Download pdf - Teologija i psihologija_mogucnost dijaloga_2007

Filozofija, znanost, religija*

IzvorničlanakUDK2:159.9Primljeno12.04.2007.

AnđelkoDomazetKatoličkibogoslovnifakultet,TrgG.Bulata3,HR-21000Split

[email protected]

Teologijaipsihologija:mogućnosti igranicedijaloga

SažetakKako se danas može zamisliti plodonosan dijalog između kršćanske teologije i psihologije? Autor pokušava odgovoriti na to pitanje iz teološkoga motrišta. Povijest odnosa između teologije i psihologije vidi se unutar širega konteksta stoljetne rasprave o odnosima između vjere i znanosti, o načinu znanstvene i teološke spoznaje.Rad je podijeljen u tri dijela. U prvom dijelu članka autor predstavlja dva načelno različita oblika ili modela (mogućnosti) odnosa između teologije i psihologije, a to su: model isklju-čivosti i model poistovjećivanja.U drugom dijelu rada dijalogu teologije i psihologije pristupa se iz perspektive integralne antropologije, u kojoj se čovjek promatra kao tjelesno-psihičko-društveno-duhovno biće. Teološka antropologija, za razliku od filozofijske, medicinske, psihologijske ili biologijske antropologije, bavi se definitivnim osmišljavanjem čovjeka.U završnom dijelu članka autor nabraja neke izazove interdisciplinarnoga dijaloga teo-logije i psihologije za pastoralni rad, gdje svaka od dviju disciplina unosi u međusobnu razmjenu svoju vlastitu praksu – dušobrižništvo, odnosno psihoterapiju.

Ključneriječiteologija,psihologija,interdisciplinarnidijalog,antropologija,pastoralnapsihologija,reli-gioznoiskustvo

Uvod

Zaputitiseupromišljanjeodnosaizmeđuteologijeipsihologijekrajnjejeslo-ženitežakproblem.Zatooteminašegarazmišljanjamožemogovoritiuvrloopćenitomsmisluibezobvezenasveobuhvatnost.Nedvojbenaječinjenicada su se ‘pioniri’modernepsihologijebavili izričitoproučavanjem ljudskereligioznosti. Iako jenaziv ili specijalizacija»psihologija religije«doneklesporan,ipaksenjimemoguobuhvatitipsihološkiradoviopitanjimareligije.Stogaseaktualnapsihologija religije,uzimajućijasanodmakkakoodpsiho-logijskogredukcionizmatakoiodpseudo-apologetskihtendencija,afirmirakaogranapsihologijekojastudiraonoštojepsihičkoureligiji:njezineosnov-

*

UorganizacijiHrvatskogfilozofskogdruštvaodržanjeuCresu25–27.rujna2006.simpo-zijpodnazivom»Filozofija,znanost,religija:

kompleksnostodnosaigranicedijaloga«.Ov-djedonosimoizborradovakojisunastalinatemeljuizlaganjanaovomskupu.

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA106God.27(2007)Sv.2(261–278)

A. Domazet, Teologija i psihologija: mo-gućnostiigranicedijaloga262

nestruktureidinamizme,svjesneinesvjesneprocesepomoćukojihčovjekdolazidoosobnogstavavjereilinevjere,nasuprotsimboličnimreligioznimsustavimaprisutnimauvlastitomkulturnomokruženju.1

1.Kakomislitiodnosizmeđudvijediscipline?

Kadateologijamislisebekaoznanostudijaloguspsihologijom,onasusrećemnoštvopristupaupsihologijikojisenemogusvestinazajedničkinazivnik.2Stogaunašem teološko-epistemološkomrazmišljanjukoristimo izraz ‘mo-del’, radi lakšega razumijevanjasloženogaodnosa izmeđudvijediscipline.Funkcijamodelauznanostiiteologijiuvijekjepragmatično-interpretativna,ali ona nikada ne zrcali zbilju u potpunom smislu. Sada ćemo, uz pomoćdvajumodela, pokušati fenomenološki teorijski i praktično ukazati na dvanedostatnaodnosaizmeđuteologijeipsihologije.

1.1. Model isključivosti

Premamodelu isključivosti, teologija ipsihologijabilebiusebidva razli-čitainespojivapodručja.Teološkopromišljanjetadaminimalizirailiposveodbacujepsihološkeuvide,anasličanstavnailazimoikodnekihpredstavni-kapsihologijeuodnosunareligiju,teologijuiduhovnost.Pogledupovijesttakovogodnosaizmeđudvijudisciplinanajboljećemoilustriratinadvapa-radigmatskaprimjera:najprijećemoseprisjetitinekihopćihpostavkipremareligijikodzačetnikapsihoanalizeSigmundaFreuda,azatimopisatireakcijunapojavupsihoanalizeodkatoličkogantimodernizma.

1.1.1. Sigmund Freud: religija kao iluzija

Austrijski neurolog i psihijatar, začetnik psihoanalitičke teorije i terapije,razumijevaitumačireligijupomoćupsihoanalitičkihkoncepata.ZaFreudajereligijaneurozacivilizacijeitoneurozaopsesivno-prisilnogtipa.Onvidireligiju kao onu koja zahtijeva od pojedinca bespotrebno žrtvovanje srećezbogiracionalnihuvjerenja.Akoželimopojasnitinajdubljerazlogetakopro-vokativnogiiritantnogpoimanjareligije,potrebnojeposvetitipozornostnetolikospisuiz1912.,Totem i tabu,3ilionompredkrajnjegovaživota»Moj-sijeimonoteizam«,4kolikonjegovojstudijiiz1927.,Budućnost jedne iluzi-je.5Metodološkigledano,ovajspispredstavljanajboljiizvorzaupoznavanjeFreudovapoimanjereligije.Utomdjeluonpromatrareligijuusvjetluljudskeželje,kaoštosutočiniliPlaton,Augustin,TomaAkvinski idrugimislioci.PritomkoristinjemačkuriječWünsche(želja,zahtjev)zaonoštoizražavalatinskariječdesiderium.Radisepritomoposebnojželjikojajeoblikovanaodnajranijegadjetetovaiskustvabespomoćnostiičežnjezaocem.Stvorenojetakoobiljepredodžbirođenihizpotrebedaseljudskabespomoćnostučinipodnošljivom.Bogoviimajutrostrukizadatak:

»…daodagnajustrahoveprirode,dapomirečovjekasokrutnošćusudbine,osobitoonomkojasepokazujeusmrti,idapruženaknaduzapatnjuiodricanjakojasuljudimanametnutazajed-ničkimkulturnimživotom«.6

Utrenutkukadaseodrastaočovjeksusretnesbolnomiliopasnomstvarnošću(bolesti,prirodnekatastrofe,ljudskaneprijateljstva,činjenicasmrti),budiseunjemudubokoutisnutashemaželjeukolikojeonatraženjepomoćiupućenoocupunomskrbikojegasezamišljakaosvemogućega.Ucjelinitoizgledaovako:



»Životnaovomsvijetuslužijednojvišojsvrsi,kojudodušenijelakoodgonetnuti,alikojaza-cijeloznačinekousavršavanjeljudskogbića.(…)Sveštoseuovomsvijetudogađapredstavljaizvođenjenamjerajednenamanadmoćneinteligencijekoja,iakoputovimaiobilaznicamakojejeteškoslijediti,konačnosveokrećenadobro,tj.povoljnozanas.Nadsvakimodnasbdijejednadobrostiva,tekprividnostrogaprovidnostkojanedopuštadapostanemoigračkauruka-manadmoćnihibezobzirnihprirodnihsila;samasmrtnijenikakvouništenje,onanijenikakavpovratakanorganskojbeživotnosti,negopočetakjednenovevrsteegzistencijekojaležinaputuvišegrazvoja.«7

Štotepredodžbeznačeusvjetlupsihologije?Religijskepredodžbeimajupsi-hičkugenezu:

»Onesuiluzije,ispunjenjanajstarijih,najsnažnijih,najprječihželjačovječanstva;tajnanjihovesnagejestsnagateželje.«8

Upsihoanalitičkomsmisluželjauvijekdalekonadilazipotrebu.Usudarusograničenomstvarnošću, ljudskaželjaproistječe iz temeljnogmanjka ina-stojiganadomjestiti.Religijakao iluzijaželja,kako jedobrouočioFreud,postaje tadaomiljelopodručje zanezadovoljen ljudski zamišljaj: apsolutniBog,bezgraničnaljubav,konačniodgovor,posvemašnjamoć.Freudovaana-lizaukazalajenapovezanostiizmeđuvjerovanjaiželja.Njegovajepozornostbilausmjerenaisključivonapsihologijskuistinureligijskihpredodžbi,jerje

1

O aktualnom stanju i izazovima psihologijereligije vidi:SusanneHeine,Grundlage der Religionspsychologie, Vandenhoeck & Ru-precht,Göttingen2005.;MarioAletti–F.DeNardi (ur.), Psicoanalisi e religione. Nuove prospettive clinico-ermeneutiche,CentroSci-entificoEditore,Torino2002.

2

Psihologijasekaospecifičnaznanstvenadis-ciplinauspjelaprofiliratipred tekneštovišeodstogodina.Ovdjenećemoulazitiuburnipovijesni i društveni okvir nastanka raznihpsiholoških struja. Suvremenu psihologijskuznanost obilježava razmrvljenost psihotera-peutskescenekojajerazvilarazličitetehnikekojenemajupretenzijuobuhvatiti iobjasnitisustavnupsihološkuzbilju,negoseposveću-juuglavnomodređenom tipu smetnji.Tako-đer,potrebnojeistaknutivelikuvažnostdija-logapsihologijesasrodnimznanostima,kaonaprimjersmedicinomilibiologijom,štojeutjecalonarazvojnesmjernicepsihoterapije.Dobar pregled glavnih natuknica suvreme-ne psihologije pruža Psihologijski rječnik(uredio B. Petz, Naklada Slap, Jastrebarsko2005.). Radi lakšega razumijevanja i jedno-stavnijega izražavanja, koristimo uopćenepojmove‘teologija’i‘psihologija’,iakosmosvjesni kako unutar dviju disciplina postojeraznolikemetodološkeartikulacijeirazličitamisaonausmjerenja.

3

Usp. Sigmund Freud, Totem i tabu, MaticaSrpska,NoviSad1976.Uovomsedjelugo-voriodubljojfizionomijiikonstantisvakere-ligije,atoje»nostalgijazaocem«,pričemutotempredstavljaprimitivniju,aBognapred-nijuzamjenu.ČovjekjeproizveoBogakojije

»uzvišeniotac«,ačežnjazaocemkorijenjereligijskepotrebe.FreudjepreuzeoDarwino-vupretpostavkudajepraoblikljudskogdruš-tvabilahordakojomjeneograničenovladaosnažnimužjak, te je pokušao pokazati kakorazvojtotemizmakojisadržipočetakreligije,moralaidruštvenogustrojstva,stojiuvezisnasilnimubojstvompoglavaraipreobrazbomočeve horde u bratsku zajednicu.U temeljutotemizma, Edipov je kompleks s oba nje-gova sadržaja, a to su sklonostpremamajcii priželjkivanje smrti očinskom suparniku.Oceubojstvojestishodištetotemizma,atimei stvaranja religije uopće. Ubojstvo prorokau monoteističkoj religiji odgovara ubojstvupraocautotemizmu,teubojstvuSinaBožjegaukršćanstvu,asvesuto,premaFreudu,po-sljediceEdipovakompleksa.Ipak,nekanovi-jaistraživanjapronalazeunjegovimdjelimadvijeslikelikaoca:brižnipred-edipovskiotaciedipovskiotac-suparnik.

4

Usp.SigmundFreud,»DerMannMosesunddie monotheistische Religion: Drei Abhan-dlungen«,u:Studienausgabe,Bd.IX.,Suhr-kamp,Frankfurt/M.1974.

5

Usp.SigmundFreud,Budućnost jedne iluzije,Naprijed,Zagreb1986.

6

S.Freud,Budućnost jedne iluzije,str.327.

7

Isto,str.328–329.

8

Isto,str.339.



svakailuzijaistinitaupsihološkomsmislu,tojest,psihološkijeznačajna.Ubîti,nitiželja,nitivjerovanje,nisumogućibezdubokepovezanostisiskustvi-maizdjetinjstva.Kadaželjapostajestvaranjeiluzije?TojezaFreudalikoca,tojelibidokojitražiugoduisamoočuvanje.Freudjeuvjerendaosobaostajereligioznasamodoknečuje‘glasrazuma’:

»Glasintelektajetih,alionneprestajesvedokgasejednomnesasluša.«9

Kadaprevladarazum,pojedinacnemoževiševjerovatiuonoštosadaisamprepoznajekaoiluzijuželje.10Upravokaouzdravogpojedinca,kojisazrije-vanjemnadilazisvojedjetinjeiluzije,istotakozdravadruštvamorajunadićisvojeprimitivneprakse.Stogajeglavnanakananjegovaspisa»odgojzastvar-nost«.11No,problemjeutomeštojeFreudtustvarnostshvaćaoisključivomaterijalističkiipozitivistički.Mitološkaimetafizičkaslikasvijeta,smatraon,zapravoje»psihologijaprojicirananaizvanjskisvijet«.Stogajezadaćaznanostidatu»nadosjetilnustvarnostpretvoriupsihologijunesvjesnog«.Natajnačinmoguse»(raz)riješitimitovio raju i iskonskomgrijehu,oBogu,dobruizlu,besmrtnostiislično,prevodećimetafizikuu metapsihologiju«.12Moglibismosažetoreći:metafizikajezapravopsihologijakojanepoznajesamusebe.13

U odnosu na knjiguBudućnost jedne iluzije, koju možemo smatrati opti-mističnim djelom, nekoliko godina kasnije Freud pišeNelagodu u kulturi(1930.),djelokojejeradikalnopesimistično.14Uovomsedjelureligijaičita-vacivilizacijavidekaoborbasnagonomsmrti.Onseočitujekaonagonagre-sijeidestrukcije.Neprijateljstvoiantagonizamobilježujuljudskeodnose,akulturaučovjekuuzrokujenelagodu,jerjeizgrađenanapotiskivanjujakihnagona.Freudjekršćanskuzapovijedljubavipremabližnjemnazvaonera-zumnom,nepsihološkomineizvedivom.15NakrajuknjigeslijediFreudovamračnaopomena:

»Činimisedajepitanjesudbineljudskogrodahoćeliiukolikojmjerikulturnomrazvojupoćizarukomdasvladapreprekuživotuuzajednicikojajenastalazbogljudskognagonaagresijeisamouništenja?«16

Odakletaradikalnainverzijauosnovnimteoretskimpostavkama?Onapo-tječeodnjegoveintuicije,odnosnozapažanjakakopostojiosnovninegativničimbenikuljudskojpsihikojirušisnoveoumjerenojmiroljubivojracionalno-sti.Zapravo,teološkirečeno,Freudjeotkriorealnostzlauljudskojpovijesti,ilionoštofilozofKantnaziva»radikalnimzlom«.Zatojepotrebnoograničitičovjekovuprirodnodanudestruktivnost,jerjeograničenjeljudskograzaralaš-tvaosnovnapretpostavkazajedničkogopstankaljudi.MožemozaključitidajemisaoS.Freuda,otkrivateljapodsvijestiiocapsihoanalize,karakteriziranapozitivizmomiateizmom,gdjesekompletnatranscendentalnost,idejaBoga,gleda kao vlastita projekcija oca, kao unutarpsihička stvarnost, a religijskipojmoviopisanisukaoinfantilnaregresijaidječjaželjazasretnimživotom.Freud je svojimanalizamanesvjesnih temelja religioznostinajavionjezinopropadanjeipostupnozamjenjivanjeracionalnošćukojaobilježavazreludobčovječanstva.Premdajepsihoanalizazačetakaopsihoterapijskatehnika,pri-mjetnesu»Freudoveoscilacije«izmeđupsihoanalizekaoprirodneznanostiinjezinespekulativne(filozofske)upravljenosti.17Unatočbrojnimkritikamapsihoanalize,Freudoveidejeonesvjesnojmotivaciji,važnostiranihiskustavauoblikovanjukasnijegponašanjaiobrambenimmehanizmima,utkanesuiusuvremenupsihologiju.



1.1.2. Katolički antimodernizam

IzričitiateizamSigmundaFreudabiojeglavniuzrokmeđusobneisključivo-stiizmeđuteologaipsihoanalitičara,auširemsmislu,izmeđupsihologijeireligije.StoganetrebačuditidajeFreudovapsihoanalizazaKatoličkucrkvubilaizrazsvjetonazorskogagnosticizma,prosvjetiteljskogliberalizma,moral-noglibertinizma(slobodarstva)iizričiteanticrkvenosti.Crkvajeunjegovimdjelima prepoznala antropološki redukcionizam (‘zatvorenost za transcen-denciju’)kojikršćanskomshvaćanjučovjekainjegoveupućenostinaBogastojidijametralnonasuprot.Polazećiodtakvogprihvatapsihoanalize,Crkvasesuprotstavilastavomantimodernizmaijasnog‘razgraničenja’.Stavodba-civanjapsihoanalize izričito jepotvrđen»Opomenom«PijaXII,ukojojseprotivipsihoanaliziinjezinojprimjeniudušobrižništvu,asličnojeponovioiIvanXXIIIu»Monitumu«iz1961.18

Tajotporkatoličketeologijepremapsihologiji trebavidjetiuširempovije-sno-kulturnomkontekstu.Ponajprije,naepistemološkoj razini tradicijuza-padne teologije obilježava stoljećima prevlast noetičkog shvaćanja istine,povezanouzklasičnomišljenjepokojemjeistina»slaganjerazumaistvari«(adequatio intellectus et rei).Posljedično,modernapsihologija,kojapolaziodrelevantnostiupravoonogaštojošnijestiglodosvijesti(nesvjesno,tj.nijeosviješteno),isključujeseutraganjuzaobjektivnomistinom.Ovajpovijesno-egzistencijalniotpordošaojedoizražajauteološkojnebrizipremadruštve-nim i empirijskimznanostima, teu zatvorenosti crkvenihodgojnih zavodapremapsihologijskimuvidima.DokseuCrkvičestopropovijedala»slijepavjera«(fideizam,kvijetizam),dotlejenasveučilištimaprevladavaoisključiviracionalizamipropagiralaseapsolutnaautonomija.Objesustranesmatra-lekakojemetodološkinemogućepovezatidvijevrsteznanjaidvarazličita

9

Isto,str.360.

10

Ima li iluzija i pozitivno značenje?O tomepostojepodijeljenamišljenja.Tako,primjeri-ce,A.Vergotesmatradajebesmislenaizjava:»Vjerujem uBoga, iluzijumoje želje«, dokD.W.Winnicottvidiiluzijukaoulaznavrataureligioznoiskustvo.Usp.otome:M.Aletti–F.DeNardi(ur.),Psicoanalisi e religione, str.59–89.

11

Usp. S. Freud, Budućnost jedne iluzije, str.357.

12

SigmundFreud,Psihopatologija svakodnev-nog života,Matica srpska, Novi Sad 1976.,str.279–280.

13

Povijesna pozadina iznesenih stajališta atei-zamjefilozofaLudwigaFeuerbacha.Poznataje njegova teza da je tajna (ključ) teologijeu antropologiji: spoznaje koje čovjek ima oBoguzapravosuspoznajekoječovjekimaosebi samom. Sve naše religiozne predodžbepredstavljajusamoprojekcijuljudskihnevo-ljaiželjazaotkupljenjemipobožanstvenje-njem.

14

Usp.SigmundFreud,Nelagodnost u kulturi,MaticaSrpska,NoviSad1976.

15

Usp. S. Freud, Nelagodnost u kulturi, str.315–316.

16

Isto,str.357.

17

Usp.GvozdenFlego,»UzFreudoveoscilaci-je«,u:Budućnost jedne iluzije,str.399–416.NaFreudovdvosmislenidiskursukazaojeiP.RicœurudjeluO tumačenju: ogled o Freudu(Ceres,Zagreb2005.).Sjednestrane,postojesukobi sila podložni zakonima energije, a sdrugestrane,postojeodnosiznačenjapodlož-nihermeneutici.TakobicijeliproblemFreu-dove epistemologije počivao u sljedećem:kakoideputodnagonadojezika?

18

Usp.AAS1953,str.278–286;1958,str.288–282; 1961, 571. Citirano prema: Isidor Ba-umgartner, Pastoralpsychologie. Einfürung in die Praxis heilender Seeelsorge, Patmos,Düsseldorf1990.,str.47.



procesa spoznaje.19U ovom kontekstu spomenimo i reakciju velikog pro-testantskogteologaKarla Bartha.PoznatojeBarthovonepovjerenjepremadruštvenimznanostimakojesuumnogomepridonosilenjegovimosnovnimtezama:»svakajereligijaidolatrija,nokršćanskavjeranijereligija«,»BogsamgovoridovoljnooBogu«,itd.Onjeimaonamjeruspasitivjerusuprot-stavljajući se religiji koju jeprepustiodruštvenimznanostima.No,onnijeuvidiodaseuvjernikureligioznostivjeranužnomiješaju.20Jedanoduzrokaantipatijeizmeđudvijedisciplinebilojei»profesionalnosuparništvo«.Nai-me,stoljećimaje»dušobrižništvo«bilouisključivojkompetencijisvećenika.Spojavompsihoanalizeipsihoterapije,zamnogesuonepostalejediniznan-stvenoprihvatljivipristupupoznavanjuljudskeduše.Možemozaključitikakoje iznimno teškovoditiznanstvenidiskursodnosnokritičkidijalog izmeđudvijediscipline,doklegodsetajodnosvidipremamodeluisključivosti.Stavili – ilinepridonosirješenjumnogihmetodološkihproblema,nitiproširenjurazumijevanjaznanosti.

1.2. Model poistovjećivanja

Unekimsuvremenimpromišljanjimapostojipokušajdaseodnosizmeđudvi-jedisciplinevidiprema‘modelupoistovjećivanja’.Tadaseteologijananekri-tičannačin‘prepušta’urukepsihologiji,spajajućiolakoteološkeibiblijskeistinesaspoznajamakojedolazeosobitoizanalitičke(dubinske)psihologijeCarlaGustavaJungaihumanističkepsihologije,ilipaksnekimuvidimatrans-personalnepsihologije(S.Graf,K.Wilberaidr.),asvimajezajedničkodapromatrajureligijuunutarontološkognačinamišljenja21(tojest,kaoonoštojevećuprirodiupisanoikrozprirodupredodređeno).C.G.Jung,švicarskipsihologipsihijatar,daojeogromandoprinospromjenishvaćanjaodnosaizmeđupsihologijeireligije.Dubinskapsihologijaotkrilajepozitivnoznačenje religije za ljudskupsihu, zanjezino samonalaženje iozdravljenje.Junganalizirarazličitaočitovanjakulture(umjetnost,filozofija,religija)usvjetluteorije simbola.Usvakomčovjeku,tvrdion,postojijezgra,transcendentalnoJastvo,središnjicakaoduhovnasnaga,kojausklađujeisre-đujetjelesnuiemocionalnu,razumskuiduhovnustranuirazinuučovjeku.Svakičovjeknosiusebipohranjenearhetipove,prastareslikekojesuima-nentnecijelomčovječanstvu,injihtrebaprobuditi.OnesučestoonaBožjaslika i prilika u nama,onajorganiposudaBožjemilosti.22Jungsmatra,zarazlikuodFreuda,dajepodručjenesvjesnogduhovne,čakbožanskeprirode,anesamobiološkeinagonske.No,sdrugestrane,Jungjebiosklonolakoizjednačavati nesvjesno, odnosno religiozni arhetip sBogom, iako će sampriznatikakojeidejaopostojanjubožanskogJastva(Selbst),shvaćenakaopsihodinamičnaenergijaiizvorsnagezarazvojindividualnogidentiteta,većjeonausebitranscendentnipostulatkojisedodušepsihološkidadeopravdati,alineiznanstvenodokazati.23PrihvatC.G.Jungauteologijikretaoseizme-đu radikalnog odbijanja i oduševljenog odobravanja.Najčešći prigovor odkatoličketeologijeodnosisenaJungov»kršćanskignosticizam«,ilipovratakgnostičkompoimanjuBoga.Jungmislina»unutarnjegaboga«,esencijalnobožanstvokojejeprisutnousvakomljudskombiću.RezultatjeskupteorijakojidopuštadasegovorioBogupodrazumijevajućipritomvlastitupsihuiovlastitojpsihi,adasezapravomislinabožansko.Katoličkateologijapotvr-đujedaseBogobjavljujeizrcaliučovjekovojnutrini,alijasnoističekakoBogostajeuvijekDrugi,transcendencijaostajetranscendencija.Nadalje,po-stojenejasnoćeisobziromnashvaćanjekršćanske(religijske)objavekojasenevidikaopovijesnidogađajkojisedogodiojednomzasvagda,negobi



seonanastavljalaunutaronogaštojeJungnazvaoodnosJasnesvjesnim,apitanjeotkupljenja,onakokakojeshvaćenoukršćanstvu,iščitavasesadausvjetlu»procesaindividuacije«,24jerizmeđuiskustvanesvjesnogaireligio-znogiskustvapostajiradikalnasličnost,itozatoštoljudskapsihaposjedu-jenekuvrstureligioznefunkcijekojadjelujeneovisnoosvjesnomestavu.25NajpoznatijisuvremeniprimjerJungovautjecajanapoljuteologijeibiblij-skeheremeneutikejest‘slučaj’njemačkogteologaipsihoanalitičaraEugenaDrewermanna.

1.2.1. Eugen Drewermann

EugenDrewermannsvelikimpovjerenjempristupaanalitičkojpsihologijiipsihoanalizi, kakobi teološki govor o spasenju i otkupljenjuoslobodiood»egzistencijalne beznačajnosti«. Danas je potrebno pokazati antropološko utemeljenjekršćanskevjerekoristećislikeukojimačovjekmožeprepoznatisvojubit.Najednommjestupiše:

»UNovomzavjetučitamodajeIsus,kadajeposlaosvojeučenike,zapovjediodaozdravljajubolesnike,izgonezloduhe,amibismodanasrekli:daiscjeljujuneuroze,psihoze,psihosomat-skebolestisvakevrste.ČinjenicadaimamoCrkvukojatonijeustanjučiniti,kojaštoviše,bojimse,odbacujeuvjetekojibijojomogućilitobiti,pokazujenakakoshizofreninačindanasživimounjezinukrilu(okrilju).«26

Kakobisekršćanskavjeramoglautemeljitiunjezinojterapeutskojdimenziji,teologijaimazadaćuispravitisvojapstraktni jezikkojinijeustanjuizrećiiposredovativjerskoiskustvo.Drewermannposebnovrednujeunutarnjučovjekovupriroduuzpomoćpsi-hološkihuvida.Nutrinaimaspasenjskoznačenje;onajekonačnoodredištevjerskih istina i početak preobrazbemikro imakro-kozmosa. Nutrina imasnagukojazrcaliBožjusnagu.Kršćanstvoje,nažalost,postaloreligijaosje-

19

Teksurijetkikatoličkiteoloziusvojimpro-mišljanjimapokazivalizanimanjezapsiho-analizu.(Spomenimodvojicu:RomanoGuar-dini,»SigmundFreudunddieErkenntnisdermenschlichenWirklichkeit«,u:Sorge um den Menschen,Bd.2,Grünewald/Schöningh,Ma-inz1989.,str.85–102.;KarlRahner,»SchuldundSchuldvergebung alsGrenzgebiet zwis-chen Theologie und Psychotherapie«, u:Schriften zur Theologie,Bd.II,str.279–299.)Kako bi se priznalo epistemološko dosto-janstvopsihologiji, teologijaćemoratiproćikrozjednuvrstuhermeneutičkogobraćenjaiprihvaćanjaobzorjapovijesnesvijesti.

20

PastorOskarPfister,Freudovprijatelj, sma-traojedapsihoanalizamožepridonijetipro-čišćenjureligije.

21

Ontologijajenaukilistavobićuibitku.Začovjekajeodvelikevažnostikakvajenjego-va ontologija – stav o biću i bitku, jer ona,svjesnoilinesvjesno,upravljanjegovimsta-jalištimakaopočelospoznaje,mišljenjaira-zumijevanjabitka.Ispravnaontologijapripo-maževjeri,aovapakčovjekovuzdravlju.

22

Usp.CarlGustavJung,O religiji i kršćanstvu,UPT,Đakovo1990.

23

Usp.S.Heine,Grundlage der Religionspsyc-hologie,str.267–297.

24

UodređenomsmisluprocesindividuacijebitjeJungoveživotnefilozofije:čovjekpostajecjelovit,potpun,smiren,plodanisretanjedi-nokadajeprocesindividuacijedovršen,kadsusvjesnoinesvjesnonaučiliživjetiumiruiupotpunjavatijednodrugo.Usp.otome:CarlGustavJung,Čovjek i njegovi simboli,Mla-dinskaknjiga–Mladost,Ljubljana1973.,str.158–230.

25

Usp. Aldo Corotenuto, Jung e la cultura del XX. secolo, Tascabili Bompiani,Milano1994.,str.41–42.

26

EugenDrewermann,Parola che salva, parola che guarisce. La forza liberartice della fede,Querinina,Brescia1990.,str.316.



ćajakrivnje,grijeha,tabua,depresije,ograničenja,skeptičnostipremanutrini,itd.Crkvenigovor,smatraDrewermann,ignoriradubineduše,osjećaje,ne-svjesnoinudihladnomoraliziranje.Čovjekse,međutim,najprijepromičeuvlastitojnutrini,aBiblijajesvetaknjigapunaslikaiarhetipakojiodgovarajunanajdubljeljudskečežnje.Čovjeknijesamotrskakojamisli,ilivolja,negoisimbol,mit,san,mašta,stvaralaštvo.Slijedećinjegovuargumentaciju,nijesamopsihologijapotrebitateologijenegoiobratno:teologijauvelikojmjeritrebapsihologijukakobievanđeoskuporukuispravnoshvatilailjudimana-vijestila.27Međutim,utumačenjubiblijskihtekstova,Drewermannnijeuspiopostićisintezuizmeđupovijesno-kritičkemetodeionenadahnutedubinskompsihologijom.Njegovoposredovanjeizmeđudubinskepsihologijeiteologi-je obilježavaprevlast psihologije, izazivajući dojamkako teologija gotovonemaštoreći.28Uovomkontekstu,zanimljivojeiznijetimišljenjePapinske biblijske komisijeudokumentuTumačenje Biblije u Crkvi(1993.),kojapri-znajekako

»…psihologijaipsihoanalizaotvarajuputvišedimenzionalnomshvaćanjuPismaipomažuod-gonetanjuljudskogjezikaObjave.(…)Simboličanjezikomogućujeizricanjepodručjavjerskogiskustva koja nisu dostupna čisto pojmovnom razmišljanju, ali imaju itekakvu vrijednost zapitanjeistine«,

aliseprotivisvakomapsolutiziranjajednogoblika»psihoanalitičkeegzege-ze«.29

Psihološkaredukcijateološkihistina,smatrajukritičariDrewermanna,svodikršćanskuvjeruičitavuteologijuisključivonaterapeutskikontekst.Sveće-nikpostaje terapeutkojivišenepoučava,negostvaraozračjepovjerenjaukojemusezatimbudearhetipskeslike.Takopsihološkipojmovi(primjerice,arhetipi)postaju sredstvouelaboraciji»teološke fenomenologije«, iakonepostojikonsenzusokoznačenjapojedinihpsihološkihpojmovausuvremenojpsihologiji.

1.2.2. Transpersonalna psihologija

Humanističkapsihologija(sasvojimglavnimpredstavnicima:A.Maslow,C.Rogers,F.Perls)pojavilase60-ihi70-ihgodinaprošlogstoljećauozračju1968.ihippiepokreta,tenajaveNewAgea.Nazvanajetzv.»trećasnaga«,kojaseusprotivilabiheviorizmuipsihoanalizi,insistirajućinavizijinovogačovjeka.Njezinasuglavnaobilježja:razvojljudskogpotencijala,samoostva-renje,pojam»jastvo«(Selbst),eklektičkoophođenjestradicijom,nepovije-snost,itd.Iznjesezatimrazvila transpersonalna psihologijakao»četvrtasnaga«,30ukojojdolazidofuzijeizmeđupsihologijeiduhovnosti,tojestmeđusobniod-nosteologijeipsihologijeiščitavasenanačinkaodasutedvijedisciplineoduvijekpostojalejednaudrugoj.NjeziniglavnipredstavnicijesupsihijatarStanislavGrof,zatimanglikanskipastorAlanWatts,utemeljitelj‘novepsiho-logije’iistražiteljsvijestiKenWilber,dokseC.G.JungitalijanskiliječnikRobertoAssagiolividekaopreteče.Transpersonalnapsihologijanepredstav-ljanekuzasebnuistrogoodvojenuškolu,negojeonalabavisavezkojiisti-čepovezanostizmeđumodernihpsihološkihmetodaiduhovnestvarnosti,okojoj svjedočipradavnamudrost istočnih religija imistična tradicija.TakoStanislavGrofželiunaprijeditispiritualnudimenzijupsihe,alibezvezanjananekoodređeno religioznousmjerenje.Nanajvišoj razini svijesti čovjekdolazidoiskustva‘univerzalnogDuha’iosjećajakozmičkogjedinstva,sličnovelikimmisticimasvihvremenaireligija.



Transpersonalnupsihologijuuopisanom‘neodlučnomstanju’izmeđuznano-stiireligioznogučenjaospasenjunijemogućevišeubrojitiupostojećekate-gorijeznanosti.Onapredstavljazasebansustavmišljenjainemožeseuvrstitinitiuznanstvenupsihologijunitiuteologiju.Unatočnjezineotvorenostizatranscendenciju,tavrstauniverzalno-religioznepsihologije,teološkigledaju-ći,»prekoračujegranice«kakopsihologije,takoiteologije.Najočitijitakavprimjerpredstavljasuvremena»psiho-scena«,sbezbrojvrstanovihterapija,kojanudireligiozno učenjeospasenju.Psihoterapijasetakomiješaiizjed-načujesparapsihologijom,spiritizmom,okultizmom,astrologijom,itd.Wo-uterHanegraafovupojavunaziva»sakralizacijapsihologije«,31dokDonS.Browningkoristinazivkvazi-religija:timesemislinapraveiistinskenaracijesmislaipogledanaživotkojesupredmet,akonereligiozne,onobaremkvazi-religioznevjereipobožneodanosti.32Uteološkomdijalogustranspersonal-nompsihologijom,konceptBogapredstavljasredišnjepitanje.Zaštoa-perso-nalnoshvaćanjeBoganijedovoljno?Zatoštokršćanstvotvrdidanajdubljatajnabitkagovorikaoosoba.Odnos»Ja-Ti«stogajeizvornimodelodnosačovjekaiBoga.IstinskamistikarađaseizpersonalističkekoncepcijeBoga,atekzatim,drugotno,takoncepcijatežidapostane»sveobuhvatna«,ukidaju-ćiprostorzaBožjuosobnost.33Osimopisanadvamodela,vrijedispomenutijošnekeoblikemeđusobnogdijalogailimodele34shvaćanjaodnosaizmeđudviju disciplina koji se pokazuju nedostatnima.Tako, recimo,međusobniodnosmožebiti‘ancilijaran’:društveneznanosti,psihologija,psihoanaliza,psihijatrija,sociologija,tretirajusekaokorisnepomoćneznanostikojeteolo-gijaeklektičkikoristi.Drugimanjkavioblikdijalogajestonajkojimožemonazvatipragmatičan.Dvijesedisciplinesusrećunapraktičnojrazini,tojestuzajedničkojsuradnjiibrizizatrpećegačovjeka,aisključujuteorijskapita-njaisvjetonazorskepremise.Postoji,zatim,iteoretskioblikdijaloga,kojisebavi različitimfilozofskimpretpostavkama ikoncepcijamačovjeka,alibezposljedicazapraksudušobrižništvaipsihoterapije.Razmjenasezbiva,dakle,isključivonaakademskojrazini.

27

Usp.EugenDrewermann,«An ihren Früchten werdet ihr sie erkennen«. Antwort auf Rudolf Peschs und Gerhard Lohfinks ‘Tiefenpsycho-logie und keine Exegese’, Olten – Freiburgi.Br.1988.

28

WalterKasper,«TiefenpsychologischeUmde-utungdesChristentums?»,u:WalterKasper– Albert Gorres (ur.), Tiefenpsychologische Deutung des Glaubens? Anfragen an Eugen Drewermann, Herder, Freiburg-Basel-Wien1988.

29

Usp.PapinskaBiblijskakomisija,Tumačenje Biblije u Crkvi, Dokumenti 99, KS, Zagreb1995.,str.70.

30

Abraham Maslow potaknuo je stvaranjepojmova transpersonalne psihologije: jed-na»viša, četvrtapsihologija«, koja je »nad-osobna, trans-humana (ljudska), i ima svojesredišteusvemiru,aneuljudskimpotrebamaiinteresima«(Usp.S.Heine,Grundlage der Religionspsychologie,str.303.)

31

Citirano prema: Papinsko vijeće za kulturu/Papinsko vijeće za međureligijski dijalog,Isus Krist – donositelj vode žive, Verbum,Split2003.,str.32.

32

Usp.Don S.Browning, »La psicologia puoevitare la religione? Dovrebbe farlo?«, u:Franco Imoda (ur.),Antropologia interdisci-plinare e formazione, EDB, Bologna 2001,str.59–60.

33

Usp. Michael Utsch-Johannes Fischer (ur.),Im Dialog über die Seele. Transpersonale Psychologie und christliche Glaube,LITVer-lag,Münster2003.

34

Usp. I. Baumgartner, Pastoralpsychologie. Einfürung in die Praxis heilender Seeelsorge, str.60–65.



2.Kritičkidijalog: integralna antropologija

Susretizmeđuteologijeiznanostidogađaseondjegdjeseradionajdubljimpretpostavkamaznanosti,tj.otranscendentalnompitanju,opitanjucjeloku-pnezbiljeinjezinasmisla.Mnogotogajeuznapredovaloodvremenapozi-tivizma,scijentizmaiobmaneonadmoćiuma.Danassenalazimoujednojzrelijojfaziodnosaizmeđudvijediscipline.Takorazličiteteološkestrujeisti-čuvažnostdruštvenihznanostizateološkuantropologiju,usmisludubljegasagledavanja bio-psihičke realnosti ljudske osobe. S druge strane, imnogipredstavnicimoderne psihologije otvoreniji su, ne samo za fenomen vjerenego i za teologiju shvaćenukao sustavnu refleksijuo čovjekovu iskustvuvjereunutarodređenereligijsketradicije.Je li,dakle,mogućegovoritio integracijsko-dijaloškom modeluodnosa iz-međuteologijeipsihologije?Koja teološkanačelaopravdavajuipotičunadijalogspsihologijom?Kakonapraktično-egzistencijalnojrazinioblikovatiodnosizmeđuteologijeicrkveneprakse,tepsihologijeipsihoterapije?Kojesenovekliničko-hermeneutičkeperspektiveotvarajuukritičkomdijaloguzaobjeznanosti?

2.1. Teološki temelji dijaloga

Drugivatikanski sabordonio jeodlučujući zaokretuodnosukatoličkeCr-kvepremapsihologiji.Odpresudnevažnostizautemeljenjedijalogaizmeđuteologijeipsihologijebilesutvrdnje»oopravdanojautonomijiovozemnihstvarnosti«.Nikadanemožepostojatipravisukob između istinazemaljskestvarnosti,ukojevaljaubrojitiipsihologiju,iistinevjere,jer

»…svenaimestvarivećtimeštosustvoreneimajusvojukonzistenciju,istinu,dobrost,vlastitezakoneiustrojstvo;točovjekmorapoštivatitakodapojedinimznanostimailiumijećimapriznanjihovevlastitemetode.Stogasemetodičkoistraživanjeniujednojstruci,akosevršidoistaznanstveno i pomoralnimnačelima, nikadneće stvarnoprotiviti vjeri, jer profane i vjerskerealnostiimajuizvoruistomeBogu.Štoviše,onajkojinastojiponiznoiustrajnoprodrijetiutajnustvari,njega,adatogainijesvjestan,kaodavodirukaBoga,kojiuzdržavasvabićaičinidabuduonoštojesu.Nekanamzatobudeslobodnopožalitinekestavove,kojihjenekadabiloimeđusamimkršćanimazbogtogaštonisudovoljnoshvatiliopravdanuautonomijuzna-nosti.«35

Kadasuvremenapsihologijazastupa»metodološkiateizam«,onsenesmijeizjednačitisegzistencijalnimnijekanjemBogapojedinogpsihologailipsiho-terapeuta.AliiuonimslučajevimaizričitognijekanjaBoga,premashvaćanjuDrugogvatikanskogsabora,Crkvatrebavidjetiuznanostistvarnogdijaloš-kogpartneracrkveiteologije:

»ACrkva,premdapotpunozabacujeateizam,ipakiskrenoizjavljujedasviljudi,vjerniciine-vjernici,morajuzajedničkiraditizaispravnuizgradnjuovogasvijetaukojemzajednožive.Atoganemožebitibeziskrenogirazboritogdijaloga.«(GS21)

Psihologijise,dakle,kaoznanstvenojdisciplinipriznajezakonitasamostal-nostiističesenjezinavažnostzasvećeničkuizobrazbu.Toposebicedolazidoizražajaudekretuoodgojuiobrazovanjusvećenika»Optatemtotius«kojidonosidvijebitneizjave:nekasenačelakršćanskogodgojaprikladno»upot-punenovijim spoznajama zdrave psihologije i pedagogije« (br. 11); »nekase(odgajanici)poučetakođerkakoćeseslužitipomoćnimsredstvimakojaimpružapedagogija,psihologijaisociologija…«(br.20).Velikozanimanjeteologijeipastoralnepraksezarezultateistraživanjaimetoderadapsiholo-



gije/psihoterapije vidi se i u formuliranju posebnih kolegija na katoličkimfakultetimapodnaslovom»Pastoralnapsihologija«.PotaknutaovimhrabrimotvaranjemSabora,aneodričućisesvogaspecifičnogpristupakojiproizlaziizposlušnostivjere,teologijausebisamojnalazitemeljzakritičkidijalogspsihologijom,atojeprijesvegaepistemološke i hermeneutičke naravi.Na-brojimonekeelemente:– dijaloško-kritičkovrednovanje»mudrostisvijeta«,a time idijalogspsi-hologijom,temeljisenaklasičnomskolastičkomteološkomnačelu:»Mi-lostpretpostavljaiusavršujenarav«(Gratiasupponitnaturameteamnondestruit sed perficit). Iz toga proizlazi sljedeći zaključak: iskustvovjere(milost)nemožeseodvojitiodsasvimobičnih,svakodnevnih,psihološkihi društvenih odnosa.U ime tog aksiomaKarlRahner je proveo »antro-pološkizaokret«u teologiji, jer središnje teološke izjavevalja razumjetikaojednuvrsturadikaliziranjaantropološkihspoznaja.Teologijajeuvijekijednavrstaantropologije.

– opisaniodnosizmeđumudrostisvijetaivjeresadržiivažankristološkikri-terijzateološkidijalogspsihologijom.Otajstvo UtjelovljenjaBogauIsu-suKristuujedinjujenajprisnijesvjetovno-ljudskustvarnostsbožanskomstvarnošću.OdatleproizlaziiprvenstvomudrostiBožjeuKristukojamožestavitiukrizusvjetovnumudrost.Atoznačida,teološkigledano,susretspsihologijomtrebauvijekodgovaratinovomživotuuKristu.

– naposljetku, važan razlog za neophodni dijalog s psihologijomproizlaziiz današnje situacije vjere.Nju obilježava jaz između vjerskog učenja iživotneprakse.Mnogeteološko-pastoralneizjavepokazujusenevažneuovladavanjuživotnimproblemimaljudi.Utakvojsituacijiteologijaidu-šobrižništvoočekujuodpsihologijedublje spoznajeiuvidiotomeštoda-našnjegčovjekapokreće inakojinačinpostavljapitanjeoBogu ivjerikakobigovorilioBogujezikomkultureukojojživi.Prematome,teološkopromišljanjenužnojeupućenonaantropološko-psihološkoosvjetljavanježivotnogkontekstavjerskihizjavakakobisezadobionovipoglednaživot-nurelevantnostevanđelja.

2.2. Antropologija kao mjesto susreta

Teologijaupokušajudapovežeklasičniobjektivizamimodernisubjektivi-zampostavilajekaotemeljsvoga»antropološkogobrata«shvaćanječovjekakaobića autotranscendencije.TeologKarlRahnernajedinstvenjenačindaoobrisetakveteološkeantropologije.Želiojepremostitijazizmeđukršćanskeobjaveiljudskogiskustva,teologijeipsihologije.Iakomoderničovjek,sma-traon,nerazmišljaumetafizičkimkategorijama,usprkostomeonposjedujeosjećajzatranscendenciju.Čeznezaonimštoganadilazi,zaonimštočovje-kudajedubljismisao.Imajućitouvidu,mogućnostdijalogaizmeđuteologijeipsihologijevidiseosobitoupronalaženjuantropologije (shvaćanjačovjeka)otvorenetranscendencijikakobisenadišaokrahideološkihtotalitarizamainihilističkihsvjetonazora.Psihologijasebedefinirakaoeksperimentalno-statističkuilifenomenološko-deskriptivnu znanost koja pomoću empirijskogmodela znanostipromatra,

35

Gaudium et spes, 36. Sabor ističe jedinstvostvorenjskestvarnostiistvarnostivjere.Ipak,nesmijeseprevidjetistavSaboradasetrago-

viBogausvijetuiuznanosti(»analogiaen-tis«),moguupotpunostispoznatitekusvjetluobjavljenihistinavjere(»analogiafidei«).



mjeri i tumačičinjenice(iskustva).Sastavnidionjezinaprocesaistraživanjaiznanstvenoganačinapribližavanjastvarnostijest»razdvajanje«(dijeljenje),alitouvijeknosiiodređenirizik:naime,zablududasemožedijeliti(odvojiti)onofizičko, psihičko, društvenoi duhovnouosobi.Stogaseteologija,ukritič-komdijaloguspsihologijom,uvijekzalažezaintegralnuantropologijukojanadilazisvakuvrstuantropološkogdualizma(duh-tijelo)ipriznajepostojanjesloženemnogostrukosti razina osobe (psihička, fizička, društvena, duhov-na)kojestojeu komplementarnom odnosu.Štodvijedisciplinejednadrugojmoguponuditi?Psihologijikojajeotvorenatranscendenciji,teologijamožeponuditikonačniobzor smislakojiprimaodBogaiobjaveuIsusuKristu.Sdrugestrane,psihologijanuditeologijionajosjećaj za realnostikonkretnostsobziromnačovjekovusituacijuusvijetu,tejepotičedabudekritičkasvijestkakoosobnetakoicrkvenevjerničkeprakse.36

Pitanjeimplicitneslikeočovjekuunutarpsihološkogdiskursaznatnojepodutjecajemponašajnegenetike,etologijâisociobiologijâioneuvelikeprido-nosekorigiranjunekadašnjeguvjerenjaomogućnostimaautonomijepsihič-kogaparata.Nužnojestogaposvijestitivlastituimplicitnuslikuočovjeku,posebnokadjeriječonekimodegzistencijalnihkarakteristikačovjeka,kaonaprimjerkoncepcijamotivacije,slobode,volje,individualnosti,isl.Možese,međutim,dogoditidatraganjajednihidrugihdovedudotočkenakojojseimplicitneteorijeosobnosti,prisutneizričitoilineizričitounekimpsiho-loškimteorijama,protiveevanđeoskojslicičovjeka.Toseosobitoodnosinaneopozitivistički ideal koji snažno uvjetuje razvoj suvremene psihologije iobradeteorijâoosobnosti.Zateologijujeneprihvatljivapozitivističkaepiste-mologijakojazastupatezukakomožemospoznatisamoonoštojemjerljivo.Tomjerljivopakneupućujeninakakvudrugustvarnost.Nijespornoda sva-kaznanostimapravonasvojumetodu(epistemološkistatus),alijeneprihvat-ljivo kada neo-pozitivizam tvrdi kako znanstveno relevantno postaje samoonoštosemožedokazatiueksperimentu.Onisključujepitanjeduhaizanimagasamodohvatljivsvijetkojimislisvojomlogikom.Ostalonijeznanstvenoilisvemutomeoduzimastatusznanstvenosti.Dijalogizmeđuteologijeipsihologijeneželibititekobičniodnosnadopunja-vanja(komplementarnosti),pokojemujednastranazaključujesvojeoperacijeondjegdjedrugazapočinje,nitiželiposvakucijenubititraganjezameđusob-nompotvrdomislaganjem(konkordizam),negoistraživanjesličnosti(ana-logija) ilikonvergencija kojese razvijajukadasvakadisciplinaslijedisvojvlastitiputipoštujeepistemološkistatusdruge.Natajsenačinstvarazdra-vadijaloškaizmjenaizmeđudvijeperspektive,iakokatkadmožepoprimitiiobliksučeljavanjaimeđusobnekritike.Usvjetlukonstruktivističkekoncep-cijeznanosti,nijednaznanostnemožebitia-teorijska,tojest‘neutralna’dokistražujeljudskuzbilju,jeruvijekpostojiuzročnavezaizmeđusustava(meto-de)ikonkretnihrezultata,odnosnofilozofskepretpostavkeshvaćanjačovje-kakojaodređujuiempirijskumetodologiju.Stogamnogitestoviistatističkinalazizrcaleprividnuobjektivnost.Svakateorijaosobnostipodrazumijevaipretpostavljaodređenoshvaćanječovjeka,odnosnoodređenuantropologiju.Ipsihologijazapočinjesvojaistraživanjaodslikeočovjekukojajekulturnoposredovanaipovijesnooblikovana.Stogasvakiznanstveno-psihološkitrudoko razumijevanja ljudske psihe, bio on klinički, empirijski ili fenomeno-loški, trebasadržavati iodređeni»odmak«odmodelapsihenaslijeđenoguslicičovjeka.37Utomsmislu,teologijapoštujetradicijufenomenološko-de-skriptivnemetodeupsihologiji,aliseprotivisvakomoblikuantropološkogredukcionizma,kojimsepokušavapsihičkepojavesvestinabiološkeproceseili religiozne pojave na psihičke procese. Stoga pozorna kritička refleksija



glavnih teorijaosobnosti iantropologijakojestojeupozadininekihpsiho-loškihslikačovjeka,iznijelajenavidjelodijalektičke razlike obzorja38kojepostoje izmeđuantropologijakoje sukršćanskognadahnuća ionihkoje tonisu.Uovomkontekstu,teološkaantropologijakritičnajepremaodvećindi-vidualističkoj slicičovjekainjegovasamoostvarenjakodnekihpsihološkihškola.39 Za kršćansko poimanje procesa samoostvarenja odlučujuću uloguimajuevanđeoskevrednoteinasljedovanjeIsusaKrista.

2.2.1. Duševne patnje i pitanje smisla

Onkrajakademskihdiskusija,susretizmeđuteologijeipsihologijedogađasedoslovnoimetaforičkiučovjekovojnutriniutrenutkukadaonpostavljapi-tanje o smisluvlastitogživotanaočiglediskustvaneotklonjivepatnje,nesre-će,boli,starostiismrtiuživotupojedinca.Figurasmislanijeuspjelaizmaćisustavnomreduciranjuupsihologiji.VećjeFreudreduciraosmisaonarazinu‘patološkogsimptoma’izamijeniomehanizmomLustprinzip-a(načelougo-de),onogakoji reguliradijalektikupotreba izadovoljenja.40Pitanjesmislatakoseizobličujeupitanjeučinakauredufunkcionalnostiilisemodificiraulogiciumjetnogsmisla.Usuvremenojkulturiprepoznatljivajeodređenaodbojnostpremapostavlja-njupitanjaosmislu.Tonijesamoposljedicaprocesasekularizacije,ili tzv.slomaideologijskihsvjetonazora,većjenadjelukrizadubljerefleksijeijed-navrsta‘lijenostiduha’kodnašihsuvremenika.Pitatiseosmislupostojanjaznakjeljudskogdostojanstvaiautentičneslobode.Razmišljajućio»krizismisla«IvanPavaoII.uencikliciFides et Ratiopiše:

»Pogledioživotuisvijetu,kojisučestoznanstvenogakaraktera,tolikosuseumnožilidanamdoistapružajuizgledrazmrvljenogznanja.(…)Mnoštvomišljenjameđukojimaseraspravljaotomeštotrebaodgovoriti,ilitakođerrazličitinačinitumačenjaipromatranjaljudskogživotaisvijeta,nečineništadrugodolitodajošvišezaoštravajutusumnjukojalakoprelaziuosjećajskepticizmairavnodušnostiiliurazličiteoblikenihilizma.Odatleslijedidaseljudskiduhbavinekomvrstomneodređenogmišljenjakojeljudedovodidotogadasesvevišezatvarajuusebeiunutargranicavlastiteimanencije,bezikakvogodnosastranscendentnim«(br.81).

Stogajerazumljivodasepapazalažezafilozofijukojabiimalametafizičku narav(težinu)ikojabibilakadranadićiiskustvenedanostitakoda,tražećiistinu,možedoprijetidonečegaapsolutnokrajnjegitemeljnog:

36

Usp. B. Forte, »Teologia e psicologia: resi-stenza, indifferenza, resa o integrazione?«,u:F. Imoda(ur.),Antropologia interdiscipli-nare e formazione,EDB,Bologna2001.,str.91–92.

37

Usp.D.S.Browning,»Lapsicologiapuoevi-tarelareligione?Dovrebbefarlo?«,str.58.

38

Usp.T.Cantelmi – S. Paluzzi – E. Luparia(ur.), Gli dei morti son diventati malattie. Psichiatria, psicologia e teologia in dialogo,Sodec–EdizioniRomani diCultura,Roma2000.,str.30–31.

39

Paul Vitz upozorio je na odveć ‘svjetovno’shvaćanje samoostvarenja koje završava usamoobožavanju. Ipak, moramo primijetitikakojeautorusvompromišljanjuodvećpo-lemičan tražeći »krivovjerja« u suvremenojpsihologiji.Usp.T.Cantelmi–P.Laselva–S.Paluzzi, Psicologia e teologija in dialogo. Aspetti tematici per la pastorale odierna,SanPaolo,Milano2004.,str.88–109.

40

SigmundFreud je jednomu pismu princeziBonapartenapisaosljedeće:»Utrenutkukadsečovjekpitaosmisluivrijednostiživota,onjezapravobolestan;timejesamopriznaodaima zalihu nezadovoljenog libida«.Citiranoprema:VictorE.Frankl,Patnja zbog besmi-slena života,UPT,Đakovo1998.,str.104.



»Nakrajuovoga tisućljećačekanasveliki izazov,naime tajdaznamonapravitikakonužantakoihitanprijelazodpojave prema temelju.Zatosenesmijeostatisamonaiskustvu(…),nužnojedasespekulativnopromišljanjedotakneduhovnesupstancijekaoitemeljanakojiseonaoslanja.«(br.83)41

Pitanjeosmisluizravnojeilineizravnoprisutnourazličitimoblicimadušev-nihpatnjiiteškihmentalnihbolesti.»Neuravnoteženostiodkojihtrpisuvre-menisvijetustvarisupovezanesonomosnovnijomneuravnoteženošćukojojsukorijeniučovjekovomsrcu«(GS,br.10).Usvjetluspomenuteneuravno-teženosti,trebavidjetiimnogepsihičkenevolje(depresija,patološketjesko-be,psihosomatskebolesti,krhkeikonfuzneosobneidentitete,itd.).Molbazapomoćstogauvijekznačiizahtjevzasmislom.42Novijipsihoanalitičari(E.H.Erikson,R.May,V.Franklidr.)ustanovilisuznakovituvezuizmeđusla-bljenjareligioznostiijačanjadezorijentacije,nedostatkanormiinedostatkaznačenja,tihkarakterističnihneurozanašegavremena.43Akojepsihoanali-tičarotvorenkršćanskojvjeri i teološkiobrazovan,kadzačujeljudskikrik,možetajdogađajpovezatinesamosjezikomkojimgapsihoanalitičketeorijeobjašnjavajunegoisbiblijskimjezikom.

2.3. Odnos između teologije i psihologije u kontekstu dušobrižništva

MnogidruštvenianalitičarismatrajudajeCrkvanapodručjudušobrižništvaizgubila nakompetentnosti zbognesposobnosti dadanašnjemučovjekunarazumljivnačinponudipomoćprirješavanjunjegovihunutarnjihproblema.Premalojestudiralastrukturudušekakobipojedincuprimjerenomoglapo-moćiuprocesupostajanjačovjekom(individuacije).Zaovakavrazvojapo-stojenekipovijesnirazlozi.Naime,inkulturacijakršćanskeporukeuantičkisvijetdovela jedogubitkabiblijsko-spasenjskogshvaćanjadušobrižništva.Umjestotoga,pojavilosestoičko-metafizičkorazumijevanjedušobrižništva.Takavmoralistički tipdušobrižništvadoniojemnogoplodauodgajanjupuka,alijeplaćenavelikacijena.Žrtvovanajebrigazačovjekaviđenaunjegovojcjelovitosti,tojestkaoosobno-društveno,tjelesno-duhovnobiće,kaoikulti-viranjenjegovihnesvjesnihsnagainagona.Iztogajeproizašlonepoštivanjeizanemarivanjeonogempirijskog,prijesvegapsihoterapeutskesposobnostidjelovanja,takodajeantropološka»mudrost«iznanjegotovonestalaizteo-loškeznanosti.Dušobrižništvoseshvaćalokaopoučavanjeimoralnodisci-pliniranje,apsihoanaliza,dubinskapsihologijaipsihoterapija,nadrugojstra-ni,sebesuvidjelekaopoticanje(ohrabrivanje)ioslobađanjeodmoralizira-jućihiautoritativnihinstancapotisnutihNad-JaiOno-snaga.Ovasuprotnostobjašnjavanapetostkojapostoji izmeđudvijudisciplinaikojanidodanasnijenadvladana.44Praktična teologija,aposebicepastoralnapsihologijakaonjezinsastavnidio,mjestosuzarefleksijuomogućnostimaigranicamasu-radnjespsihologijama/psihoterapijamaudušobrižničkojpraksi.45Teološkopromišljanjeipastoralniradbilježedugutradicijudodiraspsihološkimma-terijalom.Postojiimplicitnapastoralnapsihologijaevanđelja.NjezinjeuzorKrist–Liječnik.Jednoposebnorazdobljepastoralnepsihologijepredstavljatzv. pastoralnamedicina. No, svaki teološki prihvat psihološko-terapijskihnacrtaudušobrižništvumjerisepo tomekolikočinepristupačnimIsusovoevanđeoskodušobrižništvokoje jeuvijekzadnjemjerilocrkvenedušobriž-ničkeprakse.46

Uinterdisciplinarnojsuradnjineophodnojeuvijeksačuvatijasnuepistemo-loškuimetodološkudistinkcijuizmeđuzadaćeiulogepsihologaionesveće-nikaidušobrižnika.Naovajjenačinmogućeizbjećiopasnostdasenasmet-njepsihološkeprirodedajuduhovnarješenja,odnosnodasenaproblemekoji



sučistoduhovneprirodedajupsihologijskarješenja.47Toznačida,sjednestrane,teologijasebenesmijenikadavidjetikaonekumeta-teorijupsihologi-je,dok,sdrugestrane,psihologijskiispravnopostavljenopitanjeuvijekglasi:jelivjerovanjeuBogapomaže,anejeliBogpomaže.48Psihologiji/psiho-terapijijestzadatakdapromatrapsihičkofunkcioniranjeidagaopiše.Tako,primjerice,psihoanalizamožeutvrditi

»…onoštosenaljudskompodručjuočitujereligijskimjezikom.Teologijijepak,kojaseosla-njanaRiječBožju,nasamogaBogainaljudsko,zadatakdauočismisaouonomeštoonijesukaotakviištojesuumeđusobnimodnosima.Postupcisutihdvijugranarazličitijersejednabavi‘zdravljem’,adruga‘spasenjem’.«49

2.3.1. Fenomenologija zla i spasenja

Ukoliko se teolog, psiholog i psihijatar zanimaju za integralno čovjekovodobro,psihologija–aposebicepsihoterapija–ivjeramoguseprožimatiuciljuozdravljenjačovjeka.Psihologijapružakršćanskojteologijiidušobriž-ništvujednustanovitufenomenologijuzlaispasenja,otkrivamehanizmeza-robljenosti,krivnje, tjeskobe,straha,kojisprečavajususretsBogomipro-tivesesvakojvrstispasenja.Utomsmislu,terapeutski kontekstsuvremenepsihologijeobogaćujeteološkapromišljanjaipastoralnirad,jeromogućujepsihološkopromatranjestrukturazlaipristupu područje nesvjesnoga,kakobisedošloudodirsnjegovomslijepomdinamikominagomilanimslojevi-mauvjetovanjakojazatamnjujuunutrašnjuslobodu.Odiznimnevažnostiza

41

IvanPavaoII.,Fides et ratio. Vjera i razum,KS,Zagreb1999.,str.116–117.

42

Ovdje valja spomenuti bečkog neurologa,psihijatra i psihoterapeuta Viktora Frankla,osnivača logoterapije i egzistencijalne ana-lize, terapijskih postupaka usmjerenih naosmišljavanježivota.Franklusvojimspisimaotvorenogovorio»nad-smislu«,o transcen-dentnostiljudskeegzistencije,oodgovornostiza nešto i pred nekim, o vječnomutemelje-nju vrednota, o dušobrižništvu, o smrti kaosastavnom dijelu života, odnosno njegovuzaokruženju, o Bogu kojega nismo svjesniodnosnoBogukojijediočovjekove»visoke«podsvijesti (usp:V. Frankl,Bog podsvijesti,KS,Zagreb1981.,str.41–53).O tomekakoFranklovemislimogupomoćiperspektivi novih, manje opterećenih odno-sa izmeđureligioznosti ipsihičkogzdravlja,vidi:I.Štengl,«Vjeraiduševnozdravlje«,u:M.Jurčić–M.Nikić–H.Vukušić(ur.),Vje-ra i zdravlje,Zbornikradova,ZakladabiskupJosipLang,Zagreb2005.,str.198–201.

43

Možemonabrojitimnogeznačajne teologe ipsihologekoji su sudjelovali u interdiscipli-narnom dijalogu: teolozi kao što suTilharddeChardin,ReinholdNiebuhr, PaulTillich,PeterEvdokimov,J.Werbick,AnselmGrün,EugenBiser,ThomasKreating,itd.;temnogipsiholozi,psihoanalitičariipsihijatrikaoštosu: Erik Eriksson, Carl Rogers, RolloMay,

ErichFromm,ViktorFrankl,FransoaDolto,ScottPeck,VladetaJerotićimnogidrugi.

44

Usp. I. Baumgartner, Pastoralpsychologie. Einfürung in die Praxis heilender Seeelsorge,str.50.

45

Utusvrhu,IvanŠtenglusvompromišljanjuoperspektivamadijalogapastorala i trendo-vaaktualnepsihoterapijeizdvajačetiriblokapsihoterapija:psihoanaliza,bihevioralnapsi-hologija, psihoterapiju usmjerenu na osobuklijenta i psihoterapiju Gestalt. Usp. IvanŠtengl,»Perspektivedijalogapastoralaitren-dovaaktualnepsihoterapije«,u:Bogoslovska smotra,2(2006.),str.429–455.

46

Usp. I. Baumgartner, Pastoralpsychologie. Einfürung in die Praxis heilender Seeelsorge,str.44,58–62.

47

Usp.T.Cantelmi–S.Paluzzi–E.Luparia(ur.),Gli dei morti son diventati malattie, str.25.

48

Usp.M.Aletti–F.DeNardi(ur.),Psicoanali-si e religione, str.77–78.

49

Usp. T. de Saussure, »Psihoanaliza i religi-ja:dvauhazajednuželjuizajednuriječ«,uSvesci2(1997.)str.11–12.



međusobnidijalog jesu tzv.metapsihološke tvrdnje.Radi seo refleksijamakojesemoguizvućiizmaterijalakojiizlazinavidjeloukliničkojpraksi:oneimajuempirijskopodrijetlo,alievocirajutajnuljudskepsiheiljudskogživotauopće.

»Kadpastoralpropitujepsihologije/psihoterapije,tonužnopovlačizasobomproblemvaluta-cijeikategorizacijematerijala,posebnoakoseodređenainformacijaodnosinakojustvarnostreligioznogizričaja.Takobiistraživanjanapodručjugenetike,bio-sociologijeipsihosomatiketrebalajošjednomsenzibiliziratipastoralzapitanjegranicačovjekoveslobode.Zasigurnoćeaktualizacijaproblematikeupastoraluimatiodjekaupreispitivanju,naprimjer,bračneprivoleiliodabirasvećeničkogiredovničkogzvanja.«50

Psihologijamožepružitipastoralunizmodelarazumijevanjapsihološkezbi-lje,kakoonihglederasta i razvoja takodevijacija ipsihopatološkihoblikaosobnosti.Ove su informacijenaposebannačinznačajnekad suupitanjustanovitibolesnireligiozniizričajikojisuzapravosamoformajednepsiho-patologije.Kolikogodreligioznostnedvojbenoimalaiscjeliteljskikarakteribilavažanelementupostizanjuiočuvanjuduševnogzdravlja,valjaupozoritiinamogućenezdravedimenzijeodređenihoblikareligioznogaionogaštoseuzvjeruveže.Psihologija,dakle,imakritičku funkcijupremareligijikadadonosirezultatepsihološkihistraživanjaomogućemureligijskominducira-nju psihičkih smetnji i negativnomutjecaju nezdrave religioznosti u svag-dašnjemuosobnomidruštvenomuživotu.Kadagovoriotipovimareligijskihsmetnjaumeđuljudskimodnosima,teoznačajkamareligioznostikojeprido-noseneuspjehuuborbisaživotnimzahtjevima,psihologijanudidragocjenekriterijepastoralnojpraksizaprosudbuautentičnostivjereireligioznogisku-stva.51Utomsmisluvaljalobi»promišljatiuzussupervizijeupsihoterapijizapastoralnedjelatnike,posebnokadjeriječosakramentusv.ispovijedi,azaizvjesnefenomene,poputopsjednuća,napadastrahazbogosjećajagrešnostiisl.,valjalobisvakakotražitimogućnostkonzultacijepsihologaodnosnopsi-hijatra«.52Nesamopsihologije/psihoterapijenegoteologijaidušobrižništvomogupsihologijama/psihoterapijamatrebaotvoritinizperspektivazanjihovoistraživanjeidjelovanje,jerimotvarapristupznačajnojdimenzijičovjekovezbilje,atojereligiozna,kojastupauznačajnuinterakcijusostaliminapo-sebannačinpsihološkimobilježjimaljudskeosobnosti.Bogatstvoreligioznihsimbolaoblikujementalnisklopiživotnenavikepacijenta.Istraživanjereli-gioznihtematikastogajezakliničkudijagnozuipsihoterapijunezamjenjivasastavnicaterapeutskogprocesa.53

Moželipsihoanalizadovestidonapuštanjapacijentovihvjerovanjaivjernič-keprakse?54Mnogikatolicijošdoživljavajupsihoanalizuateističkomipan-seksualističkom,tejevidekaopotencijalnuopasnostzavlastituvjeru.Tajepercepcijadonekleshvatljiva,pišepsihoanalitičarkaAna-MariaRizzuto,zatoštojeslužbenapsihoanalizamaloučinilanatomedapoboljšajavnuslikuosebi.Ipak,ističeona,etikapsihoanalitičaratemeljisenadubokompoštivanjupacijentovihasocijacija,osjećajaiiskustava.Onikojislijededuhpsihoana-litičkihtehnika,nenamećusvojaosobnauvjerenjaiidejepacijentima.Možese,doduše,dogoditidasereligioznostpacijentamodificiratijekomterapijetakodaonodbacineurotičnavjerovanja,odnosnodadoživipročišćenjevla-stitevjerničkeprakseiuvjerenja.Naposljetku,spomenimojošjedanvažanviddijalogaisuradnjeizmeđudvijudisciplina:pogledinačinophođenjapremaljudskoj patnji.Izgledištateolo-gije,psihološkadijagnostikakojajevođenaneopozitivističkimidealom(mitoljudskojsvemogući),ljudskupatnjushvaćauredukcijskojperspektivi,jerseizričitoisključuječovjekovatranscendentalnaupućenost(hipotezaBoga)



itraženjereligioznogsmislanapitanjepatnje.Teologijapomažedasetajnapatnjeibolestividiunutraobzorjaljudskestvorenostiiprolaznosti,odnosnou povezanosti s narušenim odnosompremaBogu; da se reflektira i stanja‘neizlječivosti’kaočinjenicuživota(protuteža‘američkomsnu’oosobikojasavršenofunkcionira).Uteškimživotnimnedaćamadolazidoizražajakrš-ćanska»metaforamilosti«55(shvaćenakaoblizinaBožja)kojaulaziupsiho-loškudramupojedinca,ilipak»zakonkriža«,kojimseističesnagavjeredaonobesmislenoosmisli,slabostpreobraziusnagu,asmrtuživot.Terapijskadimenzijateologijeidušobrižništvadolazidoizražajaosobitouuporabi‘na-voditeljskog’govora,kojipokušavabolesnikadovestidosvijestionjegovimunutrašnjimkočnicama i blokadama; zatim sudioničkoga (participirajućeg)govora,kojinastojislomitiokovenjegoveosamljenosti,paondapotvrđuju-ćeg(ohrabrujućeg)govorakojipokušavaučvrstitinjegovonagriženosamo-pouzdanje,kaoitješiteljskihriječi,koje,naravno,mogubitidjelotvornesamonatemeljuistinskogsuosjećanjaiuživljavanja.56

»Kršćanskazajednicaimaispunitivažnuobvezudapomognespriječitimentalneporemećaje,idabrineopsihičkislabimljudima.Mogućejedakršćanisurađujuspsihijatrima,itasuradnjamožebitiodvelikepomoćikadaidušobrižniciipsihijatriznajusvojaograničenjaimeđusobnosepoštuju.«57

Čestosuneuspjesiineučinkovitostuterapijamaiudušobrižništvu,izmeđuostalog,posljedicainedostatkainterdisciplinarnesuradnjeizmeđudvijudis-ciplina.

Zaključak

KakobivjerodostojnoidjelotvornomoglagovoritioBoguunutarkulturepro-žeteznanstvenimmentalitetom,teologijasenesmijezatvoritinegoosluški-vatiidijalogiziratistomkulturom.Unutarvlastitespecifičnezadaćetumače-njairazumijevanjadogađajaIsusaKristausvjetluvjere,teologijaneizbježnoulaziuodnossdrugimizvorimaljudskogznanja.Postavljanjepitanjaodnosateologijeipsihologije,nesmijestogapostatistvarisključivostiilikriticizma,negopotrebedaobjedisciplinevidesebeunutarvećegobzorjaTajnečovjekaiživotauopće.Neulazećiusvuproblematikuodnosateologijeipsihologije,ustanovilismodasenjihovaproučavanjamogudodirivatinapodručjuantro-

50

I. Štengl, »Perspektive dijaloga pastorala itrendovaaktualnepsihoterapije«,str.453.

51

O tome što psihologijamože pomoći teolo-gijiuodređivanjupojmaiskustvaopćenito,aposebicevjerskogiskustva,vidiBožoBulat,»Psihološkiaspektireligioznogiskustva«,u:Iskustvo vjere danas.Zbornikradovateološ-kogsimpozija,CUS,Split2000.,str.81–115.

52

Usp.I.Štengl,»Perspektivedijalogapastoralaitrendovaaktualnepsihoterapije«,str.454.

53

Ana-MariaRizzuto,»Approccio tecnicoalletematiche religiose in psicoanalisi«, u: M.Aletti–F.DeNardi(ur.),Psicoanalisi e reli-gione,str.184–215.

54

Usp.A.-M.Rizzuto,»Approcciotecnicoalletematichereligioseinpsicoanalisi«,str.213.

55

Usp.F.Imoda,»Psichiatria,psicologiaeteo-logia:undialogocritico«,u:Gli dei morti son diventati malattie,str.46–48.

56

Usp.E.Biser,»Nacrtterapijsketeologije«,u:Svesci,96(1998.),str.440.

57

SamuelPfeifer,Bodriti slabe. Suvremena psi-hijatrija i dušobrižništvo, Steppress, Zagreb1996.,str.9.



pologijekojajedanasumnogočemuukrizi.Teološkopromišljanjemožebitiijestobogaćenjezaznanstvenuzajednicuukazujućikakozatvorenostuvla-stitemetodeinačinerazmišljanjavodijednostranojvizijičovjekaidruštva.Međusobnasuradnjahumanističkihznanostiipastoralnogradamožepridoni-jetismanjenjuobostranihpredrasuda,izmjenjivanjukorektnihinformacijaovlastitimstajalištima,tekoordiniranomdjelovanjunadobrobitčovjeka.Psihologijabitrebalastudiratiljudskureligioznostunjezinojempirijskojda-nosti,onakokakoježivljenaodsubjekta,istražujućinjezineunutarpsihičkedinamikeimotivacijeiodričućiseambicijadaobjasninjezinupriroduipo-drijetlo.Teologija, imajućisvojekorijeneuIsusovojdušobrižničkojpraksi,koristisedubokimpromišljanjimaiotkrićimapsihološkogaiščitavanjaljud-skezbilje,kakobijačeistaknulaterapijskukvalitetuteologije,odnosnovaž-nostduhovnedimenzijezazdraviicjelovitiživotnasvimrazinama.

AnđelkoDomazet

TheologyandPsychology:Potentialities andLimitsofDialogue

SummaryHow to conceive a fruitful dialogue between Christian theology and psychology? The author is trying to answer the question from theological point of view. The history of relationship between theology and psychology is evident in a wider context of centuries-old dispute on the relations between faith and science and on the method of scientific and theological cognition.The work consists of three parts. In the first part the author presents two in principle different possibilities of determining the relationship between theology and psychology, and these are: “the model of exclusiveness”, and “the model of identification”. In the second part of the work the relation between theology and psychology is viewed from the perspective of integral anthropology in which man is observed as a physical-psychical-social-spiritual being. The theological anthropology, as different from philosophical, medical or biological anthropology, deals with definite. In the final part, the author counts some chall-enges of interdisciplinary dialogue between theology and psychology for pastoral work, where each of the two disciplines brings its own praxis into mutual exchange – spiritual charge, i. e. psychotherapy. Keywordstheology,psychology,interdisciplinarydialogue,anthropology,pastoralpsychology,religiousexpe-rience