Download pdf - UDŽBENICI SVEUČILIŠTA U ZAGREBU MANUALIA ...dicine je u uzgoju i pokusnoj provjeri učinkovitosti ljekovitog bilja, pa se doba ranoga srednjeg vijeka smatra i početkom ljekarništva.17

UDŽBENICI SVEUČILIŠTA U ZAGREBUMANUALIA UNIVERSITATIS STUDIORUM ZAGRABIENSIS

zdravstvene zgrade.indb 1 9/12/05 10:12:06 AM

NakladnikGolden marketing-Tehnička knjiga

Jurišićeva 10, Zagreb

SunakladnikArhitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Kačićeva 26, Zagreb

Za nakladnikaAna Rešetar

Za sunakladnikaprof. Ivan Crnković

UrednikZlatko Karač

Recenzenti prof. dr. sc. Hildegard Auf-Franić

prof. dr. sc. Marijan Hržićprof. dr. sc. Ana Stavljenić-Rukavina

Stručni suradnici Dubravko BačićGordana Žaja

Objavljivanje ovoga sveučilišnog udžbenika odobrio je Senat Sveučilišta u Zagrebu odlukom br. 02-2503/1-2003. od 17. veljače 2004.

Na naslovnoj stranici je fotografija proširenog i dograđenog dijela Ortopedske klinike na Šalati u Zagrebu (1983.–1987.). Autor projekta je Dražen Juračić

Foto: Damir Fabijanić

Copyright © 2005., Golden marketing-Tehnička knjiga, ZagrebSva prava pridržana

ISBN 953-212-191-1


DRAŽEN JURAČIĆ

ZDRAVSTVENE ZGRADE

UDŽBENIK ZA STUDIJ ARHITEKTURE

Golden marketing-Tehnička knjiga, ZagrebArhitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

2005.



5Zdravstvene zgrade

SADRŽAJ

SADRŽAJ

UVODNE NAPOMENE ............................................................................. 7

1. POVIJEST ZDRAVSTVENIH ZGRADA ........................................................... 9

1.1. ZDRAVSTVENE ZGRADE U STAROM I RANOM SREDNJEM VIJEKU ....................... 91.2. BOLNICE OD 9. DO 18. STOLJEĆA ....................................................101.3. PAVILJONSKE BOLNICE 18., 19., I 20. STOLJEĆA ......................................171.4. SUVREMENE BOLNICE ..................................................................27

2. SUSTAV ZDRAVSTVENE ZAŠTITE ..............................................................35

2.1. RAZVOJ SUVREMENIH SUSTAVA ZDRAVSTVENE ZAŠTITE ................................352.2. ORGANIZACIJSKI MODEL ZDRAVSTVENE ZAŠTITE I NJEGOVA PROVEDBA ............36

3. ZGRADE SUVREMENE ZDRAVSTVENE ZAŠTITE ..............................................43

3.1. ZGRADE PRIMARNE ZDRAVSTVENE ZAŠTITE ............................................433.2. ZGRADE SEKUNDARNE I TERCIJARNE ZDRAVSTVENE ZAŠTITE ..........................523.3. NOVI TIPOVI USTANOVA ZDRAVSTVENE ZAŠTITE .......................................593.4. ZDRAVSTVENE USTANOVE U GRADU – LOKACIJSKI KRITERIJI ..........................733.5. PROSTORNA ORGANIZACIJA ZDRAVSTVENIH ZGRADA ................................76

4. ZAKLJUČAK ....................................................................................97

5. PRILOZI ........................................................................................99

PRILOG 1 – DOM ZDRAVLJA CENTAR, ZAGREB ..............................................99PRILOG 2 – ZDRAVSTVENA STANICA BOROVJE, ZAGREB ................................. 109PRILOG 3 – KLINIKA ZA ORTOPEDIJU, ZAGREB ............................................ 113PRILOG 4 – PSIHIJATRIJSKA BOLNICA VRAPČE, ZAGREB .................................. 119

6. LITERATURA .................................................................................. 125

7. SUMMARY .................................................................................... 132

8. KAZALO ...................................................................................... 133

9. BILJEŠKA O AUTORU ........................................................................ 135



7Zdravstvene zgrade

UVODNE NAPOMENE

UVODNE NAPOMENE

Ova knjiga ponajprije je namijenjena studentima Arhitektonskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu kao dopuna predavanjima kolegija Zgrade za zdravstvo.Pri izradi rukopisa korišten je i materijal iz moje disertacije, koji je prilagođen i dopu-njen spoznajama, literaturom i dilemama koje su se pojavile posljednjih godina. Termi-nološka, detaljna specijalistička pitanja, kao i referentna literatura potanko su navede-ni u opsežnim bilješkama tako da tekst ostane, koliko god je moguće jednostavan i či-tljiv. To je, dakako, puno lakše u poglavljima koja se bave poviješću zdravstvene izgra-dnje i organizacijskim sustavima javnog zdravstva, nego u dijelovima koji se bave pro-stornom organizacijom zgrada, gdje je ipak bilo nužno dati brojne sheme, dijagrame i izvedene primjere.Bolnice nisu ovdje detaljno obrađene, budući da za taj dio nastavne materije već po-stoji tiskani sveučilišni udžbenik Mladena Vodičke (Bolnice, Školska knjiga, Zagreb 1994.), kao i mnogo stranih izvora navedenih u bibliografiji i bilješkama (Miller, 2002.; Kliment, 2000.; AIA, 1996–97.; AIA Staff, 1996.; Lynn, 1995.; Cox i sur., 1994.; Dirichlet, 1980.).Za povijest medicine preporučam knjigu Lavoslava Glesingera (Povijest medicine, Škol-ska knjiga, Zagreb 1978.), a za povijest hrvatske zdravstvene arhitekture studiju Vladimi-ra Bazale Pregled povijesti zdravstvenog graditeljstva na području Socijalističke Republi-ke Hrvatske – kulturno-historijski razvoj lječilišnih i zdravstvenih ustanova („Arhitektura“, 152–153, Zagreb 1975.). U istom časopisu Tomislav Premerl je prikazao i suvremenu hrvatsku zdravstvenu arhitekturu.Od stranih autora najkonciznije tu problematiku obrađuju: Nikolaus Pevsner (A Histo-ry of Building Types, Princeton University Press 1979.) koji daje sažeti prikaz povijesnog razvoja bolnica, a Verderber i Fine (Healthcare Architecture in an Era of Radical Trans-formation, Yale University Press, London 2000.) analiziraju suvremeno stanje i tenden-cije razvoja zdravstvene izgradnje.Na kraju knjige priložio sam vlastite projekte sa željom da opišem i analiziram zdrav-stvene organizacijske modele koji su odredili njihovu formulaciju i tako pokušam na stvarnim studijskim primjerima uputiti čitatelja u okolnosti projektiranja u našem produk-cijskom kontekstu. Želio bih se zahvaliti Zlatku Karaču, stručnom uredniku knjige, i svom asistentu Dubrav-ku Bačiću na pomoći oko dovršetka ove knjige.Posebno se zahvaljujem Gordani Žaji na prikupljanju i interpretaciji materijala korište-nog u 3. poglavlju, kao i na autorskoj suradnji na projektima prikazanim u prilozima.

U Zagrebu, srpnja 2005.

Dražen Juračić



9Zdravstvene zgrade

1.1. ZDRAVSTVENE ZGRADE U STAROM I RANOM SREDNJEM VIJEKU

Antička grčka medicina donijela je u europsku kulturu koncepciju zdravog života, uspo-stavila prve medicinske škole i preko njih formulirala sustavni način mišljenja i načela koja definiraju odnos liječnika međusobno i prema pacijentima.1 Međutim, zgrade za zdravstvo postoje samo kao scena za tradicionalnu religijsko-ritu-alnu hramsku medicinu.2

Asklepijevi3 hramovi nisu bili uistinu bolnice nego vjerske ustanove, kamo su pacijenti dolazili na hodočašće kao što danas idu u Lourdes ili Međugorje. Asklepioni su u biti prilagodba stoe (ili trgovačke nadstrešnice) zdravstvenoj namjeni.Antički Rim proveo je, na etrurskoj tradiciji, velike sanitarno-tehničke zahvate izvedbom vodovoda, kanalizacije, izgradnjom javnih kupališta. Također su u Rimu doneseni pr-vi državni sanitarni propisi i organizirana je zdravstvena i socijalna zaštita za veterane i državne službenike.4

Rimski valetudinarij (vojna bolnica – starački dom) izveden je iz vojarne.5 [sl. 1.]Eskulapovi, Higijini i Panacejini6 hramovi grupirani su u carskom Rimu oko trga forma-ta foruma, ostavši pri tome na koncepcijskoj razini religijsko-ritualnog liječenja.7 Rims-ka medicina tek u carsko doba, u 2. stoljeću, dostiže razinu klasičnih grčkih medicins-kih škola, i to radovima Celzusa (enciklopedist grčkih klasičara) i Galena (kliničar, opisi slučajeva, liječnik gladijatora, anatom).8

Kršćanstvo je dalo bolesniku, nemoćniku i patniku poseban, na neki način povlašten položaj u društvu, kakav prije nije imao. Nakon što je kršćanstvo postalo službena vje-ra, stvorena je društvena obveza brige za bolesne.9

S početkom kršćanstva pojavljuju se i prve bolnice – hospitali.10 Koncil u Niceji, 325., određuje da svaki grad mora imati sklonište za putnike, bolesne i sirotinju.11

Antičke medicinske škole nestaju, te od 7. do 12. stoljeća medicinsku misao preno-se i unaprjeđuju Arapi, pa su tako Galen i ostali klasici poznati samo iz arapskih pri-jevoda.12

Arapi su u doba svoje početne ekspanzije od 7. do 10. stoljeća također razvili vlasti-ti model bolnice. U gradovima su gradili društvene centre gdje su sadržaji grupirani oko pravokutnoga središnjeg prostora (džamija, bolnica, teološka škola, javna kupali-šta, karavansaraj i javna kuhinja). I danas su u mnogim islamskim gradovima ti kom-pleksi u funkciji.

1. POVIJEST ZDRAVSTVENIH ZGRADA

1 Grmek, 1989: 303, 311; Glesin-ger, 1978: 41–47.

2 Bettman, 1956: 18; Thompson i sur, 1975: 4.

3 Asklepije, mitski liječnik opisan u Ilijadi, kasnije grčki bog medicine; Glesinger, 1978: 36.

4 Glesinger, 1978: 69, 70. 5 Thompson i sur, 1975: 5; Jetter,

1986: 26. 6 Eskulap je Asklepije, a Higija i Pa-

naceja su mu kćeri; Glesinger 1978: 56. 7 Jetter, 1986: 23. 8 Glesinger, 1978: 57, 63–69. 9 Thompson i sur., 1975: 18. 10 Prvi hospitali su bili mjesta gdje

bolesni mogu mirovati i dobivati hranu dok se ne oporave ili umru. Riječ hospital dolazi od latinskog hospes i znači gost i domaćin; isti korijen je u hotelu i hostelu. Pevsner, 1979: 139.

11 Jetter, 1986: 29, 31–32, 34; Thompson i sur., 1975: 7–8; Gle-singer, 1978: 84, 85.

12 Glesinger, 1978: 86–92. Slika 1. Veterz kod Xantena, valetudinarij u rimskom logoru, oko 70. godine. (Jetter, 1986: 27)

1

1 predvorje 2 dvorana (kultna namjena) 3 kuhinja 4 dvorište 5 hodnik 6 sobe pacijenata

3

4

5

6 66

2


1.2. BOLNICE OD 9. DO 18. STOLJEĆA

Europska se bolnica razvija iz dijakonija ili hospicija za smještaj hodočasnika; ksenodo-hija, orfanatorija i gerontokomija za smještaj siromašnih, siročadi i staraca; te nosokomi-ja za njegu bolesnih. Tim je ustanovama podrijetlo u kasnoj antici. Koncil u Niceji, 325. g., određuje da svaki grad mora imati sklonište za putnike, bolesne i sirotinju.13

Aachenski koncil 816. kodificira brigu župnika i redovnika o hodočasnicima, ubogima, bolesnima, ludima, trudnicama i siročadi.14

Za hodočasnike su se često gradili hospitali na glavnom ulazu u burg.15 Osim grad-skih, grade se i hospitali16 na hodočasničkim i trgovačkim putovima, u samostanskim kompleksima kao što su St. Gallen, Cluny ili Tintern. Ti samostani uza zgrade za njegu bolesnika imaju i ljekarničke vrtove.

Tretman bolesnika u hospitalima svodio se uglavnom na elementarnu njegu i prehra-nu. Osnovna terapijska metoda bila je molitva te zahvati vezani za skolastičko tumače-nje Galena i Hipokrata (puštanje krvi, purgativi i sl.). Izvorni doprinos samostanske me-dicine je u uzgoju i pokusnoj provjeri učinkovitosti ljekovitog bilja, pa se doba ranoga srednjeg vijeka smatra i početkom ljekarništva.17

Na idealnom planu opatije St. Gallen iz 820. godine vide se različite funkcije hospita-la iz kojega su se razvile današnje bolnice i hoteli. [sl. 2., 3.]

Prostori za liječenje sastoje se od kuće u kojoj se obavljalo puštanje krvi smještene uz ljekarnički vrt i bolničku kapelu (na tlocrtu oznake 6, 7, 8). Dvorane za bolesnike (3) okružuju mali klaustar.18 Na ulazu u kompleks nalaze se drugi dijelovi hospitalnih sadr-žaja. To su svratišta za počasne goste (9, 10), tj. goste koji plaćaju, zgrada za siroma-šne hodočasnike (11, 12), kao i sobe za članove hospitalskog reda (13).

Središnji gradski hospitali postaju u kasnomu srednjem vijeku velike ustanove, smještaj-nog kapaciteta u razmjeru s povećanjem urbane populacije (Hospital Saint Jean, Angers – 220 bolesnika; Saint Esprit, Lübeck – 140; Hôtel Dieu, Pariz – 285 bolesnika).19

13 Najvažnija građevina tog tipa je Basiliada u Kapadokiji (Caesarea) koju je osnovao sv. Bazil u 4. st. Ta je ksenodohija bila model za bi-zantske bolnice tokom idućih 1000 godina. To je grad za bolesnike s paviljonima, izolacijama, dijelom za leprozne i radionicama za ospo-sobljavanje invalida. Nakon raspa-da Zapadnoga Rimskog Carstva i dalje se grade ksenodohije, ugla-vnom u Maloj Aziji, ali kao prostori njege i skrbi bez sustavne medicin-ske pomoći ili edukacije.

Goldhahn, 1940: 26; Vodička, 1994: 23; L’architecture d’aujour-d’hui, 84, 1959: 2–9; Thompson i sur., 1975: 7, 8; Glesinger, 1978: 84, 85.

14 Jetter, 1986: 34–39; Leistikow, 1967: 13–15.

15 Mumford, 1968: 309. 16 Često su unutar samostanskog

kompleksa postojali zasebni ho-spitali za hodočasnike ili pacijen-te koji plaćaju liječenje, za razliku od onih koji su bili namijenjeni si-romašnima. U samostanima se ta-kođer pojavlju i infirmariji – odjeli za njegu bolesnih i nemoćnih čla-nova reda ili klera. Takva podjela je već vidljiva na planu samosta-na St. Gallen iz 820.

17 Glesinger, 1978: 93–95. 18 Thompson i sur., 1975: 10. 19 Leistikow, 1967: 27–29; Jetter,

1986: 62–73.Slika 2. Opatija St. Gallen, oko 820., perspektiva, rekonstrukcija. (Jetter, 1986: 36)

Zdravstvene zgrade

POVIJEST ZDRAVSTVENIH ZGRADA

10


11


Zdravstvene zgrade

1 crkva 2 samostan 3 bolnica 4 bolnička kapela 5 bolnčka kuhinja i kupaonica 6 kuća za puštanje krvi

7 kuća liječnika 8 medicinski vrt 9 svratište za počasne goste 10 kuhinja za počasne goste 11 svratište za hodočasnike i siromašne

12 kuhinja 13 svratište za članove hospitalskog reda 14 upravitelj svratišta 15 ulazni hal za 9 16 ulazni hal za 11

Slika 3. Opatija St. Gallen, rekonstrukcija tlocrta. (Leistikow, 1967: 13)

Slika 5. Sint Jans Hospitals, Brügge, Belgija, 1778. (Jetter, 1986: 200–201)

Slika 4. Hôtel-Dieu, Beaune, Côte-d’Or, 1443. (Leistikow, 1967: foto 133)

910

15

1614

12 11

2

4

3

6 7

1

8

513

10 0 50m


12


Zdravstvene zgrade

Glavna onodobna metoda liječenja bila je molitva, pa je mjesto liječenja vezano za sa-mostan i crkvu. Morfologija prostora bila je stoga formulirana prema toj logici pa bo-lesničke dvorane izgledaju kao crkve ili kapitularne dvorane.Pri izgradnji hospitala ubrzo je uvedeno, sa stajališta onodobne teorijske misli, vrlo va-žno poboljšanje: bolesnička dvorana povezana je s oltarom, tj. bolesnici su zapravo smještavani u crkveni, bazilikalni prostor.20 [sl. 4., 5.]Obrazac smještaja i njege bolesnika zasnovan u hospitalnim salama održao se pone-gdje sve do danas (u engleskim bolnicama još se upotrebljavaju bolničke dvorane u kojima se privatnost pacijenta osigurava samo zavjesama i paravanima). To su prostori kolektiviteta bolesnika, u kojemu osoblje, osobito sestre imaju ulogu primadone.21

Pojedinačne bolesničke sobe postojale su sporadično i u srednjem vijeku, renesansi22 i poslije, ali su u potpunosti prihvaćene tek s razvojem moderne američke bolnice u 1920-im godinama. U takvim sobama bolesnik vodi individualnu borbu s bolešću uz pomoć medicinskog osoblja koje se odaziva na poziv bolesnikova zvonca, kao hotelska posluga.Za smještaj hospitala najvažnija je bila neposredna blizina rijeke ili potoka zbog pitke vode, sanitarne vode, vode za pranje i odstranjivanja otpada (rijeka teče uza zidove ili ispod hospitala).23

U prostornoj organizaciji hospitala vrlo je važna hijerarhija u korištenju (čiste) vode. Pre-dnost korištenja pripada hodočasnicima, a posljednji u nizu, nakon fratara i novaka, jesu bolesnici.24 [sl. 6.]Isto načelo hijerarhizirane upotrebe vode primjenjivano je i u gradskim bolnicama (Ospe-dale Maggiore – Milano, Santo Spirito – Rim, Hôtel Dieu – Pariz, Lyon, Constanza, Prag).25

Uz glavni središnji hospital u srednjovjekovnom gradu postojale su i brojne male usta-nove, s nekoliko kreveta, koje su osnivali cehovi i vlastela. Broj tih malih raštrkanih hospitala razmjerno je velik (Bruxelles u 14. stoljeću ima 28 hospitala na 60 000 stanovnika; Avignon u 13. stoljeću osam hospitala na 20 000 sta-novnika; York u 16. stoljeću 16 hospitala na 12 000 stanovnika).26

Na izlasku iz srednjovjekovnoga grada, obično na križanju lokalnih putova, nalazi se još jedna zdravstvena ustanova – leprozorij. Radi se o koloniji od 10 do 50 gubavaca koji vode jedno gospodarstvo. Leprozorije su, za razliku od drugih hospitala, osnivale komune.27 [sl. 7.]Također su postojali hospitali za slijepce. Prvi hospitali za osobe poremećena uma na-staju se u 15. stoljeću kao imitacija arapskih. U 14. stoljeću se pojavljuju i karantene, prve zgrade za preventivne medicinske namjene, također komunalno organizirane. U Dubrovačkoj Republici osnovana je 1377. prva karantena, tj. mjesto za izolaciju putni-ka i robe u trajanju od 40 dana, u prostorima skupnih spavaonica i skladišta, kako bi se spriječilo širenje zaraznih bolesti, prvenstveno kuge.28

20 Thompson i sur., 1975: 20–23, 159, 163; Jetter, 1986: 46, 61.

21 The Architectural Review, 1096, 6/1998: 15–17.

22 Aikema i sur., 1989: vidi tekst i tlocrte, 54, 133–135.

23 Thompson i sur., 1975: 42; Jetter 1986: 53–56.

24 Thompson i sur., 1975: 19. 25 Thompson i sur., 1975: 31–34. 26 L’architecture d’aujourd’hui, 84,

1959: 2–9. 27 Jetter, 1986: 76. 28 Bazala, 1975: 13.

Slika 6. Fountains Abbey, Yorkshire, V. Britanija, 1132. (Leistikow, 1967: 22). Prvi koji upotrebljavaju vodu su hodočasnici (8) i (9), zatim redovnici (2) pa bolesni redovnici (3). (detaljno v. također: Thompson i sur., 1975: 41, 42)

1 crkva 2 samostan 3 hospital

4 soba liječnika 5 kapela 6 kuhinja

7 mrtvačnica 8 svratište za hodočasnike 9 svratište za goste

Slika 7. Leprozorij sv. Jakova, Basel, Švicarska, 1319. (Jetter, 1986: 77)

2

1

9

8

4

5

6

3

7

10 0 50 100 150m


Dražen JuračićZDRAVSTVENE ZGRADE

Udžbenik za studij arhitekture

NakladnikGolden marketing-Tehnička knjiga

Zagreb, Jurišićeva 10

tel.: 01/4810-819, 4810-820faks.: 01/4810-821

e-mail: [email protected]

Izvršni urednikŽeljko Prodanović

LektoricaAlka Zdjelar-Paunović

Grafički urednikTanja Balotić

Likovno rješenje koricaautor

Tisak i uvezSuton, d.o.o., Široki Brijeg

CIP – Katalogizacija u publikacijiNacionalna i sveučilišna knjižnica – Zagreb UDK 725.51.012(075.8) JURAČIĆ, Dražen Zdravstvene zgrade : udžbenik za studij arhitek-ture / Dražen Juračić. – Zagreb : Golden marketing-Tehnička knjiga : Arhitektonski fakultet Sveučilišta, 2005. – (Udžbenici Sveučilišta u Zagrebu = Manualia Universitatis studiorum Zagrabiensis) Bibliografija. – Kazalo. ISBN 953-212-191-9 (Golden) I. Zdravstveni objekti – Projektiranje – Udžbenik II. Arhitektonsko projektiranje – Zdravstveni objekti – Udžbenik 450831018
