View
4
Download
0
Category
Preview:
Citation preview
UNIVERZITET U NIŠU
PRIRODNO – MATEMATIČKI FAKULTET
DEPARTMAN ZA BIOLOGIJU I EKOLOGIJU
BBIIOOLLOOŠŠKKAA IINNDDIIKKAACCIIJJAA KKVVAALLIITTEETTAA VVAAZZDDUUHHAA UU
AALLEEKKSSIINNCCUU -- MMAASSTTEERR RRAADD --
Kandidat: Mentor:
Milenković T. Violeta Dr Slaviša Stamenković
Niš, 2015.
University of Niš
Faculty of sciences and mathematics
Department of Biology and Ecology
Air quality bioindication in Aleksinac
Master thesis
Niš, 2015.
Biografija
Violeta Milenković rođena je 1. januara 1991. godine u Aleksincu. Osnovnu školu završava 2006. godine, a Aleksinačku gimnaziju 2010.
godine. Po završetku srednje škole upisuje osnovne-akademske studije na Prirodno-matematičkom fakultetu Univerziteta u Nišu, na Departmanu za
biologiju i ekologiju. Osnovne studije završava 2013 god. sa prosekom 8.56 i
upisuje master akademske studije, smer Ekologija i zaštita prirode. 2015. godine završava master studije sa prosečnom ocenom 9.55.
Zahvalnica
Posebnu zahvalnost dugujem svom mentoru prof. dr Slaviši
Stamenkoviću, na uloženom trudu i razumevanju, kao i na nesebičnoj pomoći prilikom izrade master rada.
Zahvaljujem se i svojoj porodici na podršci koju su mi pružali
svih ovih godina.
Rezime
Master rad prikazuje rezultate istraživanja aerozagađenja, korišćenjem
lišaja kao organizama indikatora. Ovaj način istraživanja kvaliteta vazduha u Aleksincu do sada nije rađen.
Istraživanje različitih vrsta epifitskih lišaja rađeno je standardnom
metodom, u periodu od marta do avgusta 2015. godine. Istraživanje je obuhvatilo 11 tačaka na urbanoj teritoriji Aleksinca pri čemu su lišaji
sakupljani sa podloge koju je predstavljala kora drvenastih vrsta biljaka.
Analizom sakupljenih uzoraka, utvrđeno je prisustvo 10 vrsta lišaja iz 9 rodova. Kartiranjem lišaja i izračunavanjem Indeksa atmosferske čistoće
(IAP) dobijene su 2 zone lišajske indikacije aerozagađenja i to “zona borbe” i “zona lišajske pustinje“. „Zona lišajske pustinje“ obuhvata veći deo
Aleksinca, a „zona borbe“ periferiju grada.
ABSTRACT
Master thesis presents the results of researches of air pollution by
using lichens as indicator organisms. This way of researching air quality in Aleksinac has not been done so far.
Research of the different species of epiphytic lichens was done by a
standard method, in the period from March to August 2015. The study included 11 points of the urban territory of Aleksinac where the lichens were
collected from the surface represented by the bark of woody plants.
Analysing collected samples, it was determined the presence of 10 species of lichens from 9 genus. Mapping of lichens and calculating the index
of atmospheric purity (IAP) 2 zones lichen indication of air pollution were
determined - "struggle zone" and "desert zone". "Desert zone" comprises almost entire Aleksinac area and "struggle zone" comprises the periphery of
the city.
Sadržaj
1.Uvod ............................................................................. 1
1.1 Životna sredina ...................................................... 1
1.1.1. Ugrožavanje životne sredine .......................... 1
1.2.Vazduh .......................................................... 2
1.2.1. Izvori i vrste zagađenja vazduha .................... 2
1.2.2. Posledice aerozagađenja ............................... 4
1.3. Bioindikacija i biomonitoring .................................... 6
1.4. Opšte karakteristike lišaja ....................................... 8
1.4.1. Šta su lišaji ................................................. 8
1.5.2. Morfološka građa lišaja ................................. 8
1.4.3. Upotreba lišaja ............................................ 9
1.4.4. Lišaji kao bioindikatori ................................. 10
1.5. Pregled dosadašnjih istraživanja na teritoriji Srbije i Jugoslavije ................................................................. 12
2. Geoklimatkse karakteristike opštine Aleksinac ............ 14
2.1. Kvalitet vazduha u Aleksincu .................................. 15
2.2 Stanje vazduha u Aleksincu ..................................... 18
3. Materijal i metode ....................................................... 19
4.Rezultati ...................................................................... 20
5. Diskusija ..................................................................... 24
6.Zaključak ..................................................................... 27
7. Literatura .................................................................... 28
8. Prilog .......................................................................... 31
11
1.Uvod
1.1 Životna sredina
Krajem 70-ih i početkom 80-ih godina 20.veka, došlo je do velikih
promena u sredinama u kojima ljudi borave i deluju. Svojim postupcima
doveli smo do zagađenja vode, vazduha i zemljišta, do degradacije mnogih
ekosistema, kao i potrošnje velikih količina resursa. „Životna sredina je
pirodni okvir života u kome sva živa bića žive i deluju mnogostruko
povezana uzajamnim uticajima“ (Stanković, 1933, 1977). Odnosno, pod
pojmom životna sredina podrazumevamo prostor u kome žive sva živa bića,
mikroorganizmi, biljke, životinje, čovek uslovljeni međusobnim odnosima. Za
razliku od ostalih organizama, čovekov uticaj na životnu sredinu je
specifičan. Od njegovog postanka, pa do današnjih dana, čovek prirodu
koristi, menja je, prilagođava sopstvenim potrebama na način i kvalitativno i
kvantitativno više-manje drugačiji nego ostala živa bića, te na taj način utiče
na nju i to uglavnom negativno. Međutim, njegovo delovanje se ispoljava i
na ostale organizme koji dati prostor naseljavaju i na taj način se remeti
prirodna ravnoteža.
Vazduh, voda i zemljište su osnovni abiotički faktori životne sredine a
u isto vreme i medijumi, koji obezbeđuju život i opstanak svim organizmima.
Raznovrsnost i rasprostranjenost živog sveta (biodiverzitet) je u korelaciji sa
ovim faktorima, i istovremeno abiotički faktori zavise od živih bića.
1.1.1. Ugrožavanje životne sredine
Zagađivanje životne sredine odigrava se kontinuirano, u granicama
određenih koncentracija zagađivača. (Matović, 1997.) Savremeni čovek,
primenom tehnike, ukoliko se radi o proizvodnji ili korišćenju određenih
usluga, unosi velike količine zagađujućih materija u sva tri agregatna stanja
i u sva tri medija životne sredine: vazduh, vodu i zemljište. Na taj naćin
dolazi do poremećaja prirodne ravnoteže , koja se ogleda u sledećem:
- zagađenim površinskim vodama
- zagađenim i degradiranim podzemnim vodama
- promenama u sastavima svih faktora životne sredine
22
- globalnom zagađenju atmosfere i klimatskim promenama izazvanim tim
zagađenjima
- promenama reljefa
- promenama u sastavu i stabilnosti zemljišta
- uništavanju šuma i druge vegetacije
- nemogućnosti faktora u životnoj sredini da na prirodan način obavljaju
razmenu matterije
- iscrpljivanju mineralnih i drugih izvora
- stvaranju velikih sistema tehnosfere
- izumiranju i nestanku mnogih populacija biljnih i životinjskih vrsta i
ugrožavanju postojećih
- sve većem obojevanju i smrtnosti ljudi zbog zagađene životne sredine (Đukanović,1996)
1.2.Vazduh
Vazduh je smeša gasova. Najzastupljeniji su azot (79%) i kiseonik
(21%). Kada govorimo o zaštiti vazduha, podrazumevamo da je to vazduh u
troposferi na otvorenom. Troposfera je sloj najbliži zemljinoj površini,
debljine oko 15 km. U prizemnom delu ovog sloja ostaje najveći deo emisije
otpadnih gasova i čestica.
“Pod zagađenjem vazduha podrazumevamo kvalitativne i kvantitativne
izmene fizičkih, hemijskih i bioloških karakteristika vazduha, koje vode ka
narušavanju ekosistema“ (Cvijan, 2000).
1.2.1. Izvori i vrste zagađenja vazduha
Izvori zagađivanja vazduha mogu biti prirodni i veštački – antropogeni.
Veštački izvori zagađenja vazduha su uglavnom rezultat ljudskih
aktivnosti (antropogeni) i mogu se svrstati u tri grupe:
Stacionarni izvori
- Izvori zagađenja u ruralnim područjima vezanim za poljoprivredne
aktivnosti, rudarstvo i kamenolome;
33
- Izvori zagađenja vezani za industrije i industrijska područja, hemijsku
industriju, proizvodnju nemetala, metalnu industriju, proizvodnju
električne nergije;
- Izvori zagađenja u komunalnim sredinama, kao što su zagrevanje,
spaljivanje otpada, individualna ložišta, perionice, servisi za hemijsko
čišćenje i dr.
Pokretni izvori
Obuhvataju bilo koji oblik motornih vozila sa unutrašnjim
sagorevanjem, kao što su laka vozila koja koriste benzin, laka i
teška vozila koja koriste dizel; motocikle; avione;
Izvori zagađenja iz zatvorenog prostora
Obuhvataju biološka zagađenja (polen, grinje, plesni, kvasci,
insekti, mikroorganizmi), emisije od sagorevanja i zagrevanja,
emisije od različitih materijala ili materijala kao što su isparljiva
organska jedinjenja, olovo, radon, azbest i različite sintetičke
hemkalije, duvanski dim i drugo.
Takođe, izvore zagađenja možemo podeliti prema fizičkim i prostornim
karakteristikama na:
- Tačkasti (dimnjaci) kod kojih emisije dostižu veće visine i iznad
troposfere i koji kontaminiraju širi prostor;
- Površinski (ložišta domaćinstava, automobili) gde otpadne emisije
pretežno ostaju u prizemnom sloju, kakvi su polutanti sa kratkim
rezidentalnim vremenom i koji izazivaju lokalno zagađenje
- Linijski, kakve si npr. Saobraćajnice duž magistralnih puteva ili ulice,
naročito sa visokim zgradama. Polutanti atmosfere se javljaju u sva tri
agregatna stanja.
Polutante antropogenog porekla prema nastanku, kvalitativnim svojstvima i
efektima možemo razvrstati u dve kategorije: Primarni polutanti potiču iz
poznatih izvora, poznatih kvalitativnih i kvantitativnih osobina a emituju se
direktno iz izvora zagađenja u atmosferu;
44
Sekundarni polutanti se formiraju u atmosferi interakcijama primarnih
polutanata ili njihovom interakcijom sa sastojcima vazduha. Sekundarni
polutanti su često toksičniji od primarnih.
Tab. 1. Glavni zagađivači vazduha i njihovi izvori (Đukanović, 1991.)
VRSTA ZAGAĐIVAČA IIZZVVOORR ZZAAGGAAĐĐIIVVAAČČAA
UUGGLLJJEENN--DDIIOOKKSSIIDD ((CCOO22)) SSAAGGOORREEVVAANNJJEE FFOOSSIILLNNIIHH
GGOORRIIVVAA,,VVUULLKKAANNII,,ŽŽIIVVOOTTIINNJJEE
UUGGLLJJEENN--MMOONNOOKKSSIIDD ((CCOO)) AAUUTTOOMMOOBBIILLII NNAA GGAASS,, IINNDDUUSSTTRRIIJJAA KKOOJJAA
KKOORRIISSTTII GGAASS IILLII UULLJJAA,,ZZAAGGRREEVVAANNJJEE ZZGGRRAADDAA
UULLJJIIMMAA IILLII GGAASSOOMM,, VVUULLKKAANNII
OOKKSSIIDDII SSUUMMPPOORRAA ((SSOO22 ,,SSOO33)) IINNDDUUSSTTRRIIJJAA KKOOJJAA KKOORRIISSTTII UUGGAALLJJ II NNAAFFTTUU,,
ZZAAGGRREEVVAANNJJEE UUGGLLJJEEMM II NNAAFFTTOOMM,, EELLEEKKTTRRAANNEE
KKOOJJEE KKOORRIISSTTEE UUGGAALLJJ,, NNAAFFTTUU II GGAASS
OOKKSSIIDDII AAZZOOTTAA ((NNOO,,NNOO22)) AAUUTTOOMMOOBBIILLII NNAA GGAASS,, ZZAAGGRREEVVAANNJJEE ZZGGRRAADDAA
LLOOŽŽ UULLJJEEMM II GGAASSOOMM,, IINNDDUUSSTTRRIIJJAA II EELLEEKKTTRRAANNEE
AAZZOOTTNNAA JJEEDDIINNJJEENNJJAA IINNDDUUSSTTRRIIJJSSKKII PPRROOCCEESSII,, PPRROOCCEESSII
SSAAGGOORREEVVAANNJJAA,, BBIIOOLLOOŠŠKKOO RRAASSPPAADDAANNJJEE
OOZZOONN ((OO33)) RREEAAKKCCIIJJEE UU TTRROOPPOOSSFFEERRII II TTRRAANNSSPPOORRTT IIZZ
SSTTRRAATTOOSSFFEERREE
1.2.2. Posledice aerozagađenja
Aerozagađenje je najstariji oblik zagađivanja životne sredine. Posledice
aerozagađenja osećaju sva živa bića, u većoj ili u manjoj meri, uključujući i
čoveka koji predstavlja najčešći uzrok ovog tipa zagađenja. Zagađen vazduh
deluje i na ostale komponente prirode, recimo na vegetacijski pokrivač. S
obzirom da su sve komponente prirode međusobno povezane, degradacija
jedne vodi ka degradaciji druge komponente. Uništavanjem vegetacije,
smanjuje se mogućnost obnove kiseonika. Posledice aerozagađenja su
kompleksne i nesagledive, jer zagađivači najšešće deluju kao celina,
sinergistički.
55
Brojne epidemiološke studije su pokazale da su stope morbiditeta i
mortaliteta od malignih oboljenja, posebno disajnih organa u korelaciji sa
zagađenošću vazduha a često i sa veličinom grada (Đukanović,1991.)
Dejstvo aerozagađenja na čoveka može da bude:
1. indirektno
2. direktno
Posledice na zdravlje ljudi javljaju se u vidu sledećih oboljenja:
akutnih i hroničnih
raka pluća i bronhija
anemije
oboljenja kože
poremećaja u metabolizmu
smanjenja otpornosti organizma
poremećaja imunološke odbrane organizma
povećanog broja spontanih pobačaja
menstrualnih tegoba
zastoja u rastu dece
okoštavanja kod dečjeg uzrasta
smanjenog vitalnog kapaciteta dece u gradovima i
industrijskim zonama
genetskih promena, povećanog procenta oboljenja dece od
kretenizma
povećanog broja obolelih od dijabetesa
66
1.3. Bioindikacija i biomonitoring
Organizmi, populacije, biocenoze, pa i čitavi ekosistemi izloženi
su neprekidnom delovanju biotičkih i abiotičkih faktora. Da bi opstali,
organizmi su razvili razne adaptacije na stres faktore. Kako bi na vreme
uočili promene u životnoj sredini, razvijene su matematičke, fizičko-hemijske
i biološke metode indikacije stanja životne sredine. Promene u životnoj
sredini se mogu registrovati u bilo kom segmentu njene strukture i
funkcionisanja.
Postoje sve velike grupe metoda koje se koriste za otkrivanje i
registraciju promena u životnoj sredini, kao i zagađenja:
Fizičko-hemijske i
Biološke metode
Fizičko-hemijske metode se zasnivaju na fizičko-hemijskom merenju
i matematičkom izračunavanju količine i koncentracije praćenog polutanta u
jediničnom volumenu u jedinici vremena ili matematičkom modelovanju i
predviđanju promena sistema životne sredine.
Biološke metode podrazumevaju registraciju i praćenje reakcije i
promena koje se dešavaju na nekom od nivoa biološke tj. ekološke
organizacije živih bića odnosno biotičkom ili ekološkom sistemu.
Termin bioindikatori prvi je upotrebio Clements, 1920. godine da bi
označio organizme koji svojim prisustvom na staništu jasno ukazuju na
ekološke uslove staništa. Bioindikator je organizam (ili deo organizma,ili
zajednica organizama) koji sadrži informacije o kvalitetu sredine (ili dela
sredine). Biomonitor je organizam (deo organizma ili zajednica organizama)
koji sadrži informacije o kvantitativnom aspektu kvaliteta sredine.
Monitoring (engl. Monitoring) – Biološki monitoring je regularno,
sistematsko korišćenje organizama za određivanje kvaliteta sredine. (Cairns,
1979.)
Postoji aktivna bioindikacija (biomonitoring) i pasivna bioindikacija.
77
Aktivni biomonitoring – podrazumeva bioindikatore (biomonitore) koji
se uzgajaju u laboratorijskim uslovima i izlažu uticaju, u standardnoj
proceduri na terenu, u definisanom vremenskom intervalu. U slučaju
pasivnog biomonitoringa, analizira se reakcija organizama koji se već nalaze
u prirodnim ekosistemima.
Negativan uticaj zagađivača, odražava se na organizam na
anatomskom, morfološkom, fiziološkom i genetskom nivou, pa u nekim
slučajevima čitava zajednica propada i nestaje sa zagađenog prostora. U
slučaju da delovanje datog polutanta prestane posle nekog vremena
delovanja na organizam, potreban je određeni period vremena bez
zagađenja, da bi se jedinke ili populacija vratile na dato stanište, odnosno da
bi došlo do rekolonizacije staništa. Iz tog razloga, biološke metode nas za
razliku od fizičko-hemijskih na indirektan način upućuju na stepen prisustva
polutanata u vazduhu. Primenom bioloških metoda, dobijamo rezultate o
celokupnom delovanju polutanata prisutnih u vazduhu, a ne samo
pojedinačnog agensa. Sa obzirom da je u atmosferi prisutan veći broj
polutanata, oni najčešće deluju kao celina, sinergistički. Takođe, primenom
ovih metoda uz pomoć bioindikatora, moguće je sagledati negativno
delovanje polutanata u okviru dužeg perioda, jer organizami tokom vremena
akumuliraju agense u svom telu (bioakumulacija).
Prednost biološkog monitoringa – biomonitoringa u odnosu na fizičko-
hemijski monitoring se ogleda u:
Biomonitoring daje kumulativnu sliku zagađenja
Biomonitoring je jeftiniji od ostalih tipova monitoringa
U biološkom monitoringu zagađenosti vazduha koriste se lišaji i
mahovine.
88
1.4. Opšte karakteristike lišaja
1.4.1. Šta su lišaji
Lišaji predstavljaju jedinstvenu grupu živih organizama,
sastavljenu od dve komponente – alge (phycobiont) i gljive
(mycobiont). Alga i gljiva zajedno čine organizam sa novim
anatomskim, morfološkim, fiziološkim i ekološkim karakteristikama.
Gljive koje ulaze u sastav lišaja pripadaju klasi askomiceta
(Ascomycetes), ili bazidiomicetama (Basidiomycetes). Alge koje ulaze u
sastav lišaja uglavnom pripadaju zelenim i modrozelenim algama.
1.5.2. Morfološka građa lišaja
U morfološkom pogledu, razlikujemo tri osnovna tipa talusa
Korast Listast Žbunast
Glavni deo tela lišaja čini gljiva i od nje zavise oblik i izgled samog
lišaja. Alga, koja je autotrofni organizam fotosintetiše i stvara organske
materije koje koristi gljiva. S druge strane , alga od gljive prima vodu,
mineralne soli, ugljen-dioksid oslobođen procesom disanja. Ovakav
odnos predstavlja obligatni mutualistički tip odnosa - simbiozu, gde oba
člana imaju koristi. Takođe, alge u sastavu lišaja imaju prednost u
odnosu na one koje žive slobodne sa obzirom da lišaji opstaju na raznim
supstratima i u nepovoljnim uslovima, alge su na taj način „pobedile“
nepovoljna staništa i održale se zahvaljujući interakciji sa gljivama.
99
Lišaji apsorbuju vodu celom površinom svog tela i primaju je u
vidu vodene pare iz vazduha.
Jedna od bitnih karakteristika lišaja je da sadrže lišajske
kiseline. Determinisanje mnogih vrsta lišaja se vrši upravo prema vrsti
lišajske kiseline koju sadrži.
Lišaji se mogu razmnožavati vegetativno (bespolno) i polno. Kod
vegetativnog razmnožavanja, na talusu lišaja se razvijaju jedinstvene
vegetativne strukture, takozvane soredije, izidije, skvamule, lobule itd.
U lišaju se polno razmnožava samo fungalna komponenta, tako što
obrazuje apotecije ili peritecije sa askusima i askosporama.
Lišaji veoma sporo rastu. Godišnje, priraštaj njihovog tela je
ponekad manji od jednog centimetra. Iz tog razloga ne mogu opstati u
staništima sa bujnom vegetacijom. Lišaji su dugoživeći organizmi. Za
neke alpske i arktičke vrste smatra se da su stare preko hiljadu godina.
Lišaji se u celini odlikuju širokom geografskom rasprostranjenošću,
kosmopoliti su. Rasprostranjeni su od arktičkih područja do umerenih i
tropskih zona. Naseljavaju staništa koja karakterišu nepovoljni ekološki
uslovi za većinu drugih organizama, kao što su pustinje, polarni regioni i
vrhovi planina.
1.4.3. Upotreba lišaja
Iako se često ne pominje značaj lišaja i njihova upotreba, lišaji
imaju veliki značaj, kako za čoveka tako i za ostale organizme. U
narodnoj medicini primena lišaja ima dugu istoriju. Još u starom Egiptu
korišćena je vrsta Pseudoevernia furfuracea. Hipokrat je preporučivao
korišćenje Usnea barbata za lečenje pojedinih bolesti. (Stevanović i
Vasić,1995.)
U srednjem veku su neke vrste lišaja bile cenjene od strane
„medicinara“, kao što su: Lobaria pulmonaria, Parmelia sulcata ili
Peltigera canina.
Danas, lišaji se koriste relativno malo u medicini, iako su
otrkrivene lišajske kiseline sa antibiotičkim svojstvima. Lišajska
supstanca, žuti pigment, tzv. usninska kiselina je antibiotik koji je našao
široku primenu u mnogim komercijalnim proizvodima a koristi se i za
lečenje spoljašnjih upalnih procesa i površinskih rana.
1100
Mnoga esencijalna ulja i derivati depsida su ekstrahovani iz vrsta
roda Evernia, Parmelia i Ramalina. Zbog toga se koriste u kozmetičkoj
industriji, naročito u Francuskoj.
Lišaji predstavljaju vazan izvor hrane za mnoge životinje, naročito
u arktičkim regionima. Značajan su izvor hrane irvasima i karibuima
tokom zime i to vrste iz roda Cladonia i Cetraria.
1.4.4. Lišaji kao bioindikatori
Prva istraživanja iz oblasti bioindikacije lišaja, vezana za
zagađenost vazduha datiraju još iz 19. veka. 1866. Godine Nylander
je zapazio da je fungia lišaja u Luksemburškom parku u Parizu
siromašnija u odnosu na okolinu grada. Primećeno je da u centru
grada brojnost individua i vrsta lišaja je obično manja nego u okolini
grada, dok u nekim industrijskim zonama lišaji potpuno odsustvuju.
Njihov nestanak je doveden u vezu sa velikim zagađenjem vazduha,
naročito sa visokom koncentracijom SO2, već u koncentraciji od 0,08-
0,1 mg/m3 vazduha počinje da deluje negativno na lišaje, jer dovodi
do stvaranja mrkih polja u hloroplastima alge, što posle izvesnog
vremena izaziva nekrozu i propadanje lišaja. Visoka osetljivost lišaja
se zasniva na specifičnoj prirodi ovog organizma. Algalna
komponenta čini oko 5% i metabolički procesi se pretežno u njoj
odvijaju.
Postoji više razloga zašto su lišaji dobri bioindikatori:
1. Lišaji nemaju površinski zaštitni sloj na svom talusu, tako da
polutanti prodiru u njihov talus i negativno utiču na ćelije obe
komponente, alge i gljive;
2. Hranu usvajaju iz vazduha i iz padavina, te se na taj način
zagađujuće supstance dospevaju u talus lišaja;
3. Za razliku od vaskularnih biljaka, lišaji nemaju mogućnost da
odbace pojedine delove tela i da se na taj način oslobode štetnih
supstanci, akumuliranih u telu. Takođe, lišaji nemaju mogućnost
izlučivanja, na taj način sve supstance koje usvoje, trajno ostaju u
talusu.
1111
4. Lišaji metabolišu u toku cele godine, jer im niska temperatura ne
ograničava proces fotosinteze.
5. Lišaji su dugoživeći organizmi i sporo rastu. Na taj način je
moguće pratiti negativne uticaje u dugom vremenskom periodu.
6. Alga i gljiva su čvrsto povezane, svako zagađenje dovodi do
narušavanja simbioze između ove dve komponente.
Ove osobine su omogućile da se upravo lišaji koriste kao indikatori
opšteg stepena zagađenosti vazduha. Ovaj oblik bioindikacije se
zasniva na činjenici da su različite vrste lišaja različito osetljive na
stepen zagađenosti vazduha, naročito na koncentraciju SO2, koji je
prisutan svuda gde i sagorevanje fosilnih goriva. U najzagađenijim
područjima, lišaja nema. Prve reaguju žbunaste i listaste forme, jer
je i površina njihovog tela veća, te samim tim akumuliraju veću
količinu polutanata u svom talusu. Diverzitet lišaja obrnuto je
proporcionalan stepenu zagađenosti vazduha.
Neke vrste lišaja koje su indikatori različitog nivoa
zagađenja
Visoko
zagađenje
Umereno
zagađenje
Neznatno
zagađenje
Minimalno
zagađenje
Hypogymnia
physodes
Evernia
prunastri
Parmelia
caperata
Usnea
subfloridana
Xanthoria
parietina
Foraminella
ambigua
Graphis
scripta
Parmelia
perlata
Lecanora
dispersa
Lecanora
chlarotera
Bryoria
fucescens
Degelia
plumbea
Diploicia
canescens
Ramalina
farinacea
Physconia
distorta
Ramalina
fraxinea
Lepraria
incana
Lecidella
elaeochroma
Opegrapha
varia
Teleoschistes
flavicans
1122
1.5. Pregled dosadašnjih istraživanja na teritoriji Srbije i Jugoslavije
Na prostorima Srbije, lišaji se prvi put pominju u radu Josifa
Pančića,1859. godine u kome piše o nekim posebnim biljkama koje
rastu na serpentinima, odnosno o lišajima i mahovinama (Stevanović &
Vasić, 1995). Simić je od 1888. godine do 1890. prikupljao lišaje i naveo
81 takson i na taj način predstavio prvi prilog za floru lišaja u Srbiji
(Pejčinović et al.2000). Kasnije su Marinović i Pejčinović ispitivali pH
vrednosti supstrata kore različitih vrsta drveća na razvitak vrste
Xanthoria parietina (L.) Fr. (Marinović, 1988)
Murat Murati je na više lokaliteta ispitivao lišaje u Srbiji, 70-ih i
80-ih godina. (Murati, 1992) Rad Kušana je poslužio kao osnova za rad
Gajića i Koraća „Pregled lišajeva u Srbiji“ (Gajić & Korać,1991), u kojem
se za područje naše zemlje navode 322 vrste lišaja (Stevanović & Vasić,
1995). Rezultati dugotrajnih istraživanja Frana Kušana su dela:
„Prodromus flore lišaja Jugoslavije“ gde je opisao 1159 vrsta i 750 novih
formi lišaja i „Centraria islandica u Jugoslaviji“.(Kušan, 1953) Bilovitz je
istraživao lišaje i u našoj zemlji, kada je prezentovao 115 vrsta
zasnovanih na herbarijumskim podacima i istraženoj literaturi (Bilovizt &
Mayrhofer, 2008). Opisao je 11 novih vrsta: Caloplaca hymenea,
Fuscopannaria ignobilis, Hypogymnia laminisorediata, Mycobilimbia
hypnorum, Pertusaria hymenea, Polychidium muscicola, Pycnora
xanthococca, Rhizocarpon kakurgon, Spilonema revertens, Trapelia
placodioides i Xanthoria ulophylloides. U skorije vreme rađeno je na
zaštiti lišaja u Srbiji, kao i analiza dosadašnje zaštite (Ivančević et al.
2013).
„Lišajevi su izrazito osetljivi na zagađenje vazduha, a posebno na
prisustvo sumpor-dioksida, pa su zbog toga ovu pojavu botaničari uočili
još u 19. veku, kada je počelo ozbiljnije zagađivanje vazduha“
(Jablanović et al. 2003). O lišajima kao bioindikatorima rađena su
brojna istraživanja na raznim područjima, a neka od njih su:
„Bioindikacija aerozagađenja na području grada Niša korišćenjem lišaja“
(Cvijan & Stamenković, 1996); „Bioindikacija aerozagađenja u Prokuplju
putem lignikolnih lišaja“ (Stamenković, 1997); „Lišajna flora Vranja i
uže okoline“ (Pejčinović et al. 2002), a kasnije i Stamenković i Cvijan
(2004). Lišajsku fungiju Pirota kao i bioindikaciju vazduha istraživao je
1133
Stamenkovć (Stamenković, 2002) a Leskovca, Stamenković i Cvijan
(Stamenković & Cvijan, 2002). Takođe su istražili i determinisali
zagađene zone u Knjaževcu (2010), gde su utvrdili dve zone sa
razlučitim stepenom zagađenja. (Stamenković & Cvijan, 2010)
1144
2. Geoklimatkse karakteristike opštine Aleksinac
Geografski polažaj Aleksinca sa
43° 32´ geografske širine i 21° 43´
geografske dužine i nadmorskom visinom
od 140-240 m, ima sva obeležja umereno
kontinentalnog podneblja. Grad Aleksinac
se nalazi 210 km jugoistočno od
Beograda, 30 km severozapadno od Niša,
na međunarodnom drumskom i
železničkom Koridoru 10. Aleksinačka
kotlina je oivičena Ozrenskim planinama
na severoistoku i Malim i Velikim
Jastrebcem na jugozapadu, na ušću
Sokobanjske Moravice u Južnu Moravu. Teritorija opštine Aleksinac se sastoji
od brdsko-planinskog i ravničarskog dela koji leži u dolini reke Južne Morave. U
ravničarskom delu u pogledu kvaliteta zemljišta preovladavaju aluvijalni kanali
i gajnjača, dok u brdsko-planinskom delu od tipova zemljišta preovladava
smonica.
U hidrografskom pogledu područje opštine Aleksinac je bogato vodenim
tokovima i sa svojom hidrografskom mrežom predstavlja deo sliva Južne
Morave. Ukupna količina vode je povećana izgradnjom veštačke akumulacije
„Bovan“. Kroz Aleksinac protiče reka Moravica, sa tokom od 20 km od
Bovanskog jezera do ušća u Južnu Moravu.
Na području opštine Aleksinac, vlada umereno-
kontinentalna klima koja se odlikuje većim godišnjim
temperaturnim kolebanjima, tako da su izražene
značajne razlike u temperaturi tokom godine. Najčešći
vetrovi su severozapadni, istočni, jugoistočni i južni. U
samom naselju, oseća se uticaj svakodnevnog
„lahora“ što utiče na permanentno provetravanje
grada, odnosno prostorna situacija je
aeromeliorativna. Teritorija opštine Aleksinac
nalazi se u zoni 7-og stepena seizmičkog intenziteta po skali MCS. (LEAP)
Aleksinački kraj raspolaže sa 70 660 hektara zemljišne površine. Od tog
zemljišta 20 150 hektara je pokriveno šumom, što je 28,5 % ukupne teritorije.
Ove šume zauzimaju 1,2 % ukupnog šumskog fonda Srbije. Ostali deo
Aleksinačkog kraja je pod kulturama. Najrasprostranjenija je žito, a pored
SSLL..11 „„RRUUŽŽAA VVEETTRROOVVAA““ NNAA PPOODDRRUUČČJJUU
AALLEEKKSSIINNCCAA
1155
njega gaji se i duvan, vinova loza, povrtarske kulture i u manjoj meri prisutni
su voćnjaci. Poljoprivredno zemljište zauzima 64% teritorije.
2.1. Kvalitet vazduha u Aleksincu
Kvalitet vazduha u Aleksincu uslovljen je klimatskim, geografskim,
geomorfološkim karakteristikama i emisijom polutanata iz raznih stalnih
i povremenih izvora (Đorđević at all, 2007).
Privredni razvoj, potrebe za sve većom količinom energije i
intenzivna urbanizacija Aleksinca uslovljava relativno veliki broj
antropogenih izvora zagađivanja. Osnovni uticaji na kvalitet vazduha u
Aleksincu uslovljeni su:
1. Tehnološkim procesima i operacijama industrije i male privrede,
2. Sagorevanjem benzina, dizel goriva i drugog pogonskog goriva,
transformisanjem hemijske energije goriva u neki drugi oblik
energije, pre svega u toplotnu.
Izraženi, nedovoljno planski razvoj
industrije u Aleksincu doveo je do
negativnih karakteristika u pogledu
lokacije industrijskih objekata pa time i
njihovih emitera, koji se nalaze u istom
prostoru ili u neposrednoj blizini
naseljenih područja.
Rasporedom industrijskih preduzeća na
području opštine formirane su:
1. Severozapadna industrijska
zona
2.Južna industrijska zona
3.Industrijska zona u Žitkovcu
Industrijski lokaliteti se nalaze na rubnim delovima stambenih zona ili su
delimično u sklopu urbanizovanih delova grada.
SSLLIIKKAA 22.. TTOOPPOOGGRRAAFFSSKKAA KKAARRTTAA OOPPŠŠTTIINNEE AALLEEKKSSIINNAACC
((ĐĐOORRĐĐEEVVIIĆĆ EETT AALLLL,, 22000077))..
1166
U Aleksnincu industrijska energetska postrojenja kao i individualne
kotlarnice u kojima se vrši sagorevanje fosilnih goriva dovode do emitovanja
zagađujučih supstanci. Kao produkt sagorevanja goriva, pored gasovitih
supstanci oslobađa se dim i čađ.
Slika 3. Položaj industrijskih preduzeća u opštini Aleksinac
Na užem području opštine Aleksinca nalazi se 14 registrovanih
kotlarnica koje za proizvodnju toplotne energije koriste ugalj, mazut i
lož-ulje. Izračunata prosečna godišnja emisija polutanata koji nastaju
sagorevanjem uglja i tečnih goriva iz kotlarnica data je u sledećoj tabeli.
1177
Tabela 2. Proračunata masa emitovanih polutanata iz instalisanih kotlovskih
kapaciteta u oblasti školstva, dečijih ustanova, zdravstvenih i drugih
delatnosti. (Anonimus, 2006)
Naziv preduzeća
Kg emitovanog polutanta/ m3 vazduha
HCHO CH4 NOx SO2 SO3 CO
Zdravstveni centar Aleksinac
52,75 52,75 1
896,2
6
6 616,26
84,39 52,75
Gerentološki
centar 39,56 39,56
1 422,2
4
4
962,34 63,3 39,56
Dečiji vrtić Lane 26,37 26,37 948,1
3
3
308,13 42,2 26,37
Autobuska stanica
13,19 13,19 21,1 13,19
Hotel Putnik 2 268
Tehnička i poljoprivredna
škola 26,37 26,37
948,1
3
3
308,13 42,2 26,37
Niška banka 13,19 13,19 474,1
2
1654,1
2 21,1 13,19
SDK
OŠ Ljupče
Nikolić 13,19 13,19
474,1
2
1654,1
2 21,1 13,19
Dom Kulture 13,19 13,19 474,1
2 1654,1
2 21,1 13,19
Viša škola za
obrazovanje vaspitača
0,3 680,41 544,3
3 3 401, 98
Dom učenika 0,3 680,41 544,3
3 3 401,98
PTT 18,46 18,46 663,6
7 2 315,6 29,54 18,46
Opštinska
uprava 18,46 18,46
663,6
7
2 315,
6 29,54 18,46
Slika 4. Ukupna god. masa emitovanih
polutanata iz ind. kotlovskih postr. i
instalisanih kotlovskih postr. u oblasti
školstva, dečijih ustanova, zdravstva i dr.
(Anonimus, 2006)
1188
2.2 Stanje vazduha u Aleksincu
Hemijska analiza zagađujućih supstanci u vazduhu, ne sprovodi se
na teritoriji Aleksinca. U Lokalnom ekološkom planu opštine Aleksinac se
navodi da nije neophodna potreba praćenja specifičnih zagađujućih
supstanci koje potiču iz industrijskih preduzeća.(Anonimus, 2006)
Smatra se da primenjene tehnološke operacije i fizički obim proizvodnje
ne dovode do emisija visokih koncentracija specifičnih zagađujućih
supstanci u atmosferu.
Emisija tipičnih zagađujućih supstanci koje su nastale
sagorevanjem fosilnih goriva, može dovesti do narušavanja kvaliteta
vazduha na teritoriji Aleksinca.
Na bazi postupka korišćenih za proračun koncentracije
komponenata aerozagađenja za karakteristične doenice dobijeni su
podaci koji predstavljaju merodavne pokazatelje aerozagađenja. Podaci
su dobijeni uvažavanjem merodavnih meteroloških uslova vodeći računa
o prostornom položaju i brzini najčešće zastupljenih vetrova. Merodavni
pokazatelji erozagađenja prikazani su u tabelama po karakterističnim
deonicama.
Tabela 3. Izmerene koncentarcije pojedinih supstanci u vazduhu
(Anonimus, 2006)
Rast.,m 00 25 50 70 100 200 300
COCB
COMAX .3092
1.137
.1513
.591
.08
.33
.0473
.204
.0313
.14
.0122
.059
.0081
.041
HCCB
HCMAX .0303
.1111
.0148
.0578
.0078
.0322
.0046
.0199
.0031
.0137
.0012
.0058
.0008
.004
NOCB
NOMAX .0267 .0959
.0116
.0443 .0055 .022
.0029
.0123 .0018 .0077
.0005
.0024 .0003 .0012
NO2CB
NO2MAX .0089 .032
.0072
.0275 .0051 .0204
.0037
.0155 .0028 .0123
.0015
.0071 .0011 .0055
PbCB
PbMAX .00017 .00063
.00009
.00033 .00005 .00018
.00003
.00011 .00002 .00008
.00001
.00003 .0
.00002
SO2CB SO2
.0034
.0134 .0017 .0066
.0009
.0036 .0005 .0022
.0004
.0015 .0002 .0006
.0001
.0005
CCCB
CCMAX .001
.004
.005
.002
.0003
.0011
.0002
.0006
.0001
.0004
0
.0002
0
.0001
1199
3. Materijal i metode
U biološkoj indikaciji zagađenosti vazduha pomoću lišaja, koriste
se epifitski lišaji (korast, listast i žbunast tip). Epilitski lišaji su manje
pogodni s obzirom da naseljavaju podlogu koja je karbonatnog porekla.
Takva podloga delimično neutrališe negativni efekt izduvnih gasova koji
su po svojoj pH vrednosti kisele reakcije.
U radu je korišćen metod lišajske indikacije kvaliteta vazduha, kao
i izračunavanja indeksa atmosferske čistoće vazduha IAP (index of
atmospheric purity). Indeks se izračunava prema formuli:
IAP = 1/10 ∑n
1 (Q X f)
IAP – index of atmospheric purity
Q - ekološki indeks svake vrste
F – koeficijent koji predstavlja čestoću nalaženja svake vrste,
kao i njenu pokrovnost na svakom istraživanom mestu (izražava se
vrednostima od 1 – 5)
Pre terenskog rada, obezbeđena je karta istraživane oblasti, radi
obeležavanja tačaka na kojima su posmatrani i sakupljeni uzorci
lišajskih vrsta. Identifikacija je obavljena korišćenjem ključeva za
determinaciju (Kušan, 1953; Kušan, 1992; Partl, 2009).
Korišćenjem IAP dobijaju se precizniji podaci o kvalitetu vazduha,
sobzirom da se u izračunavanju uzimaju u obzir i čestoća nalaženja
pojedinih vrsta lišaja, ali i stepen njihove pokrovnosti.
„Normalna zona“ – obuhvata područja u kojima je vazduh čist, ili
sa koncentracijama SO2 od 0,0 do 30 – 40 µg/m3, IAP >19
„Zona borbe“ – u ovoj zoni se nalaze lišajske vrste koje indukuju
koncentraciju SO2 od 30 do 150 µg/m3, IAP ≈ 9 – 19
„Lišajska pustinja“ – u ovoj zoni koncentracija SO2 je u velikom
delu godine viša od 170 µg/m3, IAP ≈ 3 – 8
2200
4.Rezultati
Analizom sakupljenih uzoraka, utvrđeno je da je istraživano
područje Aleksinca siromašno u pogledu lišaja. Veći deo grada, centar,
kao i delovi oko prometnih saobraćajnica se odlikuju odsustvom lišaja.
Nešto bolja situacija je na periferiji grada, na Aleksinačkom Rudniku,
kao i na ulazu u grad, gde se nalazi park „Brđanka“.
U ovom istraživanju na teritoriji Aleksinca zabeleženo je prisustvo
10 vrsta lišaja iz 9 rodova. Najučestalija vrsta je Xanthoria parietina
(100%), zatim Phaeophyscia orbicularis (81,82), Physcia adscendens
(72,73), kao i Candelariella xanthostygma (54,54). Ređe se javljaju
sledeće vrste: Melanellia subaurifera (27,27), Evernia prunastri (18,18),
Arthonia punctiformis (9,09), Melanellia exasperatula (9,09), Parmelia
sulcata (9,09) i Physconia enteroxantha (9,09).
Tab. 5. Taksoni lišaja konstatovani na istraživanom području
Lišaj Autor
Arthonia punctiformis Ach.
Candelariella xanthostigma (Ach.)Lettau
Evernia prunastri (L.) Ach.
Melanelia exasperatula (Nyl.) Essl.
Melanellia subaurifera (Nyl.) Essl.
Parmelia sulcata Taylor
Phaeophyscia orbicularis (Neck.) Moberg
Physcia adscendens (Fr.) Oliv.
Physconia enteroxantha (Nyl.) Poelt.
Xanthoria parietina (L) Th. Fr.
2211
Tab. 6. Konstatovani taksoni lišaja na području Aleksinca i tačke na
kojima su pronađeni
Lišaj Istraživana tačka
Arthonia punctiformis 9
Candelariella xanthostigma 1,2,3,5,8,11
Evernia prunastri 3,7
Melanelia exasperatula 9
Melanellia subaurifera 2,7,10
Parmelia sulcata 11
Phaeophyscia orbicularis 1,2,3,4,5,6,7,8,9
Physcia adscendens 1,2,3,5,7,8,10,11
Physconia enteroxantha 4
Xanthoria parietina 1,2,3,4,5,6,7,8,9,10,11
Tab. 7 . Lista drvenastih biljaka i tačaka na kojima su nađeni lišajevi u
Aleksincu
Biljka Istraživana tačka
Robinia pseudoacacia 1 2 3 7 8 11
Tilia plathyphyllos 1 4 5 6 7
Betula pendula 1 4
Castanea sativa 1 6 8 10 11
Acer sp. 4 5
Prunus cerasus 6 9
Malus communis 9
Diospyros kaki 9
2222
Za svaku istraživanu tačku izračunat je indeks atmosferske čistoće
vazduha (IAP), na osnovu koeficijenta pokrovnosti (f) i ekološkog
indeksa (Q) svake vrste. Izračunate vrednosti IAP se kreću od 2 do 6 .
Veće vrednosti indeksa ukazuju na bolji kvalitet vazduha.
Tabela 8. Istraživane tačke, vrednost ekološkog indeksa svake vrste (Q), koeficijent
pokrovnosti ( f ), procent nalaženja svake vrste i vrednosti indeksa atmosferske
čistoće (IAP)
QQ IISSTTRRAAŽŽIIVVAANNAA
TTAAČČKKAA//VVRRSSTTAA 11 22 33 44 55 66 77 88 99 1100 1111 %%
33 Arthonia
punctiformis
11 99,,0099
33..3333 Candelariella
xanthosma
22 55 33 11 33 33 5544,,5544
44 Evernia
prunastri
11 11 1188,,1188
33 Melanelia
exasperatula
22 99,,0099
33..3333 Melanelia
subaurifera
33 11 11 2277,,2277
33 Parmelia
sulcata
44 99,,0099
33 Phaeophyscia
orbicularis
55 55 44 55 33 55 55 55 44 8811,,8822
33..2255 Physcia
adscendens
44 44 22 22 33 55 55 55 7722,,7733
22 Physconia
enteroxantha
33 99,,0099
22..99 Xanthoria
parietina
33 33 11 44 33 33 22 33 33 33 22 110000
IIAAPP 44 66 44 33 33 22 44 55 33 22 44
2233
Slika 5: Zone lišajske indikacije kvaliteta vazduha u Aleksincu
LLEEGGEENNDDAA::
-- IISSTTRRAAŽŽIIVVAANNAA TTAAČČKKAA
AA –– „„LLIIŠŠAAJJSSKKAA PPUUSSTTIINNJJAA““
BB –– ZZOONNAA „„ BBOORRBBEE““
2244
5. Diskusija
Na osnovu dobijenih rezultata i spajanjem tačaka sa sličnim nivoom
aerozagađenja, dobijene su dve lišajske zone u Aleksincu. Ceo centar kao i
veći deo grada nalazi se u zoni „lišajske pustinje“, odnosno na tim područjima
nije pronađen nijedan primerak lišaja. Sa obzirom da u ovim zonama grada,
ne postoje fabrike niti industrijski objekti, koji bi uticali na kvalitet vazduha,
saobraćaj je glavni faktor nestanka lišaja u ovim delovima grada. S obzirom
da primenjene tehnološke operacije, kao i fizički obim proizvodnje ne dovode
do emisija visokih koncentracija zagađujućih supstanci u vazduhu, one
uglavnom potiču iz motornih vozila. Na bazi postupka korišćenih za proračun
koncentracije komponenata aerozagađenja za karakteristične deonice,
dobijeni su podaci koju ukazuju na određeni stepen aerozagađenja.
Tabela 9. Izračunate dnevne emisije zagađujućih supstanci pri
određenoj brzini kretanja motornih vozila i određene brzine pređenog
puta na raskrsnici Lele Popović – Tihomira Đorđevića (Anonimus, 2006)
Emitovane zagađujuće supstance CO CxHy NOx
Ukupna dnevna emitovana količina
zagađujućih supstanci (kg/dan) 1239 232,77
329,6
7
Brzina putničkih automobila (km/h) 42,5
Brzina teretnih vozila (km/h) 26,6
Dužina pređenog puta (km) 0,05
Na osnovu podataka dobijenih analizom za karakteristične uslove i
odabrane deonice i granične vrednosti zaključeno je da postoji malo
saobraćajno opterećenje i slobodni koridori bez ivične izgradnje. U
Lokalnom ekološkom planu opštine Aleksinac se navodi da negativni
uticaji aerozagađenja na ljude, životinje i objekte nisu značajni.
Međutim, ne navodi se nikakav uticaj na biljke i ostale organizme.
Odsustvo lišaja pokazuje suprotno. Sa obzirom da su merenja obavljana
2255
2004. godine postoji mogućnost da se proteklih godina stanje vazduha
pogoršalo, usled intenziviranja saobraćaja.
SSLLIIKKAA 66.. Raskrsnica na kojoj je izračunata emisija NOx, CO, CxHx u
izduvnim gasovima motornih vozila (Anonimus, 2006)
Svi ovi faktori uslovili su odsustvo lisaja u većem delu grada, sem
jugoistočnog i severozapadnog dela. Prisustvo određenih taksona lišaja
u jugoistočnom delu grada, tačnije u parku Brđanka, uslovljen je većom
nadmorskom visinom, manjom koncentracijom stanovnika a samim tim
i automobila, kao i bogatstvom biljnog pokrivaca koji je na ovom
prostoru prisutan. Vegetacija parka Brđanka u određenoj količini deluje
kao pufer, odnosno ima sposobnost prečišćavanja vazduha. Prisustvo
lišaja je zapaženo i na izlazu iz Aleksinca, u blizini nekadašnjeg rudnika.
Područje Aleksinačkog Rudnika je u manjoj meri naseljeno u odnosu na
ostali deo grada, fabrike koje su nekada radile su zatvorene, postoje
površine pokrivene vegetacijom (dominiraju četinarske vrste biljaka), pa
su verovatno ovi faktori omogućili lišajima da u ovoj sredini opstanu.
Njihova brojnost nije velika, ali su svakako brojniji nego u ostalim
delovima grada.
Za poređenje razultata lihenoloških istraživanja, mogu se
upotrebiti rezultati dobijeni za Sokobanju. Aleksinac je udaljen od
Sokobanje 31 km.
2266
Sokobanja se nalazi na nadmorskoj visini od oko 400 m . Kao i u
Aleksincu i u Sokobanji je zastupljena umereno-kontinentalna klima sa
blagim zimama i godišnjim amplitudama temperature do 23 ͦ C.
Sokobanja je bogatija od Aleksinca u vidu biljnog pokrivača.
U Sokobanji je konstatovana 21 vrsta lišaja iz 15 rodova
(Stamenković, 2013), gde je najzastupljeniji rod Melanelia. Vrste koje
su zastupljene i na području Aleksinca i na području Sokobanje su:
Candelariella xanthostigma, Evernia prunastri, Melanelia exasperatula,
Melanelia subaurifera, Parmelia sulcata, Phaeophyscia orbicularis,
Physcia adscendens, Physconia enteroxantha i Xanthoria parietina.
Vrste koje su zastupljene samo u Sokobanji su: Buelia punctata
(Hoff.) A. Massal. Hypogymnia physodes (L.) Nyl. Lecanora carpinea
(L.) Vain. Lepraria incana (L.) Ach. Melanelia acetabulum (Heck.) Essl.
Melanelia exasperata (De not) Essl. Parmelia tiliacea (Hoffm.) Hale
Parmelina pastillifera (Harm.) Hale Pertusaria amara (Ach.) Nyl. Physcia
aipolia (Ehrh. ex Numb.) Furnr. Physconia grisea (Lam.) Poelt
Pseudoevernia furfuracea (L.) Zopf.
Ono što je karakteristično za Sokobanju je prisustvo „normalne
zone“, što nije slučaj u Aleksincu. Takođe, „lišajska pustinja“ u
Sokobanji ne postoji. U Sokobanji ne postoje područja sa visokim
stepenom aerozagađenja, zbog nerazvijene industrije, kao i manjeg
intenziteta saobraćaja u odnosu na Aleksinac. Na osnovu gore
pomenutog, možemo zaključiti da je vazduh u urbanom području
Sokobanje relativno dobrog kvaliteta, što nije slučaj u Aleksincu.
2277
66..ZZAAKKLLJJUUČČAAKK
Aleksinac je grad sa 17 978 stanovnika i slabo razvijenom
industrijom. Glavna privredna grana je poljoprivreda.
Bioindikacija kvaliteta vazduha korišćenjem lišaja, do sada nije
rađena na teritoriji Aleksinca.
Na 11 istraživanih tačaka pronađeno je 10 vrsta lišaja iz 9 rodova.
Najzastupljenije vrste lišaja su : Xanthoria parietina, Phaeophyscia
orbicularis, Physcia adscendens i Candelariella xanthostigma. Manje
zastupljene vrste su: Arthonia punctiformis, Evernia prunastri, Melanelia
exasperatula, Melanelia subaurifera, Parmelia sulcata i Physconia
entroxantha.
Izračunavanjem indeksa atmosferske čistoće (IAP) i spajanjem
tačaka sa sličnim vrednostima IAP, dobijene su zone sa različitim
stepenom aerozagađenja u Aleksincu. Zona sa najvećim stepenom
zagađenosti vazduha, odnosno zona „lišajske pustinje“ sa visokom
koncentracijom SO2 u vazduhu, obuhvata skoro čitavo područje grada,
sem parka Brđanka i naselja Aleksinački Rudnik.
Niža koncentracija SO2 u vazduhu je u jugoistočnom i
severozapadnom delu grada, gde se mogu naći pojedine lišajske vrste.
Uzorci sa sakupljani sa kore više drvenastih vrsta, a najčešće iz
rodova Robinia pseudoacacia, Tilia plathyphyllos i Castanea sativa.
Tolerantne vrste lišaja su: Phaeophyscia orbicularis, Physcia
adscenden, Xanthoria parietina i Candelariella xanthostigma.
2288
7. Literatura
Anonimous, 2009: Zakon o zaštiti vazduha. - Službeni glasnik Republike
Srbije 36/09, Beograd.
Anonimous, 2010: Uredba o uslovima za monitoring i zahtevima
kvaliteta vazduha. - Službeni glasnik Republike Srbije 11/10, Beograd.
Anonimus, 2006: Lokalni ekološki akcioni plan opštine Aleksinac. –
Uprava za zaštitu životne sredine, Aleksinac.
Anonimus, 2012: Statistički godišnjak Srbije. – Republički zavod za
statistiku, Beograd.
Besermenji, S., 2007: Zagađenje vazduha u Srbiji. – Geographical
institute „Jovan Cvijić“ SASA collection of papers 57: 495-501, Beograd.
Bilovitz, P., Mayrhofer, H., 2008: A contribution to the Lichenized Fungi
of Serbia. - Sauteria 15: 79-84.
Cvijan, M., Subakov-Simić, G., Krizmanović, J., 2008: Monitoring of the
„lichen desert“ in the Belgrade area. – Archives of Biological Sciences
60(2): 215-222.
Čučulović, A., Veselinović, D., Miljanić, Š., 2012: Desorpcija
radiocezijuma-137 iz lišaja Centraria Islandica (L.) Ach. rastvorima koji
simuliraju kisele kiše. – Hem. Ind. 66(5): 701-705.
Đorđević, A., Živković, N., Popović, D., 2007: Zavisnost kvaliteta
vazduha grada Aleksinca od energetskih postrojenja. (Dependence air
quality borough Aleksinca by energy power engineering). – Zbornik
radova ekološka istina/ Ecological Truth – Ekolst 07: 291-295,
Sokobanja.
Đukanović, M., 1991: Ekološki izazov. – Elit, str. 153-192, Beograd.
Đukanović, M., 1996: Životna sredina i održivi razvoj. – Elit, str. 3-55,
Beograd.
Ivančević, B., Matavulj, M., Karaman, M., 2013: Lichens in Serbian
legislation. – Zbornik Matice srpske za prirodne nauke / Jour. Nat. Sci,
Matica Srpska Novi Sad 124: 355-365, Novi Sad.
2299
Jablanović, M., Jakšić, P., Kosanović, K., 2003: Uvod u ekotoksikologiju.
– Univerzitet u Prištini, Priština.
Kostić, M., 1969: Aleksinačka kotlina. – Zbornik radova Geografskog
instituta „Jovan Cvijić“ 22: 453-455, Beograd.
Kušan, F., 1953: Prodromus flore lišaja Jugoslavije. - Odjela za prirodne
nauke, Zagreb.
Marinović, R., 1988: Osnovi mikologije i lihenologije. – Naučna knjiga,
Beograd.
Markert, B., Breure, A., Zechmeister, H., 2003: Bioindicators &
Biomonitors, - Elsevier, University of Michigan, Michigan.
Murati, M., 1992: Flora lišajeva 1. - Viša pedagoška škola “Bajram
Curri“ Đakovica, Priština.
Murati, M., 1992: Flora lišajeva Slovenije, Hrvatske, Vojvodine, Bosne i
Hercegovine, Srbije, Crne Gore, Kosova i Makedonije. – Viša pedagoška
škola „Bajram Curri“ Univerziteta u Prištini, Priština.
Partl, A., 2009: Lišajevi, Priručnik za inventarizaciju i praćenje stanja. –
Državni zavod za zaštitu prirode, Zagreb.
Pejčinović, D., Bogdanović- Dušanović, G., Dušanović, D., 2000: Lichens
flora of Vranje and its vicinity. - Proceeding of 6th Symposium on Flora
of the Southeastern Serbia '00: 39-43, Sokobanja.
Ristić, Svetlana, 2012: Indikacija kvaliteta vazduha u Blacu korišćenjem
lišaja kao bioindikatora, Master thesis, – Prirodno-matematički fakultet,
Univerzitet u Nišu.
Savić, S., 1995: Diverzitet lišajeva (Lichenes) Jugoslavije sa
pregledom vrsta od međunarodnog značaja. – In Stevanović, V., Vasić,
V., (ed.): Biodiverzitet Jugoslavije sa pregledom vrsta od
međunarodnog značaja. – Biološki fakultet i Ecolibri, Beograd, 151-157.
Stamenković, Olivera, 2013: Korišćenje lišaja kao bioloških indikatora
kvaliteta vazduha urbanog područja Sokobanje, Master thesis, -
Prirodno-matematički fakultet, Univerzitet u Nišu.
3300
Stamenković, S., 1997: Biological indication of air pollution in Prokuplje
by means of lignicolous lichens. - Ekologija 32: 107- 110, Beograd.
Stamenković, S., 2002: Indikacija aerozagađenja u urbanim centrima
južne i jugoistočne Srbije korišćenjem lišajeva kao bioindikatora, PhD
Dissertation, - Biološki fakultet, Univerzitet u Beogradu.
Stamenković, S., 2004: Bioindikacija stepena zagađenosti vazduha
urbanih sredina korišćenjem lišaja kao bioindikatora-seminar. - Biološki
fakultet Univerziteta u Beogradu, Institut za botaniku i botaničku baštu
"Jevremovac", str. 3-5, Beograd.
Stamenković, S., Cvijan, M., 2003: Bioindication of air pollution in Niš
by using epiphytic lichens. – Archives of Biological Sciences 55(3-4):
133-140.
Stamenković, S., Cvijan, M., 2010: Determination of airpolution zones in
Knjaževac by using epiphytic lichens. - 2nd Balkan conference on
biology, University of Plovdiv: 280, Plovdiv.
Veselinović, D., Gržetić, I., Đarmati, Š., Marković, D., 1995: Stanja i
procesi u životnoj sredini. – Fakultet za fizičku hemiju Univerziteta u
Beogradu, Beograd.
3311
8. Prilog
Talus listast, žutozelene do jarko-narandžaste boje,
rozetast ili je nepravilnog oblika, kod starijih
individua centar talusa često izumro. Donja strana
talusa bela sa obojenim rizinijama. Apotecije
veoma brojne, u centru
talusa, narandžaste boje. Veoma čest - na različitim
supstratima.
Talus listast, svetlosive ili sivopepeljaste boje, donja strana talusa beličasta sa mnogobrojnim rizinijama.
Krajevi režnjeva obično uzdignuti i podvijeni u oblik šlema sakrivajući
soralije. Apotecije retke, crne, do 2mm velike. Živi na kori različitog drveća. Veoma čest..
Xanthoria parietina
Physcia adscendens
3322
Talus rozetast, ponekad nepravilan, 1-
4 cm veliki, sivozelenkaste, smeđesive, tamnosmeđe ili skoro crne boje, bez
izidija, uvek sa soralijama na rubovima režnjeva. Donja strana talusa
crnosmeđa ili crna, na ivici svetlija. Rizinije mnogobrojne, crne. Apotecije
česte, do 2 mm velike, smeđe do crne
boje. Živi na kori (jako priljubljen za supstrat) listopadnog drveća. Veoma čest..
Talus listast i pseudo-žbunast, 3-10 cm veliki, viseći ili uzdignut,
pričvršćen osnovom za podlogu, razgranat, sive do žutozelenkaste boje. Režnjevi listasti, dorziventralno pljosnati. Donja strana režnjeva skoro
žlebasta, uvek beličasta do
mlečnobele boje. Soralije obično
razvijene. Apotecije veoma retke. Veoma
čest (u uslovima umerenog zagadjenja)
na kori drveća, retko na drugom supstratu.
Phaeophyscia orbicularis
Evernia prunastri
Recommended