Uspomeni na DocaHey, thanks a lot! This is your world.We just live in.Mathew, u The Saint of Fort Washington1.BILO JE KO LO VO KIH TRI DE SET PET STUP NJE VA u hladu. Odvjetnik Hercegovi, u pretoplom zelenom odijelui s vrsto zavezanom arenom kravatom, neumjereno se znojio i, maui spisom ispred lica, pokua-vao se osvjeiti nekom vrstom umjetnog propuha. Takva ega ve u deset prijepodne nije obeavaladobar dan, ak ni u razmjerno dobro zasjenjenom prolazu kinematografa Apolo. Shvativi valjda dae se u suprotnome onesvijestiti od vruine, odvjetnik razvee kravatu, uredno je smota i stavi u deppa zamoli au vode. Mogao je biti pedesetih godina, imao je snanu iju, ovei trbuh i kratke noge,te je podsjeao na isluenog hrvaa teke kategorije. Bani utke ustane, okrene se i otvori slavinu iz-nad umivaonika to je bio postavljen iza njegova radnog stola. Voda je bila mutna od kamenca i pre-topla, tako da je odvjetnik s gaenjem otpio nekoliko gutljaja i odloio au na stol. Gospodine Baniu ree on pribravi se malko od toplotnog udara to to biste trebali napra-vitizamogklijentanastanovitijenaindelikatno,pavasmolimdapostavljatetomanjepitanja.Vau emo diskreciju nagraditi uveanim honorarom. Da budem posve izravan, kolika je vaa tarifa? Tristo na dan... plus trokovi. Kuna!? Da... ne mislite valjda maraka!?Znai,neidevambaposaonasmijeseHercegovimislim,kadstetakojeftini.Pazatenovce ne rade ni vodoinstalateri! Evo, moj bi vam klijent za taj jednokratni trud bio spreman platiti ti-suu njemakih maraka... Kako se zove va klijent? upita Bani glasom u kojemu je pokuao potisnuti svaku radozna-lost. I to je jedno od tih suvinih pitanja tiho e odvjetnik gurajui pred Bania otvorenu kuvertu uijem se prorezu vidjela nova novanica od tisuu maraka. Ako se ne varam, Amerikanci bi za torekli in advance.Ne taknuvi plavu kuvertu, Nikola Bani ga je sveudilj promatrao pitajui se tko je taj ovjek ito zapravo hoe. Kako me ne biste drali bizarnim udakom, objasnit u vam o emu je rije nastavi odvjet-nik.PrijemjesecdanamojseklijentrastaoodvrlobogateenekojajevlasnicatvrtkeOmniart,tvrtke, dakle, koja se bavi izvozno-uvoznim poslovima s umjetninama. Zbog raznih pravnih okolnostiod bive supruge nije dobio nita, osim stanovite, vrlo vrijedne memorabilije koju bi veeras u desetsati trebalo preuzeti u upravi Omniarta. Pa zato je ne preuzme sam? primijeti Bani palei posljednji Marlboro to ga je izvukao izkutije na stolu. Zato to sam in preuzimanja podrazumijeva niz neugodnosti, pa i odreenu opasnost. Naime,iakojenjegovabivasuprugaunaelupristala,mojseklijentbojidabitajpristanakmogaobitiiklopka. U igri su i njezina braa, koja bi se, doznaju li, zacijelo protivila takvoj transakciji... Vrlo ste jasni i precizni ironino primijeti Bani pa uzrujano ustane i prie prozoru, zagle-daviseufilmskeplakatekojimajebionaikanzidnasuprotnjegovojposlovnici.Neko,doksekino jo zvalo Kozara, plakati su najavljivali areno pornografsko smee i izgledali su tako da su ro-ditelji s malodobnom djecom u velikom luku zaobilazili to mjesto. Sada je posvuda bio izvjeen samiameriki visokobudetni ki. Vrelim asfaltom prolaza protri bosonogo dijete u arenim gaicama iBaniu se uini da su tragovi djejih stopala ostali u mekom tlu. Dopui cigaretu, baci je van, a potomsjedne na prozorsku dasku.Naravno,zagospoinoimenesmijempitati;tojetamemorabilija,takoermesenetie...Hoete li mi bar kazati gdje je Omniart ili se od mene oekuje da ne postavljam nezgodna pitanja tega sam ponem minuciozno i diskretno traiti po gradu? Memorabilija nije vea od videokasete, a Omniartova je uprava u Bogiievoj ulici nastaviodvjetnik ne obazirui se na ironiju u Banievu glasu. I svakako ponesite revolver! Objasnio sam daje opasnost glavni razlog zbog kojega primopredaju izbjegavamo obaviti sami. Evo, tu vam je adre-sa... Ne oekujete, valjda, da u ih tamo, poput Brucea Willisa, sve posmicati i donijeti vam memo-rabiliju uprljanu njihovom jo toplom krvlju!?Odvjetnik uzdahne, obrie rukavom znojno elo i otpije jo malo iz pretople ae.Ah,vistebeskrajnoteakovjek!Bitetetamotonoudesetnaveer,kakojedogovoreno,predstavitetesekaoovjekodvjetnikaHercegovia,uzetetepaketiiodmahgadonijetiumojukancelariju. Revolver vam je zbog onih jedan posto mogunosti da stvari krenu po zlu.Hercegovi iz nutarnjeg depa izvadi posjetnicu i stavi je na stol pokraj papiria s Omniartovomadresom. Na oba su se papira vidjeli tragovi njegovih vlanih prstiju. Sve mi je ovo beskrajno sumnjivo, a bojim se i da nadilazi moje zakonske ovlasti. Mislim dau vas morati odbiti hladno e Bani, vrativi se svom radnom stolu.Hercegoviponovnouzdahnepanastol,doonadva,staviitreipapirnovanicuodpetstonjemakih maraka. Kao u nekom filmskom filau, Banievom glavom prolete ovomjesene obveze:stanarina, Nikina alimentacija, rauni American Expressa, novi akumulator... Bez rijei izvue ladicu,izvadi iz nje punomo i stavi je pred odvjetnika. On se nasmije, izvue iz depa nalivpero koje bljes-ne zlatnim sjajem i stavi na papir mrlju koja je trebala biti potpis.Smijenoreeustaviodstolaobinomenidrugipotpisujupunomoi,asadisammo-ram...Ne priekavi da se potpis osui, Bani presavine papir i vrati ga u stol, ne osvrnuvi se za zaja-purenim, znojnim odvjetnikom koji je iziao iz ureda i zatvorio za sobom vrata.Posao koji je nakon gotovo tromjesene stanke dobio doimao se nadasve neobinim, ali si je tuneobinostnastojaoprotumaitimistifikacijamakakvimasuodvjetniciobinovrloskloni.Zasvakisluajodluiprovjeritinjegovuvjerodostojnost,uzmeposjetnicutojelealanastolu,otvorinovitelefonski imenik i s olakanjem shvati da se podaci slau: Stjepan Hercegovi stvarno je bio odvjet-niksuredomuGundulievojulici.Zatim,zadovoljantojekonanoipaknetozaradio,pospremidevizni honorar u dep, spusti zelenu platnenu roletu tako da je soba utonula u mrak, skine koulju,uvali se u naslonja, pusti kasetu s Coltraneovim baladama, nadajui se da e ipak uspjeti odrijematisred kipuega ljetnog pakla to se obruio na Zagreb.U sedam naveer se otuirao, navukao iznoene traperice i istu majicu i iziao do kafia Kico,sanjajui veliku bocu ledenoga piva u ugodnom okruju novog air-conditiona. I prije no to je uao ulokal, kroz otvoreni je prozor spazio poznatu hispanofizionomiju biveg kinooperatera Paka. Nekakoba u vrijeme kad su koitalne filmske majstorije izbacili iz Apola i otjerali ih na debelu periferiju, os-tavio je i Pako kinooperaterski posao. Istini za volju, da je netko ozbiljnije proakao po upravi kina,moda bi doao i do neke druge verzije dogaaja, do toga da je Pako zapravo izbaen zbog mnogihneugodnih propusta koji su mu se u poslu dogaali, no Bani je prijateljskom dobrohotnou prista-jao na Pakovu priu, u kojoj se tvrdilo kako im je rekel sve kaj ih prati i zalupil vratima, dok suoniklealinakoljenimaipreklinjaligadakaovrstankadarostane.Ipak,prekinuviradniodnosuApolu,Pakojeostaousvojojpodstanarskojsobiciuprolazukina,initkonikadnijedoznaouzpo-mokakvejefinancijskealkemijeuspijevaoplaatinebamalunajamninu.Dodue,Pakosebavioraznim poduzetnikim pustolovinama, za koje se moglo rei da su dobro svrile ve samim time tozbog njih nije zavrio u zatvoru. Poesto je ba zbog poduzetnitva bio prisiljen ostajati u nekoj vr-sti ilegale, kloniti se strogo Britanskog trga i izbjegavati poslovne partnere koji bi dolazili akama ilibatinama naplatiti dividendu.Na preglasno ugoenom radiju smjetenom iza anka, razdvojene glazbenim blokovima, nizalesu se kratke vijesti o uspostavi civilnih odnosa u osloboenom Benkovcu, Drniu, Glini i drugim ma-njimmjestima;usvakojseponavljalafrazapremakojojseivotpolakovraateseobveznona-glaavalo da je neki crkveni uglednik posvetio ovo ili ono. Pako je stajao uz povii stol, a pred njimsu bili aa gemita i etvrtasti paketi umotan u smei pakpapir. I ti ima memorabiliju! naali se Bani uprijevi prstom u paketi.Pako, koji ba da je i znao to je to memorabilija, nije mogao razumjeti tu aluziju, pogleda zau-eno Bania, a potom razmota paketi u kojem su se nalazila dva odeblja snopa papiria na ijoj sucrnoj podlozi bila otisnuta uta slova Rolling Stones i Voodoo Lounge. Detektiv, bu gemit? Pivo! vikne Bani konobarici Zdenki, pa se zagleda u misteriozni sadraj Pakova omota. Pa-pirii su neodoljivo podsjeali na ulaznice.DvjestoulaznicazakoncertRollingStonesauBudimpeti.Potridesetmarakasvaka.Totijeest somova maraka minus soma za izradu, brat bratu, pet somova maraka profita! Dobar posel, kajveli? ree Pako oekujui Banievo miljenje. Kakvi trokovi? upita Bani. Za tiskanje. Zdrukal ih je na laserskom printeru jedan frajer s Trenjevke za soma. Gle, papirje sto posto original. A vidi kak mu je perfektno ispal zlatotisak. Vrhunski falsifikat! Dila lane ulaznice? To je kanjivo ree Bani uzimajui hladnu bocu piva to ju je upravodonijela konobarica. Zdenka, oe kartu za Stonese? upita Pako pruajui konobarici jednu od onih dvije stotineulaznica. Za tebe je zabadav... To me ne zanima! odbrusi konobarica s nadmonim prezirom. Ako ima za Olivera, to bihuzela, ali ovi... Oliver!? Kak se neko ko peva i dri do sebe moe zvat Oliver? To je ime za deterdent, kaj ne? zamisli se Pako, pa potom kucne svojom aom o Banievu. I kome e to prodati? upita Bani, i sam provjeravajui kvalitetu patvorene ulaznice. Nikom! odree Pako ljutito. Koncert je bil prekjuer, a idiot je karte zavril jutros. Ni stigelprije. Jebi ga, odlian maher, al spor ko smrt. Znai, izgubio si tisuu maraka? Frajer je ipak bil poten objanjavao je Pako pa mi je priznal petsto maraka na penale kaj jeprekorail rok. I to je neto lakonski e Bani, dok je Pako zgrabio onih dvjesto ulaznica i bacio ih u koaruza smee pokraj anka. Pako, opet mi pravi smee! Nosi to van! vikala je konobarica, ali je Pako uope nije sluao.Izlio je u sebe gemit i, ljutito zalupivi vratima, iziao.Ve je padao mrak kada se Bani u svom staniu iznad ureda jo jedanput istuirao i sasvim ne-voljko obukao jedino odijelo i zavezao jedinu, jo k tome neizglaanu kravatu. Trebao je obavitiposao za odvjetnika Hercegovia i njegova anonimnog klijenta, pa mu se nekako inilo da zbog pos-lovne ozbiljnosti mora obui mrsko mu odijelo. Otvori ormari do kreveta u kojemu se nalazio nje-gov Smith&Wesson,aliseipakpredomisliizalupiladicom,misleikakorevolveropasnesituacijekadtouinijoopasnijima.Posaokojijetrebaoobavitiiniomuseviedostavljakimilipotar-skim no istraiteljskim, pa je to vie iziao sasvim miran i bez pucaljke. Zaputio se gore prema Roko-vu perivoju, gdje je obiavao parkirati svoj novi stari renault 4.Naletio je na nju ba na najraskopanijem dijelu Britanskog trga, koji su tog ljeta, poput dobrogdijela gradskog sredita, obnavljali. Bila je u irokoj mukoj koulji i tronim trapericama, imala jesasvim kratku frizuru i dva velika oka u kojima se zrcalilo utilo gradske rasvjete. U jednom asku,zaboravivi valjda da mu ve podulje vrijeme nije ena, tako se obradovao da ju je gotovo zagrlio, udrugom je ve bre-bolje navukao na lice onaj slubeni izraz koji spreava svaku prisnost. Lidija! Nisi otila na more? upita je vadei iz depa kutiju cigareta. Zar ti Nika nije javila da smo se predomislile? upita ona, znaajno promatrajui kako on br-zopletoinespretnopokuavazapaliticigaretu.Kaodajeuivalaunjegovojzbunjenosti,dreijevaljda dobrim znakom da on i nakon tolikih godina razdvojenosti jo uvijek nije ravnoduan premanjoj. Ah, da, rekla mi je ree on, i sm nesiguran je li mu doista rekla. Hoe li me pozvati na kavu? upita Lidija. Ba sam pola k tebi. Moramo porazgovarati.Sjeli su u kafi, jedan od onih kakvima je val privatnog poduzetnitva preplavio Zagreb, i ona jenaruila vinjak, dok je on samo zapalio cigaretu, osjeajui kako ga u posljednje vrijeme susreti s Li-dijom ine pomalo neurotinim. Nika eli napustiti fakultet ree Lidija gledajui ga prodorno preko aice u kojoj se ljeskalarumena tekuina. Nije poloila nijedan ispit i tvrdi kako joj je medicine pun kufer. Pa neka studira neto drugo. Kako moe biti tako ravnoduan? prekori ga ona. Ti si joj otac i morao bi porazgovarati snjom. Nisam ravnoduan, samo sam praktian. Mislim, ako ne podnosi medicinu, moe studirati ne-to drugo. Pa i Komarov je sin napustio medicinu i sada je uspjean na stomatologiji...Komarovjesinsmedicineotiaonaelektrotehniku,panapravo,panaagronomiju...isadaradikaoskladitaruUnikonzumu!ljutilojujenjegovonepoznavanjestvari.tosjeutometovie uope ne eli studirati. eli raditi. Ni to nije loe mirno e Bani otresajui pepeo. Moda bi joj Tamarin mogao pronai kakav prikladan posao... On jo uvijek ima veza... Da sam znala da e biti takav, ostala bih kod kue! rekla je Lidija vie razoarana no ljuta. Dobro zna da sam Tamarina ostavila, da smo se rastali prije nepune tri godine. Ne oekuje valjdada u biveg mua moljakati da mi zaposli ker. Znam da si se razvela... ali, opet, znam da e on i danas napraviti sve to zatrai od njega. uje li me, rekla sam ti da neu od biveg mua moljakati usluge! razljuti se Lidija. Pa, i ja sam ti bivi mu promrmlja Bani zaboravljajui da je rekao neto sasvim neprilinoi uvredljivo. Iako je uistinu bio bivi mu, Nika je ipak bila njegova, a ne Tamarinova ki.Lidija ga pogleda srdito, popije svoj vinjak i bez pozdrava izie na Ilicu. Dobro ste razljutili damu lukavo primijeti konobar koji se u praznom lokalu hladio ventila-torom to je zujao na anku. Bani ga pogleda, a zatim brzo ustane i pouri za Lidijom. Trebalo bi platiti! podvikne konobar. Ili moda imate pokaz?Bani prie anku i iz depa izvue dvije novanice, jednu od tisuu, drugu od petsto maraka.Nematenetositnije?zaudisekonobardreiurukamanovanicekakvimaseobinoneplaa pie u usputnim birtijama. Hoete li da vam razmijenim ili ete zasjesti i popiti ostatak?Uvidjevi kako je Bani sasvim ravnoduan spram njegovih ugostiteljskih duhovitosti, konobarse odgega u sporednu prostoriju, a zatim se brzo vrati s ostatkom novca. Zgrabivi novac, Bani hitroizie na Ilicu, ali tu vie nije bilo ljutite Lidije.2.ZA US TA VIOJEAUTO MO BILUBO GI I E VOJULI CI,baispredkuenaijemjeulazubilaploasnatpisomOmniart d.d. Shvati odmah da je rije o jednoj od onih novih tvrtki koje su u nedostatku poslovnogprostora otkupljivale vee stanove i u njima obavljale svoju djelatnost. Bilo je neto udno u tome tosu se oko ulaza u takve tvrtke, uglavnom otmjenih i pomodnih naziva, mogli vidjeti klinaki grafitiili oslonjeni bicikli, dok se iz susjednih stanova irio prodoran miris gulaa ili kuhanog bakalara. e-lei biti poslovno ozbiljan, Bani se odlui pojaviti u Omniartu upravo onako kako je bilo dogovore-no tono u deset sati. Imao je jo malo vremena pa izie iz automobila ne bi li provjerio zgradu ukojoj je trebao obaviti udan posao. Prozori prizemlja bili su mrani i imali su sputene rebrenice; tuje zacijelo ivio netko tko je imao dovoljno novca i ivaca da ovaj burni kolovoz provede na moru.Na prvom katu, prema onome to je pisalo na ploi, nalazio se Omniart i ondje su sva etiri prozorabila osvijetljena i otvorena, dapae ula se i tiha mediteranska melodija koja je sasvim dobro pristaja-la uz sparnu ljetnu no. Prozori iznad Omniarta bili su otvoreni, ali u sobama nije bilo svjetla. Banizapali jo jednu cigaretu, vrati se do automobila i kroz otvoreni prozor izvue aktovku u koju je na-mjeravao spremiti paketi koji e, bude li sve u redu, dobiti u upravi. Iz susjednog dvorita lajao jedosadni pas, a tamo negdje u daljini podno Sljemena nisu se vie vidjele zvijezde i pomalo je sijeva-lo. Bila je to varava nada da bi mogla pasti kia i bar malo rashladiti ovaj pregrijani grad.Tono u deset Bani otvori vrata zgrade i ue u mrano stubite. Kao i u tolikim starim zgrada-ma, stubina rasvjeta nije radila, tako da si je put do prvog kata morao osvijetliti depnim upaljaem.Na lijevom kraju stubita bila su iarana vrata s izbijenim poklopcem pijunke, a na desnome skupo-cjena hrastova vrata s modernim logom Omniarta. Desno od ulaza vidjelo se slabano svjetlo zvonca.Bani pritisne tipku i stubitem se razlegne prodorna i sasvim indiskretna zvonjava, primjerenijaprovincijskoj koli no modernoj tvrtki koja dri do sebe. Iako je bilo nevjerojatno da takvu zvonjavunitko nije uo, vrata su i dalje bila zatvorena. Pokua stoga jo jedanput, pristojno i odmjereno krat-ko, pa kad se ni tada nitko nije odazvao, on nalegne na zvonce i pusti ga da bjesomuno zvoni cijeluminutu. Posljedak je bio isti: tiho, mrano stubite i neumoljivo zatvoren ulaz. I ba kad se namjera-vao okrenuti i otii te odnijeti odvjetniku Hercegoviu njegovih tisuu i pol maraka, sjeti se kako jehonorar ve poeo troiti, pa jo jedanput pozvoni, a potom, za svaku sigurnost, lupi akom nekolikoputa po vratima. Ni ovaj put nitko nije iziao, ali su se vrata, kako ih je valjda prejako lupio, polakootvorila i otvorila mu put u osvijetljeni hodnik.Osjeajui se pomalo kao noni tat, pomalo kao uljez, Bani ue u prvu prostoriju. Bio je to ul-tramoderno namjeten ured s halogenim svjetiljkama i nizom od etiri velika kompjutora. Na zidu jebio kuglasti zvunik s kojega se uo neki od novih zabavnih hitova. Uza zid su bile poredane police splastificiranim registratorima razliitih boja. Muen neodoljivom radoznalou, Bani izvue iz ko-ricajedanodregistratoraipogledaunj.Biojeprazan.Potomizvuedrugiitrei,niunjimanijebilo niega. I etvrti je registrator bio prazan, samo su se na njegovim ipkama vidjeli ostaci papira,bakaodajenetkonasilnoizvadiosadraj.Priepotomkompjutoru,obnavljajuiuglavisvojaoskudna raunalna znanja. Ukljui ga, a na zaslonu se pojavi natpis: disc empty.U drugoj se sobi nalazio stol za sastanke s deset stolaca, a u kutu jo jedan manji stol na kojem jebio kompjutor. I njegov je disk bio prazan. Na podu pokraj stola leala je hrpica razbacanih disketa.Uzme jednu, ubaci je u flopy i zatrai joj direktorij. Na zaslonu je pisalo bad CRC i nijedna od ostalihdisketa nije bila uporabljiva.Pokuca na vrata tree sobe, nadajui se da bi u njoj moglo koga biti. Kako mu nitko nije odgo-vorio, odkrine vrata iza kojih ga zatee jo vea praznina; u sobi nije bilo ba niega i izgledala jekao da su je netom napustili soboslikari i parketari.U etvrtoj sobi, na ija vrata vie nije ni kucao, nalazili su se radni stol s ureajem za umnoava-nje, trosjed i ono to slubenici obino zovu klupskom garniturom. Pokraj prozora bio je postavljenveliki staromodni trokrilni ormar otvorenih vrata i prazne unutranjosti. Kaljeva pe iza radnog stolabila je jo topla i Bani se sagne ne bi li provjerio zato ju je netko po ovoj pasjoj vruini uope lo-io.Upeisubilegomilespaljenogpapira,zapravoslojevitenaslagepepelakojesusenanekimmjestima jo arile. Bio je to jasan znak da je netko prije stanovitog vremena bio ovdje te da je otiaone pogasivi svjetla i ne zakljuavi vrata.Jasno, nigdje nije bilo niega to bi oblikom ili sadrajem podsjealo na memorabiliju koju jevlasnicatrebalaisporuitiBaniu.Shvativikakoesemorativratitineobavljenaposla,onpogasisva svjetla, izie na stubite i polako zatvori ulazna vrata, primijetivi tek tada da je brava na vratimaoteena nasilnim otvaranjem. Sav u udu, spusti se mranim stubitem, i da mu u depu nisu bile onenjemake marke, zacijelo bi pomislio kako je rtva neije neslane ale.VoziojedobroosvijetljenomZvonimirovomulicompremasredituigradmuje,punneonaizastava izvjeenih zbog munjevite pobjede u akciji Oluja, djelovao nekako sveano i prisno. Jedinoto mu je uistinu smetalo bila je ova pasja vruina koja ak ni nou nije poputala. Tamo iznad Slje-mena prestalo je bljeskanje, pa je tako i sitna nada u noanju kiu propala. Ukljuio je radio na koje-mu su u poodmaklim vijestima ponovno priali o tome kako je neki bog ponovno otvoren i posve-en, i on, ve pomalo ojaen uvijek jednim te istim sadrajima, prebaci tipku na tapepaseunutra-njou etvorke, koju je tog proljea kupio u Sloveniji, razliju mistini tonovi saksofona Colema-na Hawkinsa. Prava glazba za nepodnoljivo vruu no!Odvjetnikov stan u Gundulievoj naao je vrlo lako, bio je u blizini evangelike crkve, i Herce-govievo se ime dalo lako proitati na osvijetljenoj ploici pokraj ulaza. Popeo se na etvrti kat zgra-de koja nije imala dizala i nekoliko puta pozvonio na vratima s metalnom ploicom na kojoj su biliHercegovievoimeititula.Zanekolikoasakanapoluotvorenimsevratimapojavilaplavaglavicanaoita deka koji nije mogao imati vie od deset godina. Koga trebate? upita djeak. Gospodina Stjepana Hercegovia, sine Bani je nastojao zadobiti djeakovo povjerenje. Gospodine, sada je pola jedanaest i deda ve spava. ao mi je ispriavao se Bani ali tvoj mi je gospodin deda rekao da mu se svakako javimim obavim posao koji mi je povjerio.Djeak ga pogleda sav u udu. Povjerio vam je posao!? Da. Mogu li konano ui? Ali on je bolestan! Ne vjerujem da vam je mogao povjeriti ikakav posao. Jesu li ti tata i mama kod kue? Otili su u kino gledati Lion Kinga. Oni su otili gledati Disneyja, a ti si kod kue!? zaudi se Bani. Netko mora biti s dedom, a ja ne volim crtie. No, dobro, povedi me onda do dede. Obeavam da se neu zadrati dulje od pet minuta.Djeak slegne ramenima i povede Bania kroz hodnik koji je odisao vlagom i boleu. Zastanepred vratima na kojima je bio objeen metalni aneo i uvede Bania u sobiak u kojemu osim velikogkreveta i stilskoga nonog ormaria nije bilo drugog pokustva. Na lijepom, ali nepraktinom no-nom ormariu stajala je svjetiljka s okruglim staklenim sjenilom, a na krevetu, obasjan njezinom sla-bom svjetlou, leao je nepomian starac iljate brade, upalih oiju i tupa bolesnikog pogleda. On umire od raka ve est mjeseci ree djeak. Budan je, ali mislim da vas uope ne primjeuje. Oprosti, mome ree Bani, ustukne i odmah potom izie u memljivi hodnik. ovjek koji jeumirao u ovoj sobici, jedva veoj od zidnog ormara, moda je bio odvjetnik Stjepan Hercegovi, alinikako nije mogao biti onaj neznanac koji je jutros platio Baniu tisuu petsto maraka da donese ta-janstveni paketi iz Omniarta. Svjestan da je, eto, danas ba ni za to zaradio poprilian novac,Bani se spusti do automobila nadajui se da e taj nadasve glupi sluaj to prije zaboraviti.Kasno naveer, prije no to e usnuti, zazvoni mu telefon. Bani hitro ustane, ponadavi se da seto javlja pravi Hercegovi, koji e mu objasniti sve besmislice to ih je tijekom veeri doivio, ili barLidija kojoj se htio ispriati zbog veeranje nenamjerne drskosti. No obje su se njegove nade izjalo-vile... Jeste li vi Nikola Bani koji je prije mjesec dana reklamirao u novinama istraiteljske i policij-ske usluge? govorio je glas iz slualice. Neto slino sam oglaavao objasni Bani, jo ne vjerujui da mu se na takav nain osmjeh-nula poslovna srea: dva angamana u istom danu! Pa gdje ste vi, ovjee? Zovem vas cijelu veer. Imao sam nonu smjenu. to trebate? Nita telefonom! Doite lijepo sutra u deset do mene da porazgovaramo o poslu.Kaese:molimvas,doitepouigaBani,izloiviseopasnostidaizgubiposaoprijenoto ga je i dobio.Umjesto da se naljuti, ovjek s druge strane prasne u smijeh. Ha, ha, ha! Mole samo bijednici koji nita nemaju! Ja ne molim nego plaam! Ja sam ValerijanMandi! Razumijete?Prilino uvjerljiv argument, pomisli Bani, pa izvadi iz ladice olovku da zapie adresu.3.IAKO JENEBO BILOIS TO OP TI MIS TI KO PLA VET NI LO,avijestinaradijuniskapolitikihigospodarskihtri-jumfa,Baniu se sve vieinilo kako je u,patetinoreeno, arenom kolau ivota sve vie gorkihsastojaka. Trnicu pokraj koje je ivio ve od rana jutra obilazile su otune spodobe loe odjevenihumirovljenika, prebirui po gomilama odbaena povra ne bi li iz njih izdvojili ono to jo nije sa-svim trulo; vijesti o otputanjima, famoznim odlascima na ekanje i beskrupuloznoj pljaki cijelihtvornicadopiralesusasvihstrana,atrajkoviidrugioblicinezadovoljstvasuzbijanisuvjetinomkoja je bila ravna onoj iz prijanjeg reima. Ozarena lica TV voditelja uvjeravala su puk kako brizinemamjesta,kakojeputusutranjeblagostanjeveobiljeentekakotrebasamousputporjeavatinekoliko problema, pa spremno pohrliti u Arkadiju koja nam se smijei. Znao je Nikola Bani da onsm nije nikakvo mjerilo, da je nadomak opasnih pedesetih, kad nepovjerenje, nezadovoljstvo i stal-nogunanjenasvepostojeepostajunekomvrstomivotnogstava.Modastvariinisutakoloe,znao se umirivati, moda sam samo ja lo i dotrajao, preumoran da sudjelujem u opem kolu zado-voljstva. I, konano, dvije su stvari u ovom traljavom svijetu ipak u redu: pospane i zamiljene baladevelikog maga Johna Coltranea i gotovo sasvim novi rabljeni renault 4, koji besprijekorno radi, bezobzira na injenicu da i sam pripada nekoj vrsti automobilske povijesti. I ba kad je zamirala Coltra-neova Its Easy to Remember, Baniev se automobil stade sputati u dolinu sred koje se smjestila ve-lebna kuerina Valerijana Mandia, ovjeka koji ga je sino pozvao tvrdei kako nikoga ne moli, alisvakoga plaa.Sudeiponjegovojkuiu,trebalirei,sjevernomdijelugrada,ValerijanMandinijemogaopripadati staleu koji svakoga dana zaviruje pod tezge piljarica ili se veseli kad mu vlada uz slavodo-bitnu halabuku pokloni pedeset kuna mirovinskog dodatka. Asfaltni put obrubljen nizom niskih svje-tiljki vodio je kroz netom zasaenu bijelu umicu mladih breza, potom je blago vijugao izmeu ot-mjenih empresa i neke druge ukrasne crnogorice, da bi se zatim ustremio na proelje ute dvokatnekue to je podsjeala na dvorac kojega od bolje stojeih iliraca. Ispred kue bilo je parkirano neko-likoluksuznihautomobila,adesno,uzniskidograenitrijem,vidjeloseplavetnilobazenaokrue-nog neim to je mogao biti samo bijeli mramor. Podalje iza bazena nazirala su se dva crvena teniskaigralita ograena visokom mreastom ogradom, a iza njih drvene barake koje su, kako se Baniu i-nilo, mogle biti i konjunice. Dobar dio te nove klase doao je u metropolu s kamenjara i nitko nijeznao dovoljno uvjerljivo protumaiti njihovu upravo opsesivnu strast za tenisom.Bani zaustavi kola ispred kuice s rampom, podignute stotinjak metara ispred Mandieva zda-nja.Izkuicesepoputguteraizvuegolemisnagatorutijesnimplavimhlaamaibijelojkouljistrano napetoj preko vrste trbuine. Mrlje znoja na koulji irile su mu se od pazuha sve do mjestagdje bi mu bio struk da je bio mraviji. Imao je debilno elo Frankensteinove novotvorine i iju Mi-kea Tysona, a dobroduni izraz lica to ga je nekako uspio namjestiti inio se istim, uvjebanim fal-sifikatom. Vraki vrue promrmlja debeli priavi vratima Banieva automobila. to se malo ne osvjeite u onom bazenu? primijeti Bani, a debeli se kiselo nasmije. Iako seto po njegovu tupavom izrazu ne bi moglo oekivati, ini se da je ipak razumio ironiju. Osobnu! prui debeli ruku.Bani mu preda svoju osobnu iskaznicu i radnu dozvolu, a debeli se vrati u kuicu. Bio je takozdepast da se u jednom trenu inilo kako se uope nee moi uvui unutra. Vidjelo se da u ruci dritelefonskuslualicu,daoneemudugoiopirnogovori,danekolikoputaprovjeravapodatkeizosobne iskaznice, da bi nakon desetak minuta prtljanja iziao i vratio se Baniu. Ako vam je teko ui u kuicu, zato se prije toga ne namaete sapunom? dobaci mu Bani. Iziite! odrjeitim e glasom debeli. Zato bih iziao? bunio se istraitelj. Da provjerim nosite li oruje!Oho!zafukaBani.tostevi?Vojnabaza?Ilivamjepredsjednikdravesvrationaga-blec?Bez ikakva smisla za tu vrstu humora, debeli zavue ruku kroz prozor automobila i nemilosrdnozgrabi Bania za vrat. Izii da te pregledam ili se gubi!Nemajuidruge,BaniizvueizpepeljareneugaeniMarlboroipritisnegasvomsnagomnapodlakticu debelog uvara. Debeli vrisne, odmakne ruku, a potom bijesno zgrabi retrovizor etvor-ke i otrgne ga lako kao da bere cvijet. to je, ne voli Marlboro? naceri se Bani. Izii da ti slomim vrat! vikao je uvar i slinio po opeklini. Sluaj me, debeli hinio je strogost Bani javi gazdi da me nitko nee pregledavati i da ne-mam oruje. Ako ne moe bez pregleda, ja odlazim.uvarnetopromrmljapaponovnonestaneutijesnojkuici.Vidjelosekakodebelimprstimaprebire po sitnim telefonskim tipkama, a zatim se rampa polako podigne. Bani upali motor i polakokrene prema parkiralitu, dobacivi usput zluradi osmijeh debelom uvaru.Unutranjostkue,boljereidvorca,bilajeizlobaskorojevikogneukusaikia.Uzazidoveprostranog predvorja koili su se konfekcijski antiki kipovi, slike su zacijelo bile preuzetno amater-skonedjeloraznihanonimusa,uzuljasuvisjeligobleni,auztapiserijejeftinereprodukcijeMonaLise i Ivekovievih anr-scena iz hrvatske prolosti. Tepisi su pripadali razliitim stilovima, od vje-rojatno pravih perzijskih sagova pa do onih iz Name i Vuteksa. Jedino to je u cijelom predvorju bilostvarno savreno bio je moni air-condition koji je taj ambijentalni uas vrsto drao na sedamnaestCelzijevih stupnjeva.Vlasnik tog carstva, moni poslovni ovjek i poduzetnik Valerijan Mandi, doekao ga je u ne-koj vrsti radne sobe za koju bi se moglo rei sve prije nego da je bila jednostavno i funkcionalno na-mjetena.Njezinoneautentinopokustvosigurnojebiloiznimnoskupoipripadalojeraznim,uglavnom nespojivim stilovima, jednako nespojivim kao to su bile i boje Mandieva sakoa, koulje ikravate. Valerijan Mandi morao je imati znatno vie od pedeset godina, ali je jo bio u snazi, premdabi se prije moglo rei da je grdosija nego atlet. Govorio je sporo, gledajui u sugovornika pomalotupo, ba kao da mu pola razgovora nije ba jasno.BanisjedneuponuenifoteljiodluipustitiMandiadamupodrobnoobjasnirazlogezbogkojih ga je pozvao. Dakle, vi ste taj Nikola Bani... privatni istraitelj ree Mandi nalaktivi se na stol i spojiviprste desne i lijeve ruke. S obzirom na to da se bavite tim poslom, vjerojatno ste zanat ispekli u biv-oj policiji.Bani potvrdi kimanjem glave. Znai s komunjarama. To vas ba ne ini osobom kojoj bih poklonio previe svog povjerenja.Cijeli sam ivot ratovao protiv vas komunista. Imate pravo pokajniki e Bani. Moram vam odmah priznati da sam svojedobno bio lanpoznate zloinake organizacije pionira, kao i da sam 1959. nosio Titovu tafetu na relaciji Bjelovar Krievci.Telefon na Mandievu stolu zazvoni i on podigne slualicu. Kao i svi primitivci, i on se derao utelefon kao da nema mnogo povjerenja u finu elektroniku.Akoonkae,ondaodmahkupite!Ma,hajde,molimte,etrdesettisuamarakanijenitazatako malo rabljenu stvar!... uo si me, kupite... na njegovu duu... ivio mi ti!Mandi odloi slualicu i zagleda se u svoga gosta, kao da jo uvijek razmilja o kupnji koju jeupravo dopustio. Vidjelo se da njegovu ironinu primjedbu nije ni shvatio ili ju je ve zaboravio.Da,zbognjihsammoraoprovestivieoddesetgodinauemigraciji.UNjemakoj.Biosamlan jedne nae frankfurtske emigrantske udruge i nemalo sam puta vidio Udbina pseta na djelu... Nadam se da me niste zvali zbog toga prekine ga Bani. Zvao sam vas zbog keri. S njom imam velikih problema. Imate li djece? Imam. No, onda vam roditeljske brige nisu strane. Oprostite, ali pedagokom se djelatnou ne bavim... Znam lupi Mandi akom po stolu. I ne zajebavajte! Ova je kua puna ozbiljnih ljudi koji netrpe zajebavanje! Jasno mi je. Jednog sam ve upoznao na ulazu mirno e istraitelj. Radije mi objasnite tovas mui.On duboko uzdahne, uhvati se za glavu, pa pone: Imam sedamnaestogodinju kerku Maru, jedinicu. Sam je odgajam jer joj je majka umrla pri-je petnaest godina. U posljednje vrijeme mala mi pravi silne probleme, izbiva iz kue, vucara se oko-lo s udnim drutvom, troi puno love, pa i ovo, vidite, i ovo sam naao u njezinoj sobi...Mandi otvori ladicu stola i pred Bania baci vreicu s malo bijelog praha. Bani gurne prst, za-hvati malo praha pa ga lagano lizne. Premda nije bio sto posto siguran, uini mu se da je rije o hero-inu.Telefon na stolu ponovno zazvoni. Bogamu, pustite me na miru!... Kako, nije stigla narudba!? Pa poslao sam je u utorak!... Sluaj-te, hou tu robu do ponedjeljka... Ne, rekao sam, franko skladite!Oprostite,BaniunastaviMandisputajuitelefonskuslualicu.Posaojeposao.Nego,gdje sam ono... da, i sve to ne bi bilo nita da mi prije petnaestak dana nisu poele pristizati prijeteeporuke. ime vam prijete? Evo, tu su dvije ree Mandi izvlaei papirie iz ladice stola.Bani uzme to to je on nazvao prijeteim porukama. Poruke su bile ispisane na neuredno istrg-nutim kockastim papiriima od kakvih su izraene matematike biljenice. Na jednoj je nevjetim ru-kopisom i s obiljem pravopisnih pogreaka pisalo: Gade ako mi u roku od tjedan dana ne da 20 tisu-a dem, ubiu tvoju jedinicu Maru. Donesi novac u petak na Cvijetni Trg u 16 i 30 i na e ti ovijekprii.A na drugoj je stajalo: Gade nisi donjeo novac. Ima ansu sutra u 18 sati na istom mjestu. Kadada novac putamo ti kerku na miru. Ne djeluju ba uvjerljivo zamiljeno e Bani. Osim s vama, ovjek je i u estokom sukobus pravopisom. Jeste li moda bili na zakazanome mjestu? Jesam, ali mi nitko nije priao. Primili ste samo dvije poruke? Primio sam ih sedam, ali je prvih pet odnijela policija. I to su rekli? zanimalo je Bania. Nisu pokazali pretjerano zanimanje odmahne Mandi rukom kao da ni o novim policajcimanema ba najbolje miljenje. Kazali su da netko zbija neslane ale, da e izviditi, da e pripaziti namalu.Dva-tridanatu se u okolicivrzmalonekolikonjihovihljudi, aondasusasvim nestali.Vidite,ono to me ponajvie zabrinulo jest to to je uz svaku od poruka bila priloena i poneka Marina sitni-ca: ukosnica, crvenilo za usne, dugme vjetrovke... to znai da je nitkov stalno u njezinoj blizini. I to bih ja trebao uiniti? to biste trebali uiniti!? udio se Mandi kao da je stvar sama po sebi jasna. Pa trebali bisteje zatititi. ao mi je krene Bani kao da e ustati. To ja ne radim, to je posao za zatitare. Imate Soko-le, Tigrove i to ja znam kako se sve ne zovu. Kako ne razumijete, dragi gospodine nije se dao Valerijan. Ako uzmem kojega od njih, taje zaigrati flastera. Zalijepit e se uz malu tako da bez njega nee moi ni na zahod. A ja elim dis-kretnu pasku, takvu koju ni ona nee primijetiti. I to ne neprekidnu, nego samo kad dulje izbiva... ilikad ide, da tako kaemo, na rizinija mjesta, na ples, na kakav domjenak i slino.Baniuuti,vidjelosedarazmilja,danisamneznakakvueodlukudonijeti.Mandishvatinjegovu dvojbu, pa nastavi: uo sam da uzimate tristo kuna na dan, a ja bih vam, vidite, bio spreman platiti isto toliko, alimaraka. Jasno, uza sve to i trokove koje biste imali. Evo, tu sam vam spremio mali predujam za prvitjedan.Rekavi to, Mandi gurne pred istraitelja dvije novanice od tisuu maraka. Pred Banievim seoima ponovno zavrti kaleidoskop mjesenih potreba, dugova i skromnih investicija. Vidite ree Bani vadei cigaretu iz kutije bit e strano blesavo motriti vau ker i ekatihoe li joj se to dogoditi. Moda bi bilo djelotvornije pronai onoga koji pie ta pisma...Iritantna zvonjava telefona jo jedanput ispuni sobu. Dobro, skinite mi te usrane male dioniare s vrata opet je vikao poduzetnik. Ako ne moetedokupiti tih pet posto, onda niste ni za to!... Pa ponudite svakome tko je voljan prodati bar dvostrukood nominale, a onda, od direktora do istaice, sve pod no! Ha, ha, ha!Mandi spusti slualicu pa upre prstom u Bania. ovjee, to mi se svia! To zbilja nije loa ideja. Ja na sve to gledam ovako: ta pisma zacijelo pie netko od vaih prolih ili sadanjih neprijate-lja,netkotkovamelinauditi...Moetelisesjetitikomestesveuivotunagazilinaprste?Tkosuvam neprijatelji? Komunisti su mi oduvijek bili najljui neprijatelji srdio se Mandi. Protiv njih se borim odmalih nogu. To je u redu umirivao ga je Bani. Ali, znate, sasvim je mala mogunost da vam ta pismaalju Stipe uvar i Jakov Blaevi. Ili Duan Dragosavac, primjerice. Pod neprijateljima sam misliona one osobne, intimne, dakle na ljude koje uglavnom poznajete.Nemamnikakvihneprijatelja!Jasamdobrotvor!Milijunemarakapomoidoniosamovojzemlji i ovom narodu kad mu je bilo najpotrebnije.Izgovorio je to s takvom narcisoidnom sigurnou i odlunou da je Baniu odmah bilo jasnokako ima toliko neprijatelja da ih do veeri ne bi uspio nabrojiti. Dobro, onda ete mi dati te papirie i dopustiti mi da vas posjetim kojega od iduih dana kakobismo podrobnije popriali o ljudima iz vae i Marine okoline. Jer, sve to sigurno radi netko tko vamje vrlo blizu. Samo, kad sljedei put doem, rei ete onom debelome na ulazu da me zaobie u iro-kom luku. Ah, pustite vi uru! veselo e Mandi. To je dobriina, jedan od prvih banijskih dragovo-ljaca. Zove se Vakumec, a svi ga zovu Vakum, jer nema ba mnogo u glavi... Drag je i poten, ali pa-metan... e, to ba nije... No, dogovoreno, nee vas vie uznemiravati. I jo neto nastavi Bani. Kako u prepoznati vau ker? Maru!? zaudi se poduzetnik, a potom mu valjda i samome postade jasno da je istraitelj ni-kad nije vidio. Evo, tu je! Doite!Valerijan ga pozove do prozora i prstom mu pokae dolje prema bazenu. Na rubu je sjedila iza-zovna plavua u minijaturnom dvodijelnom kupaem kostimu. Nita na njoj nije govorilo da ima teksedamnaest godina. Ako i po gradu ide u te dvije siune krpice, onda je u redu promrmlja Bani. U suprotno-me e mi trebati koja novija fotografija.Valerijannetoljutitopromrmlja,apotomodmahpritisnetipkunaradnomstolu.Zanekolikoasaka na vratima se pojavi mrtvozornika prilika slabana mukarca u crnom odijelu i s debelim na-oalama na nosu. Ovo je moj savjetnik, doktor Sironi, mozak svih mojih pothvata ceremonijalnim e glasomValerijan,dokjeovjekucrnome,poputvjernapsa,stajaonavratimaiekao gazdinu zapovijed.Doktor Sironi e vam dati Marine nove fotografije i podrobno vam objasniti kamo mala izlazi, kak-ve su joj navike i slino. U redu?Malo poslije, kad su u jednoj od sporednih prostorija pretraivali po brdu obiteljskih fotografi-ja, Bani upita ozbiljnoga i utljivog Sironia: Gdje je va gazda nabavio sve te silne antike kipove? Mislim da ih ni Grci nemaju toliko. Priznajem, nije ba ovjek od ukusa nasmije se Sironi. Zamislite, imao je ideju da im sesvima nadomjeste ruke. Ali ostavimo to! elim vas upozoriti da dobro pripazite. Strano je osjetljivna Maru, a ona... ona je sklona brzim i povrnim poznanstvima... Oho! iznenadi se Bani. A vi, vi ste njezin doktor? Zato bih bio? Gazda vas je predstavio kao doktora. Mislio sam... Prevarili ste se prekine ga Sironi. Nisam doktor. Zapravo, doktor sam samo za stvari koji-ma se gazda bavi, pa me tako zove od milja... A ime se gazda bavi?Umjesto da mu odgovori, Sironi se nekako pakosno i dvosmisleno nasmije, pa mu prui dvijeMarine portretne fotografije, a potom ga brzo izgura u predvorje puno lanih antikih statua. Ondjeje ve stajao gotovo dva metra visok mukarac napadno rie kovrave kose. I on je bio jak i podebeo,ali ne kao debil iz kuice na ulazu. Imao je opasan i podmukao izraz lica te sako zadebljan ispod lije-vog pazuha, ba kao da tu dri futrolu s revolverom. To je na Aldo Kokot, kojega svi zovu Tromblon objasni Sironi. ovjek silno zasluan zanau stvar... i za Hrvatsku.Sa svim tim dobrotvorima na grbai domovini se uistinu dobro pie, pomisli Bani pa krene. Tromblon, isprati gospodina do auta! naredi Sironi kovravom tipu, a on krotko krene is-pred Bania.Dakle, upoznao sam i treeg Mandieva kunog psa, mislio je koraajui iza irokih Tromblo-novih lea, pomalo sretan to naputa taj novokomponirani poslovni raj.4.UNU TRA NJOST LUK SUZ NOG DI SKOK LU BA FIRST izgledala je Baniu poput marsovske metropole; nita takvonikad nije vidio, nita slino nije poznavao i nita mu se od svega toga nije svialo. Laseri i ritmizira-na raznobojna svjetlost, mlade u odjei od arene plastike i kompjutorizirani ravni ritam po kojemuse ljudska tijela klate i previjaju do iznemoglosti. Ruku na srce, od svega mu je najstranija bila glaz-ba, jer kao fanatik deza nije mogao shvatiti da glazbeni tijek moe ii neprekidanom ravninom, bezsputanjaibezpodizanja.Oboavaojeonuprevrtljivostinepredvidivostdeza,kadtesmirenibas,umirui glasovir i metlice na bubnjevima uvjeravaju da sve nestaje i da je svemu kraj, a onda se od-nekud javi saksofon, zaurla vrlo visoko, pa se stane obruavati, povlaei pratea glazbala u neumo-ljiv tempo. A ovdje je sve bilo nezanimljivo ravno poput cirkularne pile ili usisavaa za prainu, kojije netko, otiavi na more, zaboravio iskljuiti. Ali kako i najstranija pustinja ima pokoju oazu, Ba-ni pronae ank koji je sred tog kompjutorskog kaosa djelovao kao razmjerno pristojno i civilizira-no mjesto. anker je bio proelav, imao je staromodni prugasti prsluk i leptir kravatu, i uz Bania jesigurno bio daleko najstariji ovjek u tom prostoru. Okrueni gomilom uzbibane mladei, kao da suse obradovali jedan drugome. to ima za pie? upita Bani dovoljno glasno da se od glazbe moglo uti.KlinadijaloeRedBull,FlyingHorseidrugaenergetskasranja,alipretpostavljamdabisevama od toga digao eludac.Nekoliko glasova sa strane veselo je trailo upravo ta energetska sranja s vinjakom ili viski-jem, pa kad ih je posluio, sredovjeni se anker vrati Baniu i namigne mu. Imam u priuvi nekoliko ledenih boca Plzenj-Urquella. to kaete na to? Iz vaih usta u Boje ui! Dajte jednu meni, drugu vama. To su vam one od nul trideset tri! ponovno namigne anker. Oh, dajte onda svakome po dvije.Dok su pijuckali pivo ija je zlatna boja bila plemenitija od svih onih to su bljeskale po tijelimarobotiziranih plesaa, anku prie mladi odjeven u uske hlae i ruiastu bluzu, koja je zacijelo mo-ralabitikupljenauprodavaonicienskeodjee.Baniuseuinidaimaumjetnetrepavicetedajezbog frizure morao bar dva sata prosjediti u frizerskom salonu. Jean, daj mi, molim te, viski i crvenog bika!anker ga pogleda mrko, nalakti se na pult i izdere: Bje! Nisi platio ni prvu rundu! Zato si takav, duo? njenim e glasom mladi. I ne zovi me Jean, bem ti boga! bio je posve odreen anker.Kad je mladi otiao bez pia, okrene se on Baniu. Potroe lovu na taj jebeni Ecstasy pa misle da mogu cugati badava. Ecstasy!? Da. To je neko smee to ga deru da ih podigne. Od ega mislite da mogu tako tancati satima?A vi, vi ste ovdje sigurno zbog djeteta? Ne... zapravo da. Ne stidite se umirivao ga je anker. Kad bi bar vie roditelja zavirilo ovamo da vide to imdjeca rade, ne bi bilo loe. A koje je vae? Ona tamo cura ree Bani i pokae prstom prema Mari Mandi, koja je desetak metara daljerazgovarala s dvjema djevojkama i enskastim mladiem koji je maloas pokuao iskamiti pie. Vi ste tata od Mary!? zine anker od iznenaenja. Vi ste, dakle, onaj tvorniar novca Man-di, pardon... onaj poduzetnik! Zapravo, ja sam joj tetak smete se Bani. A ona, ona se ne zove Mary nego Mara. Mislite da se ja zovem Jean? ljutitim e glasom anker. Zovem se Ivo, ali me svi zovu Jean,kao to i vau Maru... Ali, sluajte, nije dobro to vam se neakinja drui s tim pederom. Kojim? Kako kojim!? sve uzrujanijim glasom govorio je anker Ivo. S onim koji je maloas icaopie. To vam je drutvo kojemu nita nije strano. Mislim da se i fiksaju. Doite jedanput poslije faj-runta da vam pokaem to sve istaica Barica pronae u zahodu, pa e vam biti jasno... Ne, s Graci-jom se ne treba druiti. Gracija!? Da, tako se zove topli bratac. Nego, hoemo li jo koje pivo? Znate, za ovu pasju vruinu B-vi-tamin iz piva najbolja je prevencija od dehidracije organizma. Moe sloi se Bani. A one dvije... tamo s Marom, vidite one dvije?Vidim,vidimotpovrneIvootvarajuinoveboceplzenjskogzlata.Itovamjetuga,jadibol. Zapravo, danas vam se ensku djecu, ako hoete imati miran san, isplati dati iskljuivo u samos-tan, sve ostalo je uas i nona mora. Ona visoka je tuka. Ta vam sto posto vremena provodi ovdje, aotkud joj novac, vrag neka zna. Osim toga, kad nekoga zovu tuka, tu onda neto smrdi. Sigurno ste ismi ribi, pa ve znate to je u rijenom svijetu tuka, grabljivica koja dere sve to joj je u vidnompolju. A ona druga? To je Zizi! Ona pokuava napraviti pjevaku karijeru i vana je kao dokaz. Kakav dokaz? upita Bani palei Marlboro. Kao dokaz da svatko moe snimiti jebeni cd! odbrusi Ivo, pa pouri posluiti klinadiju no-vim limenkama vitaminsko-mineralnog eliksira. Potom se vrati i mirno nastavi piti svoje pivo. Evo, pazite sad taj uas! pokae Ivo prema podiju na koji se Zizi popela. Pjeva nekakva sra-nja koja su glazbeno i tekstualno jednostavnija od djejih brojalica. En-ten-tini je prema njezinim pje-smama isti Mozart. ujte, ja sam vam odrastao na Micku Jaggeru i Jimu Morrisonu i meni je ovo tusve sami smrdljivi drek! Zato uope radite ovdje? upita ga Bani, iznenaen njegovom gorinom. Jebi ga! Za soma maraka! Magistrirao sam fiziku i radio sam u institutu ni za pola te plae. Pet-naestkolegazapalilojevan,ajasamzbrisaouovajelektronikigeto.Isadsamosuennanonusmjenu, a po danu orim. Radite li i vi kad u nonoj smjeni? Uglavnom. Onda znate njezine prednosti. Nou su ti ula izotrenija, a mozak radi triput preciznije, hiper-senzibiliziransinasvakium,osjeaj...itestvari.Ljudiiznonesmjeneboljerazumijusvijetokosebe i zato su opasniji za vlast tumaio je Ivo.Ono to je pjevala Zizi uistinu je bilo nepodnoljivo, ali se ipak bar pedeset klinaca klimatalo utom ritmu. Bani potrai pogledom Maru, pa s laganom jezom shvati da je vie nema u dvorani. Na kraju, kad ovi bahati frajeri bariranim ekovima pokupuju cijelu zemlju nastavi Ivo svojsolilokvij ostat e neto sirotinje da im ljaka za par kuna, a svi s faksom zbrisat e u inozemstvo.Na fakultetima e morati predavati bravari, a ljude e lijeiti soboslikari... To je logika mesnice u ko-joj je kila miia duplo skuplja od kile mozga premda se mozak puno tee nae. Niste li vidjeli Maru? zaustavi ga Bani. Maloas je s Gracijom i onom tukom izila van. Sigurno su otili na neko drugo mjesto. Oprostite urio je Bani. Moram za njom!Izbroji novac pred iznenaenim Ivom, pa izjuri van.Doiteopet!vikaojezanjimanker,alitoBanisredklimaksaZizinepjesmenijemogaouti.imjeiziaonaparkiralite,zapljusnegatoplizrakljetnenoi.Promotribrzoparkiraliteisolakanjem spazi Maru kako s drutvom ulazi u svoj uti fiat Uno. Slijedio ih je, neprekidno se bojeida e izii iz grada, gdje njegova etvorka vie nee moi pratiti brzi talijanski auto. Nasreu, utise auto zaustavi na parkiralitu hotela Intercontinental.Nikola Bani, raznim ivotnim okolnostima osuen na usputne hamburgere, hot-dogove ili ne-ukusne konzerve to se otvaraju u tiini samake kuhinje, nikad se nije dobro snalazio u sladunjavimnazivimaIntercontijevihrestorana,paje,slijedeipotajnoMaru,sjeounetoemuponovnonijeznao ime. Nenametljivo se uvukao u separe do onoga u kojemu je sjedila Mara s prijateljima i nau-lio ui ne bi li pohvatao komadie njihova razgovora. No u njihovu razgovoru nije bilo gotovo nie-ga to bi bilo blagodat za istraiteljeve ui. Gracija je blebetao o umijeu gospoe Alide, oito nekemondene frizerke, opisivao sjaj i glazuru pojedinih lakova za nokte, koje, uzgred, veeras nije uspiodotjerati, i slino. tuka je utjela dostojanstvenim mirom kakvome su neobino vini praznoglavi, itek bi se tu i tamo ukljuila u razgovor kratkim komentarima poput uistinu!, kolosalno!, ma nemoj mirei!Poalivivezbogtogatojezasjeoulokalskojimgainaenitapodkapomnebeskomnijevezalo, Bani se okrene i u kutu prostorije spazi priliku sasvim neprikladnu za gospodski spleen togotmjenoghotela.Imaojeisposnikoliceskratkombradicomilisteknekolikodananeobrijanimobrazima,biojepovisok,mrav,alijak,nosiojestranoiznoenumajicusnatpisomFruitoftheLoom, kakve su se nosile dobrano prije ovog rata, traperice, zacijelo marke Levis i gumene natikaekakve su se za nekoliko kuna mogle kupiti u prizemlju veih robnih kua. Vjerojatno nije imao ni e-trdeset godina. Gledao je prema Marinu stolu i moglo se oekivati da e njegovi prvi problemi nasta-ti kad se pojavi konobar, poslovino nesnoljiv prema proleterskom looku. I sam ve pomalo uzrujanvlastitom senzibiliziranou na socijalne sluajeve, Bani svrne pogled s neugledno odjevena ovjekau kutu pa usmjeri pozornost na Maru. Ona je upravo tada nesigurnim glasom punim bojazni govorilaneto to je istraitelja moralo zanimati. Tako se bojim! Mislim da me uvlai u neku svoju igru koja nee dobro zavriti. Daj mu nogu! kratko e Gracija. Kad te se konano rijei, moda baci oko i na mene, ha,ha, ha! Idiote! zasike Mara. Katkad mi se ini da nije sa mnom zbog mene nego zbog neega doega moe doi uz moju pomo. Do love tvog tatice! Ha, ha, ha! cerekao se Gracija. Boe, hoe li netko izbaciti ovog pedera!? s gaenjem e Mara, pa dometne jo neto to Ba-ni nije uspio uti, jer se pred njim pojavio konobar. to izvoli gospodin? Hladno pivo! brzo e Bani, nastojei ga se to prije rijeiti. Oprostite, ali ovdje je postavljeno samo za jelo. Onda mi donesite burek od mesa! ree Bani, nimalo ne skrivajui da mu konobar ide na iv-ce. Po to ete morati skoiti do Kulen Vakufa. Ceste su upravo osloboene. Onda donesite bilo to! odbrusi Bani, a konobar se lukavo nasmije i uljudno povue.Za susjednim stolom Mara je plakala i sve o emu su dotad razgovarali bilo je za istraitelja ne-povratnoizgubljeno.SuutniGracijapokuavaojujeutjeiti,paakizagrliti,alijetoMandievuker toliko uzrujalo da je zgrabila torbicu i izjurila iz restorana. Vidjevi kako se Gracija i tuka nemiu sa svojih mjesta, Bani polako ustane i poe za njom. Dospio je zamijetiti kako ulazi u enskizahod. Krene za njom, osvrne se i s olakanjem shvati da je hodnik prazan. Ne elei pobuditi niijusumnju, otvori vrata mukog zahoda, ue u nj i zapali cigaretu. Glavom mu sijevne misao kako jood gimnazijskih dana nije puio u zahodu. ekao je da mala izie; ne zatvorivi dokraja vrata, nadaose da e je uti. Nakon to je popuio prvu cigaretu, uini mu se da se predugo zadrala. Ipak zapali idrugu, pa kad je i nju ugasio u zidnoj keramikoj pepeljari, pomisli kako bi bilo pametno provjeritito se zbiva. Znao je da e na taj nain prokockati svoju anonimnost i da je vie nee moi nadziratina tako jednostavan nain. I ve kad je bio siguran da mu poslovna obveza nalae da ue u enski za-hod i provjeri nije li djevojka napravila kakvu nesmotrenost, ona mirno izie i zaputi se natrag pre-ma restoranu. Isprva pomisli krenuti za njom, ali ga neki radoznali vraiak u glavi pritjera da zaviriu zahod. Nasreu, kao i hodnik, bio je prazan! Otvorio je prvu kabinu, potom drugu i treu, ali ni ujednoj od njih nije bilo nita sumnjivo. I kad je ve pomislio da trati vrijeme, dosjeti se, ue u prvukabinu,neobinolakopodignepoklopacvodokotliaispazikakonapovrinivodeplivaplastinaprica kakvu rabe narkomani. Zatvori brzo vrata kabine i izie.Ve na hodniku zatekne mete i dernjavu. Iz restorana je upravo istrao onaj tip u iznoenoj ma-jiciigumenimnatikaamatespretnopojuriopremastubitu.Urucijedraoenskutorbicu,istuonakvu kakvu je Mara nosila u zahod. Nekoliko je glasova vikalo: Drte ga! i Ukrao je torbicu!Za lopovom je istrao vilasti Gracija i uspio ga dostii na prvom odmoritu. I zacijelo bi Gracija teveeripostaoMarinimherojemzatitnikomdasetipstorbicomnijeokrenuoidobroodmjerenimudarcem u bradu nokautirao nadobudnog homoseksualca. I tad, dok se obnevidjeli Gracija pokuavaodignuti s poda, pogled loe odjevenog tipa susretne se s Banievim. Da, Bani ga je moda mogao isustii, ali se u tako neto nije htio mijeati; on je imao mandat da se brine za djevojku, a ne za nje-zinu torbicu.Ostavivi na miru ovjeka koji je u kratkom vremenu napustio hotel, istraitelj se vrati u svoj se-pare i nastavi sluati razgovor Mare i tuke. to si imala unutra? pitala je tuka. to sam imala!? Zna to sam imala! Bile su jo tri doze i tisuu kuna. Tisuu kuna!? snebi se tuka. Ma jebe tisuu kuna! opsuje Mara.Opipavajui bolnu eljust, stolu prie Gracija. Dobro me odalamio... Ali obavijestio sam recepciju. .. ve su pozvali policiju... Isuse! proape Mara. Idiot je zvao policiju! Idemo brzo odavde! Kretenu! okomi se tuka na Graciju. Kao da ne zna to je imala u torbici!Mara brzo ustane i poe prema izlazu. tuka ju je slijedila, neprekidno kimajui glavom kao daoajava nad Gracijinom glupou. Pa kad je i peder poao za njima, ona se ljutito okrene i pred svi-ma se izdere na njega: Nosi se kui! Veeras si napravio dosta pizdarija!Ibakadjeodluioustati,predBaniemsepojavikonobarstavljajuinastolvelikipladanjspoklopcemodrostfraja.Podignepoklopaciprediznenaenimseistraiteljempokaevelikicrvenijastog koji se puio u grimiznom umaku. Gospodin je rekao da donesem bilo to. Pametno ste postupili mrmljao je Bani prebirui po depovima. Koliko sam duan? Osamsto kuna, molim.Baniu se smrkne pred oima; za toliki je novac jeo dva tjedna. Izvadi konano iz depa dvjestomaraka i tutne ih konobaru u ruku. Ostatak zadrite! ree brzo pa pojuri za Marom i njezinom drubom. ekajte! derao se za njim konobar. To nije dosta! Nedostaje jo sedamdeset kuna. Moete pojesti jastoga, prodajem vam ga za te novce! dobaci Bani, sjurivi se niz stubite.Ali njegova je urba bila uzaludna jer se te veeri nita vie nije dogodilo. Gracija je, zaradivikonanoodtukeamar,ostaouprizemljuhotela,tukasepakotputilanekamoumrak,aMarajesjela u auto i krenula kui. Vozio je polako za njom sve do Mandieve kuerine s bazenom, teniskimigralitemiostalimglupostima,pakadjevidiokakojeparkiralaautoinestalauzgradi,polakoseokrenuo i poao natrag u grad. Usput sred mranih empresa zamijeti tamnu priliku kovrave kose pauspori. Pokraj auta proe Aldo Kokot, iliti Tromblon, nasmije se Baniu i simbolino mu odsalutira,oito zadovoljan to tako pomno bdije nad sigurnou gazdine keri.Kada je stigao do svog unajmljenog stania u prolazu kina Apolo, bila je ve pono, pa ga je tovie iznenadilo svjetlo na njegovu prozoru. U sobici je sjedila njegova ki Nika i pijuckala pivo kojeje nala u hladnjaku. Isuse, to radi tako kasno? upita on umorno se ispruivi preko kreveta. Kasno!? Pa u pono tek poinje ivot. Ima koji Marlboro?On izvue iz depa zguvanu kutiju cigareta i baci je prema njoj. Sluaj, Nika, ide li ti kada u First! U First!? zaudi je oevo pitanje. Da, tamo gdje jedu Ecstasy, piju nekakvog crvenog bika i pleu uz kompjutoriziranu dosadu.Ona zapali cigaretu i zagonetno ga pogleda. Postaje star i konzervativan. To ti je techno. Ne znam to je. Pitam te: ide li ili ne? Ne. Hvala Bogu! lakne njemu. Ali, zna, ta je glazba super. I mnogo raznolikija od tvog Cheta Bakera.Nije imao snage svaati se s njom na temu deza i techna. Mama mi kae da naputa faks. Naputam ree ona bez ikakva straha; ba kao da je tako to savreno razumno i pametno. To nije ba mudra odluka.Ona prie krevetu, sjedne do njega i mazno mu se privine na grudi. Boe, ve je prava ena, po-misli on, uasnut svim tim godinama to su tako brzo prole. Ja sam tvoja ki. I!? zine on, kao da mu nije jasno to je time htjela kazati. Pa mi Banii skloni smo, tako... ne ba razumnim rjeenjima. Mama je ve neto drugo...On htjede prosvjedovati, ali se sjeti kako je veeras potroio dvjesto maraka na jastoga kojega jejedva pomirisao. ini mi se da starim nastavi ona s klinakom sjetom u glasu ne miui glavu s njegovih gru-di. Sve je manje stvari koje me zanimaju i vesele... A studij medicine je meu posljednjima dometne on.Ona potvrdno kimne i gorko se nasmijei.Tusmo,dakle,pomislion,nesretnaljubavipripadajuiWeltschmerz.Ali,jasno,buduidaseuvijek trudio biti dobar i suosjeajan otac, rezultat svoje spoznaje morao je preutjeti.5.KADA JE VANI TRI DE SET PET U HLA DU, u ajnoj kuhinji u kojoj vriju pageti zacijelo je sto stupnjeva, mis-lio je Bani nespretno otvarajui konzervu s umakom od rajice i bosiljka. Nakon deset minuta sruivrelu tjesteninu u cjediljku, protrese je, prebaci u zdjelu umazanu od jueranjega identinog ruka,pasvezalijeumakomiposperibanimparmezanom.Dasugapozvaliukojuodonihtelevizijskihemisija u kojima gosti pokazuju vlastita kulinarska umijea, kuhani pageti s kupovnim umakom bilibi jedino ime bi se mogao podiiti pred gledateljstvom. Jeo je malo, tek onoliko koliko se po pasjojvruini dalo pojesti, pa se potom prihvatio ledenog piva, kojega je uvijek bar pokoja boca morala bitiuhladnjaku.Zatimse,samoukupaimgaicama,svalionakrevetizapalioMarlboro.Dajekojimsluajem bio vjet peru, inilo mu se kako bi o ledenom pivu, Marlboru i dezu mogao ispisati op-sene filozofske eseje. Na kasetofonu su se vrtjele pozne talijanske snimke Cheta Bakera, a opori dimMarlborabiojeponajboljimpomagalomdaseotputujeumistineprostorepjesme,dokjeledenopivo znailo buenje, povratak boljim sastavnicama stvarnosti.No kako su svi uici tijela asoviti, iz popodnevnog ga je snatrenja prenula prodorna zvonjavatelefona. Podigao je slualicu i zauo zabrinuti, gotovo panini glas Valerijana Mandia. Morate hitno za Marom! Otila je u Rijeku! Sigurni ste? upita Bani, koji se nadao da e razmaena klinka i ovo pasje popodne provestina bazenu svojega doma. Siguran sam! Ostavila mi je poruku da ide i da se sutra vraa... Ali tko e imati ivaca ekati dosutra! Moda je ondje sigurnija nego ovdje. Ne zanimaju me vaa nagaanja ljutio se Valerijan. Jedno od onih prijeteih pisama imaloje ba rijeki ig. Smjesta krenite za njom. Boga mu, pa poteno vas plaam! Ali kako da je naem? Rijeka ima gotovo dvjesto tisua stanovnika, od kojih velika veina nepoznaje vau ker. Otila je utim fiatom objanjavao je Valerijan.URijeciimaprijateljicuuakovievojulicibrojsedamirodicuuCaraEmina,nasamomkraju... Budete li imali sree, na jednoj od tih adresa naii ete na njezin auto. I nikako je ne isputajteiz vida! A ako je ne naem? Ako je ne naete, ne pojavljujte mi se pred oima! izdere se Mandi pa spusti slualicu.Bani pomisli kako je lijepo mogao za sitni novac voditi u etnju pse bogatih Zagrepana, a nebavitiseovimglupavimnjukanjem,pase,ljutnasamogasebe,sjuripodtu.Potom,jopomalomokar, navue traperice i majicu, strpa odijelo i dvije koulje u torbu, a povrh toga nekoliko kaseta iSmith&Wesson,zatvoritorbu,uzmeispraveisveonemarkekojenijedospiorazmijeniti,pakreneprema mjestu gdje je ostavio automobil. U automobilu je bilo toplije nego u penici, ali ipak hladnijenegouvisokojpei.Otvorisveprozorepakrene,dubokouduipoeljevijedancjelodnevniplju-sak.Promet na autocesti bio je rijedak; iako su nakon uspjene akcije oslobaanja krajikih prostoradeurnioptimistipredvialituristikueksploziju,kaodanitkovienijeiaonamore.Naradijujesvirala ona pjesma s refrenom lupi petama i Baniu se, premda nije imao osobita smisla za tu vrstuglazbe, uini da je u stihovima neko elementarno potenje kojim se od Boga moli da zatiti sirotinju igolubove,doksebogatepreputanjihovojloviivezama,toznabitijednakouinkovito.PronaepotomvijestiukojimajeuokakoSrbiokoSarajevaopetzapoinjusvojetopnikeorgije,paihutom smislu meunarodna zajednica strogo opominje i trai te ovo, te ono...Oko Delnica je prestigao dva dosadna lepera i eki trailer koji je izgledao kao da je stigao izonih dana kada su na Jadran iz te zemlje dolazili samo lanovi CK i njihova svojta.Sa slabom nadom da e u velikom lukom gradu pronai malu poduzetnikovu ker, stigao je uRijeku. Sputajui se prema gradu, spazio je sivu tvornicu papira, zapjenjenu svijetlozelenu Rjeinu izaustavio se doskora pokraj gradskog kanala s kojega se, sred teke zapare kasnog popodneva, irioneugodan smrad. Jednog od malobrojnih prolaznika zapitao je gdje se nalazi ulica koja ga je zanima-la, a potom, naavi je, osjeti neoekivano zadovoljstvo, spazivi pokraj jedne od kua parkirani utifiat Uno zagrebake registracije. Naavi parkiralite s kojega je imao dobar pregled, zavali se u nas-lon, nabije na nos tamne naoale koje je rijetko i nerado nosio, pa se prepusti dokolici ekanja. FiatUno je svejednako mirovao, iz kue nitko nije izlazio.Nakon pola sata ekanja osjeti kako mu lice miluje lagani vjetar koji je dolazio odozdo s mor-ske strane. Isprva jedva osjetan, vjetar uskoro zapue jae, a nakon desetak minuta pretvori se u toplivihor koji je cestom nosio papirie od sladoleda, stare novine i kotrljao prazne limenke od piva i so-kova.kurenaokolnimkuamabrzosusepoelezatvarati,jednajeenasprozoraurnoskidalamokro rublje, a stari sa tapom, na ploniku preko puta, brzo je tapkao prema nadstrenici ispredkue. Bani proviri kroz prozori i pogleda prema nebu. Bilo je puno tmastih oblaka koji su prigu-eno titrali nabijeni elektricitetom. Bilo je nedvojbeno da nailazi nevera. I tek to je sklonio glavu usigurnost automobila, zaglui ga snana grmljavina, a po krovu se prospe gusta i teka kia, koja senakon nekoliko minuta pretvori u pravi prolom oblaka.Nadajui se da Mara nee izlaziti po tom nevremenu slinom smaku svijeta, Bani se iskrade izauta i pojuri do kafia u kojemu su se u taj as upalila svjetla. Iako je bio poprilino brz, za ank jestigao ve gotovo mokar do koe. a ste se malo osvjeili? upita ga ena za ankom. Hladno pivo ree on, izvlaei novac iz depa. More li rijeko? Ne more! Dajte neko strano.ena stavi pred njega bocu Budweisera, a potom mu vrlo usluno razmijeni sto maraka. Imate li moda telefon?Gostioniarka zaroni pod ank, pa izvue stari crni telefonski aparat i tresne njime o pult. Samo, bez meunarodnih razgovora!Bani okrene Mandiev broj. Telefon je neko vrijeme zvonio, a zatim se zauje Valerijanov glas. Naao sam je ree Bani. Hvala Bogu! uo se Valerijanov teak uzdah olakanja. Ne znam koliko u ovdje morati ekati. Pada li vam na pamet kamo bi se mogla zaputiti? Nita mi ne pada na pamet nakon podulje stanke e Valerijan. Osim ako... znate, kad je bilamala, esto smo iz Njemake dolazili na Cres... Imala je tamo i neke prijatelje. Moda krene na Cres.Iako bih rekao da e prije u Zagreb... Pazite mi na nju. Ako sve dobro zavri, galantno u vam nadok-naditi trokove.BanimuobeakakoMaruneeisputatiizvida,pozdraviga,azatimsevratihladnompivu.Vani je i dalje lijevalo kao da se nebo otvorilo. Gostioniarka dohvati metlu i pone mesti prostorijuukojoj,osimnjeiBania,nijebilonikoga.Popivipivo,Banikupijoetiriboce,staviihpodruku, izie iz kafia i potri prema svojoj etvorki. Godila mu je posve mokra odjea to mu se li-jepila po tijelu i veselio se kii onako kako to znaju samo djeca. I prije no to e ui u auto, pod brisa-em spazi crveni papiri. Mislei kako mu je to policajac ostavio kaznu, uzme papiri i zagleda se unj. Na njemu je netko jarkim crvenilom za usne napisao njukalo. Sledi se shvativi to bi to trebaloznaiti, pogleda ispred sebe i zamijeti da je Marin fiat nestao.Bacivi boce piva na pod automobila, sjedne brzo za upravlja i iz sve snage nagazi na papuicugasa. Nije imao previe izbora, pojurio je prema Martinici, junom izlazu iz grada, nadajui se daje Valerijan imao pravo kad je nagaao kako bi mu ki mogla krenuti na Cres. Cesta je bila skliska,prepuna vode to je presporo otjecala kroz lou kanalizaciju, tako da se Baniev auto, nenavikao nabrzine vee od sto na sat, zanosio i klizao po mokrom asfaltu. Znao je kako je suludo oekivati da estara etvorka stii fiat, ali se ipak nadao da je klinka za volanom manje iskusan i odvaan vozaod njega.DoksepribliavaoKrkomemostu,kiajesvejednakopadala,avjetarjebiotolikojakdasepobojao kako e most biti zatvoren. Nije li maloas ovuda proao uti fiat Uno zagrebake registracije? upita ovjeka u naplatnojkuici. S plavuom i mukarcem? zakilji tetovirani slubenik vaui gumu. Valjda! zaudi Bania podatak da je s malom i nekakav mukarac. To je jedino to je prolo ree ovjek pruajui mu tiket. Nekad ih je u ovo doba godinebilo od poetka do kraja mosta... jedan za drugim, a danas samo taj fiat i ova vaa starudija. Pa daj tionda ivi od turizma. A svake nas zime jebu da e idue ljeto biti bolje...Nemajui vremena za njegovu tubalicu, Bani plati i pojuri vlanom cestom. Iako mu je laknuloto je Mara prela most, sve ga je vie muilo to to ne zna gdje e odsjesti. Jest da je njezin otac slu-tio kako e na Cres, ali je ipak mogla odsjesti i tu negdje na Krku, u Malinskoj, Njivicama, Vrbniku,Puntu i bog-te-pitaj gdje. Ipak, gonjen valjda profesionalnom intuicijom, odlui poi ravno do trajek-tne luke za Cres. Nakon to je dvadesetak minuta tjerao svoju jadnu etvorku kao vrag grenu duu,skrene s glavne ceste i nastavi prema Valbiski. Srce mu je snano tuklo dok se sputao prema trajekt-nom pristanitu, pribliavajui se onome mjestu s kojega puca dobar pogled na cijelu uvalu. Ugledav-i uti fiat, shvati da ipak ima sree, pa kad je taj fiat kao posljednji uao na trajekt, koji je odmah na-pustio luku i krenuo prema susjednom otoku, shvati i to da je srea katkad sasvim relativna stvar.Spustiosedoluiceiiziaoizauta.ovjekkojijeuplastinojkabiniprodavaobrodskekarterekao mu je da e sljedei trajekt krenuti otprilike za jedan sat.Otputi se do metalne gljive o koju se veu brodovi, sjedne na nju pa osloni glavu o dlanove. Kiaje posve prestala, jenjao je i vjetar, tako da se more u trenu smirilo. Polako je padao mrak i on je lije-po mogao vidjeti u daljini svjetla velikog trajekta koji mu je tako red pred nosom odveo Maru Man-di. Ali udesan veernji smiraj trajao je tek minutu-dvije, a onda je, isprva polako, a potom sve e-e okrenulo na buru. Vratio se u auto i otvorio jo jednu bocu piva.Kad mu je auto dodirnuo cresko tlo, bilo je ve deset sati i puhala je snana bura. Kamo sad, pi-tao se, u koje se od jebenih creskih mjesta skrila Mara Mandi? Bila je ve druga polovica kolovoza,Primorje je zjapilo prazno i mala je mogla lijepo birati izmeu tridesetak hotela i nekoliko stotina ilitisua privatnih soba na Cresu i Loinju. Ipak, bio je to dan kad je imao sree, kad je, kako se to kae,Bog bio uz njega od trena kad je poelio kiu, pa sve do kasne veeri, kad je ispred creskog hotelaCresa spazio parkirani uti fiat Uno.Odvezao je svoj auto podalje od hotela, uzeo putnu torbu s rezervnom odjeom i revolverom tese oprezno uuljao u posve prazno hotelsko predvorje. Nigdje areno odjevenih turista, nigdje veselehotelske glazbe to svira pretpotopne hitove, ni ostalih pouzdanih znakova dobre sezone. Osvijetljenadiskretnimsvjetlom,narecepcijijesjedilamalacrnokosadjevojkaizabavljalaseitajuistranimodni asopis. Buona serra! Che cosa volete? upita recepcionarka vidjevi ga kako bojaljivo prilazi. Vi ste sigurno Zdenka? ree Bani, pokazavi joj odmah da nije Talijan. A zato bih bila? nasmije se ona neobinom gostu. Sve zagrebake recepcionarke, frizerke i konobarice zovu se Zdenka ili Ruica. Naalost, ja sam Maja. Mogu li vam pomoi?MoeteaptaojeBanikaodajerijeostranopovjerljivojstvari.Vidite,prijesat-dvaovamo su doli moji zagrebaki prijatelji... onim tamo utim autom. Aha! shvati recepcionarka. Da ih pozovem? Ni za Boga! priprijeti on prstom. Htio bih ih iznenaditi. Onoj plavoj curi sutra je roendanpa sam joj pripremio veliko iznenaenje. Nemaju pojma da sam na Cresu. Znate, oni misle da sam uJohannesburgu. U Johannesburgu!? zine Maja od iznenaenja. I kako da vam pomognem?DajtemisobudonjihovereeBani,ravnajuipolakonovanicuodstokunanaglatkompultu recepcije. Vidjelo se da ona razumije njegovu gestu. Evo, dvjesto dva na drugom katu. Oni su u dvjesto tri ree djevojka pruivi mu klju s veli-kim drvenim privjeskom u obliku creske kule.Baniuzmeklju,paprekopultagurneosobnuiskaznicuispodkojejebilanovanica.Potomzahvali, zgrabi torbu, pa pojuri neujno uza stube, ba kao osoba koja nekome priprema iznenaenje.U sobi se temeljito istuira, objesi mokru odjeu o prozorske kvake, pa potom pone istraivatistijenku to je dijelila njegovu sobu od Marine. Pokua pronai ono slabo mjesto kroz koje bi se mo-glo uti to se dogaa u susjednoj sobi. Prislonio je uho valjda na stotinu mjesta, ali se ni na jednomenita nije ulo. Moda ve spavaju, pomisli, a potom izie na balkon i pogleda prema susjednoj sobi.Jasno, sobe su bile identine, imale su jednake balkone, ali se s jednoga na drugi nije moglo bez iz-nimno opasne vratolomije. Da je detektiv s filma, ili bar iz romana, pomisli, zacijelo bi bio spremanna spektakularna rjeenja, ovako se morao povui i razmisliti o neemu jednostavnijem. Pomiljao jeda ode do prizemlja i malo provrlja po hotelskim prostorijama, ali se bojao da bi i nehotice mogaonaletjeti na svoju tienicu. Ceduljica to ju je naao pod automobilskim brisaem upuivala je na tokako ona moda ve i zna da je netko prati. Legne stoga radije u krevet, ugasi svjetlo i stade osluki-vati tiinu. Bila je to neka vrsta vjebanja discipline sluha, a s dolaskom noi sve se nekako bolje ulojersusezvucidoimalibliimaijasnijima.ModajeimaopravoankerIvokadjeljudeiznonesmjene drao nadmonijom kastom. Ali premda to nije elio, tiina ga uljulja u san.Kad ga je probudila buka, nije mogao znati koliko je dugo spavao. Refleksno je skoio do zida iprislonio uho uza nj. Iz Marine su se sobe uli udarci i stenjanje, potom pad tekog predmeta i dera-nja tkanine. uo je jo i sasvim tihi enski apat, ali nije mogao razaznati rijei, zatim se apat pretvo-rio u vrisak, a neto veliko i teko kao da se strovalilo na pod.Skoio je i u mraku poskidao ve suhu odjeu s prozora, nastojei se to prije odjenuti. U neza-kopanim hlaama, bosonog i s naopako navuenom majicom, nemajui vremena traiti revolver, iz-jurio je na hodnik osvijetljen slabom nonom rasvjetom. Vrata susjedne sobe bila su poluotvorena iunutra je bilo upaljeno svjetlo koje je na vidljivom dijelu zida ocrtavalo veliku sjenu.I to je bilo posljednje to je mogao vidjeti. Snaan, prodoran bol sijevnuo mu je zatiljkom, ispu-nivi mu vidno polje sitnim kovitlavim iskricama. Stigao je tek opipati stranji dio glave, ravnoduanspram injenice da se silnom i nezaustavljivom brzinom pribliava podu. Osjetio je jo meku toplinutepiha koja mu je omotala lice, a as poslije bio je ve negdje drugdje, gdje su mrak i ravnodunostjedine sigurne stvari.6. GOS PO DI NE, GOS PO DI NE! DR MU SAO GA JE NET KO gurajui mu se u san. Tekom je mukom otvorio oi iodmahosjetiojakuglavobolju.Nadnjimsenadviovisokisijedistaracuprugastojpidamitojepodsjeala na one bolnike. Zaspali ste tu na hodniku, a to je nezdravo govorio mu je starac koji nije mogao vidjeti vo-rugu na Banievu zatiljku. Prehladit ete se, a sve se to pod stare dane plaa. Da sam u mladosti biopametniji, zar mislite da bih sada svake noi iao mokriti pet do est puta? Tko ste vi? upita Bani, jo uvijek ne shvaajui gdje se nalazi i to se zbilo. Vinko Majurec mirno e stari. Mi smo umirovljenika ekskurzija po nekakvoj povlatenojcijeni... sedam dana u sedam rata. Iao sam mokriti i tu sam vas naao kako spavate. Jeste li moda pi-jani? Koliko je sati? upita Bani. Evo, ve e za pet minuta biti dva i deset. Prvi put sam mokrio u dvanaest, a idui u put valjdaoko etiri.Banipolakosjedneipogledaokosebe.Glavagajenepodnoljivoboljela,auvidnomsumupolju titrale mrljice. Tad spazi otvorena vrata Marine sobe i svega se sjeti, ustane i ue u sobu.Sobajebilauopemnereduisvakibiistraiteljskinevjeamogaozakljuitidasetuodigralanekakva bitka. Stoli i jedan od naslonjaa bili su prevrnuti, jastuk napunjen spuvastim komadiimaleao je rasparan pokraj nonog ormaria, a posteljina na krevetu bila je zguvana, natopljena krvljui na nekoliko mjesta razderana. Na podu spazi ostatke rastrgane enske torbice. U njoj su bile Marinaputovnica,osobnaiskaznica,netokozmetikeinovarkaspodebljimsvenjemkuna.Dokrevetajeleala lagana enska ljetna cipela, a do nje grudnjak poprskan krvlju. Tapison na podu bio je pun kr-vavih mrlja i inilo se da su nastale tako to je netko vukao okrvavljeno tijelo po podu.Shvatividanemavremenazaozbiljnijepretraivanje,vratiseusvojusobu,pokupinabrzinusve stvari pa ih onako zguvane baci u torbu i izie na hodnik.Oprostiteobratimusestarikojijejobiotu.Razgovarajuisvama,pomalosamsesmeo, tako da vie ne znam na kojoj je strani hodnika zahod. Biste li mi to mogli ispitati? Mogao bih, ali naplaujem tristo kuna na dan, plus trokovi odrecitira Bani ba onako kakoje inio pri ugovaranju poslova.Spustisedopraznerecepcijeuprizemljupanekolikoputalupnepozvoncu.Izpokrajnjesobeizviri pospano Majino lice. Niste nita vidjeli? upita je uzrujano, znajui da mu vrijeme istjee poput pijeska u klepsidri.Ona zanijee kimanjem glave. Niste vidjeli kad su izili s tijelom? Tko je iziao? upita recepcionarka glasom u kojemu se nazirao strah. Oni iz sobe dvjesto tri!Shvativi da ona nema pojma o tome to se zbilo, da je velik dio noi zapravo prespavala u su-sjednoj prostoriji, Bani potri prema izlazu, a potom, dosjetivi se, zastane i dovikne recepcionarki: Istog trena pozovite policiju! Ja u ih pokuati nai.imsenaaouburomdobranorashlaenojnoi,zamijetikakonahotelskomparkiralituvienema utog fiata. Glavom bez obzira potri prema ulici u kojoj je sino ostavio auto. Ubaci stvari nastranje sjedalo, okrene klju i pritisne papuicu gasa.Pribliavajui se glavnoj otokoj cesti, shvati da brzo mora pronai odgovor na jedno vano pi-tanje: na koju su stranu krenuli? Da je bio Indijanac, zacijelo bi iziao na raskriju i udubio se u od-gonetanje tragova, ovako se pak mogao posluiti samo logikom i intuicijom. Kako je pretpostavljaoda u ovo doba noi vie nema trajekata za Krk, krene nadesno, na loinjsku stranu. Za manje od polasata stigao je ve do mostia u Osoru. Zaustavi auto i potri uzanim osorskim uliicama, nadajui senaivnodaenabasatinautifiatUno.Iuistinu,pokrajgalerijespazijednoga.Biojeposvejednak,samo je imao talijansku registraciju Bergama. Ponada se potom da e mu od pomoi biti okanjeli pi-janac koji je teturao uliicom do galerije. Upita ga nije li kojim sluajem vidio uti fiat, a pijanac se,umjesto da odgovori, prelomi u struku i pone glasno bljuvati po uglaanom kamenu nogostupa.Nije imao drugog izbora, sjedne u auto i prijee na loinjsku stranu. Uska vijugava cesta to seprovlailakrozgustuloinjskuvegetacijubranilamujedavozibreodosamdesetnasat.Cestajekrivudala poput zmije i nestajala pod njegovim kotaima, i nita, ba nita sumnjivo nije se dalo nas-lutitikrozprljavivjetrobran.Poeojevepomiljatikakoseprevario,kakojeutiautootiaonadrugu stranu, prema Valunu ili Porozini, a onda, onda mu pozornost zaokupi automobilski kota toje leao uz sam rub ceste. Zakoi brzo i vrati se desetak metara natrake. S lijeve strane ceste, uza samkota, vidjelo se polomljeno i poleglo mediteransko grmlje te razbacano kamenje to je moralo pri-padati suhozidu. Ostavi auto na malom proirenju i vrati se do mjesta koje mu je privuklo pozornost.Na jednome od onih kamena spazi uti trag automobilske boje pa se zagleda dolje prema moru.Iakojebiopoprilianmrak,mogaojenazretidaseodmjestanakojemujestajaopasvedoobalepruala strma provalija obrasla niskim raslinjem i rijetkim borovim stablima. Vrati se do auta, u prt-ljaniku pronae baterijsku svjetiljku, pa se pone polako sputati prema moru. Pedesetak metara pri-je obale naie na mlado stablo, srueno kao da ga je netko prepilio. Sagne se i osvijetli tlo na kojemuje bilo mnogo sitnih zrnaca vjetrobranskog stakla. Crne mu slutnje projure glavom pa pouri dolje,premda to na tako strmom kamenjaru nije ilo ni brzo ni lako.Nakon nekoliko minuta bio je na samoj obali. Kako ga je baterijski snop brzo uvjerio, i tu je svebilo puno sasvim jasnih tragova: komadi utog lima, dio ispune cijevi, staklo, podosta ulja i mirisbenzina koji je navlaio kamen. Osvijetli zatim tamnu povrinu vode, ali se na burom uznemirenomemoru nije mogla nazreti nikakva mrlja od onoga to je trebalo iscuriti iz motora. Nije imao pojma otome koliko bi more ovdje moglo biti duboko, ali mu se inilo da bi ronjenje u mraku bila ista lu-dost, pogotovo stoga to je od trena nesree moralo proi previe vremena a da bi netko u autu bioiv. Oajan zbog svega to mu se dogodilo, ponajprije zato to je djevojka, povjerena mu na brigu,najvjerojatnije stradala, sjedne na obalni kamen, odloi bateriju, pa iz depa izvue cigarete i ibice.Ali, kako se to kae, nesrea nikad ne dolazi sama i cigarete i ibice bile su premokre da bi mogaopuiti.Nije znao koliko je tako sjedio uz obalu kad su se, s prvim svjetlom praskozorja, gore na cestizaule sirene policijskog auta. Isprva se pobojao da e policajci projuriti pokraj ovoga mjesta, ali suoni ipak stali, zacijelo spazivi etvorku, automobilski kota i druge tragove nesree. Gore na cestividio je bljeskanje plavih svjetala i uo zatvaranje automobilskih vrata. Uini mu se da su stigla dvaauta.Izdere se iz sve snage ne bi li ga tako zamijetili, a potom ih strpljivo prieka. Bila su dvojica i,sreom, jedan je od njih bio pua.Zapalivi drhtavim prstima dobivenu cigaretu, Bani im ispria tko je i to se dogodilo. U autu ih je bilo dvoje? upita mlai od policajaca, premda je Bani vrlo podrobno prepriaocijeli dogaaj. E, ti se, Boga mi, vie nee kupati! Ovo im je zadnja turistika sezona.Bania isprva zaudi policajeva hladna ironija, ali se odmah dosjeti da je ovo za njih samo jed-na od mnogih nesrea na koje su osueni i koje tijekom radnog vijeka moraju gledati, opisivati i is-traivati. Nita mi tu ne moemo. Mi smo prometnjaci, a ovdje je, kako ste rekli, bilo i nasilja ree sta-riji policajac. Priekat emo da doe inspektor iz Rijeke. Trebat e i ronioci i dizalica dometne mlai a toe potrajati. No ovima unutra vie se ne uri...7.U JE DA NA EST SATI BURA SE VE SMI RI LA, ali je nebo bilo i dalje sivo, puno oblaka kojima se nije vidio kraj.Uz obalu, tamo gdje je potonuo automobil, bila je ve sva sila svijeta, inspektor Druijani, nekoli-ko policijskih strunjaka,slubenih fotografa,dva ronioca sbarkom,lokalniprometni policajci, paakidvarijekanovinara.Ogrnutvjetrovkomtojujedonioizautomobila,Banijesjediomalopostrani, nastojei to manje sudjelovati u tome, njemu ve i predobro poznatom ritualu i to vie slu-ati i pamtiti pojedinosti o kojima se neprekidno razgovaralo. Na sreu, u svom paketu prve pomoinaao je i nekoliko plivadona, tako da mu je i glavobolja popustila.Inspektor Druijani bio je tih i mrk ovjek koji je stalno neto mrmljao sebi u bradu i govoriokratkim, krtim reenicama. Osobito mu je, ini se, smetala Banieva nazonost, jer je u njemu gle-dao samo obino amatersko njukalo koje je moda i vlastitom nesmotrenou skrivilo ovu nesvaki-danju nesreu.Desetak metara od obale pojavi se glava ronioca koji se upravo vratio iz dubine. Izvadio je disa-licu iz usta i obratio se inspektoru: Auto je na osam metara dubine, ali tijela nema nigdje. Otvorite prtljanik! vikne Bani kojega nitko nije nita pitao. Inspektor se okrene i prijekor-no ga odmjeri pogledom od glave do pete. Znate li to znai otvoriti prtljanik karamboliranog vozila pod tim tlakom? hladno e Dru-ijani. Osim toga, oni znaju svoj posao. Oni su profesionalci, a ne amateri koji samo njukaju na-okolo.Ronilac zagrize disaljku i nestane pod vodom. Bani primijeti kako se dvojica prometnih polica-jaca doaptavaju i pokazuju prema obzoru. I sm pogleda to im je to zaokupilo pozornost i u daljinispazi brod koji se zibao na laganim valovima.Stiedizalica!viknepolicajacinspektorukojipogledautomsmjeru,promrmljaneto,panastavi uzrujanim koracima mjeriti obalu.Na morskoj se povrini ponovno pojavi ronioeva glava; po boji maske vidjelo se da je to onajdrugi.Izvadidisalicuizustapazaplivapremaobali.Policajcimupomognudaiziejerjekamenaobala bila prilino nepristupana. Otvorili ste prtljanik? upita inspektor.Kakavprtljanik!?udioseronilac.Paprtljanikseraspaoodudarcainjegovpoklopaclei pet metara od automobila. Naao sam ovo...Ronilac prui inspektoru mreastu vreu nalik na one u kakvima Meimurci prodaju krumpir. Unjoj su bile stvari koje je pri prvom ronjenju uspio nai u automobilu. Bani ustane i diskretno zavirine bi li i on vidio to je unutra.Uvreijebilaenskacipela,identinaonojtojujeBanividiouhotelskojsobi,poderanaplahta s koje more jo nije uspjelo oprati krvave mrlje te veliki polukruni ronati dra za kosu. To je hotelska plahta! Pogledajte znak! govorio je policajac koji je stajao do inspektora Dru-ijania. Onaj tamo rekao je da su je najvjerojatnije iznijeli umotanu u plahtu.Onaj tamo odnosilo se na Bania, koji se nije htio mijeati u razgovor. Drao je da im je re-kao sve to je mislio da im treba rei.Totonematijelanastavipolicajacznailitodauautunijebilonikoga?Dajegurnut...onako prazan?Drugi se policajac nasmije njegovoj naivnosti. Tako moe zakljuivati samo abar koji se rodio negdje podno Papuka! Zna li ti kako su ov-dje jake morske struje? Prije pet godina ovdje... to jest tamo, petsto metara dalje... sletjela je talijanskaturistkinja. Zna kad su je nali? Nakon dva mjeseca. Vidi, tamo kod one punte u daljini... deset kilo-metara dalje... Dobro, dobro nije se predavao prvi policajac. Ali ako je cura ubijena ve u hotelu, moda ju je ubojica stavio u auto, u prtljanik, recimo... igurnuo auto niz strminu... To je ve vjerojatnije sloi se njegov kolega. to vi mislite, inspektore? Mislim na to ree polako Druijani gledajui prema brodu dizalici koji se sad mogao jas-nije vidjeti kako mi ena kod kue pee kozletinu na koju u zbog ove pizdarije zakasniti i jesti jehladnu.Jedan od fotografa na oveem je ravnom kamenu sloio stvari to ih je ronilac donio s dna spre-majui se da ih snimi. Pazi na blendu! upozori ga nadobudni policajac. Ono od prolog tjedna izgledalo je kao da si snimao u mraku babina dupeta. Jebala te blenda! promrmlja fotograf namjetajui fotoaparat.Sad se na obali pojavio i drugi ronilac. Vidjelo se da mu je ve dosta hladne vode te da nita va-no nije naao. efe, iao sam petsto metara u smjeru struje, ali nita nisam naao. Treba popodne naruiti eki-pu pa da sve detaljno pretrae.Inspektor ne odgovori nego prstom pokae na brod dizalicu iji se motor ve sasvim jasno uo. Ah, da! promrmlja ronilac, namjesti masku pa se vrati u hladnu vodu. Mora zavezati sajlu dizalice za auto. Kako bi ga inae izvukli? tumaio je jedan od policaja-ca.Nakon nekoliko minuta, teko brekui, brod se pokuavao namjestiti u poloaj iz kojega e bitinajlake spustiti sajlu i zavezati potonuli automobil. Djelovao je sporo i nespretno, ali je ipak nakonstanovitog vremena uspio zauzeti poloaj koji su mu odredili ronioci. To e potrajati tumaio je onaj isti policajac koji se paao ba u sve. Bio sam na tri ovakvaoevida.Okrenuvi lea sporom poslu vaenja potonulog auta, inspektor Druijani prie Baniu. Sve ste mi ispriali, ali mi jo niste dali da provjerim vae papire.IznutarnjegdepavjetrovkeBaniizvuesvojuosobnuiskaznicuidozvoluzarad,kojajeuodreivanju onoga ime se on smije baviti bila krajnje nejasna. K tome je od stalnog noenja u depubila u stanju gotovo potpunog raspadanja. I vi kaete da vam ovo papirno smee doputa da titite ljude? Doputa. E, tad ste je ba krasno zatitili! Njezina e oca sigurno razveseliti va rad. Znate, ve smo mujavili.Bani protrne, znao je da taj neugodni susret nee moi izbjei. Nekad ste bili policajac? upita Druijani. Bio sam inspektor. A zato vie niste? Izbacili su me zbog narkomanije, sodomije, pedofilije i ikebane ree Bani, siguran u to daDruijani preteit dio tih rijei nije ni razumio. Zadrat u vau dozvolu ree inspektor spremajui pohabani papiri u dep. I budite sigur-ni da emo jo popriati! Neemo! otpljune Bani ustranu. Zaboravljate zakon i poslovne uzuse. Budete li me trebali,morat ete slubeno zatraiti od zagrebakog Mup-a da me ispita. A ondje rade svi moji kumovi, stri-evi i neaci... i svi su u sredinjici! Znate valjda kojoj!Inspektor ga prezirno pogleda ne znajui lae li ili govori istinu, a zatim izvadi dozvolu iz depai baci je na tlo. Inspektore, inspektore trao je niz padinu mladi policajac, koji je sve to vrijeme proveo gorenacestideurajuiuzradiovezu.Sadsujaviliizlaboratorija!Tragovikrviuhoteluodgovarajuonome to nam je javio Zagreb. Krv pripada toj maloj... Mari Mandi! Imate li megafon? upita inspektor jednoga od svojih policajaca. Zato? upita on. Zato da ga date idiotu, pa da preko njega vie o izvjetajima.Mladi policajac, oito poetnik, tek pristigao iz kole, dotri do Druijania i ponosno ga po-gleda, kao da je ta analiza krvi bila njegova zasluga. Boe, ti si trebao biti kolporter, a ne policajac promrmlja inspektor, okrene mu lea i zagle-da se u dizalicu ije je vitlo radilo, a sajla bila napeta. I uistinu, ubrzo se povrina vode zauti, pokaese auto iz kojega je, kako ga je dizalica podizala, sa svih strana curila voda. Prednji mu je dio bio savzguvan od udaranja u kamenje, vjetrobrana i ostalih stakala nije bilo, gume su mu bile poderane, apoklopac prtljanika otpao.Znajuidamuneedopustitidasemotaokoautaizavirujeunj,Banisevrezaogrnevje-trovkompapolakokrenegorepremacesti.Vidiojejonovinarekakokljocajusvojimaparatima,ronioce kako konano izlaze iz vode, policajce kako se pokuavaju ukrcati na brod, a onda im je de-finitivno okrenuo lea znajui da e cijeli dan akati po autu, slikati ga sa svih strana i da na krajunita pametno ni korisno nee doznati.I kad je ve bio gotovo nadomak ceste, iza lea zauje korake i razgovor, pa nauli ui. Bila suto ona dva policajca koja su se prepirala o tome je li u autu bilo ljudi. Jedan od njih rekao je neto toje Bani mogao sasvim jasno uti: Zna to je rekao ronilac? Da je upravlja bio zaglavljen kukom kako bi auto zadrao smjer.U tom asu i Bani je znao da Marin ubojica nije mogao biti u autu u asu kad je krenuo smrto-nosnom strminom.8.NA KON DANA SRE E DO LA ZI DAN NE SRE E, mislio je Bani, i ta je dijalektika na odreeni nain bila dobrauzme li se u obzir injenica da postoje i ljudi iji ivot ine samo dani nesree. Da, na neki je naindobra, a na neki zapravo uasna! U samo nekoliko dana bio je posloprimateljem dvaju sasvim su-vinih i posve glupavih poslova. Kao posljednja budala tumarao je poslovnim prostorom stanovitogOmniarta, a kad je taj posao uspio zaboraviti, prihvatio se jo blesavijega uvanja nekoga koga za-pravo nije ni imao anse sauvati. Ali to je tako i nita se tu vie ne moe promijeniti. Bolni sarkazami beznae kompozicije Ghost of a Chance Lestera Younga, njegov povran i nekako distanciran sak-sofonskisolo,bilisutekokvirukojemujeBanievosamoispitivanjedobivalojogoriprizvuk.Nije bilo izlaza, theres no way out, kako u jednoj stvari ape Billy Holliday. Znao je to Bani, znaoje, naime, da se konano mora suoiti s ucviljenim ocem Valerijanom Mandiem.Kada je uao u njegov velebni posjed, padala je monotona kia, sasvim nalik na one dosadne je-senske, za koje ovjek misli da nikad nee stati. Zaudo, kuica pokraj rampe bila je prazna. Po povr-ini bazena to je leao odmah do vile prtale su kine kapi i voda je bila olovno-sive boje i mutna.Kakvu su samo promjenu u jedan ambijent mogli unijeti jedna smrt i jedna kia!Uavi u ono veliko predvorje, odmah shvati da je neumjereni velepoduzetnik Mandi smrt vlas-tite keri pretvorio u patetinu i pompoznu predstavu. Nagi pseudoantiki kipovi bili su prekriveni te-kom crnom tkaninom, valjda stoga to je njihova golotinja odudarala od duha alobnih ceremonija,a slike, sve ba, od onih autentinih, pa do reprodukcija koje su se kvalitetom mogle mjeriti s onima sbombonijera, imale su preko gornjega desnog ugla crni flor obrubljen tankom srebrnom niti. Takvoto Bani nikad prije nije vidio, ali, istini za volju, u domove ljudi koji su pripadali Mandievu stale-u rijetko je i zalazio.Doekao ga je doktor Sironi u skupom crnom odijelu koje je, moda, s obzirom na njegovstas, kupio u Braci i seki. Sironi je bio tih, odmjeren i dostojanstven i na reveru je, kakve li ludos-ti, imao crni flor koji se zbog crnine odijela jedva nazirao. Molim vas da doete u moju radnu sobu nakloni se Sironi i povede ga prema jednome odhodnika kojima se izlazilo iz predvorja. Osobno sumnjam nastavi on da bi bilo pametno da u ovom asu izlazite gazdi na oi. Zna-te, njegovo je srce slomljeno i njegov ivot vie nema smisla. Prijepodne je ak govorio kako e na-pustiti ispraznosti svjetovnog ivota i povui se u samostan.Zato ne nabavijedan prekoUredaza privatizaciju? proapeBaniuzrujan takvompateti-kom. Molim!? glasno e Sironi, koji je morao shvatiti istraiteljevu ironiju. Zaboravite povue se Bani, pa ue u Sironievu sobu. Vidite rekao je Sironi im se udobno smjestio u meki stolac doznali smo policijsku verzi-ju dogaaja. Ona je suhoparna i nejasna. Vi ste cijelo vrijeme, da tako kaem, nesretnoj djevojci biliza petama, pa bi nas zanimalo vae miljenje. Kako zapravo interpretirate dogaaje u hotelu?Bani se nakalje pa izvadi kutiju Marlbora. Smijem li puiti? Molim vas da se suzdrite hladno e i neprijazno Sironi. Umjesto da puite, radije govori-te.Mojejevrijeme,naalost,ogranieno.VenaveerputujemnaLoinjdagospodinovimnovcemutrostruimo posao traganja za tijelom. Angairali smo dva ronilaka portska kluba. Ovako ree Bani, ne znajui odakle da pone. Ne znam tko je ovjek koji je s njom unaj-mio sobu. Morali su se upisati u hotelsku knjigu, ali su se mogli posluiti lanim dokumentima ili iz-miljenim imenima. Pretpostavljam da je uivao njezino povjerenje, ako ne i neto vie. Drim da juje negdje poslije ponoi hladnokrvno ubio, stavio u prtljanik automobila, a automobil gurnuo u pro-valiju. to mislite, zbog ega ju je ubio?Imampremalopodatakadabihgradioikakvekonstrukcije.Zbognovcaoitonije.Naime,usobi je ostao novanik... U njemu ak i nije bilo novca zbog kojega vrijedi ubiti... Koliko, po vama, ovjek treba imati novca da bi ga vrijedilo ubiti? To je akademsko pitanje nasmije se Bani, iako situacija nije uope trpjela smijeh. Kako seuzme. Ima ljudi koje bi vrijedilo ubiti i bez novca. Tako, iz osobnog zadovoljstva. Nadam se da to nije aluzija zakilji Sironi na jedno oko, pa se sa zanimanjem zagleda u Ba-nia. Ne daj Boe! brzo e Bani, poigravajui se otvorenom kutijom cigareta. Ja vam nita viene mogu rei.Rijeka je policija obavila oevid, pri emu, to je sasvim razumljivo, mene nisu putali da nju-kam naokolo...Da,toinijebiovazadatakkuckaojeSironiprstimapostolu.Vistetrebalidjevojkusamozatititi.Zatotonistenapravili?Znate,sobziromnaiznoskojivamjeplaen,drimdajemoje pravo da vam kao zastupnik gospodina Mandia postavim takvo pitanje. Imate to pravo mirno e Bani vadei iz depa zguvane novanice. Izbroji dvije tisue ma-raka, stavi ih na stol, pa ih kaiprstom lagano gurne prema Sironiu. Znam da vi i va gazda prezi-rete svaki posao u kojemu ne moete zaraditi dvorac, mramorni bazen i gomilu pseudoantikih kipo-va bez ruku, pa tako prezirete i moj. Ali ovo to ja radim trudim se obavljati profesionalno i savjes-no. Ja nisam mogao lei izmeu njih dvoje i budno paziti to e tip tijekom noi raditi. Najbolje tosam mogao bilo je da uzmem sobu do njihove i drim ih na oku. Kada sam primijetio da se u njiho-voj sobi neto dogaa, izjurio sam na hodnik, ali me netko mlatnuo drkom revolvera po glavi. To seinae zove ozljeda na radu. Svaki zadnji jebeni ljaker u ovoj zemlji za tu stvar ima pravo traiti nak-nadu, a kakvo pravo imam ja? Da me presluava poslodavev sluga kojemu je smisao ivota da deremrvice s velepoduzetnikova stola!Sironi stisne usne, ali ne ree nita. Valjda je drao da je i srdba neprimjerena tunoj atmosfe-ri. I jo neto! Uspjeh mog posla ovisio je i o stupnju moje nezamjetljivosti. A oni, oni su znali daih pokuavam slijediti i nadzirati. Podatak pak o tome mogao je doi samo odavde, ispod ovog krova. Gospodine, na je razgovor zavren! ustane Sironi. Uzmite svoj neodraeni honorar i na-pustite ovo mjesto!Bani ustane, ljutito pripali cigaretu, okrene lea sitnom Sironiu i, ne taknuvi marke to su le-ale na stolu, krene prema vratima.U taj as vrata se irom otvore i na njima se pojavi tjelesina rudlavog snagatora kojega su zvaliTromblon. Gazda eli vidjeti gospodina izdeklamira Tromblon nauenu reenicu pa prstom pokae Ba-nia. Ovu moralnu mirazliju... Valjda mizeriju! ispravi ga Sironi. to ja znam zbuni se snagator. Svima sam vam stoput rekao da ne upotrebljavate strane ri-jei koje ne mogu zapamtiti. Kao da nemamo na lijepi hrvatski jezik.Prostorija u koju je Tromblon uveo Bania bila je velika primaa soba iji su zidovi od stropadopodabilipresvuenigolemimkoliinamacrnetkanine,onakokakosetoiniuotmjenijimmr-tvanicama. Nasred sobe bio je postavljen veliki stilski stol prekriven tamnim stolnjakom i pun raznihotmjenihjestvina.ZastolomjesjedioValerijanMandi,anekolikometaraizanjegaroaci,sviupropisanojcrnini.Uzazidjestajaostolipresvuentamnoplavomsvilom,ananjemu,okruenabrojnim zapaljenim svijeama