0

Na samim sjeveroistočnim rubovima antičke Italije, u nizinama Julijskih Alpi,

stajala je zadnja linija obrane od barbara – Claustra Alpium Iuliarum.

„To dugo gorje, čiji vrhovi sežu nad oblake, stvorila je priroda kao bedeme za zaštitu Italije.“

Herodijan

1

.............................................................................................................................................................. 2

..................................................................................................................... 3

Flora i fauna u rimskoj prehrani ................................................................................................................. 3

Priroda nekad i danas - glavne razlike ....................................................................................................... 4

Zaštićena područja i vrste .......................................................................................................................... 6

Flora i fauna ............................................................................................................................................... 7

............................................................................................................................... 10

Povijest istraživanja CAI ........................................................................................................................... 12

......................................................................................................................................... 16

Vojni stratezi i nastanak CAI .................................................................................................................... 16

........................................................................................................... 19

Što je CAI? ................................................................................................................................................ 19

Izbor područja .......................................................................................................................................... 20

CAI i LIMES ............................................................................................................................................... 21

Gradnja .................................................................................................................................................... 22

Lokaliteti...................................................................................................................................................... 24

Posebni nalazi ............................................................................................................................................. 27

........................................................................................................................................ 28

..................................................................................................................................................... 31

Claustra – Kameni branici rimskoga imperija ........................................................................................... 31

Claustra+ Prekogranična destinacija kulturnog i zelenog turizma Claustra Alpium Iuliarum............... 32

...................................................................................................................... 35

............................................................................................................................................. 36

ARHEOLOGIJA .......................................................................................................................................... 36

PRIRODA: ................................................................................................................................................. 37

2

Claustra Alpium Iuliarum (CAI) je kasnoantički unutarnji obrambeni sustav koji je štitio Rimsko Carstvo od

prodora neprijatelja u središte rimskoga imperija. Arheološki ostaci sustava pružaju se u intervalima od

Rijeke u Hrvatskoj do Posočja u Sloveniji, a položaj obrambenih zidova ukazuje na svrhovito korištenje

prirodnih obilježja raznolikog krajolika. CAI predstavlja izniman primjer integracije arhitekture s prirodnim

okolišem te je takav i doživljaj posjetitelja. Arheološki ostaci se uglavnom nalaze u područjima prekrivenima

šumom koja često spadaju u područja zaštićena propisima iz oblasti zaštite prirode ili šumarstva. Zato je

iznimno važno da se vodiči upoznaju s prirodnom i kulturnom baštinom te ju uspiju predstaviti na zanimljiv

i dinamičan način.

Turistička destinacija Claustra namijenjena je planinarima, biciklistima, stručnoj javnosti te drugim

izletnicima koji žele na jedan, dva ili više dana biti „vani“ i odjednom iskusiti više stvari: prirodu koja ih

okružuje i povijest koju ta ista priroda skriva te ih uputiti na domaću hranu, smještaj, suvenire i usluge koje

su povezane s doživljajem CAI. Uz njih se tu nalaze muzeji, zbirke i infotočke koje nadopunjuju iskustvo.

Zadaća ovoga priručnika i seminara je približiti CAI, slikovito prikazati arheološke lokalitete te prirodu koja

ju okružuje: povijest, arheologija, biologija, arheološki lokaliteti, živi svijet i nekad i danas, ukazati na

primjere odgovornog i održivog turizma te stvoriti autentično vodstvo za CAI kroz pričanje priče i iskustveno

vodstvo. Jer, kroz „priče učimo najbolje. Apsorbiramo brojke, činjenice i detalje, ali ih zaljepljujemo u

glavama s pričama.“1 Kroz inovativne programe oživljenih vodstava uz pričanje priče cilj nam je dotaknuti

gosta, emocionalno i iskustveno, stvoriti doživljaj koji će zapamtiti, imati gosta koji se vraća i dalje istražuje,

proširiti opseg turističkih korisnika te vremenski raspon posjeta destinacijama.

Poštovanje prema starom i živom svijetu - vrlo je važno stvoriti odgovorni turizam i odgojiti odgovorne

turiste koji imaju poštovanja prema mjestu koje posjećuju. Krećući se po arheološkoj baštini i prirodi,

moramo imati na umu kako se smijemo ponašati, a da ne uznemiravamo svijet koji nas okružuje. Jedini

„ulov“ životinjskih i biljnih vrsta ili arheoloških nalaza koji potičemo je onaj s fotoaparatom. Pazimo da ne

gazimo ili ne trgamo zaštićene biljke, da preglasnim ponašanjem i glasanjem ne strašimo životinje, da

hodamo isključivo po konzerviranim zidovima i kulama CAI, a čak i tamo ne po rubovima. Čuvajmo nasljeđe

i prirodu, ne bacajmo otpad. Moramo biti svjesni da u šumama žive velike zvijeri. Medvjed je oportunist koji

ima jako dobro razvijen njuh te cijeli dan traži hranu. Može ga privući otpad koji nepažljivo puštamo za

sobom, a najmanje što želimo su neugodna iznenađenja i nepotreban strah koji bi znatiželjni medvjed mogao

izazvati u posjetiteljima.

1 Chris Brogan, Storytelling for Business: http://chrisbrogan.com/storytelling-for-business/

Sl. preuzeta s Tportal

3

Flora i fauna u rimskoj prehrani Oko 2. stoljeća pr. Kr. započelo se s uzgojem lijeske, žita, zečina i pelina, a indikatori da su se travnjaci

koristili za ispašu su rodovi trputac (Plantago) i žabnjak (Ranunculus). Rimljani su uzgajali i orah i pitomi

kesten (obje vrste dovezene iz Anatolije), u prehrani su koristili puno žitarica (vojnici su sami pekli svoj kruh),

kupusnjače, meda i mnoštvo začina, čak i egzotičnih. Obavezna oprema jednog vojnika bio je i zavežljaj

kadulje zbog njezinih ljekovitih svojstava.

Što se faune tiče, zanimljiva je činjenica da je vojska uz konje i magarce koristila jednogrbu devu (Camelus

dromedarius) za vojne pohode i prijevoz robe. S devama su prolazili čak i više nadmorske visine (Alpe), tako

su na Hrušici, koja je na cca 900 m n. v. pronađeni ostaci njihovih kostiju.

Na rubu naseljenih mjesta uglavnom se lovila divljač (jeleni, srne, veprovi), ponekad ribe, ptice i žabe, a

unutar naselja se uzgajalo goveda, ovce, svinje i kokoši.

Ostaci deva pronađeni su na rimskim

lokalitetima diljem Europe, čak sve do

Engleske, a Rimljani su ih koristili

vjerojatno i za vrijeme vojničkih

pohoda za prijevoz namirnica.

Antički mozaik iz Bosre, Sirija,

najvjerojatnije prikazuje trgovca koji

vodi deve preko pustinje. Sl. Wikipedia

Kadulja (salvia officinalis) čije je rimsko ime bilo Salvia dolazi od rimske

riječi “salvare” ili “salus” što znači zdravlje. Smatrana je svetom te se

skupljala popraćena ceremonijom darivanja kruha i vina te nije smjela

biti rezana željeznim alatom. I danas na području CAI možemo vidjeti

njihova staništa.

Sl. preuzeta s : Earth spirith path

4

Priroda nekad i danas - glavne razlike U sklopu projekta Claustra+ će se i s hrvatske i sa slovenske strane istraživati kako je izgledao prirodni okoliš

CAI tada i kako izgleda danas te ćemo tijekom projekta imati potpuniju sliku. Ovo što sada navodimo kao

opće podatke, zapravo je slika koju možemo iščitati s drugih nalazišta u Sloveniji, Dalmaciji i Istri hrvatskih i

slovenskih istraživača koji su se bavili arheobotanikom te drugih podataka o današnjem stanju koje imamo

na raspolaganju.

Ljudi su oduvijek mijenjali okoliš, svugdje ostavljali svoj potpis. CAI je bio veliki obrambeni zid ispred kojega

su za potrebe boljeg nadzora ogolili padine, iskoristili okolnu šumu kao izvor drvne mase za gradnju zida ili

loženje vatre za stvaranje vapna ili donosili inozemne vrste u nove krajeve te ih tamo sadili za potrebe

hrane, lijekova ili gradnje.

Ono što danas iz literature možemo iščitati, govori nam sljedeće: nakon tzv. „rimskog toplog perioda“ koji

je trajao približno od 400. g. pr. n. e. do 50. g. n. e., započinje kratko razdoblje od četrdesetak godina klime

kada je temperatura zraka bila slična današnjoj, da bi od 90. do 200. g. uslijedilo malo rimsko ledeno doba

(slično onome iz 1800.) i tek nakon toga temperatura zraka počinje ponovno rasti. Razina mora na Kvarneru

je bila pola metra niža nego danas (zato se danas i neke rimske vile nalaze dijelom ili potpuno u moru), a

biljni pokrov se dijelom razlikovao od današnjega.

Do dolaska Rimljana je sastav vegetacije bio mješovita listopadna i vazdazelena šuma. Oko 0. godine

primjećuje se velika ljudska aktivnost, pale se šume, uzgajaju žitarice i ovi rodovi biljaka: orasi (Juglans),

pitomi kesteni (Castanea), žitarice (Cerealia), masline (Olea), loze (Vitis), komorike (Phillyrea), borovice

(Juniperus), nar (Punica), alepski bor (Pinus halepensis), rogač (Ceratonia), murva (Morus sp.). To su biljke

koje vole toplinu i koje su tada sukladno klimi i rasle na ovom području.

Fotografija primorske

livade

Sl. preuzeta s Wikipedia

5

S druge strane kasnoantički stanovnici od žitarica uzgajaju proso i kupusnjače (Brassicaceae) s vrstama

poput kupusa, repe, kolerabe i gorušice. Od životinja su tu bile ovce i goveda. Životinje su bile okružene

šumama u kojima su rasli: hrast (Quercus), grab (Ostrya), javor (Acer), lijeska (Corylus), jasen (Fraxinus),

brijest (Ulmus), a prisutnost jasike (Populus tremula) govori o degradiranom staništu s pašnjacima. Jela

(Abies alba) se prenosila iz bukovo-jelove šume kao građevni materijal.

Uz močvarna područja (npr. oko Ljubljane) ili područja uz vodu rasle su bukve (Fagus) i johe (Alnus) – npr.

joha se i danas nalazi na području Studene blizu potočića jer johe vole vodu, zatim obični grab (Carpinus

betulus) i veliki jesen (Fraxinus excelsior), a u okolici, na područjima gdje travnjaci i pašnjaci ponovno počinju

zarastati u šumu, raste lijeska (Corylus). Od zeljastog bilja tu prevladavaju trave (5 %), šaševi (Cyperaceae),

končara (Filipendula), uskolisni trputac (Plantago lanceolata) - ljekovita i samonikla jestiva biljka koja se

koristi i danas, te npr. zečine (Centaurea) i pelin (Atremisia). Ove posljednje dvije vrste ukazuju na ljudski

faktor.

Povećanu prisutnost biljaka s orašastim plodovima zasigurno je slijedila i povećana prisutnost životinja koje

se njima prehranjuju (puhovi - Glis glis, vjeverice - Sciurus vulgaris, miševi - Apodemus sp.) i grabežljivaca

(lasice - Mustela sp., kune - Martes sp., lisice - Vulpes vulpes, divlje mačke - Felix silvestris, sove i ptice

grabljivice). Za vrijeme toplije klime prisutno je i više kukaca (na primjer leptira, kornjaša, komaraca,

vodencvjetokrilaša, pčela i bumbara) te njihovih predatora (ptica i šišmiša). Kakvo je stanje s velikim

grabežljivcima, teško je sa sigurnošću tvrditi, no s obzirom na manju gustoću šuma na račun većih

poljoprivrednih površina, možemo zaključiti da su velike zvijeri umaknule u gorske, hladnije i nedostupnije

predijele te se rijetko približavale utvrđenim naseljima.

Danas se na području između Rijeke u Hrvatskoj te Posočja u Sloveniji pojavljuju različiti tipovi vegetacije

na koje ponajviše utječe udaljenost od mora te blizina Alpa. U područjima pod utjecajem Jadranskoga mora

prevladava listopadna i vazdazelena termofilna vegetacija (primorski hrastovi - Quercus, javori - Acer,

grabovi - Carpinus i Ostrya, borovke - Pinus, borovice - Juniperus). U unutrašnjosti Slovenije i Hrvatske se

pojavljuje tip vegetacije karakterističan za hladnija područja. Šume su listopadne, ponegdje miješane (bukva

- Fagus, jela - Abies, gorski javor – Acer pseudoplatanus), ponegdje rastu isključivo četinjače (smreka – Picea

Fotografija sove

Sl. preuzeta s Wikipedia

6

abies, bijeli bor – Pinus sylvestris). Površina gustih šuma je veća, što omogućuje postojanje, preživljavanje i

širenje velikih zvijeri (medvjed – Ursus arctos, vuk – Canis lupus, ris – Lynx lynx). Zbog sve većih utjecaja

čovjeka smanjuju se područja bez čovjekova utjecaja, a time se povećava broj rijetkih i ugroženih biljnih i

životinjskih vrsta. Istovremeno se zbog brojne upotrebe kemijskih sredstava smanjuju populacije kukaca,

šišmiša, ptica, glodavaca i njihovih predatora. U duhu globalizacije pojavljuju se čak nove vrste koje

potiskuju one autohtone i donose bolesti. Vremenske promjene su uzrok sve toplijim, dužim i sušnijim

razdobljima, većim poplavama, toplijim zimama i drugim pojavama. Tip vegetacije će se zbog neprestanih

prirodnih katastrofa i dalje zasigurno mijenjati, prednost će najvjerojatnije imati one vrste koje brzo

reagiraju (vrbe, breze, lijeske, jasike, glodavci), najsnalažljivije (šakali, vrane, bizamski štakor) i agresivnije

vrste (azijski stršljeni - Vespa velutina, željzdasti pajesen - Ailanthus altissima, zljezdasti nedirak - Impatiens

glandulifera).

Zaštićena područja i vrste

I u Hrvatskoj i u Sloveniji se zidovi CAI nalaze unutar različitih zaštićenih područja – po europskom (područja

Natura 2000) i slovenskom ili hrvatskom izboru (prirodne vrijednosti). Natura 2000 je europska mreža

posebnih zaštićenih područja koja su odredile države članice Europske unije. Njezin glavni cilj je očuvati

biološku raznolikost za buduće rodove. Na zaštićenim područjima želi se očuvati životinjske i biljne vrste te

staništa – habitate - koji su rijetki ili su pak već ugroženi u Europi.

S područjima Natura 2000 su u Sloveniji pokrivene opsežne šume dinarsko-kraškoga svijeta Notranjske,

Krimskih brda, Trnovske šume i Nanosa koje čine životni prostor velikih zvijeri, vodozemaca, kukaca, ptica,

šišmiša te jamskih životinja. Isto tako se među područjima Natura 2000 u Sloveniji čuvaju vodotokovi i

močvare odnosno staništa riba, paklara, slatkovodnih rakova, vretenaca, leptira i orhideja. U Hrvatskoj su

područja kojima prolazi CAI kao što su Prezid, Studena i Klana isto tako zaštićena kroz mrežu Natura 2000.

Fotografija bukove šume

na dinarskom području

Sl. Urška Galien, ZRSVN

7

Prirodne vrijednosti čini sva prirodna baština u Sloveniji i Hrvatskoj. To su rijetke, dragocjene ili znamenite

prirodne pojave, živa i neživa priroda, čitava područja ili samo dijelovi ekosistema. Zidovi CAI prelaze ili se

nalaze u blizini kraških jama, slapova, potoka, vodotoka, krških polja, mjesta rijetkih i ugroženih biljnih vrsta

(Primula carniolica) i iznimnih stabala.

Flora i fauna Svaka zemlja s ciljem smanjenja ugroženih vrsta izrađuje svoj Crveni popis koji pokazuje koliko je neka vrsta

biljaka i životinja u opasnosti od izumiranja, odnosno u kojoj joj mjeri i koliko brzo prijeti izumiranje. Kada

vodimo po prirodi, moramo biti svjesni da nas takve vrste okružuju te da uz naše vođenje ljudi mogu postati

svjesni koliko ih je važno očuvati s obzirom na to da nestanak nekih životinja utječe na prirodnu ravnotežu

ne samo njih, nego i nas ljudi.

Kako bismo smanjili negativan utjecaj koji bi turizam mogao imati na prirodu i okoliš, upozoravamo da se

na vrste iz Crvenih popisa posebno pazi. Crveni popis, kao temeljni dokument svake zemlje koji pokazuje

koliko je neka vrsta biljaka i životinja u opasnosti od izumiranja, odnosno u kojoj joj mjeri i koliko brzo prijeti

izumiranje, postoji kako bi se barem malo smanjio negativan rast ugroženih vrsta. O kojim se to vrstama

radi, možete vidjeti u Crvenom popisu Hrvatske, objavljenom u nakladi Zavoda za zaštitu prirode te u

Sloveniji na stranicama Agencije za okolje.

Prema istraživanjima provedenima u Hrvatskoj 2004. godine utvrđeno je kako je ugrožena 1 171 vrsta

biljaka i životinja, od čega je čak 412 životinja.2 Na slovenskom Crvenom popisu je preko 340 biljnih i 2 000

životinjskih vrsta. Medvjed, vuk i ris su ugrožene vrste. Kako sve te tri velike zvijeri žive u šumama Slovenije

i Hrvatske, ovdje ih detaljnije predstavljamo.

Smeđi medvjed je u srednjoj Europi najveća živuća zvijer današnjice. Živi u bukovo-jelinim šumama

dinarskoga visokoga krša. Prehranjuje se biljnom hranom (plodovima bukve, hrasta, kestena, lijeske, oraha,

drijena, planinske jarebike, malinama, jagodama, borovnicama, kupinama, kruškama, jabukama, šljivama,

2 Ovi podaci su iz prvog Crvenog popisa Hrvatske, objavljenog u nakladi Zavoda za zaštitu prirode: http://www.dzzp.hr/publikacije/crvene-knjige-48.html.

Fotografija jamskog

kornjaša

Sl. preuzeta s Wikipedia

8

travama, gljivama…) i u manjoj mjeri životinjskom (mravima, strvinama, mladima biljojeda itd.). Dnevno

prehoda velike udaljenosti te se seli. Zimu prespava, iako to nije pravo zimsko spavanje. Brlog, koji ne smije

biti izložen uznemiravanju, je od ključne važnosti za izbor životnoga prostora. To posebice vrijedi za ženke

koje zimi u njima kote mlade. Važni su također mladi stadiji šume gdje uspijevaju plodonosne vrste. Na izbor

životnoga prostora velik utjecaj ima čovjek. Kako se ponašati u blizini medvjeda, možete pročitati na LINK-

u.

Vuk je najveći predstavnik družine pasa u Europi. Tijekom dana se zadržava u skrivalištima u gustom grmlju

ili nepristupačnim područjima. On je izvanredan grabežljivac, pretežno aktivan noću, koji živi u čoporu, a

zbog prednosti koje mu daje grupni lov, lovi čak i veće životinje. U lovačkim pohodima, koji su ponekad i

duljii od sto kilometara, plijen obično iscrpi u napornom progonu. Ponajviše se prehranjuje srnama,

jelenima i divljim svinjama. Lovi uglavnom životinje koje su u slaboj tjelesnoj kondiciji, zato je važan selektor.

Jako je prilagodljiv, ograničava ga samo ljudsko djelovanje (velika gustoća naselja i prometnica). Odavna je

meta ljudskih progona zbog napada na sitnu stoku, koji se dešavaju najvjerojatnije kada mu ponestane

divljih kopitara. Unatoč slabom glasu, za čovjeka nije opasan. Za preživljavanje vrste važna je povezanost

populacija s koridorima.

Za risa su značajni čuperci dužih dlaka na vrhovima ušiju. Ris je specijaliziran grabežljivac koji lovi iz zasjede.

Najčešći plijen su manji kopitari (srne, divokoze), može loviti i jelene, divlje svinje, jazavce, zečeve, divlje

mačke te lještarke. Šuma u kojoj živi može biti prekinuta poljoprivrednim površinama. Za preživljavanje je

ključna dovoljna količina plijena i tolerancija ljudi. Ris je plašljiva životinja i nije opasna za čovjeka. Na

područjima gdje je udio kopitara manji, njegov je glavni suparnik vuk. Za njegovo očuvanje je nužno

uspostavljanje povezanosti među izoliranim populacijama u Europi. Prvi put je bio istrijebljen početkom 20.

st., a 1973. su ga lovci ponovo naselili na području Kočevja, kada su u prirodu pustili šest risova. Populacija

risova je brojčano i prostorno rasla te se u nekoliko godina raširila po Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Austriji

te Italiji.

Fotografija vuka

Sl. preuzeta s Wikipedia

9

Na području CAI također živi vrlo zanimljiva biljka koja je slovenski endem. To znači da raste samo u Sloveniji

i staništa su ograničena samo na dinarski svijet južno od Ljubljane. Kranjski jaglac (Primula carniolica) ima

lagano mesnate listove i ružičaste cvjetove. Raste na dolomitu i dolomitiziranom vapnencu. Voli vlažne i

sjenovite stijene, tjesnace i ždrijela. Uspijeva u približno 70 km dugom i 25 km širokom pojasu zapadno i

južno od Ljubljane, u slivu Idrijce i Ljubljanice, na sjevernom rubu Dinarskoga gorja, s nekoliko nalazišta u

predgorju Julijskih Alpi. Njegove populacije su zbog nedostupnosti staništa zasad neugrožene i stabilne, ali

potencijalne prijetnje predstavljaju amaterski uzgajivači, promjene u vodenosti potoka, veće sječe i sportski

penjači.

Fotografija kranjskog

jaglaca

Sl. preuzeta s Wikipedia

Fotografija risa u

zagrebačkom zoološkom

vrtu

Sl. Roberta F. preuzeta s

Wikipedia

10

Arheologija je znanost koja proučava civilizacije i život ljudi u prošlosti na temelju ostataka, spomenika i

predmeta.3 Laički rečeno, arheolog u svojemu radu - istraživanju koristi sve ono što ljudi ostave za sobom,

bile to građevine, predmeti ili obično smeće. Nepokretni (zidovi, građevine) i pokretni (predmeti, oruđe,

oružje) nalazi govore nam ne samo o tome kako je nešto izgledalo i čemu je služilo, već i koju tehnologiju

su ljudi poznavali, što su smatrali dragocjenim, što su čuvali, u što su vjerovali, što su uzgajali za hranu . Na

temelju tih istraživanja izvlače se zaključci i teorije o socioekonomskome statusu, gospodarstvu, razvijenosti

zajednice, prehrambenim navikama i sl. Dio građe arheologa nalazi se u zbirkama, arhivima muzeja, dok je

veći dio još uvijek skriven pod zemljom. Arheolog će prije odlaska na terensko istraživanje najprije pregledati

sve zapise – napraviti „papirnato“ istraživanje o lokalitetu, što je tamo bilo nađeno, što kažu drugi istraživači,

što kažu povijesni izvori, pisci, stare karte, toponimi i tek će onda krenuti na terensko istraživanje. Terensko

istraživanje uvijek je nepovratno. Jednom iskopan lokalitet je time devastiran (nije ga moguće više ponovno

istražiti u netaknutom stanju) te je zato potrebno što detaljnije sve zabilježiti. Terenska istraživanja mogu

biti zaštitna (iskopavanje zbog npr. gradnje nekog objekta) ili sustavna arheološka iskapanja. I jedne i druge

prati temeljita dokumentacija, fotografiranje nalaza in situ (u iskonskom položaju), označavanje nalaza te

prijenos pokretnih nalaza u muzejska spremišta, gdje se naknadno istražuju. Arheolozi iskopavaju

stratigrafski, što znači da prate okomit presjek taloženja pojedinih slojeva te iz tih slojeva iščitavaju i

proučavaju geološka i kulturna taloženja, gledaju njihovu debljinu, sastav, slijed prirodnih zbivanja i/ili

ljudskog utjecaja na iste pritom skupljajući sve nalaze i bilježeći sve tragove. Za razliku od povjesničara,

arheolozi se ne oslanjanju samo ili prvenstveno na pisane izvore, kao što isto tako ne govore o povijesnim

ličnostima, već o zajednicama, društvima, civilizacijama, pojavama, razvoju, naslanjajući se na što širi izvor

informacija.

ARHEOLOŠKE METODE - za bolje razumijevanje onoga što istražuju arheolozi uz iskopavanja koriste i druge

metode istraživanja koje navodimo u nastavku.

Aerofotografija – analizom zračnih snimaka zemljišta mogu se otkriti temelji zgrada i drugih spomenika pod

zemljom, koji se teško mogu uočiti rekognosciranjem (terenskim pregledom). Npr. za otkrivanje tijeka

zidova CAI su Peter Kos i Jure Kusetič iz NMS pregledali satelitske snimke Google karti na internetu. Znajući

gdje se na Jelenju već nalazi zid, pregledavali su to područje kako bi vidjeli da li se iz zraka može uočiti kamo

3 Anić V., Rječnik Hrvatskoga jezika, 2007., Zagreb.

TERENSKO ISTRAŽIVANJE: za iskopavanje se od

alata koriste kramp, lopata, zidarska žlica,

metlica, vrećice za nalaze, papiri (upisivanje

nalaza), fotoaparat, metar i sl. i kasnije se

naravno sve upisuje u računala.

Slika preuzeta iz

http://www.dayofarchaeology.com/author/troj

anscratch/

11

je dalje išao zid. Nakon toga su izašli na teren pregledati to područje te potvrdili svoje zaključke. Tako su se

na terenu mogli dokumentirati novi dijelovi CAI.

LiDAR snimanje – LiDAR (Light Detection And Ranging) je tehnologija koja se temelji na poznavanju brzine svjetlosti i uskom koherentnom snopu laserske zrake koju uređaj emitira u prostor. Riječ je o laserskom skeniranju iz zraka što je jedna od najučinkovitijih metoda prikupljanja velike količine raznovrsnih prostornih informacija u relativno kratkom vremenu. Obradom podataka, odnosno njihovim filtriranjem, se iz izvornih podataka kreiraju precizni digitalni modeli reljefa (DMR) te digitalni modeli površine (DSM). S obzirom na već spomenutu gustu vegetaciju kojom je prekriveno cjelokupno područje pružanja obrambenog sustava, što znatno otežava pronalaženje i dokumentiranje njegovih ostataka, takvi trodimenzionalni i mjerljivi modeli reljefa, koji su potpuno „očišćeni“ od vegetacije, omogućuju znatno preciznije lociranje struktura te uočavanje segmenata koji su neprepoznatljivi na terenu. 4 Za vrijeme prvoga projekta Claustra je HRZ između ostalog napravio i snimanje na području Grobničkoga polja, što nam je omogućilo pronalazak nekih do sada nepoznatih segmenata te je tako segment zidova iznad Grobničkoga polja produžen za gotovo dva kilometra.5

Georadar GPR (Ground Penetrating Radar) – koristi se za „skeniranje“ onoga što se nalazi pod zemljom. To je uređaj koji putem kontroliranog odašiljanja elektromagnetskih valova i analiziranjem povratnih detektira razlike u svojstvima materijala te se tako može otkriti da li se u zemlji nalaze neki objekti – zid, kula i sl. Tijekom analize se obradom snimljenih podataka prema posebnim računalnim programima dobiva 2D ili 3D slika podzemlja na kojoj se uočavaju potencijalne artificijelno stvorene strukture. Istraživanja su u sklopu prvog projekta Claustra provedena na više lokacija te su dobiveni zanimljivi podaci neposredno uz arheološki iskopanu kulu na lokalitetu Mlake – Lipice (sektor Studena). Tamo je iskopana prolazna kula s tek pješačkim prolazom, a georadarska istraživanja govore nam da je uz nju stajala još jedna kula sličnoga tlocrta i gabarita. Taj podatak upućuje na zaključak da su nekoć na toj poziciji funkcionirale dvije kule koje su flankirale kolni prolaz između njih i na taj način nadzirale tu antičku prometnicu.6

Arheobotanika i paleobotanika – analiza pronađenih ostataka fosilne flore (listova, plodova, drveća, peludi

i spora) govori nam o tome kakav je bio okoliš, što je raslo na lokalitetu i njegovu okolišu a to nam može

reći i što su ljudi na nalazištu jeli (pogotovo ako se radi analiza npr. punih amfora), ali nam isto tako govori

kakav je bio šumski pokrov te time i vremenski uvjeti odnosno klimatsko podneblje.

Osteologija – analize kostiju koje su nađene na lokalitetu mogu nam reći više o prehrani npr. rimskih vojnika

koji su stražarili na zidu.

Radiokarbonska metoda – njome se utvrđuje starost organske tvari na temelju omjera između količine

stabilnog ugljika C12 i C13 i radioaktivnog izotopa ugljika C14. Prestankom života organizam više ne unosi u

sebe ugljik, a količina se radioaktivnoga C14 smanjuje.

4 Josip Višnjić, Nove spoznaje o obrambenom sustavu Claustra Alpium Iuliarum: Rezultati istraživanja provedenih u sklopu projekta „Claustra - kameni branici Rimskog Carstva“, Godišnjak Hrvatskog restauratorskog zavoda No.7, 2016., str. 23–24. 5 Isto. 6 Isto, str. 23–24., str. 28.

12

Numizmatika s nekoliko stajališta proučava stari novac. Novac je za rimsko doba odličan alat za dataciju kako pojedinih segmenata zidova tako i slojeva. Naime, svaki je car kovao svoj novac i za svakoga cara znamo kada je bio na vlasti, kada i gdje su novčići bili kovani te kada korišteni. Npr. prema podlozi nađenog korištenog brončanog novca Konstancija II. iz akvilejske kovnice, kovanog u razdoblju između 352. i 355., koji se nalazio u žbuci na vanjskoj jugoistočnoj strani zida utvrde Ad Pirum, znamo kada je rađena obnova tih bedema.7 Nekoliko članaka o novčanim nalazima s CAI objavio je Peter Kos, voditelj Numizmatičkog odjela u NMS. Epigrafika – bavi se iščitavanjem te raščlambom (starih) natpisa pronađenih na kamenu ili drugom čvrstom

materijalu i govori nam da je područje CAI bilo opasno, što možemo iščitati iz jednog antičkog nadgrobnog

spomenika na kojemu je zapisano da su upravo u okolici Hrušice ubili čak nekog oficira.

Povijest istraživanja CAI detaljno je opisana u knjizi Claustra Alpium Iuliarum — med raziskovanjem in

upravljanjem gdje nas arheolog Jure Kusetič vodi kroz detaljan opis proteklih istraživanja i problematike

istoga.8 Iako se već u 18. stoljeću spominju neki lokaliteti CAI, oni tada još nisu bili povezani. Sredinom 19.

stoljeća započeo je prvi val znanstvenih istraživanja, sredinom 20. stoljeća drugi val i ta istraživanja u manjim

opsezima traju sve do danas. Istraživači CAI su bili iz Slovenije, Hrvatske, Italije i Austrije, te danas nalaze i

terensku dokumentaciju između ostalih možemo naći u Pomorskom i povijesnom muzeju Hrvatskog

primorja Rijeka, Narodnom muzeju Slovenije, arhivu muzeja Universalmuseum Joanneum u Grazu u Austriji

i u Italiji. Zanimljivost CAI je da ima povijest istraživanja međunarodnih miješanih ekipa, ali isto tako i povijest

iskorištavanja tijeka linija zidova sa strane određenih istraživača u političke - nacionalne svrhe.

7 Peter Kos, Numizmatični viri, Jure Kusetič, Peter Kos, Andreja Breznik, Marko Stokin: Claustra Alpium Iuliarum — med raziskovanjem in upravljanjem, Ljubljana 2014., str. 128. 8 Jure Kusetič, Peter Kos, Andreja Breznik, Marko Stokin: Claustra Alpium Iuliarum — med raziskovanjem in upravljanjem, Ljubljana, 2014.

Tlocrt istraženih

građevinskih struktura

na lokalitetu Mlake -

Lipice (crtež J. Višnjić,

HRZ)

13

ZID KOJI SPAJA I ODVAJA: CAI je zid koji je u prostoru itekako vidljiv te je kao takav često bio korišten kao

mjesto označavanja. Danas se sačuvao kako u lokalnim toponimima tako i u ljudskom govoru pod različitim

imenima kao što su: zid, stari zid, stara vrata, rimski zid, šance, festunge, cvinger, ajdovski zid, turški zid i

druga. Mogao je to biti „zid pred koji smo došli“ = Prezid ili „zid preko“ = Za presikom. Već u srednjemu

vijeku imamo zapise koji nam govore da su linije CAI služile kao granice: granice između parcela, imanja,

crkvene i područne granice. U 17. stoljeću se čak radilo o graničnome području između zapadnog i istočnog

svijeta – Austrije i Turske.

U vrijeme slavenskoga naseljavanja zaleđa Kvarnera i Krasa CAI već odavna nije bio u funkciji. Za doseljenike

je to bio zid kojega su gradili „Grci” ili neki njima nepoznati ljudi u prošlosti. Međutim, pravac pružanja

sustava kasnoantičke „claustre” u neposrednoj blizini brdovitog i krševitog zaleđa stare Tarsatike (odnosno

srednjovjekovne Rijeke Svetog Vida) postao je i u stoljećima srednjega vijeka, pa sve do 20. st., svojevrsnom

političkom, etničkom i katastarskom granicom. Na krajnjem sjeverozapadnom rubu hrvatske kraljevine

formirana je srednjovjekovna župa Vinodol, koja se prvi put spominje u tekstu Bašćanske ploče, u dijelu koji

se odnosi na razdoblje vladavine kralja Zvonimira. Tada je Vinodol bio u sastavu “Krajine” odnosno

graničnoga područja prema austrijskim zemljama i Istri. Sjeverozapadne granice srednjovjekovnoga

Vinodola bile su granice općine Grobnik, koja je sa zapadne strane dijelila među s Kastvom, koji je poput

srednjovjekovne Rijeke pripadao Pulskoj biskupiji, odnosno Istri. Spomenuta granica je protegnuta upravo

trasom „claustre”. U srednjemu vijeku je zapadna granica Gerova (stare Gerone) sve do Prezida sezala do

nadzornih položaja “Claustre”, odnosno postala je etničkom granicom između Slovenije i Hrvatske.

Dionica kasnoantičkoga zida na položaju „Za presikom” i danas je granica između općine Jelenje (Grobnik)

i općine Klana (nekad dijela Kastva). Ovaj danas u krajobrazu jedva vidljivi kontinuirani humak prekriven

šumom predstavlja granicu lovnih gospodarstava, ali i granicu kulturoloških i jezičnih (prema dijalektu

čakavskog narječja) tradicija, prema kojima se tom gotovo nevidljivom linijom odvaja grobnički govor od

govora stanovnika općine Klana.

U središtu suvremenog grada Rijeke linija bedemskog kasnoantičkog zatvarača vijuga povrh strmih

obronaka desne obale rijeke Rječine. U svom toku u dužini od dvadesetak kilometara kanjonska udolina

Rječine bila je stoljetnom granicom između srednjovjekovne Rijeke i općine Trsat, poput Grobnika jedne od

vinodolskih općina. Ista je granična crta nakon mnogo stoljeća s malim odstupanjima postala između dvaju

svjetskih ratova tzv. Rapalska granica, koja je ovdje razdvajala Kraljevinu Italiju od Kraljevine Jugoslavije.

Početkom dvadesetih godina 20. stoljeća za potrebe talijanske vojske Italo Gariboldi snima i dokumentira

dijelove bedemskih zatvarača Claustre, u cilju opravdavanja postojanja tzv. pravedne granice Italije,

formirane još u kasnoj antici. Nakon nekoliko godina nova granična crta dogovorena sporazumom u Rapallu

samo je dijelom slijedila trasu Claustre. Tijekom tridesetih godina 20. stoljeća fašistička Italija radi uzduž

iste granice opsežan sustav utvrda i bunkera nazvan “Vallo Alpino”, odnosno Alpski zid. S druge, istočne,

strane gradi se tzv. Rupnikova obrambena linija. U Drugom svjetskom ratu su obje obrambene linije

uglavnom uništene u završnim operacijama, a granične utvrde i karaule devastirane. Skromni ostaci

Claustre, oko koje se vrti već tisuću i pet stotina godina burnih povijesnih mijena i danas stoje i čekaju novo

doba bez ratova i granica. Linija zida Prezid – Babno polje granica je Slovenije i Hrvatske te dijelom teče gdje

teče i sama linija granice, a nedavno (ožujak 2017.) je na njoj postavljena i žica s namjerom zaustavljanja

nedozvoljenih prijelaza preko granice. 9 Problematika arheologije CAI kao manipulativnog oruđa za

dostizanje političkih ciljeva danas je objavljena u znanstvenoj monografiji Rema Bitellija.

9 Gl. http://novilist.hr/Vijesti/Hrvatska/Busenje-povijesti-Slovenci-kod-Prezida-postavljaju-ogradu-na-vazan-rimski-zid

14

MEĐUNARODNA SURADNJA - sredinom 20. stoljeća započeo je drugi val istraživanja. Na istraživanjima je radila miješana ekipa hrvatskih i slovenskih arheologa koja je napravila cijelu arheološku topografiju te sabrala sve do tada poznate objave i antičke izvore. I danas je monografija Claustra Alpium Iuliarum I, koja je objavljena 1971., temeljno djelo o CAI. Istraživači koji su tada aktivno sudjelovali bili su Jaroslav Šašel (1924. – 1988.) iz Slovenske akademije znanosti in umetnosti, Peter Petru (1930. – 1983.) iz tadašnjeg Zavoda za spomeniško varstvo Socialistične Republike Slovenije, Radmila Matejčić (1922. – 1990.) iz tadašnjeg Povijesnog i pomorskog muzeja Rijeka, Mehtilda Urleb iz Notranjskog muzeja Postojna, France Leben (1928. – 2002.) iz Inštituta za raziskovanje Krasa Postojna pri Slovenski akademiji znanosti in umetnosti, Mitja Brodar (1921. – 2012.) i Stanislav Jesse (1919. – 1991.) iz Slovenske akademije znanosti in umetnosti. Njihova nastojanja poduprle su i veće ustanove: tadašnji Narodni muzej u Ljubljani, Mestni muzej Ljubljana, Arheološko društvo Jugoslavije u okviru tzv. „Limes sekcije“ i Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti u okviru Međuakademskog odbora za istraživanje Rimskoga limesa u Jugoslaviji. Iz tog je razdoblja, upravo zbog „Limes sekcije“, u literaturi, posebice one hrvatskih istraživača, ostalo imenovanje za CAI Liburnijski limes.

Slijedila su međunarodna slovensko-njemačka arheološka iskopavanja utvrde Ad Pirum na Hrušici (1971. – 1973.) koja su vodili Peter Petru iz Narodnoga muzeja u Ljubljani i Thilo Ulbert sa Sveučilišta u Münchenu. U okviru međunarodnoga projekta Slovenije i Austrije InterArch-Steiermark na internetu je objavljena dokumentacija Waltera Schmida, a u sklopu projekta Slovenije i Hrvatske Prekrižane meje istražen je i konzerviran dio zida na lokalitetu Za Presikom, Studena u sklopu kojega su postavljene i informativne tabele.

1.lijevo: Istraživanje

dionice u Studeni,

Radmila Matejčić s

ekipom (Sl. PPMHP)

2. lijevo: sl.

topografske ekipe s

istraživanja skupa s

domaćinima na

lokalitetu Selo pri

Robu 50-ih godina 20.

stoljeća (Sl. J. Šašel)

Međunarodna slovensko–njemačka ekipa s arheoloških istraživanja na Hrušici 1971. – 1973. Od lijeve prema desnoj strani: Drago Svoljšak, Peter Petru, Aci Leben, Thilo Ulbert (Arhiv AONMS)

15

U sljedeća dva desetljeća su na puno različitih lokacija CAI u Sloveniji i Hrvatskoj provedena sustavna arheološka istraživanja. Danas na hrvatskim lokalitetima CAI nastavljaju istraživači kao što su Ranko Starac iz Pomorskog i povijesnog muzeja Hrvatskog primorja Rijeka (lokaliteti Za presikom - Studena, Gradina iznad Pasjaka, Solin iznad Kostrene), Josip Višnjić iz Hrvatskog restauratorskog zavoda (Tarsatika, Principij, Mlaka - Studena, Jelenje, Prezid) te u manjoj mjeri Goranka Lipovac Vrkljan iz Instituta za arheologiju (Prezid). U Sloveniji su istraživali i/ili pisali na temu CAI Nada Osmuk, Drago Svoljšak, Jana Horvat, Slavko Ciglenečki, Veronika Pflaum, Verena Vidrih Perko, Marko Frelih, te Peter Kos i Jure Kusetič - posljednja dvojica su ujedno i jedni od rijetkih koji su prošli i poznaju sve dionice CAI na terenu s obiju strana granice. Istraživanjem, revitalizacijom, turističkom valorizacijom i promocijom bave se i dva slovensko-hrvatska projekta: Claustra – Kameni branici rimskoga imperija te Claustra+ Prekogranična destinacija kulturnog i zelenog turizma Claustra Alpium Iuliarum gdje su se uz arheologe uključili i drugi dionici kako bi CAI bila na čim kvalitetniji način zaštićena, ali i pritom prikazana javnosti.10

10 Više o projektima možete pročitati u kasnijem poglavlju.

Tabele postavljene na lokalitetima Vranjeno i Za

Presikom postavljene su u sklopu međunarodnog

projekta Prekrižane meje (CBC Phare 2005

Interreg IIIa, susjedni program Slovenija –

Hrvatska – Mađarska) sufinanciran od Europske

Unije koji su provodili Općina Klana i Katedra

Čakavskog sabora - Društvo za povjesnicu Klana.

Sl. Maja Oven Stanič

U sklopu projekta Claustra+ planira se postavljanje

daljnih putokaza i informativnih tabela i na drugim

lokalitetima na Claustri uz ujednačeno prikazivanje.

Slika prikazuje jednu od više različitih oznaka koje

danas možemo naći po CAI.

Sl. Ana Golja

16

Vojni stratezi i nastanak CAI CAI je bila sagrađena negdje u drugoj polovici 3. stoljeća – to nam govore (doduše rijetki) novčani nalazi.

Dio je neke šire strategije rimske države u vrijeme kada je postajalo sve nesigurnije. To je vrijeme kada su

sve češći upadi raznih barbarskih plemena koji su tražili svoj životni prostor, kao npr. Visigoti i Ostrogoti.

Uz to, u 3. stoljeću je Rimsko Carstvo bilo nestabilno. To je bilo vrijeme kada su se carevi vrlo brzo mijenjali,

kada su se vodili civilni ratovi između careva i uzurpatora te je to još više poticalo vanjske napade, a samo

Carstvo počinje i ekonomski slabjeti. Kako su uvidjeli da limes sam više nije dovoljan, rimska se vlast sve više

uznemiravala i kao odgovor na to bilo je utvrđivanje gradova u sjevernoj Italiji; čak i sam Rim dobiva nove

veće bedeme. U to vrijeme započinje i izgradnja unutarnjeg obrambenog sustava – CAI na mjestu gdje su

već znali da im je slaba točka, gdje prolaze glavne ceste za Italiju, ali i gdje je najlakše braniti jer priroda već

nudi dobru obranu.

Danas možemo reći da CAI nije građena stihijski već da je bila pomno osmišljena i da ju je osmišljavao netko

tko je jako dobro poznavao teren i glavne upadnice u Italiju. To je vidljivo već iz činjenice da je s 30-ak km

zatvorena linija od 130 km, da su kanjoni i neprohodne planine iskorištene maksimalno u smislu obrane.

Linije zidova, kule i utvrde postavljene su na najboljim razglednim točkama, kako bi zatvarale i motrile

postojeće rimske ceste s mogućnošću dobrog međusobnog komuniciranja unutar linija zidova.

Sto godina prije nastanka CAI, u prvoj polovici 2.

st., Kvadi i Markomani su prošli upravo preko

Julijskih Alpi i napali Akvileju i Opitergij. Drugim

riječima uspjeli su prodrijeti do Italije, bez da su

bili prije zaustavljeni. Već tada je na prostoru

Julijskih Alpi ustanovljena vojna krajina poznata

pod nazivom Praetentura Italiae, koja je trebala

zatvoriti najosjetljivije prilaze Italiji kroz istočne

Alpe.

Sl. preuzeta s Archeol

Tabula Peutingeriana je slikovni itinerarij,

karta s ucrtanim rimskim cestama i

udaljenostima, original je nastao u

rimskom razdoblju, danas je očuvana u

kasnijim preslikama. Sl. NMS

17

Tko je je sagradio ili dao naredbu da se sagradi, čak ni za kojega je cara započela gradnja, danas ne možemo

sa sigurnošću reći. Sudeći prema numizmatičkim nalazima s kojima danas raspolažemo, gradnju Tarsatičkog

principija i Pasjaka možemo datirati u vrijeme vladavine cara Galijena (253. - 268.) ili njegovih izravnih

nasljednika. Upravo on i Dioklecijan uvode mnoge promjene u vojnom sustavu. Možda je CAI dio tih

promjena u obrani i nadzoru Carstva. Nakon što je izgrađen, stranci koji bi željeli ući na područje Carstva,

nisu to mogli učiniti nekontrolirano.

Doduše, danas se prema dokazima koje imamo na raspolaganju čini da ovaj komplicirani obrambeni sustav zapravo nikad nije odradio svoje funkcije u povijesti. Umjesto toga njegova je funkcija nekoliko puta iskorištena u unutarnjim sukobima - građanskim ratovima. Ti unutarnji sukobi bili su sve češći jer je u 4. stoljeća sve češća pojava uzurpatora – raznih vojničkih oficira, koji su vlast preuzeli uz pomoć vojske, dok je negdje na drugom dijelu imperija još uvijek vladao legitimni car. Upravo 3 važna građanska rata iz 4. stoljeća odvijala su se na području CAI. Jedna od navedenih važnih bitaka, koja se dešavala na CAI, a koja je bila važna za cijelo Carstvo bila je bitka između legitimnog cara Teodozija I. i uzurpatora Magnusa Maksima 388. koja se odvijala na utvrdi na Lanišču. Magnus je prodirao iz smjera Emone (današnja Ljubljana) prema Italiji. Posada Magnusa Maksima bila je stacionirana na Lanišču. Utvrda je bila tada poražena te zapaljena i najvjerojatnije nikad više obnovljena. Time je ta druga obrambena linija koja je štitila prolaz Emona – Akvileja izgubila svoju funkciju.

Svoju je važnost CAI do kraja izgubila kada je car Teodozije I. pobijedio sve protivnike i zauvijek razdijelio

Carstvo na zapadno i istočno. CAI je bila napuštena – prestala se upotrebljavati negdje krajem 4. ili

početkom 5. stoljeća što nam dokazuje potpuni izostanak nalaza iz kasnijih razdoblja kao i nesmetan prijelaz

barbarskih plemena prema Italiji.

Magnus Klement Maksimus u

određenim izvorima i Maksimijan

(oko 335.–388.) bio je uzurpator

carske vlasti u Zapadnom Rimskom

Carstvu. Nakon poraza u bitci kod

Save, blizu Siscie (današnji Sisak),

povukao se u Akvileju, gdje je unatoč

traženju milosti bio pogubljen.

Sl. preuzeta s Wikipedia

18

Flavije Eugenije (umro 6. rujna 394.),

rimski uzurpator iz zapadnog dijela

Rimskoga Carstva -ako je sam bio

kršćanin, bio je zagovaratelj

starorimske religije.

Sl. preuzeta s Wikipedia

394. u bitci kod Frigida (rijeka Frigidus – rijeka koja se nalazi u današnjoj Z Sloveniji – Vipavskoj dolini)

borili su se legitimni rimski car Teodozije I. i uzurpator Eugenije. Teodozije I. je pobijedio te je nakon

svoje smrti podijelio Carstvo na istočno i zapadno kojima su vladali njegovi sinovi: Honorije – zapadni

dio te Arkadije – istočni dio. Ta se podjela zadržala sve do propasti zapadne polovice Carstva 476.

godine. Osim podjele Carstva ta je pobjeda značajna jer je značila pobjedu kršćanstva nad poganstvom.

Sl. Vajkard Valvasor (preuzeta s Wikipedie)

Teodozije I. Veliki, (lat. Flavius Theodosius, Flavije

Teodozije), (Cauca, Španjolska, 11. siječnja 347. -

Milano, 17. siječnja 395.), rimski car od 379. do

395. Bio je posljednji univerzalni vladar čitavoga

Rimskoga Carstva.

Sl. preuzeta s Wikipedia

19

Što je CAI?

Claustra Alpium Iuliarum je obrambeni sustav sastavljen od serije linearnih obrambenih zidova, ojačanih kulama. Na važnijim i izloženijim mjestima, uz važnije prometnice, nalazile su se dodatne utvrde (Lanišče, Ad Pirum - danas Hrušica, Brst pri Martinj Hribu) ili utvrđeni gradovi (Tarsatica – danas Rijeka). Uglavnom je linija zidova bila tako postavljena da je vodila od jednog obronka u dolinu ili preko grebena gdje je zatvarala rimsku cestu i potom se digla i završila na suprotnom brijegu. Na taj je način koristila brda, planine i kanjone kao dobru prirodnu zaštitu. Na mjestima gdje se cesta susrela sa zidom najčešće je bila postavljena prolazna kula ili pak dvije kule koje su flankirale kolni prolaz koji je išao između njih. Linije zidova mogle su biti duge od samo nekoliko metara pa sve do skoro 8 km (Ajdovski zid iznad Vrhnike u Sloveniji). Zidovi su široki od 1 do 3 metra te su vjerojatno bili visoki oko 3 – 4 m s kulama visine oko 7 m. Danas je poznatih 30 km zidova te više od 100 kula. Uz njih su se tu nalazile i utvde koje najvjerojatnije također spadaju u CAI, a koje su dodatno vršile nadzor nad cestovnim i pomorskim putevima i komunicirale s CAI kao što su Pasjak i Solin. Moguće logističko središte u zaleđu za opskrbu gornjeg dijela CAI – pogotovo Hrušice (kao što je Tarsatica za južni dio) vjerojatno je bila Castra (Ajdovščina) koja isto kao i Tarsatika u drugoj polovici trećeg stoljeća biva utvrđena i to s bedemima s 14 kula. Važniji prometni pravci bili su branjeni u više linija obrane, cesta Emona – Akvileja branjena je s triju linija (Ajdovski zid, Lanišče, Ad Pirum). Slično je i s lokalnim prometnicama koje su prolazile sjeverno od Tarsatike prema Tergeste koje su bile branjene s dvama pojasevima bedema: obrambenim pojasom koji se nalazio ispred zatvarajući prostor Grobničkoga polja sa sjeverne strane te drugom linijom koja je prolazila blizu današnje Studene. Danas su zidovi očuvani od visine od 1 - 1,5 m pa do dijelova koji se vide samo u temeljima. Na pojedinim mjestima je zid tako loše očuvan da ga tek možemo pretpostaviti. U samoj šumi, na mjestima gdje nije iskopan i konzerviran, slijedimo ga kao nasip koji teče u ravnoj liniji.

CAI je dio širega vojničko nadziranoga sustava sa sjedištem u Akvileji

(Aquileia, današnja Aquileia/Oglej) gdje je bila organizirana obrana

sjeverozapadne granice Italije. Drugi, vjerojatno službeni naziv za taj

sustav bio je Tractus Italiae Circa Alpes o kojemu piše kasnoantički

priručnik Notitia Dignitatum.

Notitia dignitatum, kasnoantički zapisi administrativne organizacije,

koji se odnose na kasno 4. stoljeće, a nastali su u ranom razdoblju 5.

stoljeća. Danas je sačuvan zahvaljujući rijetkim kopijama od kojih je

najvažnija kopija iz 16. stoljeća koja se očuvala u Münchenskoj

državnoj knjižnici.

Sl. preuzeta iz: Luke and Keiko Ueda-Sarson's Homepage

20

Izbor područja CAI se nalazi na području od Rijeke u Hrvatskoj do Posočja u Sloveniji zatvarajući

područje koje su Rimljani nazivali Julijske Alpe odakle dolazi i naziv ovom obrambenom sustavu claustra

Alpium Iuliarum (klauzure – barijere, zidovi zatvarači Julijskih Alpi).

Kao jedan od zanimljivijih opisa, upravo zato jer nam govori kako su Rimljani gledali na područje Julijskih

Alpi, izdvajamo zapis rimskoga povjesničara iz Male Azije Herodijana.11 Herodijan, koji je živio u prvoj

polovici 3. stoljeća u svojoj knjizi "Povijest imperija po smrt Marka Aurelija“ nam opisuje događaje iz ožujka

193. te navodi sljedeće: „Alpe su visoke gore, s kakvima se ne može uspoređivati nijedan vrh u našem dijelu

carstva; kao obrambene zidine zaokružuju Italiju te ju štite. Priroda je dala Italikom pored toliko drugih

darova i nepremostivu pregradu koja se rasteže od sjeverne do južne morske obale te štiti njigovu državu.“

Nešto kasnije, kada govori o pohodu Maksiminove vojske iz Panonije preko Emone (današnja Ljubljana)

prema Italiji taj prostor prema Italiji opisuje još detaljnije: „Kad su pak prenoćili u mjestu (Emoni), neki u

potpuno praznim kućama bez vrata, neki na ravnini su s sunčevim izlaskom krenuli prema Alpama. To

dugačko gorje, kojega vrhovi sežu nad oblake, je priroda stvorila kao nekakve bedeme za zaštitu Italje, tako

prostrano da Italiju u potpunosti ograđuje, jer se rasteže od Tirenskog mora na zapadu do Jonskog na istoku.

Prekrivaju ga guste i velike šume, prijelazi u tim gorama su uski, jer su padine strme i svuda viri oštro

kamenje. Uski putevi su dijelo ljudskih ruku: s velikim trudom su ih napravili stari Italici.“ 12

„Vojska (Maksiminova) je prodirala u velikom strahu, jer je očekivala, da će biti visine zaposjednute te da

će prijelazi biti zatvoreni i da će pokušati njihov prolaz zaustaviti. Kad su gledali pokrajinu, su s razlogom

očekivali opasnost i bojali se“. O olakšanju vojske nakon uspješnog prolaza preko Alpa govori sljedeći dio:

„...kada su došli na drugu stranu, bez da ih je itko pokušao zaustaviti ili ih spriječiti, su se s novom nadom

spustili u nizinu i slavodobitno zapjevali.“ 13

11 RIMSKI ZAPISI O CAI: rimske zapise koji govore ili spominju CAI direktno ili (većinoma) indirektno obradio je Peter

Kos te više možete pročitati u: Peter Kos, Zgodovinski viri, Claustra Alpium Iuliarum — med raziskovanjem in

upravljanjem, str. 114-123, te u: Peter Kos, Ad Pirum (Hrušica) in Claustra Alpium Iuliarum, Ljubljana, 2014., str.

37-42.

12 Peter Kos, Zgodovinski viri, Claustra Alpium Iuliarum — med raziskovanjem in upravljanjem, str. 114-123.

13 Isto.

Julijske Alpe u rimsko doba činile su područje od Rijeke

pa sve do današnjih Julijskih Alpa, između Akvileje i Trsta

s jedne strane te Ljubljane s druge. Danas se to ime

sačuvalo tek za gornji dio tog područja, SZ Sloveniju i SI

Italiju, a nose ime po Gaju Juliju Cezaru.

Claustra: lat. klauzure, barijere, zidovi zatvarači, slo.

zapore

Claustra Alpium Iuliarum: barijere Julijskih Alpi,

kasnoantički obrambeni sustav, sastavljen od linija

obrambenih zidova, kula te utvrda za obranu i nadzor

ceste prema Italiji. Sagrađen je u drugoj polovici 3.

stoljeća te je funkcionirao do kraja 4. odnosno početka 5.

st.

Karta: NMS

21

CAI i LIMES Iako se u literaturi često može naći ime za CAI Liburnski (Liburnijski) limes, ipak se Limes i CAI razlikuju u

nekoliko segmenata. Sličnosti su u tome da su i jedno i drugo gradili vojnici u obrambeno nadzorne svrhe,

dok su glavne razlike da CAI nikada nije bio na granici Rimskoga Carstva – čak ne odgovara niti liniji granice

rimske Italije, te da je CAI napravljen od niza isprekidanih linija odlično utkanih u vrlo razgiban prostor koje

su namijenjene obrani i nadzoru prometnica, dok je limes granica i neprekinuta linija. Kod limesa je

najvažniji element upravo uzdužna neprekinuta komunikacija po cijelom limesu, koje CAI nema.

Limes (lat. „granica”) je utvrđena granica Rimskoga Carstva. Radi se o linijskom utvrđenom obrambenom

sustavu koji se prostirao graničnim područjima radi obrane Rimskoga Carstva. Bio je sastavljen od sustava

fortifikacijskih objekata zidova, kastela, promatračnica, nasipa, jaraka i/ili palisada do kojih i uz koje je tekla

vojnička cesta. Često – gdje god je to bilo moguće, obrambene su linije građene uz tokove rijeka kako bi

rijeke služile kao dodatan zaštitni segment koji stoji pred zidom. Tako i danas dijelove Limesa nazivamo po

rijekama uz koje su bili postavljeni kao što su Dunavski limes, Renski limes, dok je Hadrijanov zid sagrađen

na najužem dijelu britanskoga otoka.14 Uz njih su zbog obrane bile raspoređene rimske legije koje su se

cestom vrlo brzo mogle po istom kretati te doći do mjesta koje je trebalo obraniti.

14 Više o Dunavskom limesu pročitajte na: http://limescroatia.eu/sto-je-limes/ te o Hadrijanovom zidu na: http://hadrianswallcountry.co.uk/ .

Granice Rimskoga Carstva s označenim mjestima gdje

su bile raspoređene pojedine rimske legije.

Karta preuzeta s Wikipedia

22

Gradnja Obrambeni sustav bio je izgrađen u vrlo kratkom vremenu te ga je najvjerojatnije gradila vojska po

naredbama vojnih stratega, što nije iznenađujuće jer je građevinska tehnika bila poprilično jednostavna. Za

gradnju su koristili kamenje koje se skupili u okolici. Vezali su ga vapnenom žbukom, a vapno su

najvjerojatnije palili na samom terenu. U žbuku su miješali pijesak ili manje morsko ili riječno kamenje

(nađeni morski pužići u žbuci na lokalitetu Solin iznad Kostrene) i staru drobljenu keramiku (npr. u Solinu i

Pasjaku je prapovijesna keramika pronađena na samom nalazištu). Zidovi su bili kameni, debeli oko 2 m,

visoki približno 3 – 4 m, po njima se s unutrašnje strane najvjerojatnije moglo hodati te tako vršiti nadzor i

braniti. Zidovi su bili dodatno utvrđeni s preko stotinjak (danas nađenih, bilo ih je više) kula, veličine 4 x 4

ili 5 x 5 metara (i najvjerojatnije 7 m visoke). Kule su, po potrebi, bile postavljene dosta gusto, npr. svakih

100 m (Ajdovski zid kod Vrnike), dok na sektoru Jelenje iznad Grobničkoga polja to nije bilo potrebno pa su

ih postavili na najisturenijim dijelovima padina na kojima je izgrađen zid na način da su na gotovo 6 km zida

postavili tek 6 kula, ali koje su se međusobno mogle vidjeti i komunicirati.

Gdje je to bilo potrebno, bile su postavljene prolazne kule, šire – za prolaz kola ili uže - tek za prolaz vojnika.

Primjere takvih kula imamo na Lanišču, na Brstu pri Martinj hribu, zatim na Rakitni, Novem Potu i lokalitetu

Mlake. Na Lanišču se vjerojatno radi o jednoj prolaznoj kuli koju s brda nadgleda utvrda Lanišče, a na

lokalitetu Mlake pored Studene su bile dvije kule koje su si flankirale i između njih je bio prolaz za kola, dok

je jedna od njih ujedno bila i prolazna kula za pješake.

Digitalna rekonstrukcija

obrambenog zida s kulom.

Sl. NMS

Digitalne rekonstrukcije je za

NMS napravio Igor Dolinar,

Tabula obscura

Digitalna rekonstrukcija

prolazne kule i utvrde

Lanišče

Sl. NMS

23

Utvrde su opet prilagođavali terenu. Postavljene su tako da nadgledaju – imaju nadzor i dobar razgled nad cestovnim i pomorskim prometom, općenito da imaju jako dobar i zaštićen položaj. Utvrde su pri gradnji prilagođavali terenu i zato su većinom nepravilnih oblika (Ad Pirum, Brst pri Martinj hribu, Pasjak i Solin), rijetko su bile pravilnog tlocrta (utvrda na Lanišču koja mjeri 20 x 20 m).

Gradina nad Pasjakom -

utvrda nepravilnog

kvadratnog oblika prati

prirodni teren uzvisine s

koje se nadzire cestovni

prolaz Tarsatika -

Akvileia

Solin nad Kostrenom – utvrda koja

prati prirodni teren brda te koja

ima bedem tek s jugoistočne do

jugozapadne strane dok ju s

asjevera brani neprohodan teren,

nadzor nad Kvarnerskim zaljevom

te cestom s sjeverne strane Senia –

Tarsatika.

Digitalna rekonstrukcija

ulaza u utvrdu Ad Pirum

Sl. NMS

Karta s ucrtanim linijama

CAI te rimskim

prometnicama - Josip

Višnjić, HRZ.

Nacrt utvrde Pasjak i slika

Solina – PPMHP.

24

Lokaliteti Danas CAI gledamo kroz prizmu obrambenih sektora te pripadajućih utvrda. Za više o pojedinim lokalitetima

preporučujemo pogledati vodič CAI ili knjigu Claustra Alpium Iuliarum, gdje je svaki segment posebno

obrađen i detaljno opisan. Kako rimskih zapisa što je točno CAI, kako je funkcionirala te gdje se sve nalazila

nemamo, danas sa sigurnošću u CAI možemo pribrojiti lokacije gdje vidimo linije zidova s kulama kao i

Tarsaticu kao utvrđen grad u kojem se nalazi vojničko središte – Principij te od čijih gradskih zidina teče

dalje sama linija zida. Međutim, postoje lokacije kao što su Solin ponad Kostrene te Gradina nad Pasjakom,

čije su zidine utvrda građene na identičan način kao i zidovi linije CAI, a koje su i građene u istom razdoblju,

te nam time daju naslutiti da su i one dio CAI. Također u kontekstu nadzora i obrane, kao logistička ili

opskrbna središta, i to na najvažnijoj cesti koja je vodila s istoka prema Italiji cesti Emona – Aquileia, ulogu

su možda imali utvrđeni gradovi Nauportus (današnja Vrhnika) koji se nalazi tik ispod linije Ajdovskog zida

te Castra (današnja Ajdovščina) koja se nalazi iza odnosno ispod linije zida na Hrušici.

SEKTOR Dimenzije, broj kula, nadzor područja15

1. Tarsatika (Rijeka)

Utvrđeni grad, Principij i linija obrambenog zida: Principij – Kalvarija – Sv. Katarina

Danas očuvana 433 m linije zida koja je zatvarala prostor od 1 500 m.

2.

Solin iznad Kostrene

Samostalna utvrda, najvjerojatnije dio CAI sustava, iako nema svoju liniju zidova

Utvrda je s jedne strane omeđena strmim liticama, dok se na drugoj strani nalazi bedem širok 2 m s trima kulama, od kojih je jedna bila ulazna. Nadzor nad Kvarnerskim zaljevom te cestom koja je išla u unutrašnjosti Senia – Tarsatica.

3.

Gradina iznad Pasjaka

Samostalna utvrda, najvjerojatnije dio CAI sustava, iako nema svoju liniju zidova

Utvrda je opasana bedemima dugačkima oko 400 m, na kojima su zabilježene četiri kule. Kule su smještene uz dva ulaza. Bedemi debljine 3 m. Nadzor nad cestom Tarsatica – Tergeste koja je najvjerojatnije na tom dijelu išla po trasi današnje ceste.

4.

Jelenje

Linija obrambenog zida s kulama: Burinje – Kuba – Kalić – Borovice

Danas očuvanih 2 855 m s 5 kula. Zatvara lokalne prometnice koje su prolazile sjeverno od Tarsatike prema Tergeste.

5.

Studena

Linija obrambenog zida s kulama (prolazna kula na lokalitetu Mlake)

Linija: 5 832 m s 3 kule. Zatvara lokalne prometnice koje su prolazile sjeverno od Tarsatike prema Tergeste.

15 Navedeni brojevi i mjere su podaci koji su do danas sa sigurnošću utvrđeni. Broj i dužina linija je u rimsko doba vjerojatno bila puno veća. Podaci o lokalitetima preuzeti po: Jure Kusetič, Claustra Alpium Iuliarum – topografski in arheološki pregled, Jure Kusetič, Peter Kos, Andreja Breznik, Marko Stokin: Claustra Alpium Iuliarum — med raziskovanjem in upravljanjem, Ljubljana, 2014., str. 27-111; te Josip Višnjić, Nove spoznaje o obrambenom sustavu Claustra Alpium Iuliarum: Rezultati istraživanja provedenih u sklopu projekta „Claustra - kameni branici Rimskog Carstva“, Godišnjak Hrvatskog restauratorskog zavoda No. 7, 2016.

25

6. Prezid – Babno

polje

Linija obrambenog zida s kulama (prolazna kula ispod današnje granice)

Linija: 2 798 m s mogućom utvrdom. Tu su prolazile dvije rimske ceste, jedna iz Panonije kroz dolinu Kupe i Čabranke i druga iz Like, Velebita prema Emoni.

7.

Benete

Linija obrambenog zida s kulama (rimska cesta prolazila je na mjestu gdje je danas šumski put)

Linija: 538 m s 3 kule. Tuda je prolazila rimska cesta iz smjera Ribnice prema Bloškoj visoravni dalje u Lošku dolinu, gdje se spojila s trasom iz Prezida.

8. Taboršč

Linija obrambenog zida s kulom

Linija: 15 m s 1 kulom.

9. Novi pot

Linija obrambenog zida s kulama

Linija: 300 m s 3 kule. Do sada trasa rimske ceste na ovom području još nije bila dokumentirana.

10.

Gradišče pri Robu

Linija obrambenog zida s kulama

Linija: 1 547 m sa 7 kula. Tuda su prolazile dvije rimske ceste - jedna s istoka iz smjera Dolenjske (preko Rašice) te druga iz sjevera (iz Emone preko Iga).

11.

Selo pri Robu

Linija obrambenog zida s kulama

Linija: 341 m s 2 kule. Tuda je najvjerojatnije išla rimska cesta koja je vodila iz Emone preko Ljubljanskog barja, Iga i Golega.

12. Rakitna

Linija obrambenog zida s kulama

Linija: 602 m s 2 kule. Moguće je da je ovuda išla cesta koja je povezivala Emonu s Cerkniškim poljem.

13.

Pokojišče

Linija obrambenog zida s kulama

Linija: 675 m sa 6 kula. Moguća trasa rimske ceste preko Pokojišča se najvjerojatnije spojila s trasom preko Rakitne i vodila u Cerknicu.

14.

Ajdovski zid i utvrda Trnovšče

Linija obrambenog zida s kulama, utvrdom te u blizini utvrđenog grada Nauportus (Vrhnika)

Linija: 7 744 m s 35 kula. Manja utvrda Turnovšče: 11,5 × 11,5 m je najvjerojatnije zatvarala 4 ceste koje su ovuda prolazile kao i glavnu cestu Emona – Aquileia.

15.

Brst pri Martinj hribu

Utvrda uz liniju obrambenog zida

Linija: 660 m s 3 kule. Opseg utvrde nije poznat, približno 0,08 ha), 660 m. Najvjerojatnije je zatvarala krak rimske ceste koja je vodila po današnjoj staroj cesti iz Logatca preko Loške visoravni prema Planini.

16.

Lanišče

Utvrda uz liniju obrambenog zida + prolazna kula

Linija: 370 m zida. Utvrda 19,6 x 19,7 m ispod koje se nalazila ulazna kula. Zatvarala je glavnu rimsku cestu Emona – Akvileja.

26

17.

Ad Pirum (Hrušica)

Veća utvrda s 4 kraka linije obrambenih zidova + kule

4 linije zidova koji se granaju od utvrde u ukupnoj dužini od 1 902 m sa 16 kula. Utvrda je ovalnog oblika, dužine 250 x 30 – 80 m, opsega 617 m. Zatvarala je glavnu rimsku cestu Emona – Akvileja koja je prolazila kroz utvrdu.

18. Castra

(Ajdovščina)

Utvrđeni grad, mogući logistički dio CAI sustava, iako nema svoju liniju zidova

Opseg utvrde: 618 m s 14 kula.

19.

Zarakovec

Linija obrambenog zida Linija zida: 650 m. Zatvarala je Bašku grapu kod zaseoka Zarakovec i smjeru JZ-SI kuda je najvjerojatnije išla rimska cesta iz Emone prema Forum Iulii.

Točan put linije zidova možete vidjeti na mrežnoj stranici claustra.org, na google karti, te turističkoj karti s

lokacijama, koju je otisnuo Zavod za varstvo kulturne dediščine Slovenije, a koju možete dobiti kod jednog od

partnera ili u Info točkama Claustre. Više o svakoj lokaciji uz koordinate možete pročitati u vodiču, kojeg je

napravio Narodni muzej Slovenije u sklopu prvog projekta Claustra – LINK na vodič.

27

Posebni nalazi Iako je poznavanje puta obrambenoga zida razmjerno dobro, na terenu su manji arheološki nalazi iznimno

rijetki. Osim na nekoliko lokacija (utvrde) na kojima je broj nalaza malo veći, stručnjaci se većinom susreću

s njihovim potpunim izostankom. Veći broj nalaza nađen je u utvrdi Ad Pirum na Hrušici te na Principiju u

Rijeci, a te je nalaze danas moguće vidjeti u stalnom postavu Pomorskog i povijesnog muzeja Hrvatskog

primorja Rijeka i Narodnom muzeju Slovenije, a objavljeni su u knjigama Tarsatički principij. Kasnoantičko

vojno zapovjedništvo16 te Ad Pirum (Hrušica) in Claustra Alpium Iuliarum.17

16 Ur. Nikolina Radić-Štivić i Luka Bekić, Tarsatički principij. Kasnoantičko vojno zapovjedništvo, Rijeka, 2009. 17 Peter Kos, Ad Pirum (Hrušica) in Claustra Alpium Iuliarum, Ljubljana, 2014.

Zlatnik Valentinijana III.,

kovan 430. – 455.

Sl. NMS

Vrh strijele s olovom

(plumbata), 4. st, utvrda

Ad Pirum.

Sl. NMS

Brončana fibula iz Principija u

Tarsatici. Dio odore višeg državnog

dužnosnika ili časnika. Takve fibule

korištene su od kraja 3. do početka

5.st.

Sl. PPMHP

Antička zidarska žlica i

otisak u žbuci (Lanišče)

Sl. NMS

28

Danas su stručnjaci mišljenja da rimska vojska nije bila cijelo vrijeme na zidu. Zapisi nam CAI spominju škrto

i samo kada su se na tom području odvijale borbe ili prijetile opasnosti – ne objašnjavaju ga, već ga usput

spominju, dok druge stvari opisuju. Zapisi tako govore da su vojničke postrojbe u slučaju opasnosti bile

raspoređene na CAI – ali manjak arheoloških nalaza nam isto tako govori da one nisu bile stalno branjene

odnosno da na njima nije bilo stalne vojne postrojbe, već su one tamo bile slane u slučaju opasnosti.

Za obranu Julijskih Alpa bile su, najvjerojatnije za vrijeme cara Dioklecijana, ustanovljene 3 legije s imenom

Iuliae Alpinae. Dvije su bile pod nadležnošću vojnog zapovjednika Italije i bile su smještene u Italiji, treća je

bila istočno od Julijskih Alpi u Iliriku. Zadatak svih triju legija bio je zapravo obrana sjeveroistočne Italije u

okviru obrambenog sistema tractus Italiae circa Alpes kojemu je zapovjednik bio comes Italiae, sa sjedištem

u Akvileji.

Možemo pretpostaviti da je jedna od spomenutih legija, najvjerojatnije ona smještena u Iliriku, ili dio jedne

u određenom razdoblju ili čak za cijelo vrijeme, bila smještena u Tarsatici. U prilog tome govori nam

postojanje Principija kao vojnog zapovjedništva, širenje grada od Principija prema sjeveru, veći broj

novčanih nalaza – novca koji je dolazio kao plaća vojsci. Možemo predvidjeti da su vojne postrojbe bile

smještene upravo u tom novonastalom području grada sjeverno od Principija, no danas za to nemamo

dokaza.

U drugoj polovici 3. stoljeća vojni sustav se počinje mijenjati. Galijen i Dioklecijan napravili su brojne

promjene. Poznato je kako su za vrijeme Galijenove vladavine uvedene mnoge inovacije u vojne strukture

po uzoru na taktičke sheme i metode Parta. Vojska se novim prilikama prilagođavala postupno povećavajući

broj pomoćnih postrojbi te dajući veću mobilnost legionarskim jedinicama. Odredi rimskih legionara

smještani su kao pričuve u zaleđa velikih gradova i morali su biti pripravni reagirati u slučaju da limes bude

probijen.18 Smanjio se broj vojnika u legijama i to tako da je svaka legija razdijeljena na dva dijela uz koje je

još postojala carska vojska. Limitanei - granične postrojbe, služile su za nadzor granica te su, kao što samo

ime kaže, bile raspoređene uz limes. Comitatus su bile regionalne mobilne postrojbe, smještene duboko u

unutrašnjosti koje su po potrebi branile određena područja.

Povjesničari različito gledaju na tu novu vojsku. Neki govore o nazadovanju, dok drugi smatraju da je nova

vojska logistička i logična prilagodba na novu obrambenu funkciju za razliku od prijašnje napadačke.

Radi se o razdoblju ekonomske krize koja je prouzročila da vojska više nema ujednačene klasične opreme

legionara, već većina nosi što ima i što si može nabaviti. Dobrovoljaca nije bilo dovoljno pa su opet pozivani

rimski građani da ispune svoju obavezu, uz znatno manju plaću. Prihvat germanskih volontera je već postao

normalna pojava. Legije su raščlanjene na manje jedinice od približno 1 000 ljudi. Povjesničari debatiraju o

veličini vojske koja je mogla brojiti između 400 000 i 1 000 000 vojnika. Obje brojke se mogu argumentirati.

S jedne strane, upadi barbara zahtijevaju jaču obranu, dolazilo je sve više germanskih dobrovoljaca, a i

oprema je postala lošija, a time i jeftinija, nema više klasične opreme legionara (uzrok tome je ekonomska

kriza Carstva).

Redoviti dio dnevnih rimskih obroka bilo je vino razblaženo vodom (acetum ili posca), ono jeftinije iz

sjeverne Italije. Vojnici su u zavežljajima (sarcina) na leđima nosili hranu potrebnu za višednevni marš,

dnevnu porciju žitarica (pšenice i ječma) koje su u hodu žvakali s cijelim zrnima, komad dimljene suhe

18 Josip Višnjić, Antički povijesni okvir, Ur. Nikolina Radić-Štivić i Luka Bekić, Tarsatički principij. Kasnoantičko vojno zapovjedništvo, Rijeka, 2009., str. 29-30.

29

slanine, svinjsku kobasicu i šaku suhih smokava. Sa sobom su nosili i metalne posude za kuhanje, tava i lonac

s ručicom, čuturica za vodu, nož za svakodnevnu upotrebu i kresivo za potpaljivanje vatre iskrom.

Fotografije članova Kulturnog društva Vespesjan koji se bave oživljavanjem

povijesti – rimskoga razdoblja, ovdje u kasnoantičkoj opremi snimljenih na

CAI

Sl. David Badovinac

30

Izgled i oprema Konstantinovih vojnika, 312. godine

Sl. A. Goldsworthy - The Complete Roman Army, 2003., str. 209.

31

Claustra – Kameni branici rimskoga imperija

Trajanje projekta: 1. siječanj 2014. – 17. rujan 2015.

Opći cilj projekta: revitalizacija povijesnog rimskog obrambenog sustava Claustra Alpium Iuliarum na području

Hrvatske i Slovenije

Projekt su provodili: Zavod za zaštitu kulturne baštine Slovenije (Zavod za varstvo kulturne dediščine

Slovenije) (vodeći partner), Hrvatski restauratorski zavod, Narodni muzej Slovenije, Udruga Žmergo,

Primorsko-goranska županija i Institut Ivan Michler iz Ljubljane.

Budžet: 600.050,09 €

Financijska podrška: Europska unija (85 %) u okviru Operativnog programa prekogranične suradnje

Slovenija-Hrvatska za programsko razdoblje 2007.-2013., Ured Vlade Republike Hrvatske za udruge,

Ministarstvo kulture te partneri sami.

Sažetak projekta: Projekt je uključivao arheološka istraživanja na terenu u Sloveniji i Hrvatskoj, izradu

zajedničke hrvatsko-slovenske digitalne baze podataka, radionice za dionike, predavanja i izložbe i dr., no

najviše treba izdvojiti izradu prvog prekograničnog konzervatorskog plana te plana upravljanja CAI – dva

dokumenta koji nam omogućuju bolju zaštitu, ali i daju osnovu za daljnju revitalizaciju te turističku

valorizaciju, film Claustra koji je bio prikazan na festivalima u Hrvatskoj, Sloveniji, Italiji i SAD-u, hrvatskoj

nacionalnoj televiziji te manifestaciju oživljene povijesti Rimski dani u Rijeci koju je posjetilo nekoliko tisuća

ljudi.

▪ arheološko istraživanje: dokumentiranje sačuvanih dijelova CAI, pridobivanje podataka iz različitih

izvora, rad na terenu, izrada i interpretacija LIDAR snimki, izrada skupne digitalne baze podataka

▪ izrada konzervatorskog plana

▪ izrada plana upravljanja Claustra Alpium Iuliarum na području Hrvatske i Slovenije

▪ radionice s ciljem razvijanja svijesti javnosti i ciljnih skupina (turističko gospodarstvo,

poduzetništvo, lokalna zajednica) na temelju prepoznavanja Claustre i njezina potencijala o

razvojnim mogućnostima očuvanja i održivog korištenja tog baštinskog resursa za lokalnu

kohezivnost i gospodarstvo i razvijanje konkretne suradnje među kulturnim ustanovama obiju

država

▪ predavanja za zainteresiranu javnost

▪ predavanja i radionice za mlade u obrazovnim institucijama

32

▪ razmjena dobre prakse uz primjenu naprednih tehnologija daljinskog pregleda i nedestruktivnih

metoda rekognosciranja te ujednačavanje konzervatorskih stajališta

▪ izrada filma i publikacije

▪ postavljanje izložbe (Rijeka, Opatija, Klana i Ljubljana)

▪ Organizacija manifestacije Rimski dani u Rijeci

▪ izrada web stranice www.claustra.org i aplikacije

Nastavak projekta je uslijedio u pojačanoj ekipi i s većim budžetom:

Claustra+ Prekogranična destinacija kulturnog i zelenog turizma Claustra Alpium Iuliarum

Trajanje projekta: 1. kolovoz 2017. – 31. siječanj 2020.

Opći cilj projekta: aktivna zaštita baštine održivim turizmom – povijesnog rimskog obrambenog sustava

Claustra Alpium Iuliarum na području Hrvatske i Slovenije

Projekt provode: Zavod za zaštitu kulturne baštine Slovenije (Zavod za varstvo kulturne dediščine Slovenije)

(vodeći partner), Zavod Ivana Cankarja za kulturo, šport in turizem Vrhnika, Narodni muzej Slovenije, Zavod

Republike Slovenije za zaštitu prirode (Zavod Republike Slovenije za varstvo narave), Hrvatski restauratorski

zavod, Primorsko-goranska županija, Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka, Prirodoslovni

muzej Rijeka i TZ Kvarnera.

Ukupni budžet projekta: 1.779.988,15 €

Financijska podrška: Europska unija – Europski fond za regionalni razvoj (EFRR) (85 %) u okviru Programa

suradnje INTEREG-V-A Slovenija-Hrvatska 2014. – 2020., sufinanciranje udjela PPMHP Općina Kostrena

Sažetak projekta: Claustra Alpium Iuliarum je kasnoantički unutarnji obrambeni sustav koji je štitio Rimsko

Carstvo od prodora neprijatelja u središte rimskoga imperija. Arheološki ostaci sustava pružaju se u

intervalima od Rijeke u Hrvatskoj do Posočja u Sloveniji, a položaj obrambenih zidova ukazuje na svrhovito

korištenje prirodnih obilježja nemirnog krajolika. Claustra predstavlja izniman primjer integracije

arhitekture s prirodnim okolišem, te je takav i doživljaj posjetitelja. Arheološki ostaci se uglavnom nalaze u

područjima prekrivenima šumom koja često spadaju u područja zaštićena propisima iz oblasti zaštite

prirode ili šumarstva. Dionici te baštine su iznimno raspršeni, a ostaci arhitekture nisu zadovoljavajuće

konzervirani, prezentirani i dostupni, pa je nužno povećati njihovu prepoznatljivost kao zajedničke

destinacije kulturnog i zelenog turizma. Projekt obuhvaća skup aktivnosti za razvoj turističkog proizvoda

CLAUSTRA. Uključuje pripremu smjernica za razvoj i nacrt promocije, oblikovanje kulturno-turističke rute i

povezanih itinerera, sustavnu promociju proizvoda (uključujući i mobilnu aplikaciju) te razvoj i izvedbu

bogatog programa za posjetitelje (prekogranični javni događaji, iskustvena vodstva). Za razvoj cjelovitog

proizvoda i stabilno upravljanje kulturno-turističkom rutom, pristupom odozdo prema gore, uspostavit će

33

se prekogranični konzorcij CLAUSTRA koji će združiti sve važne dionike i povezati lokalne gospodarske

subjekte. Drugi skup aktivnosti projekta namijenjen je povećanju privlačnosti destinacije CLAUSTRA. To će

se postići putem aktivne zaštite i obogaćene prezentacije arheoloških ostataka te provedbom mjera za

povećanje fizičke i informacijske dostupnosti, uključujući i postavljanje triju didaktičkih točaka. Pomoći

ćemo uspješnijem turističkom razvoju programskoga područja i stvoriti jednu od najprivlačnijih destinacija

u ovom dijelu Europe koja će se moći mjeriti sa srodnim destinacijama u inozemstvu poput Hadrijanovog

zida u Engleskoj ili njemačkoga limesa.

Projekt obuhvaća skup aktivnosti razvoja zajedničkog turističkog proizvoda – destinacije kulturnog i zelenog

turizma temeljene na ostacima kasnoantičkog unutarnjeg rimskog obrambenog sustava CLAUSTRA te

okružujuće prirode:

▪ prezentacija arheoloških ostataka, organizacija arheoloških/restauratorskih kampova i volonterskih

akcija čišćenja na odabranim lokacijama (Solin – Kostrena, Deuce – Prezid, Principij – Rijeka, Benete

– Sodražica i Bloke, Gradišće pri Robu – Velike Lašče te Ajdovski zid – Vrhnika)

▪ stvaranje radne grupe “Open Claustra” te konzorcija Claustra (mreža stručnjaka, dionika u turizmu,

ugostiteljstvu, obrtnici, proizvođači lokalnih proizvoda) i provedba participativnih tematskih

radionica za dionike – podizanje znanja i stručnosti uključenih osoba, sustavan pristup k razvoju i

stvaranju smjernica upravljanja turističkom rutom Claustra

▪ “Smjernice razvoja destinacije CLAUSTRA” – razvoj održivog proizvoda kulturnog i zelenog turizma

CLAUSTRA: izrada smjernica koja će uključivati strategije, utjecaj na okoliš i društvo, krovni

interpretacijski plan kulturno-turističke rute Claustra

▪ stvaranje Plana promocije kulturno–turističkog proizvoda, komunikacijske strategije te vizualnog

identiteta turističkog proizvoda, baze fotodokumentacije i promotivnih tekstova

▪ razvoj itinerara: različitih po trajanju (jednodnevni ili višednevni), broju uključenih lokaliteta (jedan

ili više lokaliteta u objema državama) te prema temama (kulturni, prirodoslovni, manifestacijski,

edukativni)

▪ seminar, vodstva i digitalni priručnik za turističke vodiče

▪ pješačko–biciklističke manifestacije

▪ uspostava triju didaktičkih infotočaka: Vrhnika, Rijeka: Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog

primorja Rijeka te Prirodoslovni muzej Rijeka – Rimski vrt

▪ izrada promotivnog materijala, brošura i karti mobilne aplikacije te objavljivanje publikacije o CAI

▪ promocija turističke destinacije na specijaliziranim sajmovima, udruženjima, konferencijama itd.;

izrada promotivnog materijala za turoperatore, te studijsko putovanje turoperatora i tematskih

novinara

▪ uređenje pristupa lokacijama, postavljanje putokaza, informativnih ploča i arheostereoskopa na

arheološkim lokacijama

34

▪ konferencije za medije, promocija na postojećim društvenim mrežama za geocatching, fotografiju

i turizam te nadogradnja postojeće stranice claustra.org

▪ oživljavanje prošlosti: Rimski dan u Rijeci (2018.), Rimska noć u Studeni (2018. i 2019.), Rimski dan

i tabor u Zaplani – Vrhnika (2018. i 2019.)

▪ putujuća izložba: Zagreb (rujan – listopad 2017.), Rijeka (studeni 2017.), Ljubljana (18. siječanj – 18.

veljača 2018.), Piran, Maribor, Brežice, Rovinj, Pula

▪ 116 popularno-znanstvenih predavanja, radionica, vodstava na terenu te 10 javnih projekcija filma

Arheostereoskopi – dalekozori koji

omogućuju posjetiteljima da kroz njih vide

3D rekonstrukciju određenog arheološkog

lokaliteta.

Sl. preuzeta s PNP campus

Fotografija projektnih partnera Claustre+ s otvorenja izložbe u PPMHP, studeni 2017.

Sl. PPMHP, Ivo Mileusnić

35

Priručnik će se tijekom projekta nadograđivati, te će uvijek biti on line dostupan. Nalazi se u mapi na

LINKu skupa s prezentacijama predavača sa seminara za vodiče i turističke djelatnike te drugim korisnim

materijalima.

36

ARHEOLOGIJA19 Cijela CAI:

Šašel, J., Petru, P. (ur. / Eds.) 1971, Claustra Alpium Iuliarum I, Ljubljana

Kusetič J., Kos P., Breznik A., Stokin M., 2014, Claustra Alpium Iuliarum — med raziskovanjem in

upravljanjem, Ljubljana

Kos P., 2014, Zapore v Julijskih Alpah in Notitia Dignitatum / Barriers in the Julian Alps and Notitia

Dignitatum, Arheološki vestnik 65

Kos P., 2012, The construction and abandonment of the Claustra Alpium Iuliarum defence system in

light of the numismatic material / Gradnja in opustitev obrambnega sistema Claustra Alpium Iuliarum v

luči numizmatičnega gradiva, Arheološki vestnik 63

Kusetič, J. 2008, Claustra Alpium Iuliarum – taktični vidiki zapornih zidov in glavni vpadni liniji v Italijo. –

Diplomsko delo, Oddelek za arheologijo, Filozofska fakulteta Univerze v Ljubljani.

Matejčić, R. 1969, Sedam godina rada u istraživanju Liburnijskog limesa. – Osječki zbornik 12

Petru, P. 1972, Novejše arheološke raziskave Claustra Alpium Iuliarum in kasnoantičnih utrdb v Sloveniji

/ Recenti ricerche archeologice delle Claustra Alpium Iuliarum e delle fortificazioni tardo antiche in

Slovenia. – Arheološki vestnik 23

Pflaum, V. 2000, Claustra Alpium Iuliarum in barbari: najdbe poznorimske vojaške opreme in orožja ter

sočasne zgodnje barbarske najdbe na ozemlju današnje Slovenije. – Magistrsko delo / Master’s thesis,

Oddelek za arheologijo, Filozofska fakulteta Univerze v Ljubljani.

Pflaum, V. 2004, Poznorimski obrambni in vojaški sledovi 5. st. na ozemlju sedanje Slovenije. – Doktorska

disertacija / Doctoral dissertation, Oddelek za arheologijo, Filozofska fakulteta Univerze v Ljubljani.

RIJEKA:

Radić Štivić, N., Bekić, L. (ur. / Eds.) 2009, Tarsatički principij. Kasnoantičko vojno zapovjedništvo /

Principia di Tarsatica. Quartieregenerale D’epoca tardoantica, Rijeka.

Blečić, M. 2001, Prilog poznavanju antičke Tarsatike / Un appunto di conoscenza di Tarsatica antica. –

Vjesnik arheološkog muzeja u Zagrebu 34

LANIŠČE:

Petru, P. 1965, Lanišče pri Kalcah, Logatec. – Varstvo spomenikov 9

HRUŠICA:

Kos, P. 2014, Ad Pirum (Hrušica) in Claustra Alpium Iuliarum, Ljubljana

Petru, P. 1977, Hrušica. – Varstvo spomenikov 21

19 Literatura nije iscrpna, niti posložena po nekom ključu. Cilj je bio nabrojiti osnovnu, vodičima moguću zanimljivu literaturu, krenuvši od onih temeljnih do novijih dijela koji uključuju ne toliko pojedinačne lokalitete CAI već daju neku širu sliku. Za detaljnije istraživanje pogledati navedenu literaturu novijih knjiga o CAI.

37

PRIRODA: http://www.siit.eu/index.php/dolocevalni-kljuci/seznam-kljucev

http://www.zaplana.net/flowers/asp/key/sql.asp

Za slovenske čitače:

Martinčič, A., Wraber,T., Jogan,N., Podobnik, A., Turk, B., Vreš,B., Ravnik,V., Frajman,B., Strgulc-

Krajšek,S., Trčak,B., Bačič, T., Fischer, M. A., Eler,K., Surina,B. (2007). Mala flora Slovenije. Ljubljana,

Tehniška založba Slovenije.

Domac, R. (2002). Flora Hrvatske. Priručnik za određivanje bilja. II. izdanje. Zagreb, Školska knjiga

Zagreb.

Seidel D., Eisenreich W. 1992. Slikovni rastlinski ključ. DZS

Schauer T. 2008. Rastlinski vodnik: preprosto in zanesljivo določevanje rastlin po barvi cvetov: 1150

vrst cvetnic, trav, dreves in grmov. Modrijan

Spohn M. 2011. Kaj neki tu cveti? Založba Narava d.o.o.

Lang A. 2013. Cvetlice. Založba Mladinska knjiga

Eppinger M. 2006. Cvetlice – Vodnik po naravi. Založba Narava d.o.o.

Spohn M. 2008. Katera cvetlica je to? – novi vodnik. Založba Narava d.o.o.

Hoffmann H. 2013. Drevesa in grmi. Založba Mladinska knjiga

Brus R. 2009. Drevesne vrste na Slovenskem. Založba Mladinska knjiga

Mastnak M. 2012. Cvetoča pomlad. Založba Miš

Seliškar A., Vreš B., Gilčvert Berdnik D. 2014. Rastlinstvo življenjskih okolij v Sloveniji (z navodili za

pripravo herbarija). Založba Pipinova knjiga

Dolinar B. 2015. Kukavičevke v Sloveniji. Založba Pipinova knjiga

Za hrvatske čitače:

Pericin, Claudio 2001. Fiori e piante dell'Istria. Unione Italiana Fiume & Universita Popolare di Trieste.

Rovigno – Trieste.

Kovačić, S., Nikolić, T., Ruščić, M., Milović, M., Stamenković, V., Mihelj, D., Jasprica, N., Bogdanović, S.,

Topić, J. Flora jadranske obale i otoka. 250 najčešćih vrsta. Školska knjiga, Zagreb.

Nikolić, T., Kovačić, S. 2008. Flora Medvednice. 250 najčešćih vrsta Zagrebačke gore. Školska knjiga,

Zagreb.

Nikolić, T., Topić, J., Vuković, N. 2010. Botanički važna područja Hrvatske. Školska knjiga, Zagreb.

Nikolić, T., Milović, M., Bogdanović, S., Jasprica, N. 2015. Endemi u hrvatskoj flori. Alfa, Zagreb.

38

Priručnik je nastao u sklopu projekta CLAUSTRA+ Prekogranična destinacija kulturnog i zelenog turizma

Claustra Alpium Iuliarum, sufinanciran iz EFRR u okviru Programa Interreg V-A Slovenija-Hrvatska.

Izdavač: Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka

Muzejski trg 1, Rijeka

http://ppmhp.hr/

Biblioteka PPMHP: Edukativni programi 16

Autor: Ana Golja

Suradnici za područje prirode: Urška Galijen, ZRSVN i Marta Blažević, PMR

Suradnik za povijest prostora: Ranko Starac, PPMHP

Fotografije i karte: Narodni muzej Slovenije, Hrvatski restauratorski zavod, Pomorski i povijesni

muzej Hrvatskog primorja Rijeka

Lektura hrvatskog teksta: Ivana Marinčić

Prijevod na slovenski: dr. Aleksandra Gačič, za Zavod YugoTranslate

Lektoriranje slovenskega teksta: Tajda Senica, ZVKDS

Rijeka, ožujak 2018.

ISBN – 10 953-7196-50-X ISBN – 13 978-953-7196-50-9 EAN 9789537196509 Projektnu aktivnost proveli: Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka, Zavod za

zaštitu prirodne baštine Slovenije, Prirodoslovni muzej Rijeka, Zavod za zaštitu kulturne baštine

Slovenije, Narodni muzej Slovenije.