Perfekcionizam

Kao i samopoštovanje, perfekcionizam se često spominje kada se opisuje osobe koje boluju odporemećaja hranjenja. Svatko od nas ima neku vlastitu definiciju tog pojma i vjerujem da smo se sviponekad s njim susreli. Kakvi su ljudi koje nazivamo perfekcionistima?

Jesu li to ljudi koji sve moraju napraviti savršeno? Jesu li to oni koji žele imati najbolje ocjene i neodustaju dok ih ne postignu? Oni koji uvijek moraju izgledati najbolje? Koji ne mogu izaći iz kuće bezšminke? Jesu li to oni koji uvijek i u svemu vide natjecanje u kojem moraju pobijediti? Oni koji nepodnose kritike i učinit će sve da ih izbjegnu?

U ovoj kolumni želim rasvijetliti što perfekcionizam točno jest te na koje je načine povezan sporemećajima hranjenja.

www.pinterest.com

U psihologiji perfekcionizam ima kompliciranu definiciju „višedimenzionalnog konstrukta“, no što tozapravo znači? Jednostavno rečeno, perfekcionizam nije jedna jedinstvena osobina ličnosti, nego imaviše dijelova. Različiti istraživači navode različita objašnjenja. Neki perfekcionizam dijele na negativni ipozitivni perfekcionizam, prilagođeni i neprilagođeni, usmjeren na druge, na sebe te onaj kojeg čininaša percepcija očekivanja koja drugi imaju od nas. Perfekcionizam je po mom mišljenju zapravo bližekompleksnom stilu razmišljanja i življenja nego pojedinačnoj osobini ličnosti. Ja ću se više fokusiratina stil razmišljanja u perfekcionizmu, te na negativne aspekte perfekcionizma koji je orijentiranprema sebi.

http://the-love-of-an-angel.tumblr.com

Kada malo bolje o tome promislite, brzo ćete doći do zaključka da zapravo ništa, ali baš ništa, naZemlji nije savršeno. Struktura atoma na površini industrijski precizno oblikovane kugle od zlata je idalje neravna. Nije savršena. „Savršenstvo“ kao takvo, postoji samo kao ideja, i to kako bi poslužilamatematičarima i fizičarima u oblikovanju nekih zakona. U stvarnom svijetu takvo što naprosto nepostoji. Dakle, ja ne mislim da je perfekcionizam želja da se bude „savršenim“ jer nam je razumskisvima manje ili više jasno da je to potpuno nemoguće. Mislim da je perfekcionizam jako povezan snašim emocionalnim dijelom, onim dubokim dijelom nas koji je nekad nešto jako krivo zaključio i natemelju toga izgradio neprilagođeni stil razmišljanja.

Perfekcionizam uključuje neprekidnu težnju ostvarivanju iznimno visokih standarda koji su zapojedinca iznimno zahtjevni. Ljudi koji iz vana promatraju takvu osobu često njezine standardesmatraju nerazumnima i nerealnima. Perfekcionizam također uključuje procjenjivanje vlastitevrijednosti na temelju sposobnosti za ustrajanjem, trudom i ostvarivanjem tih nepokolebljivihstandarda. Osoba često osjeća štetne i teške posljedice po vlastito zadovoljstvo, samopoštovanje idobrobit, ali i dalje nastavlja činiti sve kako bi dostigla svoje standarde usprkos golemoj šteti i cijenikoju plaća. U ovoj kolumni, zbog jednostavnosti i razumljivosti, korist ću pojam perfekcionizma unjegovom negativnom značenju, kada je previše izražen i kada šteti osobi koja živi s njim, to jest pisatću o onome što neki istraživači nazivaju „negativnim perfekcionizmom“.

www.pinterest.com

Biti perfekcionist ne znači imati nerealne i beskompromisno visoke standarde na svakom područjusvog života. Moguće je biti perfekcionist i na samo jednom polju, a ne i na drugima. Područja nakojima se perfekcionizam najčešće javlja su: posao, škola i obrazovanje, čišćenje i održavanjekućanstva, bliski odnosi, prehrana, težina, izgled tijela, sređivanje, higijena, sport i tjelesna aktivnost,zdravlje i fitnes. Netko može biti perfekcionist samo u školi, a ne toliko na drugim poljima. Kodporemećaja hranjenja javlja se perfekcionizam u svom vrlo negativnom obliku na području prehrane,izgleda tijela i težine. To je nekad, iako naravno ne uvijek, praćeno i perfekcionizmom u školi iobrazovanju, poslu te sportu i tjelesnom vježbanju.

http://the-love-of-an-angel.tumblr.com/

Neki ljudi se dive perfekcionizmu. Žale što sami nisu tako ustrajni i nemaju takvu „samokontrolu“kako to katkada zovu. Misle da je perfekcionizam težnja za postignućem, napretkom, postavljanjevisokih standarda, ustrajnost u svom radu, velika marljivost i osobna kontrola. Smatram da nemaništa loše u tome da imamo visoke ciljeve i da smo ustrajni i marljivi u nastojanju da ih ostvarimo. Tonam može pomoći da postignemo ono što želimo u životu. Međutim, kad se radi o perfekcionizmu,on te prirodne ljudske težnje dovodi do ekstrema i tada ti standardi i ciljevi postaju zapreka življenjusretnog i zadovoljnog života. Kao i kod mnogih drugih stvari u životu, previše nečeg što je uodređenoj količini dobro, dovodi do potpuno suprotnog efekta.

Osjećaj nezadovoljstva, nesreće, iscrpljenosti i uznemirenosti te smanjena učinkovitost našegponašanja mogu biti neki od efekata perfekcionističkog stila života. Ovo se naziva paradoksomperfekcionizma.

http://the-love-of-an-angel.tumblr.com/

Pretjerani poriv za ostvarivanjem sve viših postignuća je samoporažavajuć jer je vjerojatnost da ćemouspjeti ostvariti te ciljeve koji postaju sve viši, istovremeno ostajući sretni i zadovoljni, gotovonepostojeća. Pritisak koji osjećamo dovodi do toga da se osjećamo kao da smo stalno na rubu, napetii pod velikim stresom.

Perfekcionizam također dovodi do smanjenja našeg osjećaja vlastite vrijednosti (samopoštovanje)zato što imamo iskrivljen način razmišljanja zbog kojeg smatramo da smo „propali, neuspješni,bezvrijedni“ ako ne uspijemo ostvariti neki ( vjerojatno neostvarivi) cilj koji smo si zadali. Ustrajanjena putu ostvarivanja ovih za nas iznimno zahtjevnih i teških zadataka može dovesti do frustracije,stalnog osjećaja zabrinutosti, izolacije od drugih ljudi, depresije i neprekidnog osjećaja da smoneuspješni.

www.notsalmon.com

U kontekstu poremećaja hranjenja neka od perfekcionističkih ponašanja mogu biti velika neodlučnost(teško je pronaći komad odjeće koji će osoba obući kada ide na posao ili u školu, velika neodlučnostpri kupovini hrane i odjeće, dugotrajno biranje hrane koja će osobi biti odgovarajuća ili baremprihvatljiva...), traženje potvrde od drugih ljudi (postavljanje pitanja drugima o tome kako izgleda, jeli joj stoji neki komad odjeće, je li debela, je li se udebljala, je li privlačna, je li previše pojela, je liglupa, dosadna...), pretjerana organiziranost i stvaranje popisa (pisanje što je pojedeno, koliko sevježbalo...), provjeravanje (često vaganje, često provjeravanje kako izgledamo u ogledalu ili u bilo

kojoj reflektirajućoj površini), izbjegavanje situacija u kojima se može dogoditi da osoba ne uspijeostvariti neki svoj standard (ne prijaviti se za neki posao, jer mislimo da ga nećemo dobiti...).

Primjera ponašanja je mnogo i sigurno se možete sjetiti još nekih. Nije važno ako nemate sva taponašanja - to ne znači da vam je manje potrebna pomoć. Svako od njih za sebe je opterećujuće ioduzima kvalitetu životu te nas čini nesretnima. Život sa pretjerano izraženim negativnimperfekcionizmom jest kao život sa unutarnjim kritičarom koji stalno zahtjeva sve više i više od nas inikada nije zadovoljan. Kritizira. Ne prihvaća. Viče na nas. Gunđa. Prigovara. Bilo bi vrlo neugodnoživjeti s takvom osobom u istom prostoru. Kako li je tek grozno kada takvo što dijeli prostor našihmisli.

Kako perfekcionizam opstaje, čak i kada nama samima postaje jasno da nam šteti?Možemo početi od činjenice da osjećaj vlastite vrijednosti osobe koja ima visoko izraženperfekcionizam jako ovisi o ostvarenju njenih visokih ciljeva i standarda. Osoba ima čvrsta pravila ipretpostavke na kojima zasniva svoje ponašanje, razmišljanje, osjećanje i zapravo čitav svoj život. Svimi imamo neka duboka vjerovanja i pravila. Ako su točna i podržavajuća, pomažu nam u životu inapredovanju. Međutim ako su netočna i rigidna, dovode do brojnih problema („Moram biti teška Xkilograma, Moram jesti isključivo hranu bez X, Ako napravim iti jednu pogrešku, sve će se raspasti,Samo lijeni ljudi ne vježbaju, Samo ako imam sve petice, vrijedim, Ako me svi ne vole, bezvrijednasam...“ ).

www.pinterest.com

Kada osoba ne uspije ostvariti neki od svojih visokih, neostvarivih, rigidnih standarda, zaključit će daje neuspješna ili da se nije dovoljno potrudila. U budućnosti će se još više truditi, dovodeći svoje tijeloi um do ruba egzistencije. Nažalost, uistinu veoma tužna činjenica koju je iskusio velik broj oboljelihod poremećaja hranjenja, je da čak i kada se taj visoki, nedostižni standard ostvari, ne dolazi doosjećaja sreće. Jednostavno ga nema. Može se javiti vrlo kratko, no nestaje munjevitom brzinom.Mnogi zaključe da standard nije bio dovoljno visok i postavljaju viši misleći da će kada ostvare taj novistandard biti sretni. To se ne događa, i standard postaje sve viši. Trik je u tome da shvatimo da jeperfekcionistički način razmišljanja i života zapravo vrsta obrane. On nam nečemu služi. Standardirastu, mi nismo sretni. Osjećaj je krajnje izluđujuć. Ono što je u mnogo slučajeva podloga tomperfekcionizmu je taj osjećaj da ne vrijedimo, da moramo zaslužiti ljubav, kako svoju, tako i tuđu, daza nas vrijede druga pravila, da mi moramo raditi više da bismo bili jednako dobri kao drugi...tih misli

je mnogo i bolne su nam. Nekada je lakše samo raditi sve što možemo da ostvarimo te nerealnestandarde, nego se suočiti s tim dubokim i mučnim dijelom sebe i pokušati mu dati ono što mu treba.Ljubav. Prihvaćanje. Tolerancija. Nas samih, prema samima sebi.

Osobe koje funkcioniraju po principima perfekcionizma također provode razne aktivnosti kojepomažu tom načinu razmišljanja da ostane netaknut. Ova ponašanja osobi oduzimaju goleme količinevremena, na uštrb drugih važnih aktivnosti. Poremećaji hranjenja obiluju ponašanjima kojima je ciljdostizanje nekog rigidnog i nemogućeg cilja (Da me svi vole, da budem najljepša, da budem ispod xkilograma, da budem najbolja, da izgledam potpuno drugačije no što moje tijelo i konstrukcijadopuštaju, da budem najuspješnija u školi...). Oboljeli mogu gubiti goleme količine vremena na taponašanja, gubeći pri tom dodir s društvom i stvarnošću te propuštajući važne druge stvari u svomživotu. Često sve postaje podređeno tom „višem cilju“. Ova ponašanja održavaju negativni načinrazmišljanja jer ako nikada ne iskušamo neko drugo ponašanje, ne dajemo sebi priliku dovestiperfekcionističke pretpostavke u pitanje.

www.a-recovered-life.tumblr.com

Ljudi ono što im se događa interpretiraju u skladu sa svojim očekivanjima Perfekcionizam dovodi dobrojnih misaonih iskrivljavanja kao što su crno-bijelo razmišljanje (ili me svi vole, ili sam bezvrijedna initko me ne voli, ili imam sve petice, ili sam neuspješan učenik i glupa), trebanje i moranje (Morambiti uspješna, moram biti odličan učenik, trebam uvijek sve napraviti na vrijeme, trebam imati xkilograma, moram imati dečka, moram imati puno prijatelja...), katastrofiziranje (dobila samčetvorku, znači nemam pojma taj predmet i past ću godinu), zaključivanje na osnovu premaloinformacija („Svi će mi se smijati, Ona sigurno sad misli da sam jako glupa...“).

Kako si pomoći?

Mislim da je osnovno stvoriti novi set pravila i vjerovanja o sebi, životu i svijetu. Pokušati na drugačijinačin vidjeti sebe i svoju ulogu na Zemlji, kao nešto uravnoteženo, fleksibilno u različitim situacijama irealistično u ovisno o životnoj situaciji. Kako primijeniti ta pravila na stvarni život? Ono što pomažejest zapitati se kako bismo se ponašali da već sada vjerujemo u to? Kako bismo se ponašali kad bismovjerovali da svi ljudi vrijede sami po sebi, samo zato što su živi? Kako bismo se ponašali kada nebismo imali osjećaj da nas svi negativno prosuđuju i očekuju užasno puno od nas? Da vjerujemo dasmo slobodni biti ono što jesmo i uživati u svom životu? Kako biste se ponašali da uistinu vjerujete usve što sam navela? Razmislite o tome.

Tada se jednostavno počnite tako ponašati. Pokušajte. Ponekad kada se ponašamo u skladu s nečim,čak i kad u to ne vjerujemo do kraja, kroz ponavljanje ponašanja, počinjemo vjerovati. Vježbanjetakvog ponašanje je strašno važno. Naravno, ne mora biti savršeno.

http://the-love-of-an-angel.tumblr.com/

Kako smanjiti negativne misli i način razmišljanja koji obiluje kritikama i iskrivljavanjima stvarnosti?Možete pokušati voditi dnevnik razmišljanja. On vam može pomoći da primijetite svoje negativnemisli i uočite na koji način one utječu na to kako se osjećate i ponašate. Također vam može pomoći utome da otkrijete na koji način su vaše misli točne i na koji način vam služe. U slučaju negativnih misli,možete uočiti da vam nisu pomagale, ili da jesu, možda su vas štitile od ideje da nećete uspjeti, ili odnekog dubokog osjećaja kojeg ste se bojali. Važno je uočiti što stoji iza njih i znati da one nisu točne.Primijetiti da svijet za druge ljude ne funkcionira na taj način pa je onda vrlo vjerojatno da nefunkcionira tako ni za vas.

www.pinterest.com

Kako bismo ispitali točnost perfekcionističkih misli, ideja i pretpostavki, važno je promatrati što sedogađa kad se pokušamo ponašati drugačije. Kako se osjećamo? Koliko osjećaji traju? Prolaze li?

Perfekcionizam je uistinu kompleksan. Nekad nam se može činiti da nam naša usmjerenost napostignuće donosi dobre stvari. Ovom kolumnom to nipošto ne želim poreći. Ono što je moj fokus jecijena koju plaćamo kad su nam ciljevi i standardi preveliki. Cijena je naše zdravlje, naše zadovoljstvo,naš psihički mir i stabilnost. Odustati od perfekcionističkog načina razmišljanja ne znači postati

neuspješnim niti bezvrijednim – takvo što vas vaš unutarnji kritičar može pokušati uvjeriti. Ja mislimda nije u pravu. Mislim da je glavni cilj u životu biti sretan, uživati i osjećati ispunjenost onim štoradimo. Perfekcionizam snažno oduzima sve te lijepe stvari i usmjerava nas u napornu utrku sasamim sobom koja nema kraja.

www.pinterest.com

Mislim da je jako važno potražiti profesionalnu pomoć kada osjetimo da nam je perfekcionizam oteopreviše toga i da više ne uživamo u stvarima koje radimo, nego čekamo što slijedeće „moramo“ i„trebamo“ napraviti da bismo osjećali da vrijedimo barem na sekundu, i ispunili svoja nerealnaočekivanja.

Ja mislim da vrijedimo samo zato što smo tu. Nikakva posebna ostvarenja, nikakve posebne nagrade,ciljevi, brojevi niti išta slično nisu važni ako nismo zdravi, sretni, ispunjeni i potpuno zadovoljni usvom životu.

Literatura: www.cci.health.wa.gov.au