View
6
Download
0
Category
Preview:
Citation preview
Računovodstvena
analiza politika i
procena primenjenih u
pripremi finansijskih
izveštaja
Materijalne pretpostavke analize finansijskih
izveštaja Materijalne pretpostavke analize finansijskih izveštaja odnose se na obezbeđivanje u
poredivosti finansijskih izveštaja.
Osnovni cilj finansijskog izveštavanja jeste priprema i prezentacija fer i istinitih
finansijskih izveštaja.
Profesionalna računovodostvena regulativa kao pretpostavka
materijalno ispravne sadržine finansijskih izveštaja
Profesionalna računovodstvena regulativa obuhvata propise koje kreiraju i usvajaju
relevantne profesionalne organizacije, a čija se primena zasniva na poimanju njihove
korisnosti za finansijsko izveštavanje i profesionalnoj odgovornosti priređivača
finansijskih izveštaja
Profesionalna računovodstvena regulativa se može definisati kao skup svojevrsnih
sporazuma računovodstvene struke sistematizovanih u vidu koncepata, standarda i
kodeksa, kojim se bliže određuje računovodstveni tretman i postupanje profesionalnih
računovođa prilikom odmeravanja i obelodanjivanja pojedinih poslovnih događaja i
transakcija u finansijskim izveštajima
Računovodstveni standardi
Računovodstveni standardi ili standardi finansijskog izveštavanja su merodavna
pravila i principi, ustanovljena u vidu teorijsko – metodoloških objašnjenja i
uputstava, primenljivih u pripremi i prezentaciji finansijskih izveštaja. Standardi
povećavaju kvalitet finansijskih informacija, čineći izveštaje privrednih
subjekata razumljivim i podržavajući njihovu uporedivost.
Uloga računovodstvenih stadarda:
redukuju računovodstvene alternative u pripremi finansijskih izveštaja u
granicama racionalnosti, kako bi se postigla njihova uporedivost u poslovnom
odlučivanju,
obezbede viši nivo transparentnosti i tržišne discipline, putem propisivanja
računovodstva na određenom području,
kao instrument regulatornih tela, obezbede viši nivo računovodstvene
tačnosti.
Računovodstveni standard obuhvata tri komponente.
1. U prvom delu je sadržan opis problema koji standard obrađuje.
3.Drugi deo je prikaz postupaka za rešenje istog. Postupci su utvrđeni kroz diskusiju ili putem
istraživanja fundamentalne osnove.
3. Treći deo obuhvata propisano rešenje. Računovodstveni standardi mogu biti više ili manje
detaljni i decidentni kod regulisanja računovodstvene materije. U zavisnosti od nivoa analitičnosti
u pristupu, standardi mogu biti zasnovani na pravilima i principima.
UK GAAP, US GAAP i MSFI/MRS – sistemi računovodstvenih standarda od međunarodnog značaja
UK GAAP, US GAAP и МСФИ/МРС – системи
рачуноводствених стандарда од међународног значајаСистем стандарда МСФИ UK GAAP US GAAP
Систем стандарда Међународни стандарди
финансијског
извештавања
(International Financial
Reporting Standards –
IFRS)
Општеприхваћени
рачуноводствени
принципи (Велика
Британија)
(Generally Accepted
Accounting Principles –
GAAP)
Општеприхваћени
рачуноводствени
принципи (САД)
(Generally Accepted
Accounting Principles –
GAAP)
Доносилац Одбор за међународне
рачуноводствене
стандарде
(International Accounting
Standards Board
IASB)
Савет за финансијско
извештавање
(Financial Reporting
Council – FRC)
Одбор за стандарде
финансијског
рачуноводства
(Financial Accounting
Standards Board) FASB
Примена 126 јурисдикција Уједињено Краљевство
и Република Ирска
САД
Концептуални оквир Заснованост на
принципима
Заснованост на
принципима
Заснованост на
правилима
Обим смерница Мањи обим смерница за
индустријске гране
Мањи обим смерница
за индустријске гране
Већи обим смерница
за индустријске гране
Regulativa 1606/2002/EC kojom se nalaže da sva
preduzeća čijim se hartijama od vrednosti trguje na
organizovanim tržištima kapitala na području Unije, a
koja pripremaju konsolidovane finansijske izveštaje
primenjuju okvir MSFI/MRS
MSFI/MRS
MSFI je „visokokvalitetan, međunarodno priznat, skup računovodstvenih
standarda, razvijen od strane IASB, sa svrhom povećanja
transparentnosti, odgovornosti i efikasnosti na finansijskim tržištima
širom sveta.“ Koncipiranje i implementacija MSFI zasniva se na sledećim
činjenicama:
standardi su uglavnom razvijani bez učešća državnih organa, te kao takvi
nemaju za cilj podmirivanje političkih zahteva, niti služe potrebama
poreskog računovodstva,
utemeljenje na principima, čime se akcenat stavlja na ekonomsku
suštinu, a ne pravnu formu finansijskih transakcija prezentovanih u
finansijskim izveštajima,
standardi podržavaju veću primenu fer vrednosti u odnosu na koncept
istorijskog troška;
sužava se mogućnost menadžmenta da manipuliše čvrstim pravilima na
načine koji mogu biti dozvoljeni unutar pojedinih računovodstvenih
sistema npr. skriveni gubici
Компоненте МСФИ/МРС ОКВИРА
MSFI
Veliki entiteti sa javnom
odgovornošću
Obuhvataju:
Predgovor MSFI ,
Konceptualni okvir za
finansisjko izveštavanje,
MRS koje je doneo IASC,
Tumačenje Komiteta za
MSFI,
Tumačenja stalnog
komiteta(SIC),
Praktična saopštenja IASB -
а
MSFI za MSP
Namena: mali i srednji
entiteti
Pored MSFI/MRS profesionalna regulativa obuhvata još nekoliko
elemeta i to:
- Kodeks profesionalne etike za računovođe,
- Međunarodni računovodstveni standardi/Međunarodni standardi
finansijskog izveštavanja,
- Međunarodini standardi revizije,
- Nacionalni standardi za sticanje profesionalnih zvanja
- Nacionalni standard za softver
Računovodstveni principi u funkciji materijalne ispravnosti finansijksih
izveštaja
Sveremena računovodstvena teorija i praksa bliska anglosaksonskom
pravu principe bilansiranja deli na :
- osnovne principe finansijskog računovodstva;
- principe kojima se reguliše vrednovanje bilansnih pozicija;
- principe koji se ponašaju kao odstupanja ili ograničenja;
Pretpostavke finansijksog računovodstva se baziraju na sledećim
principma:
1. Princip računovodstvene jedinice
2. Princip novčanog merila
3. princip kontinuiteta poslovanja
Postoje pet principa kojima se regulišu računovodstvena vrednovanja:
1. Matching princip
2. Princip realizacije
4. Princip istorijskog troška
5. Princip objektivnog pristupa
6. Princip kozistentnosti
Principi koji se smatraju ograničavajućim u računovodstvenom
vrednovanju su:
1. Materijalnost
2. Konzervatizam
Matching princip
Ovaj princip predstavlja zahtev da se rashodi dodele onom vremenskom periodu u
kome su nestali prihodi u vezi sa njima.
Ako prihodi nastaju u istom obračunskom periodu u kome su nastali sa njima
povezani troškovi, onda se isti priznaju kao rashodi.
Ako će prihodi nastajati u više budućih obračunskih perioda onda troškove treba
priznati kao sredstva u bilansu stanja (npr. Osnovna sredstva, materijal i sl.)
Princip realizacije
Predstavlja nastavak matching principa i osnova je za iskazivanje i obračun rezultata
poslovanja.
Nabavka Prodaja proizvoda
faktora proizvodnje - i naplata
Proces realizacije
Razmena proizovoda i usluga za novac je trenutak realizacije
Proces prodaje proizvoda ili usluga sastoji se iz dva dela:
a) izlaz proizvoda iz preduzeća
b) naplata proizvoda
U ovom procesu bitno je kada se neka realzacija priznaje kao prihod i to zahteva
ispunjenje nekih kriterijuma:
a) preneti rizici vezani za prozvode na kupca
b) prihod se može izmeriti
c) značajni troškovi vezani za prihode su ostvareni i mogu se izmeriti
d) priticanje ekonomskih koristi
Princip istojijskog troška
Princip istorijskog (stvarnog) troška. Navedeno računovodstveno načelo zahtijeva da se
imovina preduzeća i sve poslovne transakcije u toku životnog veka u knjigovodstvu
evidentiraju i u bilansu iskazuju u visini novčanog izdatka učinjenog radi realizacije te
poslovne transakcije (promene). Navedeno zapravo znači da:
a. ukoliko je imovina stečena kupovinom na tržištu (npr. roba, oprema i sl.), treba je
evidentirati u visini nabavne vrednosti;
b. ukoliko je imovina nastala (nastaje) kao rezultat sopstvenog rada preduzeća (gotov
proizvod, nedovršenja proizvodnja...), treba je evidentirati u visini cene koštanja,
odnosno u visini svih troškova koji su nastali da bi učinci preduzeća koji su izazvali
troškove uopšte i bili proizvedeni;
c. obaveze treba procjenjivati, odnosno vrednovati u visini novčanog primitka ili
novčanog ekvivalenta (npr. primljene robe) u trenutku nastanka obaveza. Drugim rečima,
obaveze treba evidentirati u visini nabavne vrijednosti.
Princip objektivnosti u računovodstvu
Ovaj pricnip predstavlja zahtev da se informacije dobijene iz
finansijskih izveštaja budu pouzdane i verodostojne. To znači da se
vrednovanje imovine, obaveza i kapitala, kao i prihoda i rashoda
vrši na osnovu verodostojen dokumentacije.
Nabavna vrednost i cena koštanja kao osnovize za vrednovanje
pozicija ispunjavaju sloveovog pricnipa, jer su objektivne,
verodostojne i dokumentovane.
Princip koezistentnosti
Za kvalitet finansijskih izveštaja je veoma važan princip konzistentnosti ili doslednosti. Uz princip nabavne
vrednosti, princip realizacije i sučeljavanja prihoda i rashoda, princip konzistentnosti treba da doprinese
utvrđivanju objektivnog periodičnog rezultata. Principom se zahteva dosledna primena usvojenih pravila i
postupaka za potrebe sastavljanja i prezentiranja finansijskih izveštaja. Pored formalnog kontinuiteta,
usvojene forme prezentiranja strukture bilansa stanja i bilansa uspeha, princip konzistentnosti podrazumeva
doslednu primenu odabranih računovodstvenih politika kao preduslov uporedivosti finansijskih izveštaja
tokom više obračunskih perioda. Princip konzistentnosti nalaže da, iako postoji sloboda izbora između
pojedinih računovodstvenih postupaka i metoda, preduzeća treba da odaberu one postupke i metode koje će
konzistentno koristiti u nizu sukcesivnih perioda. U posebnim slučajevima kada se određene
računovodstvene politike menjaju, potrebno je u napomenama uz finansijske izveštaje obrazložiti razloge
promene i kvantifikovati njihov uticaj na poslovni rezultat. Drugim rečima, ukoliko se rezultat poslovanja
menja zbog promene računovodstvenih metoda i postupaka, a ne zbog stvarnih poslovnih događaja, tu
činjenicu treba obelodaniti. Na taj način se obračunati periodični rezultati oslobađaju eventualnih efekata
promene načina procenjivanja i samostalnog ponašanja sa vrednostima u bilansu. Doslednost pomaže
investitorima i ostalim korisnicima bilansnih informacija u donošenju odluka, jer osigurava vremensku i
objektivnu uporedivost informacija. Navedeni principi bilansiranja, kao i postulati međusobno su povezani i
uslovljeni i kao takvi ne mogu se razmatrati odvojeno. Oni su neizbežno povezani u celinu i predstavlja.
Konzervatizam (opreznost)
Princip opreznosti. Ovo načelo (princip) prvobitno je formulisano s ciljem zaštite
interesa poverilaca, ali je danas njegova dosljedna primena jednako važna i za
vlasnike, zaposlene, državu i druge stejkholdere. Suština ovog načela svodi se na
zahtev za opreznim odmeravanjem imovine i obaveza, te rashoda i prihoda,
odnosno periodičnog rezultata preduzeća. Oprezno odmeravanje treba da spreči
precenjivanje imovine, potcenjivanje obaveza i utvrđivanje precenjenog
periodičnog rezultata .
Da bi se realizovao princip opreznosti neophodno je uvažavati određena ustaljena pravila: -
delovi imovine preduzeća mogu se procenjivati najviše po nabavnoj vrijednosti, odnosno po
ceni koštanja, pod uslovom da su ove vrijednosti na dan bilansiranja niže od tržišnih cena, a
ako to nije slučaj, treba proceniti i bilansirati po nižim, neto tržišnim cijenama.
- obaveze preduzeća u pasivi Iskaza o finansijskoj poziciji (bilans stanja) treba proceniti
najmanje u visini nabavne vrijednosti, odnosno u visini obaveza iskazanih u poslovnim
knjigama, pod uslovom da se za izmirenje obaveza ne zahtijeva veći iznos (suma) novca, a
ako to nije slučaj onda procenjivanje treba izvršiti po višoj vrednosti, nabavnoj vrednosti
uvećanoj za iznos troškova isplate ovih obaveza.
- Za procenjivanje i vrednovanje prihoda i rashoda, a radi izbegavanja
precenjivanja periodičnog rezultata preduzeća, neophodno je uvažavanje
principa realizacije i principa impariteta – nejednake vrijednosti.
Saglasno principu realizacije, u knjigovodstvu se mogu evidentirati i u bilansu
uspeha iskazati samo oni prihodi i rezultati koji su potvrđeni realizacijom,
činom prodaje na tržištu. Dakle, prihodi se priznaju onda kada su razumno
sigurni (ali ne i objektivno mogući).
Princip impariteta zahteva, nasuprot principu realizacije koji zabranjuje
iskazivanje nerealizovanih rezultata, iskazivanje nerealizovanih gubitaka,
odnosno da se izvesni negativni efekti (rezultati, gubici) koji su nastali iskažu i
pre njihove realizacije (potvrđivanja). Dakle, rashodi se priznaju onda kada su
razumno mogući. U kontekstu iznijetog, zaključka smo da postoji nejednak
tretman rashoda i prihoda, odnosno da će rezultat preduzeća biti utvrđen tako
što će se sučeliti realizovani prihodi s realizovanim, ali i nerealizovanim
rashodima poslovanja preduzeća
Računovodstvene politike ishodište primene MSFI/MRS
Pitanje izbora računovodstvenih olitika je pitanje materijalnog sadržaja
finansisjkih izveštaja.
Prema MRS 1 izbor računovodstvenih politika odnosi se na skup konvencija
izabranih od strane menadzmenta koje će biti korišćenje u bilansiranju
transakcija i pripremi i prezentaciji finansijskih izveštaja.
Koliki će uticaj izabranih računovodstvenih politika biti na finansijske izveštaje
zavisi od:
- udela određene pozicije u ukupnoj imovini, obavezama, kapitalu, prihodima i
rashodima;
- osnovnih obeležja odabrane metode;
- posmatranog vremenskog razdoblja
- i ostalih uslova.
Faktori koji utiču na kvalitet računovodstvenih informacija
Računovodstvena analiza treba da ukaže na stepen do kojeg računovodstveni sistem odražava
računovodstvenu realnost, kao i uticaj menadzmenta na prezentovanje realne slike o poreduzeću.
U teoriji i praksi su poznata tri faktora koja umanjuju vrednost finansisjkih izveštaja:
1. rigidnost standarda,
2. slučajne greške u proceni,
3. sistematske promene u računovodstvenim politikama.
Menadzment koristi diskreciona prava iz MSFI/MRS ili drugih nacionalnih standarda zbog:
a) restriktivnih kaluzula
b) kompeznacije i bonusi
c) korporativna kontrola
d) poreski motivi
e) zakonski propisi
f) zahtevi stejkholdera
g) zahtevi finansijskih tržišta
d) konkurentska politika
Osnovni elementi finansijske analize
Kvalitet računovodstvenih informacija može se analizirati
primenom sistematizovanog procesa koji se sastoji od
sledećih koraka:
a) identifikovanje računovodstvenih politika
b)proučavanje fleksibilnosti i primeni politika
c) procena računovodstvene stratetije
d) procena kvaliteta napomena uz finansijske izveštaje
e) identifikovanje kritičnih mesta
f) otklanjanje računovodstvenih distorzija za potrebe
analize
Recommended