Almir IMŠIREVIĆ
KAD BIOVO BIO FILM...
Januar 2012
LICA:
OTAC
MAJKA
BRAT
TETKA
KOMŠIJA
TERITORIJALAC
ALADIN
Nicephore NIEPCE, Prva fotografija na svijetu, 1826. god.
ALADIN (off)
Zovem se Aladin Zirić. Naučio sam hodati u Sarajevu 1971. godine. Na prvoj fotografiji u porodičnom albumu, koju je svojim Zenit aparatom zabilježio moj otac Ibrahim, sjedim u dječijim kolicima. Nasmješeno i mutno lice moje majke ostalo je u pozadini. Prvu fotografiju na svijetu napravio je Francuz Nicephore
Niepce 1826. godine. Sa svoga prozora uslikao je golubarnik, drvo i komad zamućenog neba. Rastvarač je pravio od lavandinog ulja i bijelog petroleja. Prva slika je mirisala. 145 godina kasnije, moja majka Esma, čitala je „Hiljadu i jednu noć“. Dali su mi ime Aladin, ali ne i čarobnu lampu. Kad bih imao tu lampu...i
kad bih imao tri želje...
1. ENT. KUĆA. DANApril 1992.
Soba u polumraku. Otac razvija fotografije, majka pokušava udjenuti konac.
OTAC
Jebem ti sliku!
MAJKA
Šta je bilo?
OTAC
Nestala.
MAJKA
Slika nestala?
OTAC
Vidiš...nema!!!
MAJKA
Možda nisi dobro...
OTAC
Šta nisam dobro?
Šta pričaš? Hajd začepi, molim te!
MAJKA
Pusti, nije važno.
OTAC
Nije važno? E, blago tebi, Esma. Tebi ništa
nije važno.
MAJKA
Jesi završio? Da upalim svjetlo.
OTAC
Nisam.
MAJKA
Ne mogu da šijem u mraku.
OTAC
Šta sad imaš da šiješ? Kome?
MAJKA
Nikome. Sebi.
Ulazi BRAT.
BRAT
Zdravo. Jeste vidjeli gužve vani? Ne gledate tv? Ima bar 5000 ljudi.
MAJKA
Šta hoće?
BRAT
Ne znam. Ništa. Pjevaju.
MAJKA
Pjevaju?
BRAT
Aha.
MAJKA
Bože, kako...
OTAC
Šuti!
MAJKA
Šta...
OTAC
Šuti!
Osluškuju nekoliko trenutaka.
BRAT
Šta je bilo?
OTAC
Jeste čuli?
MAJKA
Šta?
OTAC
Voz.
BRAT
Stari, bolan, kakav voz?
OTAC
Voz, znaš valjda šta je voz!
BRAT
Dobro, dobro.
MAJKA
Ne ljuti se, samo kaže.
OTAC
Nema on šta govoriti dok ga ne pitam!
BRAT
Pa, pit'o si...
OTAC
Začepi! Pit'o sam jesi čuo voz! Jesam li?
BRAT
Da.
OTAC
Šta da? Znači, čuo si?
BRAT
Ne.
OTAC
Šta sad ne? Jesi čuo ili nisi? Sad si rek'o da.
BRAT
Nisam, rek'o sam ne, a ne da.
OTAC
Ubiću ga, majke mi!
BRAT
Pit'o si jesi li rek'o, i ja sam odgovorio „da“, a jesam li čuo voz – ne.
OTAC
Jel ti to mene zajebavaš?!
MAJKA
Pusti dijete, nije čuo nikakav voz.
BRAT
Nisam.
OTAC
Tako, bolan , kratko i jasno.
MAJKA
Pruga je bar pet kilometara odavde. Kako ćemo čuti?
OTAC
Fino. Ja čujem.
MAJKA
Ti vozove uvijek čuješ.
BRAT (digne ruku)
Stari, mogu li samo nešto?
OTAC
Reci.
BRAT
Vozovi ne rade već par dana...zbog ove frke.
OTAC
Majku im jebem...svima. Kakva je zemlja bez vozova?!
Pauza.
BRAT
Mama, šta kažeš?
Stane ispred nje, kao da pozira.
MAJKA
O čemu?
BRAT
A? Pogledaj...
MAJKA
Šta? Osmjehne se Ma, jesil' se to ti...
BRAT
Jesam, jesam. Kako izgleda?
MAJKA
Dođi...ljubi majka...
OTAC
Šta je bilo?
MAJKA
Obrij'o se. Prvi put u životu...
OTAC
Ja mislio on guzio nešto.
MAJKA
Ibro, neka te.
Otac zagleda Brata.
OTAC
Amaterski rad. Evo, ostavio ti malo ovdje.
BRAT
Gdje?
OTAC
Tu.
Pucanj.
MAJKA
Bože...!
OTAC
Sagni se...čuvaj...spustite glave!
BRAT
Šta je bilo?
OTAC
Pucaju, mamu im jebem demokratsku!
MAJKA
Ko puca, dragi Ibro?
OTAC
Ko puca? Šta ja znam ko puca? Kurac puca! Čučni dole i šuti! Bratu Jesu ovo ti tvoji što pjevaju?
Prema prozoru Mamu vam jebem!
Ulazi TETKA kose zamotane u peškir.
TETKA
Šta je bilo?
BRAT
Tetka, sagni se. Pucaju.
TETKA
A što ste u mraku?
Uključi svjetlo.
OTAC
Ne, ne! E, jebi ga!
TETKA
Šta je sad?
OTAC
Sjeba mi slike. E, pa stvarno ne može....ode sve u sto pički materina.
TETKA
Izvini.
MAJKA
Dobro je, dobro je. Sve će biti dobro.
OTAC
Sve je crno...vidi...nestalo...sve nestalo.
TETKA
Izvini.
Otac razgleda upropaštene fotografije, dotučen.
TETKA
Ja se ofarbala.
OTAC
Nema veze. Jebo slike.
MAJKA
I ne moraš stalno psovati. Tetki Kako je ispalo?
Tetka skida peškir sa glave. Na kosi ima izrazito veliki bijeli pramen,
poput Indire Gandi.
TETKA
A?
MAJKA
Prelijepo.
TETKA
Sama napravila. Možeš misliti, oni u salonu nikad nisu
čuli za Indiru Gandi.
OTAC
Danas sam popizdio kad sam vidio kakva je gužva
u jebenom tramvaju. Govnari se natovarili, ne možeš
disati, pička im materina seljačka. Bleje k'o ovce, prde,
podriguju, a onda...neka ženturača...došlo mi da je raspalim
kišobranom po labrnji. Poslije dva sata, kod „Gradske kafane“...
ponovo ona.
Pauza.
BRAT
I?
OTAC
Šta i? Ništa. Gdje je Aladin ?
MAJKA
Otiš'o do fakulteta.
OTAC
Danas na fakultet? E, pišam ti se ja na znanje.
Brat uzima gitaru u futroli.
BRAT
Odoh i ja.
MAJKA
Gdje ćeš sad?
BRAT
Na probu.
Poljubi majku i krene.
OTAC
Irfane!
Brat zastane.
OTAC
Dođi 'vamo. Daje mu pare Evo.
BRAT
Hvala, stari.
OTAC
To ti je za brijanje. Al' da nađeš profesionalca.
BRAT
Hoću, hoću.
Izađe.
TETKA
Znaš šta je Indira Gandi jednom rekla o protestima?
Louis Jacques Daguerre, BOULEVARD du TEMPLE, Pariz 1838.
ALADIN off
U aprilu 1992. godine, u New Yorku, umro Isaac Asimov. Billy Idol kažnjen novčanom kaznom zbog nasilja nad suprugom. David Bowie oženio foto-model
Iman. Microsoft izbacio Windows 3.1. U blizini Pariza otvoren Euro-Disney. Drugog maja, na vrhu Engleske top liste je „The Cure“ sa pjesmom „Wish“.
6. Maja 1992. Godine, u Parizu, umrla Marlen Dietrich.
Louis Jacques Daguerre je 1838. godine fotografisao pariški bulevar. U donjem lijevom uglu vide se dvije ljudske figure, čistač cipela i njegova mušterija
Ekspozicija je trajala osam sati. Nesavršeni aparat nije bio u stanju zabilježiti pokret. Nestali su šetači, vozila i ptice...Na zid kuće trebalo bi napisati – „PAZI
SNAJPER!“
2. ENT. KUĆA. NOĆ
Maj 1992.
Otac čita. Tetka meditira. Brat prebira po žicama gitare.
MAJKA (na telefonu)
To se ne može opisati, kad ti kažem...Da, da...pun
tramvaj, a onda još vrućina, mirisi, fuj, da poludiš...jeste, jeste...
Taj dan sam obukla onu svoju novu haljinu, znaš onu sa plavim
cvjetovima...bež boja...a tek materijal, tako je nježan pod rukom...
aha, da, da...kad bolje razmislim nisam je puno ni platila...
tačno...samo kad znaš gdje treba tražiti...Uglavnom...Molim?...Da....
Šta?...Kako?....Ne mogu da vjerujem?...U crnoj majici...Bože...Gdje poslije?...Gdje? Kod „Gradske kafane“?...I?....Halo...halo...
Ostalima
Prekinu se veza.
OTAC
Baš šteta.
Majka sjeda za šivaću mašinu, šije.
OTAC
Znaš ti, mali, kuda treba proć kad se ide vozom za Beograd?
BRAT
Šta ću u Beogradu?
OTAC
Ne trebaš ti nigdje, kretenu. Pitam onako, znaš li
stanice kroz koje prolazi voz Sarajevo – Beograd?
MAJKA
Pusti dijete, Ibro.
OTAC
Šta će mu biti? Ovo je istorija, od toga se ne umire.
BRAT
U to nisam siguran.
Otac ga gađa knjigom. Promaši.
OTAC
Pička ti materina! Ti ćeš mene učiti!?
Brat podiže knjigu.
BRAT
Otkad je red vožnje knjiga istorije?
OTAC
Vrati to 'vamo.
MAJKA
Ima dijete pravo.
OTAC
Daj knjigu.
Pažljivo dodaje knjigu. Tetka ustaje.
TETKA
Ne može se ovdje ni meditirati na miru.
OTAC
Ne može se ovdje mnogo šta. Ako ti se ne sviđa,
vrata su ti otvorena.
MAJKA
Ibro!
TETKA
Uredu je...znaš. Ima on pravo. Treba ići.
MAJKA
Indira, šta pričaš....
BRAT gledajući akvarij
Mama, gdje su ribice?
MAJKA
Šta?
BRAT
Ribice...?
MAJKA
Uginule. Juče zadnju našla na podu...tu pored.
Iskočila, valjda...ne znam.
BRAT
Iskočila?
TETKA
I ribice osjete.
Tetka uzima telefon.
TETKA
Halo...jel' aerodrom?...Dobar dan...Molim vas...
Interesuje me let za...Kako nema?...Ni jedan?...Kako mislite samo djeca?...
Ne, nemam djece, kakve to veze ima...Molim vas...halo...Ko je to?
Da?...Indira, zašto?...Ko?...Da...da...Kako?...Hoću, hoću...ne brinite...jesam, zapamtila sam...hoće...nema na čemu....Doviđenja.
Spusti slušalicu.
MAJKA
Šta je bilo?
TETKA
Alija.
MAJKA
Šta Alija?
TETKA
Na telefonu.
OTAC
Koji Alija?
TETKA
Izetbegović.
OTAC
Ko?
TETKA
Predsjednik.
OTAC
Hajd, Indira, ne seri, Boga ti.
MAJKA
Pa, jesi zvala aerodrom?
Tetka klimne potvrdno glavom.
MAJKA
I?
TETKA
Prvo pričala s nekim gospodinom, rekao mi nema letova...
osim za djecu...
BRAT
I Jevreje. Danas otišao konvoj Jevreja.
TETKA
A onda slušalicu uzeo Alija.
OTAC
I šta je rek'o? Da će on voziti djecu, pa da se ne brinemo?
TETKA
Rek'o je da je uhapšen.
OTAC
Ko?
TETKA
On...Alija.
OTAC Majci
Ma, vidiš da nas zajebava...
TETKA
Uhapšen!
OTAC
Na aerodromu?
TETKA
Da.
MAJKA
A ko ga je uhapsio?
TETKA
JNA.
OTAC
JNA hapsi po aerodromu? Nemaju pametnija posla. A Plavšićka je
sigurno stjuardesa?
TETKA
Drže ga tamo...njega i kćerku. Ne daju mu da dođe
u predsjedništvo.
Pauza
OTAC
A jesi sigurna da je on?
TETKA
Jesam.
OTAC
Možda se neko...
TETKA
On je.
Pauza
BRAT
I šta je htio?
TETKA
Da javim u predsjedništvo.
OTAC
Šta?
TETKA
Pa, da je uhapšen.
OTAC
Otkud nama broj predsjedništva? Sigurno ga ne daju na
Informacijama...I šta se mi imamo mješati. Nek' on sam...
TETKA
Ne daju mu...zamolio je...ili da javim televiziji.
MAJKA
Šta ćemo?
TETKA
Ne znam.
OTAC
Ja ne bih...nek zove sam. Mene nisu zvali ni kad su
razjebavali Jugoslaviju. Koji kurac sad zove?
Kucanje na vratima
MAJKA
Ko je sad?
OTAC
Da nije Karadžić? Onaj zove, ovaj doš'o, ko zna,
sve je moguće. Ko je?
Ulazi Komšija, u ruci mu debela crna knjiga.
MAJKA
Komšija svratio.
KOMŠIJA
Dobro veče...Ibro...Indira...
OTAC
Dušane, prijatelju. Sjedni. Esma, donesi...Sjedni, Dušane.
Otac otvara šah, reda figure.
KOMŠIJA
Hvala...Bratu Kako si ti, Irfane?
BRAT
Dobro, čika Dušane.
OTAC
Esma, naspi.
KOMŠIJA
Ne treba, stvarno. Samo sam svratio...
MAJKA
Kako su tvoji?
KOMŠIJA
Dobro, hvala.
OTAC
E, pa, živjeli!
KOMŠIJA
Živjeli...Nego, Esma, da ne zaboravim...evo, Mira ti
poslala one tablete, što ste pričali...
MAJKA
E, hvala joj...kako se sjetila...
KOMŠIJA
Na lijeku se ne zahvaljuje.
MAJKA
A što i ona nije svratila?
KOMŠIJA
Nije mogla, stvarno...radi nešto.
Par trenutaka bez riječi igraju šah.
Za to vrijeme Brat je razgledao prazan akvarijum, potom zavukao ruku i
nešto izvukao.
BRAT
Vidi te ovo.
TETKA
Šta je to?
BRAT
Iz akvarijuma. Metak.
TETKA
Iz akvarijuma?
OTAC
Daj 'vamo!
Dodaje mu metak. Otac ga razgleda.
BRAT
Zamisli, u akvarijumu...
MAJKA
Baci to...nosi mi iz kuće...
BRAT
Nemoj...za uspomenu.
OTAC
Za uspomenu?
BRAT
Da.
OTAC
O, mater ti jebem, za uspomenu...Jesi ga čuo?
KOMŠIJA
Neka, Ibro...
OTAC
Mrš u sobu!
Brat izađe.
OTAC praveći novi potez
Šah!
KOMŠIJA
Ne znam...Meni ovo sve...
OTAC
Šta?
KOMŠIJA
Miriše na rat.
MAJKA
Gluho bilo. Ne govori tako...
OTAC
Meni miriše na šljivu. Živio!
Otpije veliki gutljaj.
KOMŠIJA
Živio.
OTAC
Na rat, kažeš?
KOMŠIJA
Da.
TETKA
Znate šta je Indira Gandi rekla o ratu?
OTAC
Još po jednu?
KOMŠIJA
Stvarno ne bih...
Otac dosipa piće.
KOMŠIJA
Esma, čuješ li se sa svojima? Šta kažu, kako je u Prijedoru?
MAJKA
Dobro su. Godine rade svoje, al' dobro su. Otac biciklom ode do pijace...
OTAC
A, Dušane...reci ti meni...
KOMŠIJA
Šta?
OTAC
Između koga?
KOMŠIJA
Šta između koga?
OTAC
U križaljkama kažu – sukob dvaju oružanih snaga...Kojih, pitam ja tebe? Kojih strana?
TETKA
Dvaju ili više ...strana.
OTAC
Indira, ne seri, pričam sa čovjekom. Između koga, Dušane?
KOMŠIJA
Šta ja znam...između svih...
OTAC
Ko su svi, to te ja pitam. Ko?
KOMŠIJA
Ibrahime, znaš i ti k'o i ja. Nismo djeca.
OTAC
Šta smo?
MAJKA
Skloniću ja ovu rakiju...
OTAC
Ti i ja, Dušane...Jesmo na istoj strani?
KOMŠIJA
Ko nas pita?
OTAC
Ja pitam.
MAJKA
Nije čovjek doš'o da ga ti...
OTAC
Pričamo! Šta tu ima loše? Jel'? Još nije zaratilo. Il' jeste?...Šah!
KOMŠIJA
Znam samo da ovo nije od juče.
OTAC
Od kad je, Dušane?
KOMŠIJA
Mi danas putujemo...Došao sam da se pozdravimo.
MAJKA
Gdje ćete?
KOMŠIJA
Kod Mirinih, u Kruševac.
OTAC
Ja sam tamo služio vojsku.
KOMŠIJA
Znam, prič'o si mi. Eto...Esma...hvala ti.
Zagrli je.
KOMŠIJA
Indira...
Ispruži knjigu.
KOMŠIJA
A ovo...htio sam, ako nije problem, da zamolim Aladina...
Gdje je on?
MAJKA
Kod cure je.
KOMŠIJA
Aha...Da mu date...da mi pričuva...dok ovo ne prođe...ako može.
MAJKA
Ma, ne brini.
TETKA
A šta je to?
KOMŠIJA
Biblija. Uspomena od oca. Vidiš...potpis'o...štampano prije onog rata.
OTAC
Jesu njega ono ubile Ustaše?
KOMŠIJA
Jesu.
Majka prisloni knjigu na grudi.
OTAC
A što je ne poneseš? Na granicama, koliko ja znam, traže drogu i oružje.
KOMŠIJA
Baš tako, Ibro. Danas ne znaš ni gdje je granica, ni šta je droga a šta oružje.
MAJKA
Ne brini...Čuvaće Aladin.
Pauza
KOMŠIJA
I još nešto...Esma...
MAJKA
Reci, Dušane.
Komšija izvuče ključ iz džepa.
MAJKA
Ključ?
KOMŠIJA
Da, od stana...da pričuvate...ako nije...Nemamo kome drugom...Vi ste nam...
OTAC
Najbliži?
MAJKA
Pa, vratićete se vi brzo, jel tako? Par dana i...sve će biti...
KOMŠIJA
Hoće... hoće, Esma. Biće dobro... Hvala ti...
I...Mira te zamolila da joj cvijeće...
MAJKA
Ništa ne brini.
KOMŠIJA
Ono s velikim listovima...
MAJKA
Adamove suze.
KOMŠIJA
Molim?
MAJKA
Tako se zove, Adamove suze.
KOMŠIJA
Ne znam. Kaže, treba mu...nešto...ne znam...zaboravio sam. Nije važno. Javiće. Zvaćemo... Pa, onda...idem ja...Hvala vam...Čuvajte se.
MAJKA
Sretan put.
Komšija izađe. Pauza.
OTAC Majci
Šta ti plačeš?
MAJKA
Ne plačem.
OTAC
Da si prestala iste sekunde!
Otac sjedne. Razgleda metak, vrati ga u akvarijum.
TETKA
I?
OTAC
Šta?
TETKA
Da ja zovem predsjedništvo?
ALADIN off
U avgustu 1992., na Wimbldonu, Steffi Graf pobijedila Moniku Seleš. Papa Ivan Pavao II hospitaliziran zbog tumora. Udala se Whitney Houston. Vaclav Havel
dao ostavku. Pablo Escobar pobjegao iz zatvora. Bruce Springsteen započeo svjestsku turneju. Sahranjen Haile Selassie. 25. avgusta 1992., u Barceloni,
otvorene ljetne Olimpijske igre. U opkoljeno Sarajevo ušao strip „Dylan Dog“, o istraživaču noćnih mora kojeg je volio moj brat Irfan. Ja više volim Spidermana,
on je u slobodno vrijeme fotograf. ..Tog avgusta, moj otac je , sa našeg prozora, napravio svoju zadnju fotografiju. Golub, drvo, komad neba...
3. ENT. KUĆA. DANNekoliko mjeseci kasnije
Majka i Tetka sjede kraj radija i slušaju „Pokidane veze“. Otac igra partiju šaha sa nevidljivim protivnikom.
Ulazi Brat noseći kanistere sa vodom.
BRAT
Zapalili Vijećnicu.
Pauza
BRAT pokazujući glavom na radio
Ima li šta?
TETKA
Niko iz Prijedora.
BRAT
Javiće se...Znaš da Did nikad nije volio ni radio ni...
MAJKA
Pišem im svaki mjesec...i ništa.
BRAT
Možda su...
TETKA
Sklonili su se kod nekoga. Znaš da otac ima onih prijatelja
iz Ljubije, sigurno je... Njega poštuju...
BRAT
Moj jaran radi u UNPROFOR-u. Pitaću ga da...Kako ono adresa, Sead Kapetanović...
MAJKA
Džemala Bijedića 7, Prijedor.
OTAC
Nema tamo više Džemala.
BRAT
Šta?
Pauza.
OTAC
Gdje je Aladin?
MAJKA
Mustafa s petog uhvatio goluba, kaže dobri za supu. Pit'o mene, ja rekla neka hvala. Nabrala sam maslačka za salatu.
BRAT
A meni juče jedan stranac prič'o da ga lepet krila podsjeća na riječ koju je naučio u Sarajevu...jebem ti.
MAJKA
Irfane!
BRAT
Nisam ja, on, taj stranac, kaže kad čuje golubove, podsjeća
ga na tu...psovku.
MAJKA
Svakakvih ljudi ima.
BRAT
Držali ga u zatvoru...u Kuli...dva mjeseca.
MAJKA
Što?
OTAC
Gdje je Aladin?
MAJKA
Otiš'o do Crvenog krsta. Rekla nam Emina poslat paket iz Zagreba, pa da provjeri.
Pauza
BRAT
Još se vidi dim...
OTAC
Jebem ti dim! Dosta više!
MAJKA
Šta ti je?!
OTAC
Gori i šta sad!?
BRAT
Ništa. Samo kažem.
OTAC
Neću više o tome da slušam! Neću!
BRAT
Dobro, nemoj.
OTAC
Šta treba? Da plačem?! Šta treba? Recite mi, šta treba i ja ću uraditi! Više ne znam! Ne znam šta! Ništa ne znam! Šta hoćete od mene?! Šta? Da psujem? Da
im jebem majku? Da izađem na ulicu i vičem? Da koljem? Da plačem? Šta? Reci...ti...znaš li...ti...
Majka i Brat šute.
Pauza.
TETKA
Indira Gandi je jednom rekla da čovjek treba...
BRAT
Prijavio sam se u vojsku.
MAJKA
Šta?
BRAT
Zvaće me ovih dana.
MAJKA
Irfane, dijete, kakva crna vojska?! Ibro, ti mu reci...Ne može...Ne dam...pa ti si još dijete...kako mogu...
BRAT
Ima i mlađih od mene.
TETKA
Ima li žena?
BRAT
Ima.
MAJKA
Irfane, nije to igra. Glava se gubi.
BRAT
Znam, mama.
MAJKA
Ibro, što šutiš? Reci nešto...ne može...
Plače. Ibro razgleda otpravnički štap.
TETKA
Sinoć sam sanjala...tramvaj...i ljude...žuti hotel. Mladić u crnoj majici...Neka žena vrišti, ne vidim joj lice...Onda...
TERITORIJALAC off
Misirac, ti provjeri na osmom, ja ću 'vamo.
Ulazi Teritorijalac. U jednoj ruci mu puška, u drugoj fax mašina.
TERITORIJALAC
Čiji je ovo stan, ukratko?
OTAC
Koji si ti? Šta hoćeš?
TERITORIJALAC
Hajmo malo lične karte!
OTAC
Jel' tebi ovo liči na tramvaj? Gdje ćeš u tim prljavim čizmama?
TERITORIJALAC
Stari, prestani zajebavat i ukratko daj dokumenta
Pogleda željezničarsku uniformu.
TERITORIJALAC
Šta je ovo? Oficir, jel...majku ti jebem...
Krene ka Ocu, ali ga Brat zaustavi tijelom.
BRAT
Nije, nije. Željezničar...vidiš...
TERITORIJALAC
Željezničar?
BRAT
Da.
TERITORIJALAC smije se
Željo? Imitira fudbalske navijače Saraj'vooooo, Saraj'vooooo!
MAJKA
Šta smo uradili?
TETKA
Šta tražiš?
TERITORIJALAC
Nisam ja doš'o vama odgovarat' na pitanja. Ukratko začepi! Kako ti je ime?
BRAT
Irfan.
TERITORIJALAC
Musliman? Pa što odma' ne kažeš, u pičku materinu. Ja mislio Srbi, Tita mi. Jel' ti ovo stari?
BRAT
Jeste.
TERITORIJALAC
E, svaka čast. Ukratko, isto kakav pukovnik. Zajeban pravo.
OTAC
A jesi ti služio JNA?
TERITORIJALAC
Nisam.
OTAC
Šta ti onda znaš o pukovnicima?
TERITORIJALAC
Š'a?
MAJKA
Jesmo za kafu?
OTAC
Nema kafe.
MAJKA
Mislim...ova...od ječma.
OTAC
Rek'o sam – nema.
TERITORIJALAC
A ti si neki stručnjak za pukovnike...i za Srbe? Jel? Sramota, star čovjek, a tako...Bratu Mali...
BRAT
Da?
TERITORIJALAC
Znaš ti s ovim?
Pruži mu fax mašinu.
BRAT
Ne znam.
TETKA
Znam ja.
TERITORIJALAC
A ti si?
BRAT
To mi je tetka...Indira.
TERITORIJALAC
E, pa, tetka, pomozi. Kako ovo radi?
TETKA
Ovdje uključiš....onda ovo...pritisneš...i ovako...
TERITORIJALAC
Sporije, tetka, nisam Tesla...
OTAC
A odakle ti to?
MAJKA
Šta tebe briga? Pusti čovjeka....
TERITORIJALAC
Neka, gospođo, neka pita. Nije problem. Ukratko, izuzeo. Kontaš? Četnik dojavljivo, petokolonaš, pa ja izuzeo. Jel problem?
OTAC
Koji četnik?
pauza
TERITORIJALAC
A đe si ti u vojsci?...uzme fax mašinu Tetka, daj to 'vamo, nešto ćeš mi sjebat. A jel i ti ovdje živiš?
TETKA
Da, privremeno. Planiram za par mjeseci u Indiju.
TERITORIJALAC
U Indiju? Nemoj me jebat. Šta tamo ima? Go seljak i sirotinja. Koji ćeš kurac...Pa kako te, bolan, ukratko nije stid?!
TETKA
Zašto?
TERITORIJALAC
Ljudi koji nisu rođeni ovdje dolaze u Sarajevo, a ti bi bježala.
TETKA
Koji ljudi?
TERITORIJALAC
Pa, svi...novinari, glumci, pjevači, šta ja znam, ukratko.
OTAC
Šta tražiš ovdje?
TERITORIJALAC
Oružje. Imate li?
MAJKA
Nemamo.
TERITORIJALAC
Nećete se naljuti ako ja malo pregledam...
Pretura po stanu.
TERITORIJALAC
Eto, ja neki dan bio u pozorištu. Odveli nas. Kažu došla neka iz New Yorka, ukratko, režirala, šta ja znam, ta baba...pa mi išli. Vidiš, ona došla iz Amerike,
nit nam je rod, nit je...a ti bi bježala...u Indiju...
TETKA
Susan Sontag.
TERITORIJALAC
Š'a?
TETKA
Ta iz New Yorka. Susan Sontag.
TERITORIJALAC
Nemam pojma. Valjda. Ukratko, dobar film, pravo.
BRAT
Misliš predstava?
TERITORIJALAC
Š'a?
BRAT
Predstava, a ne film. Rekao si...
TERITORIJALAC
Koja je razlika, isti kurac...“Čekajući Godoa“, tako se zvalo. Jesi gled'o?
BRAT
Nisam.
TERITORIJALAC
Ti?
TETKA
Ne.
TERITORIJALAC
Ukratko, neka dva frajera, sirotinja, 'vako...mislim da je poslije rata...niđe ništa, samo neko drvo...Jedan se zove Vladimir, al nije Srbin. Meni bilo šega, pravo, onaj glumac...ma, znaš onaj...jebaji ga...Al ne znam šta je bilo kad je doš'o taj
Godo. Zvali me iz brigade, pa mor'o izać'. Ovaj moj jaran, Zijo, kažu plak'o. Ne znam što. Sjeb'o se pravo.
OTAC
Jesi završio?
TERITORIJALAC
Šta je ovo?
Razgleda malu ukrasnu figuru.
MAJKA
Suvenir.
TERITORIJALAC
Kakav ba suvenir?! Krst. Jel' ovo krst?
BRAT
Jeste.
MAJKA
Kupili u Nišu. Davno.
TERITORIJALAC
Jeste vi sigurno muslimani?
TETKA
Prije smo bili turisti.
TERITORIJALAC
Ne zajebavaj se. Šta će vam ovo?
MAJKA
Bili u Ćele-kuli, pa uzeli. Stariji sin...Aladin...služio vojsku u Nišu.
TERITORIJALAC
Ćele-kula? Nikad čuo. Reci, ukratko.
TETKA
Ukratko. Prvi srpski ustanak. Srbi zijanili, Turci pobili, pa 900 lobanja ugradili u kulu...da svijet gleda, kad prolazi.
TERITORIJALAC
U, jebo te. A čije lobanje?
TETKA
Srpske.
TERITORIJALAC
Dobra priča, Tita mi ukratko. Smije se Ta kula...naše ruke, njihov materijal.
OTAC
Sereš mali, ukratko.
TERITORIJALAC
Š'a si rek'o?
MAJKA
Nije ništa...
TERITORIJALAC
Skloni se!
MAJKA
Nemoj, bolestan je...
TETKA
Danas nije.
MAJKA
Indira!
TERITORIJALAC
Tišina! Repetira pušku Svi da ste začepili! Sjedni tu i ne mrdaj! Pun mi vas je kurac više! Da niko nije progovorio dok ja ne kažem! Jasno? Kakva ste, bolan ,
vi familija? Luđaci! Što niste u vojsci k'o sav normalan svijet?
BRAT
Ja sam...od danas.
TERITORIJALAC
Šta si ti?
BRAT
U vojsci.
Pokazuje mu papir.
TERITORIJALAC
Šta si ček'o do sad?
MAJKA
Još je dijete.
BRAT
Nisam.
Teritorijalac mu odvali šamar.
TERITORIJALAC
Rek'o sam da začepiš!
OTAC
Ima li u toj vojsci doktora?
TERITORIJALAC
Šta?
OTAC
Doktor.
TERITORIJALAC
Ima. Što?
OTAC
Da ga pitaš...možda će on znati...
TERITORIJALAC
Šta? O čemu pričaš?
OTAC
Zašto, kad si u ovakvoj situaciji, u strahu od gubljenja kontrole, pričaš bez poštapalica. Ukratko. Zadnjih pet minuta ni jednom nisi rek'o ukratko. Kako?
Teritorijalac bijesno ruši stvari po stanu.
TERITORIJALAC viče prema vani
Misirac! Dođi 'vamo! Majku vam jebem četničku! Šta je ovo? Kokarda, jel? E, pa, objasićeš ti ovo, majku ti jebem! Misirac! Uzima željezničarsku lampu Ovim dajete signale četnicima, jel'? Pička vam materina izdajnička! Petokolonaši! Sve
je puno dokaza. Misirac! Hajmo dokumenta...svi...Šta je ovo? Skidaj, sve, daj...Misirac...
Ispadne mu fax mašina.
TERITORIJALAC
E, za ovo ću vam jebat majku! Viče na oca Dokumenta, rek'o sam...Brzo! Nemaš? Dozvola za kretanje? Imamo mi lijek i za takve. Malo na kopanje.
Pomozi pravim borcima. Kopaj rovove. Imaš jake ruke, da te vidimo. Joj kako ćeš mi kopati. Hajde, kreni. Idemo! Misirac!
Robert CAPA, Smrt republikanskog vojnika, 1936.
ALADIN off
U zimu 1994. godine Bill Gates za 30.800.000 dolara kupio Da Vinčijev „Codex“. Norveška glasala protiv ulaska u EU. Rastali se Cindy Crawford i Richard Gere. Yitzhak Rabin, Shimon Peres i Yaser Arafat dobili Nobelovu
nagradu.
4. ENT. KUĆA. NOĆ Zima 1994.
Otac sjedi kraj prozora, puši. U rukama mu foto-aparat. Majka krpi odjeću. Tetka piše.
TETKA
I šta još da napišem?
OTAC
Ništa.
MAJKA
Pa, brat ti je, bolan. Reci mu nešto.
OTAC
Nemam šta.
MAJKA
Tri godine se nisu čuli i on nema šta da mu kaže.
OTAC
Nemam.
MAJKA tetki
Pročitaj da čujem.
TETKA čita
Dragi Sulejmane, mi smo svi dobro i zdravo. Ibrahim malo kašlje, al to je od cigara. Kako ste vi i...
Ulazi Brat,u uniformi, na leđima vuče veliki komad drveta koji podsjeća na krst.
MAJKA
Stig'o?
BRAT
Gdje ću ga?
MAJKA
Eto tu. Dijete drago, gdje nađe ovoliko drvo?
BRAT
Kod pruge.
MAJKA
Jesi se umorio? Uzmi vode...evo...
TETKA
Snijeg još pada?
BRAT
Pada.
OTAC
Jel ostalo išta od željezničkih pragova? Jesi vidio voz?
BRAT
Ima par vagona, napola razvaljeni.
MAJKA
Moraju se ljudi grijat. Nužda ne bira, knjiga il vagon...
TETKA
Nije isto, knjige i vagoni.
MAJKA
Meni jeste.
TETKA
Indira Gandi je rekla da su knjige...
BRAT
Šta?
TETKA
Zaboravila sam.
Pauza. Brat sjedne. Na radiju se čuju vijesti sa ratišta.
MAJKA
Jesi gladan?
BRAT
Nisam.
Pauza. Otac isključi radio.
OTAC
Kaže mi mati da si bio u džamiji.
MAJKA
Pa, neka je, šta fali...
BRAT
Jesam.
MAJKA
Evo kafa gotova.
Stavlja fildžane pred Oca i Brata.
OTAC
I šta kažu u džamiji?
MAJKA
Indira, gdje je ono pismo? Daj, nek Irfan nešto napiše stricu.
BRAT Ocu
Ne izlaziš. Ne znaš šta se dešava.
OTAC
Ti znaš?
BRAT
Biće kako smo zaslužili.
OTAC
Šta smo zaslužili? Ovo, sve ovo smo zaslužili? Ti stavio polumjesec na kapu, pa misliš popio svu pamet svijeta!? Misliš ja ne vidim to. Ti mu Esma ovo prišila,
jel?
TETKA
Ja sam. Što? Fino izgleda.
OTAC
Polumjesec na čovjeku. Veliki korak za čovječanstvo.
BRAT
A, tata...šta ako Boga ima?
Pauza
OTAC
Za ostatak svijeta ne znam, ali u ovoj kući ga nema.
MAJKA
Irfane...Ibro...nemojte...biće bolje, biće bolje.
BRAT
Gore ne može.
OTAC
Uvijek može biti gore. Samo valja čekati.
BRAT
Ti sve vidiš crno.
OTAC
Ima samo jedan zakon. Ko se rodi mora i da umre. Sve ostalo je između.
BRAT
E, to između, to je naš život, a on je u Božijim rukama.
OTAC
Vidiš, Esma, rek'o sam ja, džaba mu škola. Što više uči sve je gluplji. Sva ova religija, sve je to njemu na nervnoj bazi.
Pauza.
MAJKA
Osjetite li vi?
TETKA
Šta?
MAJKA
Dunje. Miris dunja.
Začuje se zvuk sirene. Granatiranje. Majka i tetka se „spremaju“. Otac ne mrda od prozora.
MAJKA
Indira, nemoj zaboravit diplome...i fotografije.
TETKA
Tu je sve.
MAJKA
I voda.
TETKA
Ima li još neka deka? Prošli put sam se smrzla.
MAJKA
Uzmi ovu...Hajde, idemo...
Majka i tetka izađu.
BRAT
Tata...moramo u sklonište.
OTAC
Ništa ja ne moram. Nisam ptica, čas gore čas dole.
Idi ti...
Pauza
OTAC
Idi.
Brat izađe. Otac je sam, sjedi, puši. Zazvoni telefon. Polako ustane i podigne slušalicu.
OTAC
Da?
MRAK – PUCANJ
ALADIN off
Ranjen sam 1995. Godine. Blizu hotela Holiday Inn...desetak metara od tramvaja koji nije radio. Dok sam čekao pomoć, prišla je stara gospođa sa
kišobranom i otvorila ga iznad moje glave...da me zakloni od sunca. Zažmirio sam...dalje pamtim mirise...drvo...limun...dim
cigarete...papir......lavanda...petrolej...dunje....Kasnije, mnogo kasnije, gledao sam predstavu... o momku koji je pogođen snajperskim metkom... u sarajevskom
tramvaju. Ne sjećam se kraja...zatvorio sam oči. Ja ne mogu gledati dramu o ratu. Sjetio sam se Capinog vojnika...njegovog zaustavljenog pokreta. U mislima
izbrisao sam pušku sa fotografije...docrtao kauč...Učinio sam da vojnik spava...Ja ne mogu gledati dramu o ratu!
5. ENT. KUĆA. DANDecembar 1995.
Otac, Majka, Brat i Tetka sjede za stolom. Jedu u tišini. Svaki zalogaj prijeti da se pretvori u plač. U pozadini se čuje muzika sa radija, a nakon džingla za
vijesti i glas spikera...
RADIO SPIKER off
...14. decembar 1995. godine, vijesti...Danas u Parizu, Slobodan Milošević, Franjo Tuđman i Alija Izetbegović, u prisustvu državnog sekretara SAD-a, Vorena Kristofera, potpisali Dejtonski sporazum. Bosna i Hercegovina podjeljenja je na dva entiteta. Federaciji BiH pripalo je 51, a Republici Srpskoj 49 odsto teritorije. Formiran je i Distrikt Brčko, kao posebna teritorijalna jedinica. U jedanaest aneksa mirovnog sporazuma regulisano je, između ostalog, razgraničenje među entitetima, pitanje ljudskih prava, te povratak izbjeglih. Četvrti aneks Sporazuna usvojen je kao Ustav Bosne i Hercegovine...
Otac ustane, posve polako, bez riječi izađe.
ALADIN off
Otac je rekao – ko ovo preživi ješće zlatnom kašikom...al' govna.
Umro je tri mjeseca kasnije.
Porodica ostaje da sjedi za stolom. Ulazi Aladin u invalidskim kolicima.
ALADIN
Tetka Indira nikada nije otišla u Indiji. U 42. godini je završila Fakultet političkih nauka, a svoj diplomski rad završila je rečenicom – „Indira Gandi je
rekla – Mučeništvo nije kraj nečega, ono je tek početak“. Moj brat Irfan vjeruje u Boga, ali ne i u ljude. Još uvijek je razapet između Metallice i Mekke. Ni jedno ni drugo nije vidio uživo. Majka i dalje pegla očevu željezničarsku
uniformu. Vjeruje da se duša umrlog još dugo vraća kući. Zato godinama, svake noći, u prozor, i dalje stavlja čašu vode.
Ja čuvam foto-aparat i ponekad mi se, samo ponekad, učini da čujem voz.
Voz.
U životu istina je ono što jeste, što postoji, što pouzdano čovjek zna. Na pozornici, istinom se naziva ono čega nema u stvarnosti, ali što bi se moglo
desiti.
Cijela porodica „putuje“.
ALADIN
Odlučite se šta je za vas zanimljivije i važnije, čemu vi hoćete da vjerujete.
Kad bih ja bio Aladin...kad bih imao čarobnu lampu...i kad bi ovo bio film...kad bi ovo bio film...
KRAJ