizam
Kolegij: Povijest zdravstvenog turizma
Nastavnik: Prof.dr.sc. Amir Muzur
Student: Mihaela Krkić
PRIRODNA BAŠTINA MALOG PRIMORSKOG MJESTA
MAJKOVI U DUBROVAČKOM PRIMORJU – TEMELJ
RAZVOJA ZDRAVSTVENOG TURIZMA
Seminarski rad
U Dubrovniku, 06. ožujka 2013. godine
SAŽETAK
Malo primorsko mjesto Majkovi smješteni 30km od Dubrovnika poznati su po svojoj
prirodnoj baštini: šumama crnike i alepskog bora, špiljama, bogatstvu mora i podmorja, izvorima
pitke vode, endemičnim i ljekovitim biljkama. Šume i vegetacija sačuvane su zahvaljujući
svijesti o nužnosti zaštite ovog prirodnog krajolika, koji ostavlja snažan dojam na posjetitelja.
Blaga klima, zelenilo i mogućnost šetnji, rekreacije i razgledavanja praktično cijele godine,
osiguravaju uvjete za razvoj zdravstvenog turizma. Zagađenja su svedena na minimum, a
osigurani su prirodni uvjeti za oporavak u prirodi. Ove prirodne uvjete trebala bi pratiti određena
infrastrukturna potpora, kako bi se omogućio daljnji razvoj za stanovništvo.
Slika 1. Dubrovačko primorje
KLJUČNE RIJEČI: primorsko mjesto Majkovi, prirodna baština, zdravstveni turizam
UVOD
Majkovi su naselje u Dubrovačko-neretvanskoj županiji. Nalaze se u općini
Dubrovačko primorje, uz mjesnu cestu Slano - Trsteno, odnosno na trasi stare Napoleonove ceste
(Strada Marmont). Od Dubrovnika Majkovi su udaljeni oko 30 km sjeverozapadno.
Arheološka istraživanja u Majkovima (i širem području) napravio je Carl Patsch početkom
prošlog stoljeća. U knjizi "Prilozi za etnologiju jugoistočne Europe" govori o Gradini iznad
Slanoga predrimske prošlosti i mnogobrojnim gomilama, tumulusima ili nekropolama u
Majkovima. Ilirska plemena Ardiaei i Plearaei su nekada živjeli na tom području (1).
Majkovi kao dio Dubrovačkog primorja, teritorij od Kurila (današnje Petrovo Selo)
do Neuma, 1399. godine dolazi pod vlast Dubrovačke Republike koja ga je uspjela kupiti od
bosanskog kralja Stjepana Ostoje za 1.500 dukata, kuću u Dubrovniku i dubrovačko građanstvo.
Međutim Dubrovačko Primorje je trebalo još i vojno-diplomatski obraniti u zapletenim prilikama
sučeljavanja oko dinastičkog prijepora u ugarsko-hrvatskom kraljevstvu i njegovih odraza
u Bosni između 1403. i 1405. godine. Gredelj, knez Majkova 1399. godine sa seljacima podiže
bunu protiv nove vlasti te je sa svojom vojskom uhvaćen na spavanju i odveden u tamnicu u
Dubrovnik. Otada je ovo područje bilo dio dubrovačke države sve do njene
propasti 1808. godine. Došavši u posjed toliko željenog područja (Terrae nuovae), Dubrovčani
su pristupili uređenju prilika u novostečenom Primorju. Zatečeni bastici, zentiloti, gentiloti
razvlašteni su i lišeni posjeda i ukoliko su željeli nastaviti živjeti u Primorju, morali su
prihvatiti kmetski položaj. Republika je zadržala vlasništvo nad novostečenom zemljom
(dominium directum), a posjedovno pravo (dominium utile) je razdijelila svojim građanima.
Primorje je postalo nova upravna jedinica, knežija (comitatus, contrata) na čelu s knezom koji je
stolovao u Slanome. Knezu su pomagali brojni službenici: podknezovi, kancelari, sindici,
kaznaci, teklići, đusticijeri, gajštaci, stimatori i ostali (2).
Majkovi kao najveće selo u Primorju, često se spominje u dubrovačkim arhivima,
poznati su Majkovski statuti koje je 1560. godine napisao kancelar Dubrovačke Republike Petrus
Franciscus Parisius. Radi se o dvije matrikule namjenjene bratovštinama Donjih i Gornjih
Majkova, napisane su na pergamentu i sačuvane u cijelosti, 20. prosinca 1560. potvrđene od
Malog Vijeća i spomenute u oporuci Francisca Benedicta de Prima iz 1601. godine pod imenima
"Sanctae Trinitatis de Maglcoue Dogne" i "Sancti Stephani de Maglcoui Gorgni". U Majkovima
postoji više rimokatoličkih crkvi i kapelica: Sv. Stjepan, Sveto Trojstvo, Sv. Petar, Sv.
Liberan i Sv. Nikola, od kojih su neke zaštićene kao kulturno dobro.
U Majkovima se nalazi herpetološki rezervat predložen za zaštitu. U rezervatu obitava
nekoliko vrsta životinja, a najpoznatija je te ujedno najrjeđa i najugroženija riječna
kornjača (Mauremys rivulata). U neposrednoj blizini Majkova je i stanišni rezervat samoniklog
oleandra, jedini lokalitet u Hrvatskoj stanišnog tipa (3).
Sl. 2 Krška lokva u Majkovima – stanište riječne kornjače „Mauremys rivulata“
Na području Majkova do naših su dana sačuvana dva srednjovjekovna grobišta, koja
imaju svoj kontinuitet do naših dana i spadaju u red bratovštinskih grobalja što nastaju u kasnom
srednjem vijeku (4).
Na svakom od bratovštinskih grobišta izvorno je bila skupina nadgrobnih spomenika i
manja crkva. Dosad nije uočeno veće groblje župskog tipa. U polju kraj današnje župne crkve sv.
Trojstva u Donjim Majkovima sačuvano je nekoliko stećaka. Pregledom terena utvrđeno ih je
pet, i to jedan sanduk i četiri ploče. Na groblju je i veći broj starijih grobnih kamenih ploča,
danas nažalost zabetoniranih, od kojih su neke možda prerađeni stećci, jer su vidljivi ostaci
ukrasnih traka (5). Također, kao spolij susrećemo veći broj stećaka i njihovih fragmenata
ugrađenih u postojeću crkvu sv. Stjepana u Gornjim Majkovima i oko nje te na susjednoj
bratovštinskoj kući. Većina spomenutih fragmenata stećaka je bez ornamentalnog ukrasa. Ispred
crkve sv. Trojstva dva su stećka ukrašena cik-cak bordurom, a na crkvi sv. Stjepana uzidan je
fragment stećka koji je ukrašen prikazom mača i štita. Također, na pročelju iste crkve kao spolij
se nalazi fragment stećka koji je vjerojatno nekoć bio ukrašen prikazom strijelca, ali je zbog dje-
lovanja vremena taj prikaz izblijedio. U pločniku novoga groblja kraj crkve sv. Stjepana vidljiv
je stećak s ukrasom pletenice.
Spomenutim motivom mača i štita ukrašeni su i stećci u blizini Majkova. Naime, još je
1885. godine Vid Vuletić Vukasović upozorio da se na Kovačevu brijegu iznad Slanog nalazi
starobosansko groblje, većinom uništeno, od kojeg je tada ostalo sačuvano 5 stećaka. Na jednom
od njih Vuletić Vukasović je kao ukras prepoznao mač sa štitom (6). Stećak s istim motivom
nalazio se u blizini crkve sv. Ivana u Mravinjci (7). Motiv štita i mača, prema Bencu, označava
neke feudalnostaleške stupnjeve. Na području Dubrovačkog primorja postoji cijeli niz lokaliteta,
tj. nekropola s ovom vrstom nadgrobnih spomenika, na koje je upozorio spomenuti Alojz Benac.
Danas je poznato postojanje još jedne kasnosrednjovjekovne crkve u Majkovima. To je bila
crkva sv. Petra u Grbljavi, izgrađena u 15. stoljeću, na čijem je mjestu u 19. stoljeću sagrađena
nova istoimena crkva (8).
Majkovi pripadaju mediteranskom klimatskom području koje se odlikuje toplim i suhim
ljetima te blagim zimama sa znatnim količinama oborina . Jesensko i zimsko razdoblje je svježe,
relativno hladno, bogato kišom i vjetrovima, ali opet toliko blago da je omogućen rast vegetacije.
Za vrijeme zime ponekad na brdu koje je udaljeno svega nekoliko kilometara može se vidjeti
snijeg, dok ga u samom mjestu nema. Zbog toga mnoge vrste drveća i grmlja cvjetaju tijekom
jesenskog i zimskog razdoblja.
Srednja godišnja temperatura zraka iznosi 16.3 °C. Snijeg i temperature ispod 0 °C su
rijetkost i obično iznenade jednom u deset godina.
Zdravstveni turizam obuhvaća lječilišnu medicinu i lječilišni turizam koji se na nekim
područjima u našoj zemlji provodi dugi niz godina, kao primjerice na otoku Lošinju. Taj oblik
turizma može se odvijati u medicinskim ustanovama na našoj obali, kao što je Lječilište u Velom
Lošinju. Ako uzmemo u obzir prirodne ljekovite čimbenike koji se koriste za produženo liječenje
i oporavak, a isto tako za poboljšanje, očuvanje i unapređenje zdravlja, bavljenje zdravstvenim
turizmom može se provoditi u turističkim kapacitetima koji imaju osigurane uvjete za tu vrstu
turizma. Ovaj način turizma stoga može produžiti turističku sezonu, pa aktivan broj mjeseci
bavljenja turizmom može se sa pet povećati na 7 ili 9. Isto tako mogao bi postati razvojni faktor
broj jedan, osiguravanjem boravka u malim obiteljskim smještajima koji bi zadovoljavali
minimalne uvjete za ovu vrstu turizma.
Majkovi su jedinstveni i po tome što imaju izvore pitke vode na nekoliko mjesta, koji ni
izdaleka nisu iskorišteni, jer nema kaptažu koja bi zadovoljila njegov kapacitet. Nikad se nije
razmišljalo o mogućem navodnjavanju maslinika i vrtova u prostranom polju podno sela ili o
mogućoj opskrbi seoskih kućanstava tom izvorskom vodom. Izvori su posljedica šumovitosti,
budući da šuma sprječava oticanje vode u dublje slojeve za vrijeme padanja oborina. Vodenih
tokova nema jer nema nepropusne podloge.
Slika 3. Prirodni izvor vode u blizine crkve Sv. Stjepana u Donjim Majkovima
Majkovi imaju oko 400 različitih biljnih vrsta. Ljekovite biljke koje nalazimo u prirodi bijeli
sljez, kim, mala kičica, pirika, komorač, morač , gospina trava, kantarion, crni sljez, veliki sljez ,
metvica, alepski bor, pitoma maslina, obični kaćun, pasja ruža, divlja ruža, ružmarin, kupina,
ruta, ljekovita kadulja , osljebad, bijeli stričak, kopriva, ljubica, konopljika (5).
Slika 4. Maslina Slika 5. Ružmarin
Ljekovite biljke koje nalazimo u vrtovim: prava kamilica, dunja, obični bršljan, ilirska
perunika, lavanda peršin crna bazga krovna čuvarkuća.
Ispod Majkova, u uvali Banja izvire sumporna voda koja se prije koristila za liječenje te
je bilo planirano da se gradi svojevremeno lječilište koje nikad nije realizirano. Zanimljivo je da
sumporna voda izvire ispod crkve Sv. Nuncijete koju je podigao najbogatiji Dubrovčanin Miho
Pracat sa Lopuda i kojemu je jedinome kao svome građaninu Dubrovačka Republika podigla
spomenik koji se danas nalazi u atriju Kneževa dvora u Dubrovniku. Isto tako je zanimljivo da za
vrijeme potresa sumporna voda izlazi na više mjesta. Važno je napomenuti da je u susjednome
selu Orahov do rođena još jedna poznat ličnost Ruđer Bošković najveći fizičar svoga vremena.
Slika 6. Uvala Banja
Najviši vrh Dubrovačkog primorja Neprobić (963m) nalazi se u zaleđu Majkova. Svake
godine u svibnju mladost organizira tradicionalni planinarski uspon na sami vrh odakle se pruža
pogled na otoke: Pelješac, Korčulu, Elafite, te sve do otoka Hvara.
Slika 7. Neprobić
U samom zaleđu Majkova nalazi se špilja Vjetrenica koja još nije do kraja istražena,
ali postoje nagađanja da je upravo Vjetrenica najduža špilja u Europi. Ista je bogata sa svim
vrstama podzemnog biološkog i životinjskog svijeta.
Slika 8. Špilja Vjetrenica
Dubrovačko primorje ima posebnu narodnu nošnju, a putem boja pojaseva nošnje za
vrijeme Dubrovačke Republike razlikovali su stanovnici pojedinih naselja. Nošnja se danas
uglavnom koristi u folklornim skupinama koje nastupaju po Hrvatskoj i Europi, čak i dalje.
Tradicionalno se na svečanostima pleše kolo Linđo uz pratnju žičanog instrumenta lijerice.
Slika 9. KUD Linđo Primorci
Gotovo nijedan dio Hrvatske nije bio povezan sa svijetom i prekooceanskim zemljama kao
Dubrovačka Republika. Za to su zaslužni pomorci, te danas gledamo Dubrovnik kao riznicu
svega onoga što su prikupljali i donosili u svoj grad.
Majkovi su od davnina poznati po pčelarstvu gdje se proizvodi na daleko poznat med od
kadulje i vrijeska. Med se koristi za različita liječenja. Danas postoji Pčelarsko društvo Majkovi,
te se 2013. godine u zgradi bivše škole otvara izložba i kušaonica meda za posjetitelje. Isto je
tako nadaleko čuven majkovski ovčji sir kojeg danas nažalost gotovo pa i nema.
Možemo zaključiti kako je mjesto Majkovi u Dubrovačkom primorju vrlo bogato
prirodnom baštinom kojoj su potencijali doista veliki, a mogućnosti ni izdaleka nisu iskorištene.
Već danas prilikom posjeta mjestu izletnici većinu vremena provedu u šetnji i razgledavanju.
Vrijeme posjeta ograničeno je na ljetne mjesece. Mogućnosti posjeta daleko su veće, jer već i
samo gledanje vremenske prognoze može uvjeriti svakoga, u veliku razliku temperature u
primorskom i kontinentalnom dijelu Hrvatske. Uz to magle i zagađenja zraka su svedena na
minimum. Osim toga, velika je razlika u broju sunčanih sati, gotovo da nema dana bez sunca u
zimskom periodu, na kontinentu gotovo da nema sunčanih dana.
Do danas mjesto Majkovi nije korišteno u svrhu zdravstvenog turizma, a to je prava
šteta, jer šetnje i uživanje u prirodnim vrijednostima mogu se koristiti cijelu godinu. Mnogim
ljudima treba promjena zraka i šetnja kroz šumu bora bez zagađenja zraka. Trebalo bi razviti
veći broj smještajnih kapaciteta kako bi se mogle pružiti usluge boravka većem broju ljudi.
ZAKLJUČAK
Primorsko mjesto Majkovi su s jedne strane ispunjeni morem a s druge strane šumom, te
upravo to čini jedinstven eko sustav i stanište za brojne biljne i životinjske vrste. Zaštitom i
čuvanjem ovoga prostora osiguravamo biljni i životinjski biodiverzitet u prostoru. Najviše su
posjećena u ljetnim mjesecima. Izvori pitke vode posebnost su malenoga mjesta, kao i
jedinstvena zelena boja koja daje pečat i obilježje posjetiteljim. Šume alepskog bora bujno su
rasprostranjene po cijelom mjestu.
Iz svega iznesenog možemo zaključiti kako su Majkovi bogati prirodnom baštinom i
pravo područje na kojemu je moguća djelatnost zdravstvenog turizma. Od šetnji prirodom,
pješačenja na uzvišenja, šetnje stazama, kupanja u ljetnim mjesecima u moru, do razgledavanja
prirode barkom. Ne smijemo zaboraviti da gotovo i nema zagađenja, jer nema industrije, a magle
i smog su nemoguća pojava. Upravo iz tog razloga mjesto je pogodno za posjete tijekom cijele
godine.
Primjerenim razvijanjem potencijala koje nudi prirodna baština Dubrovačkog primorja
moguće je produžiti vrijeme posjeta. Blaga klima, ljepota i prednosti prirodnog krajolika, daju
mogućnosti koje čovjek treba prepoznati i upotrijebiti. Klimatske prilike dozvoljavaju šetnje i
rekreaciju tijekom cijele godine. Razvojnom strategijom lokalna samouprava mogla bi pomoći
lokalnom stanovništvu koje želi ovakav turizam u svojim objektima. Osim toga, korištenje
prirodnih ljekovitih čimbenika moglo bi pomoći poboljšanju ekonomskih i demografskih prilika
maloga mjesta.
Kao što je već ranije spomenuto mnogim ljudima treba promjena zraka i šetnja kroz šumu
bora bez zagađenja zraka. Sukladno navedenom trebalo bi razviti veći broj smještajnih
kapaciteta kako bi se mogle pružiti usluge boravka većem broju ljudi.
Da bi se sve te prirodne blagodati kao sto je blaga klima, zelenilo i mogućnost šetnji,
rekreacije i razgledavanja praktično cijele godine mogle iskoristiti treba osiguravati uvjete za
razvoj zdravstvenog turizma. Tu je najbitnija infrastrukturna potpora, koja bi trebala omogućiti
razvoj za stanovništvo. Prvi zadatak bi bio povećati kapacitet smještaja da bi se usluge mogle
pružiti većem broju ljudi. Zatim, promoviranje putem Turističke zajednice Općine Dubrovačko
primorje. Uz smještaj bi se također trebala nuditi mediteranska hrana kao što je maslinovo
ulje, žitarice i mahunarke, svježe ili sušeno povrće, umjerene količine ribe, mliječnih
proizvoda i mesa, te rezne priloge i začine, uz pratnju vina, med, kojima obiluje samo mjesto.
Potrebno je osigurati različite izlete kroz mjesto uz pratnju domaćina, kako bi se dobio uvid u
povijesne i kulturne značajke mjesta. Promovirati zdravi način života kroz šetnju i rekreacijske
programe u prirodi te maksimalno iskoristiti prirodne ljekovite čimbenike. Od velikog značaja bi
bilo da se u sklopu lječilišta organizira i terapijsko jahanje na mulama (mazgama) kroz prirodni
krajolik. Sve navedeno omogućilo bi malom primorskom mjestu Majkovi u Dubrovačkom
primorju, koje je vrlo bogato prirodnom baštinom i kojoj su potencijali doista veliki, razvoj
djelatnosti zdravstvenog turizma.
Da bi se sve navedeno postiglo, odnosno kao prvenstveni cilj omogućio razvitak
zdravstvene djelatnosti u Majkovima treba biti uporan. Smatram da bi trebalo slijediti primjer
upornosti pomorca i brodovlasnika Miha Pracata. kojemu je put ka ponovnom uspjehu, nakon
propasti, legenda priča, pokazala mala uporna gušterica. Nakon što ju je gledao kako se dva puta
bezuspješno penje i pada niz zid očeve kuće ispred koje je sjedao, a treći put za tren stiže do
vrha, spoznao je snagu upornosti. I odlučio i sam pokušati iznova, te je uspio. Cijelu svoju
imovinu Miho Pracat ostavio je Dubrovačkoj Republici, iako nije bio plemić nego pučanin,
jedini je kojemu je Republika u svom tisućljenom trajanju podigla spomenik.
LITERATURA
1. Zbornik Dubrovačkog primorja i otoka V, Primorac, Znanstveno kulturno prosvjetno
društvo Dubrovnik, Dubrovnik 1995, 156
2. Zbornik Dubrovačkog primorja i otoka XIII, Primorac, Znanstveno kulturno prosvjetno
društvo Dubrovnik, Dubrovnik 2001, 63
3. Zbornik Dubrovačkog primorja i otoka IX, Primorac, Znanstveno kulturno prosvjetno
društvo Dubrovnik, Dubrovnik 2006, 122-124
4. Zbornik Dubrovačkog primorja i otoka X, Primorac, Znanstveno kulturno prosvjetno
društvo Dubrovnik, Dubrovnik 2009, 35
5. A. Anić Vučinić, Vjetroelektrana Mravinjac, Dubrovačkoneretvanska županija,
Netehnički sažetak za javni uvid, Zagreb 2011, 31 – 34.
6. V. Vuletić Vukasović, Dopisi, Vjestnik Arkeologičkoga Društva, VII, Zagreb 1885, 121.
7. D. Beritić, Susret sa spomenicima kulture Dubrovač- kog primorja (zapadni dio), Zbornik
Dubrovačkog primorja i otoka, I, Dubrovnik 1986, 430 – 431.
8. A. Benac, Srednjovjekovni stećci od Slivna do Čepiku- ća, Anali Historijskog instituta u
Dubrovniku, II, Du- brovnik 1953, 64 – 82.
9. Šugar, I., ed. 1984: Crvena knjiga biljnih vrsta Republike Hrvat- ske, Zavod za zaštitu
prirode, str. 521, Zagreb.
Recommended