ÈASOPISHRVATSKOG

PLANINARSKOGSAVEZA

GODIŠTE 96

ISS

N 0

35

4-0

65

0

LISTOPADLISTOPAD

20042004

1010

HP 10-2004 korice.qxd 23.4.2006 13:59 Page 1

��������������������������� ��������������� ���������

�������������� ������ ������ �����������������������������

���������������������������������������������������������

���������������������������� �� �!"�����������#�

������

�������� ����������� �����

��������� ����� ������

��!���"�#$%&'()*+#,

#**$"--#$%+'()*+#,

���+-.�/ �-�0�������

���+� �-�0������

��������

#,12*%3'+$42('(2,&1'$+#,

#**$"--#$%+'()*+#,-#$

�������

���� ������

���!���5��� �6��� ������

��!���"�7�����&���+��

���+-.�/ �-�0��6����

���+� �-������6�

���������������

��!�� �8�

����� ���8��

����� �9�5

��!����� ����5

!�+������ ��!���8�����5

����� ���8���7

.��:� ����!���5

������ ������8��

;��8�� �����

���.+���:������ !����

���.+���+�;��8�� ���8��

����

��������� ����������+�+�+

���8� ��!��7�

����� ���� �

��������� ����$$�������������� �3<(2 �������� �% �&�������

��%���%���������'�������(�)�*���+ �%����������������� ���

�� ��� ���6�������*� ���������%��,�������,��!��� ���

��# �� ����%������%�������� -�����%���%��*������ ��%���%�

������� �% ��&�����������'�����������*����=�.���� �����//

��6�����������%��.�������� ������%���%��*������

������������������ ��8�>�?

%����%�������-��������������

��� ������������ ��� %��,�� ��

�������*��������"������ ����

����%������������'�%�� '�� ����%���������������%���*� �� (�%�

� ���%�� ������-��������%�����%���'� ������������� �������

� ����%��������+�/)��>�?�

���������������7�� ���������%�������������%���%���%�����

������ ��%���0� ��0�1 ������) ��� ��� �%��+ �%�� ������)

���� ��� �����2����������������% �'���� �%������%��,���

��� ������������*�%��������������%� �'��� ���� ����,����� ��

�������� ���� �%��� ���� �����*�������

7�8������8�������������!8���� �����������

�:����8�" ��������� ������%����%� ��) �����������% ��3�����

������� �%�������������$����������%4�� � ����,���&$�����

�������������������5�����% ����(� ���� ���'�����������

%���% �� �����������(���������/ ���� ������ �%������������

��4%�� � �'��� ��%� ��������%�� ��� ���������'�����%�����

��� �����%�,�����/�������� ������%����% �����������%��� �0)

�%�� ��) ��� �� ��� 67)�� ���� �����%���� 7�%�������� ���%�� (�%�

�%�(�%�����8�%���%�����������4%%�9::4������%�4:4�:���%����0 ���

��� ������������

����������

����������� ����� ��������

������

�������������

� �

��������������������� ������������ �����������������

������������ ������������������������������������������������������������

���������������

� !���������"����� !���

�����# �$��% ���&�

� �����'(��)*)���)�+��� ���

�����# �$��% ���&�,-���.-/0123

����������

����������� ����� ��������

������

�������������

� �

�

����������

�������������������

�������������

����� ���������� �� ����

��!��"�#��$$ �%&&&&�!�'��(

�������

������������������

��������� ����������������������������� ���������������������������������������������� �� ������������������������������������

HP 09-2004 korice.qxd 22. 8. 2004. 12:27 Page 4

NAKON 130 GODINA NA TRAGU

HRVATSKOG PLANINSKOG DRUŽTVA 330

U SRCU CRNOPCA, CRNOPAC U SRCU 332SLAVKO TOMERLIN

VELEBIT - PLANINA ZA VELIKE DOŽIVLJAJE 336VANJA RADOVANOVIÆ

IZLET U RAVNOGORSKI KRAJ 341JASNA KOSOVIÆ

ÈETIRI TISUÆE ŠEZDESET JEDAN 345RADOJKA BRONIÆ

OTVORENJE DOMA »BREZOVAC«11. 9. NA DINARI 348

HERCEGOVINA NA MOM DLANU 350JASNA ŽAGAR

ŠPILJE I JAME U STATUTU GRADA I OTOKA KORÈULE 352VLADO BOŽIÆ

DRAGUTIN BRAHM - SLIKAR I GLAZBENIK 354VLADIMIR JAGARIÆ

REZULTATI PLANINARSKE ANKETE 356ALAN ÈAPLAR

PISMA ÈITATELJA 362

ZAŠTITA PRIRODE 364

PLANINARSKI TISAK 365

VIJESTI 366

KALENDAR AKCIJA 368

332 NEPOZNATI VELEBIT

341 RAVNOGORSKI KRAJ

345 GRAN PARADISO

348 DINARA I BREZOVAC

GodišteVolume

Listopad - October 2004

BrojNumber96 10

SLIKA NA NASLOVNICI:STRAHINJŠÈICA S RAVNE GORE, FOTO: ANTUN KASAPOVIÆ

S A D R Ž A J

10, 2004 329

HP 10-2004.qxd 26.4.2006 20:21 Page 329

Upravo u ovo doba godine, sredinom listopadadavne 1874. godine, u Zagrebu je održan osnivaèkisastanak Hrvatskog planinskog družtva (HPD). Za-èevši 15. listopada 1874. godine u zgradi Narodnogmuzeja u Demeterovoj ulici 1 u Zagrebu prvuhrvatsku planinarsku udrugu, nekolicina zagrebaè-kih graðana i prijatelja prirode udarila je temelje zarazvitak hrvatskog planinarstva. Poznato je da su nataj naèin Hrvati postali deveti narod svijeta koji jeimao svoju planinarsku organizaciju, èak i prijenekih alpskih naroda. Poznato je i to da su èlanoviHPD-a u 19. stoljeæu bili su mahom istaknuti znan-stveni radnici, akademici i sveuèilišni profesori, kojisu se koristili planinarstvom kao znanstvenim sred-stvom, zbog èega HPD-u pripada osobito mjesto uhrvatskoj znanosti i kulturi.

U poèetku se planinarstvom bavio razmjernomalen broj ljudi. S vremenom, planinarski se pokretširio, mijenjao i razvijao. Osnivaèi HPD-a prije 130godina teško su mogli zamisliti da æe jednomhrvatske planine upravo zahvaljujuæi brojnim pla-ninarima entuzijastima biti premrežene nebrojenimplaninarskim putovima, a nekoæ najnedostupnijivrhunci biti dostupni velikom broju zaljubljenika uplanine i planinsku prirodu. Danas, toèno 130 go-dina nakon povijesnog dogaðaja, Hrvatska ima višeod 210 planinarskih udruga s više od 20.000 èla-nova, brine o više od 130 planinarskih kuæa i ne-brojenim kilometrima planinarskih putova, a u svo-jim struènim djelatnostima svake godine bilježi us-pjehe svjetskih razmjera. Ove godine, npr. naši suse speleolozi spustili niz najveæu podzemnu oko-micu na svijetu, otkrivajuæi nove i nepoznate lje-pote u srcu Velebita. Vijest o tome da su hrvatski

planinari-speleolozi otkrili i spustili se niz pola kilo-metra duboku podzemnu okomicu u jami prozvanojVelebita prenijeli su brojni svjetski mediji, èak iNew York Times. Osnivajuæi planinarsku organi-zaciju èija je temeljna zadaæa bila istraživanje gor-skih krajeva naše domovine, prvi èlanovi vjerojatnonisu ni sanjali takve istraživaèke podvige.

Obilježavajuæi 130. obljetnicu osnutka HPD-a,Hrvatski planinarski savez ove i iduæe godine izvodiniz akcija, meðu kojima se možda kao akcije s naj-trajnijim posljedicama istièu izdavanje Zlatne kn-jige hrvatskog planinarstva koja je predstavljena uOgulinu 17. travnja te otvorenje obnovljene plani-narske kuæe »Brezovac« na Dinari, nadomak naj-višem vrhu Hrvatske.

Uz veliko zalaganje èlanova HPD »Dinara«,tijekom ovoga ljeta obnova doma »Brezovac« jedovršena i tako osigurana važna polazna toèka zauspone na vrh te planine, a u subotu 11. rujna ta je

330 10, 2004

NAKON 130 GODINA NA TRAGU

HRVATSKOG PLANINSKOG DRUŽTVA

U V O D N I K

HP 10-2004.qxd 26.4.2006 20:21 Page 330

kuæa sveèano otvorena u nazoènosti više od tisuæuplaninara iz više od 70 društava sa svih stranaHrvatske. Mnogi su toga dana u svoje dnevnike ina nove razglednice Dinare željeli utisnuti prigod-ni peèat i peèat kuæe. Sveèani program zaèinila jelimena glazba grada Vodica, a kuæu su prigodnimgovorima i sveèanim presijecanjem vrpce otvorilipredsjednik HPD »Dinara« iz Knina Perica Šimiæ,predsjednik HPS prof. dr. Hrvoje Kraljeviæ i gra-donaèelnik grada Knina Vinko Mariæ. PredsjednikHPD »Dinara« istaknuo je tom prilikom doprinosbrojnih udruga i pojedinaca i zahvalio svima kojisu potpomogli obnovu, a gradonaèelnik Knina is-taknuo je da planinara Dinara i obnovljena plani-narska kuæa na njoj imaju golem znaèaj za tajgrad. U ime HPS-a èlanovima HPD »Dinara« za-hvalio je predsjednik prof. dr. Hrvoje Kraljeviæ,istièuæi da je obnova »Brezovca« na najvišoj

hrvatskoj planini jedno od najznaèajnijih trajnihostvarenja u godini u kojoj, ponoseæi se našomplaninarskom tradicijom i postignuæima,obilježavamo 130. obljetnicu hrvatskog planinar-stva.

Nakon otvorenja, veæina se planinara uputilaprema vrhu Dinare i najvišem vrhu Hrvatske. Vri-jeme je bilo toplo i vedro, izuzetno ugodno za us-pon i uživanje u ljepotama Dinare. Put su osigu-ravali èlanovi splitske stanice HGSS i Stanicavodièa Split. Foto-reportažu o tome donosimo naduplerici ovoga broja.

Otvorenje temeljito obnovljene kuæe na Bre-zovcu, spuštanje u podzemlje Velebita, a i sve oneredovne planinarske društvene akcije zapravo sumanji i veæi kamenèiæi kojima dograðujemo i obo-gaæujemo hrvatski planinarski mozaik.

Alan Èaplar

10, 2004 331

Dinara (1831 m), najviši vrh Republike Hrvatske foto: Alan Čaplar

HP 10-2004.qxd 26.4.2006 20:21 Page 331

Nakon dobro prospavane noæi, izlazim namalu terasu ispod brvnare. Sunce tek pokušava izadalekih brda obojiti raskošnim spektrom crvenihboja jutarnje nebo. Visoravan koja se prostireizmeðu grebena Velikog Crnopca i Kite Gaæešinesva je umotana u maglu iz koje izviruju pojedinikukovi slièni otocima u bijelom moru. Jutarnjatišina i raðanje novoga dana bude u meni želju dase i sam ukljuèim u to stvaralaèko èudo prirode.

Sunce je veæ obasjalo najviše vrhove Crnopcai postupno se spuštalo sve niže i niže do visoravni.Veæ su i stijene poprimile svoju bijelu boju, amagla se razrijedila toliko da je šuma zablistalasvježim zelenilom. U prvom planu odmah zapažamdva istaknuta kuka. Izronili su kao dva diva. Sto-metarske okomite litice uzdižu se iznad zamaglje-ne šume. Nalikuju ruševini neke gradine, pa sam

ih tako i nazvao: Velika i Mala gradina.

Negdje u sredini visoravni dominira velika pi-ramida, Bijeli kuk - otac svih kukova u okolini.

Vrijeme prolazi i magla posve nestaje, a viso-ravan se pokazuje u punom sjaju. Posvuda zelenašuma iz koje strše manji i veæi kukovi. Sve djelujesavršeno pitomo za onoga tko ovo promatra izptièje perspektive. Reklo bi se: savršeno podruèjeza šetnju izmeðu bukava i borova u ljetnim vruæi-nama. No, zapravo je jedino pristup do brvnaretako idealan. Sve što je dalje od kolibe gotovo jenemoguæe proæi bez dobro markiranog puta. Uosta-lom, markacije zato i postoje, da bi svakome biloomoguæeno da zaviri u tu džunglu kukova. Krene-te li izvan markiranog puta, znajte da ulazite ulabirint pun iznenaðenja. Ako niste iskusan alpin-ist ili speleolog i ako se ne znate dobro orijenti-

rati, ulazak u bespuæe nijepreporuèljiv. To je naj-kompliciraniji i najopasnijidio Velebita. Krenete li ko-jim nemarkiranim putem, zaprelazak jednog kilometra tre-bat æete bar jedan sat i to akobudete imali sreæu pa naiðetena lako prohodan teren krozšumu. Èesto sam na svojimlutanjima s prijateljemnailazio na situacije u kojimase trebalo odluèiti hoæemo lise vratiti istim putom, što biredovito zahtijevalo puno vre-mena, ili se spustiti niz verti-kalu u vrtaèu gdje se naziraomoguæ prolaz dalje.

332 10, 2004

Na istočnom dijelu Crnopca foto: Slavko Tomerlin

U SRCU CRNOPCA, CRNOPAC U SRCU

SLAVKO TOMERLIN, Zadar

J U G O I S T O È N I V E L E B I T

HP 10-2004.qxd 26.4.2006 20:21 Page 332

Svuda oko mene stijene više od pedeset me-tara i ponori tko zna koliko duboki. Konaèno sespustim u vrtaèu pomoæu bukve koja raste us-poredno s okomicom. Ovakvo kretanje Crnopcemispunjeno je velikom dozom adrenalina, ali ineèim što ne možeš nigdje drugdje doživjeti.Teško je i vrlo opasno, ali takve ljepote postojesamo ovdje. To je ono što me uvijek iznova mamina nove i nove napore. Oèaran sam surovom lje-potom èitavoga kraja.

Èim uðem u taj èarobni labirint ponora i vrta-èa, najfantastiènijih oblika stijena i kukova, obuz-me me osjeæaj da sam ušao u najbogatiju galerijunekog bezvremenog umjetnika koji ne prestajestvarati. Kamo god se okrenem, prizor je ljepši odljepšeg, ali i teži od težeg. Odjednom se tako na-lazim ukliješten izmeðu dvije litice, a preda mnomsu velièanstvena vrata visoka nekoliko metara.Reklo bi se da ih je netko isklesao u romanièkomstilu. Proðem kroz vrata kad se pojavi jama dubo-

ka kao da je tu pala bomba. Mrtva smreka, staramožda i dvjesta godina, leži strovaljena premadnu. Sva je obrasla mahovinom, tu i tamo okiæenatanjurima gube. Gusta paprat ukrašena je cvijeæemkojem ne znam imena.

Za tu ljepotu ne postoje rijeèi. Zato i nijeèudno da potpuno gubim pojam o vremenu, a neznam više ni gdje se nalazim. Penjem se zato nanajbliži kuk da odatle odredim kuda æu dalje. Uskii oštri greben uzdiže se prema vrhu i smatram ganajpogodnijim. Sav je ispresijecan bridovimaoštrim poput noževa tako da se teško pridržavamrukama. Nisam se popeo ni desetak metara, a onoispod mene ponor stravièan i crn. Bacim kamen iosluškujem koliko je dubok. Zato je Crnopacpostao idealno odredište za speleologe.

Silazak je uvijek mnogo teži, no sada znamgdje se nalazim i kuda treba dalje. Odabirem šumuokruženu visokim stijenama. Zbog posve ravnog

10, 2004 333

HP 10-2004.qxd 26.4.2006 20:21 Page 333

poda osjeæam se kao da sam ušao u prostranu dvo-ranu. Bukve su ovdje goleme. Izdužile su se u nebotražeæi malo sunca. Ovo je pravi odmor nakononog pentranja. Prolazim tu oazu u trenu i ponov-no se susreæem s novim kosim ponorom, malomanje opasnim, jer se vidi dno. Dubok je pedeset50 metara.

Kako sam silazio, postajalo je sve hladnije, jerje na dnu još uvijek bilo snijega iako je kolovoz.Ponor je širok oko 2 metra ali se na dnu malo širi.Stijene su izbrazdane od vrha do dna snagom vodekoja se tu cijedila tisuæama godina. Gledajuæi tebrazde obuzima me dojam da sam u gotièkoj kate-drali. Sve to viðeno u meni budi nemjerljivo div-ljenje, ali i strahopoštovanje prema prirodi kojamože uèiniti takva djela.

Uspinjem se na najpitomiji prijevoj obrastaodrveæem, kako bih izašao iz tih kukova. Osjeæamse kao da hodam po tepihu, jer je tlo posuto debe-lim slojem lišæa i mahovine. Prelaskom prijevojapitomo se tlo pretvara u surovi krš. Od susjednog

vrha tu su se naslagale odlomljene stijene. Bukovušumu su zamijenile jele, jedine koje mogu rasti utakvim uvjetima. Našao sam stabla koja su raslaiz žive stijene bez trunke zemlje. Prirodi je svemoguæe.

Èuda se nižu jedno za drugim. Sad me putvodi u niz velikih vrtaèa. Tu je zapravo vrlo teškohodati, jer su sve stijene obrasle debelim slojemmahovine i stalno su mokre. Izmeðu stijena zjaperupetine od kojih su mnoge pravi ponori. Neke sti-jene slièe na obeliske ukrašene svjetlozelenommahovinom, a visoke su više desetaka metara. Tuopasnu divljinu ublažavaju razni grmovi, trava,cvijeæe i poneka jela. Užitak za oèi!

Nisam prošao ni pedeset metara, a teren se pot-puno mijenja. Penjem se opet na jedan od kukova,jer druge moguænosti nemam. Težina mu je oko 2-3,ali ima dosta dobrih hvatišta. Na tim našim poho-dima zapravo nikada nismo nosili ništa za osigura-nje. Tako ni ja sada nemam ništa osim svojih ruku.Ovakvo planinarenje u šali smo nazvali BEZGRI-

334 10, 2004

Pogled s Bijelog kuka na labirint stijena i šume

HP 10-2004.qxd 26.4.2006 20:21 Page 334

JEŠNO, jer bi svaka pogreška bila fatalna, prva iposljednja. Penje se oprezno, a adrenalin raste.

Za nekoliko minuta sam na vrhu. Kao i uvijek,oduševljen sam vidikom. Stotine raznih kukovavire posvuda iz šume i mame me da i njih posje-tim. Kuk na kojem sjedim vrlo je zanimljiv, jer jeodmah ispod vrha kao rasjeèen divovskim nožemna dva dijela. Dno je ravno kao tanjur, idealno zanoæenje u šatoru. Nastavljam put i na drugoj straninailazim na malu ali suhu špiljicu. Ima èak prozori vrata. Divota! U sluèaju nevremena mogao bihtu i prenoæiti.

I tako se neprestano nižu zadivljujuæi prizori.Uvijek nešto novo, do sada neviðeno. Èesto pro-nalazim stijene koje su prave umjetnine. Neke sudjela apstraktne umjetnosti, a neke doèaravajustvarne likove iz prirode. Kreæem se sve pola-ganije. Želim uživati u svakom prizoru i ovjeko-vjeèiti ga u sebi. Božje stvaralaštvo je tako raskoš-no, neponovljivo i beskrajno. Tako smo mali predtom svemoænom silom koja uvijek iznova, nikadumorna, sve novo stvara. Za nas, da se divimo, ane da uništavamo.

10, 2004 335

Šibenski planinari na Kičmi na Putu Malog Princa

foto: Slavko Tomerlin

U Zdenkovoj jami foto: Slavko Tomerlin

PREPORUKA ZA KRETANJEBESPUÆEM CRNOPCA

Odluèite li se krenuti u avanturu u samosrce Crnopca, nikada ne kreæite sami. Naj-bolje je iæi u troje. Dogodi li se sluèajno nes-reæa, uvijek jedan može iæi po pomoæ, adrugi ostati kraj unesreæenoga. Ako bi vasbilo dvoje, onaj koji bi išao po pomoæ teškobi našao mjesto nesreæe. Kada biste išli sami,pogotovo vas ne bi nikada našli u sluèaju davam se što dogodi. Ovo shvatite vrlo ozbilj-no! Nije lako osvojiti srce Crnopca, ali svakikamen Crnopca odmah osvaja vaše srce.

HP 10-2004.qxd 26.4.2006 20:21 Page 335

336 10, 2004

Davne 1990. godine, kao planinar s tek neko-liko godina iskustva i nekoliko izleta po Velebituiza sebe, bio sam prvi put na Alanu i tad sam pri-mijetio putokaz za stazu primorskom padinomprema Sièi i Zavižanu. »Premužiæku« izmeðuAlana i Zavižana veæ sam jednom bio prošao i za-kljuèio sam da i ova primorska staza mora biti za-nimljiva te da bi je valjalo jednom proæi. Èetrnaestgodina poslije taj sam naum i ostvario!

Naša mala družina prijatelja-planinara iz Stu-dentskog eperantskog kluba krenula je u petakpodveèer iz Zagreba prema Oltarima mojim Kuki-jem (Seat Cordoba). Ekipa baš kakva treba zaVelebit - poznata, iskusna, složna i, što je još za-

nimljivo, svatko od nas je iz drugog planinarskogdruštva: Zanatlija, Željeznièar, POK Maksimir iEricsson-Nikola Tesla. Putem su nas više puta pi-tali iz kojeg smo društva pa kad bi èuli za šaroli-kost naše družine, svi bi se znatiželjnici nasmijali.Nema veze, rekoše svi, samo se vi dobro zabav-ljajte.

Taj je petak u Zagrebu nakon kišne noæi biooblaèan. Za put idealno, no na kišnu noæ podsje-æalo me je vozaèko sjedište obilno natopljenovodom. Noæu je pljuštalo kao iz kabla i kroz malootvoren prozor ušlo je puno vode i sjedio sam nane baš udobnoj presvlaci od vojnog šatorskog krilaispod koje se žmikala mokra spužva sjedala.

VELEBIT - PLANINA ZA VELIKE DOŽIVLJAJEOd Zavižana do Alana primorskom padinom

VANJA RADOVANOVIÆ, Zagreb

S J E V E R N I V E L E B I T

Zelengrad foto: Faruk Islamović

HP 10-2004.qxd 26.4.2006 20:21 Page 336

Putem je sve bilo u redu, osim što se vrijememalo-pomalo kvarilo. Kod Švice je veæ pomalocmoljilo iz oblaka, da bi nas u Krasnom doèekaopljusak, koji je na Oltarima kulminirao prolomomoblaka baš onda kad smo stigli do Nike Marko-viæa kod kojeg smo trebali posuditi kljuè kuæe»Oltari«. Zalijevan hektolitrima kiše pretrèao samiz auta u Nikinu kuhinju i tamo bio sudionikomsljedeæeg razgovora: - Dobra veèer Niko - Dobraveèer - Ja sam došao po kljuè od skloništa - Ali janemam kljuè - Pa kako, meni su rekli da... - Bilasu tamo prošli vikend dva momka koji su zabora-vili vratiti kljuè pa ga ja eto sad nemam...

Pih! I što sad?

Niko savjetuje da idemo u Krasno prespavatikod nekog u selu, a njegov sin kaže da nazovemoZavižan, možda ima mjesta. Veæ sam zvao prijetjedan dana pa su Vukušiæi rekli da je sve puno, alihajde da ipak nazovem. Zovem ja i, gle èuda, gaz-darica kaže da je dom prazan. Oèito se prvi putnismo razumjeli, jer gospoða sad kaže da je dompun tek sutra.

Niko mi drži kišobran dok uskaèem u auto zadiluvijalna pljuska. Javljam prijatelju Saši da mi-jenjamo plan i vozimo prema Zavižanu. Vani kišapostupno prestaje, no cesta isprva više slièi na ve-slaèku stazu nego na prometnicu. No, malo-po-malo idemo i za mraka stižemo na Zavižan. Kišicajoš cmolji, domaæini se veæ spremaju na poèinak,a mi vadimo provijant i veèeramo. Uskoro stiže iSaša i nakon pozdrava vadi odliènu dimljenu sla-vonsku kobasicu koju brzo dezintegriramo zalije-vajuæi je pivom. Slijedi još malo prièe, a zatim ukrpe - sutra nas èeka prava stvar!

Sutradan, negdje oko pola šest, otvorih oko iugledah vani bistro nebo. Huraaaa! Iskoèio sam izkreveta i na brzinu izašao te dobio šamar od bure.Plus 5 stupnjeva i 10 m/s bure, rekao mi je poslijedomar Ante. Nema veze, glavno da je bistro, neæebiti vruæe. U vanjskom toaletu doma imao sam pri-liku vidjeti demonstraciju SLP (»sindroma leteæihpapiriæa«) pri kojem aerodinamièke sile poništa-vaju gravitacijske. Naime, nakon upotrebe baèenièmarni ubrušèiæi ne poštuju naloge gravitacije i nepadaju u za to predviðeni otvor na tlu veæ zajednosa svojim teretom radosno lete zrakom nošenivjetrom koji puše iz spomenutog otvora. Na sreæu,

za razliku od sliènog doživljaja na Osoršèici gdjesu dotièni leteæi objekti poželjeli dati pusu u èeloi kada sam se izmaknuo u zadnji èas, dotièni su seovaj put nakon 2-3 zaokreta mirno smjestili u crnujazbinu gdje im je i mjesto.

Dok se ostatak ekipe još izležavao, Faruk i japožurismo šibani vjetrom na Vuèjak. Otoci su bilikao na dlanu, Istra vidljiva od samog Kamenjakakod Pule pa nadalje, desno od Uèke vidio se slo-venski Snežnik, pa naš Snježnik i Risnjak, Gorskikotar je bio sav ispod nas, od Kleka desno vidiose Žumberak, a dobro su se razaznavali Japetiæ,Plešivica, Okiæ i desno Medvednica. Izmeðu nje iOkiæa virkala je Ivanšèica, na istoku su se vidjelelièke planine, meni manje poznate, a na jugu sevidio cijeli Velebit, od Svetog brda, Vaganskogvrha i Visoèice i sve bliže od toga. Pogled za pam-æenje!

Vratili smo se u dom kad su drugi veæ bili nadoruèku. Pozdravili smo se najprije sa Sašom, azatim i s Antom te napokon krenuli primorskompadinom prema Alanu. Do Živih vodica treba se

10, 2004 337

Zdenac kod dulibe Paljež foto: Faruk Islamović

HP 10-2004.qxd 26.4.2006 20:21 Page 337

najprije spustiti nekoliko stotina metara. Na tomdijelu puta gacali smo po blatu (da, i toga ima naVelebitu!), malo se divili lijepo ozidanim lokvamai nakon 45 minuta hoda od Zavižana bili smo nakrižanju. Stigao je trenutak da kroèimo na dugooèekivanu stazu mojih snova!

Oznake su dobre, marka nas sigurno vodi,staza je vidljiva i brzo se spuštamo do dulibe Pa-ljež. Vidimo teren pred sobom do vrha Budima idivimo se okolici. Nailazimo na napuštene stano-ve, od kojih se neki još kako-tako drže pod krovom.U jednom nalazimo ostatke oruða, metalne tanju-re, klupu i stol... Produžujemo uz ograðene livadei dolazimo do zanimljive stijene s nekoliko stuba.Kamo vode? Do male lokve u stijeni, promjerapola metra! Unutra plivaju neki kukci i lièinke. Pe-njemo se na vrh stijene i uživamo u vidiku. Nas-tavljamo uz livade puni snage i oduševljeni viðe-nim, no nikako da se uspnemo iz Modriæ dolca.Gledamo kartu i tek onda shvaæamo da još nismoni došli do njega. Ah...

Malo nam opada raspoloženje. Polako seuspinjemo lijepom borovom šumom sjevernompadinom Budima. Uspon je sve strmiji, no uskoroprestaje i pred nama je dugaèka ravna staza krozborovu šumu - kao u parku! Krajolik je slièan onomeoko Crnog vrha i Moèila u Paklenici - svijetla bo-rova šuma s travom na tlu, a stijenama na padinama.

Dolazimo do prijevoja iznad Zabudima, spuš-tamo se dalje i tražimo odvojak za Budim. Eno ga,putokaz! Ostavljamo ruksake i kreæemo za vrh...no, gdje je marka? Teškom mukom pronalazimojedva vidljive markacije, uoèavamo gdje je vrh ividimo da nema nikakve ugažene staze nego seuspinjemo za nosom po razmjerno lakom terenu.Na vrhu padine marke više ne vidimo, no zaèassmo na vrhu s lijepim vidikom na more i okolicu.Slikamo se, uživamo, no sunce peèe i brzo se spre-mamo dolje.

Za deset minuta opet smo u hladu kod ruk-saka. Vrijeme je za ruèak. Namazi i paštete nampašu, Milivoj vadi i pivo iz ruksaka i užitak je pot-pun... No, odmor ne smije biti predugaèak jer nasèeka još dug put. Prolazimo uz ostatke stanova naZabudimu, neki su i obnovljeni, a nas staza vodiokolo naokolo bez nekog smisla... No, sve su tostare pastirske staze koje obilaze stanove i samotreba dobro pratiti marku. Penjemo se, pa smo opetna ravnom. Uglavnom smo stalno u šumi, no nijedosadno jer se krajolik mijenja svakih desetakminuta. Putem nailazimo na jedini svježi znakljudskog postojanja na toj stazi - èetkicu za zubekoja je ispala nekom planinaru. Hvala svimprolaznicima ove lijepe staze što su je ostavili takoèistom, bez otpadaka!

Opet slijedi oštar uspon, pa malo manje strmspust do Planèica, križanja sastazom za Rossijevo sklonište(dovle nam je trebalo oko 4 ipol sata hoda). Obje su stazeslabo ugažene, a natpisi uzstazu nisu baš jasni. Našu sta-zu za Alan pronalazimo za ne-koliko minuta stotinjakmetara južno od natpisa, li-vada i suhozida, no stazu zaSièu bi mogao pronaci samoWinnetou, jer nema nikakvognatpisa za skretanje, a prvamarka na njoj je izblijedila i sa-krila se u grmlju.

Idemo dalje kroz gustumladu šumu i nižemo jednudulibu za drugom, svakaiduæa je malo viša od

338 10, 2004

Lisac stanovi s istočne strane foto: Faruk Islamović

HP 10-2004.qxd 26.4.2006 20:21 Page 338

10, 2004 339

prethodne - prvo Miškulinsku dulibu koja je naj-veæa, ali i veoma zarasla, ponegdje do struka. Sli-jedi Vukušiæ duliba, pa onda najljepša, Lisac sta-novi. Vegetacija je ovdje ponovno prava niska pla-ninska, livada prekrasna, s jedne strane vidimo vrhLisac, a s druge otok Rab. Nismo mogli proæi, ada se ne odmorimo barem pola sata!

Slijedi sve strmiji spust u Vujinac i unatoèštapovima koljena veæ pomalo gnjave. Nakon Vu-jinca slijedi još jednom gore-dolje do dulibe Laða,a zatim nas èeka stalna uzbrdica do Alana. Muèi-mo se penjuæi se na prijevoj prije Laðe, a zatim sestrmoglavljujemo na prekrasne livade. Hura, maloodmora! Mir, kao da nigdje na svijetu nema niko-ga! Penjemo se opet do èistine Zelengrad gdje nasèeka iznenaðenje - prekrasni kukovi! Nismo sedugo premišljali - bacamo ruksake i trkom gore!Odozdo izgledaju nedodirljivi, no vrlo je lako po-peti se, a pogledi na more su savršeni! Ostali bismotamo duže da ne treba stiæi prije mraka do Alana.

Put se dalje penje ispod vrha Oštrika i ondaopet pruža lijep vidik, sada i na dobar dio Paga.Prekrasno!

A onda opet... nogu pred nogu, veæ smo umor-ni i tijelo traži odmor, veèeru, krevet. Za 45 minu-ta napokon smo na Alanu gdje vlada prividni mir.Dežurna planinarka mi je rekla tjedan dana ranijeda se oèekuje 35 »matièara« (èlanova HPD »Za-greb-Matica«) i da æe biti gužva. No, njih nema

iako su rekli da æe doæi do 18-19 sati. Domari nasnude komadiæima lubenice, hvala im, a mi jedemojuhicu koja nas oživljava. S prvim sumrakom stižui »matièari«... koja gužva nakon dana provedenogu samoæi i miru! Opet malo jedemo hranu iz ruk-saka i odustajemo od èekanja da se matièari na-jedu a mi da eventualno prigrabimo ostatke graha.Odlazimo na prijevoj da pošaljemo SMS-porukunašim najbližima koji na žalost nisu s nama nabrdu.

Nedjelja poèinje za nas vrlo rano i ne bašugodno. Naveèer je u sobi bilo vruæe, ali podnoš-ljivo, no tijekom noæi je postalo pakleno. Oko dvau noæi veæ je pola sobe budno i idemo otvaratiulazna vrata doma da bismo napravili propuh. Daimam bolju vreæu išao bih spavati van, no ovakose ipak povlaèim nazad u krevet i nekako kunjamdo jutra. Matièari izlaze iz soba veæ oko pola šesti remete moj lagani san pa se i ja dižem te izlazimu šetnju do prijevoja. Vjetar tuèe u leða dok ša-ljem jutarnji SMS supruzi i sinu: »Hej, tu sam,mislim na vas i žao mi je što niste tu sa mnom dauživate u ovoj ljepoti!«

Vraæam se u kuæu, èavrljam s domarima i ras-pravljamo o nacionalnom parku, cestama, turistima(kažu oni, svako ljeto zaluta netko s jahtom naprikolici do Alana, a jedne je godine jedan došaoèak na Lubenovac pa pitao Bradu kud se ide zaNjemaèku!). Bude se i ostali, Faruk kuka kako se

Na vrhu Budimu foto: Faruk Islamović

HP 10-2004.qxd 26.4.2006 20:21 Page 339

340 10, 2004

NEKE NAPOMENE O STAZIPO PRIMORSKOJ PADINI

- Markacija vrlo dobra. Jedina loša mjesta su mar-kacija za Budim (križanje je ipak dobro oznaèeno!)koja je jako izblijedjela, no teren je lako prohodana vrh vidljiv - treba se držati poludesno. Drugo lošemjesto je križanje sa stazom Brisnice - Rossijevosklonište. Od natpisa »Planèice« treba iæi 50 m premaBrisnicama odvojakom za Alan, a 50 m prema Rossi-jevom skloništu za put prema Sièi. Prva markacijaje na kamenu tik iza natpisa »Rossijevo sklonište«,ali je vrlo blijeda - staza ide poludesno u šumu.

- Staze su uglavnom vidljive i razmjerno dobro uga-žene, osim na mjestima gdje je vegetacija bujna(najgore je u Miškulinskoj dulibi, gdje treba dobropratiti markaciju).

- Vodu treba nositi sa sobom. Našli smo vodu naŽivim vodicama, na Palježu i u lokvi iznad Modriædolca, no nisu za piæe bez proèišæavanja.

- Biljni svijet: Cvijeæa kao u prièi, sve cvate i pre-krasno miriše - toliko mirisa veæ dugo nisam osje-tio u planini!

- Životinjski svijet: ništa posebno - mnogo leptira,nešto muha, rojevi plavih mušica na Vujinovcu,malo ptica, jedna neotrovna zmijica na Premužiækiispod Alanèiæa.

- Žigovi: nema ni jednog na putu izmeðu Zavižanai Alana primorskom padinom. Na Budimu je samomali betonski triangulacijski znak.

- Najljepših pet toèaka na putu: Budim (iskrivljeniborovi, lijepe stijene i vidik), Lisac stanovi (idiliè-na livada i pogled na more), Oštrik (pogled namore), Paljež (stanovi i lokva u stijeni), Zelengrad(penjanje po kukovima).

- Preporuke: Obvezno prije izleta proèitajte èlanak»Nova staza uzduž sjevernog Velebita« Mirka Be-laviæa iz Senja (Senjani su markirali ovu stazu1989. godine) u »Hrvatskom planinaru«, br. 1-2,1990. Èlanak sadrži mnogo korisnih podataka ostazi, skicu staze sa svim udaljenostima i opisomkoji je vrlo koristan. Staza je dobro ucrtana naSmandovoj karti 16 »Sjeverni Velebit«. Po grubomizraèunu na stazi u smjeru Zavižan - Alan ima oko1300 m silaska i 1200 m uspona - dakle, nije tošala! Uglavnom su to usponi i silasci od stotinjakvisinskih metara, no ima ih više nego što smo oèe-kivali. Unatoè tome, ima zaèuðujuæe mnogo ravnihdijelova, a staza je i dobro trasirana starim putovi-ma tako da nema pentranja po kamenju i nepotreb-nog krivudanja. Staza je veæim dijelom u sjeni išumi tako da se može obiæi i ljeti, no za sparnihdana je ipak prilièno vruæe.

nije naspavao. Doruèkujemo na klupicama ispreddoma, èaj nas budi i ubrzo kreæemo.

Noge su ipak još nerazbuðene i ne slušaju nas,a mi biramo dužu varijantu cestom do Premuži-æeve staze. Do odvojka za Alanèiæ se vuèemo, aonda nas livade razbuðuju i lako idemo dalje.Uspinjemo se na vršak visok 1603 metra tik uzstazu. Vrh nas nagraðuje vidikom na sve strane:od Raba preko Malog Rajinca i Kozjaka sve doVaganskog vrha, Šatorine, Zeèjaka! Tu i tamo su-sreæemo planinare. Šetamo ispod Krajaèevih ku-kova, na stubama podno Crikvene stišæe vruæina,ali nas na vrhu osvježava vjetar. Uživamo u ljepo-tama Rožanskih kukova. Ah, evo i Rossijevogskloništa, napokon, želudac mi se veæ skvrèio odgladi!

Posvuda je vruæe, pa smo za ruèak odabralistol unutar skloništa. Kuæa je brižno zatvorena,nema smeæa i sve je uredno. Mislili smo skrenuti

i na Gromovaèu, no kad smo vidjeli strminu izgu-bili smo snagu pa smo samo produžili. Noge sunam opet sve teže, sunce prži, a mi se svi zadubiliu svoje misli, proživljavamo još jednom juèeraš-nju stazu. Mic po mic i evo nas veæ na cesti. Dioekipe ide u Vukušiæ sniježnicu, a ja ostajem s ruk-sacima na livadi i malo žmirim, malo prièam sbiciklistima koji su stigli iz Lomske dulibe i iduza Zavižan pa u Krasno.

Još samo zadnji uspon do auta... U autu je1000 stupnjeva (hura, mokro sjedalo se osušilo!),no zaèas se to izvjetri. Vozim do ulaza u botanièkivrt gdje me èekaju MMF (Mea, Milivoj i Faruk).Uz uzvike oduševljenja skidamo gojzerice i ozno-jene majice te se oblaèimo u »civilnu« odjeæu. Uniš-tavamo preostale zalihe hrane i vode te kreæemolaganim gasom ka civilizaciji. Vrlo brzo Velebitostaje iza nas i ostaje mi samo jedno veliko brdou mislima.

HP 10-2004.qxd 26.4.2006 20:21 Page 340

Ravnogorski se kraj prostire s obje strane stareKarolinske ceste na prostoru izmeðu Vrbovskogna istoku, Kupjaka na zapadu, te Mrkoplja najugu. Sa sjeverne strane omeðuje ga Javorova kosauzdižuæi se baš nad Ravnom Gorom.

U tom je kraju svakako najveæa vrijednostprekrasno šumsko podruèje kroz koje vode mno-gobrojne oznaèene pješaèke staze. Oznaèili su ihèlanovi PD »Višnjevica« iz Ravne Gore i povezaliu Ravnogorski planinarski put (RGPP). Posebnosttog podruèja su kraške tvorevine poznate pod na-zivima ponor Pod Kosicom, Kicljeve jame i Lede-na jama kao i vidikovci Javorova kosa, Kicljev vrhi brdo Vijenac. Sva se ta mjesta nalaze sjevernood Ravne Gore na trasi RGPP-a, a dostupna sudoðe li se vlakom do Skrada ili Moravica.

U jednom ili u dva dana, s noæenjem u plani-narskoj kuæi na Javorovoj kosi, mogu se posjetitisve te zanimljivosti. Kako se god odluèite - zajedan ili dva dana - neæete požaliti. Samo æete seu jednodnevnom izletu više nahodati.

Doðete li vlakom u Skrad, na Kicljev se vrhmožete uspeti za dva sata, do Kicljevih jamaspustiti za pola sata, a do planinarske kuæe »Javo-rova kosa« trebat æe vam još sat i pol. Uz dogo-vor s domaæinima ovdje možete prenoæiti, nalo-žiti peæ i skuhati juhu, obiæi piramidu na vrhu i,nešto dalje, vidikovac s klupicom s kojeg je ne-zaboravan vidik na Ravnu Goru i brda smještenajužno od nje - Debelo brdo, Uglješ s relejem,Turmin, Višnjevicu i Bjelolasicu - dakle uživatiu boravku u šumi. Takoðer, možete se za 40 mi-

Skradski vrh s Javorove kose foto: Tomislav Marković

10, 2004 341

IZLET U RAVNOGORSKI KRAJ

JASNA KOSOVIÆ, Zagreb

G O R S K I K O T A R

HP 10-2004.qxd 26.4.2006 20:21 Page 341

nuta spustiti u Ravnu Goru i otiæi u restoran naveèeru ili samo prošetati.

Ako ste se odluèili vratiti isti dan, nakon od-mora na klupama ispred kuæe krenite na vlak uMoravice. Put vodi preko vidikovca Vijenca dokojeg ima sat i èetvrt hoda, pa zatim mimo Ledenejame isto toliko vremena, i konaèno još sat i poldo željeznièke stanice u Moravicama. U jednomdanu bit æe oko osam sati hoda, a s odmorima iviše, pa svakako provjeritevozni red vlakova.

OPIS PUTA

Od željeznièke postaje uSkradu uputite se za markaci-jama prema Skradskom vrhu.Oznake vas vode uz groblje icrkvu do kuænog broja 26 uulici XIII. primorsko-goran-ske brigade. Tu markacija pre-ko livade ulazi u šumu. Ideteli na Kicljev vrh treba nasta-viti još 50 minuta asfaltnomcestom koja obroncima Skrad-skog vrha vodi do zaseokaHripca (Hribac). Usput se naj-prije prolazi kroz Veliko Sel-ce, zatim se s ceste otvaraju

vidici prema Špièastom vrhu,a onda se prolazi odvojak zaselo Divjake.

Kroz Hribac treba slijeditimarkacije GPP-a koje dolazesa Špièastog vrha i vode naSkradski vrh. Putokaz kodzadnje kuæe upuæuje premaSkradskom vrhu, dok se zaKicljev vrh nastavlja sljedeæihpetnaestak minuta makadam-skom cestom koja vodi u Rav-nu Goru. Ubrzo se dolazi nanovu markaciju. Ona stiže saSkradskog vrha i vodi na Kic-ljev vrh. S makadamske seceste otvara vidik na strm ikamenit obronak Skradskogvrha i na prekrasne crnogo-

riène šume. Cestom se prolazi pokraj odvojka ce-ste koji desno odlazi put Skradskog vrha, a malodalje cestu napušta odlazeæi ravno šumskim putem.Za 15 minuta stižemo na raskrižje markiranihputova s putokazima - desno u Ravnu Goru, a rav-no za Kicljev vrh i Kicljeve jame. Od puta za Kic-ljeve jame odvaja se put za Kicljev vrh.

Kicljev vrh (920 m) uzdiže se iznad Bukov-ske doline kojom, negdje u dubini, teèe Bukovska

Pred Velikom Kicljevom jamom

Ulaz u Ledenu jamu

342 10, 2004

HP 10-2004.qxd 26.4.2006 20:22 Page 342

Dobra. Vidik se s vrha pruža na Vijenac i u nastav-ku na Sokolovu gredu koju prepoznajemo kao ka-menit brijeg. U daljini se naziru kanjon Kupe islovenska brda nad njim, a na suprotnoj strani po-gled privlaèe crnogoricomprošarana Javorova kosa,iza nje relej na brdu Uglješui stožac Debele kose, a jošdalje vrhovi Turmina i Viš-njevice te greben Bjelolasice.

S vrha se treba vratitidesetak minuta do puta zaKicljeve jame kojim se ne-što strmijim silaskom stižepred otvor Bijele jame.

Kicljeve jame (800 m)su skupni naziv za dvijejame - Bijelu (Veliku) i Crnu(Malu) jamu. Bijelom ja-mom naziva se ponor oko-mitih litica u koji ponire po-toèiæ. Pregraðena je kame-nim zidom pa se èini da suto dvije jame jedna do dru-ge. Na stotinjak metarazraène udaljenosti od Bijelejame nalazi se Crna jamakoja je još impresivnija. Is-

pred kamenog portala zjapigolema crna rupa. Dva poto-èiæa žubore u strmim jaru-gama, spajaju se prije ponorai ruše u dubinu. Obje jameèine jedinstven speleološkiobjekt. Ukupna duljina kanalaiznosi 1075 m, a dubina 285 m.Radi sigurnosti posjetitelja,oba su ponora ograðena èeliè-nom sajlom.

Da biste stigli do Crnejame idite kolnim putom oko200 m do mjesta s kojeg sestaza odvaja desno (putokazse nalazi visoko na stablu) i zatri minute bit æete kod njenogotvora.

Nakon razgledavanja Kic-ljevih jama valja nastaviti kolnim putom desetakminuta do makadamske ceste kojom se lijevo(desno za Ravnu Goru ili Skrad) za pola sata

dolazi do omanjeg ka-menoloma. Usput se s cestemjestimièno otvara vidik nazanimljiv stožasti oblik Vi-jenca. Tik prije kamenolomaputokaz upuæuje desno (li-jevo za Vijenac) prema kuæina Javorovoj kosi, do koje jejoš 45 minuta uspona. Uzavršnom se dijelu uspon dokuæe može izvesti gre-benom, dok se put prekoBožjeg studenca možeupotrijebiti u silasku.

Oko 150 m dalje od pla-ninarske kuæe najviši je vrhJavorove kose (1015 m) s 13metara visokom razglednompiramidom, a nekoliko mi-nuta dalje iz šume se izlazina ranije opisani vidikovac.

U povratku prema Mo-ravicama treba se s Javorovekose vratiti do kamenoloma.Za Vijenac se staza uspinje

10, 2004 343

Vidikovac na vrhu Javorove kose

foto: Alan Čaplar

Planinarska kuća »Javorova kosa« foto: Jasna Kosović

HP 10-2004.qxd 26.4.2006 20:22 Page 343

iznad kamenoloma i za manje od pola sata stiže nanjegov vrh. Usput se desno odvaja staza kojom sepokraj izvora (10 min), zapuštene lugarnice (još5 min) i Ledene jame dolazi u Moravice.

Vijenac (899 m) je još bolji vidikovac odKicljevog vrha iako se oba uzdižu nad Bukov-skom dolinom. S njega je vidik proširen još naSkradski vrh i zaseoke Hribac i Divjake na njego-vim obroncima.

Prema Ledenoj jami može se i tako da se na-stavi stazom koja se grebenom spušta na drugustranu do kolnog puta na livadici. Njome se desnostiže do napuštene lugarnice, a lijevo se može naSokolsku gredu (oko 30 minuta). Na tom silaskustaza je zapuštena i markacije se teže slijede, pa jesigurnije vratiti se na stazu preko izvora gdje sumarkacije obnovljene.

Markacije postoje i prema Sokolskoj gredi, alione vode mjestimièno zaraštenim putom pa ih tre-ba tražiti. Kretanje postaje lakše kada se uhvatistaza po kamenitom grebenu. Tada se poèinjeotvarati vidik prema Skradskom vrhu, Skradu islikovitom zaselku Bukovskom Vrhu smještenomna omanjem grebenu. Ako ste snalažljivi i uporni,svakako je posjetite. Radi posjeta Ledenoj jamitrebate se vratiti do mjesta silaska s Vijenca i na-staviti kolnim putem do napuštene lugarnice.

Od lugarnice do Ledene jame još je nešto višeod pola sata hoda. Kolni put kojim vode markacije

prolazi ispred lugarnice i izla-zi na makadam. Nakon 500metara s ceste se odlazi desnokolnim putem do otvora Le-dene jame.

Ledena jama ima ulazniotvor širok 20, a visok 10 me-tara. Odmah iza ulaza je strmsilaz u unutrašnjost jame kojase grana u dva dijela. Jama jenaroèito lijepa zimi kada se odvode naprave prekrasni ledenišpiljski ukrasi po kojima je idobila ime.

Od jame se još desetakminuta kreæe šumom, a zatimse izlazi na obronak brda Ru-

daèa pokrivenog livadama na kojima rastu mnogo-brojne breze. Put s livade zalazi opet u šumu svestrmije se spuštajuæi oko pola sata do asfaltneceste u zaseoku Petroviæima. Pritom markacija dvaputa presijeca makadamsku cestu krateæi tako vri-jeme hodanja. Zadnjih se pola sata do željeznièkestanice hoda cestom koja pod kraj prelazi rijekuDobru, a zatim i željeznièku prugu.

Kreæete li na ovaj put, svakako nabavite vodiè idnevnik Ravnogorskog planinarskog puta. Sve obav-ijesti o tom putu i planinarskoj kuæi »Javorovakosa« mogu se dobiti od Blažice Sveticki na tele-fon 098/260-209.

344 10, 2004

Debelo brdo i Uglješ s vidikovca na Javorovoj kosi foto: Jasna Kosović

HP 10-2004.qxd 26.4.2006 20:22 Page 344

10, 2004 345

Planirajuæi izlete u HPD »Pliva« željeli smopovesti veæu skupinu èlanova na neki èetiritisuæ-njak te smo moj prijatelj Tomica i ja odabrali GranParadiso (4061 m). Naime, taj se vrh nalazi u po-druèju nacionalnog parka, što zasigurno znaèi daje okolica lijepa i zanimljiva. Takoðer, sam usponna vrh nije tehnièki zahtjevan, traži samo dobruvolju i, dakako, fizièku spremnost. Tomica, kaoiskusan planinar, preuzeo je ulogu vodièa u visina-ma, dok sam ja bila zadužena »za zemlju« - autobus,rezervaciju doma, koordinaciju, i još puno detaljaza izlet s 34 sudionika. Kao u pravom timu, ulogei odgovornosti odmah su se utvrdile, cilj je biojasan i pripreme su poèele.

Odmah smo zapoèeli s vježbom, vikendom re-dovno planinarenje, srijedom Sljeme i - kao završ-na vježba, dva puta uspon na Sljeme. To smoshvatili kao test spremnosti za uspon na èetiritisuæ-njak.

Iako se èinio dalek, brzo je stigao trenutak po-laska. Dolinom Aoste upuæujemo se prema našemodredištu, mjestu Pontu. Pomišljam: nalazim li seto u Italiji, ili negdje u Aziji? Okruženi smo tera-sastim vinogradima, koji nevjerojatno podsjeæajuna polja riže prelijevajuæi se kao slapovi. Odjed-nom se pred nama otvaraju planinski vrhovi. Toje dolina u kojoj vlada suživot i tiho prijateljstvozelenih livada, kamena, potoèiæa i raznolike flore

ÈETIRI TISUÆE ŠEZDESET JEDAN

mr. RADOJKA BRONIÆ, Zagreb

U S P O N N A G R A N P A R A D I S O

Pod vrhom Gran Paradisa

foto: Tomislav Marković

HP 10-2004.qxd 26.4.2006 20:22 Page 345

346 10, 2004

i faune. Od mjesta Ponta do doma Vittorio Ema-nuele vodi slikovita, široka staza.

Ljepota svuda oko nas, u daljini vrhunci, okonas cvijeæe svih boja i oblika. Usput sreæemo svis-ca koji radoznalo promatra planinare i oèekuje po-klone u obliku hrane. Divokoze slobodno skakuæuoko staze i doma. Sklad i smiraj narušava samošum slapova koji buèno protestiraju što moraju na-pustiti svu tu ljepotu kojom su okruženi i što ipakmoraju prema ušæu.

U svoj toj divoti, na 2732metara, nalazi se i planinarskidom s prekrasnim vidikom naokolne vrhove i na jezero Lagodi Moncorve, udaljeno svega ne-koliko metara od doma. Puno jeplaninara, mlaðih, starijih, Fran-cuza, Talijana, iskusnih, poèetnika.

Vremena za odmor nema:Tomica vodi grupu na vježbu.Odmah pored doma našli smovježbalište i to za one sudioni-ke koji još nisu okušali hodanjena derezama i uz cepin. Svi suse odmah bacili na posao: kakose zaustaviti upotrebom cepina,kako hodati s tim »èavlima«?

Sutradan ujutro, èetiri sata.Kroz prozor promatram umraku gusjenice, cijeli nizèeonih svjetiljki. Podosta njihje veæ krenulo na vrh. Mora-mo se požuriti, doruèkujemona brzinu, provjeravamo opre-mu, treba krenuti. Nas dvade-set i pet kreæe u svitanje zore,naoružani potrebnom opre-mom i, što je najvažnije, veli-kom željom veæine da se usp-nemo na vrh.

Nakon sat hoda stavljamodereze i uspinjemo se oštrouzbrdo. Vjetar sa sjevera jeprilièno jak i hladan, sunce sa-mo što nije izašlo. Ispred naskolone penjaèa tiho i polako

grabe prema gore. Dereze radosno škripe po tvrdozaleðenom snijegu. Tu nema dokazivanja, važnoje sigurno i umjerenim tempom prema vrhu.Pogled mi s vremena na vrijeme odluta premaMont Blancu, koji kao da progovara o svojoj snazii kaže: »Ja sam najviši«. Èak si je krunu na glaviizradio. Tomica pojašnjava da na vrhu puše jakvjetar koji stvara vrtlog snijega i leda.

Planinarski dom Vittorio Emanuele II foto: Tomislav Marković

Tik pod vrhom foto: Silvana Marković

HP 10-2004.qxd 26.4.2006 20:22 Page 346

10, 2004 347

KAKO NA GRAN PARADISO?Od Zagreba do Aoste preko Milana ima 840 km vožnje. Nekoliko kilometara nakon Aoste, u mjestu

Villeneuve treba skrenuti prema dolini Valsavarenche i nakon 27 km stiže se u Pont (1960 m), polaznu toèkuza uspon. U dolini se nalazi veliko parkiralište, moguæe je kampirati ili spavati u hotelu Albergo Gran Paradiso.

Za uspon do Rifugio Vittorio Emanuele II (2732 metra) treba 3 sata. Staza nije teška, a vodi u zavojimado doma. Planinarski dom je dobro opskrbljen i ima ukupno 72 ležaja. Mjesto za spavanje treba ranije rezer-virati jer je u domu velika gužva. Telefon u domu je ++39 0165 95920.

Od doma prema vrhu staza vodi preko velikih kamenih gromada, zatim na snijeg, te nakon sat do sat ipol uspona na ledenjaku ste na 3000 metara. Staza je dobro uhodana, nema hodanja po grebenu i nije znaèaj-no izložena. Posljednjih 50 metara je stijena s dva prilièno teška prijelaza (II. stupanj) i tu se stvaraju gužve.Od doma do vrha ima ukupno 5 sati hoda. Spust s vrha do doma traje do 3 sata. Za uspon je obvezna upotrebacepina i dereza. Preporuèuje se takoðer hodanje u navezu. Svakako upotrijebite sredstva za zaštitu od suncajer neki naši sudionici koji to nisu uèinili, imaju loša iskustva.

Članovi HPD »Pliva« ujutro prije uspona na vrh foto: Silvana Marković

Nakon pet sati hoda, na vrhu smo »Velikograja«. Sunce nas nemilosrdno prži, ali ipak uživa-mo u pogledu na Mont Blanc, Matterhorn, masivMonte Rose, Breithorn i druge vrhunce. S drugestrane, dolje u dolini, daleko od ovog raja, teèerijeka Po i svakodnevica civilizacije 21. stoljeæane mareæi za ljepote i èari planinskih vrhunacanadohvat ruke.

Na samom vrhu je stijena visoka nekoliko me-tara i samo odvažniji se uspinju i na nju. Sretnismo i ponosni, ipak smo svi na vrhu i još jedantimski zadatak je uspješno završen. Ovo je jedanod onih dogaðaja koji se ne mogu iskazati rijeèi-ma, to je doživljaj koji se tiho uvuèe negdje u dušui tijelo. Rijeèi su suvišne. Pronaæi besmrtnost,život i nadahnuæe u planini okovanoj ledom i ka-menom, obasjanoj suncem, može samo onaj tkopoštuje planinu i živi s prirodom.

HP 10-2004.qxd 26.4.2006 20:22 Page 347

348 10, 2004

OOTVORENJETVORENJE DOMADOMA »B»BREZOVACREZOVAC««11. 9. 11. 9. NANA DDINARIINARI

HP 10-2004.qxd 26.4.2006 20:22 Page 348

10, 2004 349

fotografije: Alan Čaplar

HP 10-2004.qxd 26.4.2006 20:23 Page 349

350 10, 2004

Po tko zna koji put vratih se jugu. Poput lasta-vice. Cvrkuæuæi od išèekivanja novog i meni ne-poznatog doživljaja.

U sjeverozapadnom dijelu Hercegovaèko-ne-retvanske županije, na granici opæina Jablanica,Široki Brijeg, Posušje, Tomislavgrad i Rama, smjes-tili su se divovska Èvrsnica i tek nešto niži Vran,a izmeðu njih polja i bistro prirodno gorsko jezero.Zajedno èine èudesan prirodni sklad - Park prirodeBlidinje.

Noæ je bila prohladna i tiha, a jutro rosno.Ovdje, tako visoko ponad mora, vrijeme kao da nepostoji. Ili barem ne postoji u otkucajima sata.Jedino vrijeme su jutro i veèer, dan i noæ.

Još snena promatram planinu. Unatoè svojojzavidnoj velièini ne izgleda neljubazno. Tiha i ze-lena, topla i mila. Iako znam da je ova plaha pito-most samo dio moje želje i maštanja, upijam je bezprijekora što mi vara oèi. Što me doziva svojombolnom, monumentalnom tišinom.

Teškim koracima dodirujem kamen. Izvræe mise pod nogama i tjera na oprez, dok bi mi oèi htjeleubrati svaki cvijetak utkan u raskošni pokrivaè ko-jim se ogrnula planina. Kraljevski ljiljan, ruža crveno-lista, karanfili bijeli i rozi, davno ocvali kukurijek,rožac što je svojim biserno-bijelim grmiæimapokrio kamen, pa onda hrvatska sibireja, busenastapušina, Kluzijev petoprst... i tako u nedogled.

Na oštroj strmini, kojom mi noga nije viènahodati, saveznice pronalazim u tananim bukvama.Pružaju mi ruke, povlaèe sve dalje i dalje, doziva-ju u visine. Sirotice su se povinule od vruæine ižeði da bi mene zaštitile od sunca koje nemilo-srdno prosipa svoje svjetlo i toplinu po snenoj pla-nini. Po nogama osjeæam dodir klekovine, dokskakuæem s kamena na kamen skrivenima pod ze-lenim tepihom. Borovnica i bor, stolisnik i muni-ka, medvjetka trava.

Na surovoj strmini sjedoh na kamen. Nekanevidljiva sila vuèe me k sebi, ali ja joj prkosim,

HERCEGOVINA NA MOM DLANU

JASNA ŽAGAR, Sesvete

P A R K P R I R O D E B L I D I N J E I V R A N - P L A N I N A

Pogled iz Hajdučkih vrleti na Vran foto: Jasna Žagar

* Trodnevnim izletom 16. - 18. srpnja HPD »Lipa«iz Sesveta posjetilo je Park prirode Blidinje i plani-nu Vran. U sklopu izleta posjetili smo Meðugorje,Blagaj i izvor rijeke Bune podno Veleža s Blagaj-skim gradom i derviškom tekijom te Mostar. Dru-gog dana uspeli smo se na Vran (2074 m), a treæegaposjetili Masnu luku u okviru Memorijalnog skupa»Ivica Plazoniæ« koji organizira HPD »Malaèka-Donja Kaštela«. Smještaj s »pet zvjezdica«omoguæile su nam obitelji Kolak i Gagro, a o sig-urnosti uspona brinuli su prijatelji iz PD »Orlovastina« iz Tomislavgrada. Svima veliko hvala! Nakraju, još samo èestitke na upornosti našoj èlaniciRomani Krištof koja je nakon dvije teške operacijepobijedila Vran.

HP 10-2004.qxd 26.4.2006 20:23 Page 350

10, 2004 351

vièem bez glasa: »Odustani! Neæeš mepobijediti!« I onda zaboravih na nju, nanjezino postojanje. Poda mnom Vran pla-nina, oko mene peæine hajduka MijataTomiæa i grob Dive Grabovèeve, predamnom snjegovi Èvrsnice, koji se zbogoštre planinske klime ovdje zadržavaju dokraja ljeta, magloviti stožac Cincara i doushita zeleno i zlatno Dugo polje. Herce-govina na mom dlanu!

Utonuh u misli, tiše od same tišine,kroz koju su svoje prièe raspredali samoptice i zrikavci. Možda su baš sada slavi-li ljepotu djevojke u koju se zagledao samkupreški beg Tahir, a koja se od njegasakrila na proplanku Vran planine i èuva-la ovce. Pomoæu svojih uhoda Tahir-begju je našao i ubio. Kosti joj i danas ležena tom nesretnom proplanku, na prijevoju Kedžari.Diva Grabovèeva simbol je prava izbora, za kojije nesretnica položila svoj mladi cvijetak života.Ili pak preprièavaju djela hajduka Tomiæa, koji jenajveæi dio svog hajdukovanja proveo pokraj do-ljanskih drumova i skrivajuæi se u blidinjskim pe-æinama. Protivio se turskim nametima i hajduèkiotimao bogatim trgovcima i vojsci te štitio narod.Mijat Tomiæ stradao je na Sovièkim vratima, gdjemu kosti leže i danas. Za malog èovjeka Mijat jesimbol pobunjenog slobodarskog duha, tako po-trebnog svim potlaèenima.

Misli mi utihnuše. Ostao je samo dah povje-tarca što treperi izvan mene odnoseæi glas mojenepregledne slobode niz planinu u Dugo polje, tuplaninsku visoravan pokrivenu livadama. Èovjekje dugo prisutan na ovim prostorima. Ljeti na ispa-šama, a zimi bježeæi od strašnih planinskih vijavi-ca zametenih snijegom. A tek kiše! Kakve li su toiznenadne neprozirne kiše! U jednom gotovo ne-postojeæem trenutku, tek što pronaðoh zaklon,Vran i Èvrsnica nestali su u teškom olovnom obla-ku iz kojeg je lijevala gusta, neprozirna kiša.Èasak potom ledene kuglice zasule su Dugo polje.Tupi tup! tup! tup! odzvanjao je po kamenu, dokje vrtove i pašnjake pokrivao led. Oluja je jenja-vala, sunce provirivalo iza oblaka, a duga se nadvi-la nad Dugim poljem. Nestade nevremena beztraga.

Misli mi ponovo zamrmoriše jer preda mnom,

kao izbaèeni valom iz olujom uzbibanog mora,izroniše kameni monoliti s urezanim simbolima.To je nekropola steæaka iz bogumilskog razdoblja.Podno Vrana, a u okrilju Èvrsnice snivaju svojstoljetni povijesni san, baš kao da su oduvijek i za-uvijek tu, na Dugom polju.

Ne znam više što bih s tolikom ljepotom. Morezelenila zamijenih morem plavetnila. Poneki bijelioblaèak ploveæi beskrajnim nebeskim prostran-stvom, koje se u ovim visinama èini još prostranijim,ogleda se u bisernim vodama ledenjaèkog jezeraBlidinja. Zimi je zaleðeno, a ljeti neobièno toplo.

Tamo, na drugoj strani, podno šumovitih padi-na Èvrsnice, Masna je luka, poseban šumski rezer-vat. Mjesto je to nekoliko izvora kristalne ledenevode, nakupljene u njima uslijed kiša koje zalije-vaju Èvrsnicu i prolaze kroz njezino vapnenaèkostijenje ostavljajuæi je tako bezvodnu. Podno fra-tarske kuæe i crkve vrelo je Jasle, gdje voda izvireiz samog podnožja male špilje, teèe potokom iponire u polja. Fra Petar Krasiæ èudesan je èovjek.Mogla bih nabrajati njegove hobije kojima pri-donosi razvoju ovoga kraja i oèuvanju baštine, alimene je osobito oduševio uzgojem tornjaka, pla-ninskih pasa autohtone hrvatske pasmine. To jestara europska pasmina koju spominju dokumentibosanske katolièke crkve veæ 1067. godine. To susnažni i hrabri psi koji se ne boje vuka. A onedvije rudlave loptice s bistrim crnim oèicama, mi-gavim repiæima i siæušnim lavežom dobrodošlice

Nekropola stećaka u Dugom polju, u pozadini Čvrsnica

foto: Jasna Žagar

HP 10-2004.qxd 26.4.2006 20:23 Page 351

Špilje i jame odavno su bile sastavni dio živo-ta naših ljudi, pa tako i stanovnika otoka Korèule,koji su u 13. stoljeæu stvorili svoj statut. Po obièa-jima srednjeg vijeka, Korèulanski je statut pisanlatinskim jezikom - STATUT ET LEGES CIVI-TATIS ET INSULAE CURZULAE. Korèulani suveæ 1214. donijeli svoje prve organizacijsko-prav-ne norme sabrane u Komunalnom statutu. Taj jestatut potvrdio korèulanski knez Marsilije Zorzi1265. i time potvrdio dotadašnje statutarne odredbe.U dogovoru s otoèanima donio je tada novi Statutèiji je tekst saèuvan do danas. To je naš najstarijipravni zbornik. Tijekom sljedeæa dva stoljeæaStatut je dopunjavan, zadnje su dopune unešene1455. kada je Korèulom vladao knez Stjepan Mag-nus (1453-1455), a primjenjivao se sve do 1816.kada je uvedeno austrijsko zakonodavstvo. Statutje više puta prepisivan. Posljednji prijepis (ruko-pis) s redakcijom nalazi se danas u knjižniciobitelji Kapor u Korèuli. Statut je prvi put tiskan

1643. u Veneciji s prijevodom na talijanski jezik.Na hrvatski jezik prvi je puta preveden 1987. Za3. izdanje Statuta tekst je s latinskog preveo AntunCvitanoviæ, a knjigu je uredio Miljenko Foretiæ.Izdana je 2002. u Korèuli na hrvatskom i latin-skom jeziku, a ima 488 stranica. U uvodniku tre-æeg hrvatskog izdanja Statuta, koje je »temeljitorevidirano, dopunjeno i dotjerano«, korèulanskigradonaèelnik Mirko Duhoviæ kaže: »Statut jeprožet i hrvatskim rijeèima te pravnim ustanovamakoje govore o davnim praslavenskim vremenimapo kojima su korèulanski otoèani živjeli cijeli nizstoljeæa i saèuvali svoj jezik i kulturu«.

Statut je zanimljiv i speleolozima jer se u nje-mu spominju špilje i jame na otoku. U poglavlju105., u Uredbi o lokvama, govori se o èuvanjuvode u otoèkim lokvama i jamama. U odluci done-senoj 18. studenog 1414. stoji: »Neka se primje-njuje stari obièaj. Neka bude svakom dopušteno,ili svima onima koji imaju lokve, da svoje lokve

352 10, 2004

ŠPILJE I JAME U STATUTU

GRADA I OTOKA KORÈULE

VLADO BOŽIÆ, Zagreb

I Z P R O Š L O S T I

nikoga ne mogu ostaviti ravnodušnim.

Memorijalni skup »Ivica Plazoniæ« posebanje dogaðaj. Susret planinara, susret prijatelja, su-sret èovjeka. Misa u ozraèju mira, ljubavi za bliž-njega i ljudskog dostojanstva. Susret èovjeka sasamim sobom.

I tako bi polako prolazio dan i nestajao u du-binama moga zamagljenog sjeæanja.

A uveèer, kad su se planine sjenama spustileu dolinu, a noæ je pokrila svojim prohladnim da-

hom, iz skrivenih dubina duše iskrala se pjesma.Sramežljiva i tiha, nadjaèala je žuborenje rijeèikoje su bivale sve tiše, i tiše, i tiše, i potom nestaleu mraku. Ona je budila u meni ljubav za meke svi-lene rijeèi koje su se slijevale niz tu oèima nevid-ljivu nit predenu grlima pjevaèa Ivana, Vlade iTonija. »Prašnjavom cestom do Livna...«, pjevalisu. Slušajuæi gangu uronila sam u taj mistièni svi-jet planina, noæi i pjesme, osluškivala jeku proš-losti i zamišljala buduænost kojom neæe vladatiprazna tišina.

HP 10-2004.qxd 26.4.2006 20:23 Page 352

10, 2004 353

zatvore od prvog dana mjeseca svibnja i neka senitko ne usudi otvoriti ih pod prijetnjom kazne odpet perpera. I svi vlasnici jama ili špilja (latinskifosse - špilja ili jama) smiju tada prodavati vodušto povoljnije budu mogli, i to sve do svetkovineSv. Mihovila«.

Više neimenovanih jama i špilja spominje seu Katastru korèulanskog zemljišta donešenom 2.svibnja 1427. Tu se spominje jedno zemljište po-više Vele Luke zajedno sa Spilom (najvjerovatnijese radi o špilji danas poznatoj pod nazivom Velašpilja), u Pupnatu se spominje zemljište zvanoGrohote (grohote ili grote - otoèki naziv za malešpilje i polušpilje), kod Blata se spominje zemljište»blizu jame Radoja Medojèiæa« (latinski puteus -jama), a takoðer i zemljište »do jame ispod SlaneGlavice«. Kod Blata se spominju i zemljišta kojase pružaju »od Spilice pa sve do vinograda« (spila,spilica - otoèki naziv za špilju odnosno špiljicu).

Iz teksta je vidljivo da su Korèulani poznavaliviše špilja i jama na otoku. O špiljama i pliæim ja-mama u kojima je bilo vode vodili su posebnubrigu da bi saèuvali vodu za sušne dane. Nažalost,špilje i jame nisu poimenièno navedene, no vidlji-vo je da su neke jame služile kao orijentiri za odre-ðivanje položaja zemljišta.

Ovi podaci iz 15. stoljeæa važni su za povijestspeleologije u Hrvatskoj jer dopunjuju znanje onašim špiljama i jamama. Prije ovih podataka spo-minje se samo Špilja u zaljevu Željina (današnji

naziv) na otoku Ugljanu u starim listinama iz1096. i 1166. godine. Prvi sljedeæi podaci datirajuiz 16. stoljeæa, tj. iz 1536. kada se u knjizi »Plani-ne« Petra Zoraniæa spominju špilje i peæine na Ve-lebitu i Dinari, i 1584. kada u znanstvenoj raspravifilozof Nikole Guèetiæa piše o špilji Šipun.

Most na ulazu u Velu špilju foto: Milivoj Uroić

Vela špilja na Korčuli foto: Milivoj Uroić

HP 10-2004.qxd 26.4.2006 20:23 Page 353

U prošlom broju našeg èasopisa opisao samBrahma kao planinara, njegovu pogibiju u Aniæakuku i njegovo matièno društvo Klub »Cepin«. Sadanavodim podatke o njegovoj djelatnosti kaoslikara i glazbenika.

Osnovno je glazbeno obrazovanje stekao uMuzièkoj školi u Zagrebu. Izvrsno je svirao svežièane instrumente, od gitare, bendža do ukulele,znao je svirati i harmoniku, a bavio se i sklada-njem. Za sve svoje pjevane skladbe sam je pisao itekstove. Od brojnih njegovih skladbi svakako jenajpoznatija »Moj Zagreb tak imam te rad«. Pje-sma je napisana 30-ih godina prošloga stoljeæa iostala je rado pjevana do današnjih dana. Planinarije takoðer vole zapjevati na društvenim veseli-cama i izletima. U muzikološkoj literaturi smatra

se prvom pjesmom koja je posveæena Zagrebu.Prvi je njen izvoðaè bio Vlaho Paljetak, a tijekomgodina na svojem su je repertoaru, pored ostalih,imali Ivo Robiæ, Kvartet »Studio« i Ivica Šerfezi.U novije doba snimljena je i na CD-u, a objavlje-na je u mnogim zbirkama starogradskih popevki.

Prema tome, i mi planinari imamo skladateljaplaninara koji je napisao jedan »evergreen«. Putu-juæi »Samoborèekom« na izlet u Samobor Brahmje bio toliko oduševljen »peglicom«, kako su vla-kiæ od milja nazivali Zagrepèani, da mu je u spo-men napisao popevku »Samoborec«. Još nešto iz»glazbenog« Samobora: na njemaèku melodijupjesme »Hamburg ist ein schönes Städtchen«(»Hamburg je lijep gradiæ«) Brahm je napisao rije-èi za samoborsku, svima nama dobro znanu pjes-

mu »Samobor je lepi varoš«. (Bilo je to zamene pravo otkriæe, ali i ne samo za mene!)

Pjesme »Moj Zagreb« i »Samobo-rec« Brahm je tiskao u vlastitoj nakladi uobliku partiture za glas i glasovir. Uglaz-bio je i rijeèi napisao i za himnu svojegmatiènog Društva, a ona se pjevala ova-ko: »Cepinaš kad vodu pije, cijeli svijetse njemu smije...«. Iako su se u pjesmici,u ovom »planinarskom evergreenu« svremenom promijenile neke rijeèi, današ-njem planinarskom naraštaju itekako jedobro poznata ova pjesmica, posebice re-fren: »E, hej, planinari smo mi...«.

Brahm je osnivaè prvog jazz-sastava uZagrebu. Zvao se »Kibby-bend«. Sviralisu na društvenim priredbama, gostovalisu i u Sarajevu na poziv »Hrvatskog kul-

354 10, 2004

»Cepinaši« na izletu s glazbenim sastavom »Dečki s Medveščaka«

(u sredini stoji Dragutin Brahm)

DRAGUTIN BRAHM - SLIKAR I GLAZBENIKNastavak iz prošlog broja

VLADIMIR JAGARIÆ, Zagreb

I Z P L A N I N A R S K E P R O Š L O S T I

HP 10-2004.qxd 26.4.2006 20:23 Page 354

turnog društva ‘Napredak’«.Osnovao je i »pravi« planinar-ski sastav pod imenom »Deè-ki s Medvešèaka«. Svirali suna cepinaškim izletima i naMedvednici, najviše na Hunjki.

Druga velika Brahmovaljubav bilo je slikarstvo. Os-nove slikarstva, kao i ureðenjeunutrašnjih prostorija uèio jeu Njemaèkoj zimi 1930. ugradiæu Lubtheenu, u pokra-jini s »tisuæu jezera«,Mecklenburgu. Od svihslikarskih tehnika najviše jevolio slikati u akvarelu.

Zanimljiva je prièica onjegovom akvarelu Rauchovelugarnice na Medvednici. Brahm je èesto dolaziona Hunjku. Tu se družio s planinarskim prijatelji-ma Vladimirom Horvatom (graditeljem 500 stu-ba), »runolistašom« Dragutinom Böhmom i Duša-nom Kangrgom, domarom lugarnice. Jednom jezgodom, bilo je to u proljeæe 1935., naslikao lugar-nicu i sliku poklonio Stefaniji, supruzi domara

lugarnice. Ona je nakon Brahmove tragedije po-klonila akvarel Vladimiru Horvatu koji je sliku fo-tografirao i od nje dao napraviti razglednicu.Nažalost, ne znamo gdje se danas nalazi originalakvarela - u Horvatovoj ga ostavštini nije bilo.

Na izlete je Brahm uz harmonièicu redovitonosio i crtaæi blok (crtaæi pribor nosio je na izletei dr. Milan Deèak). U svojoj glazbeno-slikarsko-planinarskoj sobi, u potkrovlju obiteljske kuæe naMedvešèaku 20, prema crtežima slikao je umjet-nièke slike. Tako su nastala djela s motivima Tri-glava, Bohinja, Medvednice i planinarskih do-mova. Uspješno je slikao i portrete, posebice obi-teljske.

Brahmova sestra, »cepinašica« Zdenka (1915-1979), bila je izvrsna stolnotenisaèica i vrhunska ski-jašica. Na prvenstvu skijašica HPD »Japetiæ«, 14.veljaèe 1932. na »anindolskoj pruzi« u Samoboruosvojila je kao predstavnica HPD-ovih skijašicaprvo mjesto, a na skijaškom natjecanju za »Dame«,2. veljaèe 1934. u Samoboru, takoðer je osvojilaprvo mjesto, tada kao predstavnica Kluba »Cepin«.

Brahmova arhiva (zapisnici sa sjednica Kluba»Cepin«, petnaestak foto-albuma, planinarski iskijaški dnevnici, umjetnièke slike i crteži interi-jera) pohranjena je kod obitelji Brahmovih ne-æakinja i neæaka. Zapisnik s 3. redovite godišnjeskupštine Kluba »Cepin« arhiviran je u fundusuHrvatskog državnog arhiva u Zagrebu.

10, 2004 355

Lugarnica na Hunjki 1935., akvarel D. Brahma

HP 10-2004.qxd 26.4.2006 20:23 Page 355

CILJ I NAÈIN ANKETIRANJA

Tijekom proljeæa i ljeta Komisija za promid-žbu i izdavaštvo uz pomoæ svojih suradnika pro-vela je za potrebe Hrvatskog planinarskog savezaopsežnu terensku anketu. Cilj anketiranja bio jeutvrditi strukturu posjetitelja hrvatskih planina.

Anketa se sastojala od osam pitanja ispitanikui pet zabilješki (zapažanja) ispitivaèa. Dogovorenoje da se anketni obrazac ne daje u ruke ispitani-cima, veæ da pitanja postavlja i obrazac ispunjavaispitivaè. Anketa je bila anonimna, a za ispitivanjejednog ispitanika i ispunjavanje obrasca bilo jepotrebno 2-4 minute. Ispitivaèi su bili upuæeni dau nasumièno odabranom trenutku, prilikom svogposjeta nekom domu ili vrhu ili na planinarskojstazi, anketiraju sve posjetitelje koje zateknu -dakako, osim onih koji su došli zajedno s njima.

Lokacije na kojima se provodila anketa bilesu: Jankovac, vrh Ivanšèice, Kalnik, dom »Grafi-èar« i Puntijarka na Medvednici, Oštrc, Klek, Bje-lolasica, Risnjak, Uèka, Zavižan, Alan, Dabarskikukovi, Stap, Paklenica i vrhovi iznad nje, Crno-pac, Osoršèica, Mosor, Omiška Dinara i Biokovo.Na taj naèin obuhvaæena su gotovo sva planinskapodruèja i formiran reprezentativan uzorak za ana-lizu.

POTEŠKOÆE PRI ANKETIRANJU

I VALJANOST PODATAKA

Prilikom pripreme ankete izvedena su dvaprobna ispitivanja, kako bi se bolje prilagodila pi-tanja, otklonile moguæe poteškoæe i pojednostavilosamo izvoðenje ankete na terenu. Meðutim, s obzi-rom na karakter ankete i mjesta na kojima se pro-vodila, bilo je nekih nezaobilaznih teškoæa koje su

se morale riješiti u hodu, odnosno pri analizi po-dataka. Primjerice, dolazak autobusa od 50 nepla-ninara na jednu toèku bitno mijenja strukturu pos-jetitelja, dok to na drugim mjestima povremenouèini kiša. Usporedbom podataka pokazalo se dasu podaci izuzetno osjetljivi i zavisni o raznimutjecajima kao što su npr. povoljne ili nepovoljnevremenske prilike, dan u tjednu ili vikend, godišnjedoba, udaljenost mjesta anketiranja od gradova iprometnica i slièno. Ta je nevolja, meðutim, rije-šena anketiranjem velikog uzorka od ukupno 781osobe, što predstavlja razmjerno dobru osnovu zastatistièku obradu podataka. Da bi se mogao na-praviti sistematièan pregled strukture i brojnostiposjetitelja za svaku pojedinu planinarsku toèkubilo bi potrebno na svakoj toèki skupiti mnogoveæi broj podataka, prikupljajuæi ih tijekom cijelegodine (dobru osnovu za to predstavlja statistikaposjeæenosti kontrolnih toèaka Hrvatske plani-narske obilaznice). To i nije bio cilj ove ankete,veæ dobiti što više podataka o tome kakvi se plani-nari kreæu našim planinama, pa su i pitanja bilaprilagoðena tome cilju.

Pri razmatranju konaènih rezultata treba sva-kako uzeti u obzir terenske poteškoæe i varijabil-nost podataka, no unatoè tome, statistièka obradaprikupljenih podataka omoguæava sasvim pouz-dano izvoðenje valjanih zakljuèaka o strukturiposjetitelja naših planina.

PREGLED PODATAKA

U anketi je bilo nekoliko pitanja i ispitivaèkihbilješki namijenjenih statistièkom kategoriziranjuispitanika i to: 1. dob, 4. èlanstvo u planinarskomdruštvu, 9. spol, 11. domaæi posjetitelj ili stranac,

356 10, 2004

REZULTATI PLANINARSKE ANKETE

ALAN ÈAPLAR, Zagreb

I S T R A Ž I V A N J E

HP 10-2004.qxd 26.4.2006 20:23 Page 356

te 12. vrijeme i mjesto anketiranja.

Obradit æemo najprije te podatke i radi us-poredbe povezati neke kategorije, a zatim æemoobraditi planinarska pitanja. Radi boljeg pregleda,dio podataka prikazan je grafikonima, pri èemu suplavom bojom prikazani èlanovi planinarskihudruga, tamnocrvenom neèlanovi, zelenom muš-karci, žutom žene, a crvenom ostali podaci.

1. Dob ispitanika. Nasuprot uvriježenommišljenju, veæi broj posjetitelja naših planina jemlaðe životne dobi. Taj je rezultat dijelom uvje-tovan mjestom anketiranja, buduæi da se ispitiva-nje provodilo i na toèkama udaljenim od promet-nica, na kojima nije zateèen nijedan planinar stari-je životne dobi (posebno na vrhovima Velebita).Za razliku od toga, na Medvednici, Samoborskomgorju i u Zagorju zateèeno je mnogo manje mla-dih, tj. veæina izletnika je starije dobi (stariji od 50godina na Medvednici èine udjel od 68%, u Sa-moborskom gorju 53%, a u Zagorju je zabilježeno51%). Podatak o životnoj dobi posjetitelja trebadakle uzeti s rezervom jer bi rezultat bio drugaèijida je npr. više ispitanika anketirano na Medvednici.

Buduæi da je 4. pitanje bilo je li ispitanik èlanplaninarske udruge, moguæe je promotriti raspod-jelu generacija prema dvjema kategorijama: zaèlanove i za neèlanove. Iz tih je podataka vidljivoda meðu mladima ima nešto više onih koji nisuuèlanjeni u planinarsku udrugu nego što je tosluèaj sa starijim planinarima. Iz odgovora na 9.pitanje (spol ispitanika) može se vidjeti da sumuškarci planinarski aktivniji u mlaðoj dobi, apremda uzorak starije populacije nije bio velik možese zakljuèiti da je meðu starijima više planinarki.

4. Jeste li èlan kojeg planinarskog društva?

Ispitivaèima je bilo napomenuto da odgovorepoput »jesam prošle godine, ali ove godine jošnisam stigao platiti èlanarinu« ili sliène bilježe kao»ne«, pa su tako meðu èlanove uraèunani samo onikoji su se izjasnili da imaju važeæu iskaznicu s uli-jepljenom markicom za tekuæu godinu. Ispitivanje jeobavljeno tijekom proljeæa i ljeta, pa bi, s obziromna dinamiku uèlanjivanja, da se anketiralo ujesen

i poèetkom zime, rezultati bili vjerojatno malobolji u korist planinarske organizacije.

Iz prikupljenih podataka vidljivo je da je ot-prilike polovina uèlanjena u neko planinarsko dru-štvo. To se s jedne strane može smatrati solidnimrezultatom za planinarsku udrugu, ali s drugestrane ipak zabrinjava èinjenica da druga polovinaposjetitelja nije dio planinarske organizacije. Glav-nina takve populacije je zateèena na lakše dostup-nim i manje opasnim planinama poput Medvedni-ce i Samoborskog gorja. Buduæi da je u planinar-sku udrugu uèlanjeno oko 20.000 èlanova, možese procijeniti da u planinama susreæemo još oko20.000, što stalnih, što povremenih izletnika, koji

10, 2004 357

1. Dob ispitanika (Koliko godina imate?)ukupno èlanova neèlanovi muškarci žene

a) do 20 g. 23 (3%) 6 (26%) 17 (74%) 14 (61%) 9 (39%)b) 21-30 176 (23%) 87 (49%) 89 (51%) 91 (52%) 85 (48%)c) 31-40 198 (25%) 99 (50%) 99 (50%) 104 (53%) 94 (47%)d) 41-50 155 (20%) 83 (54%) 72 (46%) 70 (45%) 85 (55%)e) 51-60 87 (11%) 49 (56%) 38 (44%) 41 (47%) 46 (53%)f) 61-70 96 (12%) 66 (68%) 30 (32%) 40 (42%) 56 (58%)g) 71 i više 46 (6%) 34 (74%) 12 (26%) 13 (28%) 33 (72%)

0 50 100 150 200

do 20 g.

21-30

31-40

41-50

51-60

61-70

71-

4. Jeste li èlan kojeg planinarskog društva?muškarci žene

a) da 424 (54%) 197 227b) ne 357 (46%) 176 181

da

ne

HP 10-2004.qxd 26.4.2006 20:23 Page 357

ne plaæaju èlanarinu planinarskoj udruzi (a koriste seplaninarskom infrastrukturom u našim planinama).

9. Spol. Statistika odnosa muškaraca i ženadaje zanimljiv rezultat. Premda su u veæini plani-narskih društava na vodeæim dužnostima muškar-ci, planinarenjem se zapravo bavi nešto više žena,a i nešto veæi postotak žena je uèlanjen u planinar-ska društva. Kao jedan od nacionalnih športskihsaveza, možemo se time ponositi jer je u rijetko

kojem športu, osim možda gimnastike, toliko za-stupljena ženska populacija.

11. Domaæi i strani planinari. Premda anke-tiranjem nije obuhvaæen osobito velik broj strana-ca, vidljivo je da su veæina èlanovi planinarskihudruga, tj. aktivni planinari u svojim zemljamakoji svoj posjet Jadranu žele povezati i s upozna-vanjem naših planina. Zapaženo je da su svistranci zabilježeni tijekom ljeta i samo na plani-nama u priobalnom pojasu, što je i logièno sobzirom na to da mnogi od njih svoje ljetovanjepovezuju s planinarenjem. Upadljivo je i to da seveæina njih može zateæi samo u nacionalnim par-kovima i parkovima prirode (27 od 36, tj. 75%),dok se vrlo rijetki kreæu izvan tih granica. Premdaje malen uzorak stranaca, zanimljivo je odakle su.Anketom je obuhvaæeno 11 Slovenaca, po 6 Èeha

i Nijemaca, 4 Nizozemca, po dvoje Francuza i Ka-naðana i jedan Amerikanac.

PLANINARSKA PITANJA

U anketi je ispitanicima postavljeno i neko-liko sasvim planinarskih pitanja. Evo sada i nji-hova rezultata:

2. Koliko æete hodati na današnjem izletu?Uoèljivo je da veæina posjetitelja (73%) odlazi sa-mo na lagane planinarske izlete s manje od 4 satahoda. Taj rezultat dijelom ovisi i o vremenskimprilikama, tj. neki od 76 posjetitelja ispitanih ukišnim danima vjerojatno bi imali veæe izlete daje bilo bolje vrijeme. Unatoè tome, može se zaklju-èiti da se mnogi posjetitelji naših planina zapravo

bave fizièki ne osobito zahtjevnim izletnièkimplaninarenjem, a da su »jaèi« izleti popularni samou manjem dijelu planinarske populacije.

3. Na koliko ste višednevnih planinarskihizleta bili u posljednjih godinu dana? Iz odgo-vora na ovo pitanje vidljivo je da uglavnom samoplaninari, èlanovi planinarske organizacije, povre-meno poduzimaju i višednevne izlete i to je jedinopitanje u kojemu su planinari osjetno veæim bro-jem nadmašili neèlanove. To je razumljivo ponaj-više zbog toga što planinarska iskaznica omogu-æava popust od 50% na cijenu noæenja u svim pla-ninarskim kuæama u Hrvatskoj i Sloveniji, tako dase veæ za cijenu jednog ili dva noæenja u godinidana financijski isplati biti èlanom nekog plani-narskog društva. Èini se da je to znatnom dijelu

358 10, 2004

2. Koliko æete hodati na današnjem izletu?a) manje od 2 sata 286 (37%)b) 2-3 sata 283 (36%)c) 4-5 sati 139 (18%)d) 6 i više sati 73 (9%)

0 100 200 300

manje od 2h

2-3 h

4-5 h

6 h i više

9. Spol (bilješka ispitivaèa)èlanovi neèlanovi

a) muškarci 373 (48%) 197 (53%) 176 (47%) b) žene 408 (52%) 227 (56%) 181 (44%)

muškarci

zene

11. Ispitanik je (bilješka ispitivaèa):ukupno èlanovi neèlan.

a) domaæi planinar 745 (95%) 394 351b) stranac 36 (5%) 30 6

HP 10-2004.qxd 26.4.2006 20:23 Page 358

10, 2004 359

èlanstva zapravo glavni i jedini motiv za èlanstvo(iz 12. i 13. pitanja vidjet æemo da veæina èlanstvaznade samo za tu pogodnost te da ne sudjeluje udruštvenim aktivnostima koje se organiziraju uplaninarskim društvima).

Nadalje, èlanovi koje odlaze na višednevneizlete predstavljaju tek polovinu èlanstva plani-narske organizacije, a više od 6 puta godišnje uplaninama vikend provodi samo 8% planinara (toje broj zateèenih u planinama pri anketiranju, štoje možda i prevelik postotak, buduæi da je matem-atièka veæa vjerojatnost da se takve planinare za-tekne u planinama).

12. Znate li koje pogodnosti imaju èlanoviplaninarskih društava? Ovo je pitanje ispitani-cima bilo ponuðeno bez sugestivnih odgovora, da-kle zabilježeno je samo ono èega su se se sami sje-tili. Rezultat je djelomièno netoèan zbog èinjeniceda je ispitivanje bilo usmeno, tj. zbg toga što je dioispitanika mogao èuti odgovore posjetitelja ispi-tanih prije njih. Ipak, rezultati sasvim zadovoljava-juæe pokazuju trendove. Pri obradi odgovora naovo pitanje izuzeti su stranci jer je za njih prirodnoda ne znaju koje pogodnosti pruža hrvatska plani-narska organizacija.

Uoèljivo je da je popust na noæenje u planinar-skim kuæama zapravo jedina opæepoznata pogod-nost laninarske iskaznice, dok su druge gotovo

nepoznate kako èlanovima tako i neèlanovima. Natemelju rezultata ne može se lako brojèano izrazi-ti èinjenica zapažena pri anketiranju da je veæinaneèlanova koja je znala za pogodnost planinarskeiskaznice nekada bila uèlanjena u planinarskuorganizaciju, ali su se udaljili od nje ili prestaliplaæati èlanarinu.

Ovaj rezultat pokazuje koliko je potrebno po-jaèati promidžbu i informiranost o našoj èlanskojiskaznici te snažnije inzistirati na poštivanju statu-tarne odredbe o popustu od 50% na noæenje u pla-ninarskim kuæama. Nažalost, u nekim se kuæamata odredba ne poštuje (Puntijarka, »Vagabund«,»Sušak« na Platku i dr.) i na taj naèin nanosi izrav-na šteta samim planinarskim kuæama i neizravnacjelokupnoj planinarskoj organizaciji.

5. Koliko èesto planinarite? Prilièno raspršenrezultat odgovora na ovo pitanje ne omoguæavaneke sigurnije zakljuèke osim da su èlanovi plani-narske organizacije u prosjeku èešæe na izletimaod neèlanova. Iako smo željeli izraèunati koliko jeèesto prosjeèan planinar na izletu u planini, to nijebilo moguæe toèno izraèunati jer je anketiranjempo naèelu sluèajnog uzorka obuhvaæeno više onihkoji se èešæe kreæu u planinama, pa je i njihova za-stupljenost u anketi veæa od »prosjeènog« plani-nara i »prosjeènog« izletnika.

Odgovori na ovo pitanje pokazuju da u aktiv-

3. Na koliko ste višednevnih planinarskih izletabili u posljednjih godinu dana?

èlanovi neèlanovia) ni na jednom 553 (71%) 218 (39%) 335 (61%)b) 1 ili 2 91 (12%) 76 (84%) 15 (26%)c) 3 do 5 103 (13%) 96 (93%) 7 (7%)d) 6 i više 34 (4%) 34 (100%) 0 (0%)

-400 -300 -200 -100 0 100 200 300 400

nijednom

1 ili 2

3 do 5

6 i više

12. Znate li koje pogodnosti imaju èlanovi planinarskih društava? èlanovi neèlanovi

a) popust na noæenje od 50% 399 (95%) 271 (36%)b) osiguranje u sluèaju nesreæe u planini 59 (14%) 5 (1%)c) popust na planinarsku opremu u nekim trgovinama 11 (3%) 2 (0%)d) pravo na sudjelovanje na izletima plan. društava 3 (1%) 0 (0%)

(nijedne druge pogodnosti ispitanici se nisu dosjetili)

HP 10-2004.qxd 26.4.2006 20:23 Page 359

nostima planinarskih društava sudjeluju uglavnomsamo njihovi èlanovi, a da veæina neèlanova nijeni upoznata ni ukljuèena u redovne planinarskeakcije. Zanimljiv je i zabrinjavajuæi podatak da uplaninarskim akcijama aktivnije (povremeno,uglavnom redovito i redovito) sudjeluje tek 39%èlanstva. Ostalom èlanstvu (61%), izgleda, jedinimotiv za uèlanjenje u društvo je popust na noæenjeu planinarskim kuæama, a akcije organizirane udruštvima ih uglavnom ne zanimaju. O ovome birezultatu društva trebala voditi raèuna pri osmiš-ljavanju akcija i privlaèenju èlanstva, pa i priodreðivanju cijene društvene èlanarine.

14. Koliko godina se bavite planinarenjem?Veæina neèlanova izjasnila se da se ne bavi plani-narenjem i zapravo ne osjeæa planinarima, negotek povremeno odlazi na izlete u planine. Ostalekategorije podjednako su raspodijeljene, pri èemutreba imati na umu da je dio onih koji se duljebave planinarenjem (8% ih se bavi više od 10 go-

dina) u mlaðim danima bio uèlanjen u planinarskadruštva, ali danas to više nije. Preostalih 18% onihkoji se redovitije bave planinarenjem a nisu èlano-vi zapravo su skupina ljudi prema kojoj bi trebalousmjeriti najjaèu promidžbu da se uèlane u plani-narsku organizaciju (oni najèešæe nisu znali zaèlanske pogodnosti na 12. pitanju). Zapazili smoda su to pretežno mlaði ljudi. Dodajmo ovome jošjedan statistièki rezultat koji slijedi iz ovih poda-taka: ukupno se èak 9% ljudi koje susreæemo uplaninama bavi planinarenjem razmjerno redovitoi dulje vrijeme, ali nisu uèlanjeni u planinarskuorganizaciju.

Zanimljivi se zakljuèci mogu dobiti i iz poda-taka prikupljenih meðu planinarskim èlanstvom:svi su se èlanovi izjasnili da se planinarenjem baveneko vrijeme, tj. nitko ne plaæa èlanarinu planinar-skoj organizaciji a da zapravo uopæe ne planinari.Dakako, u planinarskim društvima ima i takvihèlanova, ali oni nisu mogli biti obuhvaæeni ovom

360 10, 2004

5. Koliko èesto planinarite?ukupno èlanovi neèlanovi

a) manje od 5 puta godišnje (rijetko) 216 (28%) 37 (9%) 179 (50%)b) 6-15 puta (oko jedanput mjeseèno) 184 (24%) 79 (19%) 105 (29%)c) 16-25 puta (oko dvaput mjeseèno) 117 (15%) 75 (18%) 42 (12%)d) 26-35 puta (oko triput mjeseèno) 160 (20%) 133 (31%) 27 (8%)e) 36-50 (redovito, tj. praktièki svaki vikend) 104 (13%) 100 (23%) 4 (1%)

0 50 100 150 200 250

<5

6-15

16-25

26-35

36-50

13. Koliko èesto idete na izlete i pohode koji se organiziraju u planinarskim društvima?èlanovi neèlanovi

a) nikad 147 (35%) 320 (90%)b) rijetko 109 (26%) 25 (7%)c) povremeno 119 (28%) 10 (3%)d) uglavnom redovito 34 (8%) 1 (0%)e) redovito 15 (3%) 1 (0%)

-200 -100 0 100 200 300 400

nikad

rijetko

povremeno

uglavnom redovito

redovito

HP 10-2004.qxd 26.4.2006 20:23 Page 360

anketom, jer se provodila na terenu. Ovi rezultati,meðutim, vrlo izrazito ukazuju na fluidnost pla-ninarskog èlanstva, tj. na to da se razmjerno malenbroj ljudi planinarenjem bavi duže vrijeme. Dužeod 10 godina planinarenjem se bavi 28% èlanova,a 52% kraæe od 5 godina. Dakako, na to kodsvakog od nas utjeèu mnoge životne okolnosti, noipak rezultat valja uzeti kao èinjenicu da planinar-ska organizacija razmjerno lako gubi èlanstvo, tj.dobar broj ljudi zainteresiranih za planinarenje nezadržava se dugo. U veæini je društava jedan odtemeljnih ciljeva privlaèenje novih èlanova. Ri-jetko se gdje jednaka pozornost posveæuje duljemzadržavanju novih èlanova u prvim mjesecima nji-hova prisustva u planinarskom društvu. Nakon štoprivuèe nove èlanove, trebao bi biti podjednakovažan cilj svakoga društva njihovo zadržavanjeukljuèivanjem u kvalitetnije akcije i meðusobnopovezivanje èlanova.

15. Velièina skupina u kojima se planinari.Rezultat ovog zapažanja podjednako je raspodije-ljen meðu èlanovima i neèlanovima te meðu muš-karcima i ženama i nema osobitog smisla tražitineke snažnije zakljuèke za razne kategorije. Ovajje rezultat takoðer vrlo osjetljiv, jer se npr. anketi-ranjem jedne skupine od 12 èlanova prikupi se 12puta odgovor pod d), dok je za isti broj odgovorapod a) potrebno susresti 12 solo-planinara.

Prema oèekivanju, veæina ispitanika (80%)zateèena je da planinari u skupini od 2 do 5 ljudi.Rezultat potvrðuje uoèljivu èinjenicu koja posljed-njih desetak godina uvelike otežava rad i mijenjaulogu planinarskih društava: kako danas gotovo sviimaju automobile, veæina ljudi na izlete danas ideautom u malim skupinama (jedan ili dva auta), isve je teže okupiti ljude na društvene izletevlakom, odnosno javnim ili unajmljenim autobu-som. Zbog sve èešæeg »grupašenja«, planinarskadruštva sve više postaju mjesta gdje se planinarisusreæu da bi meðusobno isprièali gdje je tko bio,

nego mjesta za okupljanje èlanstva radi dogovoraza iduæe zajednièke izlete.

Rezultat koji takoðer valja posebno razmotriti,posebno sa stajališta sigurnosti u planinama, jestrazmjerno velik broj ljudi koji se kreæu sami poplaninama, ne poštujuæi osnovno planinarsko na-èelo: nikad u planinu sam! I dok je na Medvednicijoš moguæe opravdati solo-planinare, koji nakonposla ili radi priprema za neku visinsku turu plani-nare sami (Medvednica zapravo više i nije plani-na, nego gradski park poput Maksimira), na Vele-bitu i Biokovu ta je pojava zabrinjavajuæa zbogsigurnosti, ali i u sociološkom smislu (planinarenjeje ipak društvena djelatnost ili, ako baš hoæemo,»momèadski šport«).

Danas u planine gotovo nitko ne odlazi sastrahopoštovanjem, veæ uspone na Velebit i Bio-kovo sve više smatramo laganim šetnjama, zane-marujuæi sasvim izvjesne opasnosti u planini.Štoviše, polovina solo-planinara zateèenih naVelebitu pokazala je da su nedovoljno opremljenii neinformirani o putovima i opasnostima, da ho-daju pouzdavajuæi se u zemljovid i mobitel za slu-èaj nesreæe, a mnogi od njih nisu ni èlanovi plani-narske organizacije, niti imaju ikakvog znaèajni-jeg planinarskog iskustva!

10, 2004 361

14. Koliko godina se bavite planinarenjem?èlanovi neèlanovi

a) povremeno odem na izlet, ali se nebavim planinarenjem 0 (0%) 262 (74%)

b) manje od 1 godinu 76 (18%) 22 (6%)c) 1-5 godina 147 (34%) 26 (7%)d) 6-10 godina 82 (20%) 19 (5%)e) 11-20 godina 78 (18%) 20 (6%)f) 21 i više godina 41 (10%) 8 (2%)

-200 -100 0 100 200 300

povremeno

<1 god.

1-5 god.

6-10. god

11-20. god.

21 i više

15. Ispitanik je zateèen da planinari:a) sam (pojedinaèno) 29 (4%)b) u skupini od 2 do 5 ljudi 626 (80%)c) u skupini od 6 do 10 ljudi 80 (10%)d) u skupini od 11 i više ljudi 46 (6%)

HP 10-2004.qxd 26.4.2006 20:23 Page 361

362 10, 2004

ZAKLJUÈAK

Željeni cilj ankete da upoznamo stukturu po-sjetitelja naših planinarskih odredišta uspješno jeostvaren jer su prikupljeni dovoljno reprezentativ-ni podaci koji omoguæuju mnogo zakljuèaka. Re-zultati upozoravaju na uoèljive trendove i ne do-nose veæa iznenaðenja. Neke bitnije zakljuèke

neæemo ovdje isticati ni ponavljati, jer su svi veæuglavnom obraðeni u analizi. Možemo samo pred-ložiti i pozvati vodstva planinarskih udruga i drugezainteresirane da iskoriste ove podatke pri osmiš-ljavanju svojih aktivnosti, jer temeljita analiza sta-nja uvijek predstavlja dobru osnovu za promišlja-nje, osmišljavanje i unapreðivanje svake ljudskedjelatnosti.

Cijenjeno uredništvo,

buduæi da sam dugogodišnji pretplatnik, èitatelj isuradnik »Hrvatskog planinara«, a prije i »Naših plani-na«, te posjedujem u svojoj biblioteci sve brojeve u koji-ma se opisuju speleološke aktivnosti, želim iznijeti svojemišljenje nakon èitanja posljednjeg izašlog broja.

Do sada su se u »Hrvatskom planinaru« uglavnomobjavljivali speleološki èlanci utemeljeni na struènim iliznanstvenim, uvijek moguæe, provjerljivim spoznajama.To je ovaj èasopis u speleološkim krugovima svrstavalou »ozbiljniju« literaturu iz koje se može po nešto novoi zanimljivoga doznati. No, za razliku od prijašnjih, ubroju 9 na stranicama 313-315 objavljen je èlanak »Po-plava u Veternici koncem 19. stoljeæa« s podnaslovom»Zanimljivost iz proslošti špilje Veternice« Vlade Božiæa.Èlanak je popraæen s dvije fotografije u boji i jednomc/b te crtežom prereza dijelova špiljskih kanala.

Napominjem da su u špilji i oko špilje Veterniceradili mnogi poznati i manje poznati geoznanstvenici ispeleolozi (D. Gorjanoviæ-Kramberger, J. Poljak, M.Malez, S. Božièeviæ, M. Èepelak, S. Kolbah, T. Marja-nac, D. Lackoviæ, E. Prelogoviæ, D. Jovièiæ, N. Trenc, mojamalenkost i mnogi drugi) i nikada ni jedan od njih nijeiznio moguænost recentnih poplava i izviranja vode krozdanašnji izlaz Veternice, a kamo li da se je takvo neštomoglo dogoditi u 19. stoljeæu.

Objavljeni èlanak svojim sadržajem, argumentima,pristupom i idejom više pripada znanstvenoj fantastici

nego ozbiljnijoj speleološkoj ili planinarskoj literaturi.

Naime, u èlanku se opisuje usmena predaja nekogseljana N. Zaloka koji je pak nekom Tomašu isprièaoda su mu seljaci prièali »da je na mjestu gdje je danasVeternica, puknuo brijeg, provalila je voda i tekla 24sata...«. Na temelju takve izjave koju je pak objavioDragutin Hirc 1903, autor V. Božiæ zakljuèuje da je dotoga moglo doæi i to navjerojatnije koncem 19. stoljeæa.

Autorov je zakljuèak da je to moguæe stoga jer seje u to vrijeme (1880) zbio »katastrofalni potres koji jesrušio ili jako oštetio oko 1700 kuæa...«. U èlanku sli-jede nebulozni zakljuèci o zaèepljenju Sifona, pa i dru-gih špiljskih kanala, a na prerezu Veternice ucrtan je»potopljeni dio« Veternice. No, da je autor imalo prouèiohidrogeologiju, speleogenezu, sedimentologiju, seiz-motektoniku i neotektoniku podruèja Veternice uoèio bida su mu doneseni zakljuèci potpuno bespredmetni iplod bujne mašte, a ne realnih moguænosti.

Ukazat æu samo na neke:

a) Utjecaj potresa na speleološke objekte znatno jemanji od utjecaja gorskih udara. U Zagrebu su se doga-ðali mnogi potresi, a ovdje æu istaknuti èetiri jaèa kojisu se dogodili 26. ožujka 1502. u 14 sati; 9. studenog1880. u 7 sati i 34 minute; 17. prosinca 1905. godine u23 sata i 16 minuta i 2. sijeènja 1906. godine u 5 sati i27 minuta. Svi su ti potresi bili izmedju VII. i IX. stup-nja MCS ljestvice. Poznati su radovi koji opisuju pona-šanja unutar speleoloških objekata kod katastrofalnih

SPELEO-ZNANSTVENA FANTASTIKA

HP 10-2004.qxd 26.4.2006 20:23 Page 362

10, 2004 363

potresa. Naime, efekt djelovanja na površini terena jedrugaèiji nego u podzemlju i stoga ni jedan od gore na-vedenih potresa nije mogao prouzroèiti »zaèepljenje«Sifona. Recentna mjerenja tektonskih gibanja upodzemnim objektima u Medvednici mogu to ipotvrditi. Možda je trebao provjeriti i gdje je bio epi-centar odnosno hipocentar potresa na kojemu je temeljiosvoje pretpostavke.

b) Kolièina vode koja ponire u sabirnom podruèjuu recentnom vremenu (to se može provjeriti u objav-ljenim hidrogeološkim studijama), kada bi se radilo i ohermetièki zatvorenom sustavu prije bi zatvorila ponorei prelila se preko padina (na Ponikvama bi bilo stvorenojezero), a u Veternici bi onda prolazila i kroz neke dru-ge kanale (primjerice Pakleni kanal, Velebitaški kanal,ponor 16 metara itd.).

c) Raspored i velièina špiljskih kanala u 19. sto-ljeæu u špilji Veternici (osim onih dijelova koje su speleo-lozi kasnije iskopali, prokopali ili izminirali) bila je jed-naka današnjim. Sekundarni sedimenti su mnogo stariji.Nemoguæe bi bilo da su se svi kanali »zaštopali«, a ondavrlo brzo, bez znaèajnijeg razloga »odštopali«, i danema ni jednog traga što ih je to »zastopalo«.

d) Novim sedimentološkim i mikropaleontološkimanalizama bi se, da je bilo ikakve poplave, dobili nalazirecentnih vrsta te smjerovi, intenzitet i dužine transportasedimenata i kretanja vode.

e) Hidraulièki gradijent, popreèni profili, po-roznost, permeabilnost itd. u podruèju litotamnijskihvapnenaca i trijaskih dolomita su razlièiti itd.

Voda je nekada izvirala iz Veternice, alito svakako nije bilo u recentno doba, anaroèito ne u 19. stoljeæu, ma koliko se tozanimljivo èinilo autoru ovog èlanka s bom-bastiènim naslovom. Današnji Sifon je nas-tao nakon sto je voda smanjila protok i pre-stala otjecati kroz Ponor 16 metara, Fosilnudvoranu itd. Novine koje su tada izlazile uZagrebu nikada nisu spomenule sliènu po-javu da je »...voda bila tako jaka da je po-brala po selu sve štale i kotce...«, a da je izvi-rala iz Veternice. Poznate su i današnje po-jave bujica na obroncima Medvednice. Zbogtoga je pred petnaestak godima sagraðenovise zaustavnih brana (i na obližnjem potokuVrapèaku). No, nitko nije nikada pomišljaoda je recentna voda izvirala iz Veternice.

Znanje o speleogenezi Veternice tre-balo bi temeljiti na znanstvenim èinjenicama,

a ne na »raznim prièama vezanim uz špilje i jame kojesu ga oduvijek zanimale...«, kako sam autor piše napoèetku èlanka.

Moram priznati da mi ovakva naša SF literatura jošdo sada nije bila dostupna. Ovaj èlanak vrijedan je kaoi èlanci koji opisuju »veliko jezero u utrobi Medvedniceprilikom buduæih gradnji tunela«.

Ako je autora zanimalo što je N. Zalok rekao, mo-gao je njegovu reèenicu »...prisluškuju na otvor špilje,gdje je furt drndalo kak mašina drnda« prokomentiratida su ljudi snažno strujanje vjetra tada protumaèili kaokretanje vode, a ne navesti potpuno nebulozne zakljuèkeda se je to uopæe moglo dogoditi u 19. stoljeæu. To seèesto puta može doživjeti na terenu kada nas se upozo-rava na podzemnu vodu, a rijeè je o strujanju zraka.

Da zakljuèim! Možemo biti potpuno sigurni da se»poplava« u Veternici nije dogodila koncem 19. stoljeæaonako kako ju je opisao autor èlanka. Postoje strukekoje se znanstveno bave odreðenim podruèima i nijezgodno kada se donose zakljuèci koji se ne temelje naznanjima tih provjerenih struka. U protivnom to možeslièiti odreðivanju dubine jame uz pomoæ bacanja kame-na, a da se ne pozovu speleolozi i nakon istraživanjaèuje njihovo mišljenje o toj jami.

Molim da u skladu s uvriježenim normama objaviteovu reakciju na objavljeni èlanak da vjerni èitatelji»Hrvatskog planinara« budu obaviješteni i ne ostanu uzabludi da uopæe i postoji moguænost da je u novije vri-jeme u Veternici bila »poplava«. Isprièavam se na oštrimrijeèima, ali na ovakav sam èlanak morao reagirati.

prof. dr. Mladen Garašiæ, dipl. ing. geol.

Kada je zadnji put kroz ovaj otvor bio izvor vode?

foto: Željka Lisak

HP 10-2004.qxd 26.4.2006 20:23 Page 363

364 10, 2004

ÈIŠÆENJE OKOLIŠAROSSIJEVOGSKLONIŠTA

HPD »Sv. Patrik« i udruga»Ekosspiritus« iz Samobora or-ganizirali su od 22. do 29. srpnjaljetni kamp u Lomskoj dulibi napodruèju Nacionalnog parka»Sjeverni Velebit«. Tridesetaksudionika posjetilo je okolne vr-hunce u Hajduèkim kukovima,Mali Rajinac, Veliki Zavižan,Gromovaèu, Crikvenu, Novotni-jev kuk i druge, uživajuæi u lje-potama Velebita.

U srijedu 28. srpnja izvede-na je i mala ekološka akcija ublizini Rossijevog skloništa. Su-dionici akcije pokupili su smeæeispod obližnjih grmova klekovine i njime napunili èakšest velikih vreæa, te ga na leðima iznijeli do Škrbinedrage gdje su ga preuzeli djelatnici Nacionalnog parkai odvezli s Velebita. Zahvaljujemo upravi NP »SjeverniVelebit« te obitelji Vukušiæ i trgovini »Ruža« iz Kras-nog na pomoæi pri organizaciji ovog tabora.

Radovan Libriæ

POPRAVLJENAPREMUŽIÆEVA STAZA

U proljeæe 2002. Hrvatske šume, Uprava šumaGospiæ, Šumarija Karlobag probila je novu protupožar-nu prosjeku s elementima šumske ceste na potezu Dubo-ko - Kugina kuæa, dugaèkom 11.800 metara, kroz netak-nutu prirodu srednjeg Velebita. Buduæi da trasu prosjekenije odobrila Uprava za zaštitu prirode ondašnjeg Mini-starstva zaštite okoliša i prostornog ureðenja, odnosnoda je projektirana suprotno zadanim uvjetima zaštiteprirode koji su propisani Zakonom o zaštiti prirode zasve zahvate unutar zaštiæenog podruèja prirode - Parkaprirode Velebit, poglavito zbog prekidanja Premužiæeve

Nakon ovih vreća, okoliš Rossijevog skloništa bio je čišći foto: Zlatko Cesnik

Detalj izvedbe križanja foto: Juraj Posarić

HP 10-2004.qxd 26.4.2006 20:23 Page 364

10, 2004 365

staze (neformalnog spomenika graditeljske baštine), toje inspekcijskim rješenjem ona stavljena izvan uporabei naložena je izrada programa sanacije i sanacija nepri-mjerenih zahvata.

Naime, inspekcijskim je oèevidom utvrðeno da jeizvedena prosjeka na tri mjesta, i to: kod Jeliniæa Drage(Plane), Baèiæ dulibice i Jatare kod Skorpovca, »prega-zila« Premužiæevu stazu, tako da njeni elementi uopæenisu bili vidljivi u cijeloj širini izvedene šumske promet-nice.

U HP 10/2002 o tome su pisali Vlado Prpiæ i To-mislav Èaniæ, svaki sa svojega motrišta.

Tijekom protekle dvije godine je Javna ustanovaPark prirode »Velebit« zajedno s Hrvatskim šumama iUpravom za zaštitu prirode tražila rješenje za djelotvor-nu sanaciju nastalog problema, a Nadzornièka je službaParka prirode redovnim ophodnjama pratila poštivanjeinspekcijskih mjera, poglavito zabranu prometa (poèet-

ne toèke prometnice su sukladno inspekcijskom rješenjuosigurane šumarskim rampama).

U lipnju 2004. godine je Javna ustanova obavi-jestila Inspekciju zaštite prirode (sada u Ministarstvukulture) da su ošteæenja na Premužiæevoj stazi poprav-ljena, što je i potvrðeno oèevidom obavljenim krajemkolovoza ove godine. Sva tri mjesta popravljena su takoda je razina prosjeke izjednaèena s razinom Premužiæe-ve staze, te se one sad križaju u razini, a trasa Premuži-æeve staze obnovljena je postavljanjem kamenih ploèau izvornoj širini, koje su jasno vidljive unutar tijela pro-sjeke. Kao novost, na svakoj strani staze, prije križanjas prosjekom, postavljene su okomite kamene ploèe soznakom Premužiæeve staze.

Izvedena prometnica i dalje æe služiti iskljuèivonamjeni radi koje je izgraðena: kao protupožarna pro-sjeka i tehnièka prometnica Hrvatskih šuma, tj. njomeæe biti zabranjen promet ostalim motornim vozilima.

Juraj Posariæ

POVJESNICA HPD »KAPELA«Veæ je postao pomalo obièaj da planinarska društva

u prigodi svojih znaèajnijih obljetnica izdaju prigodnepublikacije u kojima predstavljaju svoju djelatnost.Jednu takvu izdalo je i zagrebaèko HPD »Kapela« upovodu svoje 50. obljetnicekoja se navršava ove godine.Ipak, rijetko koja publikacijatakvog karaktera je tolikosadržajna i atraktivna, kakoobiljem lijepih slika tako ibrojnim uspjelim èlancimakoji doèaravaju planinarskiživot u tom društvu.

Povjesnica ima 155 stra-nica, tvrdo je ukorièena i bo-gato ilustrirana c/b slikama islikama u boji. Na uvodnimstranicama je kronološki pre-gled prvih 50 godina društva,zatim slijedi 40-ak èlanaka od

25 autora, a na kraju su biografije zasužnih èlanova istatistièki podaci. U èlancima, dakako, najviše prostoraposveæeno je podruèju Velike Kapele kojoj su kapelašiprivrženi veæ desetljeæima kao rijetko koje drugodruštvo u Hrvatskoj. Posebno je zanimljiv prikaz izgrad-

nje i brojnih obnavljanja plani-narskih kuæa na Bijelim stije-nama i na drugim toèkama naKapelskom planinarskom pu-tu, koji je izveden u suradnji sHPD »Vihor« iz Zagreba.

U stvaranju Povjesnice susudjelovali gotovo svi aktiv-niji èlanovi HPD »Kapela«, aglavni urednik je DragutinHanžek. Povjesnica se moženabaviti u HPD »Kapela«,Mesnièka 1 i kod izdavaèa»Hinus« iz Zagreba.

Alan Èaplar

HP 10-2004.qxd 26.4.2006 20:23 Page 365

ODRŽAN DAN LIPE I 47. SLET ZPP-aObilna kiša nošena vjetrom i naglo zahlaðenje sa

subote na nedjelju nisu previše omeli planinare da se unedjelju, 13. lipnja 2004., u velikom broju okupe kodplaninarskog doma »Lipa« na Medvednici. Povod je biovišestruk: obilježavao se Dan »Lipe« i 47. slet planinar-skih društava Hrvatskog zagorja, Prigorja i Meðimurja,koja èine meðudruštveni savjet Zagorskog planinarskogputa. Uz domaæina, HPD »Lipa«, bilo je prisutno 19društava, meðu kojima je najbrojnije bilo HPD»Ivanèica« iz Ivanca sa 40 èlanova. Pozivu na ovaj skupodazvalo se i nekoliko planinarskih društava koja nisuèlanovi ZPP-a (od Šibenika do Podravine i Slavonije)te se pridružilo slavlju i sudjelovalo u natjecanjima.

Susret je protekao u ugodnom druženju u ovaj puta,pretijesnom planinarskom domu gdje se za dobar ugoðajpobrinuo glazbeni sastav »Ausvinkl«. Svakako je naj-zanimljiviji bio natjecateljski dio s natjecanjima u trèa-nju, bacanju kugle te vrlo buèno popraæenim natjecan-jem u potezanju užeta. Iako je kiša prije samog poèetkatrèanja poèinjala jaèe padati, nije zaustavila 12 trkaèa itrkaèica da se dokažu na vrlo zahtjevnoj stazi. Da jestaza vrlo dobro odabrana i pri-premljena, ocijenio je i naš pro-slavljeni sudonik Olimpijskihigara 1952. u Helsinkiju i pred-sjednik PS Zagreba, vitalni osam-desetèetverogodišnji Zdravko Ce-raj koji je, prije poèetka natjeca-nja, održao i zagrijavanje natje-catelja. Najbrži su bili Antun Ka-sapoviæ (HPD »Sunovrat«, Ður-ðenovac) te Željko Stankir i JosipPleadin iz HPD »Borik«, Ðurðe-vac, a najbrže Martina Zajec, AnaSobota (HPD »Borik«, Ðurðevac)i Željka Lisak (HPD »Sunovrat«,Ðurðenovac). U bacanju kugle sbaèenih 10,58 m dominirao jeIvan Levak iz HPD »Blagus«,dok je drugi bio Stjepan Kuštele-ga iz HPD »Ivanèica« s 9,80 m.

S baèenih 9,65 m treæi je bio pobjednik trèanja, Ðurðe-novèanin Antun Kasapoviæ. Da su i planinarke spremneza izazove potvrðuju i dvije djevojke koje su, zajedno smuškima, bacale kuglu, te su ih neke i prebacile. Pobi-jedila je Dalija Posariæ (HPD »Bilo« Koprivnica) ispredÐurðevèanke Ane Sobote.

Natjecanje je završeno najatraktivnijom discipli-nom - potezanjem užeta. Iako je trava bila mokra, pa sui gojzerice klizile, borba je bila dobra. Za prvo mjestopotezali su se HPD »Lipa« i HPD »Blagus«. Uspješnijisu u dva potezanja bili susjedi iz Blaguše, na što su do-maæini, opravdavajuæi svoj poraz i èestitajuæi protiv-nicima rekli da su ovi drugi više popili. Treæe su mjestozauzeli deèki iz HPD »Ivanèica«, a èetvrto je bilo HPD»Bilo«.

Fizièku je snagu trebalo malo obuzdati, za što sepobrinuo mladi veleèasni Branko Koretiæ iz župe Sv.Pavla u Retkovcu, služeæi misu u kapelici Hrvatskihmuèenika, ispunivši nas protom duhovnim mirom i za-hvalom za proživljeni dan.

Vladimir Beštak

366 10, 2004

Na startu planinarske utrke na Lipi foto: Vladimir Beštak

HP 10-2004.qxd 26.4.2006 20:23 Page 366

HODOÈAŠÆE ZA VELIKU GOSPUNA VELIKO RUJNO

I ove se godine, prigodom crkvenog blagdana Ve-like Gospe, na Velikom Rujnu okupilo više od 500hodoèasnika, od kojih preko stotinu planinara iz èitaveHrvatske. Uoèi Blagdana održano je tradicionalno bdi-jenje kod kapelice Gospe od Rujna. Veæ u jutarnjimsatima poèele su dolaziti kolone hodoèasnika iz Stari-grada, ali i od Paklenice preko Stražbenice, a bilo je inekoliko skupina planinara koji su došli iz smjera Stapapreko Malog Rujna.

U 11 sati služena je sveta misa koju je predvodioveleèasni Mario Sikirica iz Starigrada us asistencijupoznatog planinara sveæenika Mije Gorskog iz Zagreba.Svetu misu popratili su svojim pjesmama planinari»Stanka Kempnija«, nakon koje je uslijedila procesija svelikom slikom Gospe od Rujna. Blagdansko raspolo-ženje uvelièali su i maratonci - trkaèi, koji su trèali odStarigrada.

Tomislav Èaniæ

10, 2004 367

Tijekom ljeta tiskano je novo izdanje planinar-skih dnevnika. Za razliku od prijašnjih izdanja, ovoje tvrdo ukorièeno i na koricama ima atraktivne slikeiz hrvatskih planina (tiskana su èetiri tipa razlièitihkorica). U dnevniku su kratke upute za pripremu po-hoda i planinarenje, upute za prvu pomoæ i pozivanjegorskih spašavatelja u sluèaju nesreæa, a zatim sli-

jede aktualni popisi planinarskih kuæa i adresar pla-ninarskih udruga. Više od 150 praznih stranica pred-viðeno je za otiskivanje žigova i zabilješke.

Dnevnici se mogu nabaviti ili naruèiti u Hrvat-skom planinarskom savezu, Kozarèeva 22, tel/fax.01/48-24-142, tel. 01/48-23-624, e-mail: hps@inet.hr.Cijena dnevnika je 25 kuna.

TISKANI NOVI PLANINARSKI DNEVNICI

HP 10-2004.qxd 26.4.2006 20:24 Page 367

PLANINARSKA ZABAVA6. STUDENOGA U GOSPIÆU

U subotu 6. studenog PD »Željeznièar« iz Gospiæaobilježava dan društva u hotelu »Ana« u Gospiæu. Poèe-tak je u 19 sati, a nakon službenog dijela programa odr-žat æe se planinarska zabava uz bogatu tombolu i ples.

Za zainteresirana planinarska društva izvan Gospi-æa osigurano je noæenje u sportskoj dvorani (ponijetivreæe za spavanje) i izlet po dijelu buduæeg planinarskog

puta »Lièki gorski biseri«. Iæi æe se trasom Baške Ošta-rije - Crne grede - Crni vrh - Sklopina - Oštri Kozjak -Brušane. Izlet je predviðen u subotu s poèetkom u 15sati. Svoj dolazak na Planinarsku zabavu zainteresiranitrebaju javiti na fax 053/574-065 najkasnije do 2. stude-noga. Za sve ostale obavijesti nazocite 098/961-00-42(T. Èaniæ) ili 098/164-10-31 (Milan Štajduhar). Pridru-žite nam se na Velebitu i na proslavi Dana Društva!

Tomislav Èaniæ

368 10, 2004

HP 10-2004.qxd 26.4.2006 20:24 Page 368

������������������� ��� ������������������

#��#�������� �����������$C �����������$C

5��������������;���� �����������<�������#����9��������������������������������������� ������������������������� ��� ��������������������-4��5���������������� �� ����� �������� ����������� ��������� �������������� ���������5�����������������

I���������� �����������������������9������9���9�������%'S%&����,�����!�/�������������� �����9��������%:77S%H77���S���������!���������� �������������#����A������9������������������������� ���� ������������������������� ����������� ����������9���� ����������� �����������������������������������4���������������:7���� �������:77>���� ����������� �����������8� ����������������������� !�" ��#����$$!%&&&&� ��'����� ��� ������ ;��� 9�����������;E ������������� �0�

4������� �����������!�������������-���� �������������������������������������������������������5��!���������������������������������������� ������������� ������ ���� ����� �� ���������������� ��� ��

4�����!������������5���������������-����������������5������������������ �����������������������!��������������������������������� ������-����� ������������������!�� ����������������������������

������������������������ ������������ ����������4�����!�� ���������������������������������������

���� �8

�/���������� ��������� ������������

�/����� ��������� �����!�

�/��������������

�/ ������������������������� �����������

�/� �������������������� ���������

5� �������������������������� ���������� ������%7� �������3�����������������������%7 ����������������������������������� �����������������������������������!�������������� �������������� ����� ����������������!�������

F�������������������������!�� ������ ��� ������� �������� ���������!���� ������� ���������������������������������� ��� �������!��������������������������������������� �������� ��������������������!��� �������������#�������������������������������������������� ��� ����������������!��������������

4�����������9������9�������������������="������!��������������������������!��������������������� �������%7�� ��������:77>�

( ��/������� �E"

HP 09-2004 C.qxd 22. 8. 2004. 16:32 Page 329

HP 09-2004 korice.qxd 22. 8. 2004. 12:27 Page 8