Dječji vrtić „Gajnice“
Hrvatskih iseljenika 6
10090 Zagreb
KURIKULUM
DJEČJEG VRTIĆA
„GAJNICE“
Rujan 2017.
SADRŽAJ
1. UVOD .................................................................................................................................... 3
2. USTROJ ................................................................................................................................ 4
2.1. STRUČNO – RAZVOJNI CENTAR DJEČJEG VRTIĆA „GAJNICE“ ZA
PROVEDBU PROGRAMA „RANA STIMULACIJA OSJETILA – SENZORNA
INTEGRACIJA“ ...................................................................................................................... 5
3. MATERIJALNI UVJETI .................................................................................................... 6
4. ODGOJNO – OBRAZOVNI RAD ..................................................................................... 7
4.1. VIZIJA VRTIĆA ............................................................................................................... 7
4.2. MISIJA VRTIĆA .............................................................................................................. 7
4.3. CILJEVI KURIKULUMA .............................................................................................. 8
4.4. BITNE ZADAĆE KURIKULUMA ................................................................................ 8
4.5. METODE I OBLICI RADA ............................................................................................ 9
4.6. POTICANJE RAZVOJA TEMELJNIH KOMPETENCIJA .................................... 10
5. NJEGA I SKRB .................................................................................................................. 13
6. STRUČNO USAVRŠAVANJE ODGOJNIH DJELATNIKA ....................................... 15
7. SURADNJA S RODITELJIMA ....................................................................................... 17
8. SURADNJA S VANJSKIM USTANOVAMA ................................................................. 19
9. VREDNOVANJE KVALITETE RADA USTANOVE ................................................... 20
10. FINANCIRANJE PROGRAMA ................................................................................... 29
11. PREVENTIVNO – SIGURNOSNI PROGRAMI I PROTOKOLI POSTUPANJA U
MOGUĆIM RIZIČNIM SITUACIJAMA ........................................................................... 30
11.1. PREVENTIVNI PROGRAM MJERA POVEĆANE SIGURNOSTI DJECE U
DJEČJEM VRTIĆU „GAJNICE“ ....................................................................................... 30
11.2. PROGRAM AKTIVNOSTI ZA SPRJEČAVANJE NASILJA MEĐU DJECOM I
MLADIMA ............................................................................................................................. 35
11.3. PROGRAM SUZBIJANJA OBITELJSKOG NASILJA ......................................... 38
11.4. PROGRAM SUZBIJANJA KORUPCIJE (RAZINA ODGOJNO-
OBRAZOVNOG RADA S DJECOM) ................................................................................. 42
11.5. POSTUPCI ODGOJITELJA KOJI POMAŽU DJECI PRI USVAJANJU I
NJEGOVANJU TEMELJNIH HUMANIH VRIJEDNOSTI I PODRŽAVANJU I
IZGRAĐIVANJU POZITIVNIH OSOBINA LIČNOSTI ................................................. 46
11.6. PROGRAM PREVENCIJE H I V - a ........................................................................ 53
11.7. PROTOKOL ZA POSTUPANJE U SLUČAJU POTREBE PRUŽANJA PRVE
POMOĆI U VRTIĆU – NAPUTAK O POSTUPANJU I NAJČEŠĆE SITUACIJE ...... 55
11.8. PROTOKOL U SLUČAJU PROBLEMATIČNOG SEKSUALNOG PONAŠANJA
DJECE ..................................................................................................................................... 62
11.9. PROTOKOL UVOĐENJA TREĆEG ODGOJITELJA U RAD S DJECOM S
TEŠKOĆAMA ........................................................................................................................ 64
11.10. PROTOKOL ZA POSTUPANJE U SLUČAJU NASILJA MEĐU DJECOM U
VRTIĆU .................................................................................................................................. 65
12. LITERATURA , DOKUMENTI I ZAKONSKI AKTI VEZANI ZA SUSTAV
RANOG I PREDŠKOLSKOG ODGOJA I OBRAZOVANJA ......................................... 67
1. UVOD
Predškolski odgoj i naobrazba kao dio sustava odgoja i obrazovanja Republike Hrvatske u
Dječjem vrtiću „Gajnice“ namijenjen je djeci od navršene godine dana do polaska u školu, a
svrha mu je osiguravanje optimalnih uvjeta za uspješan odgoj i cjelovit razvoj te razvoj
kompetencija polazeći od suvremenog shvaćanja djeteta i nove paradigme odgoja. Nove
spoznaje o razvoju, odgoju i učenju nameću zahtjev da dijete bude prihvaćeno kao cjelovito
biće, kao subjekt vlastitog odgoja i obrazovanja, kao aktivno, znatiželjno i kompetentno biće,
kao osoba koja ima svoju kulturu, potrebe i prava a djetinjstvo je proces socijalne konstrukcije
koji djeca i odrasli zajednički izgrađuju. Dakle, suvremeno shvaćanje djeteta i djetinjstva
temelj je kvalitetnog oblikovanja odgojno – obrazovnog procesa koji se kontinuirano
usklađuje i s nacionalnim zahtjevima koji su sadržani u Nacionalnom kurikulumu za rani i
predškolski odgoj i obrazovanje.
2. USTROJ
Ustroj Dječjeg vrtića „Gajnice“, ustanove za rani odgoj kao mjesta kvalitetnog življenja,
proizlazi iz vrijednosti koje se izvode iz najboljeg humanističkog nasljeđa društva i
civilizacije. Utemeljen je na vrijednostima slobode i poštovanja svakog pojedinca i djeteta i
odraslog . To je mjesto zajedničkog učenja u kojem dijete stječe znanje aktivno, koristeći sav
svoj urođeni istraživački i otkrivački potencijal. Vrtić je i demokratski ustrojen i svi subjekti
su suodgovorni za njegovo ukupno djelovanje i kvalitetu. U njemu se njeguje profesionalno
partnerstvo svih stručnih djelatnika, zajednički se promišlja, realizira i evaluira odgojno-
obrazovni proces s ciljem podizanja kvalitete tog procesa. Tu se postavlja temelj za
cjeloživotno učenje djece, potiče ih se na izražavanje prijedloga, sugestija, inicijativa i na taj
način potiče razvoj građanske kompetencije. Dječji vrtić „ Gajnice“ karakterizira i otvorenost
prema užoj i široj zajednici kao i otvorenost prema unutra koju karakterizira povezivanje i
suradnja odgojno – obrazovnih skupina, suradničko ozračje i timski rad.
Svi međusobno zavisni elementi ili podsustavi svojom kontinuiranom interakcijom određuju
obilježja ustanove. Jedan od tih podsustava je odgojno – obrazovna skupina kao homogena,
jedinstvena zajednica djece i odraslih, koja stvara uvjete u kojima dijete ima priliku
ostvarivati raznovrsne interakcije sa svojim materijalnim i društvenim okruženjem.
2.1. STRUČNO – RAZVOJNI CENTAR DJEČJEG VRTIĆA „GAJNICE“ ZA
PROVEDBU PROGRAMA „RANA STIMULACIJA OSJETILA – SENZORNA
INTEGRACIJA“
Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa imenovalo je 10. travnja 2009. godine Dječji vrtić
“Gajnice” stručno – razvojnim centrom za provedbu programa „Rana stimulacija osjetila –
senzorna integracija“ i unapređivanja stručnog rada u području predškolskog odgoja i
stručnog usavršavanja stručnih djelatnika u dječjim vrtićima. Ponovo imenovanje i dostava
rješenja ostvareno je dana 11.lipnja 2013. godine.
Profesionalno povezivanje i razmjena znanja i iskustava s praktičarima drugih vrtića ostvaruje
se i u sklopu Stručno – razvojnog centra Dječjeg vrtića „Gajnice“. Povezujući teoriju,
prvenstveno najnovije spoznaje iz neuroznanosti, i svakodnevnu praksu osvijestili smo značaj
rane stimulacija osjetila, posebno temeljnih (dodir, propriocepcija i vestibularno osjetilo) čija
integracija osjeta dovodi do funkcija koje su temelj višeg kognitivnog učenja. Unaprjeđivanje
rada iz ovoga područja zahtijevalo je kontinuirano učenje, istraživanje prakse, provjeravanje i
promišljanje teorijskih postavki kao i njihovo prilagođavanje našim konkretnim uvjetima te
superviziju. S vremenom je rasla i kvaliteta programa koji je provjeravan u praksi suradnjom s
američkim stručnjakom dr. sc. Stephenom Violom (kao supervizorom programa) i prof. dr. sc.
Reom Fulgosi – Masnjak.
3. MATERIJALNI UVJETI
Prostorno materijalni uvjeti usklađuju se prema mogućnostima sa propisima iz Državno
pedagoškog standarda. Svi objekti, osim jednog, su namjenski građeni tako da su uglavnom
usklađeni sa propisanim standardom. Zgrade i vanjski prostori ograđeni su i sigurni te
opremljeni za nesmetano odvijanje odgojno obrazovnog rada. Zdravstveno- higijenski uvjeti
rada i sigurnosti se također usklađuju prema propisanim standardima i mjerama.
Posebna pažnja posvećuje se didaktičkim materijalima, pomagalima, tehničkoj opremi,
spravama i drugoj opremi koji su u funkciji planiranja, ostvarivanja, praćenja i evaluacije
odgojno – obrazovnog procesa.
Kako djeca uče aktivno, istražujući, čineći, surađujući s drugom djecom i odraslima okružje
treba biti pedagoški dobro promišljeno i imati visoki obrazovni potencijal. Prostorna
organizacija i sadržajna opremljenost koja nalikuje obiteljskom pridonosi dobrom ozračju u
skupini i dijete se tada osjeća dobro i ugodno.
4. ODGOJNO – OBRAZOVNI RAD
4.1. VIZIJA VRTIĆA
Vrtić kao ugodno i poticajno mjesto za življenje i učenje djece i odraslih, te razvoj njihovih
kompetencija.
4.2. MISIJA VRTIĆA
Implementacija integrativnih, humanističkih, konstruktivističkih i sukonstruktivističkih
značajki Nacionalnog kurikuluma u kurikulum vrtića.
Razrada značajki koje implementiramo
Integrativne
značajke
njega, odgoj i učenje djece shvaća se cjelovito, međusobno je
isprepleteno i sastavni je dio svakog segmenta zajedničkog
življenja djeteta s drugom djecom i odraslima u vrtiću
svaka aktivnost istodobno podupire različite aspekte cjelovitog
razvoja, te sadrži priliku objedinjavanja različitih područja
njihova učenja
kvaliteta učenja djece korespondira sa kvalitetom njihova
svakodnevnog življenja u vrtiću, a nije ograničena na
parcelizirano i segmentirano poučavanje djece pojedinim
sadržajima
Razvojne značajke
odgojitelj organizira okružje za učenje, prati i procjenjuje
trenutne interese, znanje i razumijevanje djece te nastoji
omogućiti njihov daljnji razvoj u sklopu novih intervencija u
okružju i stimuliranja rasprava s djecom i među djecom
kvaliteta sudjelovanja odgojitelja u procesu učenja djeteta
proporcionalna je usklađenosti odgojiteljevih izravnih
intervencija sa situacijom
naglasak je na oblikovanju uvjeta za učenje, tj. situacija koje
pogoduju određenim aktivnostima učenja
posebno se cijene samoinicijativne i samoorganizirane
aktivnosti djece koje odgojitelj potiče i podržava
Humanističke
značajke
oblikovanje odgojno-obrazovnog pristupa temelji se na
suosjećanju, prihvaćanju i međusobnom pružanju potpore
dijete se osposobljava za razumijevanje svojih prava, obaveza i
odgovornosti, te prava, obaveza i odgovornosti drugih
inkluzija djece s posebnim potrebama u redoviti odgojno-
obrazovni program vrtića
Konstruktivističke i
sukonstruktivističke
učenje shvaćeno kao stvaranje, tj. konstruiranje i
sukonstruiranje znanja
presudnu ulogu u procesu učenja predstavlja vlastita aktivnost
značajke
djeteta te kontekst u kojem se učenje događa
odgojitelj dijete potiče na promišljanja i kreiranja novog znanja
temeljenog na promišljanju, a ne na memoriziranju i recepciji
postojećeg
težište se stavlja na razvoj individualiteta i identiteta svakog
djeteta, te poticanje njegova samoregulirajućeg učenja
učenje je i socijalni proces u kojem različitost perspektiva,
znanja i razumijevanja djece predstavlja snažan potencijal
zajedničkog učenja
4.3. CILJEVI KURIKULUMA
- Osiguravanje osobne, emocionalne, tjelesne, obrazovne i socijalne dobrobiti djeteta
kroz integraciju zadanog i uspješnog individualnog funkcioniranja, pozitivnih
socijalnih odnosa u kvalitetnom okruženju vrtića;
- Cjelovit razvoj, odgoj i učenje djeteta te poticanje i osnaživanje razvoja temeljnih
životnih kompetencija za cjeloživotno učenje.
4.4. BITNE ZADAĆE KURIKULUMA
- Cjelovito shvaćanje i međusobno povezivanje procesa njege, odgoja i učenja djeteta;
- Poticanje djeteta na istraživanje, otkrivanje, aktivno i multisenzoričko učenje, koje
uključuje više različitih kanala učenja: vid, sluh, opip, miris, okus i kretanje;
- Aktivno sudjelovanje djeteta u oblikovanju odgojno-obrazovnog procesa;
- Poticanje djeteta na stvaralačko izražavanje vlastitih ideja, iskustava i emocija u nizu
„umjetničkih“ područja;
- Poticanje razvoja samostalnog i kritičkog mišljenja djeteta i njegovog ohrabrivanja na
donošenje vlastitih odluka.
4.5. METODE I OBLICI RADA
Polazište za odabir metoda i oblika rada temelji se na suvremenom shvaćanju djeteta kao:
- cjelovitog bića;
- istraživača i aktivnog stvaratelja znanja;
- socijalnog subjekta sa specifičnim potrebama, pravima i kulturom;
- aktivnog građanina zajednice;
- kreativnog bića sa specifičnim stvaralačkim i izražajnim potencijalima.
Metode i oblike rada odgojitelj prilagođava konkretnim mogućnostima, različitim potrebama,
sposobnostima i interesima djece. Posebna pozornost usmjerena je na utvrđivanje postojećeg
iskustva, znanja i razumijevanja djece te oblikovanje uvjeta za njihovo dograđivanje. Potiče
se multisenzoričko učenje, koje uključuje: vid, sluh, opip, miris, okus, kretanje.
Učenje putem osjetila omogućuje djeci da na prirodan i aktivan način otkrivaju svijet oko
sebe. Dijete osjetilima prima informacije, organizira ih i integrira s već postojećim. Svako
novo osjetilno iskustvo mijenja i stvara sve složenije predodžbe te utječe na razvoj mišljenja i
učenja. Bez konkretnih fizičkih iskustava, dijete uči bez razumijevanja, isključivo na razini
mehaničkog pamćenja.
Osobita važnost pridaje se igri djece. Zadubljenost, zaokupljenost djece u svoju igru, je oblik
dubinskog učenja djece kroz koji ona razvijaju sposobnosti koje su neophodne u današnjem
društvu: prosocijalno ponašanje, samoreguliranje, suradnju s vršnjacima, usredotočenost na
zadatke, osposobljavanje za samostalan rad i preuzimanje odgovornosti pri izvršavanju
zadataka.
Uz igru, djeca uče i kroz istraživačke i druge aktivnosti koje su za njih svrhovite, tj.
neposrednim iskustvom s raznovrsnim resursima učenja. Pri tome stupaju u raznovrsne
socijalne interakcije s drugom djecom i odraslima, koji im daju primjerenu potporu u zoni
sljedećeg razvoja. Na taj način se osnažuje samoorganizacijski, istraživački, otkrivački
potencijal aktivnosti djece.
Odgojitelj osnažuje metakognitivne sposobnosti djece te potiče njihovo samomotivirano i
samoregulirajuće učenje.
Djeca imaju različite mogućnosti simboličkog izražavanja koje uključuje likovne, grafičke,
verbalne, motoričke, gestikulacijske i druge ekspresivne modalitete. To im olakšava
razumijevanje i integriranje koncepata koji se bave korištenjem simbola za izradu pisanih
bilješki u njima svrhovitom kontekstu.
Kvalitetna komunikacija odgojitelja s djecom u odgojno-obrazovnom procesu očituje se kroz
(Ellis, 2004.):
- osjetljivost odgojitelja za potrebe djece (senzitivnost)
- ohrabrivanje djece na donošenje odluka i osjećanje posljedica vlastitog izbora
(autonomiju)
- poštivanje interesa i mogućnosti djece te poticanje njihova daljnjeg razvoja
(stimulaciju).
Takva komunikacija omogućuje djeci stjecanje kvalitetnih sustava razumijevanja svijeta u
kojem žive iz perspektive povezanosti i uspješne komunikacije s drugima.
Stupanj razumijevanja djece u mnogome određuje kvalitetu odnosa i komunikacije. Zato je
djecu potrebno pažljivo promatrati i slušati te o njihovom ponašanju reflektirati (s djecom,
odgojiteljima i drugim stručnim djelatnicima), kroz tzv. pedagogiju slušanja (Malaguzzi,
1998.).
Razvijaju se različite tehnike pažljivog promatranja i razumijevanja djece, kao podloge za
kvalitetno oblikovanje odgojno-obrazovnog procesa u dječjem vrtiću.
4.6. POTICANJE RAZVOJA TEMELJNIH KOMPETENCIJA
Odgojno-obrazovni proces fleksibilno je organiziran oko ciljeva usmjerenih prema osiguranju
dobrobiti za dijete te izgradnju osam temeljnih kompetencija za cjeloživotno učenje. Važno
mjesto pri tome, daje se planiranju uvjeta (okruženja) za održavanje različitih odgojno-
obrazovnih aktivnosti i stjecanje raznovrsnih odgojno-obrazovnih i socijalnih iskustava djece,
koja će im pomoći u razvoju ishodišnih kompetencija /18/.
KLJUČNE KOMPETENCIJE ZA
CJELOŽIVOTNO UČENJE
UVJETI ZA NJIHOV RAZVOJ
1. Komunikacija na materinskom
jeziku
Organizacija odgojno-obrazovnog procesa
oslanja se na stvaranje poticajnog jezičnog
okruženja te poticanje djece na raznolike
socijalne interakcije s drugom djecom i
odraslima
2. Komunikacija na stranim jezicima Primjena situacijskog pristupa učenju koji
djetetu omogućuje upoznavanje,
razumijevanje i smisleno korištenje jezika u
nizu različitih aktivnosti i situacija
3. Matematička kompetencija i
osnovne kompetencije u
prirodoslovlju
Organizacija odgojno-obrazovnog procesa
vrtića oslanja se na stvaranje poticajnog
matematičkog i prirodoslovnog okruženja,
osnaživanje samoinicijativnih i
samoorganiziranih aktivnosti djece, te
osiguranje primjerene potpore odgojitelja u
zoni sljedećeg razvoja djece
4. Digitalna kompetencija Djeci se, sukladno dobi, omogućuje
korištenje računala u aktivnostima planiranja,
realizacije i evaluacije odgojno-obrazovnog
procesa
5. Učiti kako učiti Organizacija odgojno-obrazovnog procesa
vrtića usmjerena je na osnaživanje
metakognitivnih sposobnosti djece te
poticanje njihova samomotiviranog i
samoregulirajućeg učenja
6. Socijalna i građanska kompetencija Organizacija odgojno-obrazovnog procesa
oslanja se na stvaranje poticajnog socijalnog
okruženja, poticanje djece na iznošenje i
argumentiranje svojih stajališta te
uključivanje djece u donošenje odluka koje se
odnose na njihovo življenje u vrtiću
7. Inicijativnost i poduzetnost Organizacija odgojno-obrazovnog procesa
vrtića oslanja se na poticanje
samoinicijativnih i samoorganiziranih
aktivnosti djece te osiguranje primjerene
potpore djetetu da svoje ideje i zamisli
propituje, isprobava i samoevoluira.
Prihvaćanje i poticanje inicijativnosti i
poduzetnosti djeteta u oblikovanju odgojno-
obrazovnog procesa, djetetu omogućuje da
prakticira uloge aktivnog sukonstruktora
kurikuluma
8. Kulturna svijest i izražavanje Odgojitelj osvještava djecu o vlastitom
identitetu i nacionalnoj kulturi. Vrtićko
okruženje zadovoljava visoke estetske
standarde. Djeca se potiču na različite oblike
stvaralačke prerade svojih doživljaja i
iskustava u nizu umjetničkih područja i
izražajnih medija
Uz osam navedenih kompetencija, dajemo devetu kompetenciju – motoričku, koja je za
predškolsko dijete vrlo važna, a ne može se podvesti pod neku od navedenih kompetencija
9. Motoričke kompetencije
Organizacija odgojno-obrazovnog procesa
vrtića oslanja se na prihvaćanje igre i drugih
aktivnosti koje doprinose svrhovitom učenju i
cjelovitom razvoju djece te razvoju navika
tjelesnog vježbanja i očuvanja vlastitog
zdravlja
5. NJEGA I SKRB
MJERE ZDRAVSTVENE ZAŠTITE I PREHRANE U DJEČJEM VRTIĆU
„GAJNICE“
Mjere zdravstvene zaštite djece predškolske dobi obuhvaćaju potrebne preduvjete za
osiguranje pravilnog rasta i razvoja djece u dječjem vrtiću.
Prije upisa djeteta u dječji vrtić obvezan je prethodni sistematski zdravstveni pregled o kojem
roditelj, skrbnik, odnosno posvojitelj djeteta treba dječjem vrtiću predočiti potvrdu o
obavljenom sistematskom zdravstvenom pregledu predškolskog djeteta prije upisa u vrtić.
Upis djeteta u dječji vrtić uvjetuje se urednim cijepljenjem protiv bolesti iz programa
obveznih cijepljenja, s iznimkom djece koja imaju kontraindikacije.
MJERE ZDRAVSTVENE ZAŠTITE
Sustavno se provode preventivne mjere za smanjenje zaraznih bolesti službenom evidencijom
pobola djece u svakoj grupi.
Roditelj je dužan donositi od pedijatra zdravstvenu potvrdu kod ponovnog dolaska djeteta u
kolektiv.
Vrtić surađuje s higijensko-epidemiološkom službom s kojom po potrebi provodima mjere
suzbijanja epidemije bolesti.
Vrtić prati kontinuirano za svako dijete karton imunizacije po obaveznom kalendaru
cijepljenja, te se kontaktiraju roditelji koji ih redovito ne provode i upućuju nadležnim
pedijatrima.
Redovito se prati higijena unutarnjeg i vanjskog prostora vrtića, te se u objektu i oko njega
provode potrebne mjere dezinfekcije, deratizacije i dezinsekcije, te sigurnosne mjere.
Tijekom pedagoške godine sustavno se prati rast i razvoj djece i stanje uhranjenosti
provođenjem antropometrijskih mjerenja.
Provodi se zdravstveni odgoj djece kako bi usvojili higijenske navike.
Kontinuirano se prati evidencija ozljeda, u dječjem vrtiću su postavljeni ormarići prve pomoći
koji su raspoređeni u sva četiri objekta i u svakom objektu postoje osobe koje su zadužene za
pružanje prve pomoći.
Svakodnevno se provodi boravak na zraku u skladu s vremenskim uvjetima.
Prehrana djece u vrtiću je raznovrsna, te se jelovnici izrađuju prema prehrambenim
standardima,te je u skladu s preporučenim dnevnim energetskim i nutritivnim vrijednostima.
Pravilnim odabirom zdravih namirnica u jelovnike nastoji se djecu naučiti zdravim
prehrambenim navikama.
Posebna pozornost posvećuje se djeci s posebnim potrebama u prehrani- alergije, dijabetes,
celijakija. Svakom djetetu se osigurava dostupnost vode.
Higijensko sanitarne uvjete prehrane nadzire Hrvatski zavod za javno zdravstvo, te se prema
zakonskoj obvezi u kuhinji provodi HACCAP sustav.
Dječji vrtić „Gajnice“ zadovoljava higijensko tehničke zahtjeve koji se odnose na
osvijetljenost, prozračivanje, toplinsku zaštitu, opskrbu vodom, odvodnju otpadnih tvari,
zaštita od požara i provala.
6. STRUČNO USAVRŠAVANJE ODGOJNIH DJELATNIKA
Današnje društvene promjene te socijalni i ekonomski razvoj intenzivno nas usmjeravaju na
nužnost cjeloživotnog učenja. Zato bi obrazovanje i profesionalni razvoj odgojnih djelatnika
trebali biti u središtu interesa svake odgojno-obrazovne ustanove. U skladu s time, kao bitnu
zadaću kurikuluma vrtića ističemo važnost stvaranja kulture učenja i razvijanja
individualnih kompetencija svih sudionika odgojno-obrazovnog procesa. Cjeloživotno
učenje više ne može biti pitanje osobnog odabira, nego obveza i odgovornost svakog
pojedinca.
Odgojitelji često drže da bi znanja proizašla iz njihova inicijalnog obrazovanja, koje se temelji
na pozitivističkom konceptu, trebala biti polazište za njihovu praksu. Nerijetko očekuju od
suradnika koji su uključeni u proces njihova profesionalnog razvoja gotova rješenja i
odgovore na svoje probleme, teško mijenjaju svoju pasivnu ulogu primatelja znanja i
mijenjaju pristup učenju. Naš je cilj udaljiti se od takvoga razmišljanja i prakse i što je
moguće više težiti stvaranju funkcionalnog znanja odgojitelja kroz refleksivnu praksu. Dakle,
osobni profesionalni napredak svakog pojedinca, prvenstveno u njegovim uvjerenjima i
djelovanju, doprinosit će unapređenju kulture stjecanja znanja i razvijanja nekih novih
kompetencija.
Odgojitelji, kao nosioci procesa promjene, imaju pred sobom nove zahtjeve koji
podrazumijevaju redefiniranje njihovih kompetencija. Tako se, prema Peeters i Vandenbroeck
(2011), ističu akcijski orijentirane kompetencije koje odgojiteljima omogućuju razvoj
njihovih istraživačkih i refleksivnih umijeća s ciljem sukonstruiranja znanja svih sudionika
odgojno-obrazovnog procesa, uključujući tu, uz odgojitelje, i djecu, i roditelje i sustručnjake,
te mijenjanja postojeće prakse. Ovakav koncept profesionalnog usavršavanja, koji bi
zadovoljio potrebe suvremene odgojno-obrazovne prakse, podrazumijeva sudjelovanje
praktičara u akcijskim istraživanjima. Njima bismo u našemu vrtiću željeli kod odgojitelja
osvijestiti važnost njihove proaktivne uloge koja uključuje samostalna i zajednička kritička
promišljanja o praksi i svojim djelovanjima u njoj, kontinuirana promatranja, procjenjivanja i
problematiziranja prakse te preuzimanje odgovornosti za implementaciju i provedbu
promjena.
Naše je višegodišnje opredjeljenje graditi kvalitetnu odgojno-obrazovnu praksu, a time i
kurikulum vrtića, „iznutra“, prvenstveno putem refleksivne prakse. Na taj način stvaramo
pretpostavke za samoučenje i kontinuirano mijenjanje uvjerenja odgojitelja vezano za
odgojno-obrazovne praksu ovisno o specifičnim kontekstualnim uvjetima.
U skladu s time, kroz ove strategije ćemo ostvarivati svoju bitnu zadaću u odnosu na stručno
usavršavanje odgojnih djelatnika:
- na razini vrtića:
dnevne refleksije odgojitelja po objektima,
tjedne sastanke odgojitelja, stručnih suradnika i povremeno vanjskog eksperta (prof.dr.sc.
Arjana Miljak) po objektima
mjesečne sastanke i razmjenu iskustava odgojitelja koji rade u jezičnim skupinama
(Desetsatni program učenja engleskog jezika za djecu predškolske dobi, Desetsatni program
učenja njemačkog jezika za djecu predškolske dobi, Program ranog učenja engleskog jezika
za djecu predškolske dobi - dva puta tjedno)
povremene sastanke trećih odgojitelja u skupini za djecu s posebnim potrebama i stručnih
suradnika – psiholog, defektolog i logoped
rad odgojiteljskog vijeća,
module Stručno-razvojnog centra vrtića,
obveznu stručnu literaturu
- izvan vrtića:
stručne skupove u organizaciji Agencije za odgoj i obrazovanje
različite skupove, seminare, radionice, tečajeve i sl. koje organiziraju drugi vrtići, udruge i
organizacije, a prepoznati su kao kvalitetni i suvremeni oblici stručnog usavršavanja.
7. SURADNJA S RODITELJIMA
Obitelj i vrtić su dva temeljna konteksta u kojem se dijete rane i predškolske dobi razvija
i raste, zadovoljava svoje osnovne potrebe, stječe prve spoznaje o sebi i svijetu oko sebe, uči o
komunikaciji i odnosima, suživotu, zajedništvu, toleranciji, razvija svoje potencijale i stječe
spoznaje i vještine prijeko potrebne za čitav život. Roditelji tj. skrbnici djeteta uz ostale
članove uže obitelji i odgojitelji osobe su koje najintenzivnije skrbe o djetetu i njegovoj
dobrobiti, te je nužno osigurati izravnu i kvalitetnu komunikaciju među njima.
Partnerstvo i suradnja s roditeljima nužna je kako bi vrtić mogao primjereno odgovoriti na
individualne i razvojne potrebe djeteta i osigurati potporu njegovu cjelovitom razvoju.
Djelatnici vrtića kontinuirano komuniciraju s obiteljima kako bi što kvalitetnije stekli uvid u
njihove jake strane, interese i potrebe i u skladu s time prilagodili okruženje ustanove
obiteljskoj kulturi djeteta.
Preduvjet kvalitetne interakcije ovih dvaju čimbenika odgojno-obrazovnoga procesa, ali i
ostalih stručnih djelatnika vrtića (pedagog, psiholog, stručnjak edukacijsko-rehabilitacijskog
profila i sl.), je obostrana spremnost na djelatno sudjelovanje. U kvalitetnome partnerskom
odnosu na relaciji vrtić – djetetov dom roditelje tj. skrbnike djeteta permanentno se informira
(uz pomoć brošura, letaka, internetske komunikacije, razmjene bilješki tj. dokumentacije o
djetetu, radionica, komunikacijskih roditeljskih sastanaka i sl.), te ih se podržava i osnažuje u
roditeljskoj ulozi.
Odgojitelji su senzibilizirani za prepoznavanje specifičnih potreba roditelja tj. skrbnika djece
te im omogućuju dobivanje odgovora na pitanja koja trenutno opterećuju njihovo roditeljsko
funkcioniranje. Roditelji, skrbnici djece i članovi obitelji uključuju se u zajedničko donošenje
odluka vezanih uz razvoj, učenje i socijalni život djece u grupi.
Razina i kvaliteta uključenosti roditelja u proces odgoja i obrazovanja djece u vrtiću znatno
određuje ne samo kvalitetu odgojno – obrazovnog procesa, nego je i nezamjenjiva prilika
njihovog vlastitog učenja, tj. razvoja njihovih roditeljskih kompetencija (Ljubetić, 2007).
Kvalitetan partnerski odnos odgojitelja i roditelja tj. skrbnika djece ostvaruje se na način da je
roditeljima tj. skrbnicima djece omogućeno provođenje vremena sa svojom djecom u
odgojnim skupinama, praćenje i djelatno sudjelovanje u neposrednome odgojno-obrazovnom
procesu.
Kao bitne ciljeve kurikuluma vrtića u pogledu suradnje s roditeljima ističemo produbljivanje
partnerstva roditelja i odgojitelja kroz razmjenu iskustva roditelja i odgojitelja i njihovih
znanja o djetetu i aktivno sudjelovanje roditelja u kurikulumu odgojne skupine djeteta.
Isto se ostvaruje kroz različite strategije:
- aktivno uključivanje roditelja u odgojno – obrazovni proces - poticanje roditelja na
sudjelovanje u odgojno – obrazovnom procesu uključivanjem ili/i pružanjem podrške
odgojiteljima i djeci u realizaciji raznih projekata,
- dostupnost raznovrsne dokumentacije koja omogućuje uvid u procese i aktivnosti u
kojima dijete sudjeluje - praćenje učenja i napredovanja djeteta u grupi kroz
transparentno dokumentiranje (fotografije, dječji radovi, izjave, video zapisi,
transkripti),
- ponuda primjerenih programa za dijete (posebni cjelodnevni programi ranog učenja
engleskog i njemačkog jezika, posebni cjelodnevni program “Rana stimulacija
osjetila”, kraći programi učenja engleskog jezika),
- fleksibilna organizacija (u periodu prilagodbe za novoupisanu djecu) ali i fleskibilnost
svih čimbenika odgojno – obrazovnog procesa (dnevnog ritma, prehrane i sl.),
- realizacija interaktivnih i komunikacijskih roditeljskih sastanaka edukativnog
karaktera po odgojnim skupinama,,
- individualni razgovori koji imaju za cilj detaljnije upoznati roditelje o napredovanju
djeteta ali i eventualnim poteškoćama i razvojnim problemima,
- dostupnost informacija putem internet stranice vrtića i letaka edukativnog sadržaja
uzevši u obzir najčešće odgojne dileme i pitanja roditelja,
- dostupnost edukativnog sadržaja koji prati kurikulum odgojne skupine putem različitih
komunikacijskih sredstava (panoi, kutići za roditelje, e-mail i sl.).
8. SURADNJA S VANJSKIM USTANOVAMA
Posebnu pažnju posvećujemo produbljivanju suradnje s lokalnom i širom društvenom
zajednicom te stručnom društvenom zajednicom, a sve u svrhu unapređivanja kvalitete
boravka djece u vrtiću, obitelji, lokalnoj zajednici i lakšeg prijelaza u osnovnoškolski
obrazovni sustav. Kroz zajedničku suradnju ostvarujemo optimalne uvjete i pridonosimo
fleksibilnosti odgojno-obrazovnog procesa kako bismo djelatnost ustanove prilagodili
uvjetima i kulturi unutar koje djeluje te svim potrebama, interesima i mogućnostima djece i
odraslih. Ono što je posebno značajno je otvorenost, kako prema djeci i roditeljima, tako i
prema svim čimbenicima značajnim za unapređenje kvalitete odgojno-obrazovnog rada s
djecom. Naš je vrtić otvoren za suradnju s drugim vrtićima, relevantnim institucijama i svim
važnim tijelima lokalne zajednice. Budući da djeluje kao razvojni centar za senzornu
integraciju, posebnu pažnju posvećuje unapređivanju kvalitete odgojno-obrazovnog procesa i
stručnom usavršavanju te povezivanju svih sudionika odgojno-obrazovnog procesa kroz
razmjenu iskustava i prenošenje najnovijih saznanja iz područja senzorne integracije i
primjene tih saznanja u svakodnevnom praktičnom radu s djecom.
Redovito surađujemo sa stručnjacima kako bismo odgovorili na sve potrebe djece i
osigurali optimalne uvjete za razvoj kompetencija svakog djeteta u skladu s njegovim
interesima, mogućnostima i potrebama. Vrtić surađuje sa stručnim ustanovama u cilju
unapređivanja odgojne prakse i stručnog usavršavanja djelatnika te onim ustanovama i
stručnjacima u suradnji s kojima odgovara na posebne potrebe djece te tako osigurava
optimalne uvjete u skladu s njihovim razvojnim specifičnostima i zdravstvenim potrebama.
Također ostvaruje suradnju sa osnovnim školama pri prelasku djeteta iz vrtića u školu,
uzimajući u obzir djetetove potrebe, mogućnosti i sve psihofizičke osobine, a sve s ciljem
postizanja kontinuiteta razvoja, učenja i odgoja. Surađuje s čimbenicima na području na
kojem vrtić djeluje poput Centra za socijalnu skrb, osnovnih škola lokalnog područja, doma
zdravlja, policijske uprave, župnih ureda i knjižnica te onima pomoću kojih osigurava
materijalne uvjete za djelatnost vrtića. Dječji vrtić surađuje i s onima s kojima ostvaruje
suradnju za posebne aktivnosti vrtića poput kazališta, muzeja, glazbene škole, Zoološkog vrta
i sličnih.
9. VREDNOVANJE KVALITETE RADA USTANOVE
Dječji vrtić, kao živi organizam, se sastoji od više podsustava koji su međusobno povezani i
nerazdvojivi. Njihova ukupnost rezultira kvalitetom ustanove kao cjeline, a podrazumijeva
sve ono nužno za cjeloviti djetetov razvoj, odgoj i učenje. U skladu s time, naša bitna zadaća
u području vrednovanja, jest usmjerenost prema kontinuiranoj stručnoj refleksiji –
samovrednovanju i djelovanje s ciljem stalnog rasta kvalitete svih čimbenika odgojno-
obrazovnog procesa kao i ustanove u cijelosti.
Uz unutarnju procjenu, samovrednovanje, koje će sustavno i kontinuirano provoditi svi
sudionici odgojno – obrazovnog procesa, definirali smo i postojanje vanjske procjene, vanjsko
vrednovanje, koje će provoditi suradnici izvan vrtića.
Samovrednovanje obuhvaća sve čimbenike vrednovanja unutar vrtića:
- Odgojitelje i druge stručne djelatnike vrtića koji samorefleksijama i zajedničkim
refleksijama o kvaliteti različitih aspekata i cjeline odgojno – obrazovnog procesa na
tjednim sastancima sa stručnim suradnicima u pojedinim objektima kontinuirano i
sustavno propituju svoje ideje, razmišljanja, stavove i djelovanje (putem snimki
razgovora, foto i video snimki i rasprave te rada u malim grupama). U manjim
timovima odgojitelji se sastaju dnevnom dinamikom u svrhu dobivanja različitih
interpretacija i razumijevanja aspekata vlastite prakse čime jedni drugima postaju
refleksivni prijatelji.
- Djecu koja svojim djelovanjem i samorefleksijom na vlastito sudjelovanje u pojedinim
procesima daju povratnu informaciju o razini kvalitete programa.
- Roditelje koji putem roditeljskih sastanaka, individualnih razgovora i weba mogu
izraziti svoje zadovoljstvo u kontekstu vrednovanja programa te putem anonimne
ankete na kraju pedagoške godine.
Vanjsko vrednovanje obuhvaća sve čimbenike vrednovanja izvan vrtića:
- Refleksivne prijatelje iz drugih vrtića
- Vanjski ekspert – prof.dr.sc. Arjana Miljak
- Supervizore Stručno – razvojnog centra (prof. dr. sc. Rea Fulgosi – Masnjak)
- Nadležne institucije – Ministarstvo, znanosti, obrazovanja i sporta, Agencija za odgoj i
obrazovanje (vrednovanje izvješća o realizaciji godišnjeg plana i programa rada,
stručne savjetnice prilikom uvida u rad pojedinih odgojitelja i stručnih suradnika za
potrebe napredovanja u struci), Gradski ured za zdravstvo – Odjel za zdravstvenu
ekologiju u suradnji sa stručnim djelatnicima Nastavnog zavoda za javno zdravstvo
Dr. Andrija Štampar iz Zagreba (analitičko ispitivanje uzoraka vode te kontrola
zdravstvene ispravnosti gotove hrane, pribora i posuđa i ruku djelatnika u kuhinji).
Kao što se navodi u Priručniku za samovrednovanje ustanova ranoga i predškolskog odgoja i
obrazovanja, područja vrednovanja kvalitete rada ustanove odnose se na sljedeće njezine
segmente djelovanja:
strategija ustanove za rani odgoj,
organizacijsko vođenje ustanove za rani odgoj,
kultura ustanove za rani odgoj,
prostorno-materijalni i tehnički uvjeti rada,
zdravstveno-higijenski uvjeti rada i sigurnost,
kurikulum i odgojno-obrazovni proces,
ljudski resursi,
suradnja s užom i širom društvenom zajednicom,
proces praćenja i vrednovanja.
STRATEGIJA USTANOVE ZA RANI ODGOJ
Naša ustanova ima jasno određen smjer kojemu se teži s ciljem ostvarenja više razine
kvalitete odgoja i obrazovanja. U skladu s time se kod svih djelatnika osviještava važnost
promišljanja i kreiranja zajedničke vizije koja osigurava rad na ostvarivanju istih ciljeva,
odnosno akcije prema željenome smjeru. Pri tome, naglašavamo da će akcije biti svrhovite
jedino ako su sudionici međusobno usklađeni i imaju visoku razinu uključenosti i
angažiranosti.
Također, naša misija, odnosno vrijednosti koje kao ustanova zastupamo, su usklađene s
osnovnim načelima suvremenog odgoja i obrazovanja. Kroz implementaciju integrativnih,
humanističkih, konstruktivističkih i sukonstruktivističkih značajki Nacionalnog kurikuluma u
kurikulum vrtića stvaramo u vrtiću kvalitetnije uvjete za odgoj i učenje djece.
Kako je ovo područje okosnica djelovanja ustanove, veliku važnost pridajemo i usklađenosti
vizije i misije vrtića s vrijednostima na kojima se temelje odgojiteljeva shvaćanja, stajališta i
uvjerenja o djetetu. Kroz zajedničke refleksije promišljamo i raspravljamo o vlastitim
vrijednostima te ih povezujemo s onima koje su izdvojene u Nacionalnom okvirnom
kurikulumu (znanje, solidarnost, identitet, odgovornost), a bitne su za oblikovanje odgojno-
obrazovnog procesa.
ORGANIZACIJSKO VOĐENJE USTANOVE ZA RANI ODGOJ
Važnost dajemo razvijanju suradničke kulture u smislu osnaživanja partnerstva među
djelatnicima, ravnomjerne raspodjele moći, dužnosti i odgovornosti svih djelatnika te
naglašavamo značaj kvalitetne komunikacije koja podrazumijeva dostupnost, otvorenost,
prihvaćanje različitih strategija rješavanja problema. Težimo usklađivanju vrijednosti i
stajališta svih stručnih djelatnika vrtića, uključujući i ravnatelja, s ciljem jačanja zajedničke
vizije.
KULTURA USTANOVE ZA RANI ODGOJ
Intenzivno potičemo stvaranje kvalitetnog suradničkog ozračja u vrtiću kao preduvjeta za
razvoj zajedničke odgovornosti za cjelokupan odgojno-obrazovni proces. Pri tome nam
pomažu dnevne i tjedne refleksije stručnih djelatnika na kojima raspravljamo o svojim
vrijednostima i uvjerenjima kako bi njihovim mijenjanjem pridonijeli razvoju kvalitete
prakse. Cilj nam je stvoriti međusobno povjerenje i povezanost svih sudionika kao važnih
odrednica suradničke kulture i timskog rada.
PROSTORNO-MATERIJALNI I TEHNIČKI UVJETI RADA
Svjesni važnosti kvalitetnog oblikovanja prostorno-materijalnog okruženja ustanove,
neprestano propitujemo strukturu i organizaciju svih prostora u kojima borave djeca te
bogatstvo i promišljenost izbora materijala koje nudimo. Naglašavamo da cjelokupno vrtićko
okružje, uključujući i unutarnje i vanjske prostore, treba biti sigurno i pedagoški dobro
promišljeno za aktivno učenje djece i konstruiranje njihova znanja. U prostorima vrtića djeca
se trebaju osjećati ugodno i dobrodošlo te imati mogućnost slobodnoga odabira prostora u
kojemu će boraviti, aktivnosti kojima će se baviti i eventualnog partnera ili više njih za
zajedničku igru i istraživanje. Osim prostornoj fleksibilnosti, važnost dajemo i onoj
vremenskoj. Tako se poštuje dnevni ritam svakog djeteta ponaosob u smislu pravovremenog
zadovoljavanja djetetovih osnovnih potreba kao što su npr. za odmorom, snom, hranom i sl.
Također, radno vrijeme ustanove je u potpunosti prilagođeno potrebama djece i roditelja i vrlo
je fleksibilna i neobvezujuća dnevna dinamika dolaska djece u vrtić kao i odlaska djece iz
vrtića.
ZDRAVSTVENO-HIGIJENSKI UVJETI RADA I SIGURNOSTI
Zdravstveno-higijenski uvjeti rada i sigurnosti su u našoj ustanovi usklađeni s Državnim
pedagoškim standardom i Programom mjera zdravstvene zaštite djece, higijene i prehrane
djece u ustanovama za rani odgoj.
U vrtiću se djeci nudi pravilna i zdrava prehrana raspoređena u optimalan broj obroka koji su
u skladu s preporučenim količinama energije i prehrambenih tvari u njima. Postoji mogućnost
prilagodbe hrane posebnim prehrambenim navikama i potrebama djeteta.
Zdravstveni odgoj koji obuhvaća osobnu higijenu, higijenu jela i pića, odnos prema bolestima
i bolesnim osobama, pozitivan odnos prema liječniku i sl. je ugrađen u kurikulum vrtića.
Kontinuirano osiguravamo uvjete za maksimalnu sigurnost djece tijekom boravka u vrtiću
osiguravajući materijalno-organizacijske uvjete rada te stručnu osposobljenost svih djelatnika.
Također, vodimo računa o sigurnosti djeteta u vrtiću te u skladu s time imamo izrađene
preventivno-sigurnosne programe te protokole postupanja u mogućim rizičnim situacijama.
Preventivno-sigurnosni programi koji su sastavni dio kurikuluma vrtića:
1. Program sigurnosti djece u vrtiću
2. Program aktivnosti za sprječavanje nasilja među djecom
3. Program za suzbijanje obiteljskog nasilja
4. Program za suzbijanje korupcije
5. Program prevencije HIV-a
6. Plan djelovanja za promicanje i uspostavljanje ravnopravnosti spolova među djecom
7. Program prevencije ovisnosti
Protokoli postupanja u mogućim rizičnim situacijama:
1. Protokol za postupanje u slučaju djeteta izvan kontrole emocija i ponašanja
2. Protokol za postupanje u slučaju nasilja među djecom u vrtiću
3. Protokol za postupanje u slučaju bijega djeteta iz vrtića
4. Protokol za postupanje u slučaju sumnje na zlostavljanje djeteta
5. Protokol za postupanje u slučaju zanemarivanja djeteta
6. Protokol za postupanje u slučaju potrebe pružanja prve pomoći u vrtiću – naputak o
postupanju i najčešće situacije
7. Protokol u slučaju problematičnog seksualnog ponašanja djece
8. Protokol uvođenja trećeg odgojitelja u radu s djecom s teškoćama
9. Protokol za postupanje u slučaju sukoba s roditeljem (agresivnost korisnika)
10. Protokol za postupanje u slučaju dolaska roditelja u alkoholiziranom stanju
11. Protokol za postupanje u slučaju sukoba radnika (verbalni, fizički)
12. Protokol za postupanje u slučaju provale ili neovlaštenog ulaza u prostore vrtića
KURIKULUM I ODGOJNO-OBRAZOVNI PROCES
Kurikulum i odgojno-obrazovni proces su sigurno ključno područje kvalitete rada vrtića koje
je vrlo povezano i isprepleteno sa svim drugim područjima.
Pri oblikovanju kurikuluma vrtića vodili smo se suvremenim shvaćanjima djeteta rane dobi.
Dakle, naš je pristup holistički te poimamo dijete kao aktivno, znatiželjno, kompetentno i
društveno biće koje je subjekt vlastitog odgoja i obrazovanja. Posebno smo usmjereni na
razvoj različitih kompetencija i sposobnosti kod djece.
Naš kurikulum ima integrativne, humanističke i inkluzivne značajke te podrazumijeva visoku
razinu fleksibilnosti u odgojno-obrazovnom radu.
Obzirom da dijete shvaćamo kao osobu koja ima svoju kulturu, potrebe i prava, i djeca
aktivno sudjeluju u oblikovanju procesa odgoja i obrazovanja te im je tako omogućeno da su
ravnopravni sudionici u procesu zajedničkog učenja s drugom djecom i odraslima. U takvom
kontekstu djeca imaju priliku za samoprocjenu pa se na taj način uče autonomiji, kreativnom i
kritičkom mišljenju i odgovornom ponašanju.
Veliku važnost dajemo kvaliteti komunikacije odgojitelja i ostalih stručnih djelatnika s
djecom. Ona se očituje u osjetljivosti odgojitelja na različite potrebe djeteta i primjerenom i
pravodobnom odgovoru na njih, poticanju djece na donošenje odluka i osjećanje posljedica
vlastitoga izbora i praćenju interesa i mogućnosti djeteta te poticanje njihova daljnjeg razvoja.
Kako bi što bolje razumjeli djecu, veliku pažnju posvećujemo dokumentiranju dječjih
aktivnosti kroz prikupljanje foto i video zapisa, transkripata dječjih razgovora, uradaka djece i
sl. koji služe za analizu i zajedničku refleksiju s ciljem poboljšanja kvalitete oblikovanja
odgojno-obrazovnog procesa.
LJUDSKI RESURSI
Naša ustanova ima adekvatan broj stručnih i drugih djelatnika odgovarajuće stručne spreme.
Odgojitelji, kao nosioci odgojno-obrazovnog procesa, zajedno s drugim stručnim suradnicima
u vrtiću (dva pedagoga, psiholog, logoped, edukacijski rehabilitator i dva zdravstvena
voditelja) timski promišljaju odgojno-obrazovni proces i u skladu s time djeluju. Uz stručne
djelatnike i ravnatelja, obzirom na veličinu, naš vrtić još zapošljava i tajnika, voditelja
računovodstva, dva administrativno-računovodstvena djelatnika te veći broj radnika na
poslovima prehrane, održavanja čistoće objekata, pranja, glačanja i šivanja, nabave, grijanja i
održavanja prostora ustanove.
Kao vrlo važnu pretpostavku za osiguranje i unapređenje kvalitete rada vrtića, držimo
kontinuirano profesionalno usavršavanje odgojitelja i drugih stručnih djelatnika. Osobito smo
usmjereni prema onim oblicima profesionalnog usavršavanja koji rezultiraju ne samo
pomacima u znanju, već i promjenama u uvjerenjima i djelovanju. Kako su istraživačka i
refleksivna umijeća ključan preduvjet za višu razinu razumijevanja procesa opredijelili smo se
za mijenjanje vlastite prakse kroz akcijska istraživanja. Cilj nam je da takvim pristupom što
veći broj odgojitelja naše ustanove osvijesti važnost uloge refleksivnog prijatelja.
SURADNJA S UŽOM I ŠIROM DRUŠTVENOM ZAJEDNICOM
U našem vrtiću se kontinuirano promovira ideja o ustanovi kao otvorenom sustavu i u skladu
s time se nastoji i djelovati. Usmjerava se stručne djelatnike da unapređuju vlastitu praksu
kroz interakciju sa svojim okruženjem i otvorenošću za nova znanja. Naime, svjesni prednosti
koje ima povezivanje s drugim ustanovama ranog i predškolskog odgoja, nastojimo ostvariti
kvalitetnu suradnju s Dječjim vrtićem „Olga Ban“ iz Pazina, kako bi razmjenom iskustava i
prikazom primjera dobre prakse otvorili nove mogućnosti za izgrađivanje znanja i kvalitetnije
prakse. Uz to, ostvarili smo suradnju i s akademskom zajednicom (prof.dr.sc. Arjana Miljak i
prof.dr.sc. Rea Fulgosi Masnjak) pod čijom supervizijom istražujemo, zajednički učimo i
kontinuirano unapređujemo odgojno-obrazovnu praksu. Vrtić također aktivno sudjeluje u
životu lokalne zajednice koja pruža potporu u ostvarivanju nekih zadaća ustanove, a i služi za
afirmaciju rada i ukupnog djelovanja vrtića. Osim navedenog, surađujemo i s nadležnim
institucijama, agencijama, ministarstvom, fakultetima i različitim ustanovama iz odgojno-
obrazovnog, zdravstvenog i kulturnog života (osnovne i glazbene škole, kazališta, muzeji,
bolnice, domovi zdravlja, zavodi, udruge itd).
U ovome području bitnu ulogu ima i suradnja s roditeljima kao ključnim sudionicima
odgojno-obrazovnog procesa. Osim što razina i kvaliteta uključenosti roditelja obogaćuje
odgojno-obrazovni proces ujedno je i prilika za razvoj roditeljskih kompetencija.
PROCES PRAĆENJA I VREDNOVANJA
Svjesni da je temelj ostvarivanja napretka u kvaliteti rada ustanove vrednovanje, u našemu
vrtiću se kontinuirano provodi vanjsko vrednovanje i samovrednovanje. Vanjsko vrednovanje
provode čimbenici izvan vrtića (navedeni su na početku poglavlja) i usmjereno je prvenstveno
na praćenje kvalitete obrazovnih postignuća, a manje na sami proces koji je do toga doveo. Za
razliku od vanjskoga vrednovanja, samovrednovanje (čiji su čimbenici također navedeni na
početku poglavlja) je kontinuirani i sustavan proces te time ne obuhvaća samo postignuća, već
i odnose i uvjete u kojima se proces odvija. Važnu ulogu u tome imaju dokumentiranje, koje
je sredstvo refleksije odgojno-obrazovne prakse, i zajedničke rasprave stručnih djelatnika
vrtića koje omogućuju razvoj, učenje i izgrađivanje novih razumijevanja uloge odgojitelja.
Strategije samovrednovanja:
- tjedne refleksije na nivou pojedinog objekta,
- dnevne refleksije manjih timova odgojnih djelatnika,
- kvalitativno i kvantitativno praćenje ostvarenja kvalitete putem indikatora procjene na
kraju pedagoške godine,
- kontinuirano dokumentiranje procesa na svim razinama. Uz obaveznu pedagošku
dokumentaciju, u našem vrtiću posebno se ističu i drugi oblici dokumentiranja (uradci
djece, foto, audio i video zapisi, radne mape (portfolio), pisane bilješke odgojitelja
itd.),
- provođenje akcijskih istraživanja.
Pokazatelji:
- Razvoj različitih kompetencija za cjeloživotno učenje kod djece;
- Siguran i opremljen vanjski i unutarnji prostor vrtića primjeren je za učenje djece
predškolske dobi i stručnih djelatnika vrtića (prostorno-materijalni uvjeti su u funkciji
ostvarivanja odgojno-obrazovnog procesa, kvalitetna oprema i bogatstvo materijala);
- Raznovrsnost redovnih i kraćih programa koje vrtić nudi roditeljima (Program
predškole u godini dana prije polaska u osnovnu školu, Desetsatni program učenja
engleskog jezika za djecu predškolske dobi, Desetsatni program učenja njemačkog
jezika za djecu predškolske dobi, Program rane stimulacije osjetila za djecu
predškolske dobi, Program ranog učenja engleskog jezika za djecu predškolske dobi
(dva puta tjedno), Program „Djeca u prirodi“);
- Kvaliteta inkluzije djece s posebnim potrebama (broj djece s posebnim potrebama
uključeno u redovni program vrtića, broj djece uključene kasnije u redovni obrazovni
sustav, broj trećih odgojitelja, broj djece uključene u indicirani tretman u sklopu
vrtića, didaktička opremljenost odgojnih skupina u koje su uključena djeca s posebnim
potrebama);
- Kvalitetan partnerski odnos roditelja i vrtića vidljiv kroz aktivno uključivanje
roditelja u kurikulum pojedine odgojne skupine i zajedničko donošenje odluka vezanih
uz razvoj, učenje i socijalni život djece u grupi (uz pomoć svih suvremenih oblika
suradnje s roditeljima i provođenje što većeg broja komunikacijskih i edukativnih
roditeljskih sastanaka kroz godinu);
- Kvalitetni međuljudski odnosi i suradničko ozračje se podupiru određenim
strukturalnim i kulturalnim uvjetima;
- Stručno usavršavanje odgojitelja i stručnih suradnika kroz različite aktive, seminare,
edukacije, treninge te aktivno sudjelovanje djelatnika vrtića u Stručno-razvojnom
centru u svojstvu predavača;
- Podupiranje odgojitelja za nastavak studija – broj odgojitelja koji je uz rad nastavio i
uspješno završio diplomski sveučilišni studij Rani i predškolski odgoj i obrazovanje,
te svojim novostečenim znanjima i iskustvima kontinuirano unapređuje odgojno-
obrazovnu praksu vrtića.
10. FINANCIRANJE PROGRAMA
Djelatnost predškolskog odgoja i obrazovanja dio je sustava odgoja i obrazovanja te skrbi o
djeci a financira se pretežno sredstvima proračuna lokalne i područne samouprave te
sudjelovanjem roditelja u cijeni programa predškolskog odgoja i obrazovanja u koji su
uključena njihova djeca. Dakle iz proračuna Grada Zagreba osiguravaju se sredstva za
redoviti program njege, odgoja, obrazovanja, zdravstvene zaštite, prehrane i socijalne skrbi
djece rane i predškolske dobi, te posebni cjelodnevni, poludnevni i kraći programi te program
predškole koji je obvezan za svu djecu u godini prije polaska u osnovnu školu. Određeni
programi javnih potreba (program predškole, posebne grupe za djecu s teškoćama u razvoju,
programi za nacionalne manjine i za darovitu djecu) sufinanciraju se i iz programa državnog
proračuna.
Uz suglasnost Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport vrtić ostvaruje i vlastite prihode
i to od dodatnih uplata roditelja za verificirane i od strane osnivača odobrene posebne
cjelodnevne, poludnevne i kraće programe te od naknade za iznajmljivanje prostora i opreme
drugim organizatorima kvalitetnih programa za djecu.
11. PREVENTIVNO – SIGURNOSNI PROGRAMI I PROTOKOLI
POSTUPANJA U MOGUĆIM RIZIČNIM SITUACIJAMA
11.1. PREVENTIVNI PROGRAM MJERA POVEĆANE SIGURNOSTI DJECE U
DJEČJEM VRTIĆU „GAJNICE“
NOSITELJI PROGRAMA: Odgojitelji i stručni suradnici, ravnatelj i ostali djelatnici vrtića
I ANALIZA PROBLEMA I SVRHA PROGRAMA
Različite, ponekad i nepovoljne životne situacije, utječu na život, rast i razvoj djeteta, kako u
obiteljskom domu, tako i u vrtiću.
Negativni učinci, propusti i nereagiranja, u danom momentu mogu izazvati trajne posljedice
na kvalitetan razvoj djeteta. Stoga je osnovna briga svakog sudionika u procesu sigurnost
djece u vrtiću, prepoznavanje potreba djeteta i osmišljavanje uvjeta za njihovo kvalitetno
zadovoljavanje. Imajući u vidu zadovoljavanje temeljnih ljudskih potreba, dijete je neprestano
u aktivnom odnosu s okolinom, aktivno reagira na podražaje iz okoline i u stalnoj je
interakciji s njom. Odgovoriti, odnosno reagirati na sve te potrebe i prava djeteta, znači učiniti
okružje što bogatijim, raznovrsnijim i sigurnijim. Zadaća svih sudionika u procesu je
maksimalna angažiranost i odgovornost za sve ono što doprinosi unapređivanju ukupnog
vrtićkog konteksta.
II CILJ I ZADAĆE PROGRAMA
Nastaviti rad na stvaranju, razvijanju i održavanju takvog okruženja u vrtiću koje će biti
poticajno za djetetov razvoj i u kojem će se istovremeno dijete osjećati sigurno i zaštićeno.
Jačanje osobnog identiteta djeteta, koje će se u sigurnom vrtićkom okruženju učiti razvijati
vještine i razvijati u snažnu ličnost, koja će biti sposobna oduprijeti se svim negativnim
izazovima.
Samo višim stupnjem osviještenosti o pravu na siguran boravak djece u vrtiću, zalaganjem
svih čimbenika u procesu, moguće je ostvariti kvalitetniji život djece u vrtiću.
III RIZIČNI ČIMBENICI U VRTIĆKOM OKRUŽENJU
Funkcioniranje vrtića na institucionalnoj razini, vrlo je složen proces, koji u sebi nosi niz
rizičnih elemenata koje treba uvijek imati u vidu, profesionalno ih odraditi i stvoriti veću
sigurnost djece u vrtiću. Svaki objekt unutar vrtića ima svoje specifične probleme i specifičan
način njihovog rješavanja. Problemi s kojima se ponekad ili najčešće susrećemo su:
- Nepotpuna briga i skrb o djeci, posebno u rizičnim obiteljima
- Ovisnici u obitelji (alkohol, droga i sl.)
- Pojava zanemarivanja , zlostavljanja
- Izloženost djeteta neprimjerenom ponašanju
- Pretjerana izloženost utjecaju televizije, kompjutoru, internetu
- Nezdrava prehrana
- Agresivno ponašanje (problemi u ponašanju)
- Bolesno dijete u vrtiću
- Preveliki broj djece u skupinama
- Otvorenost vrtića (fleksibilno dolaženje i odlaženje iz vrtića), nemogućnost zaključavanja
- Nedovoljno poznavanje djece (kod zamjena za bolovanje)
- Mogući odbačeni opasni predmeti na igralištu
- Mogućnost povrede na igralištu, sobi, kupaonici
- Dolazak nepoznate osobe po dijete
- Dolazak po dijete osobe koja ima zabranu dolaska ili kontakta s djetetom (situacija
razvedenih roditelja)
- Sumnjive i nepoznate osobe uz ogradu na igralištu
- Djeca, korišteni subjekti u masovnim medijima i niz drugih izazova.
IV KONKRETNE AKTIVNOSTI U REALIZACIJI PROGRAMA
1. DJECA
Igra je osnovna aktivnost svakog predškolskog djeteta. Igrajući se, dijete uči sve oblike
komunikacije i stječe povjerenje u vlastite sposobnosti, stvara pozitivnu sliku o sebi i
samopouzdanje. Između ostalog, potrebno je planirati situacije učenja (igara i aktivnosti) u
kojima će dijete moći pronaći najadekvatnije rješenje, a koje ima za posljedicu svakako
sigurnost djeteta. Važno je staviti dijete u aktivno sudjelovanje u igrama i dati mu mogućnost
učenja i samostalnog donošenja pravilne odluke.Djecu treba učiti misliti i djelovati na način
koji će moći primjenjivati i izvan vrtića, u životu. Posebno je važno učenje odgovornosti
prema sebi, drugima i ukupnom okruženju. Sve planske aktivnosti trebaju proizlaziti iz
konkretnih potreba djece u svim odgojnim skupinama. Igra i aktivnost će se nastavljati na
stečeno iskustvo, proširivati u drugim odgojim skupinama i dalje u životu.
2. ODGOJITELJI I DRUGI DJELATNICI
Imajući u vidu rizične čimbenike, potrebno je intenzivirati rad na prevenciji mogućih
nepovoljnih situacija.
Zadaća odgojitelja koji su u neposrednom radu s djecom i svih ostalih sudionika u procesu je
maksimalna angažiranost i odgovornost za stvaranje najpovoljnijih uvjeta koji osiguravaju
sigurnost djece u vrtiću.
Timski pristup odgojno-obrazovnom radu izuzetno je važan, posebno u ljetnim mjesecima.
Važna je osjetljivost svakog pojedinca, a posebno stručnog djelatnika u neposrednom radu, da
pravilno reagira ako primijeti bilo što u okruženju što može nepovoljno utjecati na dijete.
Pravilan i uspješan odgoj djeteta u vrtiću ovisi prvenstveno, uz ličnost odgojitelja, i o
cjelokupnom vrtićkom kontekstu i pravilnom ponašanju svih u procesu.
Obveza je svih u vrtiću koji skrbe o djeci da posvete punu pažnju kontinuiranoj prevenciji na
osiguravanju uvjeta za siguran boravak djece u vrtiću. Povećana sigurnost ovisi o
osvješćivanju i prihvaćanju odgovornosti svih u lancu, a posebno odgojitelja, koji neposredno
rade s djecom.
3. RODITELJI
Potrebno je posebno naglasiti ulogu roditelja, kao bitnih čimbenika i partnera u odgojno-
obrazovnom procesu i unapređivanju preventivnih programa.
Pravilnim pristupom i međusobnim uvažavanjem osigurat će se poželjna ponašanja za
suodgovornost i osiguravanje uvjeta za siguran boravak djece u vrtiću.
Kroz razne oblike suradnje (roditeljske sastanke, individualne razgovore, letke, kutiće za
roditelje i sl.), utjecat će se na:
- jačanje svijesti roditelja o njihovoj ulozi pri razvijanju vještina i navika sigurnog ponašanja
djeteta
- informiranje roditelja o načinu kako oni mogu utjecati na dijete kod ukazivanja na
nepoznate predmete, nepoznate osobe i drugo
- uključivanje roditelja u život i rad vrtića, kao i potrebu svakodnevne kvalitetne suradnje s
odgojiteljem.
V SURADNJA S VANJSKIM ČIMBENICIMA
Za realizaciju programa sigurnosti djece u vrtiću potrebna je suradnja sa svim čimbenicima
relevantnim u osiguravanju uvjeta:
- Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa
- Gradski ured za obrazovanje, kulturu i šport
- Agencija za odgoj i obrazovanje
- Gradska četvrt Podsused-Vrapče
- Dom zdravlja Susedgrad
- Kvartovski policajac
- Policijska uprava Črnomerec
VI MATERIJALNI UVJETI
Za siguran boravak djece u vrtiću potrebna su značajna i stalna materijalna sredstva.
Za sigurniji boravak u skupinama potrebno je:
- zatražiti video nadzor na ulaznim vratima, zatražiti postavljanje digitalnih brava na sva
ulazna vrata
- nabava raznih sadržaja za igrališta (lopte, užad, pribor za igre u pijesku, suncobrane, sjenice,
postavljanje antistresnih podloga na onim spravama koje ih nemaju)
- zamjena poklopaca na pješčanicima
VII IZVORI FINANCIRANJA
- Gradski ured za obrazovanje, kulturu i šport
- Gradska četvrt Podsused-Vrapče
- Povremene donacije
VIII EVALUACIJA PROGRAMA
- Redovito praćenje i analiza sveukupnog procesa (procjene, samoprocjene)
- Izvješća na radnim sastancima i davanje smjernica za unapređivanje
- Završna prezentacija na Odgojiteljskom vijeću
IX STRUČNI NADZOR
- Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa
- Agencija za odgoj i obrazovanje
- Gradski ured za obrazovanje, kulturu i šport
- Ravnatelj i stručni suradnici
Ozbiljnost ovog programa nalaže obavezu svim sudionicima koji skrbe o djeci kako u
vrtiću, tako i u roditeljskom domu, da s punom ozbiljnošću pridonesu povećanju sigurnosti
djece.
Učinkovitost ovog programa ovisi ponajprije o angažmanu svih u lancu, da svojim
aktivnim, kreativnim i konstruktivnim radom u provedbi programa omoguće ostvarenje
zajedničkog cilja, to jest stvaranje sigurnog okruženja za dijete.
11.2. PROGRAM AKTIVNOSTI ZA SPRJEČAVANJE NASILJA MEĐU DJECOM I
MLADIMA
1. NOSITELJI PROGRAMA: djelatnici Dječjeg vrtića „Gajnice“
2. POLAZIŠTA U RADU NA PROGRAMU
Nasiljem među djecom i mladima smatra se svako namjerno fizičko ili psihičko nasilno
ponašanje usmjereno prema djeci od strane njihovih vršnjaka učinjeno s ciljem povređivanja,
a koje se, neovisno o mjestu izvršenja, može razlikovati po obliku, težini, intenzitetu i
vremenskom trajanju i koje uključuje ponavljanje istog obrasca i održava neravnopravan
odnos snaga (jači protiv slabijih ili grupa protiv pojedinca).
Sukobi među djecom predškolske dobi normalna su pojava i imaju sljedeća obilježja: ne
postoje elementi za nasilništvo; mogu dati razloge zašto su u sukobu; ispričavaju se ili
prihvate rješenje da nitko nije pobijedio; slobodno pregovaraju da bi zadovoljili svoje potrebe;
mogu promijeniti temu i otići iz situacije.
Predškolsko doba idealno je vrijeme za odgoj o nenasilju. U protivnom, može predstavljati
polazišta za kasnija nasilja u životu. Rana intervencija je najefikasnija i stoga je jedna od
zadaća tj. dužnosti dječjeg vrtića odgoj za nenasilje.
3. CILJ I ZADAĆA PROGRAMA
▪ Priprema novih naraštaja za novo doba u kojem očekujemo da će duh vremena biti humani,
tolerantni i kooperativni nasuprot dosad prevladavajućem autoritarnom, konkurentskom,
narcističkom i nadasve nesretnome.
▪ Učenje kako prihvaćati drugoga kao jednako vrijednog, dobronamjernog, prijateljskog
suradnika od kojega se ne mora biti bolji pod svaku cijenu. Tako će dijete s manje napetosti
ući u život, lakše komunicirati s drugima i stvarati svoj krug prijatelja.
4. PLANIRANJE I PROVEDBA PROGRAMA
U ODNOSU NA DJECU
▪ Kroz igru stvarati pozitivnu sliku o sebi, stjecati povjerenje u vlastite sposobnosti i učiti sve
oblike komunikacije
▪ Upoznavanje sebe i svojih potreba, razvijanje odgovornosti za svoje ponašanje
▪ Stvaranje povjerenja u sebe, druge i okruženje
▪ Stjecanje vještina suradničkih odnosa i konstruktivnog rješavanja sukoba
U ODNOSU NA ODGOJITELJE I STRUČNE SURADNIKE
▪ Osvještavanje pripadnosti grupi, prihvaćanje različitosti, upoznavanje članova grupe,
uključivanje pasivnih i povučenih članova, razvijanje grupne povezanosti
▪ Osuđivati svako nasilje u okruženju i iskazivati jasan stav prema neprihvatljivom
ponašanju, agresiji.
▪ Osnažiti djecu da se zauzimaju za druge koji su ugroženi i u nevolji, odbačeni
▪ Upozoravati na nedopustivost vrijeđanja i tjelesnu agresivnost u rješavanju sukoba i
objašnjenja kroz konkretne primjere koje djeca mogu razumjeti
▪ Osvještavati prava djeteta i učiti djecu poštivanju prava drugih
▪ Razvijati u djece vještine socijalnog ponašanja
U ODNOSU NA RODITELJE
▪ Predškolsko dijete mora vidjeti da je odrasla osoba koja pomaže u rješavanju sukoba
pravedna i dosljedna te da želi pomoći, a ne kritizirati i osuđivati
▪ Potaknuti dijete da ispriča što se dogodilo i da izrazi svoje osjećaje u vezi s tim
▪ Usklađenim postupcima roditelji i odgojitelji u odnosu prema djeci čine mrežu podrške
šaljući im svakodnevne poruke: stalo mi je do tebe, slušam te, vjerujem u tebe, imaj i ti
povjerenja u mene
▪ Informiranje i edukacija o nenasilju i dječjim pravima
5. PROTOKOL O POSTUPANJU U SLUČAJU NASILJA MEĐU DJECOM I MLADIMA
U slučaju dojave nasilja među djecom odgojno – obrazovni djelatnici dužni su:
▪ Odmah poduzeti sve mjere da se zaustavi i prekine nasilno postupanje prema djetetu
▪ Ukoliko je dijete povrijeđeno u mjeri koja zahtjeva liječničku intervenciju ili pregled,
potrebno ga je odvesti liječniku
▪ Odmah po prijavljenom nasilju obavijestiti roditelje djeteta i upoznati ih sa svim
činjenicama i okolnostima za koje se do tada doznalo i izvijestiti ih o aktivnostima koje će se
poduzeti
▪ Zapisati opis događaja u dokumentaciju
▪ Po prijavi, odmah obaviti razgovor s djecom u nazočnosti nekoga od članova stručnog tima,
a na način da se postupa posebno brižljivo, poštujući djetetovo dostojanstvo i pružajući mu
potporu
▪ Roditeljima dati obavijesti o mogućim oblicima savjetodavne i stručne pomoći u vrtiću i
izvan njega, a s ciljem potpore i osnaživanja djetetove prorade traumatskog doživljaja
▪ O poduzetim aktivnostima, razgovorima, izjavama te svojim zapažanjima sačiniti službene
bilješke, kao i voditi odgovarajuće evidencije zaštićenih podataka koje će dostaviti na zahtjev
drugim nadležnim tijelima
6. SURADNJA
U ostvarivanju zadaća surađivat ćemo s
▪ Centrom za socijalnu skrb
▪ Liječnikom
▪ Poliklinikom za zaštitu djece grada Zagreba
7. EVALUACIJA
Praćenje i analiza procesa odgojno obrazovnog rada: procjene i samoprocjene za odgojitelje i
stručne suradnike
STRUČNI NADZOR
Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa
Agencija za odgoj i obrazovanje
Ravnatelj i stručni suradnici
11.3. PROGRAM SUZBIJANJA OBITELJSKOG NASILJA
Polazišta programa
Prema Zakonu o zaštiti od nasilja u obitelji (NN 137/09, 14/10, 60/10) nasilje u obitelji je
svaki oblik tjelesnog, psihičkog, spolnog ili ekonomskog nasilja, a osobito:
– tjelesno nasilje, odnosno primjena fizičke sile bez obzira je li nastupila tjelesna ozljeda ili
nije,
– tjelesno kažnjavanje i drugi načini ponižavajućeg postupanja prema djeci u odgojne svrhe,
– psihičko nasilje, odnosno primjena psihičke prisile koja je prouzročila osjećaj straha,
ugroženosti, uznemirenosti ili povrede dostojanstva, verbalno nasilje, verbalni napadi,
vrijeđanje, psovanje, nazivanje pogrdnim imenima ili na drugi način grubo verbalno
uznemiravanje, uhođenje ili uznemiravanje preko svih sredstava za komuniciranje ili preko
elektroničkih i tiskanih medija ili na drugi način ili komuniciranja s trećim osobama,
protupravna izolacija ili ugrožavanje slobode kretanja,
– spolno nasilje, odnosno spolno uznemiravanje,
– ekonomsko nasilje pod kojim se podrazumijeva oštećenje ili uništenje osobne i zajedničke
imovine ili zabrana ili onemogućavanje korištenja osobne i zajedničke imovine ili pokušaj da
se to učini te oduzimanje prava ili zabrana raspolaganja osobnim prihodima ili imovinom
stečenom osobnim radom ili nasljeđivanjem, onemogućavanje zapošljavanja ili rada,
prisiljavanje na ekonomsku ovisnost, uskraćivanje sredstava za održavanje zajedničkog
kućanstva i skrb o djeci ili drugim uzdržavanim članovima zajedničkog kućanstva.
Odrasli i djeca žrtve nasilja u obitelji nalaze se u posebnom teškoj situaciji pri čemu su često
izloženi dugogodišnjem zlostavljanju. Kako obitelj igra najvažniju ulogu u ranom razvoju
djeteta, smatra se da su fizičko, emocionalno i seksualno zlostavljanje te zanemarivanje
vodeći uzorci ranog psihopatološkog ponašanja. Neadekvatni roditelji negativno djeluju na
djetetov emocionalni razvoj te ga čine pretjerano impulzivnim, agresivnim i ne razvijaju
njegovu sposobnost empatije. Određeni broj djece već do polaska u školu, dakle već sa 6 – 7
godina može pokazivati znakove antisocijalnog ponašanja kao što su neposlušnost,
agresivnost prema drugoj djeci, okrutnost prema životinjama i sl. Društvena zajednica u
okviru zaštite djece i ostvarivanja svih njihovih prava dužna je provoditi programe suzbijanja
obiteljskog nasilja. Rana intervencija je najefikasnija te je stoga nužno rano prepoznavanje
znakova zlostavljanja i poduzimanje odgovarajućih mjera.
1. Cilj i zadaća programa
Odgojno djelovanje usmjeriti na jačanje djetetove ličnosti odnosno sretnog
emocionalnog razvoja izgradnjom pozitivne slike o sebi i zauzimanjem za sebe
u ostvarivanju svojih prava
Jačanje djetetove socijalne kompetencije stjecanjem stavova i vrijednosti te
razvijanjem vještina koje su mu potrebne za uspostavljanje kvalitetnih odnosa
s okolinom
Senzibiliziranje djelatnika vrtića za pojavu nasilja u obitelji te poduzimanje
mjera radi otkrivanja, prijavljivanja problema i pomoći djetetu
2. Planiranje i provedba programa
U odnosu na djecu
Omogućiti djetetu slobodu u iznošenju stavova i mišljenja
Kroz različite aktivnosti razvijati sposobnost empatije, tolerancije i prihvaćanje
različitosti
Izražavati emocije na društveno prihvatljiv način, prepoznati vlastite emocije i emocije
drugih, učiti socijalno ponašanje i stvaranje prijateljstva
Zauzimati se za ostvarivanje svojih prava ali i prava drugih
Kroz igru stvarati pozitivnu sliku o sebi, stjecati povjerenje u vlastite sposobnosti i
učiti sve oblike komunikacije
Stjecati vještine suradničkih podnosa i konstruktivnog rješavanja sukoba
Korištenjem elemenata CAP programa informirati djecu o potencijalno opasnim
situacijama da bi ih znala prepoznati, poučavati ih pravima da bi se mogla boriti za
njih, poučiti ih strategijama kojima im nastoji pomoći da obrane svoja prava:
samoobrana suprotstavljanjem, zalaganje za sebe, podrška vršnjaka, povjeravanje
odrasloj osobi u koju dijete ima povjerenje
U odnosu na odgojitelje i stručne suradnike
Stvaranje uvjeta u kojima dijete može živjeti svoja prava a koji mu pružaju osjećaj
zadovoljstva, sigurnosti, pripadnosti i poštovanja
Pristupati djetetu tako da se osjeća prihvaćeno, voljeno, zaštićeno i podupirano
Odgojitelj i ostali odrasli u djetetovom okruženju kao model koji djeluje u skladu s
nenasilnim rješavanjem sukoba i zalaganjem za miroljubiva rješenja i tako čine prvi i
temeljni korak u učenju djece nenasilju
Odgojitelj pomaže u rješavanju sukoba, pravedan je i dosljedan, želi pomoći a ne
kritizirati i osuđivati
Razvijanje partnerskih odnosa s roditeljima, međusobno uvažavanje i usklađeno
djelovanje u cilju zadovoljavanja djetetovih potreba i ostvarivanje prava
Svakodnevno razgovarati s djetetom, slušati ga i vjerovati mu
Stručno usavršavanje vezano uz prevenciju svih oblika nasilja nad djecom te
upoznavanje s postupcima u slučaju uočavanja nasilja u obitelji
U odnosu na roditelje
Cjelokupnim ozračjem stvarati povjerenje kod roditelja
Roditelj kao partner koji osigurava kontinuitet odgojnog djelovanja
Informiranje i edukacija roditelja vezana uz temu nasilja i dječjih prava
Roditelji i odgojitelji čine svojim postupcima i odnosima prema djeci zajedničku
mrežu podrške šaljući im svakodnevne poruke kojima im poručuju da im vjeruju, da
im je stalo i grade povjerenje djece u odrasle.
3. Protokol o postupanju u slučaju nasilja u obitelji
Cilj protokola postupanja odgojno-obrazovnih ustanova je senzibiliziranje djelatnika odgojno
– obrazovnih ustanova za pojave nasilja u obitelji koje doživljavaju djeca te poduzimanje
mjera radi otkrivanja i prijavljivanja problema i pomoći djetetu.
Odgojitelji i stručni suradnici dužni su poduzimati mjere zaštite prava djeteta te o svakom
kršenju tih prava, posebice o oblicima tjelesnog ili duševnog nasilja, spolnog zlostavljanja,
zanemarivanja i izrabljivanja, odmah:
1. Ukoliko je dijete povrijeđeno u mjeri koja zahtijeva liječničku intervenciju ili
pregled ili se prema okolnostima slučaja može pretpostaviti da su takva
intervencija ili pregled potrebni odmah pozvati službu hitne pomoći ili na najbrži
mogući, koji ne šteti zdravlju djeteta otpratiti ga liječniku te sačekati preporuke o
daljnjem postupanju;
2. Odmah izvijestiti ravnatelja koji će izvršiti prijavu policiji i obavijestiti Centar za
socijalnu skrb te ih upoznati sa svim činjenicama i okolnostima slučaja i
aktivnostima koje će se poduzeti;
3. Ukoliko se radi o osobito teškom obliku, intenzitetu ili dužem vremenskom
trajanju nasilja koje je izazvalo traumu, savjetovati se sa stručno-razvojnom
službom odgojno-obrazovne ustanove, stručnjacima centra za socijalnu skrb kojeg
je obavijestio o slučaju te sa drugom stručnom službom izvan ustanove o načinu
postupanja i pomoći djetetu žrtvi nasilja u obitelji u okviru odgojno-obrazovne
ustanove;
4. O dojavi nasilja i poduzetim aktivnostima, razgovorima, izjavama i svojim
opažanjima izraditi službenu bilješku, koja će se dostaviti na zahtjev drugim
nadležnim tijelima.
11.4. PROGRAM SUZBIJANJA KORUPCIJE (RAZINA ODGOJNO-
OBRAZOVNOG RADA S DJECOM)
NOSITELJ PROGRAMA: Dječji vrtić „Gajnice“: ravnateljica, članovi stručnog tima,
odgojitelji
I. POLAZIŠTA ZA RAD NA PROGRAMU
Dječji vrtić daje podršku i zajedno s roditeljima razvija kod djece moralne i društvene
vrijednosti, koje imaju izuzetnu ulogu u sprječavanju korupcije i odgoja društva protiv
korupcije. Propusti učinjeni na tom planu osjećaju se tek kasnije i posredno, a tada je
obično prekasno da se poprave.
Za učenje o vrijednostima i usvajanje socijalnih vještina nikada nije prerano, ali je važno
djetetu pristupiti na način koji poštuje njegovu dob. Tako u ranom djetinjstvu dijete uči
prve korake prema nenasilnom ponašanju, poštivanju sebe i drugoga te prihvaćanju
različitosti, a odrastanjem se razvija kognitivni i afektivni okvir ponašanja, temeljen na
usvojenim vrijednostima. Odgojno-obrazovni proces treba angažirati cjelokupnu ličnost
djeteta, tj. kognitivno, afektivno i psihomotoričko ponašanje (glava-srce-ruke).
II. CILJ PROGRAMA
Pružati djeci ona znanja i razviti one životne vještine koje će im omogućiti u odrasloj dobi
etičko, odgovorno ponašanje i izrađen sustav vrijednosti koji predstavlja standard
moralnog ponašanja.
III. PLANIRANJE I PROVEDBA PROGRAMA
Polazište za zadaće, ciljane razine i načine rada s djecom, vezane uz razvoj humanih
vrijednosti nalazimo u Nacionalnom programu odgoja i obrazovanja za ljudska prava.
Bitne programske zadaće su:
o Usvajanje i njegovanje temeljnih ljudskih vrijednosti (kao što su: ljubav, prijateljstvo,
odanost, suosjećanje, solidarnost, pravednost, istinoljubivost, nenasilje)
o Podržavanje i izgrađivane pozitivnih osobina ličnosti (posebno samopouzdanje,
samopoštovanje, samosvijest, emocionalna stabilnost, samokontrola, samokritičnost,
odgovornost, samostalnost, kreativnost, otvorenost za svijet, spremnost na suradnju,
empatija).
CILJANE RAZINE ODGOJA POZITIVNIH OSOBINA LIČNOSTI
I. RAZINA: PODRUČJE JA – AFIRMACIJA POJEDINCA
Na ovoj razini odgojno djelovanje usmjereno je na jačanje djetetove ličnosti. Pomažemo
djetetu da upozna svoje mogućnosti i ograničenja, osvijesti identitet i da razvije pozitivne
osobine ličnosti.
II. RAZINA: PODRUČJE JA I DRUGI- ODNOS S DRUGIMA
Na ovoj razini djeluje se na jačanje djetetovih socijalnih kompetencija, odnosno stjecanje
stavova i vrijednosti te razvijanje vještina koje su mu potrebne za uspostavljanje
kvalitetnih odnosa s okruženjem.
III. RAZINA: PODRUČJE MI-PRIPADNOST ZAJEDNICI
Odgojno djelovanje usmjereno je na djetetovo sagledavanje zajednice kao cjeline u kojoj
vlada međuovisnost svih ljudskih bića međusobno te žive i nežive prirode koja svojim
članovima osigurava određena prava, ali zahtijeva i odgovornost svakoga za vlastite
postupke.
NAČINI DJELOVANJA U PODRUČJU ODGOJA POZITIVNIH OSOBINA LIČNOSTI I
USVAJANJA HUMANIH VRIJEDNOSTI
o Cjelokupno ozračje (odgojni kontekst vrtića)
o Svakodnevne životne situacije
o Planski stvorene situacije
o CJELOKUPNO OZRAČJE
Čine odnosi između djece, djece i odgojitelja te drugog osoblja u ustanovi, između osoblja i
roditelja te cjelokupni institucionalni kontekst, koji ovisi i o izgledu prostora i o pravilima
ponašanja u ustanovi.
o SVAKODNEVNE ŽIVOTNE SITUACIJE
Potrebno je koristiti za poticanje stvaralačkih mogućnosti djeteta, njegov aktivan odnos prema
okruženju odgovornost za izbor, suosjećanje, pomaganje drugima, brigu o drugome,
toleranciju, nenasilnu komunikaciju, asertivnost i dr.
Te životne situacije imaju najjači odgojni potencijal jer se zbivaju neprestano, uz stalne
povratne informacije, važne za socijalizaciju te daju mogućnost iskustvenog učenja, koje ima
najtrajnije učinke.
o PLANSKI STVORENE SITUACIJE
Ciljano djeluju na prepoznavanje određene vrijednosti, njezino osvješćivanje i poticanje
poželjnog modela ponašanja u igri, ali i u svakodnevnom životu.
Pri izboru metoda rada s djecom odabiremo one koje djeci omogućuju iskustveno učenje:
Interaktivne metode (potiču akcije koje se temelje na povratnim informacijama svih sudionika
procesa)
Anticipativne metode (potiču predviđanje i mijenjanje umjesto prilagođavanja)
Participativne metode (osiguravaju aktivno sudjelovanje svakog pojedinca u skladu s
njegovim mogućnostima)
Pri tom posebno mjesto pripada igri kao osnovnoj aktivnosti predškolskog djeteta.
Odgoj humanih vrijednosti i pozitivnih osobina ličnosti treba težiti prema unutarnjoj
motivaciji, a ne prema vanjskim potkrepljenjima (nagradama i kaznama).
IV. SURADNJA S RODITELJIMA
Promovirat će se partnerski odnos s roditeljima jer se samo zajedno s njima može
realizirati ovaj program.
V. STRUČNI NADZOR
Program i njegovu provedbu stručno će nadzirati:
o Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta RH
o Agencija za odgoj i obrazovanje
o Ravnateljica vrtića, uz neposrednu pomoć stručnih suradnika
VI. VREDNOVANJE PROVEDBE PROGRAMA
Potrebno je razraditi indikatore procjene koji prate:
o Dijete (ponašanje u svakodnevnim životnim situacijama)
o Odgojitelje (njihovo djelovanje prema razrađenim protokolima)
o Roditelje ( uključenost/partnerski odnos s odgojiteljima)
LITERATURA:
o Nacionalni program odgoja i obrazovanja za ljudska prava; Zagreb, Vlada RH, 1999.
o Maleš, D., Milanović, M., Starčević, I.: Živjeti i učiti prava; Zagreb, Filozofski
fakultet Sveučilišta u Zagrebu – Istraživačko-obrazovni centar za ljudska prava, 2003.
o Maleš, D., Starčević, I.: Odgoj za demokraciju u ranom djetinjstvu; Zagreb, Udruženje
Djeca prva, 2005.
11.5. POSTUPCI ODGOJITELJA KOJI POMAŽU DJECI PRI USVAJANJU I
NJEGOVANJU TEMELJNIH HUMANIH VRIJEDNOSTI I PODRŽAVANJU I
IZGRAĐIVANJU POZITIVNIH OSOBINA LIČNOSTI
ODGOVORNOST
Najveći značaj u učenju odgovornog ponašanja ima primjer odgojitelja koji se odgovorno
ponaša i koji u svakodnevnim situacijama s djecom prakticira i potiče takvo ponašanje.
U svakoj situaciji odgojitelj treba:
- Pomagati djeci da osjete i nauče izraziti svoje potrebe i uče brinuti o sebi i
zadovoljavanju svojih potreba;
- Odgovoriti na potrebe djeteta;
- Poticati suosjećanje i razumijevanje potreba drugih;
- Učiti djecu da slušaju druge dok govore, uključivati u razgovor djecu koja su
povučena i teže se izražavaju;
- Ne očekivati od djece samo odgovornost prema drugima, već i prema samima
sebi, brizi za sebe i svoje potrebe;
- Uspostaviti dosljedna pravila (ali znati i kad popustiti, objašnjavajući zašto je
učinjena iznimka);
- Poticati igre u kojima se zajednički donosi plan ili aktivnosti u kojima se
odlučuje o izboru, a zatim pomagati djeci da se osjete odgovornima za izbor; u
svim mogućim svakodnevnim situacijama djeci, u skladu s njihovim
sposobnostima, treba omogućiti izbor; a zatim im omogućiti da odabrano i
ostvare;
- Poticati igre i aktivnosti u kojima djeca zajednički donose pravila, pomagati im
da se tih pravila pridržavaju;
- Poticati svojim primjerom djecu da priznaju grešku (ne prisilom i progonom;
bolji poticaj je neka priča koja će pomoći djeci da uvide kako je priznavanje
pogreške nagrađeno razumijevanjem i prihvaćanjem od strane drugih);
- Omogućiti djetetu da ispravi svoje ponašanje, a kad to učini, dati mu pozitivna
potkrepljenja;
- Pomoći djeci da ispune obećanja, preuzete obveze i osjete zadovoljstvo sobom
zbog uspješnosti u tome;
- Razvijati upornost, dosljednost i strpljenje djece;
- Poticati aktivnosti u kojima će djeca brinuti o okolišu i imovini kojom se koriste;
- U svim aktivnostima s djecom poticati njihovo samopouzdanje i kritičko
mišljenje, emocionalnu inteligenciju i kreativno izražavanje te razvijati životne
vještine koje pridonose otvorenosti i radoznalosti djeteta.
POŠTOVANJE
Da bi bili pozitivan model, odgojitelji trebaju:
- U svom radu polaziti od potreba djeteta; zadovoljene potrebe pomažu djetetu da
razvije osjećaj sigurnosti u sebe i uči da i drugi imaju potrebe, želje, stavove…;
- Svoje postupke prema djeci temeljiti na pravdi i pravednosti;
- Ljubazno razgovarati s djecom i odraslima;
- Iskazivati poštovanje prema pripadnicima drugih nacija i vjera;
- Iskazivati poštovanje prema osobama s posebnim potrebama;
- Reagirati na očito nepoštovanje drugih;
- Poticati solidarnost među djecom;
- Poštivati privatnost djeteta.
U svakodnevnim situacijama potiču da djeca:
- Slušaju drugoga dok govori, ne prekidaju ga, ne viču i tjelesno ne napadaju;
- Jasno iskazuju svoje potrebe;
- U govoru (verbalnom izražavanju ili govoru tijela) ne vrijeđaju druge, ne rugaju
se;
- Koriste „hvala“, „molim“, „oprosti“ u komunikaciji s drugima, pozdravljaju pri
dolasku i odlasku;
- Pričekaju svoj red dok se odgojitelj bavi drugom djecom;
- Pomognu onima kojima je pomoć potrebna;
- Brinu o svojim stvarima te o zajedničkoj imovini;
- Brinu o čistoći okruženja u kojem borave.
TOLERANCIJA
Da bi bili pozitivan model djetetu, odgojitelji trebaju:
- Nikad ne osuđivati drugoga zato što ima drugačije mišljenje;
- Nikad ne kritizirati izgled ili ponašanje usporedbom s pripadnicima nekih
skupina (plačeš kao curica, ponašaš se kao mala beba – odvest ćemo te u
jaslice);
- Prihvatiti činjenicu da su djeca različita , da dolaze iz različitih sredina, da su
različitih sposobnosti, ali sva jednako vrijedna;
- Prihvatiti činjenicu da roditelji dolaze iz različitih okruženja, da su obitelj i
obiteljske okolnosti različite;
- Prilagoditi svoje postupke i očekivanja svakom pojedinačnom djetetu, njegovim
sposobnostima i interesima;
- Shvatiti da nisu uvijek u pravu, da je njihovo mišljenje samo jedno od mnogih;
- Prihvatiti da svi mogu pogriješiti te da je isprika i iskrena želja za promjenom
pogrešnog ponašanja dobar temelj za buduće odnose;
- Pokazati da znaju slušati i da poštuju sugovornika i ako se s njim ne slažu;
- Reagirati na iskazivanje bilo kojeg oblika nesnošljivosti i osuditi ga;
- Izbjegavati stvaranje stereotipa (spolnih, rasnih, nacionalnih, kulturnih…);
- Poticati dječji ponos onim što jesu i kamo pripadaju;
- Truditi se što bolje upoznati ono prema čemu i sami imaju predrasude.
U svakodnevnim situacijama djecu treba poticati da:
- se druže i igraju svi sa svima, da se ne isključuju neka djeca zbog tjelesnih i
drugih obilježja;
- saslušati različita mišljenja, bez njihova obezvrjeđivanja;
- iskazuju svoje mišljenje, potrebe i interese, bez vrijeđanja ili ugrožavanja
drugih;
- iskazuju svoju kreativnost;
- pravedno podijele zaduženja, bez obzira na spol;
- pozitivno se izražavaju o međusobnim različitostima, bez etiketiranja;
- iskazuju strpljenje za one koji trebaju više vremena ili pomoći.
BRIGA ZA DRUGE I SOLIDARNOST
Da bi bili pozitivan model djetetu, odgojitelji trebaju:
- iskazivati osjećaje (radovati se tuđem uspjehu, biti zabrinuti kad se netko loše
osjeća, skrbiti za one kojima je pomoć potrebna);
- biti pažljivi i dobri slušači;
- uključivati u igre i aktivnosti svu djecu, voditi računa o tome da svi dobiju
prigodu izreći što žele, sudjelovati u igri i komunikaciji s drugima, da nema
isključenih iz bilo kojih razloga;
- osmišljavati zajedničke igre, aktivnosti i pothvate u kojima će moći sudjelovati
svi, posebice djeca smanjenih sposobnosti;
- pokazivati brigu za svoje kolege u vrtiću;
- poticati djecu da oproste jedni drugima učinjenu nepravdu te da se pomire nakon
sukoba;
- poticati djecu i podržavati ih kad se zauzimaju za one kojima se netko ruga ili ih
nepravedno napada;
- poduzimati radnje koje će okupiti djecu u akcijama solidarnosti.
U svakodnevnim situacijama djecu valja poticati da:
- ne isključuju neku djecu zbog njihove različitosti;
- dijele igračke i osobne stvari s drugima;
- daju jedni drugima sitnice kako bi nekog razveselili;
- oproste drugome kad se ispriča;
- čine nešto dobro za drugoga i kad nisu zamoljeni za to;
- stvaraju prijateljstva i druže se izvan vrtića;
- budu strpljivi s onima koji trebaju više vremena ili pomoći u nekoj radnji;
- brinu o onima koji su odsutni zbog bolesti ili neke nesreće, razgovaraju o
njihovim potrebama i načinu kako bi im mogli pomoći.
PRIJATELJSTVO
Da bi pomogli djeci uspostavljati i održavati prijateljstva, odgojitelji trebaju:
- iskazivati brigu za druge i radost pomaganja drugima;
- razvijati pozitivan odnos prema različitostima (radoznalost za drukčije, a ne
odbacivanje zbog različitosti);
- ne dopustiti ogovaranja, ruganja, vrijeđanja među djecom;
- pripremiti djecu za dolazak novoga djeteta u odgojnu skupinu;
- pripremiti djecu za dolazak djeteta s posebnim potrebama u skupinu (pričanje
odgovarajućih priča, dolazak gosta u odgojnu skupinu, igre uloga u kojima je lik
sa sličnim problemima…);
- naučiti djecu da je rješavanje problema i sukoba normalan dio života i
međuljudskih odnosa; poticati ih da se ispričaju za loš postupak i da oproste
onima koji su ih povrijedili ili učinili nešto loše, kad im se ispričaju;
- učiti ih iskazivanju pažnje (mali znakovi pažnje među djecom i igre tipa „kako
mogu obradovati prijatelja“, trebaju postati svakodnevna praksa);
- osigurati da se svako dijete osjeća prihvaćenim i dobrodošlim;
- osmišljavati grupne igre u kojima mogu sudjelovati i ona djeca koja su
sramežljiva, smanjenih sposobnosti ili trebaju više vremena i poticaja;
- isticati dobre primjere prijateljstva, koje djeca mogu vidjeti u okruženju, u
pričama, na filmu i sl.
SURADNJA
Da bi poticali razvoj suradničkih vještina, odgojitelji trebaju:
- odnositi se prema djeci s poštovanjem;
- dobro poznati mogućnosti i ograničenja djece u svojoj odgojnoj skupini;
- poznavati u čemu se pojedino dijete ističe;
- osmišljavati aktivnosti koje ovise o usklađenom djelovanju svih u grupi, timske
igre i aktivnosti;
- organizirati i poticati aktivnosti u malim grupama;
- osmišljavati aktivnosti u kojima sva djeca, bez obzira na njihove sposobnosti,
mogu sudjelovati i pridonijeti u procesu i rezultatu;
- poticati djecu na međusobno pomaganje;
- uključivati djecu u donošenje odluka (plan aktivnosti, igre);
- poticati traženje raznih rješenja problema;
- osigurati da svako dijete u skupini može izreći svoje mišljenje, ohrabrivati
iznošenje ideja;
- ne dopustiti izrugivanje djece smanjenih mogućnosti;
- ne uspoređivati djecu međusobno kako bi ih „potaknuli da se više trude“;
- koristiti jezik nenasilja.
PRAVEDNOST
Da bi razvijali senzibilitet djece za pravedno i poticali ponašanja temeljena na pravednosti,
odgojitelji trebaju:
- djelovati u skladu s pravilima svih i raditi na zadovoljavanju individualnih
potreba djece;
- davati svoj djeci zaduženja u skladu s njihovim mogućnostima i sposobnostima;
- osnaživati samopoštovanje i samopouzdanje djece;
- stvarati uvjete u kojima djeca osjećaju sigurnost, ne dopustiti da se dijete osjeća
bespomoćno (osjećaj da je izvan njegove kontrole i moći te da se, bez obzira na
ono što čini, sve rješava mimo njega i loše);
- pravedno dijeliti zajedničku imovinu;
- poticati suradnju u rješavanju problema, zajedničko donošenje odluka i
pridržavanje onoga što je dogovoreno ako izbor;
- ne favorizirati pojedinu djecu;
- ne isključivati nekoga;
- odabrati djecu koja će biti glavna u pojedinim aktivnostima slučajnim izborom
(brojalica, izvlačenje imena i sl.);
- pomoći u rješavanju sukoba kako bi obje strane u sukobu bile zadovoljne, ali i
razvijati u djece svijest o tome da se katkad nečega trebaju odreći za opće dobro
ili dobro drugoga;
- organizirati igre i aktivnosti u kojima djeca trebaju odlučivati o rješenjima;
pomoći im da prihvaćaju kompromise;
- poticati nenasilnu komunikaciju i razvijati vještine nenasilne verbalne i
neverbalne komunikacije (slušanje, isključivanje govora mržnje);
- poticati djecu na zajedničko donošenje pravila, na zajedničko mijenjanje pravila
prema potrebi, osnaživati djecu u pridržavanju pravila;
- upućivati djecu u pojam pravila koja vrijede za odrasle (zakoni, tko ih donosi,
tko odlučuje o pojedinim pitanjima važnim za život ljudi, kako se biraju vođe,
kako se kažnjavaju prekršitelji zajedničkih pravila);
- pomoći djeci da shvate pojam privatnosti i osobne imovine (zaštita privatnosti)
te pojam zajedničkog i odgovornosti prema onome što koristi i drugima;
- dogovoriti s djecom način postupanja s osobnim igračkama koje donose od
kuće; valja ih poticati da svoje igračke, koje donose od kuće, budu spremna
dijeliti s drugima ili pokazivati i govoriti o svojoj igrački drugima, kad je riječ o
tzv. emotivnim igračkama (medo s kojim spava i sl.);
- osnaživati djecu da se zauzimaju za one koji trpe nepravde ili ugrožavanja
njihovih prava, poticati solidarnost;
- upozoriti djecu na potrebu isprike kad se nanese nepravda, ali i da to nije
dovoljno ako se nepravda ne ispravi;
- poticati djecu da se obraćaju odgojitelju s povjerenjem uvijek kad misle da im se
događa neka nepravda (djeca trebaju znati da vam se uvijek mogu obratiti s
povjerenjem, da ćete ih saslušati, da to može biti vaša mala tajna i da ćete uvijek
reagirati kako biste pomogli riješiti problem).
NENASILJE
Da bi poticali nenasilje i razvijali osjećaje miroljubivosti, odgojitelji trebaju:
- poštovati prava djeteta i učiti djecu poštovanju prava drugih;
- poticati djecu da slobodno izražavaju (misli, osjećaje) i uputiti ih u ograničenja
slobode;
- biti pravedni i poticati pravednost;
- razvijati u djece prosocijalne vještine;
- poticati solidarnost, nenasilnu komunikaciju, suradnju, iskazivanje prijateljstva i
velikodušnost;
- uključivati djecu u zajedničko donošenje odluka, preuzimanje odgovornosti za
sebe i druge;
- poticati različite oblike komunikacije;
- pomoći u rješavanju sukoba kada se pojavi;
- učiti djecu vještinama upravljanja sukobom;
- osuditi svako nasilje u okruženju, iskazivati jasan stav prema neprihvatljivosti
agresije;
- razvijati osjećaj sigurnosti djeteta i njegovu vjeru u odrasle koji ga štite;
- poštovati svako dijete i zadobiti njegovo povjerenje;
- osnaživati djecu da se zauzimaju za druge, koji su ugroženi, u nevolji odbačeni;
- poticati djecu na asertivno ponašanje, koje ima funkciju samozastupanja, dakle,
iznošenja i obrane vlastitog stava i mišljenja. Asertivnost je i dobra obrana od
nasilja, može pomoći djetetu da izbjegne položaj žrtve;
- razvijati pozitivne stavove prema okolišu i brizi za okoliš (ljude, životinje,
prirodu, imovinu).
11.6. PROGRAM PREVENCIJE H I V - a
NOSITELJI PROGRAMA: ravnatelj, stručni tim, odgojitelji i ostali djelatnici ustanove
Virus humane imunodeficijencije - HIV je retrovirus koji uzrokuje stečeni sindrom
imunodeficijencije (AIDS, stanje u ljudi kada imunološki sustav počinje slabjeti, dovodeći do
po život opasnih oportunističkih infekcija). Djeca zaražena HIV virusom mogu pohađati vrtić
uz primjenu standardnih mjera zaštite, koje trebaju provoditi svi zaposleni u vrtiću.
CILJ PROGRAMA:
Primjenom standardnih mjera zaštite, sprječava se prijenos virusa, kao i drugih uzročnika koji
se prenose putem krvi (npr. virus hepatitisa).
ZADAĆE:
Postupak kod svakog krvarenja provesti kao da se radi o HIV pozitivnoj osobi, jer nema
testiranja pri ulasku djeteta u vrtić.
Provođenje standardnih mjera pranja ruku, korištenje lateks rukavica kod krvarenja, mjere
čišćenja, pranja i dezinfekcije .
DJECA
- Kontinuirana primjena standardnih mjera zaštite (temeljito pranje ruku pod tekućom
vodom, tekućim sapunom, oko 30 sekundi)
- Učiti djecu da zakrvavljenim rukama nikad ne diraju drugu djecu
- Učiti djecu da nikad ne diraju tuđu krv
- Poučiti ih ponašanju u opasnim situacijama (povrede, krvarenja, igle, šprice, staklo i
dr.)
- Učvrstiti im stavove o odgovornosti čuvanja zdravlja – prema sebi i drugima
- Dječji projekti samopomoći i samozaštite (vježbanje kroz igru, radionice, crteže i
simboličke igre)
ODGOJITELJI
- Odgojitelji su osposobljeni za pružanje prve pomoći na siguran način
- Postupci u kriznim situacijama
- Primjena standardnih mjera zaštite (pranje ruku)
- Kod svakog krvarenja koristiti lateks zaštitne rukavice
- Krvavi materijal odlagati u zaštitnu neprobojnu vreću
- Pravilno postupanje s ranama
- Redovito uklanjati oštre i razbijene igračke iz igraonica
- Nikad ne odbiti pomoći djetetu koje krvari (ako pri tome nismo u mogućnosti koristiti
rukavice)
Dosad u svijetu nije opisan slučaj zaraze HIV-om nakon doticaja neoštećene kože s krvi.
RODITELJI
- Informiranje o rizičnim situacijama (promotivni materijal, predavanja)
- Partnerski odnosi s roditeljima
- Individualni razgovori
- Edukativni materijali
STRUČNI SURADNICI
- Kontinuirano stručno usavršavanje
- Razvijanje timskog rada na prevenciji HIV-a i mjerama zaštite
- Intervencije i savjetovanja kod rizičnih situacija
OSTALI DJELATNICI VRTIĆA
- Senzibilizacija i edukacija svih zaposlenih
- Primjena standardnih mjera zaštite (korištenje lateks rukavica)
- Temeljito čišćenje i pranje podova i površina
- Odlaganje zakrvavljenog materijala i rublja u nepropusnu vreću i kantu s poklopcem i
pranje zakrvavljenog rublja odvojeno od ostalog (spremačice)
- Redovita dezinfekcija površina i podova
11.7. PROTOKOL ZA POSTUPANJE U SLUČAJU POTREBE PRUŽANJA PRVE
POMOĆI U VRTIĆU – NAPUTAK O POSTUPANJU I NAJČEŠĆE SITUACIJE
Prva pomoć je skup postupaka i praktičnih vještina kojima pomažemo ozlijeđenoj ili naglo
oboljeloj osobi na mjestu događaja, a prije dolaska hitne medicinske pomoći ili liječnika.
PRAVILA:
- Ne paničariti (ostati priseban)
- Primijeniti stečeno znanje u koje si siguran
- Provjeriti stanje svijesti ozlijeđenog djeteta
- Ako je pri svijesti, ohrabriti ga i smiriti (stvoriti osjećaj sigurnosti)
- Brzim zapažanjem utvrditi postoji li na mjestu nezgode neposredna životna opasnost
(požar, urušavanje i drugo)
- Pružiti pomoć na mjestu nezgode i u položaju u kojem je ozlijeđeni zatečen
- Okrenuti dijete u bočni položaj (da se ne uguši), osim ako postoji sumnja u ozljedu
glave, vrata ili kralježnice
- Ne dati ništa na usta (piće ili hranu)
- Pozvati stručnu pomoć (zdr.voditelja ili drugog djelatnika, osposobljenog za pružanje
prve pomoći ili HITNU POMOĆ – telefon: 194 ili 112)
- O povredi djeteta obavezno obavijestiti roditelje/ skrbnike.
- Lakše ozljede (oguljotine, manje posjekotine i sl. ) zbrinjavamo u vrtiću ili najbližoj
pedijatrijskoj ambulanti)
- Kod težih ozljeda (dublje posjekotine, uganuća, prijelomi, krvarenja) pružamo prvu
pomoć na licu mjesta i pozivamo HITNU POMOĆ na 194 ili 112
NAPOMENA: Svaku ozljedu treba evidentirati:
Evidencija ozljeda – koju vodi zdravstveni voditelj
Odgojitelj piše izjavu o ozljedi i dnevna zapažanja
POSTUPCI KOD FEBRILNIH KONVULZIJA
SIMPTOMI PRVA POMOĆ
- Grčevi mišića tijela (generalizirani, uz gubitak
svijesti, kao posljedice visoke tjelesne temp.iznad
38 C, a preko 39-40 C
- Prestanak disanja (u trajanju oko pola minute)
- Nekontrolirano ispuštanje mokraće i stolice, uz
trzanje udova i okretanje očima
- Snižavati visoku temp. (čepići, sirup
paracetanola i / ili ibuprofena )
U SLUČAJU NAPADA:
- Lagano pridržavati dijete, da se ne
ozlijedi
- Okrenuti dijete u bočni položaj
- Podložiti nešto mekano pod glavu
- Osloboditi odjeću oko vrata
- Biti uz dijete
VAŽNO: Za vrijeme napada ne gurati
ništa u usta!
Kod djece s liječničkom
dokumentacijom i ordiniranom
mikroklizmom (Diazepam), treba
postupiti prema uputi liječnika i dati je
rektalno (odgojitelja treba uputiti o
načinu primjene).
Pozvati roditelje i uputiti ih liječniku.
Ukoliko je napad dulji, pozvati HITNU
POMOĆ –194 ili 112
POSTUPAK KOD EPILEPTIČNOG NAPADA
PARCIJALNI NAPAD:
Osoba se zagleda i nije svjesna svoje okoline
Najčešće ne može odgovoriti na pitanja
Česti su automatizmi kao žvakanje, mljackanje, hvatanje odjeće, mrmljanje, slabost
ruke
Napad traje do jedne minute
Prva pomoć kod PARCIJALNOG NAPADA:
Ostati miran i na taj način utjecati i na okolinu
Ništa ne stavljati u usta
Ne sputavati mišićne kontrakcije,
Odmaknuti se od osobe ako pokazuje znakove ljutnje ili agresivnosti tokom napada
Ne davati vodu, hranu ili lijek dok osoba nije u potpunosti orijentirana
U blizini je najbolje da budu samo osobe koje pružaju pomoć
Po završetku napada djelovati smirujuće na bolesnika
Većina napadaja traje do jedne minute
NAZOVI 194 ILI 112 AKO:
Sumnjate na prvi epileptični napad
Osoba i dalje otežano diše iako je napad završio
Napad traje duže od 5 minuta ili se novi napad odmah nastavlja na prethodni
Osoba je zadobila ozljedu
Osoba je trudnica
OSTATI UZ OSOBU DO DOLASKA HITNE POMOĆI
GENERALIZIRANI NAPAD:
Nagli pad, često uz uzvik
Spazam i trzajevi mišića
Otežano disanje ponekad uz bljedilo ili cijanozu sluznica
Gubitak kontrole sfinktera
Napad traje od 30 sekundi do nekoliko minuta
Prva pomoć kod GENERALIZIRANOG NAPADA:
Ostati miran i na taj način utjecati i na okolinu
Ništa ne stavljati u usta
Ne sputavati mišićne kontrakcije,
Spriječiti tjelesnu ozljedu, osobito glave
Osobu staviti u bočni položaj
Podložiti nešto mekano pod glavu
Osloboditi odjeću oko vrata
U blizini je najbolje da budu samo osobe koje pružaju pomoć
Po završetku napada djelovati smirujuće na bolesnika
Većina napada traje 2-3 minute
NAZOVI 112 AKO:
Sumnjate na prvi epileptični napad
Osoba i dalje otežano diše iako je napad završio
Napad traje duže od 5 minuta ili se novi napad odmah nastavlja na prethodni
Osoba je zadobila ozljedu
Osoba je trudnica
OSTATI UZ OSOBU DO DOLASKA HITNE POMOĆI
AKO DIJETE IMA OD LIJEČNIKA ORDINIRANU KLIZMU DIAZEPAMA TADA SE
KLIZMA MORA PRIMJENITI !
POSTUPCI KOD UBODA INSEKATA
Ubod insekta izaziva crvenilo, otok i svrbež na mjestu uboda.
PČELA – na mjestu uboda ostavlja žalac
OSE I STRŠLJENI – ne ostavljaju žalac
SIMPTOMI:
Bol, oteklina na mjestu uboda
Žarenje, crvenilo, bolni svrbež
Posebna opasnost kod djece preosjetljive na ubod insekta jest pojava otežanog disanja,
gušenja i gubitka svijesti
PRVA POMOĆ:
Ukloniti žalac struganjem, nipošto istiskivanjem (samo kod uboda pčele)
Oprati kožu pod tekućom vodom
Kod djece koja imaju liječničku dokumentaciju o preosjetljivosti- alergiji postupiti prema
uputi liječnika ili odmah potražiti liječničku pomoć.
KRPELJI
Na koži može izgledati poput tamne točke. Pažljivim pregledom djeteta treba provjeriti radi li
se doista o krpelju.
PRVA POMOĆ:
Uhvatiti krpelja pincetom, vatom ili gazom, pažljivo ga okrenuti u smjeru suprotnom
od kazaljke na satu i odstraniti (ne istiskivati)
Oprati sapunom pod vodom
Potražiti liječničku pomoć (kod preosjetljive djece)
VAŽNO: Ne stavljati na krpelja ulje, alkohol, aceton i slično
POSTUPCI KOD UGRIZA (ŽIVOTINJA I LJUDI)
Ljudski ugrizi mogu biti osobito opasni, kao i ugrizi životinja.
PRVA POMOĆ:
Isprati ranu vodom i dezinfekcijskim sredstvom
Na ranu staviti sterilnu kompresu i pričvrstiti ju zavojem
VAŽNO:
Potražiti liječnički savjet i pomoć.
POSTUPCI U SITUACIJI OZLJEDE DJETETA
Umiriti drugu djecu, zbrinuti povrijeđenog, a skupinu neka preuzme kolegica.
LAKŠE OZLJEDE (manji udarci, ogrebotine, površinske ozljede kože, krvarenje iz nosa bez
prethodne traume nosa, ubodi insekta):
1. Sanirati ozljedu na licu mjesta
2. Pratiti ponašanje djeteta
3. Po potrebi obavijestiti zdravstvenu voditeljicu
4. Informirati o događaju kolegicu iz suprotne smjene i roditelja kad dođe po dijete
5. Upisati u dnevnik zapažanja- pedagoška dokumentacija
TEŽE OZLJEDE (duboke rane, prijelomi, nagnječenja, hematomi, ubodi insekta alergičnog
djeteta, oteklina, deformitet ekstremiteta, trauma nosa, sluznica usta, oka):
1. Prvu pomoć pruža djetetov odgojitelj ili osoba koja je osposobljena za pružanje prve
pomoći
2. Zove se zdravstvena voditeljica i po potrebi HITNU MEDICINSKU POMOĆ NA 194
ILI 112
3. Med. sestra procjenjuje o odlasku u zdravstvenu ustanovu ovisno o vrsti i težini
ozljede
4. O nezgodi obavještavamo roditelje, ravnatelja
5. Ukoliko se roditelj ne jave na poziv tada u pratnji sa djetetom u vozilu HMP ide
zdravstveni voditelj ili odgajatelj ( popodnevna smjena)
6. Odgojitelj čeka roditelja i izvještava ga o uputama i postupcima liječnika ukoliko se
nije javio na poziv
7. Piše se zapisnik o ozljedi te se bilježi u pedagošku dokumentaciju
JAKO TEŠKE OZLJEDE (jače krvarenje, gubitak svijesti, gušenje, opekline, otvoreni
prijelomi):
1. Prvu pomoć pruža osoba osposobljena za pružanje prve pomoći prema uputama za
pojedinu vrstu ozljede
2. Zove se HITNU MEDICINSKU POMOĆ (194) i zdravstvenu voditeljicu te ravnatelja
3. Obavještavamo roditelje i dajemo upute
4. S djetetom u pratnji ide zdravstveni voditelji ili odgojitelj (popodnevna smjena)
kolima HMP
5. U bolnici se ostaje dok dijete ne bude zbrinuto ili do dolaska roditelja
6. Piše se zapisnik o ozljedi te se bilježi u pedagošku dokumentaciju
11.8. PROTOKOL U SLUČAJU PROBLEMATIČNOG SEKSUALNOG PONAŠANJA
DJECE
D. rijetko seksualno
ponašanje
C. neuobičajeno
seksualno ponašanje
A. očekivano
seksualno ponašanje
3. obavještava ravnatelja i/ili psihologa
B. manje očekivano
seksualno ponašanje
B) Ako odgojitelj primi informaciju o pojavi
neprimjerenog, neuobičajenog ili zabrinjavajućeg
seksualiziranog ponašanja kod djeteta/djece
A) Ako odgojitelj kod djeteta/djece uoči neprimjereno,
neuobičajeno ili zabrinjavajuće seksualizirano
ponašanje
1. na primjeren način zaustavlja takvo ponašanje
2. obavještava roditelja o događaju (odmah ili po dolasku po dijete - prema procjeni) i obrazlaže sljedeće korake postupanja
3. u slučaju ozljede postupiti po protokolu za ozljede i informirati roditelje (odmah ili po dolasku po dijete - prema procjeni)
4. Psiholog poduzima mjere radi prikupljanja podataka o događaju i općenitom funkcioniranju djeteta/djece koje
uključuju:
a) razgovor s roditeljem ili primarnim skrbnikom
b) razgovor s odgojiteljem
c) razgovor s drugim odraslim osobama koja imaju spoznaje o tome
d) intervju s djetetom uz primjenu psiholoških mjernih instrumenata
Na temelju procjene psiholog donosi zaključak o kakvom seksualnom ponašanju djeteta se radi.
Odgojitelj u suradnji sa stručnim
suradnikom psihologom (i dr. po
potrebi):
1. planira razvojno primjerene
prevencijske i intervencijske
strategije za odgojnu skupinu
i pojedino dijete
2. razgovara s roditeljem/
primarnim skrbnikom radi
informiranja o stanju,
poduzetim koracima i
budućim radnjama
3. informira roditelje o
mogućnostima dobivanja
stručne pomoći i podrške (za
sebe) unutar vrtića
Po potrebi se djetetu i/ili roditelju
pruža stručna psihološka pomoć i
podrška u vrtiću.
1. Psiholog obavještava ravnatelja (po potrebi se obavještavaju drugi članovi
stručnog tima).
2. Ravnatelj, odgojitelj, psiholog (prema procjeni i dogovoru jedan, dva ili
svi) kroz razgovor roditelje/skrbnike:
a) informiraju o činjenicama i okolnostima događaja i dogovaraju
zajedničko praćenje ponašanja djeteta
b) informiraju o poduzetim koracima i budućim radnjama u vrtiću
c) u slučaju potrebe upućuju roditelje/skrbnike i/ili dijete na stručnu
pomoć u odgovarajuće institucije (CZSS, Poliklinika za zaštitu djece,
Obiteljski centar, Psihijatrijska bolnica za djecu i mladež
Kukuljevićeva i sl.)
3. Psiholog i drugi po potrebi pružaju roditeljima/skrbnicima stručnu pomoć
i podršku unutar vrtića.
4. U slučaju sumnje na kršenje djetetovih prava i ugroze potreba vrtić
obavještava CZSS i/ili policiju.
5. Po potrebi djetetu pružiti stručnu pomoć i podršku u vrtiću i/ili
odgovarajućoj instituciji.
6. Planirati prevencijske i intervencijske strategije za odgojnu skupinu.
VAŽNO:
Treba poduzeti sve mjere kako bi se izbjeglo etiketiranje djeteta kao devijantnog ili
kao zlostavljača
Svi zaposlenici o poduzetim koracima vode dokumentaciju sukladno svom djelokrugu
rada
U slučaju seksualnog nasilja postupiti po Protokolu o postupanju u slučaju
seksualnog nasilja (Vlada RH, ured za ravnopravnost spolova, Zagreb, rujan 2014.)
11.9. PROTOKOL UVOĐENJA TREĆEG ODGOJITELJA U RAD S DJECOM S
TEŠKOĆAMA
U neposredan rad kao podrška djetetu s teškoćama u realizaciji programa uključeni su
treći odgojitelji. Treći odgojitelji u neposrednom radu s djetetom s teškoćama olakšavaju,
prilagođavaju i podupiru praćenje odgojno – obrazovnog procesa na način koji je u skladu s
njegovim specifičnim potrebama. Cilj uključivanja trećeg odgojitelja je razvoj svih
potencijala djeteta s teškoćama kako bi ono moglo aktivno participirati u svakodnevnim
aktivnostima.
Prije početka rada trećeg odgojitelja/ice potrebno je provesti:
Upoznavanje s općim i stručnim aktima (kućnim redom, protokolima i
specifičnostima) dječjeg vrtića u kojem će treći odgojitelj/ica obavljati svoj posao
Upoznavanje s odgojiteljima, stručnim suradnicima i ostalim djelatnicima dječjeg
vrtića, odnosno upoznavanje s djelokrugom rada svake djelatnosti u vrtiću
Upoznavanje trećeg odgojitelja/ice s dosadašnjim radom vrtića, posebice povezanim s
radom s djecom s teškoćama
Upoznavanje s godišnjim, tromjesečnim, mjesečnim i tjednim te dnevnim planom i
programom aktivnosti skupine u kojoj će boraviti treći odgojitelj – pedagoška
dokumentacija skupine
Upoznavanje s psihofizičkim statusom i specifičnim razvojnim potrebama djece s
teškoćama kojoj je dodijeljen/a kao treći odgojitelj/ica
Upoznavanje i individualni sastanak trećeg odgojitelja/ice s roditeljima djeteta s
teškoćama za kojeg će biti zadužen uz prisutnost člana stručnog tima
Upoznavanje trećeg odgojitelja/ice s djecom u skupini u kojoj će boraviti, s ciljem
uspostavljanja primjerenog kontakta
Roditelji djeteta s teškoćama kojem je dodijeljen treći odgojitelj/ica potpisuju Ugovor
ili Dodatak ugovoru (Aneks) u kojem je definiran boravak djeteta u vrtiću uz
prisutnost trećeg odgojitelja
11.10. PROTOKOL ZA POSTUPANJE U SLUČAJU NASILJA MEĐU DJECOM U
VRTIĆU
NASILJEM MEĐU DJECOM PODRAZUMIJEVAMO OSOBITO:
- namjerno uzrokovani fizički napad u bilo kojem obliku, primjerice udaranje, guranje,
šamaranje,čupanje, napad različitim predmetima i slično bez obzira da li je kod napadnutog
djeteta nastupila tjelesna povreda,
- psihičko i emocionalno nasilje prouzročeno operativnim ili trajnim negativnim postupcima
od strane jednog djeteta ili više,
- negativni postupci su: ogovaranje, nazivanje pogrdnim imenima, ismijavanje, zastrašivanje,
izrugivanje, namjerno zanemarivanje i isključivanje iz skupine kojoj pripada ili isključivanje i
zabranjivanje sudjelovanja u različitim aktivnostima s djecom nanošenja patnje i boli, širenja
glasina s ciljem izolacije djeteta od ostale djece, uništavanje ili oštećivanje djetetovih stvari,
ponižavanje, naređivanje ili zahtijevanje poslušnosti ili na drugi način dovođenje djeteta u
podređeni položaj, kao i sva druga ponašanja počinjena od djeteta i mlade osobe (unutar kojih
i spolno uznemiravanje i zlostavljanje) kojima se drugom djetetu namjerno nanosi fizička i
duševna bol ili sramota.
METODE, POSTUPCI I OBLICI RADA ZA POSTUPANJE U SLUČAJU NASILJA MEĐU
DJECOM U VRTIĆU
1. u slučaju spoznaje o nasilju odmah konzultirati stručnu osobu u vrtiću,
2. poduzeti sve mjere da se zaustavi i prekine aktualno nasilno postupanje prema djetetu, a u
slučaju potrebe zatražiti stručnu pomoć u vrtiću,
3. u slučaju povrede konzultirati višu medicinsku sestru i prema potrebi tražiti liječničku
pomoć,
4. postupiti prema preporuci više medicinske sestre ili liječnika, te obavijestiti roditelje djeteta
ili zakonske zastupnike,
5. odmah po prijavljenom nasilju o tome obavijestiti stručni tim vrtića, ravnatelja i roditelje
djeteta ili zakonske zastupnike, te ih upoznati sa svim činjenicama i okolnostima događaja i
izvijestiti ih o aktivnostima koje će se poduzeti,
6. po prijavi, odnosno dojavi nasilja odmah obaviti razgovor s djetetom koje je žrtva nasilja, a
u slučaju da je postojala liječnika intervencija, uz dogovor s višom medicinskom
sestrom,stručnim timom vrtića, ravnateljicom i liječnikom, čim to bude moguće,
7. ovi razgovori s djetetom obavljaju se uvijek u nazočnosti stručnih djelatnika odgojno-
obrazovne ustanove, a na način da se postupa posebno brižljivo, poštujući djetetovo
dostojanstvo i pružajući mu potporu,
8. roditeljima ili zakonskim zastupnicima djeteta koje je žrtva vršnjačkog nasilja dati
obavijesti o mogućim oblicima savjetovanja i stručne pomoći djetetu u odgojno-obrazovnoj
ustanovi i izvan nje, a s ciljem potpore i osnaživanja djeteta te prorade traumatskog doživljaja,
9. obaviti razgovor s drugom djecom i odraslim osobama koje imaju spoznaju o učinjenom
nasilju te utvrditi sve okolnosti vezane uz oblik, intenzitet, težinu i vremensko trajanje nasilja,
10. pružiti pomoć djeci, svjedocima nasilja,
11. što žurnije obaviti razgovor s djetetom koje je počinilo nasilje uz nazočnost stručne osobe,
ukazati djetetu na neprihvatljivost i štetnost takovog ponašanja, te ga savjetovati i poticati na
promjenu takvog ponašanja, a tijekom razgovora posebno obratiti pozornost iznosi li dijete
neke okolnosti koje bi ukazivale da je dijete žrtva zanemarivanja ili zlostavljanja u svojoj
obitelji ili izvan nje, u kojem slučaju će se odmah izvijestiti Centar za socijalnu skrb, a po
potrebi ili sumnji na počinjene kažnjive radnje izvijestiti policiju ili nadležno državno
odvjetništvo, a odgojno-obrazovna ustanova će poduzeti sve mjere za pomirenje djece i za
stvaranje tolerantnog,prijateljskog ponašanja u odgojno-obrazovnoj ustanovi,
12. pozvati roditelje ili zakonske zastupnike djeteta koje je počinilo nasilje, upoznati ih s
događajem, kao i neprihvatljivošću i štetnošću takvog ponašanja, savjetovati ih s ciljem
promjene takvog ponašanja djeteta, te ih pozvati na uključivanje u savjetovanje ili stručnu
pomoć unutar vrtića ili izvan nje (centri za socijalnu skrb, poliklinike za zaštitu djece,
obiteljska savjetovališta i slično) i izvijestiti ih o obvezi odgojno-obrazovne ustanove da
slučaj prijavi nadležnom Centru za socijalnu skrb, Gradskom uredu za obrazovanje i šport ),
policiji ili nadležnom državnom odvjetništvu,
13. poduzetim aktivnostima, razgovorima, izjavama te svojim opažanjima sačiniti službene
zabilješke, kao i voditi odgovarajuće evidencije zaštićenih podataka koje će se dostaviti na
zahtjev drugim nadležnim tijelima,
14. u sve aktivnosti vezano za sprečavanje nasilja među djecom uključiti roditelje, zakonske
zastupnike i stručne osobe kao aktivne sudionike i partnere, kako bi se dugoročno promicala
načela nenasilja, kao preduvjet kvalitetnog i sigurnog odrastanja djece.
12. LITERATURA , DOKUMENTI I ZAKONSKI AKTI VEZANI ZA
SUSTAV RANOG I PREDŠKOLSKOG ODGOJA I OBRAZOVANJA
1. Ayres, A. J. (2009.) Dijete i senzorna integracija, Jastrebarsko, Naklada Slap
2. Buljan-Flander, G.; Karlović, A. (2004.) Odgajam li dobro svoje dijete?, Zagreb, Marko M.
usluge d.o.o.
3. Čudina-Obradović, M. (2008.) Igrom do čitanja, Zagreb, Školska knjiga
4. Dryden, G.; Vos, J. (2001.) Revolucija u učenju – kako promijeniti način na koji svijet uči,
Zagreb, Educa
5. Državni pedagoški standard predškolskog odgoja i naobrazbe (Narodne novine br.: 63/08 i
90/2010)
6. Ferek, M. (2012), Hiperaktivni sanjari. Zagreb: Udruga za razumijevanje ADHD-a.
7. Gopnik, A.; Meltzoff, A. N.; Kuhl, P. K. (2003.) Znanstvenik u kolijevci, što nam rano učenje
kazuje o umu, Zagreb, Educa
8. Gopnik, A. (2011.) Beba filozof, Zagreb, Algoritam
9. Greenspan, S. I. (2009.) Sjajni klinci; Lekenik, Ostvarenje
10. Hannaford, C. (2007.) Pametni pokreti, Buševec, Ostvarenje d.o.o.
11. Ivon, H. (2010.) Dijete, roditelj i lutka, Zagreb, Golden marketing – tehnička knjiga
12. Janković, J. (2012.) Plodovi roditeljskih poruka, Zagreb, Etcetera
13. Katz, L. (1999.) Poticanje socijalne kompetencije djece, Zagreb, Educa
14. Konvencija o pravima djeteta (Državni zavod za zaštitu obitelji, materinstva i mladeži,
2001.)
15. Kubelka, R. (2013). Dječji talenti. Buševec: Ostvarenje.
16. Lohf, S., Bestle-Körfer, R., Stoll, A. (2014.) Dođi, igrajmo se vani!, Split, Harfa
17. Ljubetić, M. (2009.) Vrtić po mjeri djeteta, Zagreb, Školske novine
18. Ljubetić, M. (2011.), Partnerstvo obitelji, vrtića i škole. Zagreb: Školska knjiga.
19. Ljubetić, M. (2012.) Nosi li dobre roditelje roda?!, Zagreb, Profil
20. Maleš, D.; Stričević, I. (2005.) Odgoj za demokraciju u ranom djetinjstvu, Zagreb,
Udruženje Djeca prva
21. Maleš, D. (2011.) Nove paradigme ranog odgoja, Zagreb, Alinea
22. Milanović, M. i suradnici (2014.) Pomozimo im rasti, Zagreb, Golden marketing –
tehnička knjiga
23. Miljak, A. (2009.) Življenje djece u vrtiću, Zagreb, SM Naklada
24. Miljak, A. (2015.) Razvojni kurikulum ranog odgoja i obrazovanja, Zagreb, Mali profesor
25. Nacionalni kurikulum za rani i predškolski odgoj i obrazovanje (Narodne novine br.:
5/2015)
26. Nacionalni okvirni kurikulum za predškolski odgoj i obrazovanje te opće obvezno i
srednjoškolsko obrazovanje (MZOŠ, 2011.)
27. Obiteljski zakon (Narodne novine br.: 116/03., 17/04., 136/04., 107/07., 57/11., 61/11. i
25/13, 05/15)
28. Petrović-Sočo, B. (2007.), Kontekst ustanove za rani odgoj i obrazovanje – holistički pristup,
Zagreb, Mali profesor
29. Petrović-Sočo, B. (2009.) Mijenjanje konteksta i odgojne prakse dječjih vrtića, Zagreb,
Mali profesor
30. Posokhova, I. (2010.) 200 logopedskih igara, Zagreb, Planet Zoe
31. Pravilnik o vježbaonicama i pokusnim programima u dječjim vrtićima te o dječjim
vrtićima kao stručno-razvojnim centrima (Narodne novine br.: 46/2004, 49/2004)
32. Priručnik za samovrednovanje ustanova ranoga i predškolskog odgoja i obrazovanja
(Zagreb, 2012.)
33. Rade, R. (2015.) Mala djeca s komunikacijskim teškoćama, FoMa
34. Shaw, R. (2009.) Epidemija popustljivog odgoja, Zagreb, V.B.Z
35. Silić, A. (2007.) Prirodno učenje stranog (engleskog) jezika djece predškolske dobi, Zagreb, Mali
profesor
36. Slunjski, E. (2001.) Integrirani predškolski kurikulum – rad djece na projektima, Zagreb,
Mali profesor
37. Slunjski, E. (2006.) Stvaranje predškolskog kurikuluma u vrtiću – organizaciji koja uči,
Zagreb, Mali profesor
38. Slunjski, E. (2008.) Dječji vrtić – zajednica koja uči, Zagreb, Spektar Media
39. Slunjski, E. (2011.) Kurikulum ranog odgoja, Zagreb, Školska knjiga
40. Slunjski, E. (2012.) Tragovima dječjih stopa. Zagreb: Profil.
41. Slunjski, E. (2014.) Kako djetetu pomoći da… 1-9, Zagreb, Element
42. Slunjski, E. i suradnici (2015.) Izvan okvira – kvalitativni iskoraci u shvaćanju i
oblikovanju predškolskog kurikuluma, Element
43. Šagud, M. (2006.) Odgajatelj kao refleksivni praktičar, Petrinja, Visoka učiteljska škola
44. Tkačenko, T. (2012.) Velika knjiga aktivnosti i vježbi za razvoj govora, Zagreb, Planet
Zoe
45. Vujičić, L. (2011.) Istraživanje kulture odgojno – obrazovne institucije, Zagreb, Mali
profesor
46. Zakon o predškolskom odgoju i obrazovanju (Narodne novine
br.: 10/1997, 107/2007, 94/2013)