Zvonimir Milčec - Zagreb je inače Lijep novo

Zvonimir Milĉec

ZAGREB JE

INAĈE LIJEP

Biblioteka THECA CROATICA

UreĊuju

BOŢE ĈOVIĆ

IVANA SOR

Glavni urednik

BOŢE ĈOVIĆ

Zvonimir Milĉec

ZAGREB JE

INAČE LIJEP

Sadrţaj

KNJIGE MOGA GRADA

Zagrebaĉki podlistak ............................................................. 11 Metropola duha ..................................................................... 14 Coca-Cola i paprenjaci ........................................................ ..17

Šenoin ţivotni roman ........................................................... .19

Ivica Kiĉmanović u BMW-u ................................................ .22

Matoševa sudbonosna godina ............................................... .25

Kako je Radić poduĉavao Matoša ........................................ .28

Zagorkin roman kao miraz ................................................... .31

Kršnjavi i demonstracije ....................................................... .34

Gospar meĊu purgerima ..................................................... ...37

Katedralisova katedrala podliska .......................................... .40

Zagonetka uliĉne ploĉe ......................................................... .44

Krleţine zagrebaĉke adrese .................................................. .47

Kaptolski Ċak prvak ............................................................. .51

Zagrebaĉki roman u nastavcima............................................54

Šafraneki pod maskom ................................................... .......59

Na telefonu - August Šenoa?! ............................... ...............62

Gulaš za glas u Matoševo i Šenoino doba ............................ .65

Muze u kavani........................................................................69

Cvijetak s pjesnikova odra.....................................................74

Film prošlih dana ..................................................... ............ .77

Akademikove skitnje u vjeĉnost ......... .............. ....... ............ 80

Klaićevom do Kudamma........................................................83

Knjige mog ţivota..................................................................86

Novi stanar Nove Vesi............................................................89

Muze premostile Savu............................................................92

Grad oslikan stihom i kistom..................................................95

GRADA JE INAĈE LIJEP

Tajna kaptolskih zvonika.......................................................101

Trg svih trgova.......................................................................104

Zagrebaĉka adresa Hrvatske..................................................107

Cijeli grad u jednoj ulici........................................................109

Europa ispod zrinjevaĉkih platana.........................................112

Pliva patka preko Save...........................................................115

BuĊenje grada........................................................................118

1 Papa spominje Remete........................................................121

Pod repom..............................................................................124

Šekretfrau kao spomenik........................................................127

Posljednji fijaker....................................................................130

Francek i Štefek iz Maksimira...............................................133

Spomenimo se spomenika......................................................137

Ĉašica zagrebaĉke tradicije...................................................140

Nazdravimo pivom i kavom...................................................144

Ţivotopis pretvorbene udavaĉe..............................................147

Povijest gradske kante za smeće............................................150

Sedamdeset joj je godina tek..................................................153

Odlazak staroga Kvatrića.......................................................156

Bolleova bolja polovica grada...............................................159

Kralj mlijeka u Jambrišakovoj vili.........................................162

Toranj meĊu arhitektima........................................................165

Vizije bez provizije................................................................168

Stupici i stupovi grada...........................................................171

RoĊendan modernog Zagreba................................................174

Odijelo za šefa protokola.......................................................177

Novo vrijeme - stari urar........................................................181

Stari se deĉki vraćaju doma...................................................184

Kuda idu divlje godine...........................................................187

Gradski sajam senzacija.........................................................190

Posjećuju li novinari kavane?................................................193

Pravo ime za novine...............................................................196

Telefon na slobodnu uporabu gostima...................................199

Neki puše, a neki popušili......................................................202

Klub Zagrepĉana....................................................................206

Zagrebaĉka krvna zrnca.........................................................211

Purger kao tajkun ?!...............................................................214

Zagrebaĉki sir na otoku..........................................................217

Zagreb izvan Zagreba............................................................220

"Zagreb-parking"...................................................................223

Sve bih ja njih pod "Crvenu lampu"......................................226

Srećko koji nema sreće..........................................................230

Povijest jedne bolesti.............................................................234

Pedeveovac u tramvaju..........................................................243

O autoru.................................................................................247

KNJIGE MOGA GRADA

11

Zagrebaĉki podlistak

Šećući gradskim drvoredom feljtonista, mogli bismo

krenuti već od osamnaestog stoljeća, gdje nas u samoza-

taji doĉekuje jedan kaptolski kanonik koji nam podastire

kroniku grada i njegova društvenog ţivota, a sve pisano

neoĉekivano razbarušeno, gotovo kozerski, a aktualno,

što su i temeljne znaĉajke podliska, tj. feljtona. Rijeĉ je,

naravno, o Adamu Baltazaru Krĉeliću.

Krĉelić, koji stoji na samim temeljima zagrebaĉke

feljtonistike, nije, meĊutim, mogao imati većeg i šireg

znaĉaja meĊu suvremenicima, jer je svoju gradsku

kroniku pisao na latinskome, pa će njegove duhovito

pisane Annue veću pozornost, zanimanje i ugled doţivjeti

tek kad budu prevedene, najprije na njemaĉki, pa na

hrvatski, a to je vremenski kudikamo bliţe nama,

današnjim ĉitateljima, nego samom autoru.

Prvi koji je novinskim podliskom meĊu svojim

suvremenicima i sugraĊanima postigao ugled i doţivio

slavu, svakako je August Šenoa. Poznat kao rodonaĉelnik

zagrebaĉkog i hrvatskog romana, Šenoa je sedamdesetih

godina prošloga stoljeća zagrebaĉke ĉitatelje intrigirao

aktualnošću tema kao i ljepotom i duhovitošću svojih

Zagrebulja, kojima je namjera i zadaća zabavljati, ali i

pouĉavati i odgajati najšire redove ĉitateljstva u Zagrebu,

pa i mnogo šire. I mnogo dublje i dugotrajnije nego je

autor Zagrebulja i sam mogao pretpostaviti. Za sobom je,

naime, povukao generacije feljtonista, koji ga više ili

manje uspješno oponašaju, dapaĉe, i otvoreno se sluţe

naslovom njegovih podlistaka, pa su tako Zagrebulje kao

12

naziv novinskoga feljtona prenošene s pokoljenja na

pokoljenje, sve do naših dana.

Iako je na Šenoinim Zagrebuljama odrastao, Antun

Gustav Matoš se kao pisac feljtona iznjedrio iz francuske

knjiţevnosti, koja je, kao što znamo, kolijevka podliska

ili feljtona (feuilleton). Kao francuski Ċak i zagrebaĉki

knjiţevni rabin, A.G.M. je meĊu svojim suvremenicima

popularnost stekao zahvaljujući upravo feljtonima, koje

su ĉitatelji s nestrpljenjem išĉekivali u novinama. Matoš

je feljton uzdigao do najviše umjetniĉke razine, pa je za

sobom povukao više generacija sljedbenika i epigona,

koji su s više ili manje uspjeha slijedili velikog Gustla, ali

su uglavnom ostajali u njegovoj sjeni.

Po lucidnosti, erudiciji i britkosti pera, najsliĉniji

Matošu, iako razliĉit i vremenski mu udaljen, svakako je

Veselko Tenţera, koji nam je ostavio više knjiga

podlistaka, a najveću ĉitanost i popularnost postigao

upravo zagrebaĉkim podliscima, sakupljenim u knjizi

Zašto volim Zagreb, odakle i posuĊujem naslov ove

knjige.

Matošev suvremenik Nikica Polić ugleda se, naravno,

na Matoša, ali pseudonim, kojim potpisuje svoje

zagrebaĉke feljtone (objavljivane u "Novostima"

dvadesetih godina), posuĊuje od Šenoe - Grga Ĉokolin.

Vjekoslav Majer, pak, ostaje nenadmašiv majstor

feljtona atmosfere. Kurzivnim pismom popularni Lojzek

doĉarava nam ugoĊaj zagrebaĉke ulice, trţnice, središta

grada i periferije i malog obiĉnog ĉovjeka ("Oĉenašeka",

naprimjer) u njemu. Saša Vereš je zaokupljen

zagrebaĉkim kulturološkim temama, koje privlaĉe, nara-

vno, i Tenţeru, premda je Tenţerin glavni tematski krug

fenomenologija gradskog zagrebaĉkog ţivota.

13

Mnogi su se suvremeni hrvatski knjiţevnici oprobali u

podlisku, poklonivši ponešto od svog nadahnuća i

spisateljskog umijeća Zagrebu: od Matka Peića, Slavka

Mihalića, Miroslava S. Madera, Tonka Š.oljan.a, Ive

Kušana i Branimira Donata do Igora Mandića, Dubravka

Horvatića, Tita Bilopavlovića, Hrvoja Hitreca, Zdravka

Zime, Dubravka Jelaĉića Buţimskog i Pavla Pavliĉića.

Svi su oni imali svoje ljubimce i uzore u svojim predšas-

nicima, meĊu kojima, uz već spomenute, valja spomenuti

i Mariju Jurić Zagorku, Rudešu Habeduša Katedralisa,

Josipa Horvata i, naravno, Krešimira Kovaĉića koji je po

svojim duhovitim podliscima iz svakodnevnog ţivota

starog Zagreba ostao najĉitaniji i najcitiraniji zagrebaĉki

feljtonist.

Mnogi su zagrebaĉki dnevni i tjedni listovi, ĉasopisi i

revije, kroz cijelu svoju povijest otvarali stranice

zagrebaĉkom podlisku, tako da se moţe govoriti o dugoj

tradiciji i školi zagrebaĉkog podliska. I sam već

tridesetak godina u zagrebaĉkim novinama iz tjedna u

tjedan redovito ispisujem svoj podlistak, a svoju

posljednju kolumnu, Klub Zagrepĉana, i nadalje redovito

svaki tjedan hoblam i odraĊujem, i uvijek se iznova u

strahu predstavljam izbirljivom zagrebaĉkom ĉitateljstvu

naviknutom na generacije zagrebaĉkih feljtonista koji su,

s više ili manje uspjeha, rijeĉima malali sliku svoga

grada. Gradu, tako oslikanom rijeĉima feljtonista,

prilaţem, eto, i nešto od svojih novijih tekstova, nastalih

posljednjih godina, a objavljenih u zagrebaĉkim

novinama, glavninom u "Veĉernjem listu" i "Jutarnjem

listu".

14

Metropola duha

Volim i ponosim se što ţivim u metropoli, unatoĉ

svemu.

Kad kaţem unatoĉ svemu, onda za to zasigurno imam

debelog razloga i reĉeniĉni niz ispod toga mogao bi biti

kilometarski.

Unatoĉ tome, dakle, što u metropoli ima više sirotinje,

više nezaposlenih, više beskućnika, više prevarenih i

obespravljenih, a uza sve to i veći gradski prirez nego bilo

gdje drugdje. I što imamo više nego igdje Srba, Šiptara,

Hercegovaca, Dalmatinaca i, ako hoćete, Zagrepĉana, a

što će reći da imamo i više raznorodnih problema, od ĉisto

egzistencijalnih i socijalnih, pa do meĊuljudskih,

meĊuregionalnih i meĊunacionalnih, pa i civilizacijskih.

Metropola, naravno, ima i najviše neprijatelja, raznih

pljuvatora i zavidnika sa strane, a što će pokazati manje-

više i svaki nastup u gostima zagrebaĉkih nogometaša,

glumaca, pjevaĉa, pa ĉak i politiĉara, ako predstavljaju

grad Zagreb ili se voze u automobilima zagrebaĉke regi-

stracije. O raznim porukama i pogrdama na adresu zagre-

baĉke metropole, a kojima nas gaĊaju brojni zidovi istar-

skih, dalmatinskih i slavonskih gradova, da i ne govorim.

Oni dovoljno sami za sebe pišu kad ispisuju, recimo, onu

najĉešću i najţešću psovku - ZG=BG!

Metropola, srećom, nije metropola i glavni grad samo

u prostornom, politiĉkom i administrativnom smislu, nego

i u duhovnom, a to je ono što svakog njenog stanovnika

ĉini, ili bi barem trebalo ĉiniti; zadovoljnim i ponosnim.

15

Nije naodmet podsjetiti kako se upravo u metropoli, kao

nigdje drugdje, u svoj dnevni raspored i ritual dokolice

moţe ukljuĉiti posjet jednom od nacionalnih kulturnih

svetišta kao što je HAZU, HLZ, Muzej "Mimara", Mo-

derna galerija, HNK, Zagrebaĉki crtani film itd. Ili se,

pak, u uliĉnoj vrevi, u samoposluţivanju, u kavani,

moţeš oĉešati o rame neke od ţivućih legendi znanosti,

kulture i umjetnosti. Mogućnost da moţeš susresti,

pozdraviti ili osloviti akademika, proslavljenog pjesnika,

arhitekta svjetskoga glasa, primabalerinu ili sportskog

šampiona, da ti u susjedstvu ţivi teve zvijezda ili

proslavljeni rocker, da neke od njih, hvala na pitanju, i

osobno poznaješ, da vam djeca idu skupa u školu ili djeca

na faks, a unuci se igraju u istom vrtiću - e, to je to što

stvara onu slatku iluziju kako, kao stanovnik Zagreba,

pripadaš duhovnoj metropoli, a samim tim lakše ćeš

podnijeti sve one praktiĉne probleme, opterećenja ili

nedostatke što ih ţivot u metropoli objektivno sa sobom

nosi. A kad ti se uĉini da svakodnevni ţivot u metropoli i

nije tako bajan, kad na vlastitoj koţi i u vlastitu dţepu

osjetiš da je ţivot u metropoli najskuplji, a prosjeĉna

plaća, dapaĉe, manja nego u nekim drugim manjim

gradovima, kad ti se svakodnevnica metropole uĉini

manje privlaĉnom i manje udobnom nego što bi se

oĉekivalo i nego što bi ţelio, nadoknadu i novu hranu

svome zadovoljstvu smjesta potraţiš u njenoj

dugovjeĉnosti i kontinuitetu ţivljenja, pa iznova osvjeţen

i okuraţen usklikneš kako je tvoja metropola bila i ostala-

da se posluţimo aktualnim ratnim ţargonom - na prvoj

liniji duha.

O svemu tome svjedoĉi i sjećanje, iskustvo

Antuna Tonka Šoljana, koji i sam iskazuje svoju

zahvalnost i zadovoljstvo što mu je metropola dom, što,

dakle, u svom

16

domu moţe sresti i poznavati neke od prethodnih sto-

ţernika hrvatskoga duha. Gotovo s istim ushitom kao što

se mi danas sjećamo Šoljana, što nam godi da smo ga

makar i površno poznavali, što smo s njim razgovarali ili

suraĊivali, tako se i Šoljan sjeća svog poznavanja ili dru-

ţenja s Tinom, Gavellom, profesorom Kombolom. Sjeća

se Kombola:

Pred Kavkazom je sjedio obiĉno nakon svojih pre-

davanja na Kazališnoj akademiji. Tu smo ga upoznali i tu

sam ga, još te naţalost prekratke ĉetiri godine do njegove

smrti, povremeno viĊao.(...)

U onoj ţivotnoj dobi, kao što bi rekao Camus, kad je

svatko odgovoran za svoje lice, on je lijepo nosio tu

odgovornost. Bio je, što bi mi iz današnje perspektive

rekli na prvi pogled, roĊeni elitist. Bio je gospodskog

drţanja, uredan, uljudan, bistrih plavih oĉiju, glatke

sijede kose, uvijek korektno odjeven. Bio je znalac bez

nametljivosti, toĉan bez pedanterije, duhovit bez vulgar-

nosti. Već je kao pojava odudarao od zbilje takozvanih

knjiţevnih krugova koji su tada oĉekivali mladoga pisca.

Uvijek umjeren i suzdrţljiv, ali tankoćutan i otvoren

prema svemu, pun one sretne mješavine ljubavi i skepse

prema našem zajedniĉkom predmetu, bio je od glave do

pete rijetka kombinacija gospodina i literata - svojom

pojavom stvarao je iluziju da je sredina u kojoj ima

takvih ljudi uljuĊena i evropska, sredina u kojoj elita

duha ima svoje mjesto, ulogu, dostojanstvo.

Zato, eto, volim što ţivim u toj i takvoj sredini, što

sam ne samo stanovnik metropole, nego i njen djelić,

unatoĉ svemu.

"Veĉernji list", 1994.

17

Coca-Cola i paprenjaci

Najnovija slastica-suvenir, predstavljena neki dan u

Turistiĉkom uredu Zagreba, izašla je izravno iz - hrvatske

knjiţevnosti! A kako iza tog originalnog pothvata stoje

uglavnom mladi ljudi, s ohrabrenjem se moţe ustvrditi

kako, dakle, naša djeca, ove današnje - kako ih volimo

zvati rock i Coca-Cola generacije, odrasle na sve

agresivnijoj ponudi tzv. fast food smetlišta, a nakljukane

televizijskim sapunicama, jeftinim video filmovima i TV-

spotovima, ipak nešto i ĉitaju.

U ovom sluĉaju rijeĉ je o mladoj Zagrepĉanki,

podrijetlom iz Slavonskog Broda (i jedan od

najuspješnijih zagrebaĉkih gradonaĉelnika, Milan Amruš,

roĊenjem je bio BroĊanin), diplomiranoj pedagoškinji

Sanji Opaĉak, koja je posegnula za Šenoom. Nije mi,

meĊutim, poznato je li se autorica "paprenjaka" okoristila

Gradskom knjiţnicom i njenim odjelom Zagrabiensia, ali

August Šenoa je bio izravni inspirator ovog sadrţajno,

likovno i trţišno uzorno osmišljenog projekta. U znak

zahvale, dapaĉe, rodonaĉelnik hrvatskoga romana, kao i

citat iz njegova Zlatareva zlata, bit će uredno zapakiran u

inaĉe originalno osmišljeni omot od grubog papira,

omotan likom i zapeĉaćen.

I tako Šenoa sa svojim Zlatarevim zlatom postaje

djelićem suvremenog hrvatskog trţišta.

Prišivak paprenjarka pako nadjenuše joj zato: U svem

gradu ne bijaše ni velikaške ni graĊanske ţene koja bi

bila umjela mijesiti paprenjake kao što Magda. Stoga je

bilo i svetkom i petkom jagme za njezinimi papre-

18

njaci i sam varoški sudac Ivan Blaţeković znao je kadšto

ostaviti lijep dinar u njezinoj kesi...

Tako, eto, Šenoa opisuje najpoznatiju gornjogradsku

majstoricu za paprenjake, koja je svoje popularne kolaĉe

na Markovu trgu prodavala na domaku vieka šesnajsto-

ga, kad se radnja romana i dogada.

Šenoin roman je najprije 1871. objavljen u nastavcima

u "Vijencu", kojega ureĊuje pišĉev prijatelj i vršnjak

Gjuro Deţelić, a godinu dana kasnije i u knjizi. Te 1972.

Šenoina tvrdo ukoriĉena knjiga maloga formata izazvala

je veliko zanimanje i pozornost kulturnoga Zagreba, i to

usporedo s još nekoliko za zagrebaĉku i hrvatsku kulturu

znaĉajnih dogaĊaja. Iste je godine prvi put za pred-

sjednika Hrvatskog sabora izabran pjesnik - Ivan

Maţuranić, a za predsjednika Matice ilirske najviše gla-

sova dobiva Matija Mesić. Iste godine kulturni se Zagreb

oprašta od dvojice velikana stare garde - umro je najprije

Dimitrija Demeter, a potom Ljudevit Gaj.

Otada teško da ima obrazovanog Zagrepĉanina i Hr-

vata koji u ruci nije drţao Šenoino Zlatarevo zlato (osob-

no ĉuvam primjerak prvog izdanja iz 1872. što mi ga je

na poklon dao nekad poznat antikvar iz Gundulićeve Erik

Kovaĉić). A odsad, eto, na oca hrvatskoga romana i prvi

hrvatski umjetniĉki roman podsjećat će i netom predstav-

ljena slastica-suvenir "paprenjak".


19

Šenoin ţivotni roman

Ova ili nijedna draga...Tu je sudbonosnu reĉenicu

August Šenoa izgovorio prije stotinu i trideset godina.

Bilo je to na jednoj zabavi, toĉnije na graĊanskom balu u

velikogoriĉkom svratištu Biela ruţa 1867.

Pozivnicu za reĉenu zabavu, u zlatotisku otisnutu u

poznatoj Albrehtovoj tiskari, uz Šenou, dobio je i

turopoljski plemenitaš Gjuro Ištvanić. Kako je pl. lštvanić

imao i tri odrasle kćeri, normalno je da je sve tri sa

sobom poveo na ples. Mladom Šenoi (bilo mu je

dvadeset i devet) dovoljna je bila, naravno, samo jedna, i

to srednja, osamnaestogodišnja Slavica, u koju se pjesnik

odmah zagledao i ništa više i nikoga više te veĉeri nije

vidio.

O tom prvom susretu Augusta i Slavice, mnogo go-

dina kasnije, podsjetit će njihov najstariji sin Milan

Šenoa: Kad je moj otac stupio u dvoranu, tako

pripovijeda moja majka, obuze ţensku mladeţ neki strah,

jer je mladeţ onoga vremena govorila redovito klasiĉnom

njemaĉko- hrvatskom maĊaronštinom, a poznato je bilo

kakav je tome bio protivnik moj otac. Moj je djed bio u

dvorani s tri kćeri i sa sinom Mirkom. Otac se na ĉas

zagleda u drugu kćer Ištvanićevu i odluĉi: Ova ili nijedna

druga...

Samo mjesec dana kasnije Šenoa je isprosio Slavicu, a

godinu dana kasnije, tj. dan prije imendana moje majke

1868., kako zapisuje Milan Šenoa, vjenĉaše se moji

roditelji u goriĉkoj ţupnoj crkvi Snjeţne majke boţje.

I tako Senoina love story završava prozaiĉnom gra-

Ċanskom svadbom na koju je pozvano mnogo gosti.

Mlade je vjenĉao Šenoin prijatelj, vukovinski ţupnik

20

Nikola Folnegović, a kumovao je takoĊer Šenoin

prijatelj i prvi susjed iz Mesniĉke ulice, lijeĉnik i

knjiţevnik Ivan Deţman.

Kako je mladoţenja u Zagrebu već poznat i popularan

pisac (objavio Turopoljski top, Gradinu, a za „Pozor"

redovito piše aktualne i rado ĉitane Zagrebulje), njegova

je svadba za mali grad prvorazredni dogaĊaj. Najĉešći

komentari su kako ga je šteta, jer da će njegova muza

zanavijek zaspati. Saznavši za takve primjedbe na svoj

raĉun, Šenoa uzvraća stihom: Doviknuše si suše / Oţenio

se brat / Sad gusle tako duše / U zapećku će spat, na što

će pri kraju pjesme, uzvratiti: Ah, mile moje suše / Vaš

raĉun baš je kriv / Da, tako meni duše / Još jesam zdrav i

ţiv!".

Velikom zanimanju za svoju ţenidbu sa šljivarskom

plemenitaškom Slavicom Ištvanić, Šenoa je i sam

pridonio, objavivši u "Dragoljubu" upravo 1867., dakle

prije vjenĉanja, ciklus ljubavnih pjesama pod skupnim

naslovom Slavici. lako ta njegova ljubavna ganuća i

nadahnuća nemaju veće umjetniĉke vrijednosti, njihova

je vrijednost autobiografske naravi. Naprimjer: Jasno

pjeva burno more: /Slava! Slava! Slava! /A iz svakog

vrela viri? Jedna zlatna glava. Ili: Dok od straha drhtala

mi nada / Usna rjeĉce ne izgubi: / Blago meni! Drukĉe

vam je sada / Dika reĉe da me zbilja ljubi /.

Dodamo li tome još i vrlo obimnu ljubavnu prepisku,

što su je svakodnevno 1867. i u prvoj polovici 1868.

ispisivali August i Slavica, moţe se reći kako je otac

hrvatskoga romana i sam osobno proţivio vrlo sadrţajan i

skladan ţivotni roman. Rodivši mu troje djece - profesora

i knjiţevnika Milana Šenou i slikara Branka Šenou te

kćer Dragicu - Slava Šenoa bila je velika podrška i

pomoć

21

svome slavnom suprugu. Sudjelovala je u svim fazama

stvaranja njegovih romana i pripovijetki. Šenoa joj se

povjeravao, ispovijedao, zahtijevao od nje mišljenje i sa-

vjet. Ĉitao joj je svoja djela ili joj davao da ih sama ĉita.

Pomagala mu je u sreĊivanju rukopisa i u prepisivanju, a

kad se nakon zloglasnoga potresa 1880. prehladio i teško

obolio, Šenoa je svojoj ţeni izravno diktirao pripovijest

Branka te posljednje rijeĉi povijesnog romana Kletva.

Ţivjeli su sretno i skladno, ali kratko. Šenoa je umro

1881., a njegova Slava 1944.! Iako gaje nadţivjela za

šezdeset i tri godine (!), nikad ga nije zaboravila. U

meĊuvremenu imala je dosta ţenidbenih ponuda, ali ih je

sve glatko odbila, uvijek iznova ponavljajući kako je ona

udova Šenoa. I nikad nije zaboravila pripomenuti kako je

to velika nepravda što je Bog uzeo njenoga Augusta, a

nju poštedio, a kako je njen voljeni suprug još toliko toga

mogao dati svome gradu i narodu. To isto ponovila je i

Mariji Jurić Zagorki koja će na poĉetku ĉetrdesetih za

jedan ţenski list napisati hvalospjev o Slavi Šenoa, njenoj

beskrajnoj odanosti i vjernosti ţivotu i djelu svoga muţa

Augusta Šenoe.


22

Ivica Kiĉmanović u BMW-u

Ako me pitate kakve veze Ivica Kiĉmanović iz Ko-

vaĉićeva romana U registraturi ima s gradskim par-

kingom, onda moram priznati - nikakve. Ali... Ovdje,

uostalom, i nije rijeĉ o parkingu, nego o poznatom

romanu iz kojega nam dolazi Ivica Kiĉmanović, a dolazi

- kao što se iz srednjoškolske lektire sjećamo - u Zagreb,

donoseći sa sobom svoje neizmjerno provincijsko

ushićenje i strahopoštovanje spram glavnoga grada,

njegovih visokih kuća, širokih ulica, blještavih izloga i

znamenitih ustanova. A kako je rijeĉ o jednom od

najvećih hrvatskih romana devetnaestoga stoljeća,

objavljenog toĉno prije stotinu i deset godina, podsjetimo

se te obljetnice, s tim da se uvijek stignemo vratiti i na

naš današnji gradski parking.

Roman U registraturi cijelu 1888. u "Vijencu" izlazi u

nastavcima. A taje godina za mladog Antu Kovaĉića (34)

koliko uspješna, toliko i burna. Doktor je prava (dok-

torirao godinu dana ranije), radi u odvjetniĉkom uredu

najpoznatijeg zagrebaĉkog odvjetnika Lavoslava Srama

na uglu Mesniĉke i Streljaĉke (Šramovoj kćeri, budućoj

glumici i ljepotici Ljerki Šram, ĉetrnaest je godina i već

se oprobala kao glumica u nekoj diletantskoj grupi), a ko-

liko je upravo te godine zaposlen najbolje se vidi po nje-

govu dnevniĉkom zapisu: Raspored radnih sati, od danas

poĉam: U 5 sati ujutro već u kancelariji poĉet raditi.

Svaki dan ĉetiri sata za pisanje pripovijesti; 1 sat za

poeziju; l sat za ĉitanje; 1 sat za jezike. Ostalo kancela-

rija... Ukupno: 14 sati na dan.

23

Zbog prezaposlenosti, Kovaĉić je prisiljen svoje um-

jetniĉki najzrelije, kao i najobimnije djelo - roman U re-

gistraturi - pisati kako je u novinama i izlazilo, tj. nas-

tavak po nastavak, a što će mu kasnije kritiĉari izvući kao

glavni nedostatak. Neujednaĉenost, kao rezultat pisanja u

nastavcima, meĊutim, bilo je najmanje što bi Kovaĉića s

kritiĉarima zavadilo, jer posrijedi je rijetko nadahnuto i

originalno knjiţevno djelo. Roman, meĊutim, izaziva

razne laţne moraliste koji jednostavno nisu kadri pri-

hvatiti Kovaĉićeve uglavnom negativne karaktere kao što

su Laura, kumordinar Ţorţ, krĉmar Miha, pa i sam Ivica

Kiĉmanović. Prigovaraju da u Kovaĉićevu najnovijem

romanu gotovo nema pozitivnog lika.

Sam se Kovaĉić ne moţe oglušiti na takve napade, pa

se upušta u polemiku s pojedinim "kritiĉarima", a zbog

svih tih polemiĉkih tonova "Vijenac" se odluĉuje na

odreĊena skraćivanja i odbacivanja pojedinih opisa koji

bi mogli izazvati nove polemike.

Poznato je, meĊutim, kako će kasnije recentna knji-

ţevna kritika ocijeniti roman U registraturi. Tako će mu

Matoš otvoreno komplimentirati: Poznato je da mnogi

pisci ţive od literature, a od Kovaĉića ţivi literatura...

Godina izlaska Kovaĉićeva najboljeg romana - 1888 -

ujedno je i godina njegova kraja. Razapet izmeĊu

odvjetniĉkog ureda i knjiţevne radionice, kroniĉno je

premoren i neispavan, a što će na kraju skupo platiti

zdravljem. Pobolijevati je poĉeo već 1887., a o ĉemu

njegov prijatelj, knjiţevnik Jovan Hranilović, zapisuje:

Tuţio mi se je da od neko doba poĉinje osjećati kao neki

pritisak u mozgu poradi velikog duševnog napora i

neprestanog sjedenja, pak da se jako boji da se to zlo ne

svrši...

24

Zlo se, naţalost, svršilo, i to 1889. kad završava u

umobolnici u Stenjevcu, gdje će kasnije završiti mnogi

hrvatski umjetnici (Vladimir Vidrić, Slava Raškaj, Ul-

deriko Donadini i dr.).

U registraturi, to najznaĉajnije djelo Ante Kovaĉića,

koje je objavljeno prije toĉno sto i deset godina, suvre-

menom senzibilitetu pribliţio je kasnih sedamdesetih pre-

rano preminuli televizijski redatelj Joakim Ţaki Marušić.

Lik mladog provincijalca Ivice Kiĉmanovića igra Rade

Šerbedţija, koji nakon ovog nam domovinskog rata baš i

nije rado viĊen u Zagrebu, a današnji kiĉmanovići u

Zagreb nerijetko dolaze bez imalo ushita i strahopo-

štovanja spram Zagreba, a nisu rijetki ni oni koji su u

glavni hrvatski grad ušli upravo preko gradskog parkin-

ga. I to, bogme, u nekom skupom automobilu, kao što je

BMW ili "okan", a za podrijetlo kojega nije uvijek pri-

stojno ni pitati.

"Jutarnji list", 1998.

25

Matoševa sudbonosna godina

S vlastitom knjigom u torbi, koju je upravo izdala

nakladniĉka kuća AGM, u kavani Matoš na poĉetku Ilice

susrećem se s pjesnikom i akademikom Dragutinom

Tadi- janovićem, jednim od najvećih poznavatelja ţivota

i djela A.G.M.- a i urednikom Matoševih sabranih djela.

Ako tome dodam kako upravo pripremam kolumnu o

Mato- šu, onda bi se već moglo govoriti o sudbini.

Sudbina ili sluĉajnost, svejedno, jer to za ovu kolumnu i

nije bitno. Ovdje će i tako biti rijeĉ o Matoševoj

sudbonosnoj 1892. godini.

Upravo se, naime, navršilo sto i pet godina kako je

Antun Gustav Matoš roĊen kao pisac. Te 1892., naime,

devetnaestogodišnjem knjiţevnom poletarcu objavljena

je prva priĉa pod naslovom Moć savjesti. Otisnut u

"Vijencu", knjiţevni prvijenac svom će autoru i tek

roĊenom piscu, naravno, priuštiti veliku radost, ali će

istodobno izazvati i podosta podozrivosti i nevjerice u

njegovoj sredini, pa ĉak i u njegovu roditeljskom domu u

Jurjevskoj. Na to će mnogo godina kasnije u svojoj

Nedovršenoj autobiografiji Matoš i sam podsjetiti.

Zanimljiva je reakcija njegove mame Marije.

- Evo, pogledaj, mamice, ovo je ugledni 'Vijenac', a

ja sam u njemu štampan - pohvalit će se Gusti mami.

- Šta si opet napravio? - zabrinuto će mama, ne shva-

tivši odmah Gustlove rijeĉi.

Ma nisam, mamice, ništa napravio, nego je moj rad

štampan u Vijencu - reĉe joj kroz smijeh i cmokne je od

radosti.

26

Nije to, naravno, prvi sluĉaj nesporazuma i nerazu-

mijevanja mladoga nesvršenog gornjogradskog gimna-

zijalca, nesuĊenoga veterinara, vojnog bjegunca, emi-

granta i njegovih graĊanski ĉistunskih roditelja, ali je

svakako sudbonosno, kao što će biti sudbonosna i cijela

ta 1892. godina. Osokoljen tiskanjem prvijenca, Gusti

donosi svoju najvaţniju odluku: Ţivjet će za literaturu i -

koliko god je to njegovim roditeljima neshvatljivo i ne-

prihvatljivo - ţivjet će od literature.

Moji stari sude svaki uspjeh po spoljašnosti, po novcu

i kako je to moja najslabija strana, oni su dešperatni.

Bilo bi nepravedno da traţim od njili da me vole onako

kako bi ja htio, podsjetit će Matoš u svojoj Nedovršenoj

autobiografiji.

Da je, meĊutim, već na poĉetku ĉvrst u odluci, Matoš

će pokazati kad mu ubrzo, već u studenome iste 1892.,

ovaj put u „Obzoru", izaĊe i druga novela - D-dur sonata.

Duhovno ozraĉje i civilizacijski okvir u godini roĊenja

Matoša kao pisca upravo je ono što ukazuje na to kako je

reĉena godina za Matoša u svakom pogledu sudbonosna.

Poznat po bogatstvu i ĉistoći hrvatskoga jezika, knjiţevni

poletarac već na samom poĉetku doţivljava izlazak

kapitalnog Brozova Hrvatskog pravopisa. Iste godine

njegov najmiliji hrvatski knjiţevnik Ksaver Šan- dor

Gjalski izdaje svoj povijesni roman Osvit, a znamo da je

Matoš uz Gjalskog bio stup knjiţevnoga pokreta na

razmeĊu stoljeća, poznatog kao hrvatska moderna, te da

će novom knjigom Gjalskog Pod starim krovovima na

uzglavlju bolniĉke sobe u Bolnici "Sestara milosrdnica"

zauvijek zaklopiti oĉi. Poznat kao gorljiv hrvatski ro-

doljub, u godini Gustlova ulaska u hrvatsku knjiţev-

27

nost, Harambašić se pojavljuje sa zbirkom rodoljubnih

pjesama Nevenke, a izlazi i Kumiĉićev roman iz hrvatske

povijesti - Urota zrinsko-frankopanska. Kao strogo grad-

ski, urbani pisac, A.G.M. zapoĉinje svoju spisateljsku

karijeru u gradu koji poprima prve obrise i karakteristike

pravoga srednjoeuropskog grada. Njegovim ulicama

odnedavno vozi konjski tramvaj, sam Gusti svakodnevno

se od svoje rodne kuće u Jurjevskoj spušta u kavanu

Bauer na uglu Frankopanske i Ilice, pokraj prvog većeg

gradskog spomenika - fratru i pjesniku Kaĉiću- Miošiću,

a u gradu se upravo uvodi gradska kanalizacija, kao novi

pomak u civilizacijskom standardu i temelj urbanoga

ţivota.

Iste 1892., kad je Matoš roĊen kao pisac, u Zagrebu je

roĊeno još nekoliko gradskih institucija - vidi sudbine! -

koje će na poĉetku oznaĉiti njegov ţivot. Otvoren je

moderni Glavni kolodvor, kao nagovještaj Matoševa fla-

nerskog ţivota i putovanja po Europi, a otvoreni su i

"Franck" i Zagrebaĉka pivovara, kao nagovještaji Gust-

lova kavanskog i boemskog ţivota. Iste godine otvorenje

i gornjogradski ţenski licej odakle potjeĉe i jedna od ri-

jetkih Matoševih sentimentalnih veza i najvaţnijih ţena u

njegovu ţivotu - Olga Herak, a s kojom se, kao što se

zna, ipak neće vezati. Jedina Matoševa iskrena i ĉvrsta

veza, naravno, njegova je knjiţevnost, a koja je, eto,

zapoĉela te sudbonosne 1892.


28

Kako je Radić poduĉavao Matoša

Ako se zna da A.G. Matoš pripada generaciji mladih

zagrebaĉkih intelektualaca koji su prigodom posjete Fra-

nje Josipa Zagrebu 1895. organizirali demonstracije sa

spaljivanjem maĊarske zastave na Jelaĉićevu trgu, a o

ĉemu govori aktualna televizijska serija Olujne tišine,

onda se s pravom postavlja pitanje: Kakav je Gustlov

odnos spram demonstranata i gdje je njegovo mjesto u

tim politiĉkim previranjima prije stotinu i tri godine?

Najjaĉe moje Ċaĉke uspomene su Stjepan Radić i

Vladimir Vidrić...

Iz Matoševe Nedovršene autobiografije doznajemo,

dakle, kako je osjećajno i intelektualno vezan upravo za

tu dvojicu glavnih kolovoĊa reĉenih demonstracija. S je-

dnim i drugim znao se iz gornjogradske gimnazije. Od

Radića je mlaĊi, a od Vidrića stariji.

Sa Radićem sam znao udešavati ĉudan duet (sinteza

narodne i artistiĉke umjetnosti): on udaraše u tamburu, a

ja sam pratio violonĉelo. Stipicu sam kasnije znao ujesti

u novinama, ali nikad ga ne udariše da i mene ne

odalamiše po prstima...

O Radiću ima visoko mišljenje još iz gimnazijskih

dana, pa tako zapisuje kako on dobro zna svog konškolar-

ca Stjepana, te dodaje kako je već tada znao kako će iz te

šire biti divnog vina, vjerujte mi...

No, po temperamentu i sklonostima bliţi mu je jedan

drugi uĉenik iz razreda - Vladimir Lunaĉek, jer su, kako

29

sam priznaje, obojica ponavljaĉi i poznatiji kao za-

grebaĉki fakini i frihtaši no kao prileţni Ċaci, za razliku

od Radića koji je bio u svemu odlikaš. Dapaĉe, Radića su

Gustlovi roditelji unajmili da svome razrednom kolegi,

koji u ĉetvrtom razredu reda druge redove, dolazi davati

instrukcije. Radić je stanovao na Ribnjaku i svaku veĉer

preko Nove Vesi i Sto stuba dolazio k Matošu u

Jurjevsku, gdje bi zajedno s Gustlom sjedao na klupicu

do prozora (Radić je već bio kratkovidan) i sa svojim

uĉenikom i prijateljem ponavljao gradivo, a honorar mu

je bio besplatna veĉera. Jedino u sastavcima, što su ih po

cijele stranice ispisivali za profesora Pasarića, Gusti je

bio bolji od svog instruktora Radića.

Matoš je Radića u njegovoj karijeri paţljivo pratio i

podupirao, ali će ga kasnije, kao voĊu Hrvatske seljaĉke

stranke, optuţiti da huška narod protiv intelektualaca.

I s dvije godine mlaĊim Vidrićem, Matoš se spri-

jateljuje takoĊer u gornjogradskoj gimnaziji.

Vladimir Vidrić je bio sin imućna advokata, u mono-

grafiji Matoš zapisuje Milan Ţeţelj. Nije tada još odavao

pjesnika ni pjesniĉke snove. Bio je atletskog stasa,

smeĊih oĉiju i kovrĉave kose, odreĊen za kralja ţivota,

poput Wildea. Bio je meĊu najboljima u razredu, odušev-

ljavao profesora povijesti i geografije Hoića recitiranjem

Mirabeauova govora u Versaillesu...

Gusti je svoga prijatelja Vidrića ĉesto posjećivao u

njegovu obiteljskom vinogradu na Prekriţju. Obojica

puni mladenaĉkog oduševljenja gledali bi svoj grad u

nizini, a odozgo je bio divan pogled na Zagreb, na

ravnicu, na rijeku, dolove i breţuljke, pejsaţ Horacija,

Vergilija i Teokrita. Tu se osjećao bliţi velikom svijetu i

oblaku.

30

Je li, meĊutim, taj veliki svijet o kojem dvojica mladih

Zagrepĉana, spremnih da krenu na put avanture umjet-

nosti, sanjaju, uistinu Srbija i Beograd, gdje će se naći,

svatko voĊen svojom sudbinom? Vladimir Vidrić će ka-

snije, kao što se zna, završiti u „Ţutoj kući" u Vrapcu,

gdje će ga prijatelj Matoš posjećivati, a Matoš, kao pre-

bjeg i vojni bjegunac, ţivotariti po oskudnim i ĉesto ne-

plaćenim sobicama na relaciji Beograd - Pariz Beograd,

neprestano sanjajući o svom Zagrebu.

U vrijeme demonstracija na zagrebaĉkim ulicama

1895. Matoša više nema u Zagrebu, pa u njima nije ni

mogao sudjelovati. Iza sebe ima već nekoliko objavljenih

novela (Moć savjesti objavio u „Vijencu", D-dur sonatu

u „Obzoru"), a iz Beograda se javlja prvim tekstovima za

zagrebaĉke novine. A na kakvo je gostoprimstvo u srp-

skoj prijestolnici naišao, napisat će te 1895. u pismu bratu

Leonu: Sluţbe još nisam našao. Za pedintera (pod-

vornik) nisam, nestalne srpske drţavne sluţbe ne mogu

da dobijem, jer još nisam drţavljanin, jer nisam vlah i

nemam protekcije...

Te povijesne 1895. Matošu su bile dvadeset i dvije go-

dine, Radić je bio dvije godine stariji, a Vidrić dvije god-

ine mlaĊi.

„Veĉernji list", 1998.

31

Zagorkin roman kao miraz

Ovo naše današnje hrvatsko (i ne samo hrvatsko) no-

vinarstvo sve više postaje - ţensko!

Procjena je, naravo, proizvoljna, ali prije nego što mi

se Hrvatsko novinarsko društvo (moţda njegova, narav-

no, predsjednica!) javi s mogućim opovrgavanjem, isko-

ristit ću prigodu i podsjetiti na jednu okruglu obljetnicu,

koju obiljeţavamo ove 1997. Toĉno prije stotinu godina,

naime, zaţivjelo je prvo ţensko ime u zagrebaĉkom i hr-

vatskom novinarstvu. RoĊena je, dakle, prva ţena novi-

nar, i to ne samo u Zagrebu i u Hrvatskoj, nego i na jugu

Europe. Ime joj je, naravno, Marija Jurić Zagorka.

Uza Zagorkin izuzetan novinarski nerv i spisateljski

dar, te upravo mušku prodornost i odriješitost (nije li je

Šupilo poĉastio najvećim mogućim komplimentom:

Zagorĉice, vi ste pravi muţ!?), zasluga za taj prvorazre-

dni civilizacijski i kulturni dogaĊaj pripada, kao što će se

vidjeti, sveprisutnom promicatelju i meceni, biskupu

Strossmayeru. O tome će svoje reći i jedan od najvećih

poznavatelja Zagorkina ţivota i djela - Stanko Lasić, ali i

sama Zagorka.

U svom ţivotopisu TKO STE VI? - Sliĉice i doţivljaji

ţenskog novinara 1897-1939., Zagorka oduševljeno

opisuje svoj susret s biskupom u jednoj krasnoj vili u

Jurjevskoj, ali ne zaboravlja se našaliti na raĉun svoje

sitne pojave, kojom je i Strossmayer iznenaĊen, zami-

šljajući junaĉku pojavu svoje štićenice. Potom Zagorka

biljeţi biskupove rijeĉi: Ja sam veliki prijatelj ţenskog

rada u literaturi, i na svim javnim poljima. Plemenite

32

krijeposti što ih posjeduju ţene, mogle bi u javnom

radu stvoriti mnogo dobra i povesti narod putem

Bogoljub- nosti, krijeposti i rodoljublja... Prvi vaši

sastavci bili su dokazom vašeg talenta i rodoljublja...

Naposljetku je Preuzvišeni tješi, znajući za upravo

fanatiĉan otpor muškog šovinizma u uredništvu

"Obzora": Naći ćete zadovoljstva u tom radu i onda ako

vam ne pruţe priznanja, jer koristiti hrvatskom narodu

velika je sreća koja nam pruţa nutarnji mir i

zadovoljstvo.

Moţe li, meĊutim, prva ţena novinar biti mirna u

strogo muškom zanimanju u koji je ušla kao u osinjak?

Kad se doznalo da me je biskup pozvao i zadrţao ĉi-

tav sat, rekao mi je moj glavni neprijatelj iz ravnateljskog

vijeća: - 'Nemojte si utvarati, da je ova audijencija

sankcionirala vaše namještenje. Biskup nema nikakvih

dionica u listu, samo iz pijeteta prema njegovom

zagovoru primili smo vas za neko vrijeme, ali dugo to ne

moţe dalje!'

A to što ne moţe dalje, to je, naravno, baba meĊu no-

vinarima, kikla bez imena i ugleda i feministiĉka novo-

tarija.

Zagorkin najveći neprijatelj bio je Šime Mazzura, ina-

ĉe mag zagrebaĉkog i hrvatskog novinarstva, šef Dioni-

ĉke tiskare i prvi ĉovjek "Obzorovog" ravnateljstva. Up-

ravo je svemoćni Mazzura Zagorku postavio u svojevrsnu

redakcijsku izolaciju, strpavši je u zaseban neugledni

sobiĉak bez prozora, da je nitko ne vidi, a urednicima

lista strogo naredio da nikome ne odaju tu redakcijsku

sramotu. Zauzvrat od Zagorke zahtijeva da radi dvostru-

ko više od muških kolega novinara, uz, naravno, dvostru-

ko niţu plaću.

Na svakom koraku poniţavana, onemogućavana i

šikanirana, pa i zatvarana (godine devetsto i treće kad su

33

Hrvatsku zahvatile velike nesreće, svi muški urednici su

pred policijom pobjegli iz redakcije, prethodno tu pro-

kletu babu postavivši za odgovornog urednika, koji će

pred ţandarima umjesto njih odgovarati i noć provesti

"pri Crvenoj lampi", tj. u zatvoru!), prema Zagorki se

muška redakcija, s ĉasnim izuzecima (Pasarić, Hrani-

lović, Vukelić), podjednako šovinistiĉki postavlja i kad je

pero umoĉila u prve popularne romane, koji su novinama

uvelike dizali nakladu. Prisjećajući se nepravde, Zagorka

će u svojim ţivotopisnim bilješkama podsjetiti i na

izbjegavanje plaćanja honorara za roman u nastavcima.

Ona se, naime, jednoga dana napokon drznula po-

kucati na urednikova vrata i postaviti pitanje plaćanja

romana. Izbjegavavši joj platiti za roman, neidentifici-

rani urednik (pretpostavlja se da bi to mogao biti Milivoj

Deţman), filistarski joj odgovara: Dakle, pazite! Vi ste

ţena! Danas svaka ţenska moţe naći egzistenciju samo

ako se uda! Ali muškarac traţi miraz -jer kad on daje

ţeni egzistenciju, onda ima pravo od nje traţiti revanš, a

to je - miraz! Vi ste kod nas našli egzistenciju, dakle, mi

traţimo - miraz! A to je roman!...

Tako je Marija Jurić Zagorka, koja je poĉela pisati

toĉno prije jednog stoljeća, probijala prepreke što ih je

pred nju postavljalo muško društvo. Ništa je, meĊutim,

nije uspjelo sprijeĉiti da postane prva novinarka na jugu

Europe i, naravno, najĉitaniji pisac u cjelokupnoj

povijesti hrvatske pisane rijeĉi. Malo tko danas moţe reći

da nije makar zavirio u neki od Zagorkinih romana. Ĉak

će i jedan Krleţa na pitanje Enesa Ĉengića 1978. koji je

prvi roman u ţivotu proĉitao? pomalo mrzovoljno i

nevoljko, ali iskreno odgovoriti: Nešto od Zagorke...

„Veĉernji list", 1997.

34

Kršnjavi i demonstracije

U famoznoj TV- seriji Olujne tišine, o kojoj je kritika

rekla sve što je trebalo reći, Isu Kršnjavoga, navodno,

igra Branko Krĉa, iako je taj lik za autore serije gotovo

beznaĉajan, nevidljiv.

U stvarnim dogaĊajima oko pobune zagrebaĉkih

sveuĉilištaraca i paljenja maĊarske zastave prigodom

dolaska Franje Josipa u Zagreb na otvorenje nove zgrade

Hrvatskog narodnog kazališta 1895., Kršnjavi je, zahva-

ljujući svojoj funkciji proĉelnika za bogoštovlje i nastavu

(danas bismo to rekli: ministar kulture i prosvjete), bio ne

samo viĊen, nego i izloţen, pa je ĉak na kraju i ceh platio

odstupanjem sa svoje visoke funkcije, a o ĉemu nam

ostavlja svjedoĉanstvo u vrlo zanimljivim i nadahnuto na-

pisanim Zapiscima.

Šesnaestoga su se dogodile demonstracije protiv

maĊarske zastave, zapisuje Kršnjavi. Ispale su operetne i

komiĉne. Naravno da su digle mnogo prašine, što se u

doba pomanjkanja senzacija moglo i oĉekivati. SvaĊali

smo se oko toga tko je kriv. Ţrtva sam, naravno, bio ja...

Da je moja dozvola djeĉacima da nabave narodne nošnje

za sveĉanost prouzrokovala demonstracije - to je glupost!

Glavni vikaĉ i podstrekaĉ demonstracije bio je bez

narodne nošnje. Sasvim je normalno da se ban time na

gore opravdava, ali onda meni nije trebao priĉati takve

gluposti...

Poznat kao prilagodljiv, ĉesto i kontroverzan, a od

opozicije, pogotovo od pravaša, optuţivan kao Khuenov

ĉovjek, Kršnjavi više puta takvu svoju poziciju obja-

35

šnjava i opravdava, pa to ĉini i u zapisku koji se odnosi

na upravo reĉene demonstracije.

Opis današnje audijencije kod bana, kao i dogaĊaji

ovih dana, dokazat će da su jedino moji uspjesi prouz-

rokovali moj pad! Dobar nauk za politiĉare. Uostalom to

je nauk koji je vrlo star. Stajao sam pred slobodnim

izborom da ništa ne radim i dugo vladam ili da kratko

vladam i mnogo uĉinim. Izabrao sam posljednje. Padam,

ali ne ţalim...

Iso Kršnjavi je kao malo tko prije ili poslije njega na-

pravio za grad i cijelu drţavu, pokrenuo tolike kulturne

akcije i podigao tolike kulturne ustanove, i to po

svjetskim standardima svoga doba. Uz već spomenuto

Hrvatsko narodno kazalište, u Zagrebu je iste godine

otvorio i velebnu zgradu Realne gimnazije (današnji

"Munara"), a prije toga osnovao Obrtniĉku školu i Muzej

za umjetnost i obrt, gornjogradski ţenski licej, kao i

mnoge sliĉne prosvjetne i umjetniĉke institucije u

Hrvatskoj.

Koliki je bio lukavac i majstor za pridobivanje tada-

šnje maĊaronske vlasti, na ĉelu s Khuenom Hedervary-

jem, najbolje se moţe zapaziti iz anegdote, koja je preda-

jom preţivjela do naših dana, a u svezi s incijativom za

gradnju kazališne zgrade na nekadašnjem marofskom

kukuruzištu. Iso je, naime, otišao banu Khuenu s idejom

o gradnji kazališta. Banje pristojno saslušao iscrpno izla-

ganje svojeg resornog proĉelnika, a da bi ga se riješio,

rekao mu je, uz pohvalu njegovoj ideji, kako, naţalost,

nemamo arhitekta koji bi bio u stanju projektirati takvu

kazališnu zgradu. Poznavajući bana, prepredeni je Krš-

njavi otvorio vrata i banu predstavio stranca: To je arhi-

tekt iz Beĉa koji je itekako kadar, iskusan i sposoban na-

praviti sve što se od njega traţi...

36

Podredivši sve svojim vizijama i uspješnom voĊenju u

to doba vrlo osjetljivog politiĉkog resora kao što je pros-

vjeta i kultura, Kršnjavi je bio prisiljen, naravno, na ĉesto

puta nepopularne mjere opreza i balansiranja. Tako je

bilo i u sluĉaju sveĉane predstave prigodom otvorenja

HNK-a, kojoj je, kao što znamo, prisutan i sam poglavar

Monarhije. U povodu prigodnoga teksta U slavu umje-

tnosti Stjepana Miletića, Kršnjavi je bio prisiljen preuzeti

i ulogu neke vrste cenzora, jer je ocijenio da u takvoj sve-

ĉanoj prigodi nije potrebno izazivati vraga, pa Miletiću

piše:

Ĉini mi se, na primjer, posve neumjesno da se u pri-

logu, koji traje 15 minuta, rijeĉ Hrvatska napiše 19puta!

Ja sam smanjio broj te repeticije na 6 puta, te drţim da

time nije postala smiješnom, a Vaš prilog manje patri-

otiĉan...

A što je Khuenov ĉovjek Iso Kršnjavi uistinu mislio o

Khuenu, zapisat će uoĉi svog odlaska s politiĉke scene:

Radujem se trenutku kad ću se kao slobodan ĉovjek po-

vući, i više bana neću morati gledati niti s njim razgo-

varati. On je ĉovjek zlih poriva, nasilan i nepošten...

Da bi se izbjegla politiĉka halabuka oko smjenjivanja

Kršnjavoga, Khuen je priĉekao pola godine, da bi onda

iznenada preko svoga posrednika predstojniku Odjela za

bogoslovlje i nastavu Isidoru Kršnjavome poslao kratku

poruku da svoje poslove odmah izvoli predati od- jelnom

savjetniku Miganu, ne oprostivši mu, dakle, studentske

demonstracije, a o kojima, eto, govore kako govore ove

famozne televizijske Olujne tišine.


37

Gospar meĊu purgerima

Najotmjenija pojava koje se sjećam iz Kazališne ka-

vane bio je conte Ivo Vojnović. S visoka, pokroviteljski

otpozdravljavao bi nama, mlaĊima...

Tako mi je o Vojnoviću, kojega je sedamdeseta godi-

šnjica smrti nedavno obiljeţena u našoj kulturnoj

javnosti, ispripovijedao knjiţevnik i profesor Josip

Badalić. U doba kad smo razgovarali, ranih osamdesetih,

Badalić je bio naš najstariji knjiţevnik (97 godina) i

vremenski je povezivao cijelu kulturnu epohu i cijelu

povijest naše najpoznatije nesluţbene kulturne institucije

- Kazališne kavane - u kojoj su se izredale sve generacije

hrvatskih knjiţevnika u ovom stoljeću. Na poĉetku

stoljeća, toĉnije u drugoj polovici njegova prvog

desetljeća, o kojem mi je dr. Badalić pripovijedao, Ivo

Vojnović je bio najstariji meĊu knjiţevnicima, ĉak

šesnaest godina stariji od Ma- toša, Lunaĉeka i Deţmana,

poznatih kao duhovne voĊe hrvatske moderne, a koje je

upravo Vojnović, zajedno sa Ksaverom Gjalskim preteĉa

i uzor.

Ivo Vojnović, za koga vole reći da je otac moderne

hrvatske drame (Dubrovaĉka trilogija, Ekvinocij, Maška-

rate) u Zagreb dolazi kao srednjoškolac, kad mu otac,

inaĉe ugledni dubrovaĉki odvjetnik, 1874. prihvaća poziv

Strossmayera i Raĉkoga da na novootvorenom zagre-

baĉkom sveuĉilištu preuzme katedru najprije kaznenog,

pa graĊanskog prava. Iako su primanja sveuĉilišnog pro-

fesora triput niţa od odvjetniĉkih, Ivin otac Konstantin

Vojnović udoban ţivot svoj i svoje djece zamjenjuje

ţivotarenjem u Zagrebu, a sve radi ideje sjedinjenja

Dalmacije

38

s Hrvatskom, dajući na taj naĉin, kao zastupnik Dalma-

tinskog sabora, svoj doprinos ideji otjelovljenja Hrvatske.

Sedamnaestogodišnji Ivo, meĊutim, imao je svojih

mladenaĉkih briga i tjeskoba, izazvanih promjenom

klime i mentaliteta izmeĊu juga i sjevera Hrvatske, a što

će mnogo godina kasnije opisati i u svojim biografskim

zapisima, kao i u noveli U magli.

Iako je obitelj Vojnović na Juţnom kolodvoru

(kasnije Zapadni) doĉekana na visokoj razini

(dobrodošlicu su im poţeljeli pjesnik i profesor Franjo

Marković, novinarski magnat Šime Mazzura, akademik

Šime Ljubić i urednik "Obzora" Klement Boţić),

sedamnaestogodišnji srednjoškolac (upravo je tog dana

kad su stigli u Zagreb, 9. X 1874., imao sedamnaesti

roĊendan), Ivo se nije mogao oteti dojmu sivila i

depresije što u njemu izaziva prvi susret s velikim

gradom. Vojnovićev ţivotopisac Milan Ţeţelj pokušava

doĉarati okolnosti koje su novog mladog stanovnika

Zagreba toliko oneraspoloţile: Provezli su se kroz

maglovito, prljavo nebo, zrak siv, cesta i Ilica blatne,

kuće sive, na Sajmištu (kasnije Kazališni trg) ĉopori

purana i seljaĉka kola, natovarena kukuruzom, sijenom i

ţutim buĉama, bose seljakinje uz volove, krave i svinje.

Vojnovići su prvih nekoliko dana odsjeli u iliĉkom

Jegerhornu (Lovaĉki rog).

To je, naravno, Šenoin Zagreb, a upravo je Šenoa na

vrhu slave sa svojim aktualnim i atraktivnim Zagrebu-

ljama.

Ni u gornjogradskoj gimnazijskoj sredini juţnjak Ivo

Vojnović ne osjeća se bolje. Osjetljiv i djevojaĉki sra-

meţljiv i bojaţljiv, a usto i fiziĉki malen i slabašan, teško

se navikava na novu sredinu i nije mu lako u novome

39

buĉnome ambijentu, meĊu Ċacima koji većinom govore

nekakav meni nerazumljivi dijalekt, u kojem su svaki ĉas

bubnjali ĉudni samoglasnici - kaj i bum!...

U istim sjećanjima na svoje prve zagrebaĉke dane,

Vojnović će zapisati: Ali nakon prve sustezljivosti ubrzo

se sprijateljilh sa svima. Svi su me zavoljeli, a ja njih...

Sliĉne faze prilagoĊavanja gospari Vojnovići, a meĊu

njima i budući slavni pisac Ivo Vojnović, prošli su i u

svojem stanovanju. Isprva su stanovali na Gornjem

gradu, u tamnom i memljivom stanu pokraj stare zgrade

Hrvatskog sabora, gdje je Ivo bolećivo ţudio za du-

brovaĉkim i splitskim svijetlim i širokim obzorima i tek

kad su Vojnovići u prosincu 1874. preselili u veliki stan u

Marije Valerije (Praška), u kuću Milinĉević-Veselski,

osjetili su se doma i lica im se razvedrila. Slijeva vide

toranj katedrale, zdesna - polje, iza plota tek zasaĊenog

Zrinjskog trga. Zagrepĉani Maţuranićeve ere više su im

se ĉinili sliĉniji Dubrovĉanima nego autonomaši Splićani

(M. Ţeţelj).

Iako je ţivio po raznim svjetskim metropolama, Ivo

Vojnović je ĉesto navraćao u Zagreb, a posljednji put je

pred Zagrepĉanima javno nastupio 12. listopada 1925. u

Kazalištu u Tuškancu. Bio je iznenaĊen i oĉaran novim

modernim i velikim gradom kakav je tada već Zagreb.

Ivo Vojnović ĉetiri godine kasnije umro je od srĉanog

udara.


40

Katedralisova katedrala podliska

Sve je, navodno, prolazno, osim prošlosti koja je vjeĉ-

na!

Ako je to istina, a istina je, onda je zagrebaĉki pisac

Rudolf Habeduš Katedralis (Zagreb, 1874-1960) ţivio u

vjeĉnosti i o njoj pisao, iako mu ista nije uvijek bila na-

klonjena.

U posljednjih šezdesetak godina za Katedralisa su,

naime, znali samo istinski zaljubljenici u ovaj nam stari

grad i njegovu prošlost, a Katedralisove knjige o starom

Zagrebu, već pomalo ofucane od rabljenja i listanja, po-

boţno su ĉuvane u rijetkim privatnim knjiţnicama ili,

pak, u Gradskoj knjiţnici, njenom odjelu knjiga o

Zagrebu - Zagrabiensia - i odatle ih niste mogli ni pod

koju cijenu izvući i posuditi za kućno ĉitanje.

Katedralisove knjige sve ove puste godine bile su,

dakle, antikviteti i rariteti, što je, naravno, kompliment

autoru, ali ne i generacijama poslije njega koje su ga

svojim nemarom i nebrigom (ili, dapaĉe, "brigom"!) za

našu kulturnu povijest, neopravdano osudile na zaborav.

Poslije tolikih godina, naš je grijeh sada donekle ot-

kupljen: Katedralis je, naime, napokon ponovno ukoriĉen

(i to, bogme, vrlo ukusno i reprezentativno) i, zahvalju-

jući malom, ali ţilavom nakladniku - "Dori Krupićevoj"-

ponovo dostupan štovateljima starog Zagreba i Kate-

dralisa.

41

Zašto je svih ovih pustih godina Katedralis u Zagrebu

prešućivan, da li zato što se nije bavio tzv. ozbiljnom

literaturom, nego podliskom iliti feljtonom, kao margi-

nalnom formom? Ili zato što je, pišući o prošlosti, poneki

put pribjegavao sentimentu?

Svjestan glasa koji ga bije, Habeduš će u jednom od

podlistaka objavljenih u knjizi (Ispod kaptolskog zida)

uzvratiti: A ja volim sentiment. On je melodija, a ţivot je

nesuvisla buka. Sliĉno će ustvrditi i urednik i prireĊivaĉ

Katedralisove knjige Šetnje Gornjim gradom i Starim

Zagrebom (pedesetak feljtona) Branimir Donat, koji će

otići i dalje, pa reći da je ĉak i plaĉljiv, ali će odmah

dometnuti kako se ne moţe reći da je pisac jeftinih efe-

kata.

Još se jedan "grijeh" pripisuje Katedralisu - a to sva-

kako i jest jedan od glavnih razloga što je u polastolje-

tnoj vladavini onoga reţima bio omotan šutnjom i zakop-

ĉan mrakom anonimnosti - da je svoje zagrebaĉke

podliske objavljivao u novinama i na radiju za vrijeme

NDH. Sklon sam, meĊutim, povjerovati kako je glavna

Katedralisova "krivnja" što je strogo urbani pisac, što je

svojim kulturološkim opservacijama i analizama poticao

graĊanski duh i veliĉao grad kao takav, a Zagreb još k

tome i kao europski grad i hrvatsku metropolu. A sve je

to, naravno, bila crvena krpa za ideologizirano društvo,

ali i za vladajući ruralni mentalitet, koji je uvijek (i danas,

naravno) u opreci s graĊanskim i gradskim.

A koliko je toga Katedralis i sam bio svjestan, potvrdit

će u feljtonu U staroj arhitekturi, u kojem piše: Tako se

dogaĊa i s našim starim Zagrebom, ĉije nam ljepote i

vrijednosti otkrivaju tek pomalo romantiĉarski raspo-

loţeni pisci, povjesniĉari i slikari, pa kad proĉitamo neki

42

ĉlanak, knjigu ili vidimo neko slikarsko djelo, onda i sami

zastajemo s nekako mnogo više razumijevanja pred

nekom zgradom, pogledom ili vidikom...

S Habeduševom knjigom u ruci, upravo s radošću i

ponosom što smo i sami Zagrepĉani, ili barem stanovnici

grada, zastat ćemo ispred stare gornjogradske kurije,

plemenitaške palaĉe ili graĊanske kuće. Zavirujemo u

sjenovitu kućnu veţu, zirkamo kroz razmaknute zavjese

na majušnom prozoru u nadi da ćemo ugledati sjedinama

ovjenĉane glavice starih gospoĊica Amalije i Josefme,

kao dvaju antiknih gornjogradskih medaljona. Ulaskom u

gornjogradsku palaĉu Petra Zrinskog, sigurni smo da

ćemo susresti udovu Katarinu Zrinsku, kao ţensko oliĉe-

nje nesretne nam nacionalne povijesti. Zajedno s piscem,

na školskom satu gornjogradske gimnazije strepimo pred

strogim profesorima, išĉekujući školsko zvono kako bi-

smo se smjesta prikljuĉili veseloj graji Juţne promenade.

A kad smo već vani, preostaje nam da se odluĉimo na

jalovo otkrivanje tajne stare, bršljanom zabraĊene kurije

u Demetrovoj broj tri ili da se, zakaj ne, prepustimo slat-

kim tajnama Koţarske ulice i Potoka. Ispovjedit se uvijek

stignemo kod Sv. Marka ili Sv. Katarine. Jedino sam

siguran da nam nitko ne moţe pripisati u grijeh što smo

in flagranti uhvatili stara Kamenita vrata s mladim mjese-

com u ljubavnom šaputanju i što smo voajerski, skriveni

iza stupa s Nelsonovim lancem, ostali kako bismo pri-

sluškivali njihovo ponoćno šaputanje. A ne treba ni spo-

minjati kako smo shvatili i razumjeli svaku izgovorenu

rijeĉ, zahvaljujući, naravno, Katedralisu.

Bez obzira prekrstili Katedralisove feljtone sentimen-

talnim ili plaĉljivim, upravo je on, poslije Zagorke, naj-

više pridonio da razumijemo i volimo stari Zagreb.

43

A kad već Katedralisa stavljamo u vezu sa Zagorkom,

podsjetimo kako su njih dvoje bili i u intimnoj vezi, svili

ljubavno gnijezdo na trećem katu u Preradovićevoj ulici,

a to je bila i adresa njihova zajedniĉkog lista i zaje-

dniĉkog programa znakovitog imena, u koji su, svatko sa

svoje strane, ugradili svoje djelo - "Hrvatska metropola".


44

Zagonetka uliĉne ploĉe

Ĉitam u novinama kako Komisija za imenovanje ulica

jednu zagrebaĉku ulicu namjerava prozvati po Milivoju

Deţmanu. Netko će, s pravom, primijetiti kako u Zagrebu

već imamo - ako ne baš ulicu - ali barem prolaz toga

imena. Tko ne zna za Deţmanov prolaz!

Tu se, meĊutim, nameće drugo i dugo godina aktualno

pitanje: Zašto na ploĉama s imenima ulica nemamo i

osnovne podatke o imenu (zanimanje, zasluge, godina

roĊenja i godina smrti i sl.) kojim je ulica krštena. Jedino

bi se na taj naĉin izbjegle nedoumice i riješile zagonetke,

pogotovo ovih posljednjih godina, kad su mnoge gradske

ulice preimenovane ili tek imenovane. Kako sam i sam

sudjelovao u radu Komisije za imenovanje ulica i trgova,

i to u njenom prvom sazivu u ovoj našoj drţavi, iz prve

ruke, dakle, mogu posvjedoĉiti da su za neka predloţena,

pa ĉak i usvojena, imena mnogima od nas ĉlanova

Komisije bila potrebna i dodatna obrazloţenja, a gdje

neće trebati objasniti obiĉnom prolazniku kojem mnoga

imena ulica, a kojima svakodnevno prolazi, ili ĉak u

nekoj od njih i ţivi, govore malo, pa ništa!

I sad, vratimo se prvom Deţmanu, po kojem je kršten

Deţmanov prolaz. Malo je onih koji znaju tko je Ivan

Deţman, inaĉe otac Milivoja Deţmana.

Šenoin pobratim i prvi susjed iz Mesniĉke, Ivan

Deţman, po zanimanju je bio lijeĉnik, usto je bio

zapaţeni pjesnik, a u Šenoinom "Vijencu" objavljivao je

tekstove o fenomenima svoga doba, o pušenju, o plesu ili

o ponašanju u društvu, naprimjer. Iz Rijeke se doselio u

Zagreb

45

na nagovor svoga mentora, ilirskoga pjesnika Frana

Kurelca, a u Zagrebu u svom kratkom ţivotu (umro s

trideset i tri godine od kolere, a na Jurjevskom groblju

dirljivim rijeĉima od njega oprostio se Šenoa) stekao je

ugled i slavu, koje moţda i nadilaze njegovo djelo.

Od Ivana Deţmana do naših dana ostao je samo

Deţmanov prolaz i, naravno, sin Milivoj.

Milivoja Deţmana (Zagreb, 1873-1940) drţe duho-

vnim voĊom i zaĉetnikom pokreta mladih pisaca i umjet-

nika na razmeĊu dvaju stoljeća, a koji je još i danas

poznat pod imenom hrvatska moderna. Uz Deţmana, u

taj su se pokret ukljuĉili i ostali mladi pisci toga doba

(Lu- naĉek, Livadić, Cihlar, pa i Matoš koji je već bio u

emigraciji, kao i mnogi drugi), a silina prosvjeda mladih

išla je, naravno, na adresu starih etabliranih pisaca, koji

su podrţavali i produţavali romantiĉarski duh

devetnaestoga stoljeća. Od starijih pisaca jedino je

Ksaver Šandor Gjal- ski stao na stranu mladih, odnosno

modernisti su Gjal- skoga uzeli za svoj uzor i perjanicu

svoga pokreta. Hrvatska moderna, na ĉelu koje je, dakle,

spretni i inteligentni doktor medicine (slijedio uzor oca)

Milivoj Deţman, koji je pokrenuo i ĉasopis svoga pokreta

- "Ţivot"- a sam izdao knjigu vlastitih programskih

tekstova pod programskim naslovom - Protiv struje,

meĊutim, više je znala što neće nego što hoće, pa je zbog

toga u kasnijem vrednovanju hrvatske knjiţevne povijesti

slabo prošla.

Kao ne odveć veliki talent u knjiţevnosti, Milivoj je

Deţman ime i imidţ stvorio u zagrebaĉkom i hrvatskom

novinarstvu, kojemu daje i osobni peĉat više od tri deset-

ljeća. Na ĉelo najutjecajnijeg politiĉkog dnevnika "Ob-

zor" dolazi 1906., i to na preporuku svojih mentora i za-

štitnika, inaĉe starih obzoraša, Strossmayera i Raĉkoga,

46

a s te pozicije zagrebaĉkim i hrvatskim novinarstvom

drma do smrti i svoje i svojih novina - 1940.

Kako se uz novinarstvo dospio još baviti i socijalnom

medicinom, najzasluţniji je za gradnju prve bolnice za

plućne bolesti na jugu Europe, one na Brestovcu. Bavio

se i politikom. Ali, unatoĉ maksimumu koji je postigao

kao novinar, politiĉki uvodniĉar i lijeĉnik, Milivoj Deţ-

man današnjim je ĉitateljima i gledateljima najpoznatiji

kao trubadurski ljubavnik prelijepe zagrebaĉke glumice i

svoje susjede iz Mesniĉke - Ljerke pl. Šram. Zahvaljujući

prenošenju pojedinosti te velike romantiĉne ljubavi u

raznim novinskim feljtonima, knjigama i kazališnim ko-

madima, a koja je prozvana zvuĉnim imenom - Zagre-

baĉka dama s kamelijama, Deţmanova se popularnost

danas veţe iskljuĉivo uz tu ljubavnu priĉu s lijepom i

darovitom glumicom, koju će A. G. Matoš prekrstiti u

"Lady Šram".

Pa, ipak, Ljerka Šram, koja svoju popularnost do naših

dana (danas ĉak i jedna zagrebaĉka kavana nosi njeno

ime!) moţe zahvaliti, naravno, Milivoju Deţmanu i

njegovoj velikoj i nesebiĉnoj ljubavi spram nje, odavno u

Zagrebu ima svoju ulicu, dok se ulica Milivoja Deţ-

mana tek sada predlaţe. Ispada, dakle, da je Šramica u toj

vezi s Deţmanom više dobila i za ţivota kao i nakon

smrti. A Milivoj Deţman je bio i ostao dţentlmen koji

zna ĉekati.


47

Krleţine zagrebaĉke adrese

Zašto Miroslav Krleţa u Zagrebu još nema spomenik?

To je pitanje koje bi sebi trebao postaviti svaki pismeni

Hrvat. Mnogi se to i pitaju. Pogotovo Zagrepĉani, koji

imaju debelog razloga biti ponosni što im je Krleţa bio, a

svojim djelom zauvijek i ostao, sugraĊanin, Zagrepĉanin

koji je itekako poznavao i volio ovaj grad. Po zastu-

pljenosti grada, njegova duha i mentaliteta, suvremenosti

i tradicije, njegovih ljudi i toponima, Krleţino djelo ap-

solutno nadmašuje i nadvisuje djela svih ostalih pisaca

koji su se tematski bavili Zagrebom. Krleţa je o Zagrebu

ispisao više stranica ĉak i od samoga Augusta Šenoe, za

kojeg, ne bez razloga, volimo reći kako je najzagre-

baĉkiji pisac. Ostale zagrebaĉke pisce ili, ako hoćete, pi-

sce o Zagrebu, da i ne spominjemo.

Zašto, dakle, Zagrepĉanin i najveći pisac kojeg je

glavni hrvatski grad dao hrvatskoj knjiţevnosti (po

mnogima Krleţa je i najveće ime cjelokupne hrvatske

knjiţevnosti), u ovih petnaestak godina kako ga nema

meĊu nama, nije dobio spomenik i zašto njegov legen-

darni Gvozd, gdje je odţivio najveći dio ţivota i gdje je

nastao najveći dio njegovog monumentalnog knjiţevnog

opusa, nije saĉuvan kao spomen-dom i memorijalni

muzej?

Poznat kao radoholik, cijeli ţivot prikovan za radnu

sobu, Miroslav Krleţa je i osjećajno vezan za svoj stan na

Gvozdu, ali isto tako i za ostale stanove u kojima je

48

ţivio i stvarao i za koje ga veţu mnogi ţivi, kao i izmiš-

ljeni, literarni likovi. U svojim iscrpnim i nadahnutim

dnevniĉkim zapisima na više mjesta vidjet ćemo koliko je

Krleţa kućni ĉovjek i s koliko će se sentimenta prisjetiti

pojedinih svojih intimnih prostora i zelenkastog sumraka

po njihovim stijenama. Tako je, naprimjer, vrlo senti-

mentalan kad je posrijedi njegov prvi stan u nekadašnjoj

Kukovićevoj (danas Hebrangova) broj 28, gdje je s Be-

lom i sa svojim rukopisima proţivio od 1922. pa do 1936.

Sinoć, u kasno predveĉerje, u sumraku, bio sam u

našem stanu u Kukovićevoj 28. U onim sobama proţivio

sam petnaest godina, moţda ĉak i ţivot sam. U zelenkas-

tom sumraku po stijenama treperi odraz klorofila iz

vrta... (Fragmenti dnevnika iz godine 1942.).

Do tog stana u najstroţem središtu Zagreba, Krleţa

će doći zahvaljujući svojoj teti Pepi. Te 1922. Krleţina

teta Josipa Pepa Horvat testamentarno je ostavila Krleţi

trosobni stan u centru grada... k tome još i veliku svotu

zlatnih forinti, kako nas u svojoj monografiji Krleţa in-

formira Stanko Lasić. Krleţin biograf, dapaĉe, tu ĉinje-

nicu komentira kako se Krleţa, eto, igrom sudbine oslo-

baĊa stalnog pratioca hrvatskih knjiţevnika: neimaštine.

A je li se tim nasljedstvom Krleţa uistinu riješio svih

briga? O tome će sam Fric u ispovjednim kazivanjima

Enesu Ĉengiću na Gvozdu 22. travnja 1977. ispripovije-

dati: Godine 1921. umrla je moja teta Pepa. U oporuci

koju smo otvorili stajalo je da je meni ostavila stan, svu

imovinu i ušteĊevinu na bankovnoj knjiţici. MeĊutim, teta

Pepa nije bila vlasnica stana... Istoga dana predao sam

molbu da mi se dodijeli tetkin stan u koji sam odmah

uselio. 'Gdje ste vi, gospodine Krleţa, bili ranije?', upi-

tali su me u nadleţnom uredu. 'Sad ste dvadeset i osmi

49

na listi, jer su neki dok je Vaša teta bila bolesna, predali

molbe "...

Na cijeloj stranici velikog formata Krleţa potom

Ĉengiću priĉa o raznim peripetijama - pokušajima delo-

ţacije, velikoj medijskoj prašini i, napokon, uspješnoj

intervenciji nekog utjecajnog odvjetnika - kroz koje je

prošao prije nego što su mu dopustili da u tetinom stanu

ostane.

U tom stanu u Kukovićevoj 28, kao što smo rekli,

Miroslav i Bela Krleţa ostali su do 1936., kad se

nakratko sele u Mihanovićevu 16, a već godinu dana

kasnije udomljuju se u Radišinoj 14 (kasnije Adţijina, a

danas Kneza Mislava), gdje ostaju kroza sve godine

svjetskoga rata.

Nakon deset godina provedenih u Radišinoj, Krleţa se

1946. ponovo seli u Kukovićevu, tj. u Ulicu braće Kavu-

rić broj 21, i to toĉno nasuprot svog nekadašnjeg stana za

koji ga veţu najljepše uspomene. Novi stan nije,

meĊutim, najsretniji izbor. Stanovao je na prvom katu, a

u prizemlju se smjestila jedna slastiĉarnica iz koje su u

prvi kat milili ţohari i miševi. U dvorištu su razni

zanatsko- -industrijski pogoni (izrada potkovica, ploĉica

itd.) koji su tutnjali cijeli dan... A zatim se slastiĉarnica

pretvorila u menzu gdje su se svake subote odrţavale

urnebesne drugarske veĉeri koje su trajale do zore i

dulje. Ukratko, tu je ostao punih šest godina u ambijentu

svakako neprikladnom za miran knjiţevni rad. (Stanko

Lasić)

Godine 1952. Krleţa se rješava tog pakla iz Ulice bra-

će Kavurić i seli u stan na Gvozdu 23, odakle kroz prozor

gleda u Tuškanac, na Sofijin put i na Gornji grad, odakle

sluša gornjogradska zvona, pa se tako moţe reći - kako

Lasić podsjeća - kako se Krleţa umnogome use-

50

lio u ambijent svoga djetinjstva, i gdje će ostati najveći

dio svojeg ţivota, tj. do kraja.

Miroslav Krleţa, meĊutim, za nas Zagrepĉane za-

uvijek će ostati naš sugraĊanin i susjed s Gvozda, pa

makar njegova kuća danas nosi neka druga i tuĊa imena.


51

Kaptolski Ċak prvak

Slike su djetinjstva, kaţu, najzornije, najduţe se pamte

i neprestano ih furamo sa sobom kroz ţivot. S time se i

nije teško sloţiti, pogotovo sada na poĉetku rujna kad

zapoĉinje nova školska godina i kad Ċaci prvaci kreću u

svoju najveću ţivotnu avanturu zvanu škola. Naravno,

današnji Denisi, Jane, Lane i Mislavi iz našeg susjedstva

ili iz naše kuće, koji će sutra kroĉiti u školsku uĉionicu,

nisu toga svjesni, jer sjećanja dolaze tek kasnije, s

godinama. A upravo na prvi dan škole sjećanja su naj-

cjelovitija i najtrajnija.

Moja slika sjećanja na prvi školski dan uokvirena je 1.

rujna 1945. Pripadam, dakle, prvoj generaciji prvo-

školaca u Titovoj Jugoslaviji. A kako je to bila prva go-

dina nakon rata, a drţava još nova, pa se, kako se to

govorilo, vlasi još nisu dosjetili i nisu odmah dokinuli

predmet vjeronauka (uĉinit će to godinu dana kasnije), ja

se još i danas sjećam svog prvog vjerouĉitelja. Pamtim ga

po crnom šeširu i crnoj mantiji, a najviše po njegovu

strogom drţanju i strogoći pod kojom je škripao pod

uĉionice, premazan strojnim uljem. Nikad, naprimjer,

neću zaboraviti i svoju prvu školsku torbu smeĊe boje,

kartonsku, s naramenicama i svjetlećim metalnim

bravicama. Prva kiša isprala je boju, a torba je nabubrila

kao bakin "milibrot". Sjećam se (da sjećam - ĉuvam!)

svoju prvu ĉitanku, zvala se Zrno znanja. A najviše se,

naravno, sjećam prve ljubavi koja se obvezno dogaĊa

prvoga dana škole. Zvala se Verica, bila je godinu dana

starija i za glavu viša, tako da me nije ni primijetila.

52

Ne znam je li malog Fricija primijetila njegova prva

školska ljubav, ali zato on zamjećuje svaku pojedinost i

cijeli će ţivot pamtiti ĉak i mirise svoje prve školske

uĉionice.

Usred babilonske zmešancije pojavio sam se u rulji

kaptolske djeĉje raje, koja je, sjećam se ţivo, slatkasto

mirisala na urin i na plijesan, a ti su mi mirisi i danas

prisutni u jetkom vonju joda još natopljenog masnim

crnim uljem što miriše po karbolu, miris pljesnivih krpa

siromašne ukiseljene djeĉje garderobe, miris pisoara...

Taj Frici, taj kaptolski Ċak prvak, koji će cijeli ţivot u

njuhu nositi onaj jetki vonj poda, natopljenog masnim

crnim uljem, svoj prvi školski dan doţivljava toĉno prije

stotinu godina (1899 - 1999), i to u kaptolskoj puĉkoj

školi koja danas nosi njegovo ime - "Miroslav Krleţa".

Krleţa je u prvi razred krenuo godinu dana ranije,

tako da su druga djeca od njega bila starija, a druţio se s

djeĉacima Zlatkom Gallom i Milanom Arkom. Do škole

mu nije bilo daleko, jer je stanovao na tadašnjoj

Bijaniĉkoj broj 7, a koja se u to doba protezala

današnjom Degenovom i Grškovićevom, pa sve do

Mirogoja. Volio je tu ulicu ranoga djetinjstva iz koje je

krenuo u školu, pa će je mnogo godina kasnije opisati: To

je glas Zelenog Brijega, Salate, mojih djeĉjih vigilija na

Bijaniĉkoj cesti... Drvena klepetaljka, maleni idiliĉni

mlin, koji prenosi pjesmu ĉvoraka, kosova, vrabaca,

zrelih bobica, jeseni...

U prvom razredu kaptolske puĉke škole 1899. malome

Krleţi razrednik je Josip Klobuĉar, koji će na njemu za-

uvijek ostaviti traga. Naime, u to se vrijeme Krleţa i je-

ziĉno formira, preteţno pod utjecajem bake Goriĉanec i

uĉitelja Josipa Klobuĉara. (Stanko Lasić)

53

U prvom razredu kaptolske škole Ċak prvak Miroslav

Krleţa smjesta se nameće kao izuzetno bistro dijete, pri-

jemljivo za sve što ga okruţuje, a rezultat toga pokazat će

se, naravno, u školskom imeniku u koji je uveden pod

rednim brojem 26 - I red s odlikom.

Toliko se zna o Krleţinim prvim školskim danima u

rujnu 1899., jedino se ne zna je li njegova generacija

prvaša na kraju prošloga stoljeća doţivljavala nešto

sliĉno ovim kriminalnim radnjama oko školskih knjiga, a

kojih smo, eto, sada na poĉetku posljednje školske godine

u ovom mileniju, svjedoci. Ĉisto sumnjam, jer onda se

ipak ţivjelo u pravnoj drţavi, pa makar se zvala, Krleţi

mrskim imenom, Austro-Ugarska.


54

Zagrebaĉki roman u nastavcima

1.

Starije će se generacije s nostalgijom prisjetiti onog

nestrpljivog išĉekivanja svaki tjedan pred kioskom novih

nastavaka Zagorkine Griĉke vještice. Iako je, doduše,

obraĊivala povijesne teme, uglavnom iz starog Zagreba, a

ne suvremeni trenutak u kojem bi ĉitatelji prepoznavali

svoje poznate sugraĊane, a što je jedna od glavnih za-

konitosti tzv. feljtoniziranog romana, koji se

svakodnevno objavljuje u novinama u nastavcima,

Zagorka je bila i ostala naš najpoznatiji primjer, dapaĉe,

sinonim pisca romana u nastavcima. I to, naravno,

zahvaljući svojem nesumnjivom talentu za fabuliranje,

osjećaju za spletke i zaplete, te vrhunskom zanatu pisanja

upravo za novine. Poznato je da su mnoge zagrebaĉke

novine prije i poslije prvog rata, od ozbiljnog i utjecajnog

"Obzora" do manje poznatih "Malih novina", svoje, u

pojedinim razdobljima, relativno visoke naklade mogle

zahvaliti upravo Zagor- kinim romanima u nastavcima.

I Zagorkin, u jednom razdoblju najbliskiji, suradnik, a

neki kaţu i ljubavnik (malo intrige - kao u romanu u na-

stavcima!) Rudeša Habeduš Katedralis svoj roman Ka-

vana Corso objavljuje najprije u nastavcima u listu "Hr-

vatska metropola". Uz to da je Katedralis poštivao i tu

zakonitost romana u nastavcima: aktualnost i mogućnost

prepoznavanja u njemu ţivih ljudi iz društvenoga ţivota

Zagreba kasnih tridesetih.

Izazovu da romane objavljuju, pa i pišu u nastavcima,

te da se na taj naĉin i izvrgnu prokletstvu poštivanja ro-

55

kova, slanja svojih rukopisa u redakciju ili, dapaĉe,

izravno u tiskaru, nisu odoljeli ni tzv. ozbiljni pisci. Ne-

davno smo tako u, odavno snimljenoj, a sada po tko zna

koji puta ponovno prikazivanoj, Sremĉevoj TV drami iz

posljednjih dana najzagrebaĉkijeg pisca mogli vidjeti

kako teklić iz tiskare dolazi po najnoviji nastavak

Šenoine Kletve (Šenou igra još mladi Zlatko Vitez!), da

bi u pišĉevoj kući u Mesniĉkoj ulici, umjesto nastavka

romana, našao mrtvog pisca!

August Šenoa je, prema tome, do smrtnoga ĉasa svoj

posljednji roman pisao u formi nastavaka za novine

("Vijenac"), a u tome ga je, naţalost, prekinula smrt, tako

da je taj novi i posljednji nastavak, po koji je, kako se

sjećamo s TV ekrana, došao teklić, prema Šenoinim bi-

lješkama napisao Šenoin prijatelj - knjiţevnik Eugen

Tomić.

Ipak, najmarkantniji primjer romana u nastavcima, i

to u svim elementima toga fenomena, Begovićeva je

Giga Barićeva. Ali više o tome, naravno, u narednom

nastavku...

2.

Uz Šenou, koji je svoju Kletvu pisao u nastavcima i u

"Vijencu" je objavljivao do smrti, a o ĉemu je bilo rijeĉi

u prethodnom nastavku, valjalo bi dodati još jedan veliki

hrvatski roman iz devetnaestog stoljeća, koji je takoĊer

pisan i objavljivan u nastavcima, a to je U registraturi

Ante Kovaĉića.

Reĉeni je roman u nastavcima objavljen, takoĊer kao

i Šenoin, u "Vijencu", ali sedam godina nakon Šenoine

smrti.

Da sam to u prošlom nastavku propustio spomenuti,

nije ništa neobiĉno i ĉitatelji bi mi trebali oprostiti,

budući

56

da je poznato kako su upravo površnost, neujednaĉenost i

sitni propusti, popratne pojave i karakteristike pisanja u

nastavcima. Nešto sliĉno, uostalom, doţivio je i sam

Kovaĉić, kad su mu pojedini kritiĉari prigovorili kako je

njegov roman neujednaĉen te da mu se na pojedinim

mjestima naziru šavovi upravo od pisanja u nastavcima.

Najveća muka s romanom u nastavcima u prvom su

redu rokovi, dakle, pisanje u ţurbi i u posljedni ĉas, a

potom i dramaturška prilagodba nastavcima, poneki put i

prisilno dramaturško zaokruţivanje nastavka u cjelinu,

što kasnije za objavljivanje u knjizi iziskuje prekrajanje i

spajanje, te išĉitavanje romana kao dramaturške cjeline, a

ne zasebnih pojedinaĉnih manjih cjelina koje su pret-

hodno oblikovali novinski nastavci.

Bez obzira na sve reĉene zamjerke i zamke pisanja u

nastavcima, i Kletva i U registraturi pripadaju vrhunskim

umjetniĉkim ostvarenjima, kao što je to sluĉaj s još jedi-

nim velikim romanom novijeg datuma.

Malo je, naime, poznato da je i Giga Barićeva Milana

Begovića takoĊer napisana u nastavcima, a upravo su to

opseţno knjiţevno djelo (kasnije objavljeno u tri knjige),

suvremeni roman sa strogo urbanom, zagrebaĉkom

tematikom, kritiĉari doĉekali vrlo laskavim rijeĉima.

Tako će Antun Barac u "Savremeniku" 1941. zapisati

kako je to Begovićevo najbolje djelo, ali ijedan od

najboljih hrvatskih romana, premda će pripomenuti kako

u tom opseţnom romanu ima i literature i konstrukcije.

Jozo Laušić Gigu Barićevu drţi kljuĉnim djelom,

izvrsnim romanom, iako u njemu ima i šupljina, te

zakljuĉuje kako bi roman bio bolji da ga je autor skratio.

Miroslav Vau- potić drţi kako je u tom romanu

Begovićevo ţarište i

57

ishodište svih njegovih misli i pogleda, a roman, štoviše,

usporeĊuje s Krleţinim Zastavama.

Begovićeva Giga Barićeva i njenih sedam prosaca

(puni naslov), a što je za ovu kolumnu jedino bitno, naj-

izraţajniji je primjer domaćeg romana u nastavcima, i to

kako po pravilima igre toga fenomena, tako i po krajnjem

dometu.

Begović je svoju Gigu, naime, poĉeo pisati izravno

ponukan natjeĉajem za roman u nastavcima iz zagre-

baĉkog suvremenog ţivota, privuĉen, uz ustalo, i rela-

tivno visokom nagradom od 50.000 dinara, a što ga je

pod tim uvjetima objavio najĉitaniji zagrebaĉki dnevni

list na poĉetku tridesetih - "Novosti". Struĉni ocjenjivaĉki

sud (Jutriša, Gorjan i Turkalj) nije imao previše

nedoumica, budući da je Begovićev tekst u svakom

pogledu zadovoljio i ispunio oĉekivanja natjeĉaja. Giga

Barićeva, koja je u "Novostima" izlazila svaki dan od 19.

rujna 1930. do 22. lipnja 1931., što će reći u toĉno 230

nastavaka, pobudila je veliko zanimanje kod ĉitatelja,

koji su u širokoj galeriji Begovićevih likova prepoznavali

(ili barem nagaĊali) svoje sugraĊane, mahom poznate

Zagrepĉane.

Sigurno je da je pisac radio po ţivim modelima, ali

dao je svojim portretima više nego puku fotografiju,

stvorio je iz njih reprezentante vremena i društva. Svaka

stranica je intenzivno doţivljena...

Tako o Begovićevu romanu u novinskim nastavcima

piše u to doba poznati novinar i publicist Josip Hor- vat, a

sam Begović će objasniti kako je oko sebe imao obilje

materijala i likova za suvremeni roman:

Tih posljeratnih godina Zagreb je ludovao, trošilo se

i banĉilo na sve strane, i posljedni šoštar imao je dosta

novca, kojima se nije znala cijena niti vrijednost, rasi-

58

palo se, pilo, veselilo i tugovalo već prema tome... U to

vrijeme i u takvoj sredini odvija se cijela radnja moga

romana, tud se kreće desetak njegovih glavnih junaka,

koji su nam poznati ljudi...

U Gigi Barićevoj, koja nosi podnaslov Roman iz

zagrebaĉkog posijeratnog ţivota, oslikava se, dakle, je-

dno prijelomno razdoblje, nešto sliĉno kao ovo naše, pa

se sada traţi Begović našeg doba i, naravno, novine koje

bi imale sluha za objavljivanje, ali i reklamiranje romana

u nastavcima s junacima u kojima bismo prepoznavali (ili

barem nagaĊali) ljude oko nas, unatoĉ TV-u kao novijem

mediju, kojem je to inaĉe zadaća, ili baš poradi takvih

domaćih televizija, na kojima zasad još vladaju "olujne

tišine"...


59

Šafraneki pod maskom

Da je dobar pisac uvijek dobar i u svako doba aktu-

alan pokazuje i ovo najnovije zanimanje za Vjekoslava

Majera što nam upravo dolazi iz kazališta Komedija.

Kultni Golikov film Tko pjeva zlo ne misli, raĊen prema

Majerovu literarnom predloţku - Dnevniku maloga

Perice - dobio je, naime, svoje uprizorenje i na daskama

kaptolskoga kazališta kao mjuzikl (koautorstvo poz-

natoga trija Britvić - Kabiljo - Štefanĉić). Nama tako

dragi likovi Šafranek i Fulir, te milostiva Šafranek i gos-

podiĉna Mina, kao i mali Perica, dobivaju, naravno, nove

tumaĉe, ali duh starog Zagreba s poĉetka stoljeća, malih

ljudi, gornjogradskih purgera vaţno je zadrţati, jer upra-

vo taj duh, to malograĊansko ozraĉje nosi cjelokupnu ra-

dnju i zadrţava pozornost gledateljstva.

Golikov film, koji sada, eto, ima i svoju kazališnu in-

terpretaciju, osim što je proglašen najboljim hrvatskim

filmom, on je svakako i najzagrebaĉkiji, te po svemu

pravi urbani film, za što je ipak najzasluţniji, naravno,

sam Lojzek Majer, koji je pišući o Šafranekima i

Fulirima, išĉitavao sudbine i fizionomije, navike i

mentalitet svojih najbliţih susjeda, budući da je i sam iz

istog miljea. Majer je, naime, roĊen na uglu Mesniĉke i

Streljaĉke (u istoj kući roĊena je i fatalna Ljerka Šram), a

djetinjstvo i mladost proveo na Josipovcu, današnja Ulica

Ivana Gorana Kovaĉića u Tuškancu.

Iz Streljaĉke će u svojim memoarskim zapisima (Osa-

mljen ĉovjek u Tingltanglu) podsjetiti na znamenitog

stanovnika te kratke ulice, papa Lunu, tj. malo zgrblje-

60

na, izbrijana i uvijek elegantna pojava Matoševa pri-

jatelja iz djetinjstva, poznatog "Obzorovog" kritiĉara

Vladimira Lunaĉeka. Kako je još bio deĉec dok je Luna-

ĉek bio na vrhu kao kazališni kritiĉar, Lojzek će u stilu

svoga maloga Perice, s djetinjom radošću, da ne kaţem

pakošću, zapisati kako je ispod Lunaĉekova prozora s

izgledom na stare visoke jablane u Tuškancu neĉija djeĉ-

ja ruka (moţda baš njegova?) ispisala grafit: Papa Luna,

obzoraška bluna.

S Josipovca se prisjeća kuće boema i buntovnika u

kojoj je najprije stanovao A. G. Matoš, pa Janko Polić

Kamov, pa Zofka Kveder, pa Nikola Polić, kao i meda-

ljar Ivo Kerdić.

U svojim autobiografskim zapisima Lojzek Majer,

koji je današnjim naraštajima poznat, naţalost, više po

filmu Tko pjeva zlo ne misli nego izravno po vlastitim

knjigama, ostavlja nam jedinstvene uspomene i svje-

doĉanstva upravo o prvim kinopredstavama u Zagrebu i o

prvim kinematografima, o starim originalnim gimna-

zijskim profesorima, o starim antikvarijatima u Dugoj

ulici (Radićeva), o prvim koturaljkama na zagrebaĉkim

ulicama, o klizaljkama i gradskim klizalištima, o maška-

rama i maskama...

Upravo pred mojom rdnom kućom, ispred Streljane,

uprezali su momci konje u pokladna kola, koja su se

onda, spuštajući se polako niz strmu Mesniĉku ulicu,

prikljuĉila velikom korzu u Ilici. Gusto su posjedale u

kola ţene s bijelim i ruţiĉastim krinolinama, harlekini u

šarenim odijelima, crni domino kraj zelenog ĉarobnjaka,

vitezovi s velikim šeširima i drvenim maĉevima, da zaĉas

udu u Ilicu, krcatu radoznalim gledaocima što su stajali

na rubovima ploĉnika s obje strane ulice.

61

Ilica je bila tako nabijena ljudima, ţenama i djecom,

da konjski tramvaj ĉitav sat nije mogao saobraćati...

Gledaoci su se nabacivali kon fetima i korijandolima. Sa

balkona kuća u Ilici ţene su bacale bombone, sitni novac,

pa i mandarinke - na radost djeĉurlije što se bacakala po

snijegu...

Od pisca Dnevnika maloga Perice, doznajemo da su

se Šafraneki i Fuliri, njihove zakonite i njihove šoce, kao

i najmlaĊi, maskirali i na klizaljkama. Majer se tako

prisjeća posjeta klizalištu na livadi pokraj Botaniĉkog

vrta, na mjestu gdje su sada zgrade Socijalnog osiguranja

i Esplanade: Ondje su se prireĊivale i karnevalske zabave

s maskama, glazbom, konfetima i korijandolima. U

škurom zimskom suncu ganjali se po ledenoj ploĉi do-

mini, pieroi, paţevi, kuhari s visokim kapama, maske sa

ţivotinjskim glavama. Treštala limena glazba, jeka nes-

tajala u Botaniĉkom vrtu punom snijega, a dimovi s

nedalekog kolodvora plovili nad klizalištem...

Naţalost, dim je i nad takvim, nama danas dalekim

prizorima, dim zaborava nad Lojzekovim i Periĉinim Za-

grebom, nad Šafranekima i Fulirima, nad starim gor-

njogradskim birtijama Ţagarica i Matejna, gdje se uz ge-

mišt ili špricer postavlja ono za purgerski mentalitet toli-

ko sudbonosno pitanje: Jel' bu v Abesiniji rata ili ne

bu?...

Jedino svjetlo, ţiţak iliti plinska starinska, što nam u

ovom sluĉaju osvjetljava prošlost grada, naravno, lite-

rarno je djelo Vjekoslava Majera, koje, eto, i danas

intrigira i nadahnjuje, ovaj put kao najavljeni kazališni

mjuzikl.


62

Na telefonu - August Senoa?!

Pitanje u naslovu moglo bi se shvatiti kao zgodna šala,

ali u kontekstu izloţbe starih telefona u Muzeju grada

Zagreba pitanje bi moglo biti i ozbiljno. Pogotovo ako se

podsjetimo kako je prva telefonska linija u Zagrebu pro-

radila 1881., kad je Šenoa još ţiv. Istini za volju, slavni

pisac je već shrvan neizljeĉivom bolešću, kao

posljedicom teške prehlade koju je zaradio u vrijeme

katastrofalnog potresa u Zagrebu godinu dana prije. Za

pretpostaviti je, meĊutim, da je Šenoa o telefonu, kao

novom civilizacijskom otkriću, ponešto znao, jer se o tom

ĉudu i sredstvu nepojmljive ĉarolije u zagrebaĉkim

novinama krajem sedamdesetih podosta piše, ali za

bolesnog Šenou prekasno je da se prikljuĉi telefonskoj eri

koja kod nas zapoĉinje iste 1881. kad će nas pisac

Zagrebulja i Zlatareva zlata zauvijek ostaviti.

Moglo bi se sada postaviti i pitanje je li Šenoi kao pi-

scu telefon trebao i bi li ga, da je poţivio, uopće imao?

Ako se zna da je Šenoa svoje romane i podliske pisao

samo u slobodno vrijeme, i to noću, dok je dane provodio

u drţavnoj sluţbi na funkciji gradskog suca i gradskog

senatora, onda bi odgovor mogao biti potvrdan. Do tak-

vog se zakljuĉka moţe doći prelistavanjem prvih popisa

telefonskih pretplatnika, a štoviše i listanjem prvog tele-

fonskog imenika koji je u Zagrebu izašao 1911. MeĊu

prvim vlasnicima telefona i prvim pretplatnicima, uz jav-

ne ustanove i drţavne sluţbe, telefonsku liniju uvode

uglavnom ugledniji drţavni ĉinovnici, odvjetnici i tek

poneki sveuĉilišni profesor ili znanstvenik. Od poznatih

63

imena, meĊu prvim telefonskim pretplatnicima moţemo

naći profesora i zvjezdoznanca Otona Kuĉeru, koji se u

svom stanu u Jurjevskoj 14 odaziva na telefonski broj

880, potom poznati povjesniĉar i sveuĉilišni profesor

Ferdo Šišić sa stanom u Visokoj 8 i telefonom broj 940.

Tu je profesor Franjo Buĉar koji je u Zagreb donio prvu

nogometnu loptu i ostavio za sobom pregršt tekstova o

poĉecima loptaških i drugih športova (stanuje na Josipov-

cu, tel. 556), pa trgovac s Jelaĉićeva trga, poznat po tome

što je u Zagreb 1901. dopremio prvi automobil. MeĊu

pretplatnicima su, naravno, i gradonaĉelnici - Milan

Amruš, koji naĉelnikuje na poĉetku devedesetih prošlog i

prvih godina ovoga stoljeća, te aktualni gradonaĉelnik

Janko Holjac (1910 - 1917.), koji je telefon dao uvesti u

svoju secesijsku vilu (kao arhitekt sam ju je projektirao)

na Donjem Bukovcu broj 8.

Nema, meĊutim, traga je li i Ljubi pl. Babicu, pozna-

tijem kao Ksaver Šandor Gjalski, uspjelo telefon uvesti u

svoj dvorac Gredice u Zagorju, a to napominjem zato što

sam sluĉajno u zagrebaĉkom ilustriranom „Svijetu" iz

1922. pronašao pretisnutu molbu poznatog pisca, tj.

hrvatskog Turgenjeva, kako gaje znao nazivati Krleţa.

U telefonskom imeniku iz 1935. uzalud, meĊutim,

traţim Krleţin telefonski broj. Nema Krleţe, ali zato je tu

Bela Krleţa, nek se zna tko je gazda u kući! Bela i Krleţa

stanuju u Kukovićevoj (današnja Hebrangova), a oda-

zivaju se na broj telefona 81-17. MeĊu pretplatnicima re-

lativno je malo poznatih knjiţevnika, tako da se telefo-

nom moţemo najaviti samo Milanu Šenoi, sinu velikog

Šenoe, koji stanuje u Malinovoj (tu još i danas ţivi Mi-

lanov sin, a Augustov unuk Zdenko Šenoa), te dvojici

poznatih knjiţevnika, koji, što je zanimljivo, stanuju u

64

istoj zgradi, Haulikova 4 - Juliju Benešiću i Branimiru

Livadicu i Wiesneru. Telefon ima i Marija Jurić Zagorka,

ali vlasnik njenog telefona - broj 4603 - hotel je Es-

planade, gdje Zagorka ţivi i piše svoj najnoviji roman. U

istom je imeniku od 1935. i Vjekoslav Majer, ali nije

rijeĉ o piscu i boemu Lojzeku, nego o nekom inţenjeru

istog imena i prezimena.

Za današnje suvremene pisce i suvremeno pitanje:

Tko od nas ima mobitel?

Sigurno je da će knjiţevni leksikoni, koji zasad imaju

praksu da, uz knjiţevnikovu kućnu adresu, objavljuju i

broj telefona, u budućnosti svakako imati i broj knji-

ţevnikovoga mobitela.


65

Gulaš za glas u Matoševo i Šenoino doba

Za koga bum glasal?

Umjesto odgovora na to sve ĉešće i sve agresivnije

pitanje, ispriĉat ću vam sluĉaj jednog zagrebaĉkog peka-

ra, koji je na poĉetku stoljeća na sliĉno pitanje svojih su-

vremenika ovako odgovorio: Za koga bum glasal? Ako

glasam za opoziciju, šikanirala bu me policija cijelu

godinu! Ako pak glasam za sadašnju vladu, izgubi! bum

mušterije, a Ċaci mi bulju razbili prozore! Najbolje je da

se za vrijeme izbora skrijem, pa bum onda na miru...

Sreća je, dakle, naša što mi danas nismo tako oštro

politiĉki i stranaĉki polarizirani, kako se to danas u poli-

tiĉkom ţargonu kaţe, i što izbore ne uzimamo toliko k

srcu kao naši ĉasni predšasnici.

I mi danas u devedeset i sedmoj znamo da o izborima

puno toga ovisi, ali kako se danas prvi put moţemo pouz-

dati u nekakva demokratska mjerila (sumnjivci i smut-

ljivci pri ovome kimaju glavom), i naša je sudbina, hvala

Bogu, u našim rukama, tj. u našem glasu. Ili bi tako tre-

balo biti.

U glasu je, istini za volju, bila i sudbina naših starih, i

to u doslovnom smislu rijeĉi. Tko je, naime, bio glasniji,

na izborima je pobjeĊivao. Tako Krešimir Kovaĉić spo-

minje kako nekoć u Zagrebu na izborima nisu pobjeĊivali

najbrojniji, nego najgrlatiji. O takvom "nadglasavanju"

Nemĉić je napisao i komediju Kvas bez kruha. Rezultat je

izbora, dakle, ovisio doslovno o intenzitetu buĉnosti i

galami biraĉa.

66

Ali, gle vraga, i tome se da doskoĉiti. Kako, naravno,

nije bilo elektronskih mjeraĉa galame, ista se moţe pro-

tumaĉiti i ovako i onako. Tako Imbro Tkalac opisuje je-

dan takav izbor na kojem su se za mjesto zastupnika u

Hrvatskom saboru natjecali neki Lentulaj i Ĉegetek.

Gotovo svi okupljeni biraĉi su bili za Ĉegeteka i glasno

izvikivali: Ĉegetek! Ĉegetek! Ali, kako je podţupan, koji

je izbore vodio, bio za Lentulaja, on je na masu biraĉa

dreknuo: Dakle, ja ĉujem samo ime Lentulaj! I pisaru u

pero izdiktirao kako je Lentulaj izabran većinom

glasova...

Nakon proglašenja izbornog rezultata podţupan je,

navodno, izjavio: Glas pametna ĉovjeka više vrijedi od

rikanja pet stotina volova!

Izbori u starom Zagrebu ipak su se po mnogoĉemu

razlikovali od ovih današnjih. Nekad su, naprimjer, za

vrijeme izbora najbolje prolazile zagrebaĉke gostionice i

kavane.

Biraĉa je po ondašnjem zakonu o izborima bilo malo,

zapisuje Kovaĉić. Pravo glasa imali su samo oni koji su

plaćali visoki porez ili imali doktorat. Nezavisan ĉovjek

koji je imao malu maturu nije mogao glasati, ali zato je

glasao svaki onaj koji je bio u drţavnoj sluţbi, pa makar

imao samo dva razreda škole.

Naravno da je na taj naĉin bila unaprijed osigurana

pobjeda vladinih kandidata. Postojao je i obiĉaj, još jaĉi

od izbornog zakona, da kandidati plate svakom biraĉu

piće i porciju gulaša, pa su tako na dan izbora najbolje

radile gostionice i kavane.

Nekim ugostiteljima nije bilo dovoljno da za izbore

naprave samo promet u svojim lokalima, pa su se poje-

dini zagrebaĉki krĉmari i kavanari i sami kandidirali.

Tako nam ostaje zapisano kako je gostioniĉar iz Nove

67

Vesi prezimenom Hrastić na dan izbora pred svoju go-

stionicu postavio baĉvu. Isti se na baĉvu popeo i pred

okupljenima odrţao vatreni predizborni govor, završivši

rijeĉima: Neka me crna zemlja odmah proguta ako vam

ne govorim punu istinu.

U tom trenutku pod gostioniĉarovim su se nogama

razvalile duţice baĉve, a vatreni je govornik u baĉvi ne-

stao.

Jednom se, i to 1910., u predizbornu kampanju uklju-

ĉio i sam A. G. Matoš. Korteširao je za poznatog zagre-

baĉkog novinara Ivana Peršića, urednika "Hrvatske slo-

bode". Matoš je u Peršićevim novinama objavljivao

podliske, pa se osjećao obveznim i na taj naĉin uzvratiti

svome uredniku i poslodavcu. Za predizborni skup Matoš

je odabrao neku gostionicu u Vlaškoj ulici, po svemu

sudeći rijeĉ je o tadašnjem Hraniloviću (restauracija u

naše doba poznata kao Dašĉara), a u kojoj su se okupljali

Peršićevi politiĉki protivnici frankovci. U to doba vrlo

popularan pisac i boem, Matoš se popeo na stol i hvalio

svojeg kandidata, pošto su ga njegovi protivnici is-

fućkali i sasuli drvlje i kamenje na Peršića. Da bi smirio

razjarene frankovce, Matoš je smjesta okrenuo ploĉu.

Uskliknuo je: Je, imate praf! Sve je istina kaj ste rekli!

Gostionica mu je zapljeskala.

Sutradan Matoš se pohvalio Tinu Ujeviću : I tako sam

vam ja smirio i osvojio ljude. Da Peršić zna kako sam ja

vrijedan i koristan korteš...

Puno prije, tj. 1875., u predizbornu kampanju uklju-

ĉuje se i August Šenoa, ali on, za razliku od Matoša,

predstavlja vlastiti program i sebe kao kandidata za zastu-

pnika u Hrvatskom sabora. Šenoa se, naime, kandidira u

izbornoj općini Turopolje, i to na nagovor svojih turo

68

poljskih prijatelja i roĊaka svoje ţene Slavice, roĊene

Turopoljke. Šenoini protukandidati su turopoljski ţupnik

i turopoljski apotekar. Prvi je rijeĉ uzeo Šenoa. Govor mu

je bio tako temeljit i nadahnut da su ostala dvojica kan-

didata odustala od svojih pripravljenih govora. Apotekar

je, dapaĉe, pred svima ĉestitao Šenoi, dodavši kako se

nakon njega nema više što reći i kako i on i ţupnik

odustaju od kandidature u Šenoinu korist. Šenoa se

zadovoljno vratio u Zagreb, siguran da će zasluţeno ući u

saborske klupe.

Ispostavilo se, meĊutim, ono što mu je turopoljski

apotekar iza leĊa dobacio; kako je jedno biti dobar pisac,

a drugo vješt politiĉar i pragmatik.

Apotekar, naravno, ni sluĉajno nije odrţao svoje

obećanje javno dato Šenoi kako odustaje od kandidature

u njegovu korist, već se prihvaća korteširanja i kupovanja

glasova u svoju korist. Kako je apotekar bio lihvar i si-

rotinji uz visoke kamate posuĊivao novac, tako je svoje

duţnike natjerao da glasuju za njega, a ostalima obećao

pozajmice, ako, naravno, svoj glas daju njemu.

Rjeĉju, Šenoa je na izborima izgubio, a umjesto njega

saborskih se klupa domogao pragmatiĉni apotekar. Takav

ga je izborni rezultat toliko razoĉarao da se nikad više

nije ţelio kandidirati. A i ĉemu, jer turopoljskom

apotekaru, koji je na izborima, 1875. pobijedio Šenou,

danas nitko ne zna ni ime, a Šenoa je bio i ostao - Šenoa!

"Kavana & kultura", 1997.

69

Muze u kavani

Predstavljanje ponovljenog izdanja romana Sunĉane

Škrinjarić Kazališna kavana u knjiţnici "Marija Jurić

Zagorka" na Krvavom mostu popraćeno je tematskom

izloţbom o starim zagrebaĉkim kavanama. Štoviše, i na

pozivnici za promociju Škrinjariĉkine Kazališne kavane

otisnut je oglas iz "Obzora" od 30. listopada 1899. u

kojem zagrebaĉki kavanar Eduard Heimbach ovime ob-

ćinstvu do znanja daje staviti kako će kavanu Corso, Ilica

22, nakon iznoviĉnog preureĊenja, sutra u 12 sati o

podne otvoriti...

Tako su na reĉenoj prigodnoj sveĉanosti, a na kojoj je

uz knjiţevnog kritiĉara Branka Maleša, govorio i kustos

Muzeja grada Zagreba Zdenko Kuzmić, kao prireĊivaĉ

izloţbe o starim kavanama, na svoje došli i ljubitelji lije-

pe knjiţevnosti, kao i zaljubljenici u prošlost i povijest

Zagreba.

Kako su upravo u kavanama nastala mnoga knjiţevna

djela i kako su generacije hrvatskih pisaca vezane uz ka-

vanu i kavanski ţivot, koristim prigodu da podsjetim što

je kavana znaĉila nekim našim poznatim piscima i što su

o njoj mislili i napisali.

Ako nedavno promoviranom romanu Kazališna ka-

vana Sunĉane Škrinjarić, dodamo i Katedralisov roman

Kavana Corso, onda vidimo da dvije najstarije zagre-

baĉke kavane imaju ĉak i svoje romane.

Kavana se, inaĉe, u kontekstu hrvatskih pisaca spo-

mije od ilirskoga doba, pa jedan od vjernih kavanskih go-

stiju, pjesnik Nikola Polić u svom podlisku U kavani o

70

kavani zapisuje: / naš je cijeli ilirski pokret nastao u ka-

vani, koja je u ono vrijeme jedino postojala u Zagrebu

kao pekara i rakijašnica pod ĉarobnim imenom Fortuna

u Pivarskoj ulici. I Šenoa je spominje u svom romanu

Vladimir.

O ilircima, Ljudevitu Gaju, Stanku Vrazu i ostalima,

zapisuje i Antun Nemĉić u svojim Putositnicima. Od

Nemĉića doznajemo kako su se voĊe ilirskoga preporoda

sastajali u Narodnoj kavani na uglu Jelaĉićeva trga i

Ulice Marije Valerije (danas Praška) i kako su ispijali

mirisavi bukovĉak.

Šenoa je stolovao u kavani na Juţnoj promenadi, da-

našnjem Strossmayerovu šetalištu, da bi postšenoino do-

ba preselilo u nove kavane u Donjem gradu. Krešimir

Kovaĉić u svom novinskom podlisku iz 1957. podsjeća:

Iako je u prvom deceniju našeg stoljeća Zagreb s

vojskom imao jedva 70.000 stanovnika, bilo je u gradu

više kavana negoli danas. U Ilici nalazile su se tri velike

kavane: Corso, Bauer i Royal. Mesniĉka je ulica imale

dvije kavane - Kaĉić i Zora. U Preradovićevoj ulici nala-

zila se kavana Preradović, posjećena naroĉito od igraĉa

biljara, i kavana Mirna koliba. U Gajevoj ulici bila je

kavana Danica. U Marovskoj (današnjoj Masarykovoj)

Kazališna kavana, u Jurišićevoj kavana Elite, na Zri-

njevcu kavana Zagreb i kavana Umjetniĉkog paviljona, u

Gornjem gradu kavana na Strossmayerovu šetalištu. A

najveći broj velikih kavana nalazio se na Jelaĉićevu trgu,

gdje su bile tri kavane jedna uz drugu, i to Velika kavana

na mjestu današnjeg Dubrovnika, Kavana Merkur i

Narodna kavana...

I sam redoviti kavanski gost i stalni ĉlan Matoševa

kavanskog stola, Kovaĉić piše kako su se knjiţevnici i

71

umjetnici najprije sastajali u kavani Elite u Jurišićevoj, da

bi se preselili u kavanu Bauer na uglu Ilice i Frankopan-

ske, pa u novootvorenu Kazališnu kavanu (otvorena

1906.). Uz Matoša, Kovaĉić nabraja pisce koji su bili re-

doviti gosti: Zvonko Milković, Andrija Milĉinović, Au-

gustin Ujević, Vladimir Ĉerina, Ljubo Wiesner, Karlo

Hajzler, te knjiţevni kritiĉari Lunaĉek i Parmaĉević, kao i

poznati kazališni glumci Grund, Bojniĉić, Papić, Pavić,

Badalići i Cilić, te glumice Vavra i Polakica.

Ovom Kovaĉićevu popisu valja dodati još i Donadini-

ja, Cihlara Nehajeva, Milivoja Deţmana, a potom braću

Šimić, Josipa Badalića, Milana Begovića, Vjekoslava

Majera, Ivana Gorana Kovaĉića...

Mnogi od naših pisaca o kavani su pisali kao o feno-

menu (Ujević, Polić, Viktor Vida), beletristiĉki (Matoš,

Begović, Krleţa, Katedralis, Marinković, Škrinjariĉka) ili

im je kavana bila pjesniĉko nadahnuće, pa tako Ljubo

Wiesner piše pjesmu Kavanski pjesnici, a Tin pjeva o

kavanskoj sofi...

Kavana je, kao što je već reĉeno, pozornica društve-

noga ţivota svih generacija hrvatskih pisaca, od iliraca,

preko Šenoina doba, hrvatske moderne, Krleţe,

Begovića, Krkleca i Marinkovića, potom krugovaša, pa

do današnjih pisaca. U kavani su stolovali svi naraštaji, u

njoj su zaĉeta mnoga knjiţevna djela, neka su u kavani i

napisana, poglavito pjesme, pokrenuti mnogi knjiţevni

ĉasopisi, napisane brojne knjiţevne i kazališne kritike i

polemike, nastali bezbrojni feljtoni.

Linija je, naravno, silazna, ovisno o društvenim okol-

nostima i naĉinu ţivota (dominacija elektronskih medija),

kad kasnih sedamdesetih kavanu kao instituciju u svako-

dnevnom druţenju poĉinju istiskivati kafići, sastajanje i

72

druţenje s nogu, dakle, kratka forma iliti short story, na

štetu kavane koja je roman, koliko dramatskog toliko i

komiĉnog sadrţaja, a nerijetko i cijela knjiga ispovjedne

proze.

Koliko u svjetskoj, toliko i u hrvatskoj knjiţevnosti,

kavana je kao originalan kulturni medij odigrala presudnu

ulogu u nacionalnoj kulturi, posebno u knjiţevnosti, pa

nije sluĉajno da će jedan od naših najznamenitijih ka-

vanskih ljudi. Tin Ujević, zapisati kako je kavana unikum

senzacije, sredina izmeĊu erotske emocije, dnevnoga

snobizma, intelektualne radoznalosti i društvenoga tra-

ţenja. A Nikica Polić, stalni ĉlan i Tinova i Matoševa ka-

vanskoga stola, za kavanu će reći kako je od svih insti-

tucija, i onih potrebnih i onih nepotrebnih, kanda naj-

novija, nadomješta u svim nijansama potrebu kluba kon-

verzacionih salona i budoara. Kavana je sve i ništa.

Već i Polić u svom podlistku U kavani o kavani, na-

pisanom ranih dvadesetih, zapaţa kako se kavana kao

medij suţava i urušava.

Kod nas su kavane bile snošljive jedino prije rata, kad

su u Baueru oratovali dva Augusta i jedan Dmitar,

primjećuje Polić, te obrazlaţe: Da, ali onda se u kavani

nije debatiralo... Danas se u kavani ozbiljno debatira o

najozbiljnijim pitanjima... A vic je danas postao naprosto

tragedija. Pijući crnu sa šlagom prisustvujemo ogo-

varanjima i svaĊama. Svaki dan ista lica i iste debate.

Zabrinute grimase. Vaţni dogovori. Lijenost i lastovanje.

Sliĉno će i Tin:

Ilustracije i kavanski komfor ubijaju ĉovjekovu

sposobnost, tu ćemo se iz dana u dan gledati, kao da ne

znamo tko ima kakav tajni madeţ; ĉovjek je ovdje sitni

potrošaĉ i veliki preţivaĉ, autor i ţrtva traĉa...

73

Ali, i jedan i drugi pisac u kavani pronalaze, naravno,

i dobre strane, pa tako Tin zapisuje kako na oblikovanje

duha javnosti ne utjeĉu samo zbornica, propovjedaonica,

balovi i mitinzi. Utjeĉe i ova dvorana, gdje se na zelenoj

ĉohi igra biljar i kredom biljeţi. Za neke je to bila jedina

škola knjiţevnosti i umjetniĉke kritike... A Polić: Ipak je

kavana ostala stan onih koji su bez stana. Postala je

hram onih koji su izgubili svaku vjeru. Postala je kula

onih koji porušiše sve kule!...

Uostalom, Tin, koji će napisati pjesmu posvećenu ka-

vanskoj sofi, a kavanskim konobarima ispjevati odu,

priznaje i izravni utjecaj kavane na svoju poeziju: Stano-

vao sam u poeziji, na spratovima koji se najmanje iznaj-

mljuju, ne u gradu, no u meni, kategoriji lirske i vizio-

narske savjesti, a samo slušajući kavansku muziku pisao

sam najljepše stihove.

I A. G. Matoš svoje ponajbolje stranice ispisuje u ne-

zaboravnim Kavanskim varijacijama (1913.), gdje kroz

kavanski dim zagledan u tzv. Juliusovu kavanu na Juţnoj

promenadi, u mislima traţi Šenou, Perkovca, Vraza i Ba-

bukića i pita se hoće li u tom kavanskom dimu naći moju

- tvoju - njegovu - našu - vašu zvijezdu Kroaciju...

Kako i sam u ovom podlisku pokušavam naći i odre-

diti mjesto zagrebaĉke kavane u knjiţevnosti ove naše

Kroacije, preporuĉam, za poĉetak, da razgledate izloţbu

starih zagrebaĉkih kavana i gostionica, a koja je prireĊena

u knjiţnici "Marija Jurić Zagorka" na Krvavom mostu, u

povodu ponovljenog izdanja romana Sunĉane Škrinjarić

Kazališna kavana.


74

Cvijetak s pjesnikova odra

Parafrazirajući jednu Pavletićevu knjigu iz davnih da-

na (1957.) - Kako su stvarali hrvatski knjiţevnici, za ovu

bi se prigodu, za sutrašnji dan Svih Svetih, aktualnu ko-

lumnu moglo nazvati - Kako su umirali, tj. kako su is-

praćivani na posljednji poĉinak naši knjiţevnici.

Za oĉekivati je da zapoĉnemo s Augustom Šenoom,

kao najzagrebaĉkijim pjesnikom i ocem prvog hrvatskog

romana, koji nam i tako sluţi kao kamen meĊaš za mnoge

usporedbe, pa s njim, eto, i zapoĉinjem, ali najprije kao

govornikom nad grobom jednog drugog hrvatskog

pjesnika - Ivana Deţmana. Razlog je tome višestruk.

Deţman je, naime, bio poznati lijeĉnik i pjesnik, koji je,

uz ostalo, prvi u nas pisao novinske kolumne o

svakodnevnim fenomenima (o pušenju i zdravlju, o

utjecaju plesa na fiziĉku kondiciju i zdravlje plesaĉa, o

modi i sliĉno) i koji je, kako kronike kaţu, uz kardinala

Haulika i Ljudevita Gaja, imao najmasovniji ispraćaj i

najdojmljiviji pokop do sedamdesetih godina 19. stoljeća,

a prvi put u pogrebnoj povorci koraĉa i jedan ban - Ivan

Maţuranić.

Zagrepĉani, ali i brojne zagrebaĉke i hrvatske insti-

tucije, ispratili su ga zbog njegovih zasluga i utjecaja na

suvremeni ţivot, ali i zbog okolnosti oko njegove prerane

smrti. Iako lijeĉnik, umro je od kolere, i to u trideset i

trećoj godini, ostavivši za sobom nejaku djeĉicu i noseću

ţenu. Pogrebna povorka oca Deţmana bila je, kako kaţu,

neprekinuta od njegova stana u Mesniĉkoj (prvi susjed

Šenoe, njegov pobratim i kum) pa do starog Jurjevskog

groblja.

75

Šenoin oproštaj nad grobom, nabijen rodoljubnim, kao

i intimnim osjećajima, rasplakao je mnoge nazoĉne

Zagrepĉane, anonimne i poznate, a meĊu njima i starog

ilirca Frana Kurelca, koji je Ivanu Deţmanu od najranije

mladosti bio mentor i sa Sušaka ga doveo u Zagreb.

Osam godina kasnije, ali ovaj put na novo groblje na

Mirogoju, takoĊer iz Mesniĉke, ispraćen je i sam August

Šenoa, za kojega se zna da je umro od posljedica teške

prehlade zadobivene u katastrofalnom potresu, koji je

1880. zadesio Zagreb, a da ga je smrt prekinula u dikti-

ranju posljednjeg poglavlja romana Kletva. Koliko je

Šenoa bio popularan i obljubljen u svom gradu, ali i u

svim hrvatskim krajevima, najdojmljivije svjedoĉi pog-

rebna povorka, koja po svojoj brojnosti dotad još nije

zapamćena u Zagrebu. Za Šenoin mali Zagreb brojka od

dvije tisuće nazoĉnih više je nego dojmljiva.

Zbog oĉekivanog posjeta, otisnut je ĉak i posebni pro-

gram povorke u kojem je nabrojeno trideset i devet raznih

znanstvenih, kulturnih i drţavnih institucija, a zagrebaĉki

malobrojni hoteli nisu imali dosta mjesta da prihvate de-

legacije koje su na pogreb u Zagreb doputovale iz cijele

Hrvatske i Slovenije.

I Antun Gustav Matoš, koji je u Bolnici "Sestara mi-

losrdnica" u Vinogradskoj od raka grla umro u oţujku

1914. (kao da je slutio kad je jednom prije zapisao: Oţu-

jak je opasan i nezdrav mjesec), imao je takoĊer veliki

pokop. Od Matoša se na Mirogoju oprostio tajnik Dru-

štva hrvatskih knjiţevnika Julije Benešić, jedna od Gust-

lovih "mušterija", s kojom je do pred sam kraj polemizi-

rao. Kako je A. G. M. polemizirao sa svim i svakim, pa

valjda i sa samim dragim Bogom, za vrijeme Matoševa

pokopa, naime, padala je gusta i hladna kiša, a i štošta

76

drugo oko njegova pokopa bilo je nalik na vremenske ne-

pogode. Tako će Krleţa zapisati kako je pobjegao iz kuće

Milana Marjanovića na uglu Mlinarske i Ksavera, gdje su

se poslije pogreba okupili dojuĉerašnji Gustlovi paj- daši

i kolege (uz Marjanovića, tu su Cihlar Nehajev, Andrija

Milĉinović, Zofka Kveder i drugi) i gdje su se o

pokojniku govorile takve stvari da ih - kako se Krleţa

izrazio - ni pas s maslom ne bi polizao...

A sam Krleţa, opterećen griţnjom savjesti što se nije

odazvao Matoševu pozivu u bolnicu, otkinuo je cvijetak s

pjesnikova odra i stavio ga u knjigu francuske poezije.

Jednog od posljednjih iz stare garde (ne raĉunajući,

naravno, spomenutog Krleţu, pokop kojega je zbog

pišĉeve veliĉine zasluţio više spontanosti, a manje poli-

tike) i sam sam ispratio. MeĊu posljednjima sam se,

naime, zatekao u prekosavskom domu Vjekoslava Ma-

jera, Trumbićeva 12, prizemlje, ZapruĊe. Naravno da mi

Lojzekovo obitavalište u jednoj od onih zapruĊanskih

"konzervi" nikako nije išlo uz pjesnika "plinske starin-

ske", ali Lojzekova me veselost i gostoljubivost razo-

ruţala. Rekao mi je kako je u tom prizemnom stanu s po-

gledom na park sretan, kako se tu osjeća doma, jer ga svi

znaju i on će rado svakoga primiti. Lojzek je za sve i sva-

kog uvijek doma, njegove su rijeĉi. Kratko poslije toga te

su mi rijeĉi, naravno, malko izokrenute, posluţile za

naslov nekrologa pjesniku starog Zagreba i starinskog

gornjogradskog svijeta. Na pokopu mnogi su me poznati,

ali i anonimni, pozdravljali upravo naslovom mojeg nek-

rologa - Lujzeka više nema doma. Neki bi još i sami do-

davali: Tu sam laterna plinska, starinska...


77

Film prošlih dana

Geno Seneĉić.

Izgovoreno na telefon, to mi je ime zazvuĉalo nekako

starinski i pomalo sjetno. Kao da dolazi iz prošlog vre-

mena i starog Zagreba, što je na neki naĉin i toĉno.

Geno Seneĉić je predratni novinar i kazališni pisac,

jedan od najizvoĊenijih autora na daskama HNK-a

tridesetih godina. Djela su mu izvoĊena i poslije rata i

okupila su više generacija zagrebaĉkih glumaca, od Nine

Vavre, Milice Mihiĉić, Ive Badalića, Dubravka Dujšina i

Augusta Cilića, pa do Ivke i Saše Dabetić, Relje Bašića i

mlaĊih. Gledanost i popularnost zahvaljuje, dakako,

izboru suvremenih tema, istrgnutih iz zagrebaĉke svako-

dnevnice. Prvi kazališni komad - A.G.M.- govori o Ma-

tošu i starom Zagrebu, s aluzijama na suvremeni Zagreb.

Za Sluĉaj s ulice i Spis broj 16 priskrbljuje sebi Deme-

trovu nagradu. Veliku popularnost doţivio je Filmom na-

ših dana, satiriĉnim kinoromanom o bogovima-ljudima

jednoga grada iz 1903.

Za novinarstvo se odluĉuje zahvaljujući svom ocu,

tipografu. I njegov je stric bio tipograf u Horvatovu "Ju-

tarnjem listu". O Josipu Horvatu kaţe da je bio najobra-

zovaniji novinar predratnog Zagreba. Premda je završio

samo trgovaĉku akademiju, odliĉno je govorio ĉetiri jezi-

ka, a u poznavanju hrvatske povijesti nitko mu nije bio

ravan. Bio je vrlo discipliniran ĉovjek koji je mnogo ra-

dio i jako drţao do fiziĉke kondicije. Milivoj Deţman je

na posao dolazio u deset. U njegov ured nije smio nitko

nepoznat. Bio je nepovredivi gazda novinskog dijela 71-

78

pografije i svi su ga se bojali. Ne daj ti Bog - šaputalo se

medu mladim novinarima - da te stari pozove. Pozivao je

samo kad je trebalo iskefati.

Sa Zagorkom se susreo samo preko njenih rukopisa.

Korigirao je njen roman Kći Lotršĉaka koji je izlazio u

"Jutarnjem listu". Zagorka nije dolazila u redakciju, k

njoj je odlazila redakcijska tipkaĉica Olga i donosila na-

stavke na slaganje. Druţio se s Rudolfom Habedušem,

popularnim i nepravedno zaboravljenim Katedralisom.

Njegovi su feljtoni o starom Zagrebu bili prije rata naj-

popularnije štivo. Tin Ujević, koji bi obiĉno u društvu s

Franom Alfirevićem ispijao svoje crno vino u Tip -Topu,

oslovljavao bi ga - Seno Geneĉiću... Najiskreniji prijatelj

i uĉitelj bio mu je Slavko Batušić, s kojim je suraĊivao na

postavljanju svojih komada u kazalištu. Sluĉaj s ulice

Batušić mu je osobno postavio na scenu, te napisao

predgovor za Film naših dana. Godine 1977. zajedno su

u Društvu knjiţevnika Hrvatske proslavili roĊendan,

Batušić 75., a Seneĉić 70. Bilo je to Seneĉićevo posljed-

nje sluţbeno pojavljivanje u javnosti. Odonda smo se jed-

nom ili dvaput sreli. U meĊuvremenu je teško bolovao,

pao u invalidska kolica, kojih se, uz pomoć briţne su-

pruge Katarine i vlastite volje, ipak riješio.

I sada taj telefonski poziv:

Ovdje vaš stari kolega Geno Seneĉić...

Poštovani me kolega Seneĉić naziva radi zgodne

gradske crtice, kako veli. Na svojoj penzionerskoj

trešnje- vaĉkoj klupi upoznao je neku sitnu staru

gospoĊu, koja je cijeli radni vijek bila klozet-frau u

javnom zahodu na Jelaĉićevu placu. To je, veli, gospoĊa

ispred onih vrata iz njegove komedije Ferdinand i

junakinja filma Naši dani. Stari je novinar i kazališni

pisac iz Pet stoljeća

79

hrvatske knjiţevnosti, Zagrepĉanin (roĊen 1907. u Me-

dulićevoj 16) Geno Seneĉić, ispisao na papiriću podatke

bivše šekretfrajle koja pripada filmu prošlog vremena, za

koje u ovom današnjem kompjuteriziranom novinarstvu,

naţalost, ima sve manje prostora.


80

Akademikove skitnje u vjeĉnost

Za to da vam tolike godine dodijavam sa svojim teks-

tovima o Zagrebu (neki dan sam ureĊivao sobu i, što u

fasciklima, što u ladicama, našao bezobrazno veliku

koliĉinu, i kilaţu, novinskih izrezaka s vlastitim potpi-

som!), sukrivac je i upravo preminuli knjiţevnik i profe-

sor, akademik Matko Peić.

Prije dosta godina, valjda kasnih sedamdesetih, s

meštrom Peićem sam se vraćao ĉetrnaesticom iz „Vjesni-

ka" u grad. Razgovor o pisanju (Znaš li ti da nas, ĉlanova

Društva knjiţevnika, na prste jedne ruke moţeš nabrojati,

koji smo u stanju na brzinu nešto suvislo napisati za

novine?!) zapoĉeli smo u tramvajskoj prikolici, a nas-

tavili u kafiću na uglu Frankopanske i Ilice. Nikad ne na-

puštaj Zagreb, govorio mi je tiho, pod uhom. Cijeli ţivot

moraš pisati o njemu. Malo je danas ljudi od pera koji

vole ovaj grad, mnogo je više onih koji ga ne podnose,

ĉak i otvoreno mrze...

Istinski ţivotoljubac, strasni promatraĉ, zaneseni pu-

tnik i nadahnuti putopisac, erudit i poznavalac koliko

slavonske ravnice i svoje rodne Poţege, toliko i Zagreba i

njegove povijesti, korpulentni Slavonac taj put zakrilio je

polovicu majušnog kafića na mjestu kojega je nekoć bila

kavana Bauer i gdje su stolovali knjiţevnici hrvatske

moderne na poĉetku stoljeća. Ispod glasa (nikad i ni na

koga nije podizao glas), izmeĊu dvaju gutljaja duge

rijetke crne kave, govorio mi je: Ja sam pisac provincije,

cijele Hrvatske, ti se drţi Zagreba. Tebi je u Zagrebu

barem lako. Moţeš vrludati ulicama, odlaziti na

periferiju, zapisi

81

vati do mile volje i nitko ti zbog toga neće praviti prob-

leme. U provinciji je drukĉije. U nekim provincijskim

mjestima ĉim na ulici izvadiš notes i poĉinješ biljeţiti -

smjesta si sumnjiv...

Akademik Matko Peić bio je poznat po svojim legen-

darnim notesima, uvijek iste veliĉine i marke - „Lipa-

milovi" kockasti blokići A6 formata, a koje bi svojim

sporim pokretima vadio na ulici, na svakom uglu Zagre-

ba, ali i u raznim provincijskim mjestima, kao i u svjet-

skim metropolama, marljivo i zaneseno biljeţeći prizor,

pojavu, asocijaciju, oblik, miris, boju... Iz tih biljeţaka,

neki put tek samo natuknica, sitno ispisanim slovima uni-

jetih u svoje legendarne notese, izašle su i kultne

putopisne proze - Skitnje i Europske skitnje.

Znam što te muĉi, govorio bi mi ĉesto kad bismo se

našli, najĉešće u Vinkomiru, znamenitom vinotoĉju u

Tomićevoj ispred uspinjaĉe, gdje je bio stalni i

najviĊeniji gost i gdje je ĉak i poštu primao. Znam što te

muĉi, o ĉemu razmišljaš. Ovaj naš posao, tvoj i moj, to je

crnĉe- nje, rintanje. Treba se kretati, njuškati, biljeţiti.

Treba ţivjeti. Kudikamo je lakše izmišljati ili ono što si

jednom prikupio, lijepo pretoĉiti u pripovijest, roman ili

dramu. I mene je to muĉilo. Jednom sam ĉak i Krleţi

priĉao o tome. Pitao sam ga za savjet. Rekao mi je: 'Ni

govora! 'Rekao mi je da je to što radim dovoljno za jedan

ljudski vijek, jednu biografiju, karijeru. Veli mi: - 'Peiću,

radite koristan posao i, ako ništa drugo u ţivotu ne

uĉinite, uĉinili ste mnogo i po tome će vas pamtiti'...

Imao sam sreću i ĉast što sam s piscem Skitnji, Europ-

skih skitnji, Crnog zlata, kao i monografija Slava Raškaj i

Miroslav Kraljević, znao podijeliti kavanski stol ili šank,

uvijek se iznova osvjedoĉivši kako Peićeva usmena knji

82

ţevnost nimalo ne zaostaje za pisanom. Pripovijedao je,

naime, kao što je i pisao; lako i gipko, istodobno misaono

i poetski, a reĉenice su mu, poput nepatvorenog

kutjevaĉkog rizlinga, u kojem je znao uţivati, bile ovjen-

ĉane prst debelim vijencem od asocijacija i metafora.

Imao sam sreću i ĉast Matku Peiću u više navrata u

novinama biti urednikom, a on je meni, zauzvrat, bio

uĉiteljem i uzorom. A to je ostao i sada kad je, kao naš

najveći putopisac i pisac Skitnji, odskitao u - vjeĉnost.


83

Klaićevom do Kudamma

Umornom od razgovora o gastarbajterskim mukama i

radostima, o uštedama i novim automobilima, o planovi-

ma i o djeci, koja, mein Gott, na njemaĉkom već i sanja-

ju, Berlin mi je pruţio azil na prvom katu stare višeka-

tnice zakrivene drvoredom u Mommsen Strasse u

strogom središtu grada. Ĉetiri velike kuće oblikuju

dvorište u Mommsenovoj ulici. Ulica se nalazi u

takozvanoj zapadnoj ĉetvrti grada, u Charlottenburgu.

Rusi su tu ĉetvrt 1920. nazivali Charlottengrad. Ona se

nalazi toĉno iza ugla Kantove, Leibnizove i Kudamma. I

ostala je ulica dolazaka i odlazaka. Tako o svojoj

berlinskoj adresi zapisuje moja gostoprimljiva domaćica,

pjesnikinja Irena Vrkljan u knjizi Berlinski rukopis, a

koja je i nastala u toj ulici dolazaka i odlazaka...

Zagrepĉanka Irena dolazi i odlazi sa svojim suprugom

Berlinĉaninom Bennom Mayerom Wehlaackom, a koji je

zauzvrat svojoj ţeni napisao knjigu Zagrebaĉke

biljeţnice. Obje knjige pjesniĉke su impresije, prepune

zajedniĉkih tragova, uspomena, prijatelja i adresa u

Berlinu i Zagrebu. Braĉno i pjesniĉko proţimanje i

nadopunjavanje, skladni brak supruţnika, pjesnika i

gradova. Benno s Irenom šeće Šubićevom, koja i njega i

Irenu veţe uz prijatelje Angela Miladinova i Antu

Viculina, oboje se sastaju sa Slavkom Mihalićem, ispijaju

kavicu i lozovaĉu, a Zvonimirova s ĉupavom ţivicom duţ

tramvajske pruge, napudranom prašinom i ĉaĊom i svim

ostalim..., Bennu podsjeća na jednu berlinsku ulicu. Kad

je ugledam, pomišljam na jednu berlinsku ulicu, iz doba

kad je njome još vozio tram

84

vaj, kroz ĉiju isto takvu ţivicu sam se i sam probijao na-

kon rata, jer sam na donjoj strani ulice ugledao jedno

malo kazalište, pošteĊeno od bombi, poţara i granata,

koje je zatim odredilo moj ţivot... O tom berlinskom ka-

zalištu, koje je u Bennu odredilo ţivot, nešto više dozna-

jemo iz Irenine knjige, i zato valja obje knjige ĉitati isto-

dobno, jer samo tako dobivamo cjelovitu sliku tog jedin-

stvenoga zagrebaĉko-berlinskog pjesniĉkog i graĊanskog

braka. Pri dolasku iz Zagreba u Berlin na studij, Irena

Vrkljan osjeća strah od tuĊeg grada. Prestrašilo me tada

to stajanje na uglu ulice. Nisam znala, tuĊina, to smo i mi

sami. Tumaĉila sam strah kao nešto prirodno. Bila sam

negdje, gdje nemam nikakvu vlastitu priĉu, nikakvu kuću

uspomena, nikoga koga znam. Nikakva duga Klaićeva s

mirisom duhana i kave, nikakvo juţno svjetlo... Ubrzo će,

meĊutim, osvojiti i Berlin i Bennu. Jedino nisam siguran

je li to baš pravi redoslijed. Ţivimo otada u dva grada,

dva svijeta, zapisuje Irena, a u njenom se Berlinskom

rukopisu svejednako isprepliću Klaićeva, Bulićeva i

Prilaz s Mommsenovom, Kantovom, Leibni- zovom i

Kudammom. U Mommsen Strasse prostrani i prozraĉni

stan s pogledom na sjenovito dvorište, Irena Vrkljan i

Benno Mayer-Wehlaack dijele sa svojim knjigama,

slikama, rukopisima, novim projektima i uspomenama. U

tom savršenom skladu stvari i naravi pomalo grubo

zazvuĉi moje prozaiĉno pitanje, namijenjeno inaĉe

gastarbajterima: Kako ţive, koliko zaraĊuju? Za razliku

od onih razgovora što sam ih u Berlinu vodio s našim

gastarbajterima, u ovom je sluĉaju posrijedi skromna

zarada i bogat ţivot. Kako je to moguće? Moţe li se od

otprilike dvije tisuće maraka mjeseĉno, koliko Irena i

Benno zajedno zarade od svojih knjiga, prijevoda i

poneke

85

radiodrame, u Berlinu uopće ţivjeti? Moţe, ali bez vanj-

skog blještavila, luksuza i kerefeka. I bez automobila, na-

primjer. Ţivjeti skromno, a bogato. Ţivjeti svoj vlastiti

ţivot, baviti se svojim vlastitim stvarima, svojim pozi-

vom, bez ustupaka i kompromisa. To je njihov zajedniĉki

izbor. Njihova sreća i njihova ţivotna priĉa.


86

Knjige mog ţivota

Da je sve prolazno osim prošlosti još jednom će se

pokazati u Knjiţnici "Medvešĉak" na Trgu hrvatskih ve-

likana, kamo su me pozvali na predstavljanje Knjiga mog

ţivota poznatog prevoditelja i nakladnika Zlatka Crn-

kovića. Poziv mi je upućen kao, ajmo reći, kumu reĉene

knjige. Gospodinu Crnkoviću sam, naime, svojedobno

(1996.) dao ideju i naslov za novinsku kolumnu, a koja je

s vremenom, eto, prerasla i u posebnu knjigu. A nagrada

za moju ideju, a koja i nije sasvim moja, nego je pomalo

posuĊena od Henryja Millera i njegove istoimene knjige

(u nas izašle u prijevodu i urednikovanju, naravno, Zlatka

Crnkovića!), svakako je uţitak ĉitanja tog izuzetno

dopadljivog ispovjedno-feljtonistiĉkog štiva, koje govori

koliko o knjigama, toliko i o ljudima našega ţivota, pa ta-

ko i o samom ţivotu iz ovog nam zajedniĉkog zagreba-

ĉkog kulturnjaĉkog miljea.

Najdomljivija i svakako najzagrebaĉkija priĉa iz

Cmkovićeve knjige je ona o Ĉuĉinom knjiţevnom

salonu. Premda nije rijeĉ o pravom knjiţevnom salonu,

ali dovoljno je već i to da je jedna zagrebaĉka dama koja

je prošla kroz razne ţivotne faze i imala široki krug

prijatelja i znanaca meĊu umjetnicima, u svom stanu u

samom središtu grada, Novakova 10, okupljala oko sebe

razne mis- leće ljude i stvaratelje raznih fela, što je za

današnje prilike, bome, teško i zamisliti.

Legendarna Ĉuĉa Smokvina Boranić, inaĉe kći gla-

sovitog jezikoslovca i pravopisca Dragutina Boranića,

bila je vrlo apartna dama, uzor ţenske otmjenosti i ele

87

gancije, nekadašnja ljepotica, koja je uoĉi i za vrijeme

rata, pa i u poratnim godinama, zaludila pola muškog

Zagreba, a u legendu ulazi ne samo po svojim ţenskim

ĉarima i svojim nadaleko poznatim kulturnjaĉkim

sijelima, nego i kao urednica najpopularnije i

najprodavanije knjige valjda u cjelokupnoj hrvatskoj i

tadašnjoj jugoslavenskoj nakladniĉkoj praksi. Za

nakladniĉku kuću Znanje priredila je, naime, knjigu nad

knjigama - Knjigu za svaku ţenu, koja je postigla

nezamislivih dvadeset pet izdanja na latinici, pet na

srpskom i ćirilici i tri na slovenskom, a svako izdanje,

kako Crnković s ushićenjem starog nakladniĉkog vuka

pripominje, izašlo je izmeĊu deset i dvadeset tisuća

primjeraka.

Legendarna Ĉuĉa podsjeća, naravno, na rane sedam-

desete, kad je njena zvijezda bila visoko u orbiti zagre-

baĉkog društvenog ţivota. I dok o tome usput razgova-

ramo u Knjiţnici "Medvešĉak", prisjećam se kako sam u

istom prostoru meĊu boksovima s knjigama na Trgu hr-

vatskih velikana, tj. na ondašnjem Trgu ţrtava fašizma

(na tom je mjestu prema ondašnjem aktualnom vicu tram-

vaj najviše cvilio, jer je skretao u Socijalistiĉku revolu-

ciju!), imao ĉast sudjelovati na jednoj od svojih prvih

knjiţevnih veĉeri. Bila je to skupna knjiţevna veĉer, na

kojoj smo sudjelovali ĉetiri pisca, a plakatom velikog B1

formata najvaljivali su nas kao "4M", a što znaĉi: Ma-

jer, Majdak, Majetić, Milĉec. Knjiţevnu veĉer vodio je u

to doba aktualni urednik zagrebaĉke rubrike "Veĉer-

njaka" Nenad Figenvvald. I nikad neću zaboraviti kako

me je moj prvi susjed za stolom, popularni Lojzek Majer,

zdvojno u pola glasa propitkivao da kaj su na nj zabo-

ravili, kad sve nas voditelj ispitkuje, a njega uporno

izostavlja. A voditelj je, naravno, šećer ostavio za kraj,

88

jer stari pisac, autor Oĉenašeka i Dnevnika malog Perice,

ne samo za okupljene u Knjiţnici "Medvešĉak" nego i za

nas knjiţevne poletarce, bio je knjiţevna povijest i zagre-

baĉka kavanska legenda.

To su bile godine enormne popularnosti Šjore Bepine

i dr. Luigija iz Smojinog i Marušićevog Malog mista,

prvih epizoda Kersterovih Mejaša, kao prethodnice ka-

snije popularnih Gruntovĉana. Mladi redatelj Edo Galić

na mali ekran postavlja nesretnog hrvatskog knjiţevnika

Ivu Kozarĉanina, a popularni novinar Pero Zlatar piše

kako je Zagreb upravo obogaćen za još jedan automobil,

a vlasnik mu je mladi kantautor Arsen Dedić.

Iz tog ozraĉja izlazi i Crnkovićeva heroina Ĉuĉa

Smokvina Boranić sa svojom Knjigom za svaku ţenu, za

koju se autor danas predstavljene knjige Zlatko Cmković

pita: Je li Ĉuĉa bila snob?, pa istodobno i odgovara: Mi-

slim da je bila, samo što su takvi snobovi vrlo korisni u

svakom društvu. Oni potiĉu umjetnost prisustvujući svim

premijerama, otvaranjima izloţbi, kupujući knjige, pra-

teći sve što se zbiva u kulturi...

I kao što na poĉetku rekoh: Sve je prolazno osim pro-

šlosti. Stoga ti nakon Crnkovićevih Knjiga moga ţivota

doĊe da poţališ što ovo današnje vrijeme kasnih deve-

desetih, kad nemamo ni snobova ni knjiţevnih salona, a

zahvaljući aktualnom ministru financija i njegovu PDV-u

na knjigu, naravno, ni knjiga, nikako ne zasluţuje ni

sadašnjost, a kamoli prošlost...


89

Novi stanari Nove Vesi

Nedavno je stara purgerska Nova Ves dobila novog

stanara. To je naš stari poznanik, "hrvatski Andersen", ali

i autor još mnogih i nama dragih knjiţevnih "rupa" - Ivo

Kušan. Sa svoje tri tisuće knjiga (od kojih je mnoge i sam

napisao!), Kušanje uselio u mali dvorišni stan s gale-

rijskim pristupom u tipiĉno tatijevsko-šafraneĉkom stilu,

s obveznom hrvatskom lipom pod prozorom. Kuća je u

gornjem dijelu Nove Vesi, izmeĊu Jakopĉeve mesnice i

Tinĉe, a novi stanovlasnik najviše je impresioniran stari-

nom kuće; starija je, veli, ĉak i od njega samoga - nekih

stotinu i ĉetrdeset godina!

Tako se naš Ivo Kušan u ozbiljnim godinama prik-

ljuĉuje posebnoj sorti zagrebaĉkih purgera, a prve No-

vovešĉane spominje predratna spisateljica Antonija Ka-

ssowitz Cvijić, pa kaţe kako se, navodno, vedrim zado-

voljstvom odvajaju od ostalog Zagreba, a Novu Ves na-

stanili su još u 14. stoljeću. Pridolazili su ponajviše iz

Opatovine i smjestili se na priliĉno uskoj cesti izmeĊu

starog zapadnog korita Medvešĉaka ili Cirkvenika, na

istoku do golemih biskupskih ribnjaka i moĉvara, na jugu

ograĊeni kaptolskim utvrdama, a na sjeveru raskriţjem,

koje je novovešku cestu produţilo prema Šestinama,

Graĉanima, Remetama i Bukovcu.

Iako djetinjstvom, odgojem i osjećajem stari Zagre-

pĉanin, naš vrli knjiţevnik Ivo Kušan, koji je promijenio

podosta zagrebaĉkih adresa (Heinzelova, Vrbanićeva,

Medvešĉak, Draškovićeva itd.), odsad je stanovnik ulice

koja ima posebni status i mjesto na intimnom planu gra

90

da i koja je stoljećima bila najvjernija straţa zagrebaĉkog

duha i poštenja. Jedna je od rijetkih koja je, uz neke,

srećom, ipak rijetke tzv. interpolacije, saĉuvala izgled i

imidţ starog purgerskog Zagreba. Jer, za Novovešĉana

nema veće boli, nego kad je primoran da dirne u starin-

sku kuću svojih djedova. On je sam nikad neće porušiti,

nego će isprepucane zidine obloţiti jakim oklopom od ce-

menta ili betona... ali će po mogućnosti saĉuvati - ma

bilo kakav mu drago - starinski oblik i u njemu prijatan

starinski duh.

Netaknuta je ostala i novoveška kuća na broju 72 u

kojoj se nedavno udomio naš poznati pisac. Ta se kuća

nagledala Zagrepĉana, tolikih generacija njih ţivih, ali još

više mrtvih, jer kroz Novu Ves su od 1876., od prvog po-

kojnika Miroslava Singera, prolazile pogrebne povorke

na novo gradsko groblje na Mirogoju. Novom Vesi Za-

grepĉani su se vozili i tramvajem, a tu je u razliĉitim

razdobljima bilo više privatnih gradskih parkova Franc-

Josefs-Garten, kasnije Haganauerovo, te pravi dragulj

zagrebaĉke rane hortikulture - Alagovićev perivoj.

Kod Hagenauera, u njegovu parku u Novoj Vesi, oku-

pljao se tzv. "Ljubinkoveĉki klub" (po domaćici Ljubici

Hagenauer) kojem je predsjedavao pisac i legendarni

gradski senator Gjuro Deţelić. U popularnim novo-

veškim birtijama Franceka Tkalĉića i Janka Gorenca

okupljao se cijeli oporbeni Zagreb. Tu su dolazili Star-

ĉević, Kvaternik, Fabković, Mrazović, Kumiĉić, Folne-

gović, tako da će sinovac gostioniĉara Franceka Tkalĉića

- Ivan Krstitelj Tkalĉić - s razlogom zapisati kako je up-

ravo Nova Ves srĉika našeg pravog hrvatskog borbenog

graĊanstva.

91

Na Novovešĉana Tkalĉića Krstitelja, pisca Spomenika

starog Zagreba, danas podsjeća spomen-ploĉa na broju

14. Na broju 50 nastale su neke od antologijskih pjesama

Dobriše Cesarića (tu je ţivio od 1929. do 1980.), a na

broju 70 mramorno je podsjećanje na poznatog stanara -

Augusta Cesarca (od 1918. do 1926.).

Od suvremenih pisaca u Novoj Vesi ţivi i stvara Slo-

bodan Novak. Tu je zaĉet, i dobrim dijelom nastao, nje-

gov kultni roman Mirisi, zlato i tamjan. A odnedavno,

eto, u Novoj Vesi ţmirka i Kušanovo raĉunalo.

Pustimo Ivu Kušana, novog stanara Nove Vesi, nek u

miru radi na svojim novim knjiţevnim djelima, pa tako i

na daljnjem imidţu ove stare zagrebaĉke purgerske i

umjetniĉke ulice.


92

Muze premostile Savu

Vinko Brešić, sastavljaĉ najnovije antologije suvre-

menog hrvatskog pjesništva o Zagrebu - Zabreg, ostavlja

mi primjerak svoje lijepo ukoriĉene knjige (s ilustraci-

jama Antuna Mateša) kod konobara u kavani.

Ta gesta ostavljanja knjige (s posvetom, naravno) u

kavani pomalo podsjeća na pjesmu jednog od zastuplje-

nijih pjesnika u reĉenoj antologiji - Ante Jakšića, baĉkog

Hrvata starije generacije (roĊen 1912. u Baĉkom Bri-

jegu), koji svoj pjesniĉki doţivljaj Zagreba izraţava kroz

staru zagrebaĉku kavanu s neizostavnim Tinom, Franom

Alfirevićem, Lojzekom Majerom i Salkom Alićem, a koji

sami sa svojom poezijom i legendom, gdje i nadalje ţive i

nakon što su se odavno preselili na Mirogoj (Jakšićeva se

pjesma i zove Vraćajući se na Mirogoj), podsjećaju na

Masarykovu, staro Blato, Dingaĉ i Vis i staru Kazališnu

kavanu s pogledom na Zdenac ţivota, na stari naš nacio-

nalni kazališni hram i općenito na stari Zagreb, kao naj-

ĉešće nadahnuće mnogih generacija hrvatskih pjesnika.

Stoga i ne ĉudi što je i u ovoj antologiji suvremenog

hrvatskog pjesništva o Zagrebu u kojoj su zastupljene sve

generacije današnjih pjesnika - od Dragutina Tadija-

novića (1905) do Milane Vuković (1970) - najĉešći pred-

met pjesniĉkog zanimanja upravo stara gradska jezgra s

Griĉem, Ilicom i Zrinjevcem, ali se moţe zapaziti i sve

oĉitija pjesniĉka eksteritorijalnost i selidba muza prema

rubovima grada, od Trešnjevke do Dubrave i od Kvatrića

do Novog Zagreba.

93

Osobno sam zahvalan Slavku Mihaliću što je svoj

pjesniĉki objektiv zaustavio na meni dragom, iako tra-

giĉno zapuštenom, Kvaternikovu trgu, a uz koji je ovaj

naš pjesniĉki bard svojedobno i stanovanjem bio vezan

(ţivio u obliţnjoj Vrbanićevoj). Prirodno je da se graĊan-

ske adrese ĉesto podudaraju s onim pjesniĉkim, pa tako

Trešnjevĉanin Boro Pavlović pjeva: Ţivim, eto, negdje,

na periferiji, na Trešnjevci / gdje na posljednjoj preriji

ţive posljednji pijevci /... A kako na Trešnjevci ţive, što-

više, i noćivaju zagrebaĉki tramvaji, trešnjevaĉki se pje-

snik penje u tramvajsku prikolicu i njegovo pjesniĉko

pero poput tramvajske lire dodiruje i ostale gradske

ĉetrvrti, od Ĉrnomerca do Dubrave i od Ribnjaka do

Ţitnjaka. A stanovnik Tuškanca Pajo Kaniţaj pjeva svom

Bijelom Tuš- kancu na koji je Pao snjeţak /perivoju bijeli

vezak...

Višnja Stahuljak, koja takoĊer stanuje u sjevernom

dijelu grada, po svom intimnom i akademskom (diplo-

mirala na Muziĉkoj akademiji) opredjeljenju najradije

stanuje u glazbi, pa nije ĉudo što u svoj pjesniĉki fokus

stavlja Koncertnu dvoranu, ali i susjedne dvije ustanove -

Palaĉu pravde i Vijećnicu. Nikola Miliĉević muzu pro-

nalazi u Muzeju "Mimara", pa u svom Pogledu s prozora

zamjećuje i Khuena, za ĉijega je banovanja ta velebna

školska zgrada, a u kojoj je danas "Mimara", i graĊena.

Pjesnik ne izostavlja u to doba neizostavnog Isu Kršnja-

voga. Ivan Slamnig vodi nas u prvi kafić u svom treš-

njevaĉkom susjedstvu, gdje Svi deĉki piju kolu / puce piju

espresso. / A drot ne dolazi u kontrolu / već da bi nešto

streso /... Pjesniĉkim prstom uperuje i u nove pridošlice u

grad, na došljake iliti dojdeke - na Dalmoše, Bosance,

Liĉane i Slavonce, te podsjeća na one nekadašnje, otprije,

koji zauvijek odoše kud pokazuje putokaz... Ivan

94

Rogić Nehajev, pjesnik i sociolog grada, poziva nas na

pjesniĉko-sociološko Landranje Ţitnjakom.

A ono što je najzanimljivije na ovom najnovijem pje-

sniĉkom planu grada svakako je Novi Zagreb u koji nas

vodi više pjesnika iz razliĉitih naraštaja. Prema zastu-

pljenosti Prekosavskih spavaonica (naslov pjesme Zvo-

nimira Mrkonjića), moţe se reći da su pjesniĉke muze

uvelike premostile Savu i da je Novi Zagreb napokon

postao grad, jer, kao što se zna, grad ne ĉine samo zgrade

i ljudi, nego i, ili prije svega, njegovo duhovno ozraĉje, a

to su u ovom sluĉaju pjesnici.

Antun Šoljan u Novom Zagrebu, doduše malko nacvr-

can, otkriva i mjeseĉinu koja obasjava red nebodera kao

ĉempresa postrojenih uz cestu, da bi odmah priznao:

Nacvrcan sam, pjevam, a u neboderah / ni jedan prozor

nije više budan: / gradom na utrini ovako kasno baza /

tek ĉovjek blesav, pijan ili ĉudan... Istodobno nekadašnji

stanovnik ZapruĊa Branko Bošnjak sebe doţivljava kao

Mrava iz ZapruĊa, pa pjeva kako su i mrav i pjesnik

ţiveći od mrvica obojica neprepoznatljivi.

Prepoznatljivo je, meĊutim, da je i Novi Zagreb dobio

svoje mjesto u antologiji suvremenog hrvatskog pje-

sništva o Zagrebu. Ali, već citirani Mrkonjić pjeva: Nas

dijeli Sava. I koješta drugo. / U Zagreb gleda Zagreb

ispod oka. / Ostat će tako još podosta dugo...

A moţda se pjesnik i vara? Jer, u meĊuvremenu Novi

nam se Zagreb ipak pribliţio i dospio do antologije pje-

sama o Zagrebu.


95

Grad oslikan stihom i kistom

Baš se pitam otkud mi se taj moj Zagreb, ovako

prenapuĉen, opterećen, prezaduţen i prevelik, za dva bro-

ja veći i od samoga sebe, sviĊa, a onda mi pod ruku doĊe

upravo izišla antologija pjesama o gradu Povrh starog

Griĉa brda (sastavljaĉ Boţidar Petraĉ). Zahvaljujući toj,

dosad najtemeljitijoj i najopseţnijoj antologiji pjesama o

Zagrebu, od prošlog tjedna rodni mi je grad dakle, ne

samo ljepši nego i veći za još jednu svoju knjigu, a to je

prava mjera za veliĉinu grada, za razliku od one fiziĉke,

ljudske i materijalne, a koja moţe koliko povećati, toliko

i smanjiti i uniziti grad pratećim problemima, od promet-

nih i urbanistiĉkih do socijalnih i ĉisto egzistencijalnih,

pa i civilizacijskih, kao obvezne prtljage što je razvoj i

migracija sa sobom nosi.

Hoću li ja to, dakle, reći da mi je Zagreb lijep samo u

pisanoj formi, u prozi i u stihu!? Naravno da ne, jer ima

on svoje ljepote i u slikama, u uljima i akvarelima, koji-

ma je, kao paralelni protok vremena, ilustrirana Petraĉeva

antologija.

Izuzmemo li na trenutak ovaj mali ciniĉni osvrt na

današnji Zagreb, prepustimo se uţivanciji putovanja

Zagrebom stihom i kistom kroz njegova dva posljednja

stoljeća, a što nam se nudi u ovoj izuzetnoj knjizi, koju

jednostavno poţeliš koliko primiti, toliko i dati na

poklon. Zasad vam, ovom prigodom, nudim na poklon

samo svoje viĊenje knjige Povrh starog Griĉa brda.

Nije, naravno, sluĉajno što je antologija pjesama o

Zagrebu naslovljena poznatim Šenoinim stihom, jer rijeĉ

96

je ipak o najzagrebaĉkijem pjesniku, ali kronološki pore-

dani stihovi ispisani na licu grada, poĉinju puno prije

Šenoe. Panorama pjevanja o gradu zapoĉinje s Titom

Brezovaĉkim (1757-1805), a završava na Milani Vu-

ković Runjić, roĊenoj 1970. Obzirom na toliki genera-

cijski razmak, za oĉekivati je da je velika razlika i u in-

teresima i sadrţajima izmeĊu opreĉnih pokoljenja pjesni-

ka, meĊutim neke zagrebaĉke vedute podjednako intrigi-

raju i inspiriraju i najstarije, kao i najmlaĊe. Tako naj-

mlaĊa u tom dugom generacijskom drvoredu zagrebaĉkih

pjesnika, već spomenuta Milana Vuković Runjić svoju

modernu nerimovanu i misaonu pjesmu, uvrštenu u an-

tologiji, naslovljuje Molitva na Kapucinskim stubama.

Stari Griĉ s Markovim trgom, Kamenitim vratima, Kr-

vavim mostom, Lotršĉakom ili Strossmayerovim šeta-

lištem, zajedniĉka je tema i meta svih pokoljenja, svje-

tonazora i pojedinih povijesnih razdoblja i odgovarajućih

stilova. Sliĉno je i s Jelaĉićevim trgom ili, nekad, Harmi-

com (ili Trgom Republike), Cmrokom, Medvešĉakom,

Mirogojem, Maksimirom, Zrinjevcem, Ilicom, Vlaškom

ulicom, Šestinama i Remetama. A kako je grad rastao,

tako su i njegovi pjesnici u pjesniĉki mozaik grada dopi-

sivali nove gradske predjele i toponime, kao što su Treš-

njevka, Kvatrić ili Novi Zagreb. I plavi zagrebaĉki tram-

vaj, kao zaštitni znak grada od drugog desetljeća 19. sto-

ljeća, svojom je "lirom" dodirnuo razliĉite generacije

pjesnika, od Tina Ujevića, Bore Pavlovića, Josipa Pu-

paĉića, pa do najmlaĊeg meĊu njima - Zvonimira Peno-

vića (1948). Uspinjaĉom se penje Miroslav MaĊer, Za-

dnjim fijakerom fura se Drago Britvić, Zeleni val sijeĉe

Zvonimir Mrkonjić. Razliĉite generacije pjesnika skla-

njaju se u kavanama i birtijama, a poneki bi osamljeni

pje-

97

snik otpoĉinuo u Botaniĉkom vrtu, na obroncima Med-

vednice, u Tkalĉićevoj ili u Tuškancu.

Moţda ĉak i istodobno s istih mjesta i vizura kao i

uvršteni pjesnici, grad promatraju i gradski slikari, dajući,

meĊutim, ovisno o senzibilitetu, daru i generacijskom

kodu, svoje slike grada, crkava, zgrada i spomenika, po-

vijesnih i posvojenih prostora, koja nisu uvijek i ona naj-

ljepša i najamblematiĉnija mjesta grada, kako u popra-

tnom tekstu slikarske panorame u knjizi obrazlaţe Ivanka

Reberski.

Nakon razgledanja ove jedinstvene izloţbe gradskih

vizura iz vizure slikara, i to u generacijskom rasponu od

Dragutina Starka (1822-1877), Mencija Clementa Crn-

ĉića i Branka Šenoe do današnjih slikara, Jordana, Mate-

ša i najmlaĊe meĊu njima Jadranke Fatur, na istoj smo

crti razmišljanja kao i već citirana Ivanka Reberski;

motivima slikari u Zagrebu imaju mnogo podudarnih

mjesta s poetskim izriĉajem naših pjesnika. U izboru

motiva i kod slikara, kao i kod pjesnika, ne igra, dakle,

preveliku ulogu pripadnost pojedinom vremenskom

razdoblju i pojedinoj generaciji. Uostalom, jedan od

najmlaĊih pjesnika, uvrštenih u Petraĉevu antologiju,

Stjepan Svedrović (1952) svoju pjesmu naslovljuje kao

parafrazu poznate Šenoine pjesme, a koja je posluţila i

kao naslov ove pjesniĉko-slikarske antologije; umjesto

Povrh starog Griĉa brda, Svedrović je naziva Podno

starog Griĉa grada.


GRAD JE INAĈE LIJEP

101

Tajna kaptolskih zvonika

Dva šiljata tornja katedrale na Kaptolu postavljena su

tako da ih svaki Zagrepĉanin vidi sa svakog poloţaja, sa

svake udaljenosti i u svakom trenutku kad god to poţeli.

Zagrebaĉka je katedrala jedna od onih vizura koje

dominiraju zagrebaĉkim najintimnijim krajobrazom. To

je razglednica koju Zagrepĉani šalju i drugima i sami

sebi.

Kaptolska katedrala nije, dakle, samo prvostolnica,

crkva i bogomolja, isto kao što nije samo graĊevina, ar-

hitektura i stil (navodno gotika); ona je sve to zajedno, i

mnogo više od toga. Ulazeći u katedralu, od njenog gla-

vnog portala do njenog glavnog oltara, ulazimo, naime, u

samu bit postanka i opstanka ovog nam starovjekog grada

koji je proslavio svoju devetstotu obljetnicu.

Ne treba ĉak ni ući u katedralu. Dovoljno je doći na

kaptolski trg, obići oko Marijina kipa, sjesti na kamenu

klupicu i zapoĉeti onaj poznati ritual slikanja oĉima. Fo-

toaparat prepustimo turistima. Za razliku od turista, pa i

novopeĉenih Zagrepĉana, koji će i aktualne metalne skele

(proizvod ţeljezare Sisak) upotrijebiti da bi se u molitvi

popeli na sam boţanski vrh ili uz pomoć mašte prebirali

po skeli crkvene hijerarhije, stari će Zagrepĉanin

instinktivno zakljuĉiti kako današnje skele na katedrali

pripadaju samo kronici grada.

Kaptol je Zagreb, njegovo rodno mjesto, njegov em-

brij. Na Kaptolu se 1093., u vrijeme prvog zagrebaĉkog

biskupa po imenu Duh, prvi put spominje ime Zagreb, pa

se taj najstariji pisani trag o imenu grada koristi kao nje-

102

gov rodni list, a 1093. smatra se njegovom godinom

roĊenja.

Kaptol je odolijevao i odolio i poţarima i potresima, a

uspio se izvući i iz kandţi nasilnika i osvajaĉa svih fela,

od Tatara i Turaka do ovovremenskih agresora. Poslje-

dna ţrtva je nadbiskup Alojzije Stepinac, pokopan u kate-

drali i nedavno u Mariji Bistrici od strane Svetog oca pro-

glašen blaţenim.

Prvi zagrebaĉki nadbiskup je Juraj Haulik, a biskupija

na Kaptolu prvi put je uzvišena u nadbiskupiju 1852.,

kada sveti otac papa Pio IX. svojim Ubi primum placu-

tom zagrebaĉkom biskupu Hauliku dodjeljuje nadbis-

kupski klobuk, a nadbiskup Haulik prvi put u toj najvećoj

crkvenoj funkciji misu u katedrali sluţi 8. svibnja 1853.

Kardinal Haulik dao je urediti i park Maksimir, koji

pod njegovim nadzorom izrasta u dragulj europske hor-

tikulture. Maksimir je zapoĉeo graditi Haulikov

predthod- nik, biskup Vrhovac. Stoga se zagrebaĉka

biskupija ne moţe promatrati odvojena od Zagreba, jer

ona jest Zagreb, isto kao što kaptolska katedrala

Zagrepĉanima nije samo Boţji dvor i u njoj se ne klanjaju

samo Uzvišenome nego i vlastitim korijenima.

Ulaskom u katedralu vraćamo se, dakle, Svetom

pismu, ali i prvom pisanom tragu o imenu grada. Svatko

od Zagrepĉana tko je u katedrali primio svetu potvrdu ili

mu se posrećilo da se na Kaptolu krstio, priĉestio ili vjen-

ĉao, kaptolsku će katedralu prvenstveno doţivjeti kao

simbol i najdraţu razglednicu rodnoga grada.

Jedino Zagrepĉanin raspoznaje glazbu kaptolskih

zvona, jer njihov je zvuk zagrebaĉki blagdan koji se slavi

u svim hrvatskim crkvama.

103

I jedino Zagrepĉanin zna da je jedan od katedralnih

zvonika pet metara niţi, ali nipošto neće otkriti koji.

Ljubomorno za se ĉuva tu malu zagrebaĉku tajnu, pre-

pustiviši turistima i došljacima da nagaĊaju.


104

Trg svih trgova

Od svih zagrebaĉkih trgova, samo je jedan - Trg!

Samo Jelaĉićevu trgu ne treba pridjev ni ime, unatoĉ

slavnom povijesnom imenu. Samo se taj naš glavni i sre-

dišnji trg piše velikim slovom.

Idemo na Kvaternikov, na Svaĉićev ili na Britanski

trg, a ukoliko smo s tim trgovima u intimnom odnosu,

onda ćemo sebi dopustiti da kaţemo kako idemo na

Kvatrić, na Svaĉku i na Britanac. A kad idemo na Jela-

ĉićev trg, onda se jednostavno zna da idemo na - Trg.

Od Jelaĉićeva trga, odnosno ranije Trga Republike,

nemamo ĉak ni deminutiva ni izvedenice od imena, kao

od većine drugih trgova, a to je zato što kod glavnoga

trga imamo koncentraciju i teţište na trgu, kao da se hoće

reći kako su svi ostali gradski trgovi proizašli iz svoga

glavnog trga, pa je i razumljivo da moraju imati i svoja

krsna imena kako bismo ih meĊusobno raspoznavali.

Jelaĉićev je trg, dakle, trg svih zagrebaĉkih trgova.

Otud i jedinstveni sluĉaj deminutiva, koji se ne izvodi od

imena trga, kao obiĉno, nego od samog trga. Kad idemo,

dakle, na Trg, a ţelimo naglasiti svoju prisnost s njim,

onda kaţemo da idemo na Trgaĉ.

A na Trgu ili na Trgaĉu, izdogaĊale su nam se mnoge

najvaţnije stvari, za svakog od nas posebno i za grad u

cjelini.

Tu nam se dogodio i sam grad, tj. njegovo ime.

Legenda o mladoj djevojci i drevnom banu, roĊena na

ovom trgu, tj. na njegovu vrelu Manduševac, odaslana je

105

odavde na daleko i dugo putovanje i usput je preţivjela

sva pokoljenja Zagrepĉana u ovih 900 godina Zagreba.

Prisjetimo se samo one famozne betonske kocke na

istoĉnom dijelu Trga, a na koju su graĊevinari sluĉajno

naišli prilikom ureĊenja Trga 1986. Ĉim se, naime,

proĉulo kako su iskopani temelji nekadašnjeg vrela

Manduše- vac, Zagrepĉani su hrpimice poĉeli obilaziti

otkrivene ostatke vrela, doţivljavajući ih kao ukazanje

vlastitih korijena i povijesti svoga grada. Zaĉas je ta

neugledna hrpa kamenja okićena cvijećem kao pravo

gradsko svetište.

Glavni gradski trg, koji je u razliĉitim razdobljima

nosio i razliĉita imena - Jelaĉićev trg, pa Trg Republike,

opet Jelaĉićev, a prije Harmica i, na samom poĉetku,

Manduševac - uvijek je u cijeloj svojoj povijesti bio neka

vrsta posvećenog mjesta, kamo su Zagrepĉani dolazili s

rešpektom i poštovanjem.

Od davnine na Trgu su odrţavani sajmovi. Tu su

pristajale umorne zaprege diliţansi, donoseći iz svijeta

poštu, najnovije vijesti i prve strane goste. Trg je bio mje-

sto sveĉanih proglašenja iliti inštalacija hrvatskih banova.

Trg je uljepšan prvim bronĉanim spomenikom u gradu, a

isti je spomenik (banu Jelaĉiću, dakako) doţivio na Trgu

najveće civilizacijsko i kulturno oskvrnuće (1947.) i

ponovno uskrsnuće (1991.). Trg je posluţio kao

pozornica najvećih politiĉkih skupova, ali i politiĉkih i

socijalnih prosvjeda. Na Trgu su otvorene prve kavane i

prvi kafići. Na Trgu, tj. na Špici, prvi put su se verbalno

sukobili športski takmaci i kibici raznih klupskih boja. Na

Trgu smo pronašli dućan, gdje smo utaţili svoju prvu po-

trošaĉku glad. A mnogi od nas na Trgu, tj. pod vurom ili

pod repom, doţivio je i svoj prvi ljubavni sastanak, spoj,

ĉvenk ili sudar.

106

Jelaĉićev trg, Trg Republike, Jelaĉić plac, Harmica,

Manduševac, dakle, Trg svih dosadašnjih imena, u svim

razdobljima posebno je mjesto u gradu - mjesto susreta,

viĊenja i dogaĊanja.

Nije onda ni ĉudo što i danas u Zagrebu, u svakom

njegovom zabitom kutku, ţivi uzreĉica: Kuj se cifraš kak

da ideš na Trg!

Trg je uistinu jedinstven i neusporediv gradski trg, a

pritom i najljepša i najĉešća gradska razglednica.

Pozdrav s Trga, tj. vidimo se na Trgu.


107

Zagrebaĉka adresa hrvatske

Ono što je Jelaĉićev trg Zagrebu, to je Markov trg

starom Zagrebu. A razlika je u tome što se u Zagrebu, pa

tako i na njegovu glavnom trgu, ţivi, a u stari Zagreb, pa

tako i na njegov glavni trg, odlazi se u posebnim prilika-

ma i u posebnim raspoloţenjima, ali uvijek s rešpektom i

osjećajem zahvalnosti što smo i sami djelić ovoga starog

grada, koji upravo na Markovu trgu stoluje od najranijih

poĉetaka.

Markov trg je, dakle, glavni trg nekadašnjeg Grade-

ca, današnjeg Gornjeg grada. A s Crkvom sv. Marka,

Banskim dvorima, zgradom Sabora i starom Gradskom

vijećnicom, Markov trg je i najstarija, a do dana dana-

šnjega i najĉešća, razglednica grada, koju Zagrepĉani

šalju drugima, ali i sami sebi, budući da se upravo na tom

gradskom trgu s nekom vrstom krivnje osjećaju kao tu-

risti.

Za Markovu se crkvu, od koje trg i preuzima ime, drţi

da ju je u njenom prvobitnom izdanju dao podići sam

Bela IV. sredinom 13. stoljeća, a ime joj je dao po slici

sv. Marka koju je u Zagreb donio iz Venecije.

lako su je kroz stoljeća rušili potresi i razarali poţari,

Crkva sv. Marka se uvijek iznova podizala na svojim

ruševinama i zgarištima, mijenjajući samo izgled. I tako

sve do ovog današnjeg izdanja s kvazigotiĉkim portalom,

što su ga ostavili Schmidt i Bolle, poznati graditeljski

tandem koji je gradio i kaptolsku katedralu.

Vrijeme na Markovu trgu stupa svojim paradnim

korakom i u Banskim dvorima, i to od 1805., kada ban

108

Gyulay Dvore gradi, pa do predsjedniĉkih gardista koji

1991. odaju poĉast prvom predsjedniku slobodne i neo-

visne drţave Hrvatske, te do naših dana kad tu stoluje hr-

vatski premijer.

Markov je trg, dakle, i stalna adresa najviše hrvatske

vlasti s Banskim dvorima sa zapadne te Hrvatskim dr-

ţavnim saborom s istoĉne strane. Današnja zgrada Sabora

izgraĊena je 1910., a na njenom mjestu bila je tzv. Ze-

maljska hiţa još od 18.stoljeća.

Zagreb hrvatskom metropolom postaje, dakle, upravo

na Markovu trgu.

Prvi put hrvatskim jezikom progovoreno je u Drţav-

nom hrvatskom saboru (Ivan Kukuljević, 1843.) na

Markovu trgu.

Na Markovu trgu pale su i prve politiĉke ţrtve na oltar

samostalnosti Hrvatske (Srpanjske ţrtve, 1845.).

Na Markovu trgu, kako legenda kaţe, uţarenom je

krunom okrunjen kralj hrvatskih seljaka Matija Gubec.

S Markova se trga oglasila prva hrvatska radiopostaja

(1926.), odaslavši prvi put u eter hrvatsku nacionalnu

himnu.

Na Markovu trgu izglasan je prvi Ustav slobodne i

neovisne Hrvatske.

Nije onda ni ĉudo što je u ovom domovinskom ratu

neprijateljska granata svoj cilj traţila i pronašla upravo na

Markovu trgu, pogodivši Banske dvore, koji zajedno s

Trgom ĉine kultno mjesto hrvatske politiĉke i drţavo-

tvorne samosvijesti.

Markov trg je, dakle, koliko zagrebaĉki, toliko i hr-

vatski trg, štoviše, on je zagrebaĉka adresa i same Hr-

vatske.


109

Cijeli grad u jednoj ulici

U Ilici je cijeli Zagreb. Ilica je adresa u najstroţem

središtu i najdaljoj periferiji.

Razvuĉena i krivudava, od Trga bana Jelaĉića, od

nekadašnje Harmice i Manduševca pa do Ĉrnomerca,

gdje je nekoć bio i sam kraj grada s mitnicom, Ilica je

poput pupkovine od koje se napajaju i hrane ne samo

gradske ĉetvrti i predjeli grada uz nju nego i cijeli grad.

Ilica je zagrebaĉka Peta avenija, Oxford Street, La

Fayett ili Mariashilferstrasse.

S ovom potonjom trgovaĉkom ulicom usred Beĉa,

Ilica, dapaĉe, ima i izravnu vezu - Kastnera i Ohlera. Ta

dvojica beĉkih trgovaca trgovala su, naime, i na Maria-

shilferstrasse i u Ilici. U Ilici su promijenili više adresa da

bi napokon 1903. došli na poĉetak Ilice pa će tako ta

lokacija mnogim pokoljenjima Zagrepĉana ostati trajno

urezana kao adresa svih njihovih prvih i najvaţnijih po-

trošaĉkih iskustava.

Kastner i Ohler, a kasnije Nama, prva je robna kuća i

do dana današnjega ostala je najveća i najpoznatija. Iako

je ta iliĉka Nama s vremenom izrodila više Nama, raza-

sutih po gradu, pa ĉak ijednu u Kustošiji, dakle, u Ilici,

sve će se te kasnije Name zvati opisno, kao trešnjevaĉka

Nama, Nama na Kvatricu, Nama u Dubravi, jedino će

Nama na poĉetku Ilice ostati samo - Nama. A u Nami su

Zagrepĉani kupili svoju prvu najlonsku košulju, svoj prvi

radioaparat, televizor ili hladnjak, svoje prve traperice ili

prve cipele (ukoliko cipele nismo kupili dvije kuće dalje

u Ilici, u Bati, odnosno u Borovu).

110

Nama je, dakle, naš zagrebaĉki Macy's, Harrods,

Necckerman, Upim ili Gum A nastavimo li s usporedba-

ma, onda moţemo takoĊer reći kako je Ilica i naš Broad-

way. Ulica umjetnosti, zabave i dokolice. Nijedna zagre-

baĉka ulica kroz povijest nije imala toliko kina, kabarea,

kavana, hotela, knjiţara, galerija i slikarskih ateljea, a tu

je ĉak i Likovna akademija.

Ono što je Kastner i Ohler u trgovini, to je Kugli u

knjiţarstvu i nakladništvu. Kod Kuglija u Ilici 30 sve ge-

neracije zagrebaĉkih Ċaka, studenata i knjigoljubaca na-

bavile su svoje prve školske knjige i udţbenike, školski

pribor i lektiru. Kugli je još dugo ţivio (i još ţivi), iako je

njegovo mjesto u Ilici poslije rata zauzela Mladost, koju i

danas nostalgiĉno zovemo imenom najpoznatijeg zagre-

baĉkog knjiţara i nakladnika Stjepana Kuglija.

Uz Kastnera i Ohlera, te Kuglija, najpoznatija iliĉka

adresa je, dakako, Lovaĉki rog. To je sinonim i povijest

zagrebaĉkog ugostiteljstva i hotelijerstva. Lovaĉki rog,

koji je jedini od iliĉkih i zagrebaĉkih civilizacijskih insti-

tucija do danas zadrţao i svoje pravo ime, odavno nije

hotel, kao što u Ilici, i nema hotela (valjda zbog prometa i

buke?) kao nekoć kad su, uz Lovaĉki rog, tu bili hoteli i

hotelske legende kao K caru austrijanskom i Kruna ugar-

ska, kasnije Grand hotel.

Ilica je, uza sve to, i ulica vojarni (vojarne su na uglu

Selske i Domobranske), te industrije. Godine 1892. u Ilici

je, naime, otvorena Zagrebaĉka pivovara koja je, zajedno

sa svojim vršnjakom "Franckom", u tehnološkom smislu

predstavljala najviše dostignuće suvremene industrije.

Otvaranjem Zagrebaĉke pivovare otpoĉinje ujedno i prva

industrijska proizvodnja piva u gradu. U meĊuvremenu,

zagrebaĉko pivo, proizvedeno u Ilici, nagraĊeno je

mnogim svjetskim kolajnama i odliĉjima.

111

Ilicom vozi tramvaj, na kraju Ilice je i tramvajsko

okretište, a od Gundulićeve Ilica je prohodna i za auto-

mobile. Na uglu Ilice i Gundulićeve bila je i prva proda-

vaonica automobila zagrebaĉkog trgovca Ferde Budic-

koga, koji se 1901. u Zagreb dovezao i prvim automo-

bilom.

Ilicom Zagrepĉani ipak najradije i najĉešće pješaĉe.

Nema valjda Zagrepĉana koji nije propješaĉio Ilicu,

pogotovo u predjelu od Jelaĉićeva do Malog placa, tj.

Britanca, i usput u njoj pronašao ono što nigdje drugdje u

gradu nije mogao pronaći.

U Ilici smo pronašli i cijeli - Zagreb!


112

Europa ispod zrinjevaĉkih platana

Od velegrada i europske metropole Zagreb nam naj-

više nudi na Zrinjevcu.

Zrinjevac je, dapaĉe, jedna od onih, ne tako ĉestih,

urbanih cjelina na kojima se Zagreb s lakoćom moţe

prodati kao gradska razglednica Pariza, Praga, Beĉa ili

Rima.

Svojom širinom, prostornošću i prozraĉnošću te vis-

inom palaĉa diskretno skrivenim meĊu krošnjama pla-

tana, Zrinjevac je najbolji predstavnik ovog nam starog

grada, koji se u posljednjih stotinu ili nešto više godina

oblikovao i rastao na rubu Europe, teţeći da i sam bude

ravnopravni dio stare Europe. A te su teţnje vidljive u

cjelokupnoj povijesti tog prvog od niza novonastalih do-

njogradskih trgova, od kojih će kasnije nastati jedinstveni

urbanistiĉki koncept nazvan - po gradskom mjerniku

Milanu Lenuciju - Lenucijevom potkovom.

Od svih donjogradskih trgova najviše opjevan, naj-

ĉešće opisivan (pjesnik Slavko Mihalić vidi ĉak i plave-

tnilo mora ispod zelenih zrinjevaĉkih platana), oslikan i

fotografiran, Zrinjevac se ne zadovoljava samo predstav-

ljanjem izgledom, dakle, urbanistiĉkom i arhitektonskom

raskoši, bogatstvom ideja i materijala; on to ĉini i sadr-

ţajima.

Uokolo jedinstvenog gradskog parka, najraskošnijeg i

najoĉuvanijeg, niţu se vaţne gradske adrese, poĉevši od

najviše sudbene vlasti (Ţupanijski i Vrhovni sud) preko

113

nacionalnih muzeja, galerija i ateljea, potom turistiĉkih,

putniĉkih i aviokompanija te knjiţara i kavana, pa do dip-

lomatskog predstavništva najveće svjetske sile - SAD-a

sa zapadne i odnedavno Ministarstva vanjskih poslova

RH s istoĉne strane. I na kraju, ili na poĉetku, kako se

uzme, HAZU na samom jugu.

Dovršena prije zloglasnoga potresa 1880., pa i ošteće-

na u potresu prije nego bude i useljena, neorenesansna

zgrada HAZU-a predstavljala je isprva najjuţniji rub gra-

da, koji se sedamdesetih stidljivije, a osamdesetih već

masovno, širi upravo na tom novoimenovanom gradskom

trgu, poznatom dotad po marvinskom placu i navozima

gradskoga otpada.

U meĊuvremenu niĉe palaĉa za palaĉom, a gradi ih,

kao svoj novi statusni simbol, zagrebaĉko plemstvo, imu-

ćni trgovci i poduzetnici. S vremenom tako Zrinjevac

postaje poznat koliko po svojim graditeljima, arhitektima

i kiparima, toliko i po novim imućnim stanarima. Otmje-

nost i raskoš vozi se Zrinjevcem isprva u koĉijama, a

potom i u automobilima, a ponešto od njene nazoĉnosti

vidljivo je i na gradskom korzu na kojem se Zagreb sve

masovnije poĉinje pokazivati upravo na Zrinjevcu, koji

tako na razmeĊu dvaju stoljeća posve preuzima prvenstvo

Jelaĉićevu placu i Ilici, a koji su prije toga gradske šetaĉe

preuzeli Juţnoj promenadi, tj. Strossmayerovu šetalištu.

Zagreb se opušta na poznatim zrinjevaĉkim prome-

nadama s obveznom limenom glazbom, koja predveĉer ili

nedjeljom u podne nastupa na Glazbenom paviljonu. U

ljetnoj se zapari rashlaĊuje na fontanama i znatiţeljno

išĉitava celzije na meteorološkom stupu. Šeće pogledima

milujući ozbiljna lica umjetniĉkih poprsja hrvatskih ve-

114

likana u parku. Na terasi kavane "Zagreb" (sada poslo-

vnica "Croatia Airlinesa") naslaĊuje se ukusnim minjo-

nima, rashlaĊuje zagrebaĉkim pivom i krijepi zagre-

baĉkom kavom. Otpoĉiva na klupama koje će upravo

zbog vaţnosti i simbola Zrinjevca s vremenom u arhitek-

turi dobiti ime - klupe "Zrinjevac".

Zrinjevac je, dakle, više od trga, on je simbol zagre-

baĉke gradskosti i kulture ţivljenja. Na Zrinjevcu smo

najviše i najdublje u Europi, a istodobno u središtu

Zagreba, pod zrinjevaĉkim platanama.


115

Pliva patka preko Save

U poznatoj pjesmici u kojoj se govori o patki koja pli-

va preko Save i nosi pismo navrh glave kao da se ţeli

izraziti emotivni odnos Zagreba spram svoje rijeke kad se

u nastavku kaţe kako u tom pismu piše: ne volim te više.

Zagreb i Sava, naime, nikad se i nisu pretjerano vo-

ljeli, iako su ţivjeli i ţive zajedno u nekoj vrsti dogovo-

renog braka, što će reći da se samo podnose, da je njihov

odnos daleko od one idiliĉne ljubavi kakva se moţe zami-

jetiti u zajedništvu nekih drugih europskih gradova i nji-

hovih rijeka.

Sava nikad nije tekla sredinom Zagreba. Na njenim

obalama i kejovima grad se nikad nije opuštao i ţivio

svoje trenutke dokolice. Zagrepĉani na svojoj rijeci nikad

nisu išĉekivali izlaske Sunca, kao što na rijeku ne odlaze

is- praćivati dan, priţeljkujući da sa sobom ponesu kući

onu klasiĉnu sliku poprskanu rumenilom Sunĉeva

zalaska.

Zagreb se sa svojom rijekom nikad dosad nije uspio

uslikati za gradsku razglednicu, koju bi onda Zagrepĉani

s ponosom slali kao što stanovnici Pariza, Londona ili

Budimpešte šalju razglednice sa svojim rijekama.

U braĉnoj zajednici izmeĊu Zagreba i Save bilo je u

razliĉitim razdobljima razliĉitih više ili manje uspješnih

pribliţavanja, da bi pedesetih godina ovoga stoljeća

odnos grada i rijeke doţivio svoje zvjezdane trenutke.

Sava je, naime, premoštena novim modernim mostom -

Mostom slobode - zahvaljujući kojemu je grad svom

svojom silinom krenuo na juţnu obalu, gdje su u

euforiĉnom zamahu na pustoj ledini nicale izloţbene

dvorane i poslovni pros-

116

tori Zagrebaĉkog velesajma, a u najbliţem susjedstvu i

prva gradska naselja - Savski gaj i Trnsko.

Mnogi su Zagrepĉani tih pedesetih prvi put povjero-

vali kako će Sava napokon poteći sredinom grada. Naj-

uvjereniji u tu prelijepu iluziju svakako je bio i najza-

sluţniji za preseljenje Zagreba preko rijeke - tadašnji gra-

donaĉelnik Većeslav Holjevac. Popularnije Veco i umro

u toj vjeri, a današnja Avenija njegova imena, okrenuta u

smjeru sjever-jug, na tragu je, dakle, i Većine ţelje i ţelje

mnogih naraštaja Zagrepĉana - da grad zaţivi na svojoj

rijeci.

Zagreb, meĊutim, ni do dana današnjega nije grad na

rijeci, premda je u meĊuvremenu gradio nove mostove

(Most mladosti, Jadranski most) i nova stambena naselja,

koja, uza svu svoju udobnost i prateće sadrţaje, kako se

to kaţe, ostaje samo Novi Zagreb, dakle, novi grad

kojega Sava od Zagreba odvaja, a ne spaja, kako smo svi

to zajedno uvijek priţeljkivali.

Ţelja Zagreba da Savu ucrta u svoj plan grada stara je

koliko i prvi most preko rijeke, koji je od drvenih planki

sklepan još u osamnaestom stoljeću. Na crti te ţelje plovi

i trnjanska skela koja je ljude, stoku, teret, a u novije

vrijeme i automobile, prevozila sjedne strane rijeke na

drugu sve do ranih šezdesetih.

A kad je danak posrijedi, tj meĊusobna davanja i

potraţivanja izmeĊu grada i njegove rijeke, gradsko će

knjigovodstvo iskazati trajno nepovoljno stanje za grad.

Sava je Zagrebu, naime, više uzimala nego što mu je da-

vala. Ĉesto se u svojoj povijesti izlijevala iz korita i obru-

šavala na grad. A kako se grad rijeci s godinama pribli-

ţavao, tako mu je rijeka postajala sve opasnijom. Do sra-

za podivljale rijeke i grada dolazi 1925. i 1926., nanovo

1930., a onda tri godine kasnije, pa još jednom za tri go

117

dine. Najrazorniji povodanj u povijesti grada svakako je

onaj 26. listopada 1964., kad se pola Zagreba našlo pod

Savom.

Sava je, unatoĉ svemu, uvijek bila i ostala zagrebaĉka

rijeka, a zbliţavanju grada i njegove rijeke najviše su

pridonijeli zagrebaĉki športaši: Još 1875. na Savije osno-

vano Prvo hrvatsko veslaĉko i ribolovno društvo, a od

tada se niţu društva svakojakih imena (Gusar, Uskok,

Sava, Sloga i, dakako, Croatia i Mladost) i raznih špor-

tova vezanih uz vodu, ali i onih drugih: veslanje, pliva-

nje, vaterpolo, športski ribolov, te atletika, odbojka,

nogomet, tenis, motociklizam, konjiĉki šport i u najnovije

vrijeme golf i boćanje. Više puta zagrebaĉki športaši sa

Save vraćali su se na na svoju Savu okrunjeni najvišim

europskim kolajnama i odliĉjima.

Na Savi se Zagreb za ljetne pripeke, sve tamo od

1892., praćaka i rashlaĊuje, hrleći sa svih strana na dva

kupališta - Gradsko i Gospodarićevo. Na Gradskom ku-

palištu - koje s godinama mijenja izgled, da bi za vrijeme

gradonaĉelnika Vjekoslava Heinzela, kasnih dvadesetih,

dobilo onu prepoznatljivu scenografiju iz filma Tko pjeva

zlo ne misli - prireĊuju se razne veselice i športska

natjecanja, s obveznim izborom za Miss Save.

Zagreb, eto, ima i Miss Save, premda se ne moţe reći

da je Sava zagrebaĉka miss, tj. da se grad sa svojom

rijekom ima razloga špinĉiti i šminkati.

U potrazi za vlastitom miss, mnogi su Zagrepĉani,

meĊutim, morali prijeći upravo preko Save, u jednom ili

drugom smjeru, a neki su se uslikali ili se barem poţeljeli

uslikati nasred mosta, naravno, s rijekom u pozadini.


118

BuĊenje grada

Zagreb se budi u Sesvetama.

Novi dan svoju ranoranilaĉku svjetlosnu rutu ponavlja

svakog jutra istim onim smjerom kojim su u Zagreb

nekoć stizali pospani putnici na diliţansama, donoseći

nam novotarije i utjecaje europskog duha i europske

krĉme; otud su se u grad ušuljavali razni uljezi i pred-

stavnici tuĊinskih reţima koji su svojim jarmom priteza-

li Zagreb i Hrvatsku. Dodamo li toj jutarnjoj povorci ra-

dnu snagu, opskrbljivaĉe i turiste, tad znamo da smo na

ulaznim vratima grada i na najvaţnijoj prometnici u

smjeru istok-zapad.

Na toj relaciji Zagreb je i najprostraniji (i najnase-

ljeniji), od Sesveta na istoku do Zaprešića na zapadu - 22

km.

Tu zagrebaĉku paralelu, koju sa sjevera nadvisuje

Medvednica, a s juga joj pravi društvo ţeljezniĉka pruga i

autoput, te Sava ispresjecana mostovima i utjecajima

Europe i Balkana, prati i ukupni razvoj grada, pa se moţe

reći kako grad urbanistiĉki slijedi svoju prirodnu putanju.

Sve je to, naravno, putokaz novijeg Zagreba, premda

bi se i na putu kroz vrijeme moglo naći primjera reĉenog

prirodnog tijeka. Rušenje stare Bolnice milosrdne braće

na Jelaĉićevu trgu znakovit je primjer. Te 1931., kad je

starom agramerskom hospitalu odzvonila smrtna ura,

Zagreb je na svom središnjem trgu priredio narodnu ve-

selicu sa šatorima ispod kojih su purgeri dizali kupice

domaće bukovaĉke i zelinske kapljice, opraštajući se sa

119

starim memljivim devetnaestim stoljećem, koje je bolnica

(izgraĊena 1804.) simbolizirala i koja je svojom dot-

rajalošću i neprilagoĊenošću smetala novom dobu i nje-

govim graditeljskim planovima. Sluĉajnost je htjela da je

opeka porušene bolnice otišla upravo u Sesvete (otkupio

ju je sesvetski poduzetnik Peška, koji je i organizirao ve-

selicu s obveznim volom na raţnju), ali u toj sluĉajnosti

ima i simbolike. Opeka sa zgarišta jednoga ţivota, naime,

ugraĊena je u novi ţivot, u prizemnice novonastalih siro-

tinjskih ĉetvrti na istoku grada, što će reći da ţivot

poĉinje od poĉetka.

Ako bismo u istom smjeru i nadalje ustrajali, uistinu

bismo na istoĉnom rubu grada došli do samog poĉetka. S

te je strane, naime, u grad 1242. sa svojom kraljevskom

svitom prispio ugarsko-hrvatski kralj Bela IV., koji će

Zagrebu - tom starom biskupskom središtu, osnovanom

1093. - udariti upravne temelje grada. Svojom Zlatnom

bulom, kralj je Zagrebu dodijelio status slobodnoga kra-

ljevskoga grada sa svim ovlastima koje takav status sa

sobom nosi. A što će reći da temeljem tog kraljevskog

dokumenta novoimenovani slobodni kraljevski grad na

breţuljku Gradec ima pravo prireĊivati sajmove, osnivati

obrtniĉke cehove i od neprijatelja se štititi podizanjem

obrambenih zidina.

Zagreb se, dakle, budi u Sesvetama.

Zagrebaĉka se zora rumeni nad vizurama istoĉnog

dijela grada s oštrim obrisima mesne industrije „Sljeme",

preko Rome i Name u Dubravi, tramvajskog okretišta i

prvih tramvaja, koji drhtavi i prekrcani klize uz usnuli

maksimirski perivoj sa zvjerinjakom zdesna i mrtvi

stadion slijeva i, prema svom dnevnom redu voţnje,

napreduju sve dublje u grad, dovozeći sa sobom prve

120

jutarnje putnike. Iz istog smjera u grad pristiţu i prvi au-

tomobili, kojih su svjetla to bljeĊa što je zora svjetlija.

Pješaci su rijetki, obrisi im raspršeni i nestvarni u ozraĉju

jutra. Stvarnost novog dana u ovom starovjekom gradu

poĉinje tek s prvim šljukom jutarnje kave. Dobro jutro,

Zagrebe!


121

I Papa spominje Remete

Kad je Sveti Otac u svom govoru spomenuo

Hrvatsku i hrvatski narod, svi smo se osjećali nekako

ponosni, bez obzira na ne baš optimistiĉan kontekst u

kojemu nas spominje. Osobno sam, meĊutim, još veći

ponos i radost osjetio kad je poglavar rimokatoliĉke

crkve sa svojeg znamenitog prozora na Trgu sv. Petra

izrijekom spomenuo Remete i remetsko svetište, dakle,

moju staru ţupu iliti faru, gdje sam kršten i gdje sam

primio prvu svetu priĉest, gdje sam se vjenĉao i krstio

djecu, kao i svi moji od pamtivijeka do danas.

Više od sedamsto godina stara je Crkva Majke Boţje

Remetske, a nekoć je bila najveće svetište sjeverne Hr-

vatske, veće i znaĉajnije od Marije Bistrice. Nadaleko je

poznata i po tradicionalnim proštenjima za Uskrs,

Veliku i Malu Gospu, s licitarima i kramarima s

varljivim gvir- com i soĉnim šindelbratnima. Remete se

spominju u cjelokupnoj ediciji Pet stoljeća hrvatske

knjiţevnost, a posebno u posljednja dva stoljeća, gdje

Remete moţemo naći u opisima Krĉelića, Tituša

Brezovaĉkog, Kukulje- vića, Gaja, Šenoe, Matoša,

Zagorke, Krleţe i Lojzeka Majera, pa do naših

suvremenika.

Moju generaciju poratnih prvopriĉesnika, najviše je,

moram priznati, golicala Zagorka nagaĊanjima da bi stara

pavlinska crkva u Remetama lako mogla biti povezana s

Kaptolom tajnim podzemnim hodnicima. U mašti smo se

probijali tim tajnovitim, mraĉnim podzemnim preĉicama,

ali u stvarnosti nismo ništa otkrili, osim starog

zapuštenog ribnjaka juţno od crkve.

122

Podzemnim hodnikom ili ne, Remete su ĉvrsto pove-

zane s Kaptolom i sa Zagrebom jer su njegov nerazdvojni

dio od starine, premda su nekoć bile samostalna općina.

Od Remeta do Jelaĉićeva trga kudikamo brţe dodete

nego, recimo, od Zapruda, Dugava ili Sopota, a nikome

neće na pamet pasti da za ZapruĊe, Dugave ili Sopot kaţe

kako su nedaleko Zagreba, dok će za Remete to obvezno

reći. To je ovom prigodom rekao i reporter HTV-a,

opisujući kako se masa Zagrepĉana na hodoĉašću mira,

predvoĊena uzoritim kardinalom Kuharićem, od Kaptola

zaputila u Remete nedaleko Zagreba. Sliĉni se epiteti prišivaju i Šestinama, Graĉanima, pa

ĉak i mojem Gornjem Bukovcu, koji izrasta iz maksimir-

skog perivoja i njegova je sjeveroistoĉna zelena grana. A

da smo u nekim stvarima nedaleko, dapaĉe, i daleko od

Zagreba, to svakako stoji, jer se prema tim starim pod-

sljemenskim autohtonim zagrebaĉkim, prigorskim i hr-

vatskim krajevima sustavno u bivšem politiĉkom sustavu

vodila maćehinska politika. Zahvaljujući tome, sve do

ove 1991. smo u nekim dijelovima ostali bez minimuma

komunalnog standarda, i to upravo zbog svog već spome-

nutog hodoĉasniĉkog, proštenjarskog, prohrvatskog i,

svakako, antikomunistiĉkog stava i mentaliteta. Da biv-

šim vlastima nismo bili po volji, to je jasno, ali ni nova

vlast nije baš pokazala volju da ispravi tu polustoljetnu

nepravdu prema toj našoj staroj podsljemenskoj zoni. O Remetama i o remetskoj crkvi je dosta toga napi-

sano, a za ovu prigodu poseţem za malo poznatom knji-

ţicom Milutina Mayera Medvedgradski jastrebovi, ne-

kom vrstom povijesnog romana u kojem se za Remete

kaţe da leţe u divotnom kratkom dolu, te da im ime

potjeĉe od rijeĉi Heremitea, kako su se zvali monasi reda

123

svetog Pavla pustinjaka koji su ovamo došli i sagradili

samostan. Već godine 1288. postojao je remetski pavlin-

ski samostan, jer se zna da je te iste godine njegov prvi

dobrotvor i darovatelj Miroslav, sin Sršekov zapisao to-

me samostanu zemljište na potoku Bliznecu i kestenovu

šumu u Kratkom dolu. A evo i jednog opisa proštenjarskog ugoĊaja u reĉenoj

knjizi: Kad se u svetištu završila sveĉana sluţba Boţja, koju

je toga dana sluţio sam zagrebaĉki biskup preĉasni gos-

podin Ivan Alben, došavši toga dana u Remete da takoĊer

iskaţe svoje sinovsko štovanje velikoj zaštitnici pav-

linskog reda, potraţili su Griĉani i seljaĉki svijet tjelesne

okrepe pod brojnim šatorima domaćih krĉmara i peĉe-

njara, dok su drugi opet posjedali po mladoj travi oko

crkve i u njenom okolišu i poĉeli blagovati meso i kolaĉe

koje su donijeli sa sobom na proštenje... A kad su domaći

tamburaši i griĉki sviraĉi zasvirali, sva je mlaĊarija ţus-

tro poskakala na noge i uhvatila se u kolo... Malo-poma-

lo proštenjsko je raspoloţenje bivalo sve jaĉe i ţivlje. Is-

pod šatora orila se pjesma i odzvanjalo podcikivanje... Remete i remetsku crkvu Zagrepĉani uvijek rado i

ĉesto posjećuju, ali teško da se ikad odjednom toliko na-

roda skupilo kao na već spomenutom hodoĉašću mira, a

koje spominje i Papa.


124

Pod repom

Naslov, naravno, upućuje na aktualne gradske traĉeve

u stilu Reze i Jule, na stari "Jutarnji list" i predratno, vrlo

bogato i raznovrsno, zagrebaĉko novinarstvo, a u kojem

su rubrike tipa pod repom bile popularne i rado ĉitane.

Nekad su se Zagrepĉani, naime, pod repom sastajali i

glasno raspravljali o raznim temama, a najĉešće o obi-

ĉnim, svakodnevnim i ĉesto prizemnim stvarnim, na rubu

obiĉnih glasina i traĉeva, naravno. Tako je s vremenom

pojam pod repom ušao u svijest Zagrepĉana kao sinonim

spontanog sastajanja na glavnom gradskom trgu, u sjeni

spomenika banu Jelaĉiću, i razmjenjivanja dnevnih

vijesti.

Taj famozni termin pod repom zadrţat će se još dugo,

iako ni repa ni konja, kao ni konjanika na starom trgu

novog imena i novog (boljševiĉkog) duha od 1947. na-

dalje više neće biti. Komunistiĉki ideolozi pod repom

okrstit će graĊanski ili malograĊanski mentalitet kao stra-

no tijelo i zloćudnu izraslinu promatranu i uoĉljivu, na-

ravno, kroz marksistiĉki sitnozor. Biti svrstan pod tu kraj-

nje opasnu etiketu, znaĉilo je biti trn u oku ĉuvarima

tadašnjeg reţima. I sam sam na vlastitoj koţi osjetio tak-

vo etiketiranje, kad sam 1986. uoĉi preureĊenja tada-

šnjega Trga Republike za predstojeću Univerzijadu u je-

dnom novinskom tekstu predloţio povratak Fernkornova

bronĉanog bana. Zbog toga me glavni savezni list iz Beo-

grada preko cijele svoje stranice velikoga formata doĉe-

kao najpogrdnijim naslovom: Nostalgija pod repom.

Ne spominjem to, naravno, zato da bih sebe prikazao

kao ţrtvu bivšeg reţima (i bez mene ima i tako previše

125

ţrtava!), nego da bih podsjetio kako je zagrebaĉki

spomenik banu Jelaĉiću svojom sudbinom nadrastao i

samoga bana! A povod ovome podsjećanju upravo je ak-

tualna sto i pedeseta obljetnica (1848 - 1998) Jelaĉiće- va

ustoliĉenja, a koja je upravo obiljeţena.

lako je poznato da je ban Josip Jelaĉić jedna od

najmarkantnijih figura hrvatske povijesti i jedna od

najvaţnijih grana - kako pjesma pjeva - hrvatskoga

nacionalnoga duha i hrvatske drţavnosti, iako se zna da

je upravo Jelaĉić ujedinio sve hrvatske krajeve i ukinuo

kmetstvo, taj politiĉar najveću popularnost uţiva upravo

u Zagrebu, ali ne zato što su Zagrepĉani veći ili bolji Hr-

vati od Hrvata iz ostalih hrvatskih gradova i krajeva,

nego zato što oni jedini imaju Jelaĉićev spomenik. A

upravo je taj spomenik - spomenik hrvatskoga ponosa i

hrvatskoga srama - i sam za se govori o nama samima.

Najprije, to je bio prvi spomenik jednom zasluţnom

Hrvatu i najmo- numentalnije kiparsko djelo (rad

beĉkoga kipara Antona Domenika Fernkorna) koje je

promijenilo vizuru glavnoga hrvatskoga grada.

Fotografija otkrivanja spomenika 16. prosinca 1866.,

zagrebaĉkog fotografa Franje Pommera, prva je masovna

fotografija u cjelokupnoj povijesti hrvatske fotografije.

Jelaĉićev spomenik je prvi spomenik koji je obijen

daskama (1945.) i skriven pred oĉima graĊana zbog

ideoloških razloga i vjerojatno jedan od rijetkih koji je

zbog ideologije na neciviliziran i vandalski naĉin (pod

okriljem ljetne noći 1947.) srušen i bun- keriran. Banov

spomenik je ponovno kasnih osamdesetih okupio

Zagrepĉane koji skupljaju potpise za njegovo ponovno

postavljanje, a ona povijesna Pommerova fotografija s

otkrivanja 1866. dobiva svoju, još raskošniju, reprizu s

ponovnog otkrivanja 16. listopada 1990. A i to

126

novo postavljanje spomenika zavadilo je i podijelilo već i

same izvoĊaĉe. Jedni su se na spomeniku financijski

okoristili, a drugima, koji su se iskazali kao donatori,

navodno, nitko nije rekao ni pišgavrit.

I sada, dok upravo obiljeţavamo okruglu obljetnicu

bana Josipa Jelaĉića, njegov spomenik na Jelaĉićevu trgu

ponovno svaĊa ljude: dok bi se jedni - sindikati i neke

oporbene stranke - okupljali oko njega na svojim pros-

vjednim skupovima, drugi - stranka na vlasti - tome se

protive.

Jelaĉićev spomenik je, dakle, više od spomenika jed-

nom vaţnom hrvatskom politiĉaru i njegovoj politici: to

je spomenik cjelokupnoj hrvatskoj politici, bremenitoj

tradicionalnim meĊusobnim razdorima i neslaganjima.

U jednom se ipak svi slaţemo - da nam Jelaĉićev

spomenik svima treba. Bez obzira sastajemo li se pod

repom ili ne.


127

Šekretfrau kao spomenik?

Da je stari zagrebaĉki feljtonist Krešimir Kovaĉić bio

u pravu kad je javni zahod na Jelaĉićevu trgu prekrstio

zagrebaĉkim Clochemerleom, pokazalo se još jednom

kad je ta naša javna pišaonica ponovno privukla medijsku

pozornost. Zahod na Trgu, naime, ponovno razdvaja

Zagrepĉane, kao što je to ĉinio kroz cijelu svoju dugu

povijest. I opet se, naravno, ide iz jedne u drugu krajnost;

dok se jedni javljaju s prijedlogom da se zahod zatvori,

jer da na tom mjestu samo smeta, drugi takve ideje pro-

glašavaju bogohulnima i krajnje sebiĉnima, jer zahod,

navodno, smeta parkiranju mercedesa istih tih predla-

gatelja, te da se javni zahod na Jelaĉićevu trgu, kao naj-

starija javna institucija takve vrste, mora saĉuvati kao

spomenik kulture. Štoviše, dolaze mi neki ozbiljni ljudi

koji me ozbiljno mole da javno u novinama podrţim nji-

hovu ideju o raspisivanju javnoga natjeĉaja za izradu

spomenika, a koji bi, kako vele, s duţnim pijetetom

progovorio o staroj zagrebaĉkoj šekretfrau ispred zahoda.

Prije nego što se odluĉim jesam li za one koji bi zahod

rušili i na njegovu mjestu parkirali svoje mercedese i

BMW-e ili za one koji bi šekretu i šekretfrajli podigli

spomenik, podsjetit ću na razne nesporazume koje je isti

naš zahod meĊu Zagrepĉanima dosad, u raznim

razdobljima, izazivao.

O potrebi otvaranja javnog zahoda na glavnom zagre-

baĉkom trgu u javnosti se poĉinje pripovijedati već ranih

sedamdesetih devetnaestoga stoljeća. Iako Zagreb broji

tek dvadesetak tisuća duša, zagrebaĉke novine već

spomi-

128

nju potrebe velegrada. Tako se predlaţe da se javni

zahod otvori na Kaptolu ili na Jelaĉićevu trgu, pa su već

te dvije predloţene lokacije zavadile purgere. Većina je

ipak za Jelaĉićev trg, ali tome će se ţestoko usprotiviti

jedan stari gradski školnik, inaĉe ĉlan gradskog

zastupništva. Zamislite, zagrmio je školnik, kakve će se

misli probuditi u dušama nevinih djevojĉica kad budu

vidjele ĉopor muškaraca iza one tajanstvene ograde!

Kako će to djelovati na njihove nevine duše! Nato će se

javiti utjecajni "Agramer Zeitung" koji će ovoj aferi

posvetiti veliki ĉlanak: Trebalo bi odvesti tog

natraţnjaĉkog školnika na kolodvor i napojiti ga tamo

pivom, pa mu onda zapovjediti da puna mjehura pješaci

do nakraj Nove Vesi... Školnik na to odgovara: Na muci

se poznaju junaci!

Neko vrijeme se na javni zahod zaboravilo, a klošmer-

ska se psihoza ponovo širi 1909., kad zapoĉinje gradnja

javnog zahoda na jugoistoĉnoj strani Jelaĉićeva trga.

Najviše ţuĉi sasuto je na gradonaĉelnika Milana Amru-

ša, koji je bio poznat kao veliki škrtac. Amruš je dao

iskopati zemlju, ali je iskop tako stajao dosta dugo,

budući da je Amruš bio škrt dati novac za nastavak

radova. Novine su ga optuţivale da će, makar je po struci

lijeĉnik, zbog svoje škrtosti, gradu priskrbiti zarazu koja

se moţe proširiti iz neoĉišćene muljave jame nasred trga.

Radovi su se ipak nastavili, pa je zahod završen 1910. Za

sveĉano otvorenje gradskoga zahoda bio je prireĊen i

prigodni program i sastavljena spomen-ploĉa na kojoj je

pisalo: U vrijeme vladanja njegova apostolskog

veliĉanstva Franje Josipa, u vrijeme banovanja dr.

Nikole Tomašića i naĉelnikovanja dr. Milana Amruša,

podignut je ovaj hram ĉovjeĉnosti, pristojnosti i zdravlja.

Sveĉanom otvorenju hrama ĉovjeĉnosti trebao je,

navodno, prisustvo

129

vati i sam ban Tomašić, koji je u posljednji ĉas ipak

odustao.

Ja, meĊutim, nipošto ne odustajem opredijeliti se u

ovoj najnovijoj klošmerskoj polarizaciji oko zahoda, koja

ide od njegova rušenja do proglašenja spomenikom kul-

ture. Predlaţem, dakle, da se umjesto spomenika, koji bi

se kakti trebao dodijeliti šekretfrajli, nekoj umirovljenici

dodjeli honorarno radno mjesto deţurne šekretfrau, kako

bi dopunskom zaradom nadoštukala svoju crkavicu od

mirovine. A spomenik nek se podigne mercedesu ili

BMW-u tik do javnog zahoda, pa će tako svi dobiti svoje

- i oni kojima je sila i oni koji su se osilili! I u jednom i

drugom sluĉaju, naravno, spustiti vodu.


130

Posljedni fijaker

Sudbina je htjela da od Vikija Glavockog, nekad naj-

popularnijeg zagrebaĉkog komiĉara, pogotovo iz one

slavne ere Prvog pljeska, što ga je s Bracom Reisom kas-

nih pedesetih i ranih šezdesetih vodio u iliĉkom Varieteu

(Kerempuh), današnjim generacijama ostane samo onaj

njegov poznati hrapavi glas u još poznatijoj šansoni Pos-

ljednji fijaker. A bojim se da bismo se danas sjećali i tog

karakteristiĉnog raspuknutog Vikijeva glasa da nije po-

srijedi kultna šansona, a koja je, kao prava šansona, puno

više od puke zabave. Posljednji fijaker je pomalo sjetni

podsjetnik na graniĉnu crtu izmeĊu dviju civilizacijskih

epoha, kad će topot konjskih kopita na gradskom asfaltu

zauvijek zamijeniti brektanje motora, a umjesto toplih

konjskih "kolaĉa" po ulicama, dobit ćemo ispušne

plinove auspuha.

Na sve me to podsjeća ova uspješno okonĉana gradska

akcija oko sponzoriranja konja jedinom (i posljednjem,

naravno) zagrebaĉkom fijakeristu - Josipu Ha- briću -

popularnom dedi Joţi. Tako smo kao grad sebi donekle

osvjetlali obraz, jer zbilja ne bi bilo lijepo ni pošteno da

smo se u treći milenij ufurali svojom brektavom

motornom konjicom, a bez ijednog ţivog konja i koĉija-

ša, bez gradskog fijakera i fijakerista. Za razliku od nas,

mnoge europske metropole, pa i one preko bare (sluĉajno

sam se fijakerom provozao newyorškim Central parkom),

saĉuvale su fijakere, naravno ne zbog potrebe gradskog

prometa, nego zbog tradicije i atrakcije. Istina je da ovo

posljednje, dvadeseto stoljeće pripada automobilu

131

(prvi automobil je u Zagreb dokurio zajedno sa stoljećem

- 1901.), ali konjska će zaprega na našim ulicama još

dobrih pola stoljeća biti ravnopravnim sudionikom u

prometu.

Zamjena konjskih snaga motornima išla je, naravno,

postupno, a što će reći sporije nego što bismo moţda

htjeli i brţe nego što smo bili spremni prihvatiti. Tako

imamo sluĉaj prvog automobila (bio je marke opel, a u

Zagreb se u njemu dofurao trgovac Budicki), pred kojim

su se naši stari purgeri kriţali i nazivali ga neĉestivim na

kotaĉima. lako na poĉetku stoljeća automobil u svijetu

više nije iznenaĊenje, u Zagrebu se našlo dosta

iznenaĊenih i zbunjenih, pa otud i takvi komentari o

neĉastivom na kotaĉima ili kolima bez konja. A gradske

kronike biljeţe komentare i reakcije još slikovitije i

civilizacijski potresnije, kao naprimjer: To vam je kao da

po cesti hlaĉe same trĉi- ju, ili ona o malom konju

skrivenom u automobilskoj karoseriji. Ostaje zabiljeţen i

sluĉaj jednog našeg vojnog predšasnika s poĉetka stoljeća

koji će, nakon što je automobil projurio preko konjskoga

izmeta, slavodobitno pokazati na konjsku balegu iz koje

se još pušilo: Jesam vam ja rekel da to nemre bez konja!

Konjska zaprega je, i to sve do 1910., kad je zamje-

njena elektrikom, vukla i zagrebaĉki tramvaj. A sve do

pedesetih konji gradom rzaju i okovanim kopitima razga-

zuju gradski asfalt; još uvijek su glavna foringa u obnav-

ljanju i opskrbi grada. Tek ranih šezdesetih konjska

zaprega je izbaĉena iz gradskoga prometa, a to je već

vrijeme legendarnog Mehe, prometnika s tadašnjeg Trga

Republike. Jedino su ostali fijakeri, a stanica im je ispred

Glavnog kolodvora, na njegovoj zapadnoj strani do

hotela Esplanade. Tu će, uglavnom bez mušterija,

vegetirati do

132

sedamdesetih, da bi nakon toga ostali samo na fotkama

gradskih fotografa Pavla Cajzeka i Šime Radovĉića, te u

spomenutoj šansoni Posljednji fijaker.

Gradski fijakeri ostaju, naravno, i kao sjećanje i uspo-

mena (ĉak smo i jedan popularni plesnjak pedesetih zvali

Fijaker) nas starijih kojima, eto, ne moţe promaknuti ta

gradska novost da je poslije duţe stanke ponovno pro-

vozao, makar samo jedan, gradski fijaker.


133

Francek i Štefek iz Maksimira

Najljepša moguća ĉestitka zagrebaĉkom Zoo-u za

njegov 74. roĊendan (1925-1999) svakako je prvo mla-

dunĉe snjeţnog leoparda koje je ovih dana ugledalo svijet

u maksimirskom kavezu. A sa svoje strane ovoj gradskoj

obljetnici ĉestitao bih jednom rijetkom starom raz-

glednicom i jednom izvornom, takoĊer starom, priĉom o

Maksimiru i o njegovu Zoo-u.

Tridesetih godina jedan stanovnik maksimirskog

zvjerinjaka uţivao je, naime, toliku popularnost da je

ušao u svakodnevne razgovore Zagrepĉana kao pojam i

sinonim, da su se njegovim imenom ljudi na placu, u

tramvaju i na ulici, ali isto tako i u novinskim

prepucavanjima i polemikama, meĊusobno titulirali, da

se njegovo ime pred rat spominje u raznim aktualnim

kupletima po zagrebaĉkim kabareima, a u uza sve to

dobio je i svoju koloriranu razglednicu na kojoj uz

fotografiju piše: Zagreb, Maksimir. Zagrebaĉki vrtić.

Pavijan Štefek... Dodamo li tom maksimirskom jopcu

Štefeku i Franceka sa susjednog Bukovca, onda imamo

priĉu koja oslikava vrijeme, što nam se moţe ĉiniti

dalekim, iako po mnogoĉemu (naţalost) i nije tako

daleko. Priĉa, naime, govori o siromaštvu, ali i o

dovitljivosti i ţilavosti onih najsiromašnijih na rubu

grada i na rubu egzistencije.

Tridesetih godina u Zagrebu i u cijeloj tadašnjoj

drţavi neimaština i nezaposlenost u statistici i u

svakodnevnom ţivotu bila je sliĉna ovoj današnjoj.

Naravno s razlikom daje gradsko obrtništvo i

ĉinovništvo, koje je saĉinjavalo tzv. srednju klasu, sebi

moglo priuštiti svake nedjelje

134

izlet u Samobor (Samoborĉekom ili motociklom s

prikolicom), pa na Sljeme do Runolista ili, naravno, u

Maksimir s obveznim soĉnim šindelbratnima i golemim

vrĉevima piva, odnosno litrom i sifonom, u uvijek krcatoj

Maksi- mirskoj restauraciji. Šaĉicu najbogatijih - razni

industrijalci i veletrgovci - moglo bi se nazvati današnjim

modernim imenom tajkuni, iako se od ovovremenskih

tajkuna umnogome razlikuju; Arko, Gavrilović, Kastner

i Ohler, Miler ili Rabus svoj su imetak (koji, naravno,

nije ni sjena današnjim novokomponiranim imperijima)

stjecali, naravno, generacijama. Nasuprot njima, cijele

bulumente nezaposlenih, ozlojadenih, obespravljenih i

dešper- atnih tumaraju gradom u bezizglednoj nadi da će

uhvatiti mrvicu ili zaraditi nadnicu. Medu njima je,

naravno, i naš Francek, priuĉeni zidar i priuĉeni tamburaš

s Bukovca, Franjo Mihetec. Svakog vraga smo delali da

bi se preţivilo...

Franjinu priĉu sam ranih osamdesetih iskoristio i za

TV film Priĉa iz Maksimirske šume (redatelj Mladen

Juran), a u kojoj taj siromašni, ali iznad svega ţilavi i

ţivahni Bukovĉanin, naravno, igra samoga sebe. Priĉa iz

Maksimirske šume je priĉa o jednom ţivotu na rubu eg-

zistencije i na rubu maksimirskog perivoja, koji za sve u

ovom gradu ipak nije samo nedjeljni izlet. Pogotovo ne

za mladog i nezaposlenog Franceka i pogotovo ne zimi

kad se studen uvlaĉi u ĉovjeka i njegov dom u kojem

koza ili gašpar zjape prazni bez triješća, a kamoli suka ili

klade. Francekova dovitljivost, meĊutim, grijala je i

njegovu kuću i njegovu dušu, a sve zahvaljući obliţnjoj

maksimirskoj šumi. I, naravno, legendarnom

maksimirskom lugaru Lulicu. A upravo na njemu, na tom

strašnom i strogom lugaru, Franjo je grijao dušu.

135

Rastom sitan, viţljat, okretan i domišljat, Franjo bi

naramkom friško nacjepanih klada uvijek za sjenu po-

bjegao pred lugarom i pred zakonom. Lugar se sa zako-

nom mogao slikati, ali s Francekom - jok!

Godinama je trajala ta maksimirska igra skrivaĉa, igra

miša i maĉke, ţandara i lopova, ali, naravno, ne u crno- -

bijeloj tehnici, nego sa svim nijansama što ih daje klasiĉ-

na borba za opstanak i ţivot.

A onda će se jednog dana, osim kao pomoćna drvar-

nica za hude zime, Maksimir pokazati kao iznenadna pri-

goda za izvanrednu zaradu. Iz kaveza je, naime, pobjegao

majmun. I kamo drugdje nego na susjedni Bukovac. Od

usta do usta i od vrata do vrata na Bukovcu se smjesta

pronio glas kako odbjegli jopec iz Maksimira noću trese i

brsti kruške i kako ga nitko ne moţe uhvatiti, unatoĉ

raspisanoj novĉanoj nagradi. Naš se Franjo, naravno,

smjesta dao u potjeru na majmuna i na nagradu. A u

svojim kalkulacijama otišao je i dalje: kad ga ulovi neće

ga odmah vratiti u Zoo, to uvijek stigne, nego će pokušati

zaraditi još nešto i povrh raspisane nagrade. Franjo će

majmuna pavijana najprije provesti po sajmovima,

pokazujući ga, naravno, sa šeširom za milodare, pa tek

onda otići u maksimirski zvjerinjak po svoju nagradu.

Treba li i spominjati da naš Francek nikad nije ulovio

svoga majmuna? Jedino nisam siguran je li to bio onaj

legendarni majmun Štefek ili manje poznati Marko, ali to

i tako nije bitno, jer sve su zvijeri u ove 74 godine posto-

janja maksimirskog zoološkog vrta nosile ljudska imena.

1 ova tigrica koja je upravo na svijet donijela svoje mla-

dunĉe, prvo takve vrste u Maksimiru, zove se - Irena. To-

liko, valjda, da bi i današnje generacije, kao one pret-

hodne, mogle govoriti kako ţivotinje u Maksimiru s pra-

136

vom nose ljudska imena - jer ih timare i hrane kao ljude.

A neki će i sada, kao i nekad, imati razloga reći: i bolje

nego ljude!


137

Spomenimo se spomenika

Neki dan su dnevne novine donijele foto-vijest kako je

ureĊen i opran Koţarićev Matoš na Strossmayerovu

šetalištu. Ne znam koliko je to pranje Gustla na klupi bilo

uopće potrebno i ĉist sumnjam da je to Koţarićeva ideja,

budući da znam kako je naš poznati kipar prigodom

izrade spomenika prije osamnaest godina Pjesnika vidio

kao ţivot, a ne spomenik. Otud i takav Matoš: umjesto na

postamentu, kao što su to neki oĉekivali, samo na klupi,

pa još i na razini ostalih dokonih šetaĉa koji će na tre-

nutak sjesti i otpoĉinuti na jednoj od gornjogradskih klu-

pa, ukljuĉujući, naravno, i Matoševu.

Mnogi su mi dobronamjerno govorili da ga bar prst

podignem od svakodnevnice, povjerio mi se Ivan Koţarić

1980.

Ostao je, meĊutim, kod svog, i to, reći će, iz ĉistog

inata. Kao što je, uostalom, i cijeli Matoš na klupi nastao

iz inata.

Sjećam se Koţarićeve usporedbe s Faulknerovim dje-

ĉakom u podrapanim hlaĉama, o ĉemu mi je tom prigo-

dom pripovijedao. Taj je djeĉak, neki klipan iz susjed-

stva, ameriĉkog nobelovca, navodno, nadahnuo za lik Be-

nyja u Kriku i bijesu, pa ĉak i izvukao iz pišĉeve pods-

vijesti cijeli roman. Tako je, govorio mi je Koţarić, i nje-

mu jedna informacija, tj. dezinformacija, pokrenula pod-

svijest. Netko se, naime, od njegovih kolega kipara iz

zajedniĉkog dvorišta s ateljeima u Medulićevoj 12 - da li

Marija Ujević, Stipe Sikirica ili Šime Vulas? - našalio s

upravo raspisanim natjeĉajem za spomenik A.G. Ma-

138

toša na Gornjem gradu. Reĉeno mu je u povjerenju kako

je od nekolicine uglednih kipara naruĉeno da izrade lik

Matoša. Ali, kakve, molim vas, narudţbe za javni

natjeĉaj! To ga je strahovito raspigalo i smjesta se bacio

na posao. Ruke su, pripovijedao je, same modelirale

glinu. Ispod njegovih prstiju izlazi upravo takav Matoš

kakvog danas imamo u prirodnoj veliĉini na Strossmay-

erovu šetalištu. Matoš na klupi. Noga preko noge. Obje-

šenih ruku. Okrenut prema gradu.

Ĉisti inat, reći će Koţarić, povukao je takvog Matoša

i: moje podsvijesti.

Ne znam što je pokrenulo podsvijest Marije Ujević za

ovakvog Šenou kakvoga danas gledamo na kriţanju

Vlaške, Palmotićeve i Branjugove, ali sam siguran da je

posrijedi neka pozitivna energija, s obzirom na više nego

uspjelo rješenje Šenoina spomenika.

Povod za spominjanje Ujevićkinog Šenoe je deseta

obljetnica otkrića spomenika (13. XI 1988.).

Budući da sam i sam izravno sudjelovao u podizanju

spomenika Šenoi, i to kao predlagaĉ i voditelj cijele

akcije (tajnik Odbora za podizanje spomenika), mogao

bih, naravno, doći u iskušenje da preuveliĉam i pretjeram,

pa ću podsjetiti samo na manje-više poznate ĉinjenice. Na

natjeĉaj za spomenik pristiglo je ĉak šesnaest radova, a

medu natjecateljima su bila u biti prva imena našega ki-

parstva. Uz rješenje koje je potpisala Marija Ujević, od

strane ţirija najviše je rangiran bronĉani Šenoa Stjepana

Graĉana (druga nagrada), koji je po nekima bio i najbolji.

Rijeĉ je o samom liku Graĉanova Šenoe, no prevagnula

je Marija Ujević, s obzirom na originalno rješenje Šenoe

naslonjenog na tipiĉno zagrebaĉki oglasni stup, što

mijenja cijelu jednu gradsku vizuru.

139

Natjeĉaju je prethodila višegodišnja i iscrpljujuća pa-

pirologija koja je pred nas, ĉlanove Odbora za podizanje

spomenika, postavljala ne samo formalno-pravne i finan-

cijske prepreke nego i ideološke, a koje su se svodile na

ono famozno pitanje: Zašto baš Šenoa, kad mnogi na-

rodni heroji NOB-a još nisu dobili spomenik?!

Ideja za podizanje spomenika Augustu Šenoi, štoviše

i razne konkretne akcije sa sakupljanjem priloga, stare su

cijelo jedno stoljeće (prve forinte za spomenik sakupljene

su još 1909.!) tako da su pokoljenja Zagrepĉana prije nas

ostala, uglavnom svojom krivicom, prikraćena za spo-

menik najzagrebaĉkijeg pjesnika. Taj je podatak spome-

nut i prigodom sveĉanog otkrivanja spomenika (otkrili ga

pjesnik Jure Kaštelan te pjesnik i predsjednik Sabora SRJ

I AnĊelko Runjić), koji se svojim, kako se procjenjuje,

najbrojnijim okupljanjem Zagrepĉana u povijesti

(procjene idu ĉak do stotinu i pedeset tisuća sudionika!)

pretvara u pravi spontani nacionalni pokret. Pogotovo

kad se Zbor "Ivan Goran Kovaĉić", umjesto zabranjene

Lijepe naše, oglasio pjesmom po Šenoinu tekstu Starog

ribara kći.

O svemu tome, uz brojne fotografije i novinske

izreske, postoji i videozapis i film snimljen iz zraka.

Toliko u ovom prigodnom spomenu na dva gradska

spomenika, a dodamo li i Zagorkin u Tkalĉi, iznova se

postavlja pitanje: A što je s Krleţom?


140

Ĉašica zagrebaĉke tradicije

Parafrazirajući poznati slogan kojim se desetljećima

reklamira najveća robna kuća na svijetu, slavni newjor-

ški Macy's, kako onaj koji nije bio u Macy'su, nije bio u

New Yorku,mogli bismo reći kako onaj koji nije osjetio

miris i okus "Franckove" kave, osvjeţio se pivom Za-

grebaĉke pivovare, a pogotovo ako nije popio poneko

"Badelovo" piće, ne moţe reći da je usrknuo išta od

Zagreba i njegove tradicije. Pij malo, pij zagrebaĉko! -

parafrazirajmo, eto, stari, poznati "Badelov" slogan - pa

dodajmo: Pij malo, pij provjereno, staro, tradicijsko!

A da bismo, uz "Badelovu" ĉašicu, shvatili zašto uz

ime najpoznatijeg zagrebaĉkog i hrvatskog proizvoĊaĉa

alkoholnih pića stoji i godina 1862., skoknimo, makar na-

kratko, u stari Zagreb 138 godina unatrag, gdje nas oĉe-

kuje sva sila birceva i kavana na Harmici, a koje nam, uz

liker, rakiju ili rum (naravno ne "Badelovo"), nude i ve-

liki izbor stranih i domaćih novina na bambusovim stal-

cima, tzv. zeitungschtenderima. I gle ti ove novinske

obavijesti:

Javljajući potpisani štovanom obćinstvu i ovdašnjem i

vanjskom da smo visokim poglavarstvom povlašćeni da u

Zagrebu uredimo i otvorimo tvornicu likera, rozalia,

ruma i octa (kvasine), dajemo uljudno na znanje da smo

ju, ne bojeći se nikakvog nadmetanja, zbilja otvorili u

Vlaškoj ulici br. 106, gdje smo i skladište za izvoz ure-

dili...

U godini roĊenja prve hrvatske tvornice likera Zagreb

je mali provincijski grad od jedva devetnaest tisuća duša,

141

a upravo je u gradu zajuškala prva parna lokomotiva,

koja će Zagreb preko Zidanog Mosta povezati s Euro-

pom. Gradonaĉelnik gornjogradski je odvjetnik

Vjekoslav Frigan. Osim tvornice likera iste se godine

otvara i paromlin, a gradi se i Gradska plinara. Strani

kapital, dakle, na velika vrata poĉinje ulaziti u Zagreb, a

cijena je toga, naravno, ponjemĉenje grada, a protiv ĉega

se na razne naĉine bore tadašnji hrvatski nacionalisti,

ţrtvom kojih pada i aktualni gradonaĉelnik Frigan. Na

nekoj zabavi uz ples u gornjogradskom Narodnom domu

u Opatiĉkoj, gdje se toĉila i ţestica tek otvorene i u

novinama reklamirane Tvornice likera, na gradonaĉelnika

se Frigana, naime, obrušila skupina nazoĉnih hrvatskih

muţeva zato što je plesnu veĉer dopustio otvoriti

njemaĉkim ĉasnicima, i to njemaĉkim plesom zvanim -

walzer!

Na otvorenje prve hrvatske tvornice likera, preteĉe

današnjega suvremenoga giganta "Badela 1862", osvrće

se u to doba popularni Krešićev ĉasopis "Naše gore list",

ĉiji gradski reporter donosi uistinu dojmljiv opis:

U Zagrebu, stolnom hrvatskom gradu idjahu neke

nedjelje u Jurjaves (Maksimir op.a.) na šetnju Laškom

ulicom (Vlaška, naravno) dva surkaša njemaĉki se

razgovarajuć; prolazući mimo kuće gdje su g. Mihić i Sa-

bljić otvorili tvornicu likerah, ruma, vinovca itd. Nov ve-

likim pismeni udaren natpis udari im u oĉi, jedan od njih

zapita: Wos izdten tos tvornica ', na što mu drugi brzo

kao vještak odgovari: Die Beidinung mit liqer?'

Prvu tvornicu likera pokrenula su i otvorila, dakle,

dvojica zagrebaĉkih poduzetnika, Gracijan Mihić i Eugen

Sabljić, ali proslavit će je Frajno Pokorny, ĉije će ime

postati sinonimom zagrebaĉke i hrvatske proizvodnje

alkoholnih pića i vina, a na kojoj će izrasti nekoć moćna

142

i slavna tvornica "Arko" te njen današnji nasljednik

"Badel 1862". Pokornyje svoju tvornicu likera smjestio u

uzornoj klasicistiĉkoj zgradi na uglu Maksimirske i

današnjega Kvatrića, a gdje je danas - tradicija je tradi-

cija! - Mc'Donald's. Na prvoj Gospodarskoj izloţbi u

Zagrebu 1864., Pokorny je svakako najveće ime u cjelo-

kupnoj zagrebaĉkoj proizvodnji alkoholnih pića i vina,

ĉovjek koji je malu neuglednu tvornicu uzdigao do naj-

većeg hrvatskog izvoznika pića. Putujući svijetom i pra-

teći suvremena dostignuća, Pokorny sa svojih putovanja

donosi najmodernija tehnološka rješenja, utemeljujući

visoke standarde poslovanja i kakvoće proizvoda.

Pokorny, dakle, putuje, uĉi od naprednijih, istraţuje,

izlaţe, ali i pouĉava, te druge potiĉe u svojim brojnim

napisima. Na jednom mjestu piše: U naših vinogradih za-

kopano je golemo blago i obilato vrelo dobrostanja...

Tamo gdje je Franjo Pokorny, kao pionir domaće pro-

izvodnje ţestokih pića, stao, nastavio je Vladimir Arko,

ali još većim koracima ili, kako se za gradonaĉelnika

Vjekoslava Heinzela dvadesetih godina govorilo, da

Zagreb gazi upravo amerikanskim koracima. Obrazovan,

svjetski orijentiran, i sam ponikao iz obitelji u kojoj je

proizvodnja alkoholnih pića tradicija (otac mu je na

Kaptolu drţao, doduše, malu i primitivnu destilirateriju),

Arko je u Vlaškoj ulici uspio stvoriti najveću i

najuspješniju tvornicu alkoholnih pića koja je

opskrbljivala tadašnju Jugoslaviju. Uspješan, bogat i

utjecajan, vlasnik vlaškouliĉke tvornice alkohola,

Vladimir Arko je, kako bi se to današnjim politiĉkim

rjeĉnikom reklo, participirao u društvenom,

gospodarskom i politiĉkom ţivotu Zagreba i drţave, pa je

tako bio i na ĉelu Hrvatske gospodarske komore. Drugi

svjetski rat, meĊutim, kraj je i nekadašnjeg indu-

143

strijskog carstva "Arko", ali i njegova vlasnika Vladimira

Arka osobno (izvršio samoubojstvo).

Izrastao na tako bogatoj tradiciji u proizvodnji alko-

holnih pića, "Badel 1862" nastavio je tamo gdje su nje-

govi slavni predšasnici stali, pronoseći tako kroz poko-

ljenja zagrebaĉkih i hrvatskih uţivalaca i potrošaĉa (tu

valja pribrojiti, naravno, i izvoz) legendu i zaštitni znak a

u koji je ugraĊen poslovni moto, paĉe, filozofska sen-

tenca - Pij malo, pij dobro! - a što se dosad, kao što zna-

mo, uvijek višestruko vraćalo.

Revija „Badel", 2000.

144

Nazdravimo pivom i kavom

Za razliku od "Badela 1862", ĉiji zaposlenici po gradu

raznose transparente kao znak prosvjeda protiv svog

većinskog vlasnika, dvojica drugih zagrebaĉkih proiz-

voĊaĉa pića i napitaka - Zagrebaĉka pivovara i "Franck",

a gdje je pretvorba obavljena na zadovoljstvo zaposlenih,

šire svoje poslovanje, a posljednja Nagrada grada

Zagreba najrjeĉitije govori o uspjehu tih dvaju iliĉkih

poduzeća.

Za poĉetak ĉestitajmo nagraĊenima, a ona uobiĉajena

fraza kako je nagrada došla u prave ruke, u ovom sluĉaju

prestaje biti frazom, ako znamo da su i "Franck" i

Zagrebaĉka pivovara na zagrebaĉkim (i ne samo zagre-

baĉkim) stolovima već stotinu i sedam godina, a da tra-

dicija pijenja kave i piva u Zagrebu seţe i mnogo dalje i

dublje u gradsku povijest.

U Zagreb je kava stigla iz Beĉa, i to ĉak sedamdeset

godina nakon što se pila u carskoj prijestolnici, ali je za-

nimljivo pripomenuti daje prvu kavu Beĉlijama toĉio

jedan naš ĉovjek, imenom Georg Frank Kolschitzky, koji

je osamdesetih godina 17. stoljeća kruţio beĉkim ulicama

s kotlom i dašĉicom o koju su bili obješeni lonĉići i

vrĉevi. Miris vrućetürkische Suppe Kaffen brzo je osvojio

cijelu Monarhiju. U Zagrebu se kao prvi kavanar

pojavljuje neki Valentius Horro, ĉije podrijetlo nije po-

znato, ali se zna da je pravo graĊanstva u Zagrebu dobio

1756. Zagrepĉani su kod njega pili kavu na sjevernoj

strani tadašnje Harmice, otprilike na mjestu današnjeg

Ban caffea. Kasnije su u grad pristigli i drugi kavanari, i

to

145

mahom stranci, uglavnom Austrijanci, Nijemci, Belgijan-

ci i Moravci. Moţda je i to razlog zašto Zagrepĉani dugo

nisu prihvatili tursku kavu, pa tako Krešimir Kovaĉić piše

kako je tako pripremljena kava bila samo za prostake. U

zagrebaĉkim se kavanama pila samo bijela kava ili kapu-

ciner, a turska se toĉila samo po sajmovima.

Nakon kavana pod šatorom, prve prave kavane, što će

reći beĉke kavane, u Zagrebu se otvaraju sredinom de-

vetnaestog i na poĉetku dvadesetog stoljeća, a Jelaĉićev

je trg, naravno, pozornica s kavanskim tendama i kono-

barskim tacnama ljeti, te s okruglim kamenim stolićima,

uglavnom prekrivenim najsvjeţijim novinama na drven-

im stalcima, te zvrndavim kitnjastim blagajnama i opće-

nito posebno kićenim interijerima koji goste mame već s

ulaza, u svako doba.

U kavani se, naravno, pije i pivo. Iako nikad nismo

postali pivarska nacija, kao Nijemci, Ĉesi, Danci, En-

glezi, pa ĉak i Amerikanci, uvozno se pivo pije puno ra-

nije nego što po gornjogradskim pivnicama i kućnim pi-

vovarama otpoĉinje domaća primitivna proizvodnja piva.

Nekad je i jedna ulica na Gornjem gradu nosila ime - Pi-

varska, i to sve do 1929., kad je dobila današnje ime -

Basariĉekova.

Prva industrijska proizvodnja piva otpoĉinje 1892. ot-

varanjem Zagrebaĉke pivovare na kraju Ilice. S kolikom

znatiţeljom i oduševljenjem Zagrepĉani doĉekuju svoju

prvu pivovaru biljeţi dnevni list "Obzor" koji izvještava

kako se prvog dana na otvorenju iliĉke pivovare izredalo

više od osam tisuća Zagrepĉana, te kako su svi hvalili

kvalitetu domaćeg piva...

Ĉestitajući ovim dvama dobitnicima Nagrade grada

Zagreba, valja, bez slavljeniĉke pjene, podsjetiti kako je

146

Zagrebaĉkoj pivovari ipak najvrjednija nagrada što

Zagrepĉani, podjednako stari i mladi, jednom od njenih

najpopularnijih piva tepaju - Oţujaĉa. A prava nagrada

"Francku"je što će podjednako sve generacije Zagrepĉana

"Franckovu" kavu, njen miris i kakvoću, neizostavno

uzeti kao najpreciznije mjerilo za sve ostale kave na

svijetu.

Dodamo li Zagrebaĉkoj pivovari i "Francku" još i -

nekad trećeg (ili prvog) medu zagrebaĉkim divovima i

gradskim sinonimima pića i napitaka - "Badel 1862"-

onda nam ne preostaje ništa drugo nego da se napijemo

kako bismo zalili ili svoju tugu ili svoju sreću, ovisno o

naĉinu i uspjehu ove naše još uvijek aktualne pretvorbe.


147

Ţivotopis pretvorbene udavaĉe

Uz ostale bivše vlasnike i nasljednike od bivšeg reţima

otetog i nacionaliziranog vlasništva, u javnosti su se,

pomalo srameţljivo, javili i nasljednici Plive. A sve što je

u vezi s Plivom izaziva pozornost javnosti, što je i ra-

zumljivo budući da je posrijedi jedina zagrebaĉka i nacio-

nalna tvrtka koja na Londonskoj burzi bogovski kotira i

vrijednost ĉijih dionica i nadalje raste. A i bez toga, na

civilizacijskoj karti Zagreba i Hrvatske, Pliva oduvijek

ima posebno mjesto. U svom dugom vijeku od

sedamdeset i osam godina (1921-1999), Pliva je, uz još

nekolicinu zagrebaĉkih tvrtki ("Franck", Zagrebaĉka

pivovara, "Ba- del 1862", Zagrebaĉki velesajam, Kraš,

Gradska štedionica, ZET, "Konĉar" itd.), postala općim

mjestom kolektivne svijesti Zagrepĉana i istinskim

zagrebaĉkim sinonimom, iako je svojim proizvodnim

programom i poslovnim uspjesima, kao što je opće

poznato, odavno prerasla zagrebaĉke i nacionalne okvire

i na širem se europskom i svjetskom planu izborila za

vlastito ime.

U svoje ime Pliva je ugradila ne samo suvremenu te-

hnologiju u proizvodnji lijekova, moderne proizvodne

pogone na Ĉrnomercu i reprezentativna predstavništva

širom svijeta, nego ono što je za uspjeh i najvaţnije -

struĉnost i znanost, vlastiti istraţivaĉki rad, vrhunsku

kvalitetu proizvoda i poslovanja, a bez ĉega suvremena

farmaceutska industrija ne moţe opstati, niti bi imala

ikakve šanse na izbirljivom svjetskom trţištu lijekova

uopće isPLIVAti, a kamoli postati - Pliva. A Pliva nije od

juĉer i u tome je takoĊer jedan od kljuĉnih trenutaka

148

njena uspjeha: kontinuitet, tradicija, radno iskustvo od

sedamdeset i osam godina...

Plivin je poĉetak pomalo romantiĉan. U godini osnut-

ka, naravno, još se ne zove Pliva nego "Kaštel", i nije u

Zagrebu nego u Karlovcu, a temelje novoj tvornici udara

nekolicina struĉnjaka i vizionara (profesori Janeĉek i

Ladany i dr.), okupljena u tipiĉno ladanjskom ambijentu,

na ostacima nekadašnjeg aristokratskog kaštela. S vre-

menom "Kaštel", kao preteĉa današnje Plive, postaje ime

prisutno i traţeno i više nego što svojim skromnim kapa-

citetima moţe dati. Stoga skupština dioniĉara "Kaštela"

1927. donosi presudnu odluku: preseljenje u Zagreb. Jer

za proizvodnju lijekova najvaţnija je struĉnost i znanost,

a većina struĉnjaka i znanstvenih institucija gdje je drug-

dje nego - u Zagrebu!

Tih kasnih dvadesetih Zagreb, zahvaljujući vitalnosti

svoga gospodarstva te sposobnosti i snalaţljivosti ljudi na

gradskom kormilu, raste upravo amerikanskim koracima,

kako za razdoblje aktualnog gradonaĉelnika Heinzela

pišu zagrebaĉke novine. Tako "Kaštel" maksimalno ko-

risti prednosti Zagreba i na svom istraţivaĉkom radu

okuplja najvaţnije znanstvenike, meĊu kojima je i budući

nobelovac Vladimir Prelog. Formirana je i "Prelogova

škola istraţivanja" koja donosi nove poslovne uspjehe

sada već dobro uhodanoj tvornici koja će to ostati sve do

ranih ĉetrdesetih kad se zbog svjetskog rata obustavlja

dotok sirovina iz uvoza. Godine 1941. nova vlast "Ka-

štel", taj naš najveći kemijsko-farmaceutski obrt, prisva-

ja, pa odreĊeno vrijeme funkcionira kao drţavno vlasni-

štvo, da bi godinu dana kasnije novoformirani Drţavni

zavod za Proizvodnju Lijekova I VAkcina - PLIVA,

149

preuzeo vlasništvo od ĉak 96,66 posto. Tako stari "Ka-

štel" i sluţbeno postaje Pliva.

U mogućoj diobi današnje Plive, te naše nacionalne

hit tvrtke, koja je samo Sumamedom napravila posao sto-

ljeća i uspjela zadrţati svoju cijenu na Londonskoj burzi

dionica, svakako bi svoj dio kolaĉa trebali dobiti i neka-

dašnji vlasnici, odnosno njihovi nasljednici, iako najviše

dionica, barem moralno, pripada svim onim zasluţnim

znanstvenicima, na ĉelu s nobelovcem Prelogom, koji su

svoja struĉna znanja i znanost pretoĉili u proizvodnju

lijekova, a bez ĉega Pliva nikad ne bi bila to što danas

jest. Pliva je naša najatraktivnija i najprofitabilni- ja

udavaĉa u ovoj našoj pretvorbenoj prošnji.


150

Povijest gradske kante za smeće

Ima li meĊu današnjim zagrebaĉkim smetlarima i neki

Hercegovac? Naravno da nema. Ali nema, naravno, ni

jedan Zagrepĉanin. Ni Dalmatinac. Ni Istranin. Ni Sla-

vonac. Ni Liĉanin... Pa tko onda mete gradske ulice, tko

odvozi smeće? Tko je, dakle, u Zagrebu smetlar?

Tako sam neki dan, što u šali, a što ozbiljno, razgo-

varao sa svojim ljubaznim domaćinima u "Ĉistoći", tom

samozatajnom i nadasve ĉistom gradskom poduzeću s

Radniĉke ceste, o kojem se, doduše, ne pjevaju pjesme,

ali koje je itekako zasluţno za onu najljepšu pjesmu o

gradu - Bijeli Zagreb grad.

Prije nego što na moje retoriĉko pitanje ĉujemo i

odgovor s odgovornog mjesta, da uvuĉemo ruku u

zagrebaĉku kantu za smeće, pa da vidimo dokle seţe

tradicija i povijest ĉišćenja grada i komunalne sluţbe za

odrţavanje ĉistoće u gradu?

Najraniji trag pravne regulative, tj. gradskog propisa

za odrţavanje reda i ĉistoće, s predviĊenim sankcijama,

nalazimo još u prvoj polovici petnaestoga stoljeća, kada

moţemo proĉitati ovakvu odredbu: Neka se ni jedan

ĉovjek ne usudi ni na jedan naĉin baciti ili ukopavati na

gradskim ulicama smeće, puĉki zvano smeti, koje je

pomeo u kući ili vodu od pranja suda i drugu neĉistoću,

osobito pepeo, puĉki zvano perilo ili poplati... Istim pro-

pisom propisuju se i novĉane kazne, koje rastu po ope-

tovanju prekršaja. Ali to je još doba kad se gradskim Sta-

151

tutom mora graĊanstvo upozoravati da se ne smiju bacati

strvine ţivotinja u bilo kojem stanju na trgove i pred kra-

ljevsku palaĉu...

Iz godine 1652. doznajemo za odredbe gradskog Sta-

tuta u kojima se nareĊuje: Red i ĉistoća neka se svugdje u

gradskim kotarima i ulicama odrţava. Na to neka pazi

gradski fiskus (ĉinovnik)...

Sve je to, naravno, puno prije pripajanja gradskih

jurisdikcija Gradeca i Kaptola u jedinstveni grad 1850.

(okrugla obljetnica u rujnu), kad stare feudalne propise

zamjenjuju novi koji doslovno nareĊuju kako gradsko

poglavarstvo mora bdjeti nad ĉistoćom gradskih ulica i

cesta.

Tek prelaganjem potoka Medvešćaka i uvoĊenjem

gradske kanalizacije u doba gradonaĉelnika Adolfa

Mošinskog devedesetih godina 19. stoljeća, te prvim as-

faltom i uliĉnom rasvjetom poĉetkom 20. stoljeća, stan-

dard urednosti, ĉistoće i izgleda grada potiĉe Zagrepĉane

da svoj grad nazovu Bijeli Zagreb Grad.

Današnje gradsko javno poduzeće "Ĉistoća" ima, da-

kle, debelu tradiciju pred sobom, ali se sluţbeno nadove-

zuje na svojeg izravnog prethodnika iz 1923., kad gra-

donaĉelnik Vjekoslav Heinzel ĉišćenje grada i odvoz

smeća ukljuĉuje pod ingerenciju Grada, kao posebno

gradsko poduzeće, dok su ranije isti posao za Grad oba-

vljali razni privatnici.

Tih dvadesetih godina pod Heinzelovim kormilom,

Zagreb gazi amerikanskim koracima, kako tadašnje no-

vine pišu o proširenju grada, gradnji cijelih gradskih pre-

djela i gradskih institucija, i na svakom koraku uljepša-

vanju, šminkanju i ĉišćenju grada. Smeće se odvozi, na-

ravno, zapreţnim kolima, specijalno izraĊenim kolima s

152

visokim trugama, a konji će kroz povijest gradske ĉistoće

kloparati po gradskom asfaltu sve do pedesetih godina,

kad će s ulica zauvijek nestati konjska zaprega, a u odvo-

zu smeća zamijenit će ih kamioni, uglavnom prage i

škode. Danas u "Ĉistoći" i prednjaĉe najsuvremeniji mer-

cedesi.

U tom našem gradskom poduzeću, kome je ove godi-

ne 77. roĊendan, pripovijedaju mi sluĉaj jednog potenci-

jalnog stranog ulagaĉa koji je o zagrebaĉkoj "Ĉistoći"

oĉito imao drugaĉiju predodţbu. Kad je, naime, ušao u

krug poduzeća na Radniĉkoj cesti i zavirio u hangare s

urednom pošlihtanim mercedesima ustuknuo je i,

naravno, odustao, jer je oĉekivao neki "bogeĉki" vozni

park, zaboravljajući koliko iskustvo, tradiciju i povijest

ĉišćenja grada Zagreb ima za sobom.

I sad odgovor na pitanje s poĉetka: MeĊu ĉistaĉima

gradskih ulica uglavnom su Zagorci, koji su posljednjih

godina preuzeli vodstvo od MeĊimuraca. Nek se, dakle,

zna da Zagorci ne daju samo predsjednike nego i

smetlare.


153

Sedamdeset joj je godina tek

Ako je Dolac naša katedrala klope, kao što vele, onda

su Zagrepĉani, kao kupci, vjernici koji svakodnevno ma-

sovno hodoĉaste na tu staru gradsku trţnicu da bi napu-

nili ţeluce, ali prije toga ispraznili dţepove. Na Dolcu je

sve na prodaju, i tako to traje toĉno sedamdeset godina.

Dugo smo ĉekali i doĉekali, pišu dnevne novine

"Veĉer" 1. rujna 1930., te nastavljaju: Otvorenje nove

trţnice obavljeno je sveĉanim naĉinom. To je i razum-

ljivo, jer su rijetki gradovi koji se mogu podiĉiti ovakvim

modernim trţišnim ureĊajima. Strani, koji su u posljednje

vrijeme kako se trţnica dogotavljala, posjećivali grad,

priznavali su to s puno hvale... Sveĉano otvorenje bilo je

ureĉeno za osam sati ujutro, kad je već bila puna terasa

iznad hladione gradskih zastupnika na ĉelu s

gradonaĉelnikom i podgradonaĉelnikom, s pred-

stavnicima banske uprave i raznih privrednih ustanova.

U ĉasu sveĉanog ureĊenja bio je cijeli prostor meĊu

boksovima i prodajnim mjestima potpuno popunjen

graĊanstvom, koje je ţeljelo ovom ĉinu prisustvovati. Svi

boksovi bili su naroĉito ukrašeni i krcati prvorazrednom

robom na prodaju...

Za grad od oko stotinu i osamdeset tisuća stanovnika,

koliko je te 1930. Zagreb imao, nova trţnica na Dolcu i

nova klaonica u Heinzelovoj, što će se nešto kasnije

otvoriti, bila je prvorazredni dogaĊaj. Pogotovo ako se

uzme da je rijeĉ od dvjema najmodernijim i najsavr-

šenijim ustanovama takve vrste u Europi, te da je u ime

novog i modernog na Dolcu morao biti ţrtvovan i poru-

154

šen ĉitavi splet starih, trošnih i memljivih kuća i uskih

sjenovitih ulica, kao posljednji otoĉić srednjovjekovnog

Zagreba, a o ĉemu se u gradu raspravlja (i svaĊa) ĉetvrt

stoljeća, tj. još od 1906., kad je prijedlog da se nova grad-

ska trţnica sagradi na mjestu stare Jahaonice u Mar-

tićevoj odbaĉen.

Danas moţemo kazati, reći će u trenutku sveĉanog

otvorenja trţnice na Dolcu 1. rujna 1930. aktualni gra-

donaĉelnik Stjepan Srkulj, da nema graĊanina koji ne bi

s uţitkom promatrao ove prostorije, a i ovu ĉistoću, koja

ovdje kod prodaje vlada.

lako mu je pripala ĉast sveĉanog rezanja vrpce na

Dolcu, gradonaĉelnik Srkulj je u ovom velikom i za grad

znaĉajnom projektu imao dvojicu poduzetnih i za Dolac

zasluţnih prethodnika. Najprije se gradonaĉelnik Janko

Holjac zalaţe da se stari Dolac izvlasti i raskrĉi prostor za

trţnicu, ali kako dolazi prvi svjetski rat, taj najosjetljiviji

dio posla, rješavanje imovinsko-pravnih odnosa, dolazi

na red tek 1925. za naĉelnikovanja više nego agilnog

Vjekoslava Heinzela. Heinzela u sveĉanom slovu ne

zaboravlja spomenuti i njegov nasljednik i promotor nove

trţnice gradonaĉelnik Srkulj: Gospodin Heinzel, kad je

nedavno u vijećnici u jednoj debati kazao da će se

Zagreb s ovom trţnicom špinĉiti, pogodio je... i mogu ka

zati da ovako lijepo ureĊene trţnice nisam za nedavnog

posjeta vidio ni u Amsterdamu. Vidio sam tamo mnogo

veće, ali ovako lijepe nisam vidio.

Završavajući prigodno slovo na otvorenju prije

sedamdeset godina, tadašnji će gradonaĉelnik Srkulj

podsjetiti: Gospodo, kad sve to uoĉimo, ja sam uvjeren

da će ova trţnica postati mezimĉe grada Zagreba.

Pogotovo zato što će ljudi svakog dana dolaziti ovamo.

155

Da dolaziti - hodoĉastiti! I Zagrepĉani i njihovi gosti.

I kupci i dokoliĉari. I u ţurbi i iz obiĉaja i ćefa, i na-

metljive galamdţije i svadalice, kao i tihi, samozatajni

uţivaoci i merkatori. I tako, sve zajedno, prema nekim

procjenama, i do sedamdeset tisuća ljudi dnevno! Koliko

je ta procjena vjerodostojna, teško je reći, ali sigurno je

jedno - da je Dolac svakog jutra, razmjerno prostoru, naj-

napuĉenije mjesto u gradu i u drţavi. I, svakako, naj-

šarenije i najmirisavije, koje podjednako širi nosnice i li-

snice. Dolac je, uz ostalo, najĉešća i najljepša razglednica

grada. I najbogatija i najglamuroznija gradska sce-

nografija, koju svakog jutra po svom ukusu, ali s velikim

rešpektom, postavljaju prodavaĉi, da bi je potom kupci,

takoĊer po vlastitu ukusu, ali i po svojim mogućnostima,

rušili i s Dolca odnosili u svojim cekerima, vrećicama,

mreţicama, rogoţarima, torbama i dţepovima. Ili jedno-

stavno svojim osjetilima i podraţajima, koji su na Dolcu

kroz ovih sedamdeset godina, štoviše, i roĊeni i odnje-

govani.


156

Odlazak starog Kvatrica

Gledam predstavnika Gradskog poglavarstva kako s

malog ekrana objavljuje najnoviju vijest: dugo oĉekivano

preseljenje trţnice na Kvaternikovu trgu napokon se os-

tvaruje. Preseljenje trţnice na novu lokaciju, na tzv.

Goricu, moglo bi se ostvariti još ove godine...

Vijest, dakle, koju Zagrepĉani primaju s radošću. I

sam se veselim tom oĉekivanom, a tolike godine odlaga-

nom urbanistiĉkom potezu gradskih vlasti, a ipak, os-

jećam se - neću reći tuţno, ali svakako nostalgiĉno. Ko-

liko god mi je jasno da trţnica na skuĉenom prostoru

starog trga nema više mjesta, da je nekadašnji MeĊašnji

trg, pa kasnije Kvaternikov, kao gradski plac tek stara

razglednica i vrijeme djetinjstva i mladosti, toliko ţalim

zbog tog rastanka.

Kvaternikov trg, popularni Kvatrić, oduvijek, otkad

pamtim, a pamtim, naţalost, dugo, za nas iz istoĉnog

dijela grada bio je ne samo mjesto trgovanja nego i glavni

gradski trg i mjesto susreta i druţenja s rodnim gradom.

Kad bi se kod nas na istoĉnoj gradskoj periferiji reklo da

idemo u grad, a ta bi se reĉenica izgovarala u povišenom

tonu i pomalo sveĉano, znali bismo da idemo ĉak do -

Kvatrića!

Do Kvatrića bismo išli, naravno, tramvajem broj 11,

ali i zapreţnim kolima, s platonima, trugama i flajšvage-

nima, biciklima, motorkotaĉima s prikolicama, kamio-

netima i osobnim automobilima, a na svim tim prijevo-

znim sredstvima naši su susjedi, naši ukućani, ili ĉak mi

sami, furali ćula, zaveţljaje, korpe, košare i vreće sa

157

svjeţe ubranim voćem i povrćem i na taj naĉin popunja-

vali i tako bogatu ponudu te stare gradske trţnice, a us-

put, naravno, dopunjavali vlastiti kućni proraĉun.

Koševi prepuni rosne prajzerice, košare ţarkocrvenog

paradajza i pedalj velikih mesnatih paprika, košare zrelih

trešanja i jagoda s naših okućnica, povrtnjaka i vrtova uz

korito nekoć ĉistog i bistrog potoka Bliznec, selili bi se

već u osvit zore na Kvaternikov trg, gdje su naše bake i

mame, tete i strine, sva sila poznatih i manje poznatih

susjeda preko dugaĉkih drvenih klupa i štandova nudile

svoju svjeţu robu i kriomice ispod klupe zbrajale svoj

skromni dnevni utrţak. Na povratku s placa veći dio

zarade ostao bi u poznatim dućanima Kod kokoši, Kod

Borovĉaka ili Kod Draţenovića u Maksimirskoj. Dok su

ţene trgovale na placu, muţevi, koji bi u tim ranojutar-

njim selidbama prigradskih vrtova na Kvatrić obavljali

ulogu prijevoznika iliti foringaša, priuštili bi sebi topli

gablec kod obliţnjih Dva goluba i Orljave, naruĉujući

obvezno rajţlec, fileke, plućica na kiselo ili dinstane bu-

brege s restanim krumpirom, a što bi, naravno, za sobom

povuklo litru i sifon, kriglu piva ili samo mrzli himber-

saft...

To su bile pedesete kad je moja generacija maloma-

turanata iz Harambašićeve i Kušlanove markirala, pa

umjesto na satu matematike ili ruskog, satove provodila

izmeĊu štandova i klupa, hrskajući usput reš peĉenu kaj-

zericu, ţemlju ili ţumanjkom premazani mlijeĉni brioš.

Šezdesetih se, meĊutim, sve promijenilo, pa i kriteriji i

standardi same trţnice, njenih prodavaĉa i kupaca. Na

Kvaternikovu trgu (15. veljaĉe 1968.) otvorena je Nama!

Naminim pokretnim stubama popeli smo se u zrak,

odakle je pogled na obliţnji stari plac odmah drugaĉiji. U

novo-

158

nastalom potrošaĉkom mentalitetu, koji se poĉinje stva-

rati upravo novom modernom robnom kućom, klasiĉna

otvorena gradska trţnica, kakav je stari plac na Kvatriću,

uza svu svoju svakodnevnu ponudu i potraţnju, nema

više mjesta za nostalgiju i sentiment. Ili bi barem tako

trebalo biti.

A zanimljivo je da se s gradnjom Name na Kvaterni-

kovu trgu, a koja je u ono doba najveća robna kuća ne

samo u Zagrebu i u Hrvatskoj nego i u tadašnjoj drţavi,

sliĉno kilavilo kao i s preseljenjem trţnice s Kvatrića. S

tom razlikom što je dolazak Name na Kvaternikov trg

obradovao sve, a odlazak placa s Kvatrića veseli sve, pa

ĉak i nas koji smo na toj staroj trţnici ipak mnogo više

kupili nego što smo prodali, pa imamo valjda pravo biti i

malko sentimentalni, ĉak i onda kad u novom Mc'

Donald'su naruĉuju hamburger.


159

Bolleova bolja polovica grada

Na otkrivanju biste graditelju mirogojskih arkada

(poĉetak srpnja 2000.) postavljeno mi je zanimljivo pita-

nje: Jesam li ja na ovoj sveĉanosti na ulazu u arkade na-

zoĉan kao gradski zastupnik ili kao kolumnist "Jutarnjeg

lista" ili samo kao obiĉan Zagrepĉanin? Odgovorio sam,

naravno, jesam, lako sam htio ispasti samo duhovit,

ispalo je da je odgovor ozbiljan i precizan. Kako je

Hermann Bollé u više navrata bio gradski zastupnik, već

je i to razlog da se poklonim svojem kolegi s kraja devet-

naestog stoljeća (u Zagreb došao 1879.) i s poĉetka

dvadesetoga (umro 1926.). Kao Zagrepĉanin došao sam

Hermannu Bollću, naravno, zahvaliti za sve što je za

Zagreb napravio, a kao kolumnist koristim, eto, prigodu

da u ovoj kolumni podsjetim na neka od njegovih djela i

tragove njegova umijeća, radišnosti i ljubavi za ovaj grad,

a što nam ostavlja u nasljedstvo.

Da ništa drugo nije napravio nego samo mirogojske

arkade, u kojima je i säm pokopan (u susjedstvu Stjepana

Radića) i gdje je upravo izloţena njegova bista, izraĊena

još za njegova ţivota (u gipsu ju je 1902. izradio kipar

Johann Beyer, da bi na bronĉani odljev ĉekala sve do

ovih dana), ušao bi u (nepostojeću) knjigu zasluţnih

Zagrepĉana. MeĊutim, Bollé je, zbog svojih graditeljskih

djela izvan Zagreba (uz ostalo, crkva u Mariji Bistrici i,

naravno, Strossmayerova katedrala u Đakovu), na dos-

tojan naĉin zastupljen i u velikom almanahu Znamenitih i

zasluţnih Hrvata 925-1925.

160

Podrijetlom Francuz, roĊenjem Nijemac, školovan u

Beĉu, cijeli radni i stvaralaĉki vijek proveo je u Zagrebu i

u Hrvatskoj, postavši tako znamenit Hrvat i, svakako,

više nego zasluţan Zagrepĉanin.

U Zagreb Bollé stiţe godinu dana prije zloglasnoga

potresa 1880. i prvi veći posao mu je da s beĉkim arhite-

ktom Schmidtom projektira zgradu današnje Hrvatske

akademije znanosti i umjetnosti na Zrinjevcu. Iako friš-

kopeĉeni Zagrepĉanin, u spomenutom potresu ima raz-

loga biti i sám potresen, i to ne samo kao graĊanin u tom

trenutku više nego nesretnoga Zagreba, nego i kao gra-

ditelj zrinjevaĉkog HAZU-a, u koju je potres svojom

ruši- laĉkom silom ušao prije nego što su se u nju uselili

hrvatski akademici. Ali kako je svako zlo za neko dobro,

tako je potres iz 1880. pokrenuo zagrebaĉku energiju,

odškri- nuo stvaralaĉki duh i kapital, teje za graditelje

odjednom bilo mnogo posla.

Zajedno njegovo, u Zagrebu najpoznatije, djelo (u

zajednici s arhitektom Schmidtom), nastalo na potresom

porušenom Kaptolu, do dana današnjega nisu prestale

pohvale, ali i pokude. To je, naravno, zagrebaĉka prvo-

stolnica, ona dva neogotiĉka tornja katedrale koji pred-

stavljaju najpoznatiju vizuru Zagreba unutar cijeloga sto-

ljeća. Kritiĉari kaptolsku katedralu nazivajuBolléovom

laţnom gotikom (Krleţa) ili, kao Szabo posprdno - boleš-

tinom, a u što ovaj povjesniĉar Zagreba ubraja još neka

Bolléova zagrebaĉka ostvarenja.

Za nadati se je da pod svojom posprdnom kovanicom,

profesor Szabo ne misli i na Obrtnu školu (današnji

Muzej za umjetnost i obrt), koju je Bollé, ne samo gradio

(1882.), nego, zajedno s Isom Kršnjavijem, pokrenuo i

kao ravnatelj vodio sve do 1914. Zato je i razum-

161

ljivo što su se na otkrivanju Bolleove biste ispred miro-

gojske crkvice Krista Kralja, našli predstavnici Škole za

primjenjenu umjetnost, stanara s desnog krila Bolleove

zgrade s Kazališnog trga, kao i predstavnici Muzeja za

umjetnost i obrt, smještenog, i posljednjih godina dobro

voĊenog, u većem dijelu prepoznatljive monumentalne

ţute zgrade. Nedostajao je samo arhitekt Branko Sila-

Ċin, koji ima isto kao i ja tri (ako ne i više) razloga pok-

loniti se Hermannu Bolleu: kao kolega arhitekt, kao

Zagrepĉanin i kao autor hrvatskog paviljona na Svjetskim

izloţbama, budući da je Bolle sliĉan posao SilaĊinovu

obavio 1900. u Parizu. Na toj izloţbi bio je i jedan od

najpoznatijih Zagrepĉana toga doba - Antun Gustav

Matoš, kojega bi, kao lajtmotiv i ovog prošlotjednog

dogaĊanja oko otkrivanja Bolleove biste na Mirogoju,

mogli citirati: Hrvatska smrt uvijek je imala više ukusa od

hrvatskog općinstva... Da ne citiram baš ovovremenskog

gradskog cinika koji zna reći kako sve kaj u Zagrebu

vrijedi, odavno je već na Mirogoju, jer to jednostavno

nije istina; nekaj je ostalo i na Zavodu za zapošljavanje!


162

Kralj mlijeka u Jambrišakovoj vili

Ne znam je li novi vlasnik prelijepe stare vile Okru-

gljak, nebrojno puta uslikane u domaćim i stranim filmo-

vima i televizijskim serijama, prošli tjedan gledao TV ka-

lendar na HRT-u. Ĉist sumnjam, jer hrvatski kralj mlije-

ka, koji je unatrag nekoliko godina vlasnik vile, nikad ne

bi postao kralj, da vrijeme gubi na gledanje, slušanje i ĉi-

tanje o povijesti Zagreba.

Vilu Okrugljak projektirao je zagrebaĉki graditelj

(tako su se nekoć zvali arhitekti) Janko Jambrišak, o ko-

jem je prošli tjedan TV kalendar dao prilog, a u povodu

godišnjice smrti tog inaĉe najplodnijeg arhitekta od sre-

dine šezdesetih pa do prve polovine osamdesetih deve-

tnaestog stoljeća.

Jambrišak je inaĉe umro kao što je i ţivio-javno na

ulici, izloţen pogledima prolaznika, kao što su izloţene i

brojne palaĉe koje je projektirao. Pozlilo mu je, naime, u

tadašnjoj kavani "Zagreb" na Zrinjevcu, a srĉana ga kap-

lja srušila na ulici, nedaleko njegove obiteljske jednokat-

nice (treba li uopće i spominjati da ju je sam projektirao i

gradio?) na uglu Preradovićeve i Ţerjavićeve, a koja još i

danas tu stoji, naravno, opustošena i uništena, bez imalo

sjaja koji joj je nekoć udahnuo njen graditelj i stanar.

Jambrišakovo graditeljstvo nastavlja se na slavnog

Bartola Felbingera i njegova poznata klasicistiĉka rješe-

nja iz prve polovice devetnaestog stoljeća, no sam Jam-

brišak u svojim projektima uspješno kombinira elemente

163

klasicizma i renesanse. MeĊu poznatim zgradama s peĉa-

tom i potpisom Janka Jambrišaka danas su to Kemijski

laboratorij, koji je u doba gradnje, iza HAZU-a, bio naj-

isturenija toĉka grada prema jugu, potom još i danas

dojmljive zgrade najstarijeg Donjeg grada - Teslina 2 i

11, Gajeva 29, Jurišićeva 2a, Preradovićeva 18,

Tomićeva 3, Ilica 68, Ţerjavićeva 32, Mesniĉka 23 i

Zrinjevac 15, gdje je godinama bio Splendid, a danas

kavana Lenuci itd. Jambrišakje sudjelovao i u gradnji

jedne od prvih i najvećih palaĉa na novooblikovanom

Trgu N, kasnije Zrin- skom trgu - Sudbenog stola, danas

Ţupanijski sud.

Iako najplodniji i najizvoĊeniji arhitekt druge polovice

stoljeća, Janko Jambrišak je nalazio vremena i za poduku;

odškolovao je ništa manje nego pedeset i sedam

graditelja i raznih graĊevinskih obrtnika. Uza sve to bio

je društveno aktivan, pa je tako godinama obnašao duţ-

nost gradskog vijećnika, predsjedavao Streljaĉkom društ-

vu, a pomalo se bavio i politikom, ponesen novim nacio-

nalnim duhom, koji se, širokih razmjera, javlja nakon fa-

talnog Bachova apsolutizma. Priklonio se, naravno, Jur-

ju Strossmayeru, pa je tako raskošna zaprega Ċakovaĉkog

biskupa, politiĉkog voĊe i mecene, nerijetko stajala

parkirana ispred Jambrišakove obiteljske ugaonice, gdje

su se, uz mnoga slavna imena tadašnjeg društvenog

Zagreba, vrzmala i brojna domaćinova djeca. Tako će

Jambrišak, nakon kaplje što ga je pogodila u 56. godini

ţivota, ostaviti sedmero djece (ţena mu je prije umrla), a

o kojima će se nastaviti brinuti Jambrišakova neudata

sestra Marija Jambrišak, poznata pedagoškinja i prva

naša feministica, ĉije ime danas nosi jedna stara zagreba-

ĉka pedagoška institucija - ţenski internat u Opatiĉkoj.

164

U obiteljsku vilu koju je Janko Jambrišak izgradio na

Bukovaĉkoj cesti, planirajući se sa svojom brojnom dje-

com nastaniti i tu u zelenilu uţivati u zasluţenoj mirovi-

ni, on nikad neće useliti; tek što je vila dogotovljena, njen

je graditelj i vlasnik umro.

Vilu će otkupiti Matija Lisiĉar, a na njenu dvorištu

danas svoje posljednje dane provodi Noina arka, prihva-

tilište za napuštene pse.

Vila Okrugljak dobit će svoje kopije u vilama Nad

Lipom i onom Jamniĉke kiselice, što ih je Janko Jambri-

šak projektirao, a i kasnije u gradnju ladanjskih vila ući

će struĉni naziv - stil okrugljak, a što je ovom najplod-

nijem arhitektu druge polovine devetnaestog stoljeća

svakako kompliment, na koji, eto, podsjećam i ovom ka-

lendarskom prigodom.


165

Toranj meĊu arhitektima

U ovoj sve agresivnijoj takozvanoj arhitekturi, koja

posljednjih godina opasno nagriza koliko-toliko skladnu

urbanu cjelinu i tkivo ovog nam starog grada, pogotovo

njegove rubne dijelove i, pogotovo, njegovo sjeverno

podbreţje; u strahu od onih sablasnih kućerina, raznih

novokomponiranih kurija, kula i dvoraca, pa i ponekog

broda (!), koji zastrašujuće paraju pitom krajobraz,

ĉovjek ima potrebu zaštititi se. Osobno se štitim tako što

se hvalim kako mi je u susjedstvu na Gornjem Bukovcu i

jedna prelijepa obiteljska vila, projektirana od strane

poznatog arhitekta Bere Šerbetića (u njoj trenutno obitava

direktor Svjetske banke), ili što sam prijatelj jednog od

najinventivnijih arhitekata današnjice Brankom SilaĊi-

nom (uz ostalo, 1999. godine zadivio je svijet fascinant-

nim projektom Hrvatskog paviljona na Svjetskoj izloţbi u

Lisabonu, pa nešto sliĉno ponovio i 2000. u Hannove- ru)

ili što se znam s meštrom Marijanom Hrţićem, pro-

jektantom Cibonina tornja i krematorija. I da ne nabrajam

dalje.

Sve je ovo kao mali uvod za ovaj prigodni obljetniĉki

zapis o jednom od najvećih naših arhitekata, klasika hr-

vatske i zagrebaĉke arihitekture izmeĊu dvaju ratova, a

kojega sam imao ĉast i osobno upoznati. Rijeĉ je o arhi-

tektu Stjepanu Planicu, ĉiju smo stotu obljetnicu roĊenja i

petnaestu godinu od smrti upravo obiljeţili.

Arhitekti su kao struka, barem što se popularnosti i

kolektivnog pamćenja tiĉe, nepravedno u podreĊenom

poloţaju od, recimo, slikara, kipara, redatelja ili knji-

166

ţevnika. Razlog je tome vjerojatno to što se kuće rijetko

potpisuju, a kad se i istakne ploĉica s imenom arhitekta,

rijetko će privući pozornost i skrenuti pogled prolaznika.

Zato je najveći kompliment kad se kuća prozove imenom

arhitekta, kao što je to sluĉaj s Planićem.

Još i danas, premda je izgraĊena prije svjetskoga rata,

ugaoni i zaobljeni stambeno-poslovni toranj na uglu

Bogovićeve i Gajeve Zagrepĉani zovu Planićeva zgrada

ili Planićev toranj. Stari se Zagrepĉani sjećaju da je u toj

Planićevoj zgradi nekoć bio "Siemens", pa i Metro-Gold-

wyn-Mayer. U Planićevoj zgradi sve do smrti ţivio je

pjesnik Drago Ivanišević, a godinama ţivi naš poznati

skladatelj i dirigent Miljenko Prohaska.

Arhitekt Planić projektirao je i Tomislavov dom na

Sljemenu, zgradu HAK-a u Draškovićevoj, poznata je

Planićeva okrugla vila na Gornjem Prekriţju, pa vile s

ravnim krovom na Mirogojskoj i Vila Tropina u Re-

metama.

Sam Planić ţivio je u na poĉetku Radniĉkog dola, na-

domak Iliĉkoga placa, u jednostavnoj, pa zato i prelijepoj

vili, koju je - treba li reći? - sam projektirao, uklopivši je

u breţuljkast teren, s dnevnom sobom u dvije razine i

radnim kabinetom ostakljenih zidova s pogledom u gor-

njoiliĉki šumarak.

Moj mi je domaćin, gladeći kratko podštucanu bijelu

bradu, pripovijedao o svojim uĉiteljima, uzorima i isto-

mišljenicima u arhitekturi. Pripadao je znamenitoj Hege-

dušićevoj grupi Zemlja, u kojoj su se našli sve sami veli-

kani hrvatske i zagrebaĉke arhitekture - Ibler, Kauzla- rić,

Gombaš, Galić i dr. Prvi uĉitelj mu je bio arhitekt Ru-

dolf Lubinski, jedna od najmarkantnijih figura secesije u

Zagrebu (projektirao zgradu Nacionalne i sveuĉilišne

167

knjiţnice), a prvi veći posao, nakon završene Bolleove

Graditeljske škole, bila mu je suradnja s Lubinskim na

zgradi Socijalnog osiguranja u Mihanovićevoj.

U to doba, kasnih sedamdesetih, kad sam ga posje-

ćivao, arhitekt je Planić ţivio sa suprugom Katarinom,

koja je, kako mi se sama pohvalila, imala ĉast osobno

razgovarati s A. G. Matošem.

Obiljeţavajući stotu obljetnicu roĊenja zagrebaĉkog

arhitekta Stjepana Planica, ne mogu odoljeti a da ne

odvrtim film svog posjeta našem velikom meštru arhitek-

ture, a već samo sjećanje na nj melem je na ranu što

našem gradu, pa i nama samima, nanosi ova današnja sve

agresivnija marka-kamen-kuruza arhitektura.


168

Vizije bez provizije

Novoizabrani gradonaĉelnik Milan Bandić u svojoj

predizbornoj kampanji spomenuo je Vecu Holjevca kao

najveći autoritet i uzor. Ništa ĉudno i ništa neobiĉno.

Gotovo da nema gradonaĉelnika, sve tamo od Mateka

Kolara koji je Vecu 1963. naslijedio, pa do Mate Mikića,

posljednjeg iz plejade socijalistiĉkih gradonaĉelnika, koji

se nije, javno ili potajice, barem u primisli, pokušao mje-

riti s Holjevcem. Isto bi se moglo reći i za sve dosadašnje

zagrebaĉke gradonaĉelnike u samostalnoj RH, pa u tome,

rekoh, novoizabrani i nedavno instalirani gradonaĉelnik

nije izuzetak.

Veco Holjevac je, ponajprije, odsluţio najduţi gra-

donaĉelniĉki staţ u novijoj povijesti grada - gradsko kor-

milo drţao je u rukama od 1952. do 1963., pa se već sa-

mim tim moţe usporeĊivati s rekorderom u duţini obna-

šanja te najviše funkcije u gradu - Adolfom Mošinskim,

koji je gradonaĉelniĉki lanac nosio godinu dana duţe - od

1892. do 1904. A po uspješnosti i širenju grada, Holjevac

se moţe nositi i s legendarnim Vjekoslavom Hein- zelom,

roĊenim Zagrepĉaninom (Holjevac i spomenuti Mošinski

nisu bili roĊeni u Zagrebu), koji je dvadesetih godina

izgradio Pešĉenicu i Trešnjevku, a u središtu grada i

velebnu trţnicu na Dolcu. Poznato je da je Holjevac kas-

nih pedesetih premostio Savu i grad u velikim koracima

poveo na njenu juţnu obalu, a zbog ĉega su mu Za-

grepĉani odali priznanje bronĉanim spomenikom na

Aveniji Hrvatske bratske zajednice, a koja je na neki na-

ĉin sukus i sinonim njegove vizije u povezivanju starog i

169

novog Zagreba. Većeslav Holjevac jedini je gradonaĉel-

nik kojem se grad oduţio monumentalnim, iako prema

nekima malko preveć socrealistiĉkim spomenikom.

U ĉemu je kvaka, zbog ĉega je Holjevac jedini i ne-

ponovljiv i zašto su se njegovi nasljednici upinjali da se,

ako ništa drugo, poistovjete s njim? Ako izuzmemo ba-

nalnost kao što je ljubav prema gradu (štel bih vidjeti gra-

donaĉelnika koji ne voli svoj grad!), onda je to oĉigledno

vizionarstvo (ali vizije bez provizije, kak bi se to danas

reklo), graĊanska hrabrost, ali i tolerantnost i povjerenje

u ljude oko sebe, te velika, velika šljaka. O svemu tome

svjedoĉi nekadašnji gradski reporter i urednik "Vjesnik-

ove" gradske rubrike pedesetih i šezdesetih, odavno

umirovljeni Dragec Gregec, roĊeni Trnjan, koji me daruje

s izuzetnim reporterskim zapisom, upravo iz tih slavnih

graditeljskih Vecinih godina, i koji je osobno poznavao

Vecu.

Mi ništa nismo vidjeli od toga, sjeća se Grgeĉ. Na

mjestu gradonaĉelnikovih vizija, vrlo slikovito opisanih

reporterovim rijeĉima - samo šljunĉane jaruge, malo tra-

tine, gustog grmlja i mutne mlake - reporter se, naime,

morao uţivjeti u futuristiĉke slike budućeg Zagrebaĉkog

velesajma s alejom nacija punom lijepih paviljona naj-

većih drţava svijeta... Grgeĉ priznaje kako je iz pristoj-

nosti šutio i samo klimao glavom, jer nismo mogli ni za-

misliti slike vizionara...

Drugi primjer koji govori o Vecinu svakodnevnom

angaţmanu, njegovoj srĉanosti i izdrţljivosti Grgeĉu je

najbolje posvjedoĉio Vecin šef urbanizma ing. Zdenko

Kolacio: svog glavnog urbanista granonaĉelnik je vrlo

ĉesto znao pozivati usred noći da mu se pridruţi u obi-

lasku najvećih gradskih gradilišta.

170

I, napokon, tu je povjerenje koje je Holjevac kao gra-

donaĉelnik pokazivao spram svojih suradnika, pa ĉak i

spram gradskih novinara koji su svojim svakodnevnim

izvještajima pratili rast grada. Tako je 1959. za sveĉano

otvorenje Mosta slobode gradonaĉelnik nazvao glavnog

urednika "Vjesnika" Mirka Peršena s molbom da mu net-

ko od njegovih gradskih novinara napiše izvještaj o sve-

mu što se u Zagrebu gradi ili je dovršeno. Izbor je, nara-

vno, pao na iskusnog gradskog reportera Dragu Grgeĉa,

koji se toga sjeća:

Napisao sam ĉlanak po nalogu glavnog urednika i

ujutro u odreĊeno vrijeme predao ga predsjedniku Grad-

ske skupštine drugu Veci Holjevcu. On je paţljivo proĉi-

tao ĉlanak i bez ijedne primjedbe potpisao ga. Sutradan

je moj ĉlanak na drugoj stranici 'Vjesnika ' izašao pot-

pisan gradonaĉelnikovim imenom i prezimenom. Slavlje

je moglo poĉeti.


171

Stupići i stupovi grada

Iako baš i nisam sklon vjerovati u ĉuda, pogotovo u

Zagrebu koji nije meĊu gorama, nego samo ispod jedne

gore, ovaj put se ĉudo zbilja dogodilo.

Nedavno sam, naime, dao intervju jednom uvaţenom

zagrebaĉkom tjedniku. Sa mnom je razgovarano kao s

novopeĉenim gradskim zastupnikom. Pitanje se odnosilo

na moj osobni angaţman i moje viĊenje grada i njegovih

problema. Odgovorio sam, naime, zastupniĉki mudro

(već sam poĉel!) kako je, eto, ovaj naš stari grad bremenit

raznim komunalnim problemima i da ću se ja, sada kao

jedan od upravo postavljenih gradskih stupica. boriti da

se bar neki od njih što prije riješe. Uz ostalo sam

spomenuo da ću sa svoje strane pokrenuti inicijativu za

još jedno u povijesti ograĊivanje Gornjega grada, ali ovaj

put, naravno, ne od Tatara i od Turaka, nego od automo-

bila. Ĉisti je kriminal, velim, da se pred automobilima ne

moţe ni prolaziti po toj našoj povijesnoj jezgri, pa ĉak ni

na Štrosu, koji je isto pretvoren u zastrašujuću stvar koja

se zove divlji ili, kak bi Majdak rekel, prljavi parking.

Ĉak su, grmim u mikrofon, i ispred Koţarićevog

bronĉanog Matoša napenalili auto, tako da je stari Gusti

sa svoje klupe prisiljen, umjesto u svoj grad, gledati u

auspuh i u šupak parkirane rage. Dok je srca, mislim si,

bit će i Croatia-osiguranja za automobile! A druga je

stvar što od automobila više nije siguran ni Matoš ni mi

današnji njegovi štovatelji, a ni današnji, a još manje, ak

se ovak nastavi, sutrašnji Gornji grad.

172

I onda ono ĉudo, ne meĊugorsko, nego ispodgorsko,

zagrebaĉko. Za dva dana kako su novine s intervjuom

izašle, zovu me neki prijatelji da skoknem do Gornjeg

grada. Mislim si, pa valjda me, kao vaţnu facu (!), već

nešto trebaju i u Staroj gradskoj vijećnici nemreju bez

mene. No, nije mi ni trebalo do Ćirilometodske. Već me

na Strossmayerovu šetalištu ĉekalo to zagrebaĉko ĉudo:

Postavljeni su stupici! Automobili više ne mogu Matošu

zakriti vidik na njegov grad.

Moţete me zamisliti! Ma kakav stupić u novoizabra-

noj gradskoj hijerarhiji, nego stup, bandera, kak se znalo

govoriti nekad, kad je još moj deda Slavek (po mami) iz

Remeta bil ovo isto kaj i ja danas, samo se onda, pe-

desetih, za vrijeme gradonaĉelnika Vece Holjevca, ta

gradska funkcija zvala gradski odbornik, a glavno tijelo

gradske vlasti - Gradski narodni odbor. A kako smo već

tada bili skloni skraćenicama, kao AFŢ, SKJ ili SKH,

tako smo po novinama ili javnim obavijestima, za-

heftanim na plotovima i u kućnim veţama, Gradski na-

rodni odbor ispisivali kao GNO, a druga je stvar što su

narodni neprijatelji u okrilju mraka olovkom, ili vjeĉnom

olovkom, kako se tih pedesetih zvala kemijska, dopisivali

i veliki J, pa je poneki put cijeli grad bio pun - GNOJ-a!

A da je i stvarnoga gnoja u gradu sredinom pedesetih

bilo - bilo je, jer su njegovim ulicama meĊu svim auto-

mobilima najbrojnija ipak bila zapreţna kola s trugama i

platonima, pa flajšvageni, i naravno, fijakeri. Veco Ho-

ljevac, kao gradonaĉelnik, i moj deda Slavek, kao gradski

odbornik, uz razne politiĉke izmete s kojima su se oda-

svud, a pogotovo iz Beograda (u Beograd su htjeli odfu-

rati ĉak i Zagrebaĉki velesajam!) nabacivali na Zagreb,

morali su se brinuti i za konjski drek po gradskim ulica-

173

ma, koji se redovito sakupljao i kojim se kasnije gnojila

bugarska salata na Ţitnjaku.

Uza sve to, gradonaĉelnik i njegov remetski odbornik

našli su vremena i za šindelbratne koje je moj deda

svome gradskom ocu pekao na glavicama remetskog trsja

s prelijepim pogledom na sivi ali lijepi grad naše

mladosti.

Tak nekaj moj današnji gradonaĉelnik Milan Bandić i

ja kao zastupnik nemamo šansi ponoviti. Istina je da u

gradu ima dosta dreka koji ćemo morati sakupljati, a što

se, pak, onih ĉarobnih dedinih šindelbratna tiĉe, gospon

Bandić ni ne zna kaj je to, ali ni ja, moram priznati, te fa-

mozne krmiće na štapu ne bi znal tako dobro ispeći (pekli

su se tako da ih je ţar lizao) kao moj deda Slavek. Jed-

nom sam napisal, pa to sad samo ponavljam (a trebalo bi

ĉešće ponavljati!), kako se današnji šindelbratni, tj.

ovovremenske šestinske peĉenice (zašto šestinske, a ne

remetske, bukovaĉke, markuševaĉke itd.?) peku na ploĉi,

polegnuto, a pravi šindelbratni, oni mojeg dede Slaveka,

nikad nisu bili pognuti, nego su uvijek uspravni, unatoĉ

svemu. Uspravni su kao ovi friško zabijeni stupici na

Strossmayerovu šetalištu.

A za kraj da vam i otkrijem tko je postavio te stupice i

zabranio automobilima na gornjogradsko šetalište. To mi

je ispripovijedao, uz onaj svoj već poznati široki osmijeh

i gestikulaciju, donedavni privremeni Vladin povjerenik

za Zagreb - Josip Kregar. Ograda je, naime, djelo jednog

gradskog sluţbenika zaduţenog za promet u gradu. Da

će, dakle, Matoš sa svoje klupe i nadalje moći promatrati

grad, zasluga je ĉovjeka koji se preziva - nećete vjerovati

- Matoš!


174

RoĊendan modernog Zagreba

Ĉestitajmo si stotinu i pedeseti roĊendan! lako smo,

naime, prije šest godina proslavili devetstotu obljetnicu

prvog pisanog spomena imena grada, Zagreb kao

modemi grad zaţivio je prije toĉno stotinu i pedeset

godina. Donošenjem Privremenog obćinskog reda za

grad Zagreb 1. rujna 1850. dokidaju se, naime, stare

feudalne pravice, propisane još u Zlatnoj buli Bele IV., i

uvodi se demokratski ustroj u rukovoĊenju gradom u

kojem sudjeluju i širi slojevi zagrebaĉkog graĊanstva.

Najvaţnija je odluka toga dokumenta spajanje, kroz sto-

ljeća zavaĊenih (o tome sada svjedoĉi samo naziv mosta

preko potoka Medvešćak - Krvavi most), dvaju susjednih

breţuljaka - Kaptola s Vlaškom ulicom na jednoj i

slobodnog kraljevskog grada, tj. Gradeca ili Griĉa, na

drugoj strani - u jedinstvenu gradsku cjelinu.

Donošenju dokumenata za ujedinjenje triju zasebnih

jurisdikcija pridonio je ban Jelaĉić, koji će taj povijesni

dogaĊaj prokomentirati ovim rijeĉima: Velevaţan ĉas se

pribliţuje Vama i Vašem gradu. Upotrebit će te pravo

podieljeno u privremenom obćinskom zakonu. Izabrat će

te novo gradsko poglavarstvo. Kod te prilike moram da

progovorim k Vam i od serca, jerbo osjetim vaţnost ĉina,

koi Vam predstoji, kojega posljedice u daleku budućnost

siţu. Zagreb grad kao sjedište naše domovine valja da

bude u svakom obziru izgledom drugim gradovima. Zato

Vas opominjem na razboritost te politike. Izaberite po-

znate domoroce ali neoskvrnjenog muţevnog znaĉaja,

175

izaberite ljude praktiĉne, kojima diela na rieĉima ne

zaostaju...

To je ujedno prvi poznati javni istup u kojem se, uz

ostalo, Zagreb spominje kao središte naše domovine. Ban

Jelaĉić, kao što vidimo, podsjeća na dalekoseţne poslje-

dice - u pozitivnom, ali i u negativnom smislu - oţivotvo-

renja i primjene upravo donijetog privremenog gradskog

Statuta, pa naglašava potrebu razboritosti pri izboru ljudi

koji će rukovoditi gradom. Tako će za prvog gradona-

ĉelnika jednoglasno biti izabran Janko Kamauf (ulica mu

danas povezuje Vlašku s rodilištem u Petrovoj), roĊeni

Zagrepĉanin, po struci odvjetnik. Nije sluĉajno da je Ka-

mauf izabran jednoglasno; on je, naime, uz bana Jelaĉića,

i najzasluţniji za ujedinjenje grada. Predvodi deputaciju u

Beĉ i, kao pravnik, izravno sudjeluje u izradi prvoga

gradskog Statuta. A rijeĉ je o ĉovjeku kontinuiteta. Janko

Kamauf je, naime, i posljednji gradski sudac Grade- ca,

kako se po starim feudalnim regulama zvao predvodnik

gradske uprave. Za podnaĉelnika i Kamaufova zamjenika

izabran je Ivan Kozler, trgovac iz Vlaške ulice, izborom

kojega se ţeljelo namiriti i primiriti Vlaškouli- ĉance koji

su dotad pripadali biskupskoj općini. Plaća prvog

gradonaĉelnika bila je 2.000 forinti u srebru godišnje.

Zagreb je u doba ujedinjenja i prvog gradonaĉelnika

Janka Kamaufa provincijski gradić od jedva sedamnaest

tisuća stanovnika, gradske ulice su uske i neureĊene, po-

tok Medvešćak je otvoren i za vrijeme proljetnih bujica

poplavljuje Harmicu i Ilicu, a kako su jedino svjetlo ulja-

nice i svijeće, grad ţivi u mraku, ali i u duhovnome mra-

ku, kao rezultat zloglasnog apsolutizma. Gradskom po-

glavarstvu i njegovu gradonaĉelniku preostaje da se iz

176

petnih ţila upinju da bi savladali gustoću mraka od silnih

financijskih, politiĉkih i duhovnih teškoća, kojem pri-

donosi i feudalno nasljeĊe s mnogim predrasudama.

Stoga Kamaufovo poglavarstvo donosi niz zakljuĉaka i

pokreće mnoge akcije, od ĉega većina, naţalost, ostaje

samo kao plan i neostvaren san. Planirano je, tako,

otvoriti više škola, natkriti potok Medvešćak, uvesti

petrolejsku rasvjetu, probiti neke nove ulice, postaviti

rezervoar s vodom za gašenje poţara na Harmici itd. Za

sve to planirano je 400.000 forinti kredita, ali kolebljivost

i strah Zagrepĉana ne dopuštaju tako velik financijski

zalogaj, pa će se većina planiranog ostvarit tek za

Kamaufova nasljednika na gradonaĉelnikom tronu

Vjekoslava Frigana, roĊenjem takoĊer Zagrepĉanina.

Najzasluţniji Zagrepĉanin za ujedinjenje Kaptola i

Gradeca u jedinstveni grad Zagreb prije toĉno 150 godina

roĊenje u Kamenitoj ulici, a posljednje mu je prebivalište

u Visokoj, gdje je 1874. umro od srĉane kapi.

Danas na Janka Kamaufa podsjeća već reĉena ulica,

kao i portret Bele Ĉikoša koji visi u galeriji portreta

zagrebaĉkih gradonaĉelnika u Muzeju grada Zagreba te

na zidu jedne privatne kavanice u Donjem gradu.


177

Odjelo za šefa protokola

Već dugo si nisam dal šivati odijelo po mjeri, već sam

na tako nešto i zaboravio, a i ne znam ima li još u gradu

šnajderske radionice koja u izlogu drţi onu famoznu va-

bljujuću poruku: Šivamo po mjeri. Ĉisto sumnjam da

današnje traper-generacije uopće i znaju kaj je to šivati

po mjeri.

Toga sam se ovih dana sjetio, jer ĉujem da bi Zagreb,

nekad poznat kao grad obrtnika, mogao ostati bez kro-

jaĉkog podmlatka, bez novih šnajdera, jer Tekstilna te-

hniĉka škola, koja je i tako maksimalno reducirala pro-

gram upisa Ċaka, nikako da od Obrtniĉke komore dobije

popis krojaĉkih radionica koje su spremne primiti nauĉni-

ke. Zakljuĉak iz toga mogao bi se, dakle, izvući dvojaki:

ili krojaĉima više nisu potrebni šegrti, jer se manje bave

šivanjem i krojenjem, a više trgovinom, ili krojaĉki obr-

tnici nisu stimulirani za naukovanje novih krojaĉa. Us-

poredimo li se s drugim europskim zemljama, primjerice,

nama bliskom Bavarskom i Austrijom, gdje majstorske

radionice imaju masu povlastica zahvaljujući nauĉnicima,

onda naše obrtnike koji, naţalost, nemaju ni b od be-

neficija, teško moţemo kriviti za situaciju kakvu danas

imamo. Iako je upravo krojaĉka sekcija pri zagrebaĉkom

Udruţenju obrtnika sa svojih sedam stotina ĉlanova naj-

brojnija, po svemu sudeći teško da će se za ukupno 45

Ċaka, koliko ih Tekstilna tehniĉka škola planira ove go-

dine primiti, naći mjesta u zagrebaĉkim šnajderajima.

Brojke, kao i politiku školovanja krojaĉa, prepuštam

178

drugima, pozvanijima i za to odgovornima, a sam ću se

pozabaviti jednim starim odijelom, šivanom po mjeri,

naravno.

Sredinom šezdesetih u Mocci, jednom od u to doba ri-

jetkih kafića gdje se espresso i eventualno konjak pio

nabrzaka i s nogu, upoznao sam jednog starog zagreba-

ĉkog gospona koji je već svojom oblekom i drţanjem, a

pogotovo svojom šprehom (tada je još bila špreha, a ne

špika), podsjećao na stari ţurnal, ali ovaj put u pozitiv-

nom smislu. Obvezno bi me ujutro za prvom kavicom u

tom iliĉkom kafiću pozdravio s mojnaklon, a ja bih ga

obvezno poĉastio onim stereotipnim pitanjem: Onda,

majstore, kak ste kaj i kaj pri vami novoga? Stari bi mi

gospon, zirkajući preko cvikera, uzvratio isto tako stereo-

tipnim odgovorom: Niš specijalno. Ţivi se... I nikad me

ne bi zaboravio pozvati k sebi: Kaj nam malko ne na-

vrnete?

I tako sam jednog dana prihvatio poziv majstora kro-

jaĉa, starijeg od poznate i u to doba najprestiţnije kro-

jaĉke radionice "Braća Masnec". Sjećam se. U velikom

ovalnom zrcalu na prvom katu stare zgrade na Zrinjevcu,

u najbliţem sujedstvu Vrhovnog suda, majstor Masnec

bio je povijen i zanesen nad svojim modelom. Prsti su mu

lako klizili suknom majstorski ga oblikujući. Oĉi, sitne i

ţivahne, odmjeravale bi svaki pregib i svaku liniju. Mi

radimo mehko, govorio bi jednoliĉno kao da moli. Fran-

cuski sistem, prosim. Na moje blejanje koje je znaĉilo da

ne kuţim o ĉemu špreha, kaj je to "francuski sistem",

majstor Masnec je s puno strpljenja i takta smjesta

razjasnio: Znaĉi da izbjegavamo vatu. S vatom je

najlakše. Nape- haš vatu i linije su tu. Samo mesto odela

imaš oklop! A tek kad pokisneš...da te Bog saĉuva! Štof

treba oblikovati, štof, a ne vatu.

179

Kad je majstor krojaĉ završio s probom ostali smo

sami u salonu na katu s pogledom na stare zrinjevaĉke

platane i na poznati meteorološki stup, a sa zidova nas je

promatrao mali milijun raznih diploma i pohvala, što ih je

radionica, osnovana 1929., svojim radom priskrbila.

Slavko Masnec, štoviše, uţivao je u zvuĉnoj tituli koja

mu je u oštroj konkurenciji 1950. dodijeljena - drţavni

majstor zanata. Svrha te titule, kojom su se mogli podiĉiti

samo najvrsniji, bila je odrţavanje i razvijanje kvalitete

zanatstva, a o ĉemu je, eto, ĉak i komunistiĉka vlast

vodila raĉuna!

Kad sam ga, sjećam se, upitao što misli o pojavi

mlade generacije tzv. modnih kreatora, koji kasnih

šezdesetih agresivno zauzimaju medije, majstor Masnec

sebi je u brk promrmljao: Barabe! Obiĉni trgovci. U

nekima se, srećom, prevario (Branimir Hundić, koji se

upravo kvalitetom do danas odrţao), dok je u većini imao

pravo. Jedan od tadašnjih tzv. modnih kreatora, kojem su

socijalistiĉke novine davale veliki publicitet, u novoj

drţavi pokazao se, upravo kako ga je majstor Masnec

nazvao, vrlo uspješnim trgovcem koji je prodao i samoga

sebe, i to politici.

lako sam i sam nosio Masnecovo odijelo po mjeri,

iako je, kad sve zbrojim, meĊu mojim malobrojnim odije-

lima to ipak bilo najbolje odijelo, danas od njega ĉuvam

samo priĉu. Ali zato znam tko Masnecovo odijelo i danas

ima. To je šef protokola Gradske skupštine, profesor Ivo

Delale. Taj samozatajni i virtuozni meštar protokola, koji

je generacije zagrebaĉkih gradonaĉelnika i predsjednika

Gradske skupštine pouĉio i ponašanju i odijevanju, ne

bez ponosa reći će kako je Masnecovo odijelo za njega

mnogo više od obleke.

180

Masnecovo odijelo za sve nas relikvija je i uspomena

na dugu i bogatu obrtniĉku tradiciju koju su oduvijek, pa

ĉak i u nedemokratskim reţimima, resili drţavni majstori

zanata. A danas, eto, nema nam tko ni primiti šegrte, a

kamoli odgojiti majstore!


181

Novo vrijeme - stari urari

Poravnavajući kazaljke na satu za novo ljetno vrijeme

prošli tjedan, nisam mogao a da se ne sjetim (i da ne na-

zovem) starog urara iz Maksimirske, u Zagrebu inaĉe

poznatog kao potpisnika javnih gradskih satova - Zlat- ka

Lebarovića. Iako Zlatka znam već sto vlaških let (skup

smo sluţili vojni rok, i to - da ne povjeruješ! - u Titovoj

gardi na Topĉideru!), prezime Lebarović upoznao sam

puno prije nego urara. Koliko sam puta na satu pokraj

javnog zahoda na Kvatriću išĉitavao potpis Lebarović

ranih pedesetih, krateći vrijeme dok sam se s ostalim

klincima s Bukovca i Maksimira naĉekivao prije

predstave u kinu Partizan ili, kasnije, na tadašnjem Trgu

Republike na prvim spojevima, a na koji su - barem pre-

ma Lebarovićevu satu - cure uvijek kasnile.

Javne satove u Zagrebu Lebarovići servisiraju i pot-

pisuju od 1953., kad urarski obrtnik iz Maksimirske 52,

Simeon Lebarović, posao preuzima od urara Mate

Baraĉa, koji je nasljednik Mirka Novaka, urara iz Ilice

24, prvog potpisnika gradskih satova, na poĉetku dva-

desetih, kad se u tadašnjem Heinzelovu Zagrebu poja-

vljuju prvi uliĉni satovi, a po uzoru na satove na ulicama

i trgovima Beĉa. Od 1962., nakon smrti Zlatkova tate

Simeona, obrt potpisuje njegova mama Štefica, a servise,

naravno, obavlja Zlatko, koji od 1978. i šljaka i potpisuje.

Ali, još malo, veli mi urar iz Maksimirske, i istodobno s

ponosom priĉa o svom nasljedniku, sinu Daliboru, koji

upravo ovih dana polaţe majstorski ispit.

182

Prepoznatljiv romboidni oblik gradskog sata, koji je

već skoro osamdeset godina obvezan detalj na razgledni-

cama Zagreba, resi trgove u središtu grada, ali po njima

se ravnamo i u Dubravi i na Trešnjevci, a i u Novom

Zagrebu. A kako u gradu postoje ukupno trideset i dva

javna sata, teško mi je i zamisliti meštra Lebarovića kako

trĉi s jednog na drugi kraj grada da bi poravnao cajgere

za ljetno vrijeme. Pred oĉima mi je Lebarovićev spor i

malko trapav hod, jer, bome, nismo baš u cvijetu mlado-

sti, i taman posla da moj majstor juri uokolo s ljestvama i

penje se do satnog kućišta u centru ili na periferiji. U

većinu satova ugraĊen je timer, tako da je unaprijed

zadan toĉan dan, kad će se mehanizam sam pokrenuti za

jedan sat unaprijed.

Prisjećam se kako mi je Zlatko jednom davno s us-

hićenjem pripovijedao o preciznosti tih satnih mehaniza-

ma, a po kojima njegovi majstorski prsti s uţitkom prĉka-

ju. Najstarijim satovima, onima na središnjim gradskim

trgovima, navodno se ne zna proizvoĊaĉ, jer nigdje niš ne

piše, dok se za novije zna da su "Siemensovi". Tri su ge-

neracije satova u gradu, s tim da su ovi noviji precizniji, a

što je i razumljivo kad se izbliza zaviri u kućište sata- sve

sami otpornici, tranzistori i sklopovi ili, kako bi Zlatko

rekao, beskontaktna tehnika. Nekaj im, pardon, ipak fali,

smješka se naš gradski urar - bešumni su, niš se ne ĉuje,

za razliku od starih mehaniĉkih ura koje udaraju onaj

svoj neodoljivi tik-tak... lako je mehaniku odavno

zamijenila elektronika, iako su se kazaljke na gradskim

satovima u meĊuvremenu, kako se Zlatko i ja nismo vid-

jeli ni ĉuli, od okretanja već pomalo i umorile, urar iz

Maksimirske nije promijenio mišljenje o ljepoti, kvaliteti

i preciznosti javnih gradskih satova. Još su mi i sad u

183

ušima Zlatkove rijeĉi tamo negdje iz ranih osamdesetih,

kad mi je s velikim ushićenjem opisivao sat na tornju

Markove crkve - Kaj je to dobar stroj! Robustan, a pre-

cizan. I prozraĉan. Svaki dio za sebe i na svom mjestu.

Milina za gledati i za opipati...

Zanima me, naravno, je li se Zlatku Lebaroviću os-

tvario davnašnji san - da i uru na katedrali vidi iznutra,

jer predosjećam da je to bogovski stroj. Kad smo po-

sljednji put o gradskim urama razgovarali, rekao mi je da

jednostavno ima toliko posla da ne stigne nekaj i za svoju

dušu napraviti. Napravil bu to sad, obećava gradski urar

Lebarović sebi i meni, kad njegov sin preuzme radionicu

i kad on napokon ode u zasluţenu mirovinu. Ali, koliko

Zlatka Lebarovića poznajem, njemu ni u mirovini gradski

satovi nebuju dali mira. Jedino će se malko manje brinuti

idu li po zimskom ili ljetnom vremenu.


184

Stari se deĉki vraćaju doma

Javlja mi prijatelj i imenjak Zvonko iz Toronta da po-

lovicom srpnja dolazi u Zagreb. Zauvijek? A, ne, za to

još nema uvjeta, još se do mirovine mora šljakati. Joţa i

Tonĉek su došli za stalno, svoje su, jedan u Njemaĉkoj,

drugi u Australiji, odgulili i s rješenjem za mirovinu

vratili su se doma. Riba je trenutno u Zagrebu, ali bez

svoje Ba- rice, koja si nemre priuštiti da izostane s posla,

pa redovito odraĊuje svoje jutarnje i popodnevne šihte u

svom Berlinu. Riba je tu zbog još nekih posljednjih

detalja za ureĊenje kuće (bogovski ju je zbigecal) na

svojoj bukovaĉkoj djedovini i od uha do uha se smije

kako je napokon fraj, jer je upravo navršil šest banki i

stekao pravo na njemaĉku mirovinu. Njegova Barica

teško da će, ako sada prekine i vratiti se ţivjeti na

Bukovac, moći uţivati u svojoj mirovini, a njima dvoma

je i Ribina dosta da bi pristojno ţivjeli u svojoj novoj

kući u Zagrebu. Još ak Barica, kad prekine posao, od

firme u kojoj je provela mladost dobije otpremninu, bit će

bijele šuške i za crne dane. Djeca imaju svoj ţivot i svoje

familije, sin se oţenil ništa manje nego TajlanĊankom i

ostaje ţivjeti u Berlinu, gdje je i roĊen, a kći se udala za

našega i s njim i djecom ţivi u Miinchenu.

Cijela ta iseljeniĉka priĉa, gledana kroz primjer mojih

starih frendova i vršnjaka (i ne samo njih), liĉi mi na

pokretne stepenice ili, kak bi oni rekli, eskalator, po ko-

jem su se deĉki s toliko ĉeţnje da se popnu do vrha,

vozili, najĉešće uz zastajkivanja, podrhtavanja i klecanja

koljena, ali s neizmjerno mnogo mladenaĉkoga ţara i s

na-

185

dom da će uspjeti, e da bi se danas, iako kao vremešni

muţevi, po drugoj traci oduševljeno spuštali prema domu

odakle su prije cijeloga radnog vijeka krenuli u svijet,

kako se veli, trbuhom za kruhom. Jer uglavnom su to

ekonomski emigranti, premda se mnogi od njih ĉak ni na

dopust nisu usudili vratiti iz ĉisto politiĉkih razloga, tj.

zbog nekadašnjeg politiĉkog reţima, koji ih je i otjerao u

veliki svijet.

To su bile kasne pedesete i šezdesete kad su deĉki

brisali prek grane, s više ili manje sreće i s više ili manje

spektakularnosti koje im je ţivot sam reţirao. Deĉko iz

moje bukovaĉke škvadre, kojega smo zvali Ĉrni i kojem

se zauvijek zameo trag, svoju je šansu vidio u hladnjaĉi

sa smrznutim svinjskim i junećim polovicama, a do nas je

dopro glas kako se i sam na putu za "obećanu zemlju"

smrznuo i da su mu amputirali nogu. Stanko je tek u

drugom pokušaju uspio. Prvi put je završio u izbjegli-

ĉkom logoru, odakle je vraćen, a drugi put mu je uspjelo

uvući se u meĊuprostor iznad zahoda u meĊunarodnom

vlaku koji je vozio na relaciji Zagreb - Munchen. Skutren

u tom tijesnom i mraĉnom prostoru, vjerovao je u svjetlo

na kraju puta, a koje će mu se koju godinu kasnije i uka-

zati. Uspio je, ima svoj unosni biznis i kuću od milijun

dolara i ĉesto dolazi, naravno, otkad imamo samostalnu

drţavu, na svoj Bukovac i u Štefiĉin Markuševac. Usput

to iskoristi da se malko prosmuca i po jadranskoj obali.

Njegova braća Jura i Branko, koje je za sobom povukao u

Kanadu, kao i bratić Dado, kome je isto poslao famili-

jarno garantno pismo, rijetko dolaze, iako su i oni, svatko

za sebe, uspjeli organizirati vlastitu sigurnost. Gore imaju

sve, a ovdje ništa osim sjećanja za koje ponekad nije

potrebna skupa avionska karta.

186

Jedan drugi Branko, Zvonkov brat, koji mi upravo

telefonom javlja da dolazi u srpnju, bio je samo jednom,

kad mu je umro otac Đuro. Sam, je naţalost, skonĉao u

svom Kitimatu, na dalekom sjeveru Kanade, tam gdje je

vrag rekel laku noć i gdje u ljutim zimama u visokom

snijegu medvjedi ostavljaju šape ispod kućnih prozora.

Branko je imao i mali zrakoplov, jedino nije imao sreće

da se na kraju ţivota vrati, iako je pitanje bi li se ikad

vratio, jer mu je ţena Škotkinja. Teško da će se i najmlaĊi

od te bukovaĉke braće - Mladen - vratiti, jer su mu ţena,

punica i dvije prelijepe kćeri Kineskinje... Tko bi rekao

da bi ova bukovaĉka iseljeniĉka priĉa mogla i ovako

završiti da su bukovaĉke snahe Kineskinje i Taj

lanĊanke! Ali bez obzira na to, naš Gornji Bukovac i

Zagreb općenito (skoro sam zaboravil i Barutanski jarak,

još uvijek nedosanjani san našeg Joea iz Detroita) iz

pozicije svjetskih metropola postaje cilj obrnutog bijega,

pa tko stigne - stigne. Joţa, Tonĉek i Riba su, eto, stigli, a

nije iskljuĉeno da to jednoga dana ne uĉini i Stanko (koji

je upravo u Zagreb na zagrebaĉkoj reprizi svadbe svoje

kćeri Barbare), pa i Zvonko, koji je upravo najavio da

dolazi, ali zasad, kako piše, samo na ljetovanje.


187

Kuda idu divlje godine

Kao u trenu preletjeli su mi ovi posljednji tjedni u ope-

tovanom gledanju jedne od najboljih naših TV serija

Kuda idu divlje svinje. A kako i neće kad mi se i vrijeme,

što nas dijeli od premijernog prikazivanja Štiviĉićeve

serije, omaknulo i projurilo - da ne povjeruješ!

Ne mogu vjerovati da nas od onih lijepih cajta (ne

znam jesu li bili baš lijepi, ali znam da smo bili mladi),

provedenih u "Goraninu" u Jurišićevoj (danas se tu pro-

daju nekakve stranjske cipele) ili, za promjenu, u "Opa-

tiji", kafiću preko puta, dijeli - ne dvadeset, kako bih se

bio okladio, nego skoro pa trideset!

Na to me sada posjeća sam Ivo Štiviĉić, s kojim na-

stojim obaviti prozivku naše stalne postave za šankom

koji ţivot znaĉi. Uz Štiviĉića, autora aktualne serije i u to

doba dramaturga na TV Zagreb, tu je Šelebaj, naš

najpopularniji glazbeni urednik, uvijek uspravan i uvijek

spreman da svakom od nas uz šank prišije duhovit nadi-

mak i nepogrešivo precizno skine govor, boju glasa i

dikciju, tik, masku i gestu, a redoviti su na prozivci i ra-

dijski redatelji Švarc i Šveb, a nešto rjeĊe LaĊa i Bajsić,

kao i razni radijski djelatnici (doduše, tada se još nismo

meĊusobno titulirali kao djelatnici), i to od stare garde -

Miodraga Krencera, Fiće Svetica i Dase Mirkovića (sin

Mate Balote), pa do mlaĊih - braće Vuĉković, Pjera

Vukelića i Maksa Jurjevića. Tu su i glumci Uglješa Ko-

jadinović, Zvonimir Ĉrnko i Edo Peroĉević, a svojom bi

nas nazoĉnošću poĉastili i klasici pisci Lojzek Majer,

Novak Simić i Salih Alić, te novinari iz tiskanih medija

188

Dragan Kalajdţić i Nenad Figenwald Figić. I koliko god

bismo se mi izmjenjivali, neizostavni su bili boemi Tićo

Koren, akademski slikar, te akviziter Meho, a pridruţio bi

nam se i jedan iz posve drugog vica, ĉisto graĊanska

figura, s ozbiljnom sluţbom i statusom, ali i s naglašenim

senzibilitetom za boemske izlete i stajanje pokraj šanka.

Njega je, sjećam se, Šelac prozvao Vojo Guvnar.

Prometnik tog našeg šankselizeja bila je gromada od

poslovoĊe "Goranina", po Šelebaju prozvana Branko

Balvan. A Štiviĉić, s kojim ovih dana, ne bez odreĊenih

rupa u sjećanjima, pobrojavam našu stalnu postavu u Ju-

rišićevoj (prvo susjedstvo Radio Zagreba i kina Kosmaj),

podsjeća me da se sve to, zajedno s prikazivanjem serije

Kuda idu divlje svinje, dogaĊa fatalne 1971.

To je, naime, godina kad Josip Broz sluţbeno ide u

audijenciju Svetom Ocu u Vatikan (novine ne objavljuju

pojedinosti, kao što su - je li se komunistiĉki karizmatski

drţavnik poklonio Papi i je li mu poljubio ruku?), ali to je

i godina kad isti Broz ide i u Hrvatsku, ali preko -

KaraĊorĊeva!

A kuda idu divlje svinje, kako bi rekao Štiva, nego na

protagoniste Hrvatskog proljeća - Savku, Miku i Peru, a

ĉiji je jedini grijeh što s politiĉke govornice glasno po-

navljaju ono što se o odvlaĉenju hrvatskog novca, pogo-

tovo hrvatskih deviza, iz Lijepe naše u manje Lijepu nji-

hovu, sve glasnije govori i u tramvaju, u bircu ili u pone-

kom novinskom komentaru ili karikaturi. Tako karikatu-

rist Zvonimir Gavranović Gaga crta dvojicu poznanika

kako na ulici razgovaraju o pravom stanju stvari u gradu i

u drţavi. Prvi: Nema benzina, nema struje, nema mlijeka,

nema... Drugi: Lakše će vam biti nabrojiti ĉega ima!

189

A te 1971. u novinskim oglasima ima na prodaju ĉak

sedam automobila, od ĉega su dva fića, jedan moskvić,

dva renaulta (iz 1958.) i po jedan stari opel i ford. MeĊu

ponudama nema škode, na što sam danas, kad prelista-

vam stare novine, vrlo ponosan, budući da iste godine

vozim upravo novu škodu 1000 MB, koju smo zvali Hi-

ljadu Malih Briga. A drugi karikaturist - Alojz Ševĉik -

na temu automobila crta karikaturu najnovijeg tipa jugo-

auta koji se zove kragujevĉki Monopol.

Imamo Novinarski ples u Esplanadi, imamo Veljka

Bulajića i njegovu aktualnu Neretvu. Imamo Zagrebaĉki

festival lake glazbe, kao i stalnu medicinsku skrb za

glasnice naših pjevaĉa, o ĉemu su se novine naveliko ra-

spisale.

A mi, naša stara škvadra u Jurišićevoj, srećom, imamo

našeg šustera Igreca koji naše malko pregrijane i pre-

glasne birtijske diskusije protiv novog rušilaĉkog kursa

nakon KaraĊorĊeva deţurne milicajce i ţbire, zaduţene

za nas deţurne bukaĉe u "Goraninu" i "Opatiji" potkup-

ljuje parom svojih cipela od preštimanog crnog ševroa.

Uz Igrecov crni ševro, u toj 1971. ima dosta toga cr-

nog. Ĉak se i glavni lik u Štiviĉićevim Svinjama zove

Crni Rok. A tu je i Štivin legendarni crni šešir, a ipak na-

ma je sve bijelo pred oĉima, što od vinjaka, a što od mla-

dosti. I tako plutamo, a manje brodimo, na toj našoj bir-

tijskoj splavi, koja nam jedina pruţa, makar i prividnu,

šansu za spas.

I danas, sjećajući se svega toga, povuĉeni nedavnim

repriziranjem TV serije Kud idu divlje svinje, što nam

preostaje nego da se, ne bez sjete, upitamo: Kuda su

otišle te divlje godine?


190

Gratski sajam senzacija

Vele da oni koji redovito gledaju TV Kalendar i

općenito su okrenuti prošlosti, ili su razoĉarani, neza-

dovoljni sadašnjošću, ili su jednostavno stari. A kako bih

ja nešto od toga i mogao biti, u ovoj se kolumni najljepše

zahvaljujem uredništvu reĉene emisije u kojoj je prikazan

poveći prilog o Egonu Erwinu Kischu. Naravno, sad će

mnogi ĉitatelji, pogotovo mlaĊi, pa ĉak i mlaĊi novinari

meĊu njima, zinuti: Pa tko je uopće dotiĉni gospodin?! Egon Erwin Kisch, kojeg se ovih dana sjećamo, a u

povodu njegove smrti u travnju 1948., praški je i svjetski

reporter, koji je slavu postigao koliko lokalnim repor-

taţama iz Zlatne Prahe, toliko i svojim brojnim svjetskim

putovanjima. Poznate su mu knjige Pustolovine s pet

kontinenata, Raj Amerika, Tajna Kina i Meksiko, kao i

Bijesni reporter, Zapisi to, Kisch! i, naravno, Sajam sen-

zacija. Ova posljednja knjiga mojoj generaciji mladih zagre-

baĉkih novinara, koja je novinarski zanat poĉela peći ka-

snih pedesetih, bila je prava novinarska biblija, štivo

kojega smo neprestano išĉitavali, prepisivali, citirali i od

kojega se jednostavno nismo odvajali. Tu Kischovu

kultnu knjigu osobno sam nabavio u starom antikvarijatu

na uglu Gundulićeve i Masarykove, kod Ernesta,

antikvara kojega će kasnije naslijediti antikvar Kovaĉić.

Knjigu je s njemaĉkog preveo naš nešto stariji novinarski

kolega, legendarni novinski redaktor, šutljiv, a duhovit,

tanak kao prud, Slavko Grbešić Jeţ, kojega, baš kao i

praškog reportera Kischa, nikad nitko nije uspio uhvatiti

bez ĉika na do-

191

njoj usni, što mu se pod nosom svjetlucao kao plamiĉak

vjeĉnog svjetla. I koga god da ste od tadašnjih novinara

upitali za Sajam senzacija, svatko bi mogao barem po-

nešto ispriĉati iz velikoga novinarskog iskustva gradskog

reportera ili makar citirati naslov poneke njegove re-

portaţe, novinarski tako sugestivne i aromatiĉne, kao što

su Borba za lokalnu bilješku, Veliki gnjev reportera,

Reporter postaje vojnik, Kako sam saznao da je Redl

špijun, Prvi novinarski nastup prilikom poţara mlina ili

U prvim novinama. Još i danas ĉuvam stari primjerak Kischove knjige

Sajam senzacija, svezak dobrano otrcan i masnim prstima

zamašćen, nabubren od prolivenog crvenog vina i bijelih

špricera i gemišta. Nije ni ĉudo što je knjiga toliko isfu-

cana, ako se zna da u većini svojih poglavlja govori o

praškom novinarskom miljeu, o novinarstvu općenito i

reportaţi posebno, što je za nas kandidate za novinarstvo

bilo jedino takvo štivo, budući da domaćih knjiga o novi-

narstvu uopće nije bilo. MeĊusobno smo se tako oslov-

ljavali naslovom Kischove knjige reportaţa iz prvog

svjetskog rata Zapisi to, Kisch!, pa smo na redakcijskom

hodniku, na ulici ili u Kazališnoj kavani glasno jedan

drugome dovikivali: Zapiši to, Den, Zlatko, Ţivko,

Aleksa, Ante, Vilko, Vesna, Zdenka, Jura, Mladene,

Neno, Ţarko, Febo, Zvonko... Ili bismo jedan drugog

jednostavno ĉastili nadimkom bijesni reporter! Egon Erwin Kisch magnetski nas je privlaĉio tako da

smo se ţivi pekli na njegovoj fascinantnoj odanosti re-

portaţi. Ĉitajući njegove briljantne tekstove, mnogi su

mu predlagali da samo promjeni imena ljudi i dogaĊaja,

pa svoje tekstove, umjesto reportaţom, nazove novelom,

na što je on odgovarao onom svojom antologijskom

reĉeni

192

com, koju smo svi znali napamet i u raznim je prigodama

citirali - Ništa više ne zapanjuje nego jednostavna istina,

ništa nije egzotiĉnije nego naša okolina, ništa nije

fantastiĉnije od stvarnosti i ništa nema senzacionalnije

na svijetu nego što je vrijeme u kojem ţivimo. MeĊu novinarskim poĉetnicima moje generacije, a što

se vremenski poklapa s raĊanjem zagrebaĉkog leţernijeg,

tzv. veĉernjeg novinarstva (uz veĉernje novine "Narodni

list", sada izlazi i "Veĉernji vjesnik", bila je sva sila ma-

lih kischeva, epigona i imitatora praškog reportera, u ĉe-

mu je, naravno, bilo i pretjerivanja i komiĉnih situacija. Na maksimirskim livadama pase - ne stado obiĉnih

krava, nego stado šarenih preţivaĉa. Ili Posvuda mrak.

Tišina. Iz daljine odjekuje samo bat koraka organa nar-

odne vlasti: tup, tup, tup... Oni koji su Egona Erwina Kischa nagovarali da svoje

nadahnute reportaţe nazove pripovijestima, novelama,

nisu bili u pravu, jer konkretna imena iz njegovih dana

sada i tako djeluju kao da su izmišljena, literarna. Drugi

je razlog moja generacija novinarskih poĉetnika koja se

odškolovala na Sajmu senzacija, iako su još bile ţive, pa

ĉak i aktivne, a u Kazališnoj kavani i fiziĉki prisutne, leg-

ende predratnog zagrebaĉkog novinarstva - Krešimir

Kovaĉić, Nikola Smolĉić, Ljudevit Kara i, naravno, Ive

Mihovilović Spektator. A ĉitajući Kischa, mislili smo još

na jednog slavnog zagrebaĉkog novinara, reporter iz

prijeratnog novinarstva - Fra Ma Fu-a iliti Franju Fujsa,

koji se svojim reportaţama, njihovom ţivošću i izborom

socijalne tematike, dapaĉe, najviše pribliţio Egonu Erwi-

nu Kischu, protagonistu TVKalendara od prije neki dan.


193

Posjećuju li novinari kavane?

Pitanje mi se samo po sebi nametnulo kad me nazvao

kolega novinar Darko Stuparić s molbom da mu za No-

vinarski leksikon koji priprema sroĉim bilješku o Kaza-

lišnoj kavani u kojoj su odsjedile (i osijedile) generacije

zagrebaĉkih novinara, sve tamo od Deţmanova i Luna-

ĉeva stola iz prvog desetljeća ovoga stoljeća, pa do Mi-

hovilovićeva s poĉetka osamdesetih.

Ive Mihovilović Spektator, dugogodišnji kolumnist i

vanjskopolitiĉki analitiĉar i komentator "Vjesnikovih"

izdanja, bio je posljednja oaza novinarskog kavanskog

druţenja. Znalo se da bard hrvatskog i zagrebaĉkog no-

vinarstva i glavna osovina izmeĊu njegova predratnog i

poratnog razdoblja svaki dan oko podneva neizostavno

kupuje naramak domaćih i stranih novina i sjeda za svoj

stol u Kavkazu. I tko god bi barba Ivu trebao, najlakše ga

je mogao naći upravo u toj zagrebaĉkoj kavani, iako se

malo tko usuĊivao nepozvan sjesti za njegov stol. I sâm

bih se rijetko prikljuĉivao tom legendarnom stolu, pa zato

s pijetetom i ponosom ĉuvam jednu skupnu fotografiju na

kojoj smo, uz domaćina Spektatora, Fadil Hadţić, zatim

bard i legenda zagrebaĉkih radijskih spikera, nedavno

preminuli Jozo Vukelić, te pisci Oto Šolc i Augustin

Stipĉević, kao i moja malenkost. Odlaskom Ive Mi-

hovilovića iz Kavkaza i s ovog svijeta, otišla je i cijela

jedna epoha graĊanskoga društva i tradicija kavanskog

druţenja, podijeljenog po branšama i interesnim skupina-

ma, meĊu kojima su sedamdesetak godina u Kavkazu

prednjaĉili upravo novinari.

194

I sam pripadam jednoj od generacija novinara koja je

zanat poĉela brusiti u Kazališnoj kavani, i to kasnih

pedesetih, kad je u legendarnoj Masarykovoj s

novopokre- nutim "Veĉernjim vjesnikom" zaţivjelo

poratno veĉernje novinarstvo.

Kavkaz nam je bio burza informacija i ideja, sala za

redakcijske sastanke, za druţenje i upoznavanje nas

poĉetnika sa starijom i već afirmiranom generacijom no-

vinara - Boris Janković Argus, Ivo Braut, Ratko Zvrko,

Josip Palavršić, Ivan Krolo, Emil Piršl, Tomislav Buto-

rac i dr., ali i onom starom predratnom gardom, koja je

već u to doba pripadala povijesti - Krešimir Kovaĉić, Ni-

kola Smolĉić, Ljudevit Kara, Andrija Maurović itd.

Kazališna kavana je otvorena 1906., ali će u društveni

ţivot grada ući dvije godine kasnije, što se (da li sluĉaj-

no?) poklapa i s Matoševim povratkom iz emigracije. I

sam A. G. M. je poneki svoj novinski feljton napisao, ili

barem smislio, u Kazališnoj, a neki su pisci, kao Ljubo

Wiesner, Ulderiko Donadini i Vjekoslav Majer ĉak i

svoje novine ureĊivali u Kavani. Najbrojnija i

najpoznatija generacijska skupina novinara koja je i

otvorila sezonu Kazališne kavane, bili su Obzoraši, na

ĉelu s Milivojem Deţmanom, Vladimirom Lunaĉekom i

Cihlar Nehajevim. Deţman, koji je na ĉelu

najutjecajnijeg politiĉkog dnevnika - "Obzora"- bio punih

ĉetrdeset godina, a isto toliko bio je, ako ne i duţe, gost

Kazališne kavane, koja mu je bila kombinacija dnevnog

boravka i redakcije, mjesto skupljanja i davanja

informacija, ali i plandovanja i opu- štanja, u svakom

sluĉaju velika strast i potreba, bez koje nije mogao

izdrţati ni jedan jedini dan.

Iseljenjem "Vjesnikovih" redakcija i novinske tiskare

iz Kavkazova susjedstva u Masarykovoj, potpisa

195

na je smrtna presuda Kazališnoj kavani, što se okuplja nja

novinara tiĉe. U današnje, treće po redu (po mnogima,

najgore), izdanje teško da će zalutati novinar, pa se

postavlja pitanje iz naslova: PohaĊaju li novinari danas

kavane? Sudeći prema uvijek punim kafićima u Aleji pro-

palih komentatora u Odranskoj i Stupniĉkoj, moţe se reći

da se današnji novinari, za razliku od svojih prethodnika,

zadovoljavaju kratkom formom, uglavnom vješticama i

bilješkama, a to su kafići u odnosu na duţu formu,

izvještaj, reportaţu, komentar ili kolumnu, što bi trebala

biti kavana. Ali i u tome nema pravila. Uostalom, fiziĉki i

novinarski nasljednik posljednjeg legendarnog kavan-

skoga gosta meĊu novinarima, Ive Mihovilovića Spekta-

tora, njegov sin Maroje Mihovilović, ne pohaĊa ni kava-

ne ni kafiće.


196

Pravo ime za novine

Kak to vrijeme leti! Još se nisam prav priviknul pisati

2000., ruka mi je još naštelana na 1999., pa sebe hvatam

kako se u jednom trenutku dvoumim koju od tih dviju

godina treba napisati, da bih na kraju, na vlastito zapre-

paštenje, ispisao - 2001.!

Strah od godina? Ma kaj godina, bolje recite - strah od

stoljeća! Prvi put devetnaestom stoljeću, naime, ne mogu

tepati, kao što sam to dosad rado ĉinio (i u ovim ko-

lumnama), da je prošlo stoljeće, kad je sad već pretproš-

lo! Jedino je ipak dobro u tome što me više nitko neće

moći optuţivati da sam ĉovjek pivšlog stoljeća, jer tko to,

molim, nije?! Jeste li uopće razmislili da sva ona vaša

surfanja po internetu, e-mailovi i faksovi što ste ih poslali

ili primili, svi mobiteli, modemi i sateliti, dakle, vi sami

sa svim vašim ljubavima, pregnućima i dostignućima-

sve je to prošlo stoljeće! I, zato, ako se ovdje koji put i

zaletim u prošlost, valjda ne moţe ispasti tako strašno da

bi me netko zato optuţio kako teme izvlaĉim iz naftalina.

Svi smo, ako se raĉunamo u stoljećima, danas već

pomalo naftalin.

Istina. Tako su se - da se odmah vratim našem zaje-

dniĉkom prošlom stoljeću - zvale jedne zagrebaĉke no-

vine. Bilo je to na poĉetku stoljeća, tj. 1906., pa se moţe

reći da su već onda Zagrepĉani shvatili kako će se neki

njihovi potomci, tj. mi u ovo naše informatiĉko doba,

tako ĉesto pitati kaj je istina u novinama i priţeljkivati da

su barem jedne novine, ako ne baš naslovljene "Istina",

kao nekad, ali barem toliko istinite da im vjerujemo. U

ovom

197

našem medijskom kupleraju ĉist bi nam dobro došao

poneki medij, svejedno je li tiskovni ili elektronski,

kojem bismo vjerovali i u kojega bismo se mogli

pouzdati.

Valjda je to oduvijek tako, doĉim su i stari Zagrepĉani

imali potrebu jedne svoje novine nazvati - "Istina". I to

dok je Zagreb još bio gradić na rubu Europe sa samo

sedamdesetak tisuća stanovnika i dok još nije imao ni

uliĉnu elektriĉnu rasvjetu, ni elektriĉni tramvaj, a kamoli

nekakve svoje zloĉinaĉke grupe koje su sanjale o neka-

kvom medijskom monopolu. Doduše, tako mali Zagreb s

poĉetka stoljeća imao je ĉak sedamdeset i osam (brojkom

78) raznih dnevnih, tjednih i periodiĉnih novina i ĉaso-

pisa, a u ĉemu nas, razmjerno prema broju stanovnika,

šije, ako ne baš ukupnim brojem novina, ali svakako po

broju onih specijaliziranih, strukovnih, ĉija imena svje-

doĉe kako je našim starim purgerima bilo više do gospo-

darstva i obrtništva, dakle, do rada, nego do politike, ko-

jom se bavilo tek nekoliko dnevnih novina, kao što su

jedan "Obzor", jedne "Narodne novine" i tri "Agrame-

ra". Kako se ţivjelo u zajedniĉkoj, što će reći, stranjskoj

drţavi sa stranim utjecajima, ulaganjima, ĉak i jezicima,

normalna je stvar da je dosta novina izlazilo samo zato da

bi u nazivu mogao biti pridjev hrvatski. Tako imamo

"Hrvatski trgovaĉki list", "Hrvatski udrugar", "Hrvatski

gospodar", "Hrvatski ţeljezniĉar", "Hrvatski tipograf",

"Hrvatski pravnik", "Hrvatski pekar", "Hrvatski uĉitelj",

"Hrvatski Zagorac", pa ĉak i "Hrvatski kondukter", iako

još nema ni elektriĉnog tramvaja, nego samo konjski.

Ipak, većina strukovnih listova u svome nazivu ima

vjesnik, glasnik, novine ili samo list. "Lijeĉniĉki",

"Lovaĉki i ribarski", "Poštanski", "Pjevaĉki", "Šumarski",

"Uĉiteljski", "Općinski"... Ali tu su još "Prijatelj

198

naroda", "Ţivobran", "Preporod", "Vjerni drug", "Seljak

Marko", "Marijin cvietak", "Kršćanska škola", "Slobodna

rijeĉ", "Smilje", "Stenograf', "Pariška moda", "Sokol"...

"Hrvatski sokol" je i nakladnik citiranog vodiĉa Za-

greb i okolica, koji je izišao 1906., a kojega, eto, ovom

prigodom zajedno prelistavamo. Reĉeni vodiĉ mi je, ure-

dno fotokopiran, ostavio anonimni Zagrepĉanin i moj ĉi-

tatelj u kavani kod konobara. Istodobno sam kod kono-

bara našao i omotnicu s nekoliko rijeĉi pozdrava i prilo-

ţenim originalnim raĉunom iz 1941. za kupnju knjiga u

knjiţnici "Marija Radić" u Jurišićevoj. U popratnom

pisamcu pošiljatelj, kojem, naţalost, nisam mogao deši-

frirati ime, piše mi kako ću ja taj stari originalni

dokument valjda znati iskoristiti. Valjda.

A takvo komuniciranje - ostavljanje poruka i pošte u

kavanama - pripada prošlom stoljeću, u kojem sam

reĉene pošiljke i dobio, i to samo nekoliko dana prije no-

vog stoljeća. To je lako razumjeti ako prolistamo već ci-

tirani zagrebaĉki vodiĉ i sami se uvjerimo kako je Zagreb

već 1906., iako petnaest puta manji od današnjeg, u svom

najstroţem središtu imao ĉak 26 kavana!

Kako kavana kao institucija i sinonim graĊanskoga

društva pripada prošlom stoljeću, današnjem se Grad-

skom poglavarstvu, a pogotovo gradonaĉelniku, zato i

ţurilo da za svog mandata, makar i po hitnom postupku,

otvori Gradsku kavanu. Ali kaj nam sve to vrijedi kad su

sve to sada već stare vijesti, još iz prošlog stoljeća.


199

Telefon na slobodnu uporabu gostima

U malko arhaiĉnoj naslovnoj reĉenici saţeta su dva

aktualna dogaĊaja u gradu. Najprije, ponovno otvorenje

Gradske kavane, tog sinonima gradskog i graĊanskog

duha, kojem je naša slavna privatizaci ja zatvorila vrata

pred nosom Zagrepĉana, a sutra se otvara mala, tek us-

putna, "Siemensova" izloţba starih telefona u izlogu Ju-

rišićeve 5, kao mali znak pozornosti i podsjećanja na ok-

ruglu obljetnicu prvog telefona i uvoĊenja telefonije u

Zagrebu.

Još 1880., dakle samo ĉetiri godine poslije Bellovog

epohalnog otkrića koje se zove telefon, gradsko poglavar-

stvo u Zagrebu donosi odluku o uvoĊenju prve telefonske

linije koja bi povezivala graĊevinski ured u Gospodskoj

ulici i Gradski vodovod. Kako je iste godine Zagreb

pogodio onaj fatalni potres i porušio pola grada, s tele-

fonom se, naţalost, moralo priĉekati, pa je tako prva tele-

fonska linija puštena u rad i prvi je telefon zacvrkutao

iduće 1881., i to toĉno 8. sijeĉnja. Autor reĉene izloţbe

starih i najstarijih telefona, telefonskih govornica i tele-

fonskih imenika nije ni Pošta, ni Poštanski muzej, ni bilo

kakva gradska institucija, kako bi se oĉekivalo, nego pri-

vatni, i naš najveći, kolekcionar starih telefonskih

aparata, Zagrepĉanin Zlatko Ivković, već poznat po

izloţbama svoje neprocjenjive telefonske kolekcije.

Reĉena izloţba kolekcionara Ivkovića biljeţi i naj-

znaĉajnije datume u povijesti dugoj toĉno 120 godina.

200

Kako je, dakle, 8. sijeĉnja 1881. proradila prva telefonska

linija, 1. sijeĉnja 1887. putem privatne koncesije nekog

Wilima Schwarza uveden je telefonski promet, a prva

telefonska centrala bila je u Schwarzovoj kući na

Krvavom mostu (danas Knjiţnica "Marija Jurić Zagor-

ka"). Godine 1894. gradska telefonija iz koncesionarovih

ruku prelazi u drţavno vlasništvo, a telefonska centrala,

nakon nekoliko uzastopnih selidbi, 1904. napokon use-

ljava u trorogu zgradu glavne gradske pošte u Jurišićevoj.

Godine 1928. Zagreb dobiva i prvu automatsku centralu

sa sedam tisuća brojeva. Prve godine nakon drugog svje-

tskog rata u zagrebaĉkom "Konĉaru" proizvode se prvi

telefonski aparati po lincenci "Siemensa". Prva meĊu-

narodna automatska centrala otvara se 1976., a 1981. na

stotu godišnjicu prvog telefona u Zagrebu, otvara se prva

digitalna centrala, dok se 1990-ta smatra poĉetkom mo-

bilne telefonije.

Upravo zato što danas ţivimo u pravoj mobiteloma-

niji, prigodom ponovnog sveĉanog otvorenja Gradske

kavane nisam se ni sjetio provjeriti ima li ta nova-stara

kavana telefonsku govornicu, kao nekad, na ulazu, nasu-

prot garderobi.

Prvi pisani spomen telefona u Kavani je stari gradski

vodiĉ iliti Kaţiput za uroĊenike i strance iz 1892., u

kojem se neke poznate kavane reklamiraju

posjedovanjem telefona. Tako doznajemo da, naprimjer,

Velika kavana (tu je danas kavana "Dubrovnik")

raspolaţe ventilacijom, osamdesetak novina i ĉasopisa na

pet jezika, posebnom sobom za kartanje i biljarskim

(Seifertovi dvostruki) stolovima, sladoledom i ledenom

kavom, a posebno se istiĉe kako je gostom na slobodnu

porabu telefon. Ili kavana "Zagreb" na Zrinjevcu, koja

ima do šezdeset novi-

201

na i ĉasopisa u svih jezicih, dva biljarda, igraĉnicu i pred

kavanom vrtić, a uza svu tu ponudu, i telefon stoji na up-

orabu gostovom ...

U tim prvim reklamama ne spominje se koja se i ĉija

crna, bijela ili ledena kava pije, iako je za pretpostaviti da

bi to mogla biti domaća zagrebaĉka, budući da je upravo

te 1892., nakon niza europskih zemalja, pa i Amerike,

tvorniĉar Hinko Franck otvorio tvornicu kave i kavovine

na tadašnjoj dalekoj gradskoj periferiji u gornjoj Ilici,

gdje je iste godine otvorena i Zagrebaĉka pivovara.

Pouzdano se, meĊutim, zna da je stara-nova Gradska

kavana proradila bez zagrebaĉke kave, a što su zamijetili

i mnogi Zagrepĉani, naviknuti na okus i miris zagrebaĉke

kave, a neki su se obratili na krivu adresu, tj. na moju,

prituţivši se da nije red da se u Gradskoj kavani ne pije

naša gradska, nego strana kava. A meni preostaje jedino

da to pitanje proslijedim Gradskom poglavarstvu, moţda

izravno i gradonaĉelniku, koji je zasluţan za otvorenje

Gradske kavane, ali i odgovoran (Gradska kavana nije

privatna, nego gradska) kakva i ĉija se kava u njoj pije.

Obećavam da ću se raspitati, ako nikako drugaĉije, a ono

jednim od onih starih telefona od sutra izloţenih u izlogu

u Jurišićevoj, u susjedstvu Glavne pošte.


202

Neki puše, a neki popušili

Imao sam ĉast poznavati i ţivjeti u blizini jednog ĉas-

nog zagrebaĉkog muţa s periferije grada koji je cijeli rad-

ni vijek proveo u tramvajskoj uniformi (tramvajac je bio

još za vrijeme NDH), koji je svoje smjene na tramvaju

uspješno kombinirao i usklaĊivao sa smjenama u svom

vinogradu ili u svom podsljemenskom dvorištu, gdje je

uvijek za se nalazio posla. Ruke su mu, kako se govorilo,

bile zlatne; ĉega bi se takle, to bi brzo i kvalitetno oba-

vile, i to od cijepljenja i okapanja vinograda do zidarije,

tišljarije i šusterije. Šutio je i radio. I, naravno, za sve vri-

jeme pušio. Vuţgal bi, kako bi znao govoriti, i do dvije

kutije na dan, a kad bi malko više potegnul iz srabljivca,

onda i više. Tramvajac je pušio još dok nije bio tramva-

jac, poĉeo je zarana, u dvanaestoj godini, i tako mu se

pod nosom dimilo do polaska u bolnicu u njegovoj

sedamdeset i petoj. To mu je bilo prvi put u ţivotu da je

bio u bolnici i prvi put da su mu zbog bolniĉkog reţima

zabranili pušenje. Hospitaliziran je ne zbog pušenja, nego

zbog prijeloma kuka, a zbog ĉega je, kako to već biva,

okonĉao, zaradivši od silnog leţanja klasiĉnu upalu

pluća, koja je za starije ljude, navodno, sigurna putovnica

za tamo odakle nema povratka. Posjećivao sam ga u

bolnici i kad sam prvi put sjeo na njegov bolniĉki krevet,

primijetio sam kako se nervozno trza, kako drţi dva prsta

na ustima, kao da mu je meĊu prstima cigareta, kako

nekontrolirano otpuhuje toboţnji dim i s vremena na

vrijeme nesuvislo moli da mu se odmakne i skloni

umišljeni opušak, ĉik. Svima nam je bilo jasno kako

nesretnik proţivljava

203

vrstu delirija od naglog prestanka pušenja, jer bez ciga-

reta njegov metabolizam i njegova svijest i psiha jed-

nostavno nisu mogli egzistirati.

Drugi primjer. Moj susjed, roĊak i prezimenjak s Bu-

kovca, Jura, koji je, baš kao i nesretni tramvajac, propu-

šio kao djeĉarac i do svoje šezdeset i neke nerijetko, iz

raznoraznih razloga i okolnosti, znao ostati bez hrane i

bez pića, ali bez cigareta - nikad! I dok je tramvajac, kao

što smo vidjeli, umro od upale pluća kao posljedice pr-

ijeloma kuka, Jura je umro od navodne izravne posljedice

prekomjernog i dugotrajnog pušenja - raka pluća. Sjećam

se da me je, kad sam ga jednom u bolnici na Jordanovcu

posjetio, molio da mu kriomice dam cigaretu, a kad sam

mu dao cijelu kutiju, bio je ozaren i obradovan, baš kao

da su mu lijeĉnici priznali kako su se u dijagnozi zabunili

i kako će sutra biti otpušten iz bolnice i mirno moći

nastaviti ţivjeti, tj. pušiti.

A sada sluĉaj mojeg starog, mojeg oca Valenta. U

svojim osamdesetim, svima je nama bio uzor u umjere-

nom i zdravom naĉinu ţivota, u velikom uroĊenom umi-

jeću opuštanja i vjeĉnoj fiziĉkoj pokretljivosti i

višestrukoj aktivnosti. Vjerovali smo da će, tako zdrav, i

duševno i tjelesno, doţivjeti stotu, dok iznenada u

osamdeset i drugoj nije prvi put zakašljucao i osjetio

probadanje i bol u predjelu plućne šupljine. Dijagnoza:

rak pluća. Za dva mjeseca sa svojim sam se ocem, koji mi

je bio uzor u umjerenom i zdravom naĉinu ţivota i koji

nikad nije popušio cigaretu, naţalost, morao zauvijek

oprostiti. Iako, dakle, zakleti nepušaĉ, umro je kao i naš

roĊak kojem su od svih kretnji u ţivotu uvijek bile

najpreĉe i najvaţnije one rukama kojima je, s vjeĉnim

ţarom cigarete meĊu prstima, nalikovao na prometnika

na putniĉkoj postaji stare prigradske štreke.

204

Nudim vam, dakle, tri primjera iz kojih, naravno, ne

morate donositi zakljuĉak, isto kao što ga ni sam nisam

donio, ali sam se prisjetio svoje najbliţe okoline, ponu-

kan ovom aktualnom, u mnogim praktiĉnim primjerima i

pomalo komiĉnom, akcijom ograniĉenja pušenja po

zagrebaĉkim kafićima. Nitko ne sumnja da iza te akcije,

koja ide za doslovnim ograniĉenjem pušenja i obrane ne-

pušaĉa od prijetećih im pušaĉa, te ozbiljnim financijskim

kaznama vlasnika koji se ne pridrţavaju famozne formule

sedam naprama tri, naravno, u korist nepušaĉa, ne stoje

najbolje i najplemenitije namjere, samo se svi zajedno, i

zagovornici i protivnici, pitamo kako to operacionalizi-

rati i provesti u djelo. U većim prostorima odjeljke za pu-

šaĉe i nepušaĉe nije problem odvojiti, ali to je sluĉaj tek u

malom broju gradskih kavana ili restauracija, a gdje je

zbog posluţivanja hrane ograniĉenje ili ĉak zabrana

pušenja samo po sebi razumljivo i opravdano. Ali što je s

onim najvećim brojem kafića kamo ljudi ujutro ili za

vrijeme radne stanke dolaze na svoju jutarnju kavu i ci-

garetu? Zar da, recimo, u prizemlju, gdje se i tako pije na

brzak i s nogu, dopusti pušenje (a što drugo preostaje?), a

na galeriji, gdje se inaĉe dim skuplja, istakne ploĉica sa

zabranom pušenja? Ili, što je još apsurdnije, da se gosti-

ma u kafićima koji posluju uglavnom za šankom na ulazu

podijele ceduljice, posebno pušaĉima, a posebno i ne-

pušaĉima, pa se tako na svakih sedam nepušaĉa, mogu

propustiti i prikljuĉiti i tri pušaĉa... Glavno da je sve po

propisu!

Vele mi da se danas u svijetu, a misli se uglavnom na

SAD, vode ţestoke kampanje protiv pušenja i da je u toj

Americi, a od ĉijih smo filmova u mladosti i nauĉili pu-

šiti, sa svim onim filmskim finesama i trikovima, kao što

205

su motanje cigarete po prstima, zatim tuckanje vrškom

cigarete po kutiji, pa ispuštanje dimnih kolutova... danas

na javnom mjestu gotovo nezamislivo kulturnog ĉovjeka

vidjeti s cigaretom, te da tamo puše samo obojeni i

stranci, samo onaj najnekulturniji dio populacije.

Preporuĉio bih promicateljima ameriĉkog kulturnog

suzbijanja pušenja i preslikavanja istog na naše uvjete, da

se ne usude pušaĉe od nepušaĉa dijeliti kao kulturne od

nekulturnih, jer u našoj tisućugodišnjoj hrvatskoj kulturi i

prvi ljudi kulturnih institucija, drţavni i gradski ministar

kulture, naprimjer, te njihovi zamjenici, puše. E, sad vi

njima recite da su nekulturni...

Moj osobni sluĉaj po tom pitanju je poseban. Ja se dr-

ţim tih novih propisanih ograniĉenja pušenja utoliko što

poštujem oznake s prekriţenom cigaretom. Prekriţenu

cigaru i lulu još nigdje nisam vidio...


206

Klub Zagrebĉana

Sada već davne 1989. bilo je sve drugaĉije. Još nismo

imali drţavu, ali smo, kao i uvijek, imali glavni grad.

Imali smo Zagreb koji, doduše, u formalnom smislu još

nije bio metropola, ali je bio glavni grad svih Hrvata, bez

obzira na sve.

A da je tako, pokazali su i naši gastarbajteri u Švi-

carskoj, koji su, bez obzira što su trbuhom za kruhom

krenuli iz raznih hrvatskih gradova i krajeva, te 1989. u

Zurichu priredili Dane Zagreba. U ta tri zagrebaĉka dana

sa strogo zagrebaĉkim programom i u nazoĉnosti zagre-

baĉke delegacije na ĉelu s tada aktualnim gradonaĉelni-

kom dr. Matom Mikićem, te onda i danas aktualnim Jo-

sipom Klimom, Stjepanom Mihaljincem i Đimijem Stani-

ćem, našlo se mjesta i za moju knjiţevnu veĉer. Tom se

prigodom još jednom pokazalo kako su knjiţevne veĉeri

tematski vezane uz glavni grad u tuĊini kudikamo po-

sjećenije nego u samom glavnom gradu. Malo iznena-

Ċenje i nervozu na poĉetku nisam mogao prikriti.

Ubrzano sam razmišljao kako da probijem led i kako da

oblikujem prvu reĉenicu, jer iz iskustva znam da je

poĉetak na ovakvim javnim skupovima najvaţniji za

pridobivanje i raspoloţenje mase. I onda mi je reĉenica

sama, bez najave, prokuljala:

- Zagreb je hrvatska metropola i glavni grad svih Hr-

vata, bez obzira gdje ţive!

Da sam pogodio, pokazat će se koji trenutak kasnije,

kad sam nagraĊen frenetiĉnim pljeskom. Okupljeni gast-

arbajteri, njih dvije stotine i više, tako su dugo i buĉno

207

pljeskali da sam se prepao, pogotovo kad mi se pogled

susreo s pogledom jugoslavenskog konzula koji je po

sluţbenoj duţnosti sjedio u prvom redu. Kad se

pljeskanje napokon stišalo, što zbog jugoslavenskog

konzula, što zbog vlastitog uvjerenja, dodao sam:

- I ne samo Hrvata, nego svih dobronamjernih ljudi,

jer Zagreb je uvijek bio i ostao otvoren grad za sve koji

su ga dobrovoljno odabrali za svoj grad i svojim radom,

djelovanjem i ponašanjem rade za njegov boljitak.

Godine 1991. imali smo sve. Imali smo svoju drţavu,

svoj Zagreb kao istinsku hrvatsku metropolu i svog pred-

sjednika, koji je na netom preimenovanom Trgu bana

Jelaĉića okupljenim Zagrepĉanima, uz ostalo, izgovorio

onu istu moju reĉenicu o Zagrebu kao hrvatskoj

metropoli i glavnom gradu svih Hrvata. Jedino nije dodao

i ono kako je Zagreb otvoren za sve dobronamjerne ljude,

jer se to sad, valjda, samo od sebe podrazumijeva, a i

nema više jugoslavenskog konzula u prvom redu.

To je, dakle, teza koju furam u svim javnim istupima i

u knjigama, pa sam već dosadio Đimiju Stanicu, koji mi

malo-malo pa predbaci da kaj se furt dodvoravam tim

dojdekima. A ja, eto, bez obzira na Đimija, vrtim jedno te

isto: kako Zagrepĉanin nije stvar geografije, nije vaţno

gdje je tko roĊen, nego kako se osjeća; osjeća li se kao

Zagrepĉanin i radi li za dobrobit ovog nam našeg zajed-

niĉkog starog grada. Ponavljam takoĊer kako osobno pri-

stajem biti purger u metropoli, jer purgerija je ipak samo

segment, sloj (i soj) u ukupnosti glavnog hrvatskog gra-

da. U protivnom ne bismo ni mogli teţiti da budemo na-

cionalna metropola, bez obzira što to sada, prvi put u po-

vijesti, i formalno jesmo.

208

Tako otprilike stoje stvari, to je to kako osobno

gledam na Zagreb, a usudio bih se reći kako na taj naĉin

dijelim mišljenje većine tzv. pravih Zagrepĉana, iako je

to samo teorija, a praksa i svakodnevni ţivot znaju biti

ĉist nekaj drugo, ne.

Ĉekam tako mjesto za parking u Cesarĉevoj iza Grad-

ske kavane. Kao obiĉno, glumim strpljivost, graĊansku

uglaĊenost, a provincijalne ispade i piljarske svaĊe oko

mjesta za parkiranje pokušavam doţivjeti kao urbani

folklor. Ali, ni moji ţivci nisu od drota. Prepuštam tako

ţeni upravljaĉ automobila, a sam se nervozno zaputim u

obilazak parkirališta ne bi li pronašao prazno mjesto. I

taman kad sam potrošio i posljednji atom optimizma,

auto izlazi, a ja veselo mahnem ţeni. Moje mahanje,

meĊutim, opazi i neki nepozvani vozaĉ, koji na drugoj

strani ĉeka svoju priliku. U stilu Schumachera isti dojuri i

najradije bi u trećoj na mene. S rukom kao prometniĉkom

tablicom zaustavljam ga i velim:

- Tu ja ĉekam!

Na to će on kroz prozor otresito:

- Ĉekam i ja!

Rekao je još nekoliko rijeĉi, ali mene nije zanimao

njihov sadrţaj, razbjesnio me nasilniĉki ton, pa još k

tome i strani mi naglasak. Reĉenicu koja potom slijedi

stvaraju moji istrošeni gradski ţivci:

- Da, ali ja ĉekam tristo godina, a ti si u Zagreb došao

prije tri dana i već si tak nestrpljiv!

I još jedna slika:

Sudjelujem u pogaĊanju oko prodaje djedovinskog

vinograda na prestiţnim podsljemenskim bregima. Kupac

u tamnoplavom odijelu i isto takvoj kravati znoji se više

od sunca babljega ljeta nego od cijene. Mladi došljak i

209

trenutno gastarbajter, koji bi se ţelio skrasiti na sjeveru

Zagreba, veselo lane:

- Još malo, gospodine Milĉec, pa ćete svi vi domaći

ovdje pod Sljemenom govoriti kao i mi došljaci!

- Kako to misliš? - pitam ga u ĉudu.

- Pa, nas će biti više!

- Sumnjam, rekoh. A ako vas i bude više, ti to nećeš

vidjeti.

- Kako neću? Pa, ja sam ozbiljan kupac!

- Moţda i jesi, ali negdje drugdje. Ovaj vinograd nije

na prodaju!

Jesam li se, dakle, trebao ponijeti tako kako sam se u

ova dva sluĉaja ponio? Zašto sam se uopće dao izazvati i

iţivcirati?

Jedno je, dakle, teorija, drugo ţivot, jedno je razum-

sko rezoniranje, a drugo ţivci, osjećaji. Razumski mi je

objašnjivo da poslije svakog prevrata nastaju tektonski

poremećaji nacionalnoga tla i da se sve periferne vode

slijevaju u maticu rijeku i da ruralne naplavine zatrpava-

ju, pa i oneĉišćuju, urbane sredine, a najrjeĉitije i naj-

oĉitije je to, naravno, u glavnom gradu i nacionalnoj

metropoli. Uplašen velikim, novim i nepoznatim, mali

ĉovjek iz pokrajine u velikom gradu najĉešće obolijeva

od raznih frustracija, pa one nasilniĉke reakcije

pojedinaca ili plemensko ponašanje s obveznim

odvajanjem i ge- toiziranjem, te zemljaĉko povezivanje

po društvenoj vertikali sliĉno šekret-papiru, samo su

posljedica toga. Ritanje u strahu pred veliĉinom i

avanturom urbane svakodnevnice.

Pojedinaĉno gledano, svaki neprilagoĊeni i neprimje-

reni postupak došljaka, dojdeka ili dotepenca, izaziva u

nama isto tako neprimjerene kontrareakcije, a u globalu

210

gledano, mi bismo Zagrepĉani došljacima trebali pomoći

kako bi oni jednoga dana pomogli - ako ne nama roĊenim

Zagrepĉanima, ali svakako Zagrebu kao glavnom gradu i

metropoli u cjelini. Jer, najlakše je druge za sve okriviti.

Nekad su nam, tako, bili krivi Dalmatinci (bilo je i toga,

naravno), a sad bi nam trebali biti krivi Hercegovci (ima i

toga, naravno), i to zato što se, eto, drţe skupa. A tko

nama Zagrepĉanima brani da se isto tako drţimo skupa,

da uspostavimo svoju zagrebaĉku vezu, naspram

hercegovaĉke, dalmatinske ili neke treće doj- deĉke? Pa

da vidimo! Ali, ne! Umjesto povezivanja (kad ste ĉuli za

zagrebaĉki lobi, naprimjer?!), Zagrepĉani se, poput

Majerova "Oĉenašeka", furt ţale Bogu i vragu, a najĉešće

gunĊaju sebi u brk i popu figu u dţepu pokazuju-

GunĊamo tako i na ove silne zaviĉajne klubove (kojih

u Zagrebu fakat ima više nego zaviĉaja!), a istodobno

sami se ne moţemo dogovoriti i sloţiti oko jednog kluba

Zagrepĉana, pa tako upravo doznajem kako odnedavno

imamo i Klub Zagrepĉana i Klub starih Zagrepĉana i

Društvo Zagrepĉana. Razne grupacije i razni ljudi imaju

svaki svoj klub, pa se ja pomalo bavim mišlju da i ja

osnuj em svoj. Zakaj ne?

„Novi list", 1997.

211

Zagrebaĉka krvna zrnca

Tko je ili što je uopće Zagrepĉanin?

To mi je pitanje neki dan postavljeno po tko zna koji

put i ja, kakti pravi Zagrepĉanin, uvijek iznova na njega

odgovaram kao da se nekome i zbog neĉega ispriĉavam!

Ovaj put povod pitanju je jedna novinska anketa, isti-

na, provedena na uzorku od samo stotinjak stanovnika

Zagreba, a u kojoj je svaki peti anketirani odgovorio kako

se ne osjeća Zagrepĉaninom!

Pravi razlog zbog ĉega se, eto, netko tko ţivi u Zagre-

bu ne osjeća Zagrepĉaninom, iz ovakve se ad hoc novin-

ske ankete, naravno, ne moţe doznati, pa se moţe samo

nagaĊati. Za pretpostaviti je da se većina anketiranih koji

su tako odgovorili, Zagrepĉaninom ne osjeća zato što bi

se drugaĉiji odgovor od njih kao došljaka mogao protu-

maĉiti pretencioznim, što se moţe i razumjeti. Ima, me-

Ċutim, i takvih koji su previše ĉvrsto vezani za svoj zavi-

ĉaj iz kojeg su prije dvije, pet, deset, pa ĉak i više godina,

došli, pa im se ĉini da bi prihvaćanjem zagrebaĉkog

pedigrea uvrijedili i iznevjerili svoje roĊake i pokidali

plemenske spone i veze, a koje znaju biti toliko ţilave da

ih ni vrijeme ni generacije ne uspijevaju pokidati. Unatoĉ

fantastiĉnim razlikama u ţivotnom standardu, a da se o

kulturnim i civilizacijskim standardima i ne govori, veze

sa zaviĉajem ostaju poneki put i kad su one nauštrb grada

u koji su došli i sami ga odabrali za svoj dom. Osim što

su sa sobom donijeli svoj govor i karakteristiĉne re-

gionalne naglaske, kao i navike i obiĉaje, mnogi od njih

najradije bi i doslovno u Zagreb donijeli djelić svoga

212

zaviĉaja, grudu ili kamen, pa su spremni poduzeti sve da

u svom zagrebaĉkom okruţenju, po mogućnosti i šire,

proguraju ime ulice, trga ili škole, po svojoj rodnoj vrleti,

planini, mjestu, gradu ili cijeloj ţupaniji iz koje su u

Zagreb došli.

Kao hrvatska metropola, Zagreb, naravno, mora biti

otvoren i za takve ţelje, ako su one u skladu s urbanim

naĉinom razmišljanja i ţivljenja, ako pridonose

bogaćenju hrvatske metropole s autentiĉnim hrvatskim

regionalnim raznolikostima i posebnostima. I toplo se

nadam da me ovaj put, za promjenu, neće proglasiti

urbanim šovinistom, i to samo zato što sam se, eto,

ponovno usudio dirnuti u uvijek osjetljivu temu - purgeri

i dojdeki.

Ovaj put, dapaĉe, zamjeram onim našim sugraĊanima

koji nisu roĊenjem Zagrebĉani, a koji samo zbog toga u

novinskoj anketi za sebe izjavljuju kako se ne osjećaju

Zagrepĉanima.

Tko je (ili što) uopće Zagrepĉanin?

Baveći se Zagrebom, oduvijek sam nastojao profurati

tezu kako Zagrepĉanin nipošto nije (ili nije samo) stvar

geografije, jer da bi se bilo Zagrepĉaninom ne mora se u

Zagrebu roditi. Zagrebaĉka krvna zrnca ne dobivaju se

samo roĊenjem, ima, naravno, i drugih naĉina.

Ilustracije radi, spomenuo bih dva primjera u kojem

su posrijedi dvojica mladih Zagrepĉana, roĊenih u Zagre-

bu. Obojica su, naime, podrijetlom iz Bosne, gotovo s

istog kamenjara odakle su im roditelji prije ĉetvrt stoljeća

doselili u Zagreb. Prvi je profesionalni nogometaš, a

govori kao da slušam njegova oca, bez ikakvog utjecaja

zagrebaĉke okoline, škole ili ulice gdje je roĊen i odra-

stao. Govori kao da je juĉer došo odozdo! A drugi, stu-

dent ekonomije, brije spiku svoje zagrebaĉke škvadre, a

213

za sebe voli reći kako on kao purger voli otići u zaviĉaj

svojih roditelja.

Ali, naravno, nije stvar samo u spiki, nešto je i u psov-

ci i molitvi!

Došljak ili uopće ne psuje ili psuje glasno preko ulice

(ili preko mobitela), dok Zagrepĉanin uglavnom kune, i

to uglavnom tiho, sebi u brk. A što se molitve tiĉe, roĊeni

se Zagrepĉanin, za razliku od došljaka, koji sa sobom ĉe-

sto donosi i svoje svece, moli i zavjetuje, naravno. Majci

Boţjoj od Kamenitih vrata, koja je i zaštitnica ovog du-

govjeĉnog nam grada. Druga je stvar što se poneki od sta-

rosjedilaca i purgera moli da se ovaj priliv došljaka, koji

je posljednjih godina umnogome opteretio i zagušio Za-

greb, jednom već prekine, a samo Majka Boţja od Ka-

menitih vrata zna je li to grijeh ili ne. A ponešto, vele,

zna i Gradsko poglavarstvo, koje se na temu obustave

useljavanja u grad već oĉitovalo i, naravno, smjesta

izazvalo i molitve i psovke - ovisno s koje strane se

gleda. Ili, kak se zeme...


214

Purger kao tajkun?!

S isprikom što se neko vrijeme nismo ĉuli, duţnost mi

je vrlo ĉitateljstvo upoznati i s razlozima moje

privremene apstinencije. Nije me, naime, bilo jer sam bil

fest angaţiran i okupiran pokretanjem Kluba Zagrepĉana,

kojega je svrha da utjeĉe na kulturno-socijalni ţivot i

razvoj grada Zagreba te s njim povezane okolice. Pri

tome isti, mislim Klub, ima paziti da, koristeći se

suvremenim tekovinama potrebnim za veliĉinu i

napredak Zagreba, ne uništava obiljeţja njegove starine i

osebujnosti i da ĉuva njegov graĊanski znaĉaj.

A upravo zbog tog oĉuvanja tzv. graĊanskoga duha,

drznuo sam se, eto, i osnovati svoj Klub Zagrepĉana, e

kako se Zagrepĉani u svom gradu ne bi osjećali izgub-

ljeni, jer Zagrepĉani se u Zagrebu nipošto ne smiju osje-

ćati tuĊincima.

Razloga takvim bojaznima - da postanemo tuĊinci,

ima više, a najvaţniji je, naravno, što su naša braća iz

drugih pokrajina, koji se doseliše ovamo pred kratko vri-

jeme poĉela odmah osnivati svoja društva, da meĊuso-

bnom potporom i brigom jedan za drugoga, svoje pot-

pomognu i sloţnim silama sebe podignu...

I pitam ja vas: Pak, zar se onda moţe nama zamjeriti

da smo osjetili krajnju potrebu da se i mi roĊeni

Zagrepĉani udruţimo...

I tak vam ja, kakti roĊeni Zagrepĉanin, pokrećem i

poduzimam...

Ali, vraga, kaj bih vam ja pokretal i poduzimat, nis ja

za to. A ova citirana argumentacija za okupljanje i or-

215

ganiziranje Zagrepĉana, naţalost, nije moja, iako bi

moţda mogla i trebala biti, nego je preuzeta od Društva

Zagrepĉana, osnovanog još 1932. godine.

Iako danas (1998.) imamo dva Kluba i jedno Društvo

Zagrepĉana, radije bih se vratio na nekadašnje Društvo

Zagrepĉana otprije šezdeset i šest godina i podsjetio ne

samo na njegove motive, zadaće i zasluge, nego i na

strukturu njegovoga ĉlanstva, kako bi se shvatilo zašto se

o nekadašnjem Društvu Zagrepĉana i danas zna i na nj se

svako malo i danas, nakon tolikih godina, pozivamo, a

zašto se o ovim današnjim trima sliĉnim organizacijama

malo zna i danas, a gdje će se sutra znati!

U nekadašnjem Društvu Zagrepĉana, za razliku od

današnjih, djelovala su, dakle, prva imena iz gospodar-

stva, kulture, umjetnosti, prosvjete i politike, mahom

ljudi od moći i ugleda, koji su htjeli i mogli. Tako iz

Almanaha Društva Zagrepĉana iz 1934. (otud i oni citati

na poĉetku) doznajemo da su meĊu aktivnim ĉlanovima

Društva, uz aktualnog gradonaĉelnika dr. Ivu Krbeka,

bila i dvojica bivših, i to vrlo poznatih i zasluţnih gra-

donaĉelnika - Vjekoslav Heinzel i Janko Holjac. Potom,

prvaci HNK-a Tito Strozzi i Josip Bach, pa knjiţevnici

Slavko Batušić i Nikola Andrić, arhitekti Aurer, Bla-

ţeković, Planić i Prister, te sva sila uglednih odvjetnika,

lijeĉnika, obrtnika, ugostitelja i hotelijera (vlasnici hotela

"Milinov" i zrinjevaĉke kavane "Zagreb", kao i popu-

larnih gostionica Hranilović i Zenić), a tu su i industri-

jalci, direktori najvećih tvrtki, banaka i zavoda, kaptolski

biskupi i drugi.

Za razumijevanje uspješnosti i djelotvornosti nekadaš-

njeg Društva Zagrepĉana, koje je imalo vaţnu zadaću u

ţivotu grada i znaĉajan utjecaj na organiziranje ţivota u

216

njemu, valja napomenuti da mu je na ĉelu, kao predsjed-

nik, bio jedan od najimućnijih i najutjecajnijih ljudi u

gradu - veleindustrijalac i predsjednik Gospodarske ko-

more - Vladimir Arko. A to je otprilike kao kad bi na ĉelu

današnjeg Klubu Zagrepĉana, Kluba starih Zagrepĉana

ili Društva Zagrepĉana bili neki od ovih naših novokom-

poniranih tajkuna. Naravno, potrebno bi bilo da bude i

Zagrepĉanin. U jednoj osobi, dakle, i purger i tajkun? Ka-

ko nam iskustvo i pretvorbena praksa govori, to ne ide

baš jedno s drugim. Ali, tko nam je, prosim, za to kriv?

Naravno, nama, Zagrepĉanima, uvijek je kriv netko

drugi. Drugi su nam krivi i zato što danas imamo tri

Kluba Zagrepĉana, što se meĊusobno ne moţemo sloţiti

i dogovoriti oko jednoga, pa zato u biti nemamo

nijednoga. A nismo još ni nacistu treba li nam Klub

Zagrepĉana ili ne. I, ako mene pitate, ja ću vam, kakti

pravi Zagrepĉanin, smjesta i otvoreno odgovoriti: I treba i

ne treba, i da i ne, kak se zeme, ne!


217

Zagrebaĉki sir na otoku

DogaĊaji koji su se u ovoj priĉi sami posloţili u dra-

maturšku cjelinu svakako bi razveselili autora kad ne bi

bilo rijeĉi o ovim našim, ne baš veselim,

meĊuregionalnim odnosima i antagonizmima, a koji, kao

u pravilu, zapoĉinju ili, bar završavaju sa zagrebaĉkim

purgerima.

Najprije mi, tako, dolaze iz Djeĉjeg programa HRT-a

da pred kamerama za male gledatelje ispriĉam i objasnim

što je to purger, odakle taj izraz i naziv koji se danas, u

ovim našim iskrivljenim odnosima, sasvim krivo

upotrebljava samo za zagrebaĉke purgere, tj. za Zagrep-

ĉane.

Što, dakle, djeci reći više od onoga što o tome kaţe

Klaićev Rjeĉnik stranih rijeĉi. Slušam, tako, samoga sebe

kako teoretiziram na tu uvijek nezahvalnu temu te spo-

minjem njemaĉki izraz za grad, gradinu ili dvorac - burg,

a ĉiji se stanovnici zovu burgeri, purgari ili - u našoj su-

vremenoj varijanti - purgeri. Kod toga pred kamerama

djeci dodajem i svoj mali neduţni komentar kako je ĉa-

sno biti purger, jer podrazumijeva purgerski, tj. gradski (i

graĊanski) sklop razmišljanja i ponašanja, koji samim tim

graĊanina izdvaja od onih koji to nisu. Djeco - slušam

samoga sebe kako ravno u kameru, dakle, izravno djeci,

koja će to gledati, govorim pomalo zavjereniĉki -

ponosite se time što ste purgeri, a što će reći graĊani, i

nastojte da uvijek i u svakoj prigodi svojim vladanjem

opravdate to što ste graĊani...

S malo manje zanesenosti i strasti, naravno, spominjem i

ono drugo, pejorativno znaĉenje rijeĉi purger, a

218

koje ne zaboravlja ni Rjeĉnik stranih rijeĉi, tj. da pod

purgerom ponekad podrazumijevamo i malograĊanin,

sitniĉav ĉovjek.

Nigdje se, meĊutim, ne kaţe kako je purger bahat i

prepotentan, kao što nas Zagrepĉane izvan Zagreba ugla-

vnom vide, doţivljavaju i tituliraju.

Samo nekoliko dana od tog mog TV- teoretiziranja,

dokaz više kako rijeĉi u ţivotu mogu biti jedno, a ţivot

ĉist nekaj drugo. Na svom sam otoku, naime. Na onom za

koji kaţu da je najveći i najzeleniji i kojega su nekoć

nazivali zlatnim otokom (ne znam zašto). Benzinska cr-

pka. Sa sluţbujućim u plavom kombinezonu odavno se

poznajem, izdaleka i srdaĉno (da li?) pozdravljamo se,

poneki put odemo i dalje, pa se ispitujemo za zdravlje ili

kakvo će biti vrijeme, hoće li nevere? I uvijek makar

sluţbeni smiješak s njegove strane. A sada, umjesto uo-

biĉajena smiješka, iz njega bijes i srdţba rigaju kao gust

mastan eurodizel. Šmrk je usmjeren na dvoje mladih

Zagrepĉana s malim djetetom, koji su se lokalnog benzin-

ka drznuli pitati za cigarete, i to dok on upravo završava

smjenu. Dolazim na kraj njegove tirade s crijevom upe-

renim na mladi braĉni par s malim djetetom, tako da

hvatam samo onaj već dobro poznati refren kojim inaĉe

ĉaste nas Zagrepĉane: Vidi ti bahate purgere, što sve oni

sebi umišljaju! Tek kad me ugledao i shvatio da ti mladi

bahati purgeri, koji sebi svašta umišljaju, pa i to da kupe

cigarete, i to dok on obavlja svoju dnevnu primopredaju,

pripadaju mojem društvu, šmugne u svoju kućicu, neu-

godno mu je. Ţao mi je ĉovjeka koji se zbog mene našao

u krajnje delikatnom poloţaju, a nije on kriv što je baš

danas malko više nabrijan na nas purgere.

219

Drugi otoĉki prizor, ovaj put na plaţi. Domaći mulci

pokušavaju se nositi s još hladnim morem, a jedan od

njih, inaĉe iz mojeg otoĉkog susjedstva, pita pajdaša hoće

li zajedno veĉeras pogledati finalnu tekmu za kup. Rijeka

je Rijeka, sve, govori u stranu te dodaje: Hajduk nikad

nisam previše volio, ali danas kad igra s Dinamom, navi-

jamo za bile... Kad me u tom trenutku ugledao, smjesta

potone u vodu. Voda je ledena, ţao mi ga. Znam da nije

kriv. Nogomet je, napokon, samo igra.

Treća slika na mom otoku. Ja u samoposluţivanju s

košarom. Dosta mojih susjeda, mještana. Pozdravljam i

odzdravljam. A kad shvatim kako neki od tih starih do-

brih, poštenih i radinih bodula znakovito zirkaju u naziv

sira što ga uzimam s police, hvatam samoga sebe kako se

opravdavam: A ne, nije to zbog etikete i imena sira, nego

zato što je to jedini svjeţi kravlji sir u trgovini... Nisam

baš siguran da mi vjeruju, a znam da nisu krivi. A nisam,

bome, ni ja kriv što oboţavam svjeţi kravlji sir. A tko je

onda kriv? Moţda proizvoĊaĉ koji je svom kravljem siru

dao tako provokativno ime - Zagrebaĉki sir?!


220

Zagreb izvan Zagreba

Još samo nek mi netko veli da Zagreb poĉinje u Se-

svetama, a završava u Zaprešiću! Malo sutra!

Evo mene danas u Malinskoj na Krku, a ipak sam u

Zagrebu. I to ne zbog onih silnih zagrebaĉkih registracija

i poznatih i nepoznatih Zagrepĉana, koji se tu već hlade

po svojim vilama i apartmanima, nego zbog svoje sjeno-

vite ulice u samom središtu ljetovališta, kojom se s plaţe

vuĉem prema svom ljetnom odmorištu, velebnom kao

forcimer prosjeĉne tajkunare.

Ta moja ulica nosi ime Malinskara Kazimira Ostro-

govića i naravno da biste me mogli zaskoĉiti pitanjem da

kakve sve to veze ima sa Zagrebom? Bome ima i to ne

samo sa Zagrebom nego i sa ovotjednim aktualnim za-

grebaĉkim politiĉkim trenutkom. Dok ĉitam zagrebaĉke

novine koje izvještavaju o primopredaji gradske vlasti

izmeĊu privremenog Vladinog povjerenika i novoizabra-

nog zagrebaĉkog gradonaĉelnika, baš dok se njih dvojica

znoje u Gradskom poglavarstvu na Trgu Stjepana Radića,

ja u hladu Ostrogovićeve snatrim o toj bliskoj vezi

izmeĊu zagrebaĉke primopredaje i mojih mokrih gaća u

Ostro- govićevoj.

RoĊen u Malinskoj, zagrebaĉki arhitekt Kazimir

Ostrogović, naime, projektirao je upravo zgradu Grad-

skog poglavarstva u kojoj se obavlja reĉena

primopredaja. A da stvar bude ljepša, sa sobom sam u

Malinsku ponio ĉistopis intimne povijesti stare

Martinovke, a iz pera, tj. iz šrajbmašine, mojeg starog

novinarskog kolege, nekad poznatog gradskog reportera

Drage Grgeĉa, inaĉe, kako bi se ovdje na Krku moglo

reći, fetivog Trnjanina. Da-

221

nas skoro pa osamdesetogodišnjak, kolega Grgeĉ

proţivio je cijeli ţivot na Martinovki, koja je u njegovoj

mladosti bila puno šire i puno dalje od ove koju danas

znamo - oko kafića Pauk i onog najmrskijeg prostora u

gradu gdje se odlaţu paukirani automobili. I, naravno,

sasvim je drugaĉije izgledala. Martinovka i cijelo

današnje Trnje - livade, šodergrabe, otvoreni potoci i

male drvene ili zidane sirotinjske bajtice, ali u kojima se,

kako nekadašnji gradski reporter zapisuje, bogato ţivjelo,

unatoĉ svemu.

Zgrada Gradske vijećnice, tj. Gradskog poglavarstva,

izrasla je na negdašnjem holcplacu s drvenim barakama

Tvornice turpija. Gradnja Ostrogovićeve Gradske vi-

jećnice trajala je dvije godine, a vrata je otvorila 1958.,

kad se grad već masovno poĉinje seliti juţno od ţelje-

zniĉke pruge na Grgecovu Martinovku. A zahvaljujući

upravo nekadašnjem gradskom reporteru s Martinovke

doznajemo kako je Gradska vijećnica sagraĊena u naj-

bliţem susjedstvu nogometnih igrališta nekad slavnih

zagrebaĉkih klubova GraĊanskog (sada je na mjestu

igrališta zgrada HEP-a) i Concordije, te toĉno preko puta

isto tako popularnog trkališta i klizališta Miramare.

Otvorenje ovakve velebne zgrade na ledinama bio je,

naravno, dogaĊaj ne samo za stare Trnjane i Grgecovu

Martinovku nego i za cijeli Zagreb tih kasnih pedesetih:

Usred ureĊenog perivoja pojavila se ta po ljepoti i veli-

ĉajnosti više nego privlaĉna zgrada, središnja gradska

uprava s ĉetiri stotine sluţbenika i mnoštvom graĊana

koji sada ovamo hametice dolaze obaviti svoje upravne

poslove. Palaĉa Gradske skupštine postala je novi pravi

gradski stoţer, ali i prvi dojmljivi pokazatelj da se grad

nezaustavljivo seli prema jugu.

222

Kako je preko štreke Grad zakoraknuo odmah sa svo-

jom gradskom upravom, Trnje je smjesta pretvoreno u

najveće gradsko gradilište. U najbliţem susjedstvu rastu

dvije za ono doba baš - kako Grgeĉ kaţe - veliĉajne zgra-

de, deseterokatnice, obje u Miramarskoj, na broju 13 i 15.

a obje je projektirao, opet, Malinskar Kazimir Ostro-

gović, za kojega iz ovog zanimljivog Grgecova reporter-

skog svjedoĉanstva doznajem da je bio i gradski od-

bornik, tj. zastupnik, kao, eto, i moja malenkost koja na

ljetnom suncu vikendaški planduje (do zasjedanja Grad-

ske skupštine idući tjedan) u ulici njegova imena u Ma-

linskoj. Ali, da me ubijete ne znam gdje je u Zagrebu

Ostrogovićeva, a što nije ni vaţno. Vaţno da znam gdje

je Ostrogovićeva u njegovoj rodnoj Malinskoj i što je taj

ĉasni Malinskar kao arhitekt i zagrebaĉki gradski zastup-

nik napravio za grad u kojem je upravo obavljena smjena

gradske vlasti.

P.s. Upozoravam deţurnog urednika da kolumnu ne

objavi samo u zagrebaĉkom izdanju, jer Zagreb, kao što

rekoh, ne poĉinje i ne završava u Zagrebu!


223

"Zagreb-parking"

Kad bih vas sada, dragi ĉitatelji, pozvao na ĉvenk, su-

dar ili spoj, pitam vas gdje da se naĊemo? Na Špici? Pa

tko se, molim vas, na Špici još sastaje?! Koliko god je ne-

kad bila popularna, Špica je sada samo uspomena i nos-

talgija. Prošo rok trajanja.

Kao što je odavno već zaboravljeno da su se predratni

Zagrepĉani sastajali pod repom. A malo tko i zna da su se

naši stari GornjograĊani, purgeri, ali i plemenitaši,

nalazili najprije na Sjevernoj, a potom na Juţnoj prome-

nadi, te da je širenjem grada u njegovo podbreţje na Zri-

njevcu stvorena nova promenada iliti korzo. Zrinjevac je,

ako niste znali, bio mjestom sastajanja i viĊenja, pa i do-

gaĊanja (Muziĉki paviljon, vrlo popularna kavana "Za-

greb" s ljetnom terasom ispod zrinjevaĉkih platana itd.), i

to sve do kraja rata, kad je s onim velikim prevratom i

preokretom Zagreb zapljusnuo novi veliki val došljaka,

dojdeka i dotepenaca, kako vam drago, a meĊu inima i

Dalmatinaca koji su smjesta udarili Ċir na tadašnjem Trgu

Republike. Zahvaljući upravo Dalmatincima, roĊena je

Špica, budući da su oni donijeli sa sobom naviku šetanja

u smjeru istok - zapad, a ne sjever - jug, jer na jugu je,

naravno, more. A na Špici je jug, ako ne baš Split ili

Šibenik, ali barem - "Dubrovnik"!

Gdje da se, dakle, sada naĊemo?

Zbilja, gdje se danas Zagrepĉani sastaju? Gdje je

gradsko okupljalište, gdje je dnevni boravak grada? Gdje

su današnje promenade, korza i špice?

224

Nadam se da neću pogriješiti ako vas pozovem da se

naĊemo na - parkingu! Pa, ĉak ako vas i ne pozovem,

budite sigurni da ćemo se prije ili kasnije najednom od

gradskih parkirališta naći. Ne znam koliko su tom naj-

novijem trendu gradskoga okupljanja na parkiralištima u

postocima pridonijeli ovi najnoviji dojdeki, ali ĉinjenica

je da je posljednji val, u vrijeme domovinskog rata i na-

kon njega, za razliku od onog nakon svjetskog rata, u

Zagreb umarširao u automobilu! A kako se i oni koji su

došli, kao i mi koje su tu našli, iz automobila uglavnom

skidamo samo na prvom parkingu, prisiljeni smo dijeliti

zajedniĉku sudbinu beskrajno dugog ĉekanja i druţenja -

na parkiralištu.

Parkiralište je, dakle, nova špica i promenada, nova

urbana pozornica i gradska svakodnevnica sa svojim gla-

vnim i sporednim ulogama. To je najveća otvorena gale-

rija likova. Krenemo li samo od slova P - kao parking,

nabrajanju nema kraja. Tu su, dakle, provincijalci i

purgeri, podobnici i protivnici, panduri i probisvjeti,

pede- veovci i poreznici, parajlije i penzići,

pretvorbenjaci i pretvoreni, profiteri i profesori, papci i

pederi, posvećeni i posrani...

A tu su, naravno, i pauci.

Tema, ideja, priĉa, sudbina, slika, prizora, traĉeva i vi-

ceva pogodnih za kolumnu, u svakom sluĉaju, više je

nego parkirališnih mjesta! A kako se parkiramo i

protivno zabranama i izvan za to odreĊenih mjesta, kako

svoje tutaĉe uguravamo i u kućne veţe i u svoje i tuĊe

vene, i ţivce, parking je kudikamo više od parkinga. On

je naša urbana stvarnost. I moje je, dakle, da se pretvorim

u pauka koji neprestano pikira i pronalazi nove ţrtve, pa

otud i naslov kolumne - "Zagreb-parking".

225

Još jedino moram riješiti s direktorom "Zagreb-park-

inga" (Mato Kreljević). Ali lako meni s njim. Godinama

se znamo, a poznajemo se tako dobro da se meĊusobno

ĉastimo kavama i vicevima. On meni priĉa viceve o Her-

cegovcima, a ja njemu o Zagrepĉanima. On meni zna reći

kako je lijepo što u meni ima svog Zagrepĉanina, a meni

je isto tako lijepo što ja u njemu imam svog Hercegovca.

I dok se tako zezamo na vlastiti raĉun, neki nam

ozbiljniji, i u tom pogledu svakako upućeniji, vele da smo

na dobrom putu. Jer, kako danas stvari stoje, sve je

vaţnije da svatko od nas - ima svoga! I to, naravno, ne

samo na parkingu...

„Jutranji list“, 1998.

226

Sve bih ja njih pod "Crvenu lampu"

Da prošli tjedan nije bilo TV Foruma, tematski posve-

ćenog korupciji, mi bismo još i danas ţivjeli u mraku i

neznanju, pa tako ne bismo ni slutili kaj je to korupcija i

organizirani kriminal. Je li to jedna te ista stvar ili ĉist

odvojeno, svako za sebe. Tako je jedan gledatelj u svom

telefonskom javljanju predbacio jednom od nazoĉnih re-

sornih ministara, kako on, ministar, nema baš preveć in-

formacija o toj temi, i kako se njemu, obiĉnom graĊani-

nu, nakon svega, ĉini da se sva ona silna lova, puste mili-

jarde koje su u bivšem reţimu opljaĉkane od naroda i is-

parile širom svijeta, raĉunajući i neke otoke, nikad više

neće vratiti i kako svi skupa moţemo pisati kući propalo

je. I to, bome, usprkos predizbornim obećanjima današnje

vlasti da će sav novac, ilegalno iznijet van, biti vraćen.

Sve do posljednje kune, navodno. Meni su, moram

odmah reći, takva obećanja u predizbornoj kampanji bila

malo vjerojatna, jer i Magda paprenjarka iz Šenoina Zla-

tareva zlata zna da uopće nije rijeĉ o kunama, nego o

mnogo ĉvršćim svjetskim valutama.

O tom potom, kuna, dolar, marka, franak, lova je lova.

Pogotovo ako se zna ĉija je, ali se zato još do danas ne

zna, a po svemu sudeći, nikad se i ne bu znalo, gdje je.

Onda nam je jedan od nazoĉnih resornih ministara, kroz

svoj šarmantan smiješak, napokon otkrio kako korupcija i

organizirani kriminal ipak idu ruku pod ruku i kako

korupciju nije samo tako lako otkriti, jer da biste je otkrili

227

morate nekoga uloviti na djelu, tj. doslovno ga uhvatiti s

rukom u tuĊem dţepu. Kao, hoće reći, poĉinitelja moraš

uhvatiti in flagranti, otprilike isto kao što nesretni muţ

svoju nevjernu ţenu ne moţe optuţiti za nevjeru sve dok

istu, svoju ţenu, ne uhvati u krevetu s drugim, bez obzira

zateĉe li je u poloţaju ispod ili iznad. Jer i tu, navodno,

ima olakotnih okolnosti. A kako su korupcija i ţena istog

roda, ponekad, naravno ne uvijek, mogu sluţiti i ista pra-

vila ponašanja. Sumnjaš, a ipak s njima ţiviš. Uostalom,

prisjetimo se Berkovićeva junaka u filmu Ljubavna pisma

s predumišljajem, koji okolo slini kako ga ţena vara, iako

za to nema materijalnih dokaza, a na što mu prijatelj

filozofski veli kako se mora odluĉiti hoće li on ţivjeti sa

ţenom ili s istinom.

A da smo mi ipak odluĉili prekinuti tu neizvjesnost i

svima, pogotovo onima kojih se to tiĉe, dati do znanja da

ne ţelimo više igrati prevarene muţeve i da ţelimo stati

na kraj korupciji, a koja se već godinama, poput biljke

penjaĉice, penje sve od rodilišta, vrtića, škole i faksa, pa

do groblja i najviše politike. O tome na svoj naĉin govori

i reĉena prošlotjedna TV emisija, a u kojoj se, meĊu os-

talim gostima, zagonetno smješkao sad već medijski naj-

eksponiraniji sudac istraţitelj Radovan Ortynski. Zahva-

ljujući upravo tom hrabrom i struĉnom ĉovjeku, imamo i

ovo aktualno športsko suĊenje navodnoj zloĉinaĉkoj

grupi, a koju optuţnica tereti, kako to već s organiziranim

kriminalom i korupcijom biva, za povezanost s pojedin-

cima iz najviših politiĉkih krugova bivše vlasti.

Budući da gospodina Ortynskog, koji bi se ubuduće

trebao aktivirati u posebnom Odjelu za suzbijanje orga-

niziranog kriminala, i osobno znam i kako mi je poznato

da je kao pravi Zagrepĉanin zaljubljen u Zagreb i njego

228

vu povijest, siguran sam da mu je poznato kaj je to u za-

grebaĉkom ţargonu "Crvena lampa". I siguran sam kako

je, skupljajući dokazni materijal protiv tzv. zloĉinaĉke

grupe, u sebi ponavljao staru purgersku krilaticu Sve bum

ja njih pod 'Crvenu lampu'.

A kako je sve u zraku (a ponešto i u privatnim arhi-

vama), tako se i meni, pišući ovu kolumnu, odnekud na

stolu našao stari poţutjeli list zagrebaĉkih "Novosti," a u

kojima dominira naslov U svjetlu 'Crvene lampe', pa eto i

nekoliko štikleca od prije osamdeset godina. Dok dio

tadašnjih Zagrepĉana naveĉer ide u HNK na predstavu

Boris Godunov pod ravnanjem Krešimira Baranovića,

drugi idu u ubavi vrt Svratišta Janje u Nikolićevoj, gdje

koncertira Veliki orkestar Music-Halla, ili vrijeme krate

ameriĉkim kriminalistiĉkom filmom Mrtvaĉevo oko u

"Metropolu". Dotle policija pod "Crvenu lampu", tj. u

hapsanu, dovodi nekog Stjepana Maĉeka, već više puta

kaţnjavanog, ovaj put zbog izgreda s noţem u kavani

Stara Hrvatska u Tkalĉićevoj, potom radnicu Rozitu

Vuković iz Crnog Puta koja provaljuje u stan svog

nevjernog ljubavnika na Zavrtnici kako bi se obraĉunata s

njegovom prileţnicom Francikom Kecur, pa sluţavku

Paulu Vugrinec, koja je, navodno, okrala svog

poslodavca Ivana Berića, puškara 8. konjiĉkog puka. A

evo i jednog krupnijeg sluĉaja, koji bi se današnjim

rjeĉnikom mogao nazvati pokušaj korupcije ili

reketarenja. Dolijao je, naime, neki Stevo Vuĉertinac,

zagrebaĉki financ, koji je u tvrtku Vladimira Mandukića

došao pobrati enormno visoki porez od 2.000.000 dinara,

a koje će gospodin financ oprostiti ako vlasnik tvrtke iz

Nikolićeve ulice onako ispod stola da 2.000 dinara.

Vlasnik je mito financu spremno isplatio, te je cijeli

sluĉaj prijavio policiji.

229

U neĉemu se, dakle, ipak moţemo usporeĊivati sa sta-

rim Zagrepĉanima. Ĉak i novinski komentar iz 1923. kao

da nam je odnekud poznat: Zagrebaĉko puĉanstvo se

poslije rata udvostruĉilo, a kriminalitet i pravni sporovi

se silno umnoţili, pa je tako posve razumljivo da umanjen

broj sudaca ne moţe nikako savladati ovako ogroman

materijal...


230

Srećko koji nema sreće

Imaš cigaretu?

Iza tog uliĉnog pitanja ispruţena je ruka i mlad

ĉovjek, koji ni kriv ni duţan, u svojim prnjama od torbi i

naprt- njaĉa na svojim krhkim neishranjenim plećima, u

svom jedva ĉujnom mucavom izgovoru, u suludo

plamtećem pogledu i nekontroliranom i odsutnom

smiješku, nosi svo prokletstvo rata i svoje sudbine u

njemu.

Srećko S. je jedno nesretno zagrebaĉko djetinjstvo,

izraslo na zelenim zagrebaĉkim podsljemenskim

bregima, a nesreća nije u tome što je plod mješovitog

braka, jer takvi brakovi nisu nesreća ili barem ne bi

smjeli biti, sami po sebi. Nesreća je Srećkova što je rano

ostao bez majke, roĊene u staroj zagrebaĉkoj katoliĉkoj

obitelji. Oni bliski toj obitelji sjećaju se kako se mali

šutljivi prvoškolac Srećko u kući nakon pogreba svoje

mame zavukao pod stol, krcat vinskim kupicama i

kolaĉima, kako karmine obiĉno izgledaju, i neopaţen tu

ostao cijelu veĉer, satima drugujući samo s prijetećim

nogama odraslih. Ni nakon što su se i posljednje odrasle

noge izvukle iz njegovog skrovišta pod stolom, dijete se

nije dalo izvući, u svojoj velikoj boli i nesreći zbog

gubitka majke, spremno tu, valjda, zauvijek i ostati. Otac

je nesretnog djeĉaka morao na silu izvlaĉiti.

Hrvatski Srbin, pravoslavac, a što sam po sebi ne bi

bio osobito vaţan podatak da u meĊuvremenu nije došlo

do najprije raspuknuća jedinstvene drţave s tzv. brat-

stvom i jedinstvom, pa do srpske agresije i hrvatskog

oslo-

231

bodilaĉkog rata, u kojem su upravo takve podjele i svrsta-

vanja za sobom ostavile sudbine sliĉne ovoj Srećkovoj.

Srećkov otac Marko S. ranih sedamdesetih priţenio se

u staru zagrebaĉku podsljemensku obitelj. U novosklo-

pljenoj braĉnoj zajednici, doduše, nije bili previše

idiliĉno, ali ni nacionalne ili vjerske razlike, kao što bi se

oĉekivalo, nisu dolazile do izraţaja. Štoviše, taj plahi,

malko usporeni, trapavi i dobroćudni nekvalificirani

transportni radnik, bez pogovora je pristao vjenĉati se u

katoliĉkoj crkvi, a svog Srećka niĉim nije sprjeĉavao ili

obeshrabrivao u katoliĉkom odgoju što mu ga je

nametnula majka. Jedina razlika koja bi u kući dolazila

do izraţaja bio je govor, potom kuhinja, navike, obiĉaji i

općenito razlike u mentalitetu izmeĊu zapadne Slavonije,

odakle ţenik dolazi, i prigorskog kraja, u koji se priţenio.

Istini za volju, Marko S. je rijetki kupac koji u najbliţem

kiosku redovito kupuje beogradski "Sport", umjesto

"Sportskih novosti", potajice navija za Zvezdu, ali

istodobno Srećku ne brani da se s uliĉnom škvadrom

ispuše skandirajući maksimirskim plavima. Isprva bi

Slavonac, kako su ga u susjedstvu najĉešće oslovljavali,

popio malo, pa sve više posezao za ĉašom, a sve manje

radio i privreĊivao, tako da je kredit za dvoetaţnu

neoţbukanu kuću pod krovom pomalo već dolazio u

pitanje. A financijske su teškoće sada novi povod za

odlazak u obliţnji dućan po pivo, a kad bi više popio,

više bi srbovao, a kad je buknuo rat, njegovo, koliko

alkoholno, toliko nacionalno, pijanstvo sve je više

uzimalo maha. Navodno se jednom prigodom u dućanu, u

kojem se opskrbljivao pivom iskljuĉivo Daruvarske

pivovare, usudio nekolicini susjeda, koji su ga otprije

sumnjiĉili, zaprijetiti: Ovo je Srbija! Vidjet ćete kad vam

Šešelj doĊe! Kratko nakon tog javnog ispada, zajed-

232

no sa sinovima Srećkom i pet godina mlaĊim Milivojem

zdimio je s brijega, a prije nego što je zauvijek otišao k

svojima u Slavoniju, prodao je nedovršenu kuću. Malo-

ljetnim je sinovima, navodno, s rukom na buĊelaru, sve-

ĉano obećao kako više nikad u ţivotu neće morati raditi.

Mali Milivoj, naravno, nije razumio, dok je Srećko, koji

je već imao diplomu šegrtske autolimarske škole i sla-

bašne radne navike, oĉevo obećanje doslovno shvatio, pa

se u novoj sredini, u oĉevoj tzv. Krajini, niĉeg nije htio

prihvaćati, nego je dangubio, pušio i ispijao kavu za

kavom, malo jeo, a u meĊuvremenu se izduţio, ali i

stanjio, a sve vrijeme šutio, bez prijatelja ili bilo koga

svog, zakopĉan u svoje misli i svoje tajne, vezane

uglavnom uz svoj pitomi podsljemenski brijeg, gdje je

pod humkom ostala njegova nepreţaljena mama. I,

naravno, lijepo prostrano dvorište s nedovršenom kućom,

koju je otac prodao i u meĊuvremenu je zarajtao i zapio.

Okolo se pucalo, ljudi su ostajali bez kuća, bez najmilijih,

gubili ţivote i ţivce, a on kao da nema više što izgubiti,

tako se osjećao, osamljen i napušten, ostavivši svoj ţivot

u navodnom ustaškom Zagrebu. Sa zagrebaĉkim slikama

je ustajao i lijegao, da bi uskoro, umjesto u Zagrebu, s

ocem i mlaĊim bratom Milivojem završio u Novom

Beogradu, u nekom nazovi komfornom stanĉiću, a potom

u nekoj staroj bolnici u kojoj su ga dva mjeseca kljukali

nekakvim tabletama za smirenje, lako se nikad nije uspio

dokraja smiriti, bio je prividno miran kad je prešao crtu

tzv. Krajine i vratio se u Zagreb rodbini svoje pokojne

majke. Tu su mu pomogli pribaviti (sada je već

punoljetan) hrvatske dokumente, pa je s njima otišao

prijaviti se za sluţenje vojnoga roka, koji će kasnije i

odsluţiti u Puli, u poznatoj staroj vojarni na Stoji. A kad

se vratio iz hrvatske vojske, fiziĉki i psihi-

233

ĉki kolko-tolko oporavljen, vraća se najprije maminoj

rodbini u Zagreb, pa oĉevoj u Daruvar, malo je tu, malo

tamo, a ponajviše je sam sa sobom, ustrašen ţivotom u

kojem svi oko njega nešto rade pokušavajući zaboraviti

rat. A on jednostavno nije naviknut na bilo kakav rad, na

obveze i odgovornosti, napušten je od svih (ne zna ĉak ni

gdje mu je otac ni mlaĊi brat) i prepušten ulici, neispa-

van, neopran, ušljiv, oronuo, noseći sa sobom u tim svo-

jim prnjama od naprtnjaĉa i torbi cijeli svoj ţivot i sud-

binu, koja mu je, eto, zauvijek okrenula leĊa. I još mu se

narugala, dajući mu ime Srećko...


234

Povijest jedne bolesti

Petak, 15. studenoga - Kavanska ventilacija vuĉe i

sauga kao luda, a ipak mi smeta dim. Smeta mi, ako ni

zbog ĉega drugoga, a ono zbog dr. Bride. Dim mi sam

pred oĉima formira tu sliku otprije mjesec dana i nikako

da je se riješim, a teško da ću je se ikad i riješiti. Isto tako

kao što će biti teško riješiti se i dijagnoze koja uz nju ide,

kao potpis pod sliku.

Dr. Brida s Klinike za srce i krvne ţile KBC-a Rebro

nikad, naime, nije bio u mojoj kavani. Zato sam ja sada u

njegovoj sobi, iako bih radije bio u kavani. Mislim na

kavansko društvo - Seneku, Buru i Reljića. I na konobara

Dragu. Doktor Brida, naravno, misli na mene i na moj

nalaz što ga drţi pred sobom na stolu.

Dr. Vojtek Brida je mladi naoĉit bradonja,

podrijetlom Ĉeh, roĊen u Jelsi na Hvaru. Ulijeva

povjerenje. Upravo ozbiljno prouĉava moj nalaz

ergometrije, koji je - zajedno sa mnom! - iz prizemlja na

kat donijela sestra Darin- ka. Gleda malo nalaz, malo

mene i, netom što zausti, prekidam ga:

- Pogleĉte, doktore, kroz prozor!

Doktor pogleda van, pa se zagleda u mene. Oĉito ne

shvaća što je pjesnik htio reći. Ili misli da mi uz njegovu

pomoć oĉito treba i pomoć njegovih bolniĉkih kolega psi-

hijatara!

- To vrijeme!

- A to. I?

- I ništa. Hoću samo reći kako u lošem filmu i u lošoj

literaturi u trenutku kad glavnom junaku priopćavaju lošu

235

vijest, obvezno mora biti olovnosivo nebo i mora

mrmoriti sitna i hladna kiša. Kao i sada, u ovom mojem,

oĉito lošem, filmu!

- Ne treba opet pretjerivati - obazrivo će doktor.

- Angina pectoris i nije najgora stvar koja vas je mogla

zadesiti. Ima i gorih!

Slijedi, naravno, doktorovo obrazloţenje. Kao s tom

se bolešću moţe i poţivjeti. Samo, naravno, obvezno mi-

jenjati naĉin ţivota. Što više se kretati po svjeţem zraku,

a što manje sjediti u zadimljenoj kavani. I promijeniti

prehranu. Zauvijek izbaciti jaku i masnu hranu, zaĉine. I

što manje kave, a s pušenjem je svršeno.

- I molim vas da to shvatite ozbiljno - ozbiljno će dok-

tor.

Naravno da sam ozbiljan. Otišao sam u kavanu gdje

su me ĉekali Seneka, Bura i Reljić. Od konobara Drage

naruĉio sam kavu, a dok ĉekam kavu, napunim lulu. Dr.

Brida mi i tako nije rekao da s novim ţivotom moram

zapoĉeti odmah, danas. A danas je i bez toga loš dan s

olovnosivim nebom i sitnom hladnom kišom koja sve

vrijeme dosadno mrmori... Kao u lošem filmu i u lošoj li-

teraturi. Vrijeme je, dakle, da se izmisli nešto bolje. Ali, u

tome mi dr. Brida ne moţe pomoći. To moram sam.

Upravo to sada i ĉinim. Izmišljam, eto, dim kojeg go-

tovo i nema, a iz dima kojega gotovo i nema izranja mi

pred oĉima dr. Brida kao duh ili, moţda, vlastita savjest.

Moram, znaĉi, promijeniti makar dim, ako već ne mogu

ţivot!

Subota, 16. Studenoga - Vani je šmrkavo predveĉerje.

U kavani isto šmrkavo, tek dva stola zaposjednuta na

galeriji i jedan u prizemlju, ne raĉunajući i moj za kojim

sam sam, šmrkav i bolestan. U dţepu meĊu prstima okre

236

ćem boĉicu s nitroglicerinom. Jasno mi je da te sitne

brzodjelujuće tablete nisu lijek, ali u krajnjoj nuţdi - je-

dnostavno nemreš bez njih! Kao i narkić bez haša. Tu

smo negdje.

A tu smo, u kavani, Boţo Kovaĉević i ja. Osobno se

ne poznajemo, ali se prepoznajemo i jedan drugoga

izdaleka ĉastimo kimanjem glave i kratkim kurtoaznim

osmijehom. Moj osmijeh ĉak i nije kurtoazan; hvatam

samoga sebe kako se smijuljim nad uokvirenim prizorom

u kutu kavane. Moj gost, poznati saborski zastupnik i

jedan od lidera HSLS-a, u društvu mlaĊeg, naoĉitog

cvikeraša, sjedi naime toĉno ispod povećeg i posljednjeg

okvira na zidu sa zagrebaĉkim gradonaĉelnicima. U

zajedniĉkom su okviru svih petero izabranih, a ne

potvrĊenih, i obratno, a meĊu njima su, naravno, i

ĉetvorica Kovaĉevićevih stranaĉkih kolega, i to redom

kako ih je Gradska skupština izabrala - dr. Goran Granić,

Jozo Radoš, Ivan Škrabalo i Draţen Budiša. Kako je

meĊu njima i gospoĊa Marina Matulović-Dropulić, kao

imenovana gradonaĉelnica, ta bi se skupna slika s damom

u ovom našem aktualnom dnevnopolitiĉkom ţargonu

mogla nazvati i zagrebaĉkom krizom.

Na Cvjetni trg s nitroglicerinom

U šmrkavu zagrebaĉku veĉer izlazim s kišobranom i

nitroglicerinom. Moram na vrijeme stići na Cvjetni trg,

gdje bi se trebao ukljuĉiti u izravni TV prijenos Zagre-

baĉke panorame. Vuĉem se kao prebijeni stari maĉak.

Valjda ću stići. Moram. Danas je Dan Zagreba!

Na Cvjetnom uglavnom mlaĊi svijet. Rockerski bend

na bini proizvodi zvuk od kojeg se trese loše poploĉeni

237

pod preureĊenoga Preradovićeva trga. Televizijska vodi-

teljica zove se Nensi. Nensi me doĉekuje s iskrenim mla-

denaĉkim širokim osmijehom. Sitna ali srĉana, zagreba-

ĉka puca Nensi za svaki sluĉaj pita me kako sam i, na-

pokon, jesam li spreman, jer svaki ĉas trebamo krenuti

uţivo. Velim joj da sam odavna spreman, još otprije rata,

onog svjetskog, naravno, i da sam sasvim O.K.

- Nensi, budi mirna, rekoh, upravo sam uzeo nitro-

glicerin.

Nensi me podari još jednim iskrenim osmijehom. Oĉi-

to me u toj halabuci nije ĉula ili misli da se zajebavam.

Kasnije naveĉer u kavani gosti me salijeću i potanko

obavještavaju kako su me gledali na TV. Jedan mi zna-

nac, dapaĉe, veli kako je baš zbog toga, zbog TV prije-

nosa s Preradovićeva trga i mojeg sudjelovanja u njemu,

u moju kavanu veĉeras i navratio. Da mi ĉestita. I da me

podrţi i nadopuni, ako treba. Jer, da smo mi, Zagrepĉani,

zbilja bili i ostali zajebani. U bivšem reţimu su nam

nabili brnjice na njušku, a na ĉelo prilijepili flaster i

etiketu nacionalista i separatista, a i inaĉe smo, već po

roĊenju, narodni neprijatelji, tj. purgeri!

Tak je bilo prije, u onom nenarodnom reţimu - pod-

sjeća me moj znanac i vršnjak, pa nastavlja: - A gleĉ ti

ovo sad! Kao da se niš nije promijenilo. Purger je i dalje

proskribirana ili u najmanju ruku posprdna rijeĉ. I to ne

samo po Klaićevom Rjeĉniku stranih rijeĉi. .Geni se

samo pedeset kilometara od Zagreba prema jugu ili is-

toku, odmah nas poprijeko gledaju i rugaju se, kao vidi

purgera! A i tu, kod nas doma, usred Zagreba, umjesto da

su sretni kaj smo ih uopće primili, ovi silni dojdeki, ovi

razni vukojebići koji su u Zagreb doplazili iz.svojih

vukojebina, ĉak i oni od nas koji bi ovdje morali biti kuš,

238

ĉak se i oni od nas domorodaca, purgera, ili distanciraju

ili nam se, zasad još potajice, iza leĊa, rugaju i smiju. A

imaju i praf! Sami smo si krivi. I baš si praf ono veĉeras

na TV rekel kako, umjesto sveĉarskoga štimun- ga i

sveĉane sjednice Gradske skupštine s podjelom Nagrada

grada Zagreba, kao što bi se na dan Zagreba šika- lo, mi

imamo - kaj? Zagrebaĉku krizu! Je, dobro si im odbrusil,

svaka ĉast, i hvala.

Eto, kaj ti je nitroglicerin! I ovaj put mi je pomogao.

Nije lijek, ali nakratko moţe pomoći. Kao haš. Samo, da

se ne naviknem...

Prepoznat u tramvaju

Ponedjeljak, 18. Studenoga - Idem na pogreb, a već

kasnim. Nije valjda teško objasniti zašto na pogrebe obi-

ĉno kasnimo! A kao za inat još mi se ispred auta, parkira-

nog u Kurelĉevoj, isprijeĉio nekakav kamionet s

natpisom firme nekog svemirskog imena. A i šofer se

negdje u sVemitu izgubio. Ne preostaje mi dakle ništa,

osim na Mirogoj - tramvajem.

Iako sam se tramvajem navozao cijelo djetinjstvo i

mladost, malko mi je neobiĉno, da ne kaţem nelagodno,

da na tramvajskoj stanici zajedno s ostalim putnicima

išĉekujem tramvaj. Nasreću, meĊutim, ne ĉekam dugo, a

i na moje veliko zadovoljstvo, nakon tolikih godina kako

se tramvajem ne vozim, naš stari zagrebaĉki tren smjesta

prepoznajem! I s velikim olakšanjem otkrivam kako do

Zvijezde i nadalje vozi ĉetrtiaestica i kako je, Zaĉudo,

ostala plava.

I tako u plavu ĉetrnaesticu ulazim u plavom odijelu

(crnoga naţalost nemam), tamnoplavoj kravati (ni kra-

239

vatu nemam crnu), siguran da ću do Mirogoja, kad se ima

u vidu ova naša nesnosna gradska gungula i krkljanacj

tramvajem stići još i prije nego da sam krenuo autom,

lako, rekoh, na toj se relaciji nikad ne bi trebalo ţuriti.

No, sad još i ne znam koliko ta tramvajska guţva košta,

tj. koliko je sada karta? Diskretno se prikradam vozaĉu,

budući da to i neki drugi putnici rade, premda ne baš di-

skretno, te ga srameţljivo pitam:

- Koliko?

Posljednji sam se put, naime, tramvajem vozio kad su

karte još prodavali kondukteri, a ne vozaĉi, i kad karta

nije najĉešće koštala ništa jer smo se švercali. Ali to je

bilo u onom reţimu, kad smo svi bili šverceri, a sada su,

hvala Bogu, samo neki! Sada mi ne pada na pamet da se

švercam, jer zamislite da me vide moji gosti, pomislili bi

kako nije u redu da njima kave redovno naplaćujem, a

sam tramvaj ne plaćam! Sad više vozaĉa i ne pitam za

cijenu tramvajske karte, nego mu samo tutnem cenera.

Nadam se da više ne košta. Tramvajac, neki mlaĊi brko-

nja, novĉanicu uzima i preko nje me odmjeri. Ovako od-

jeven, u tamnoplavom sakou i s tamnoplavom kravatom,

oĉito sam mu sumnjiv. Ili ga na nekog ili na nešto pod-

sjećam.

- Ako ste saborski zastupnik - veli mi brko - onda ne

plaćate ništa.

- Pa, sad... - rekoh zbunjeno

- Poznati ste mi s televizije.

- Ma nemojte!

- Da niste vi onaj... od dr. Mate Granica brat?

- Ako mislite na Gorana Granica, gradonaĉelnika

Zagreba, onda to nisam ja. On je ipak mlaĊi od mene,

iako srno jednako ćelavi.

240

- A, jel'te, taj Granić je gradonaĉelnik? Nisam znao.

- Pa sad, to vjerojatno ni on više ne zna!

Tramvajac me jednim okom škilji pa nastavi s poga-

Ċanjem:

- Znam. Vi ste Stjepan Radić!

- Nisam ni Stjepan Radić ni Vladko Maĉek!

- Pankretić sigurno niste?

- Sigurno. On je pametniji od mene.

- A ni Vice Vukojević, naravno, niste.

- lako mi je Vukojević po godinama najbliţi. Ali

samo po godinama!

- Pa koji ste onda?

- Chris Cviić - laneni ime prvog ćelavca kojega sam

se sjetio.

- Onaj komentator iz Londona? E, da ste vi on, onda

biste odmah dţentlmenski platili svoju kartu.

- Pa to, ĉovjeĉe, cijelo vrijeme i pokušavam! Samo

vi ste odluĉili da ja nisam dţentlmen, nego saborski

zastupnik!

Ĉovjeku je neugodno, pa brţe-bolje iz karneta istrgne

kartu i doda mi je zajedno s kusurom. Još me par puta do

Zvijezde preko oka poškicao, a onda se još jednom dr-

znuo upitati:

- A, jel'te, niste mi rekli koji ste? Odnekud ste mi

poznati.

- Zagrepĉanin. Istina je da smo danas u Zagrebu ri-

jetki, ali tu i tam se još poneki naĊe - rekoh mu izlazeći

na Zvijezdi, sada već u brizi da ne stignem na vrijeme do

Mirogoja, gdje upravo još jednog Zagrepĉanina poka-

paju.

241

Stojedinici kolektivna petica!

Srijeda, 20. studenoga - U kavani se radio ne sluša.

Puštaju se samo kazete, i to uglavnom laganica, od

klasike i jazza do vjeĉnih melodija i rock'n rolla. Zato

radio slušam u autu i doma.

Danas (i ne samo danas) svi slušamo Stojedinicu. Sa

zadovoljstvom slušam masovnu podršku zagrebaĉkom

radiju, kojem je Vijeće za telekomunikacije, a da valjda

ni samo ne zna zašto (ili ipak zna!), oduzelo frekvenciju,

dodijelivši je - vidi ovo! - istom, samo malko drugaĉijem

radiju! Obiĉni graĊani, intelektualci, umjetnici, poslovni

ljudi, novinari raznih redakcija i politiĉari raznih opre-

djeljenja, ministri i ostali visoki drţavni duţnosnici - svi

redom daju potporu.

Imam potrebu i sam se javiti Stojedinici. Razmišljam

naglas, a doma moje cure skoĉe u znak podrške mojem

glasnom razmišljanju. Ţena je, naravno, protiv. Veli da

koji će mi vrag to uplitanje, da kaj mi je došlo da se pod

stare dane (vidi ovo: ĉak i vrijeĊa!) sada bavim

politikom, jer nikad se politikom nisam bavil itd. Kad bi

to što se upravo dogaĊa sa Stojedinicom bila samo

politika - nikom ništ! Kad bi to bilo stranĉarenje i sukob

na relaciji pozicija i opozicija - nikom ništ! Nek se vrti i

bez mene. Niti sam se politikom bavio, niti ću se baviti.

Ali ovo je, moja gospodo, više od politike, dapaĉe, pupo

više, šire i vaţnije. Ovo je sukob kamena i asfalta,

ruralnog i urbanog elementa, civilizacijski sukob! O tom

sukobu i njegovu ishodu, naposljetku, ovisi naša daljnja

sudbina i naše mjesto u Europi... Pišite!, velim kćerima;

Stojedinici podrška i prijateljski zviţduk s Bukovca!

242

Naveĉer u kavani gosti mi dolaze pohvaliti se kako su

ĉuli Zrinku koja je proĉitala moj kratki brzojav. I mene

hvale. Nema na ĉemu, velim, i posegnem za svojim nitro-

glicerinom...

Ĉetvrtak, 21.studenoga - Uţivam u veliĉanstvenom

prizoru na Trgu bana Jelaĉića. Na pustom Trgu, naime,

dogorijevaju svijeće, kao znak da se ovdje maloprije do-

godilo nešto što će ostati u kolektivnom pamćenju. Malo

tko će upamtiti imena govornika ili njihove rijeĉi poruke,

ali svi ćemo pamtiti skup od stotinu tisuća Zagrepĉana,

uglavnom mladih, kao najljepšu spontanu kulturnu i ci-

vilizacijsku poruku ovog nam starog europskog grada.

Poruka, dakle, nije samo o spašavanju jednoga gradskog

radija, nego o spašavanju grada kao takvog. A grad je

inaĉe lijep, kao što bi rekao Tenţera.

"Kavana & kultura", 1997.

243

Pedeveovac u tramvaju

Pun mi je kufer naĉekivanja mjesta za parking u Ce-

sarĉevoj, gdje inaĉe parkiram. Nemam ţivce. Zato ostav-

ljam auto na Kvatriću pa dalje cipelcugom.

A, usput, da malko prošpanciram i svoj novi pedeve-

ovski ancug.

Nakon tolikih godina konaĉno je, evo, i na mene

došao red da kupim odijelo. A kupio sam ga ne zato što

mi treba ili što bi si odijelo poţelio (kad ste me zadnji put

vir djeli u odijelu?), nego zato što mi je, prema PDV-u,

potrebno za obavljanje moje temeljne djelatnosti pisca i

novinara (vidi ti sad ovo!) i što se kupnja odijela raĉuna

kao trošak koji se odbija od poreza. Ne bi to vjerovao da

me nedavno, nakon iscrpnog i instruktivnog razgovora, u

to nije uvjerio više nego strpljivi poreznik Marko na

mojem podruĉnom uredu Maksimir. Nadugo i naširoko

gospon poreznik mi je objašnjavao i kroz krajnje jed-

nostavne primjere ilustrirao prednost PDV-a, ali kako

sam vam ja lajbek za te stvari, malo sam ahvatio, iako to

malo baš i nije malo - to je novo odijelo!

Nova karirana koţa u kojoj se sad šminkam u Vlaškoj

na putu od Kvatrića do Jelaĉić placa.

Uţivam vam tako u svojoj novoj obleki. Uţivam da

me ljudi na ulici vide kako sam skuţiran. Uţivam i zato

što sam se, eto, i ja, kao i moja drţava, okoristio PDV-

om. Sad konaĉno izgledam kao ĉovjek, a ne kao bogec ili

kao obiĉan turonja, kako me dosad znao preštimavati moj

prijatelj šuster Igrec iz Jurišićeve.

244

I tako vam je taj famozni PDV iznenada promijenio

moj ţivot, kao i opću sliku o meni kao pedeveovcu. Istina

je da su se knjige prije uvoĊenja poreza na dodanu

vrijednost za šezdeset posto bolje prodavale (tako

pokazuju nakladniĉki pokazatelji) i da su autorski hono-

rari bili kudikamo viši i da sam imao više love, ali kaj mi

je sve to vrijedilo kad odijelo sebi nisam mogao tako lako

ku|biti kao danas, tj. mogao sam, ali nije bila porezna

olakšica i nije mi išlo u trošak, kao sada. Nekad pisci i

novinari nisu morali biti lijepo odjeveni. Danas, hvala

Bogu i ministru financija, moraju.

I dok tako lijepo gruntam o svojoj sve ljepšoj pedeve-

ovskoj sadašnjosti i budućnosti, nebo se nad mojim gra-

dom smrkne i zaprijeti mi plaĉljivom kišom. Brţe-bolje

šmugnem u prvi tramvaj i dok me vozaĉ, kojeg cimam da

mi proda kartu (u novom se odijelu ipak ne mogu šver-

cati) mjerka, odvrti mi se film od prije godinu, pa i više,

kad sam se posljednji put vozio tramvajem i, kaj je naj-

ljepše, isto sam bio u odijelu - onom svom jedinom, tam-

nom, koje imam samo za sprovode i svadbe. Tog sam

puta tramvajem išao na sprovod, jer sam se autom bojao

zbog mogućeg krkljanca na Mirogoju. I taj sam put,

ovako kao i sada, bojaţljivo prišao vozaĉu, jer sam se

nasmrt bio prestrašio naglas pitati koliko košta karta!

Onaj vozaĉ od zadnji put je imao brkove, ovaj ih danas

nema. Vozaĉ s brkovima me na moje kretensko pitanje

samo odmjerio te mi odgovorio protupitanjem: da jesam

li moţda saborski zastupnik, jer ako jesam, onda, jasno,

ne plaćam ništa? U tom tamnoplavom odijelu i

tamnoplavoj kravati, priznao mi je, podsjećam ga na

saborskog zastupnika. Ĉak mi je povjerljivo priznao da

mu se ĉinim poznatim, da ga podsjećam na... I onda je

naizust, pomalo sveĉano, izgo-

245

vario sve ćelave zastupnike, od najmlaĊeg meĊu njima -

Boţe Kovaĉevića, pa do stare garde - Stjepana Radića i

Janka Bobetka. Kako sam se ja samo zagonetno smijul-

jio, ostao je uvjeren da sam ipak jedan od njih, nijevaţno

koji, pa mi kartu, naravno, nije naplatio.

Ovaj današnji vozaĉ odmah mi otkriva da je

Zagrepĉanin i da mene pozna, da ima ĉak i jednu moju

knjigu, ali da me skoro nije prepoznao. Preveć sam mu,

veli, skuţiran za jednog pisca. Na to sam mu s ponosom

odgovorio kako nisam ja više obiĉan pisac, nego pisac

pedeveovac, što njemu nije bilo baš sasvim jasno, pa je

protumaĉio na svoj naĉin: kartu mi nije naplatio!

“Jutranji list“, 1998

247

O AUTORU

Trideset godina uzastopnog i neprekidnog pisanja

tjedne kolumne o Zagrebu svojevrsni je rekord u zagre-

baĉkom novinskom podlisku, a koji potpisuje Zvonimir

Milĉec (Zagreb, 1938).

Napisao je na stotine podlistaka od kojih su mnogi

ukoriĉeni u knjigama i na taj naĉin otkinuti od interesa

dnevnih novina u kojima su prvotno objavljivani. Knjige

Zadnja pošta Zagreb, Pozdravi doma, ZGode, Pozdrav iz

Zagreba, Pješak u Zagrebu, Galantni Zagreb, Od

Zagreba su ljepše samo Zagrepĉanke, Povratak bana,

Neĉastivi na kotaĉima itd., a zajedno s romanima za

mladeţ i odrasle Zviţduk s Bukovca, Posljednji zviţduk i

Priĉa o novinama, te U Zagrebu prije podne i Ĉovjek od

novina, objavljene su u ukupnoj nakladi od oko tristo

tisuća primjeraka. Neki su naslovi prevedeni na strane

jezike, a autor je za svoj rad nagraĊen s više knjiţevnih

nagrada, uz ostalo i Nagradom grada Zagreba u godini

devetstote obljetnice pisanog spomena imena Zagreb

1994.

Godine 1988. po njegovom prijedlogu i nakon više-

godišnje pripreme i organizacije, koje je vodio, sveĉano

je otkriven monumentalni bronĉani spomenik Augustu

Šenoi (rad Marije Ujević) u Vlaškoj ulici. Najnovija ko-

lumna koju i nadalje redovito iz tjedna u tjedan potpisuje

(u "Jutarnjem listu") zove se Klub Zagrepĉana

Biblioteka

THECA CROATICA

Zvonimir Milĉec

ZAGREB JE INAĈE LIJEP

Nakladnik

AGM, Mihanovićcva 28, Zagreb

Za nakladnika

BOŢE ĈOVIĆ

Design

STUDIO DOGAN, Zrinka Penava

Lektor i korektor

SANDA UZUN

Grafiĉki urednik i priprema

ANTE MATIĆ

Digitalni tisak

ITG, Dalmatinska 12, Zagreb

ISBN-953-174-128-X

© Zvonimir Milĉec, Zagreb, 2001.

Documents

Zvonimir Milčec - Zagreb je inače Lijep novo