PSIHOLOGIJA OPAŽANJA
Jasmina Vuksanović
ČEGA SE SEĆATE IZ NAJRANIJEG DETINJSTVA
Živeti – BITI SVESTAN Svest – relacija Realna polazna tačka nastanka
ROĐENDAN?
Realna polazna tačka nastanka - sećanja na najranije događaje
DOGAĐAJ JE JEDINICA ŽIVLJENJA SVEST – polje u kome se događaj javlja i
realizuje A to je nešto što MORA BITI
OPAŽENO Opažanje je elementarni proces
svesti
Od najranijih dana intimni svet percepcije je popunjavan događajima, a oni su ispunjavali i menjali našu svest
Opažanje daje poseban intimni svet svakome, kojeg, opet, svako smatra i zajedničkim svetom sa ostalima
Da li je to tako?
Međutim, dogadjaj može biti sasvim različit u svesti drugih
U dodiru sa umetnošću to je još očiglednije
Tako se stvorio prostor za kritičnost prema sopstvenom opažanju
Drugi izvor kritičnosti su iluzije Čula nas sasvim jasno obaveštavaju o
nečemu što razum odbija kao stvarnost
A kako je onda moguća tako pouzdana nauka i tehnologija?
Opažanje je očigledno i put ka istini A kako je moguće i jedno i drugo? I kako razgraničiti zabludu od istine?
Psihologija opažanja ima svoju posebnu istoriju
Eksperiment
Psihologija i druge discipline
Umetnost ????
Fizički sistem
Biološki sistem
Psihički
sistem
ISTORIJSKI RAZVOJ PSIHOLOGIJE OPAŽANJA:
POGLED UNAZAD
Kako se budilo interesovanje za proces opažanja?
1. Čovek na osnovu iskustva iz svakodnevice ne sumnja u svoje opažanje
2. Suočava se sa iluzijama i problemom kako objasniti da naša čula vide nešto što ne postoji – KOLIKO SU POUZDANA NAŠA ČULA
3. A) problem SVETA – mora postojati neki prauzrok i prasupstanca
4. B) SAZNANJE – podela na vrljivo čulno i pouzdani razum
Anaksimander – napušta svet čulnog iskustva – APEIRON – pramaterija koja se javlja u vidu oformljenih objekata
Demokrit – čulno saznanje je primitivno Platon – čulno saznanje ne vodi ka istini,
razum je viši oblik saznanja u obliku matematičkog mišljenja
DEMOKRIT
Čulno saznanje je površinsko, ali se bez njega ne može doći do istine
Na površini oka – NA ROŽNJAČI - se odslikava sličica predmeta – EIDOLA
Eidola je posledica nematerijalnog izveštavanja predmeta o svom obliku
Ovi oblici se posredstvom vazduha deformišu – zato su podaci iz čula vida uglavnom pouzdani, a iz čula sluha uglavnom nisu
ARISTOTEL
Čovek ima 5 čula Ona nas dobro informišu o okolini Iluzije su posledica pogrešnog baratanja
informacija dobijenih čulima Čula nemaju jednaku saznajnu moć –
čulo dodira je najpouzdanije Predstava – slika koju posedujemo o
objektu i kada objekat nestane Predstava je element mišljenja
DALJI RAZVOJ MISLI O EIDOLI Alhazen (Ibn al Hajtam) smatrao da
oko nije slučajno u obliku lopte Fokus zraka se dobija u centru lopte Mesto prelamanja je očno sočivo –
umanjena slika Još uvek prihvata eidolu Ustanovljava optiku Leonardo –shvatio oko kao mračnu
komoru Mesto prelamanja je staklasto telo
Feliks Plater (kraj XVI v) – mrežnjača oka je receptorni organ
Johan Kepler (početak XVII v) – oko je tamna komora u kojoj se na mrežnjači oka stvara umanjena i obrnuta slika onoga što posmatramo
Oko formira umanjenu i obrnutu sliku onoga što posmatramo
Sledi problem - Do mozga mora da se nekako ispravi i ponovo uveća
Zato je izvesno da slika mora da se transformiše, te u njemu ne egzistira kao slika, već u nekom drugom vidu
Postepeno se formira ideja o transformaciji poruke kroz međučinove operacija.
Važno je to da je centralni efekat opet SLIKA!
Eidola se pomerila potpuno prema unutra – shvata se kao zbivanje u duši nastalo “obradom” kroz nekoliko faza.
Dekart – svi utisci sa različitih čula skupljaju se u tzv opšte čulo (sensus communis) gde se formira ideja o objektu
Locira epifizu kao kraj lanca opažanja i središte duše
Leonardo – crta prvu komoru kao centar
OPAŽANJE DUBINE
Ovaj problem se javlja istovremeno sa otkrićem perspektive u slikarstvu
Leonardo
OPAŽANJE DUBINE
Kad slika na mrežnjači nije trodimenzionalna, onda oko/razum koristi neke znake da bi konstruisalo 3. dimenziju
Dekart je govorio o pokretljivoj epifizi XVI i XVII vek donose veliki zaokret u
nauci Frensis Bekon – saznanje se ne zasniva
samo na čulnom iskustvu, niti samo na razumu
Potrebno je eksperimentisati
Istraživanja idu u 2 koloseka: Medicinska praksa Filosofska tradicija
Džon Lok
Ništa ne može biti u razumu što prethodno nije bilo u čulima
2 kategorije ideja: Senzacije – ideje dobijene preko čula Refleksije – nastale posmatranjem
samog sebe Po stepenu složenosti: Proste – čulne ideje Složene – akcija razuma
Da li se opažanje uči ili je urođeno – Molinoov problem
Vizuelno će razlikovati oblike, ali ih neće prepoznati
XVIII VEK - ASOCIJACIONIZAM
Prva opšta teorija opažanja – teorija kognicije koja nije stav jednog teoretičara, već škola mišljenja
Preuzima model sile gravitacije iz Njutnove fizike
Sila asocijacije deluje na pojedine elemente svesti združujući ih u složene percepte
Atomistički pristup
Imanuel Kant
Čovekov život čine 3 grupe pojava: Saznanja Osećanja Htenja
Govori o jedinstvu akcije i percepcije Percepcija zahteva operacije
organizovanja čulnih podataka, odnosno, u njoj ne dolazi do spontanog spajanja oseta
Veruje da se objekat pruža našim čulima pojavno (fenomen),
Svoje drugo lice čini nesaznajni deo stvari po sebi (noumen)
XIX vek – Gusta Teodor Fehner i početak eksperimentisanja u psihologiji
OGNJENOVIĆ “PSIHOLOGIJA
OPAŽANJA”STR 15 - 46
VIDIMO SE SLEDEĆEG
PETKA