zvonik trogirske katedrale

7/22/2019 zvonik trogirske katedrale

1/30

4

Zvonik trogirske katedrale


2/30

5

Radoslav Buani

Split

TROGIRSKI I HVARSKI OPUS

TRIFUNA BOKANIA

UDK:736.2 (497.5 Trogir) 15/16: 929 Bokani, T.

Rukopis primljen u tisak 15. 07. 2010

Izvorni znanstveni lanakOriginal scientic paper

U tekstu se donosi prikaz djela Trifuna Bokania u Trogiru,Zadru i Hvaru u kontekstu mletake maniristike arhitektureDalmacije ranog 17. st. Usporeujui trogirski i zadarski opusmajstora, te njegova od ranije poznata djela na Hvaru, autor Bo-kaniu pripisuje zavretak Arsenala i Fontika prije Semitecolo-ve obnove i gradnje kazalita, usporeujui njegovu urbanisti-ku regulaciju trogirskog trga s hvarskim.

Obitelj Bokani, proslavljena vrsnim graditeljima i klesarima, pripada jednom odrodova puikog plemstva koji je s Ciprijanom uvetiem osnovao novo naselje u Pu-ikom Docu podno Pranica, u dubokoj i razvedenoj uvali na sjevernoj obali otoka Bra-a. Ispred proelja upne crkve sv. Jerolima sagraen je u 16. stoljeu katel Bokani sjednom od trinaest puikih kula. Kasnije je pripao nasljednicima iz obitelji Lukinovi,a u brojnim pregradnjama sklopa nestali su ostaci kule i utvrenih zidova.1Bokanii sespominju u matici Puia na otoku Brau koja se u upi vodi od 1566. godine zbog egaFiskovi smatra da su stara braka obitelj te da je njihovo prezime patronimik koji dolaziod imena Bokan, od kojega se izvodi hrvatsko prezime Bokani. Ono se u dokumentima

16. i 17. st. javlja i kao talijanizirano Bocanich, Bocchanich ili latinizirano Boccaneus.

1 D. Vrsalovi,Povijest otoka Braa,Braki zbornikbr. 6, Supetar, 1968., 141, 171, 197, 202


3/30

6

Obitelj su proslavili brojni ugledni lanovi, sveenici, redovnici i politiari, a nada-sve graditelji meu kojima je najznamenitiji Trifun (1575. 1609.), arhitekt i kipar, kojije za kratkog ivota od svega trideset i etiri godine ostavio izuzetno bogat opus. Zvonicii gradske loe Trogira i Hvara, oltari Hvara i Zadra, obnove njihovih katedrala i trgova,djela su koja ovog majstora svrstavaju meu najvee graditelje svog vremena. U Trifu-novoj produkciji sudjelovala je itava obitelj Bokani koja je odigrala znaajnu ulogu u

ostvarenjima brojnih zahtjevnih graditeljskih pothvata Srednje Dalmacije na prelasku 16.u 17. stoljee. Pored Trifuna, istaknuti njeni lanovi naratajima se spominju u dokumenti-ma vezanima uz graenje. Njegov otac Jerolim Bokani djeluje u 16. st. zajedno s braomi roacima Vickom, Petrom, imunom i Stjepanom, a u 17. st., uz imuna i Stjepana,spominje se i Ivan koji gradi na zvoniku bolske dominikanske crkve.2U vrijeme gradnjespliskih utvrda 1664. godine, meu puikim majstorima graditeljima i klesarima spomi-nju se Nikola i Vicko Bokani te Petar Puljezi.3

Grobnice Bokania nalaze se u puikoj upnoj crkvi sv. Jerolima na obali i nasuprotnjoj u crkvi Gospe od Batka koju je podigao puiki plemi Ciprijan uveti u 15. st. Svo-ja su graditeljska iskustva Bokanii prenosili diljem Dalmacije u sredine gdje su djelovali:Zadar, Trogir, Split, Omi i Hvar. O Trifunu Bokaniu kao arhitektu zvonika trogirske

2 R. Buani,Dominikanci u Hrvatskoj, Katalog Graditeljstvo, G/8, Bol, Samostan sv. Marije Milosne, Za-greb, 2009., 273

3 D. Vrsalovi, o.c. (1), 248

Glavni gradski trg u Trogiru


4/30

7

katedrale prvi je u 17. st. pisao trogirski povjesniar Pavao Andreis.4Boravak Trifuna uTrogiru nije dokumentiran samo ispravama vezanima uz dovretak zvonika 1597. 1603.godine. U maticama je ubiljeeno roenje njegova sina Dominika 1606. i smrt Trifuno-va koja ga je u tom gradu zatekla 3. rujna 1609. godine iz ega se moe zakljuiti da seposljednjih godina ivota Trifun sa svojom obitelji, enom Izabelom i djecom, nastanio ugradu Trogiru.5Trogirski je zvonik, kako se ita u dokumentu trogirskih Operarija od 27.svibnja 1597. godine, izvodila radionica Trifunova oca Jeronima Bokania. U potpisanomugovoru za gradnju spominju se puiki graditelj Jeronim i njegovi suradnici braa Petari Nikola, sin Trifun, njegovi roaci Jeronim i Ivan, te kamenar iz ibenika Ivan Ozarevizvani Klitanovi. Oni su za sumu od 1800 dukata dogovorili zavriti zvonik kamenom iziovskih i drvenikih kamenoloma.6Iz dokumenta se vidi da su Bokanii prezentirali tro-

4

P. Andreis,Povijest grada TrogiraI, Split, 1977., 3315 Starijeg sina Jerolima krstio je 1604. u Hvaru; C. Fiskovi, Ljetnikovac Hanibala Lucia u Hvaru,AnaliHistorijskog instituta u Dubrovniku, VIII-IX, Dubrovnik, 1961., 195.

6 K. Prijatelj, Bokanieva radionica u Trogiru,Anali Historijskog Arhiva JAZU u Dubrovniku, I, Dubrovnik,1952., 271

Juno proelje trogirske katedrale sa Bokanievim zvonikom i dananje stanje nakon obnove


5/30

8

girskom vijeu novo rjeenje, modadrveni model njihova prijedloga zavr-etka zvonika, koje su ponudili umje-sto ranije izraena projekta. Po tomje novom prijedlogu zvonik dovrio

Trifun Bokani 1603. godine.7

Njegovse izvedbeni nacrt za gradnju loe zvo-nika u mjerilu 1:1 nalazi ugraviran napoploanju poda june loe katedrale.8Nacrt prikazuje vrh zvonika, potpunodrugaiji od dananjeg, za kojega sepogreno smatralo da je Bokanievodjelo. Dananji je izgled zvonik dobiou drugoj polovici 17. st. u pregradnji

nakon ruenja vrha koji je stradaozbog udara groma 14. travnja 1653. godine.9Zbog toga su kod popravka njegove pirami-de ugraene moi sv. Barbare smjetene u olovnom relikvijaru unutar akroterija zvonika.Natpis na relikvijaru uz godinu 1669. sadri i inicijale MZG to bi se moglo dovesti uvezu s obnovom za biskupa Ivana Pavla Garzona(1663. 1676.).10Cvito Fiskovi, kojihvalei vjetinu Bokania i njegov uspjeh u usklaenosti starijeg dijela zvonika i njegova

7 Lj. Karaman, O Trifunu Bokaniu graditelju zvonika trogirske katedrale,Jugoslavenski istoriki asopisII, Beograd-Ljubljana, 1936., 145.-150

8

. M. Ivekovi,Trau,Dalmatiens Architektur und Plastik, Wien, 1910., 6; S. Gibson

B. Ward Perkins, TheIncised Architectural Drawings of Trogir Cathedral,Antiquaries JournalLVII, 1977., str. 289-3119 I. Kukuljevi Sakcinski, Bokani Trifun, Slovnik umjetnikah Jugoslavenskih, Zagreb, 1858.1860., 3410 R. Buani, Dovretak trogirske katedrale u 17. st., Umjetniki dodiri dviju jadranskih obala u 17. i 18.

stoljeu- zbornik radova, ur. Markovi, Vladimir; Prijatelj-Pavii, Ivana, Split 2007., 71-92

Atika zvonika s kipovima Alessandra Vittorijenakon obnove koncem 17. st.

Renesansna ograda nad atrijem trogirske katedrale iz polovine 16. st


6/30

9

kata, pie: Cjelini tek smeta prazna i teka atika, podnoje piramide, koja, isturena odvenaprijed nije mogla da se ogradi balustradom, koje bi stupii ublaili i prekrili glomaznosttog tijela.11Sudei prema nacrtu, trogirski je zvonik Bokanieva doba bio zavren s loompaetvorinasta tlocrta koja je imala osam bifora izvedenih u maniri cvjetne gotike, po dvijesa svake strane, nad kojom su se nalazili kasnorenesansni vijenac i kasnogotika balustra-da. Njeni stupii nisu bili u obliku dvostruke kruke, tipinom za Bokanievu radionicu,naprotiv, bila je nalik balustradi terase atrija katedrale iz polovice 16. stoljea na kojoj sugrbovi kneza Basadone, biskupa Nigera Balistria i operarija Lucia, to pokazuje kako seBokani nastojao uklopiti u kasnogotiki stil trogirskog zvonika. Na zavrnom katu, iznad

balkona s balustradom, dizao se oktogonalni tambur, baza osmerostrane piramide kojojsu stranice bile znatno manje strme od dananje, poput zavretka zvonika dominikanskecrkve sv. Marka na Hvaru. Oktogonalnu piramidu Bokanieva zvonika potvruje ne samocrte s geometrijskom konstrukcijom prevaljenog rebra piramide, nego i ojaanje uglovazvonika izvedeno kamenim dijagonalnim ploama postavljenim u vrijeme gradnje njego-ve loe. Pored toga to je zvonik nakon Bokanieva zahvata pregraen, njegova se rukamoe prepoznati na sauvanom vijencu loe zvonika s tipinim dekoracijama iz njegovakiparskog repertoara.12Izmeu dva niza prolacija nalaze se metope razdijeljene povije-nim konzolama, ukraene reljema meu kojima su prikazi kruaka, dinja, akantusa, rua,

11 C. Fiskovi, Trifun Bokani, graditelj trogirske katedrale,Novo dobaXXIII, Split, 1940., br. 307 od 25.XII, str. 29-30, s 1 sl.; Trifun Bokani, graditelj trogirske katedrale, Poseban otisak, Split, 1940., 15

12 Za bazu stupa istone bifore, u pregraenoj loi zvonika, upotrijebljen je Bokaniev priklesani kapitel.

Trifun Bokani, metope vijenca zvonika trogirske katedrale s mukom glavom i oralni motivima

Zvonik trogirske katedrale. Reutilizirani kapi-tel Bokanieve radionice upotrebljen kao baza

stupa loe zvonika

Trifun Bokani, metopa vijenca zvonikatrogirske katedrale s grbom kneza Jeronima

Minija.


7/30

10

ali i lica ljudi, glave lavova, ovnova i maskeroni. U jednoj od njih je i grb gradskog knezaJeronima Minija koji je tu dunost obnaao od 1596. do 1598. godine. Natpis u podnojuzvonika spominje Dominika Minija, kneza koji je Trogirom upravljao od 1598. do 1601.

DOMINICO.MINIO.PRAET.CIVES.TR.G

PERPETVAE.MEMORIAE.AC.DEVOTIONISSIGNVM. EREXERVNTM.D.C.I13

Grb na loi zvonika, koji obiljeavadovretak djela, pripadao je gradskom knezuAlvizu Bembu koji je upravljao gradom od1601. do 1604. godine. Svi ti natpisi i grbovina zvoniku svjedoci su tijeka gradnje i dovr-

etka graevine, ali i intenzivne obnove gradakoji se ponovno sreivao i vie od sto godinanakon to je taj posao bio povjeren AndrijiAleiju i Nikoli Firentincu. Razlog ne trebatraiti u gospodarskom procvatu grada poet-kom 17. st. Upravo suprotno sredstva se zagradnje namiu kreditima i prilozima graana.Novu restauraciju i regulaciju grada vjerojatnoje potaknula aktivnost Bokanieve radionice ipojava majstora Trifuna koji se s obitelji dose-lio u Trogir. Zvonik trogirske katedrale prvo jenjegovo prepoznato djelo koje je ukazalo naveliku graditeljsku vjetinu puikog arhitekta

i kipara. Nakon atribucije tog spomenika i pronalaska dokumenata koji su rasvijetlili itavslijed dogaaja vezanih uz gradnju, prepoznata su i druga trogirska ostvarenja njegoveradionice, zvonici benediktinskih samostana sv. Nikole i sv. Mihovila, od kojih je ovajposljednji spomenut u dokumentu o gradnji zvonika stolne crkve.14

Bokaniima se, pored dovretka zvonika katedrale, pripisuju i brojni drugi trogir-ski zahvati. Juna gradska vrata, koja uz benediktinski samostan sv. Nikole vode u luku,

podignuta su, prema natpisu, 1593. u vrijeme trogirskog kneza Delna Delna. Natpisna nadvoju datira ih u vrijeme kada u Trogiru djeluje radionica Trifunova oca JeronimaBokania iji se oblikovni repertoar moe prepoznati u polukrunim pilastrima s naizmje-nino postavljenim bunjato i no klesanim segmentima, vijencem nadvoja sa zupcimai na konzolama postolja reljefa s mletakim lavom koje su na eonom dijelu ukraenevrpcom s ornamentom u obliku preklopljenih dukata. Natpis ne spominje graditelja, veslavi starost i slavu grada i njegova zatitnika sv. Ivana Trogirskog, obiljeavajui udiogradskog kneza Delna u gradnji vrata:

13 C. Fiskovi, Trifun Bokani, graditelj trogirske katedrale,Novo dobaXXIII, Split, 1940., br. 307 od 25.XII, str. 29-30, s 1 sl.; Trifun Bokani, graditelj trogirske katedrale, Poseban otisak, Split, 1940., 14

14 K. Prijatelj, Bokanieva radionica u Trogiru,Anali Historijskog instituta Jugoslavenske akademije znanostii umjetnosti u DubrovnikuI, Dubrovnik, 1955., 275

Uzidana enska glava na proeljuzvonika sv. Nikole


8/30

11

HANC CIVIVM OLIM ROMANORVM CIVITA TEM TVM ANTIQVITATE CELEBREMTVM CLARIS QVI EX EA PIRODIERUNT VIRIS APPRIME NOBILEM DIVI IOAN EIVSPRAESULIS PERENNI TVTELA MVNITAM DELPHINVS DELPHINO PRAETOR AQVISSPORTA HAC SANE CONSPICVA EXORNAN DAM CVRAVIT ANNO DO M D X C III15

Nekoliko godina poslije dovret-ka gradskih vrata, zavrena je gradnjazvonika benediktinske crkve sv. Nikolekoji se nalazi nedaleko od njih. Zvonikbenediktinki dovren je 1598. godine,kako navodi natpis nadstojnice samo-stana Pelegrine Cipiko ispisan u njego-vu podnoju:

RELIGIONI AC PIETATI

INTENTA PELEGRINACORIOLANA ANTISTITA

HANC SANCTAM TVRRIMPERPETVVM SVI MONVMENTVM EREXITANNO DOMINI MDXCVIII.16

Arhitekturu zvonika odreujekarakteristina osmerokutna loa zvo-

nika zatvorena u tradiciji benediktinskeklauzure auriranim kamenim ploa-ma koje se doimaju poput orijentalnihukrasa. Na proelju zvonika uzidana jeenska glava, svojevrstan Sanmichelijevski potpis Bokania, kakve je kipar ugraivao uzaglavlja lukova oltara i prozora. Na etiri ugla kamenog vijenca loe izraene su kasno-renesansne ale, konine izduene piramide koje podsjeaju na malene obeliske. Taj je ar-hitektonski dekorativni element Trifun Bokani esto koristio, primjerice itav niz takvihala ritmiziraju proelje gradske loe u Hvaru koju je Cvito Fiskovi pripisao Trifunu Bo-

kaniu.17Na trogirskom je trgu, pred velikom palaom Cipiko, piramidom u obliku obeli-ska Bokani obiljeio ureenje gradskog trga dovrena 1600. godine u vrijeme gradskogkneza Dominika Minija. Podignuta je na spomen nove urbanistike regulacije proirenena prostor pred katedralom gdje je sruena opinska kua u kojoj su se nalazili Fontik iskladite soli, ali i ljekarna i gramatika kola.18 Preureenje trogirskog trga 1600. godinepotvruje natpis pod piramidom:

15 . M. Ivekovi, o.c., 1916C. Fiskovi, Samostan i crkva benediktinki u Trogiru, Split, 1940.17 C. Fiskovi, Trifun Bokani na Hvaru,Peristil 16-17, Zagreb, 1973.-1974., str. 53-64, s 2118 J. Belamari, Nota za Tripuna Bokania i Koriolanovie, Studije iz srednjovjekovne i renesansne umjet-

nosti na Jadranu, Split, 2001., 466

Trogir. Juna gradska vrata, rad Bokanieveradionice.


9/30

12

Trifun Bokani, zvonik benediktinske crkve sv. Nikole u Trogiru


10/30

13

PERVGLIPHILIP PASQVALICI SVMI DALMATTOTIVSQ ADRIAE SINVSPRAEFECI NEC NON ET

DOMINCI MINII PREAT OPT CVRA FORVMHOC EX ANGVSTO IN AMPLIOREM FORMAMINSTANTIB NOBILIBVS VIRIS REDACTUM AST

AN DOM MDC19

Iste je godine dovrena obnova palae Luci

koju uz Trifuna Bokania povezuje malena skulptu-ra enske glave, kljuni kamen nekog lunog otvorakoja pripada tipinoj arhitektonskoj dekoraciji tog ki-para i graditelja. Na zidu atrija prvog kata s cisternomje ploa na kojoj je datum:

LVCIA GENS TENVIT PRIMVMMODO LVCIA SERVAT

LVCIA ME SVPERVMNVTVPER SAECVLA SERVET

M D C20

19 . M. Ivekovi, o.c., 1920 C. Fiskovi, Palaa historiara Lucia u Trogiru,Hrvatski glasnik, Split, II/1939, br. 84, 8. IV, str. 21.

Spomenik kneza Dominika Minija na glavnom gradskom trgu Trogira

Uzidana enska glava u dvoritupalae Luci u Trogiru


11/30

14

U dvoritu Lucieve palaestupovlje atrija, trifora s kapitelimaall antica, piramidalnekonzole podvijencem, balustrada, te brojni drugigraevni djelovi ukazuju na djelo-vanje Bokanieve radionice. Njoj semoe pripisati i kruna bunara s Lu-cievim grbom te karakteristinimlicem ovjenanim zrakama, standar-

dnim dekorativnim elementom radi-onice.

tandarac zastave s grbomkneza Ambroza Cornara, isklesanimmeu listovima akantusa na kapite-lu, izraen je 1605. godine, u vrije-me gradnje zvonika benediktinskogsamostana sv. Mihovila u Pasikama.

Bokaniu ga je pripisao Prijatelj.21Stare fotograje s poetka 20. st. potvruju kako je tada

stajao u gradskoj luci uz obalu mora, a danas se nalazi u luci pred gradskim vratima.

21 A. Horvat-R. Mateji-K. Prijatelj,Barok u Hrvatskoj, Zagreb, 1982., 664

Kapitel tandarca zastave u trogirskoj luci

Kruna bunara palae Luci u Trogiru


12/30

15

Za istog kneza, godinu dana poslije, 1606. godine, Trifun Bokani je obnovio trogir-sku gradsku lou.22Njegova su djela klupe uz istoni i juni njezin zid i kameni sudakistol, ukraen grbovima kneza Ambroza Cornara i grada Trogira, isklesanim na volutamanjegovih masivnih kamenih nogu te raskono ukraeni kameni grbovi objeeni uz Firen-tinev reljef Justicije. Spomen na obnovu zabiljeen je natpisom pod retablom Pravdena istonom zidu loe. Natpis je uklesan na vrpci koja je razapeta izmeu dviju tipinihbokanievskih lavljih glavica.

22 R. Ivanevi, Trogirska loa: TEMPLVM IVRIS ET ARA IVSTITIAE (1417),Prilozi povijesti umjetnostiu Dalmaciji31, Split, 1991., 115-150

Gradska loa u Trogiru, retabl Pravde Nikole Firentinca s grbovima grada i gradskog kneza, radTrifuna Bokania

Trogirska gradska loa, lavlja glavica uz natpis, rad Trifuna Bokania


13/30

16

SAEPIVS PRAETORVM STUDIO PORTICVS HAC ILLVSTRATA FVIT: VERVMAMBROSII CORNELII CVRA LONGE ALIIS ILLVSTRIOREM REDDIDIT M D C V I23

Iste godine Trifun Bokani je izradio maniristiki kamin ukraen povijenim konzo-lama s lavljim apama i maskeronima koji se nalazi u kui Kvarko sjeverno od katedrale.24

Na njemu su uklesani inicijali Franja Kvarka i godina 1606.

MDCVIF.Q.

Kamin je, prema natpisu,izraen tri godine nakon dovr-etka zvonika stolnice pa se nemoe dovoditi u vezu Kvarko-

vo obnaanje dunosti operarijakatedrale u vrijeme podizanjazvonika katedrale s izradom ka-mina. Upravo suprotno, kaminje dokaz Bokanieva stalnog bo-ravka i djelovanja u Trogiru gdjeje, trajno se nastanivi, postaonjegovim graaninom.

Ve idue godine nastavilo

se ureenje komunalne palaena kojoj su grb i natpis grad-skog kneza Alvisa Morosinija(1606. 1609.). Trifun Bokanije pregradio drugi kat te palaekoju je stoljee prije podigao Ni-kola Firentinac, kako se to vidina prozorima prizemlja.25 Mo-rosinijev grb i ploa s natpisom

istaknuti su na proelju trogirskekomunalne palae. Grb je kasno-renesansnog oblika s konveksnoistaknutim crveno obojanim po-

ljem preko kojega je uklesana plavo oslikana horizontalna greda. Obrubljen je vrpcom sorealnim motivom nad kojom je glavica krilatog kerubina postavljena kao postolje zapoprsje anela odjevena u tuniku s prekrienim trakama na prsima. Polje grba pridravaju

23

A. Hauser,Die Loggia in Tra - Aufname und reconstruction, Be, 1894., 924 C. Fiskovi, O starim dalmatinskim kaminima, Bulletin Razreda za likovne umjetnosti Jugoslavenskeakademije znanosti i umjetnosti1 (51), Zagreb, 1981., 69

25C. Fiskovi, o.c. (T. B. na Hvaru), 56; I. Babi, Renesansni luni prozori i opinska palaa u Trogiru,AdriasI, Split, 1987., 170

Kamin kue Kvarko u Trogiru, glava maskerona


14/30

17

krilati anelii u pokretu, poigravajui se volutama njegova raskona okvira. Donji diogrba zavrava girlandama lovora i voa ovjeenom s obje strane grotesknog maskerona.Izvrstan klesarski i kiparski rad djelo je vrsnog klesara i kipara, a ornamenti karakteristini

za Bokaniev repertoar upuuju na Trifuna kojemu bi to bio jedan od zrelih radova. Spo-men na zahvat ispisan na mramornoj ploi datiran je 1608. godinom:

QVOD IAM DIV TRAG: SVPPLICATIONIBVS ASSE:QVI NON POTVERVNT, ALOYSII MAVROCENO

PRAETORIS DILIGENTIA IMPETRATIS A SENATVVEN: SVMPTIBVS AEDES HAS NIMI A VETVSTATE FERE CORRVENTES FVNDITVS RESTAVRA:VIT CIVITATEMQ HOC CANSPICVO AEDIFICIO

NOBILIOREM REDDIDIT, ANNO DNI M DCVIII26

Spomenuta obnova odnosi se na reprezentativni kat palae s izduenim lunim pro-zorima s ijih zaglavnih kamenja promatraju isklesana lica poput onih karakteristinihglava koje se nalaze u zaglavljima Trifunovih oltara, ninskog, izvorno iz zadarskog be-nediktinskog samostana i oltara bruke crkve prenesena iz Gospine kapele hvarske ka-tedrale.27Stoga se taj zahvat sa sigurnou moe pripisati Trifunu Bokaniu i njegovojradionici. Meu posljednja djela Trifuna Bokania mogao bi se ubrojiti grb DominikaContarinija iz 1609. godine, istaknut u dvoritu komunalne palae, nad stubitem kojim se

ulazilo u salu gradskog plemikog vijea. Na njemu je tipian maskeron kojega Bokani

26M. Glavini,Bullettino di archologia e storia dalmata4, Split 1881., 3927 D. Domani, Bokaniev ninski oltar,Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji10, Split, 1956., 211.-216

Trogir, komunalna palaa, zapadno proelje


15/30

18

esto koristi kao dekorativni element. Nalazimo ga tako na vijencu zvonika trogirske ka-tedrale, na kaminu kue Kvarko i brojnim drugim primjerima. Ispod Contarinijeva grba jenadvratnik nekadanjeg ulaza u vijenicu s natpisom:

AVLA CONSILII NOBILIVM28

Pregradnja crkve Gospe od Karmena 1618. zavrena je devet godina nakon smrti

Trifuna Bokania, ali, sudei po oblikovanju proelja i zvonika, njegova je puika radio-nica nastavila sklapati poslove u gradu.

28 M. Glavini, o.c., 40

Komunalna palaa u Trogiru,grb kneza Morosinija

Grb gradskog kneza Morosinija, detalj Grb gradskog kneza Dominika Contarinija, detalj

Grb gradskog kneza Dominika Contarinija iz1609. u atriju trogirske komunalne palae


16/30

19

TEMPLA HAC PRINCIPIO QVONDQ SUNT ORTA MINORIFVNERE QUAE FVLCONT NOBILI ORA SVO

PRIMA FVRE GVIDI QVEM SACRA TIARA TEGERATPOST VETERVM TABEM SAXA LOCATA MAN

MARTIVS AQVALIS TRIMO PROVECTA PIORVM

VIRGINIS INGENTI NOBILITAVIT OPECOMMODA PROSCIPIENS VRBIS PHOEBI OSTIA FECITESSENT SVRGENTIS QVAE PEREVNTIS ERAS

CVM POPULO FRATRES STRVXERVNT SVMMOQ DECORORNARVNT QVUORVM FAMA PERENNIS ERIT

ANNO N-RAE SAL MDCXVIII

Iako je trogirski opus Trifuna Bokania najbrojniji i najbogatiji po znaaju i brojunjegovih ostvarenja, Trifunovo je djelo ostavilo dubok trag i u drugim gradovima Srednje

Dalmacije. Njegov je zadarski opus vrlo znaajan iako nije dovoljno poznat. Prvi ga je uZadru prepoznao Domani na oltaru benediktinske crkve sv. Marije, poslije prenesenomu ninsku crkvu. Na tom se oltaru Trifun potpisao uklesanom kapitalom:

TRIPHONIS BOCANICH BRACHIENSIS OPVS29

29 D. Domani, ibidem.

Proelje nedovrene crkve sv. imuna u Zadru


17/30

20

Crkva sv. imuna u Zadru, nadvoj ulaznih vrata i prozor na proelju crkve


18/30

21

Prema novim istraivanjima, Markovi pripisuje Bokanievoj radionici gradnjustarije, nedovrene zadarske crkve sv. imuna (1572. 1600.) graene pored kapele sv.Roka na zadarskoj trnici juno od sruene bazilike sv. Marije Velike.30Projekt je naruenposlije 1572. kod nekog mletakog arhitekta, a izvedba povjerena lokalnim majstorima

napisao je 1686. kroniar Lorenzo Fondra. Paladijanski klasicistiki projekt ostavio jegolem utjecaj na mladog Trifuna Bokania koji je prema Markoviu oko 1600. sudjelo-vao u izvedbi nedovrene crkve ija je gradnja obustavljena 1623. godine, a iste je, 1600.godine, datiran nadvratnik crkve sv. imuna s grbovima prokuratora Julija Grizogona iTome Civalelisa. Obitelj Grizogono je u to vrijeme od Trifuna naruila spomenuti oltarbenediktinske crkve sv. Marije koji se danas nalazi u Ninu, to sve upuuje na iri anga-man mladog graditelja u Zadru poetkom 17. st.

Markovi je naglasio utjecaj mletake arhitekture sredine 16. st. u prepoznatljivomklasinom rjeenju proelja crkve sv. imuna.31Sansovinova loggettaiz etrdesetih go-

dina tog stoljea i proelje biblioteke Marcane postali su arhitektonski ideal suvremeni-cima, nastavljen u kasnim djelima Palladija, te poslije Scamozzija koji je zavrio neke odnjegovih velikih zahvata. Palladio je, poput Sanmichelija, bio poznat u Dalmaciji, gdjeje boravio zbog prouavanja antike arhitekture, a s crteima obojice velikih arhitekataBokani se mogao susresti izvan Venecije, u domovini, na gradilitima diljem Dalmacije.Na njega je nesumnjivo veliki utjecaj imao Sanmicheli, projektant zadarskih fortikacijai monumentalnih gradskih vrata podignutih all antica, s ijim se djelom Trifun susreo zasvog boravka u Zadru u vrijeme gradnje crkve sv. imuna. Zbog toga je hvarsku gradskulou Jackson poetkom 20. stoljea pripisao Sanmicheliju, a smatrala se njegovim djelom

30 V. Markovi, krinja sv. imuna i arhitektura u Zadru oko 1600.,Peristil48,Zagreb, 2005., 9831 ibidem, 101

Michele Sanmicheli, Kopnena vratagrada Zadra

Jacopo Sansovino, loggietta,Venecija


19/30

22

sve dok je Cvito Fiskovi, usporeujui hvarske dokumente, nije povezao s opusom Tri-funa Bokania.32

Na prijelazu 16. na 17. st. Trifun ivo djeluje u gradu Hvaru, gotovo istodobno ijednako kao u Trogiru. Prepoznat je u velikim zahvatima na hvarskom trgu. Dokumentiga povezuju uz gradnju oltara Gospine kapele iz hvarske katedrale iz 1605. godine, koji jeposlije prenesen u bruku crkvu, a Fiskovi je povezao pisane dokumente koji spominjumajstora i Bokaniev maniristiki stil u kojem je podignita gradska loa Hvara, dovrenaza Julija Contarinija 1603. 1605.33Novija istraivanja dovode Trifuna Bokania u vezu spregradnjom hvarske dominikanske crkve sv. Marka, posebno s gradnjom njezina zvoni-ka.34Bokanii su, kao vjeti graditelji brojnih zvonika, na nekima od njih izvodili pregrad-nje najugroenijih gornjih katova, a na nekima samo popravke oteenih loa.35Hvarskomje zvoniku Sv. Marka pregraena loa dobila tipine ornamente rozeta i aneoskih glavica

koje je radionica esto koristila, a Andrijiev zvonik farnjevake crkve, sagraen poetkom16. st., u obnovi je u drugoj polovici 16. st. dobio bokanievske elemente, balustradu sa stu-piima u obliku dvostruke kruke s bisernim nizom i proliranim rukohvatom s dentima.

32 T. G. Jackson, Notes on the Arcitecture of the Eastern Coast of the Adriatic, The Burlington Magazine forConnoisseursvol 14, No 72, Mart 1909., 344

33 C. Fiskovi, o.c. (7), 53-64, s 2134K. Prijatelj, Dvije potvrde za radionicu Tripuna Bokania, Zbornik za likovne umetnosti21, Novi Sad,

1985., str. 331-339./331-339; A. Tudor,Dominikanci u Hrvatskoj, Katalog Graditeljstvo, G/9, Hvar, Samo-

stan sv. Marka Evanelista, Zagreb, 2009., 27835 Osim zvonika katedrale u Trogiru pripisuje im se gradnja zvonika trogirskih benediktinskih crkava sv. Nikole

i sv. Mihovila, u Zadru zvonik Sv. imuna, u Hvaru zvonik dominikanske crkve sv. Marka, zvonik domini-kanske crkve u Bolu na Brau, a pretpostavlja se da su sudjelovali i u popravcima zvonika splitske katedrale,zvoniku franjevake crkve u Hvaru

Gradska loa u Hvaru


20/30

23

Trifun Bokani. Zvonik dominikanske crkve sv. Marka u Hvaru

Portal dominikanske crkve sv. Marka u Hvaru, rad Trifuna Bokania


21/30

24

Nasuprot Gradskoj loi u hvarskoj luci nalazi se zgrada Arsenala. Sagraena je u 16.st., na mjestu ranijeg velikog arsenala koji je stradao za napada Osmanlija predvoenih

turskim potkraljem Alira Uluz-Alijem 1571. godine.36Njegova je obnova trajala sve dopoetka 17. st., a radovi su bili zavreni 1607. godine, kako pie u svom pismu hvarskiknez Stjepan Tiepolo mletakoj vladi.37Pa i nakon toga Arsenal je bio dograivan. Natpisna njegovim istonim vratima spominje 1611. godinu:

ANNO PACISPRIMO MDCXI

Fontik s njegove sjeverne strane dovren je nakon toga, a nad ulaznim vratima katana njegovoj terasi uklesana je 1612. godina:

ANNO SECUNDO PACIS MDCXII.

Uklesana godina obiljeava zavretak gradnje renesansnog kazalita koje jesmjeteno na katu. Dovretak Arsenala i gradnja Fontika, kao i izvedba kazalita, vezujuuz providura Semitecola u periodu izmeu 1610. 1613. godine, ali se gradnja lukovaprizemlja spominje 1609. godine u izvjetaju generalnog providura Marcantonija Venie-ra.38Arsenalu lukovi nisu sluili samo kao potpora konstrukciji, graeni su radi ojaanjanosivosti kata nad njima to pokazuje da je i prije Semitecolova zahvata zaeta ideja terase

36G. Novak,Hvar, Beograd, 1924., 17837 J. Kovai,Arsenal i Fontik,Hvarsko kazalite- zbornik radova, Hvar-Split, 2005., 42838 J. Kovai, ibidem

Fontik uz hvarski Arsenal


22/30

25

Nacrt vrata na podu crkvice Gospe od Batka u Puiima

Fontik na hvarskom trgu. Klupa na povijenim izduenim konzolama


23/30

26

Fontika kao ulaza na planirani kat.Venier spominje da se u vrijemenjegova izvjetaja grade jo dvaluka za dovretak polovice gradnje.Jasno da je zahvat gradu morao biti

izuzetno znaajan i prije Semiteco-lova pothvata jer se iznimno skupagradnja lukova kao priprema za tuinvesticiju ne bi izvodila samo radiskladitenja bakota za to je katArsenala uz ostalo sluio u vrijemekneza Contarinija.39

Udjela u pregradnji i obnoviArsenala mogla je imati radionica

puikih Bokania, s jedne stranezato to je dokumentirano iprepoznato njihovo djelovanje u tojsredini koncem 16. i poetkom 17.

stoljea, a s druge strane zato to rijetki stilski elementi pokazuju forme koje su Bokaniirado koristili. Prolacija velikog luka Arsenala s dentima luna je inaica trogirskognadvoja junih gradskih vrata s potpuno jednakim rasporedom prola, a ornamentnjegova vijenca, iako znatno vei, est je ukras na vrpcama koje obrubljuju polja grbovana kojima je prepoznato Bokanievo dlijeto. Sjeverno proelje Fontika prema gradskom

trgu ritmizirano je vratima s lunim otvorima izmeu kojih su kamene klupe na izduenimpovijenim konzolama. Oblikovanje tih konzola malo je robusnije od onih koje je Trifunizveo u trogirskoj loi, a u oba sluaja klupa je dio urbane opreme trga pa tako i u trogirskojloi ima vie svrhu odmora u sjenovitom dijelu trijema nego sjedita pred sudakimstolom. Vrata Fontika izraena su u maniri koju je esto koristila Bokanieva radionica snaizmjeninim ritmom blokova i no isklesanim jastucima. Nacrt slinih vrata Bokanieveprodukcije nalazi se urezan na podu puike crkve Gospe od Batka preko glatkih ploaobiteljskih grobnica istaknutih graditelja, majstora Petra i Vicka Bokania iz 1546.godine. Nacrt u mjerilu 1:1 napravljen je za vrata otprilike iste irine, ali neto drugaije

rasporeenih blokova luka kojih na nacrtu ima jedanaest, a na vratima Fontika devet, toje jasan dokaz o irokoj primjeni motiva luka s jastucima u Bokanievoj produkciji. Nijesamo taj izrazito slian nacrt spona koja povezuje Puia i hvarski Fontik. Niz kamenihklupa na izduenim povijenim konzolama uz njegovo sjeverno proelje nekada jepostojao i na sjevernom proelju puike upne crkve koja je sagraena nakon odvajanjaupe Puia od Pranica 1576. godine. U gradnji upne crkve istakli su se Bokanii,najznaajniji puiki graditelji tog doba, pa su nesumnjivo i klupe na vanjskom zidu crkveBokaniev doprinos njezinu oblikovanju. Povijene konzole klupa ostale su u temeljimacrkve nakon nasipanja i proirenja 1750. godine za protomajstora Ignacija Macanovia

koji je dogradio dva bona broda, a pronaene su za nedavnih arheolokih radova povo-dom obnove poda crkve to ih je provela mr. Vanja Kovai. Pored navedenoga, u prilog

39 N. Lokoek u svojoj disertaciji razvija ideju o radionici i brodograevnoj crtaonici na katu Arsenala.

Detalj s krune bunara palae Luci u Trogiru


24/30

27

Bokanievom djelovanju na hvar-skom Arsenalu ide i specino obli-kovanje balustrade terase Fontika.Dananja balustrada nije izvorna,prenesena je iz Dubrovnika za ob-

nove koju je proveo Cvito Fiskovi.Balustrada Fontika ostala je zabilje-ena na nekoliko nacrta, od kojih jenajznaajniji crte prijedloga ilumi-nacije graevine s izvornim raspo-redom stupia ograde podijeljeneu polja razdijeljena kapitanimanad kojima su kamene piramide.40Bokani je esto koristio, kako je

ranije spomenuto, motiv konineizduene piramide-jale. Izveo ihje na balustardi hvarske loe, nazvoniku benediktinskog samostanasv. Nikole u Trogiru, a spomeniktrogirskog kneza Dominika Minija pred trogirskom katedralom ima isti oblik. Iz sveganavedenoga moe se zakljuiti da je udio Trifuna Bokania u obnovi Hvara poetkom17. st. bio znatno vei nego se do sada smatralo. Radio je na katedrali, crkvi i zvonikudominikanskog samostana, Gradskoj loi, Arsenalu i Fontiku. Znai li ta koliina obnova

u kojima je sudjelovao na hvarskom glavnom trgu i njegovo urbanistiko djelovanje, kaona proirenju trogirskog trga 1600. godine? Ima li obnova Hvara nakon Uluz-Alijeva pu-stoenja urbanistiki karakter, pitanje je koje tek implicira odgovor. Usporedba njegovihproporcija i postupna gradacija dijelova produenog trga koji zavrava s ratnom lukom,omeenom gradskom loom s kneevom palaom i Arsenalom, navodi na pomisao kakoje poetkom 17. st. Hvar proveo planiranu regulaciju sredita grada izvedenu u maniri-stikom slogu. Tim je zahvatom njegova urbana bipolarnost, esta u razvoju primorskihnaselja, ublaena novom spojnicom Grode i Burga. Opus puikog arhitekta i graditeljaTrifuna Bokania nije dovoljno valoriziran, niti je njegovo djelo monografski obraeno, a

daleko smo od toga da se njegov umjetniki izraz prepozna kao osobni doprinos razvitkumaniristikog stila kasnorenesansne Dalmacije. Za poetak dovoljno bi bilo odrediti nje-govo mjesto unutar obiteljske botege koja je gotovo dva stoljea bila vodea graditeljskaradionica Srednje Dalmacije.

40N. Petri, Dokumenti o hvarskom kazalitu iz 1676. godine, Petriciolijev zbornik - Prilozi povijestiumjetnosti u Dalmaciji36, Split, 1996., 323

Detalj nadvratnika portala ckve bolskog dominikan-skog samostana


25/30

28

TROGIR AND HVAR OPUS OF TRIFUN BOKANI

S u m m a r y

The Bokani family became famous due to its many renowned members, andabove all builders, the most famous of which was Trifun Bokani (1575 1609), anarchitect and sculptor, who during his short life left an extremely rich opus. The bell

towers and city loggias of Trogir and Hvar, the altars on the island of Hvar and Zadar,the renovations of their cathedrals and squares, all of them are works of this mastercraftsman that number him among the greatest builders of his time. Trifun and hisfather Jerolim Bokani worked in the 16thcentury together with Trifuns brothers andcousins Vicko, Petar, imun and Stjepan, while in the 17thcentury, besides imun andStjepan, there are records about Ivan Bokani who worked on the bell tower of thechurch of the Dominican Monastery in Bol on the island of Bra.

Trifun Bokani finished working on the bell tower of the Trogir Cathedral withstone from the iovo and Drvenik quarries between the years of 1597 and 1603.

He was paid 1800 ducats for his work. The signed contract regarding the buildingof the bell tower mentions his fathers workshop, builders from Puia and theirco-workers: brothers Petar and Nikola, cousins Jeronim and Ivan, and Ivan Ozarevi,a stonemason from ibenik. In 1603, Trifun Bokani finished the work on the belltower according to his own drawings. The executive drawing in 1:1 scale is engravedin the paving of the floor of the south loggia of the Cathedral. The drawing shows thetop of the bell tower which is completely different from the present top, which waswrongly considered to be Bokanis work. The bell tower got its present appearance

in the reconstruction, after its top was destroyed due to the strike of thunder on April14th, 1653. The restoration of the loggia was done in 1669 for the bishop John Paul.According to the drawing, the Trogir bell tower from Bokanis time was finishedwith the loggia having a parallelogram layout which had eight biforates and abovewhich there was a Late Renaissance wreath and a Late Gothic balustrade. At the topfloor, above the balcony with the balustrade, there was an octagonal tambour, thebase of the eight-faced pyramid with faces that were much less steep than the presentfaces, like the top of the bell tower of the Dominican church of Saint Marc on theisland of Hvar. The octagonal pyramid of the Bokanis bell tower is also confirmed

by the drawing containing the geometrical construction of the tumbled rib of thepyramid and reinforced corners of the bell tower which were made with stone diago-nal blocks set up during the building of its loggia. We can recognize Bokanis handon the preserved wreath of the bell towers loggia, with typical decorations from his


26/30

29

statuary repertoire. Between the two profiles there are metope divided with two bentconsoles and decorated with reliefs among which some display pears, melons, acant-huses and roses, while some display peoples faces, lion and ram heads and mascaronornaments. One of them contains the coat of arms of the citys Duke Girolamo Minio(1596 1598). The inscription at the bottom of the bell tower mentions the Trogir

Duke Dominico Minio (1598 1601).The coat of arms at the bell towers loggia, which marks the completion of thework, belonged to the city Duke Alvise Bembo (1601 1604). Some other worksfrom the Bokanis workshop were also recognized; the bell towers of the BenedictineMonasteries of Saint Nicholas and Saint Michael. The South City Gates, which toge-ther with the Benedictine Monastery of Saint Nicholas, leads to the city port, werebuilt in 1593, during the time of the Trogir Duke Delfin Delfino. The inscription onthe lintel puts the gate in the time when Trifuns father, Jeronim Bokanis workshopwas active in Trogir. Its formative repertoire can be recognized in semi circular

pilasters with alternately placed bugnato and finely carved segments, lined withthe lintel with prongs and on consoles of the base of the relief with the Venetianlion, decorated with a ribbon on its main part with an ornament in the form of fol -ded ducats. After the City Gate was made, the construction of the bell tower of theBenedictine church of Saint Nicholas was also finished in 1598. The architecture ofthe bell tower is defined by a characteristic octagonal loggia of the bell tower, closedin the tradition of the Benedictine cloisters. On the four corners of the stone wreathof the loggia, there were the late Renaissance phials, conic elongated pyramids whichresemble small obelisks. That was an architectural decorative element that TrifunBokani often used, for instance, on the City Loggia in Hvar. During the time of thecity Duke Dominico Minio, Bokani put the pyramid in the shape of an obelisk inorder to mark the square design in front of the big Cipicco palace, on the Trogir citysquare which was finished in 1600.

The flagpole of the flag bearing the coat of arms of the Duke Ambrogio Cornarocarved among acanthus leaves on the capital was made in 1605. A year later, in 1606,Trifun Bokani restored the Trogir City Loggia for the same duke. He made benchesalongside the eastern and southern walls, as well as the stone judges bench decorated

with coats of arms of Ambrogio Cornaro and the city of Trogir which were carved onthe volutes of its massive stone legs and luxuriously decorated stone coats of armshung next to the Florentines relief of the Justice. In that same year, Trifun Bokanimade a fireplace in the mannerist style, decorated with bent consoles with lion pawsand mascaron ornaments. The fireplace is in the Quarco house, situated north of theCathedral. The initials of Francesco Quarco and the year 1606 are carved in it.

The following year, the construction of the Communal Palace continued; thePalace bears the coat of arms and the inscription of the city Duke Alvise Morosini(1606 1609). Trifun Bokani reconstructed the second floor of the Palace, which

was, during the previous century, built by Nicholas of Florentine, as could be seenon the windows of the ground floor. Morosinis coat of arms and the tablet with aninscription are brought out on the front faade of the Trogir Communal Palace. Anexcellent stonemasonry and statuary work is the work of an exquisite stonemason and


27/30

30

sculptor, while the ornaments characteristic for Bokanis repertoire point to Trifun,for whom that would be one of his mature works.

The first floor of the Palace has elongated arched windows, from whose headerstones watch carved faces so much like those characteristic heads found in headersof Trifuns altars. One of the last works of Trifun Bokani, could be the coat of arms

of Dominico Contarini, from 1609. It is placed in the yard of the Communal Palace,above the staircase which led to the hall of the City Noble Council. A typical mas-caron ornament, which Bokani often uses as a decorative element, is on the coatof arms. We also find it on the wreath of Trogirs Cathedrals bell tower, on the fireplace in the house of Quarco and on many of his other works.

In Zadar, Bokani built the altar of the Benedictine church of Saint Mary whichwas later transported to the Nin church. Trifun signed on that altar with carved capitalletters.

The building of the older and unfinished Zadar church of Saint Simeon (1572

1600) built on the city market south of the demolished church of Saint Mary theGreat, is also attributed to Trifun. The project was commissioned after 1572 to aVenetian architect, while the actual construction was consigned to local craftsmen.The Palladian classicistic project left an enormous influence on young TrifunBokani, who according to Markovi, participated in the construction of the unfi-nished church around year 1600.

The front faade of the Church of Saint Simeon shows the influence of theVenetian architecture from the middle of the 16thcentury, with recognizable classicalsolutions. Sanmicheli and Palladio were in Dalmatia because of the building andstudying classical antiquity architecture, while Bokani could see the drawings ofthese two great architects in his homeland. Sanmicheli, the architect of Zadars for-tifications and monumental City Gates erected all antica,had an undoubtedly greatinfluence on Trifun Bokani who saw his work during his stay in Zadar, during thebuilding of the church of Saint Simeon. Sanmichelis influence is the most obviouson the Hvar City Loggia which was considered to be one of Sanmichelis works, untilthe comparison of documents showed that it belongs to the opus of Trifun Bokani.

While working in Trogir and Zadar, Trifun at the same time worked in Hvar

as well. We can recognize his work in big interventions on the Hvar city square.Documents connect him to the building of the altar of the Madonna Chapel fromthe Hvar Cathedral from 1605, which was later transported to the Brusje church;Fiskovi connected written documents which mention the master craftsman andBokanis manneristic style in which the City Loggia of Hvar is erected and finishedduring the time of Giulio Contarini, 1603 1605. The recent researches have connec-ted Trifun Bokani with the reconstruction of the Hvar Dominican Church and thebell tower of Saint Marc. The reconstructed loggia of the Saint Marcs bell tower hastypical ornaments of rosettes and angel heads.

Opposite the City Loggia, facing the city harbor, is the Arsenal building. It wasbuilt in the 16thcentury, in place of the earlier warehouse which was destroyed duringthe attack on Hvar in 1571. Its reconstruction lasted up to the beginning of the 17 thcentury and the works were finished in 1607. The Arsenal building was up-built even


28/30

31

after that, the inscription on its eastern doors mentions the year 1611, while abovethe entrance door on the first floor, on its terrace, the year 1612 was carved in, thusmarking the end of the building of the Renaissance Theater which is situated on itsfirst floor. The finishing of the Arsenal building and the building of Fontico, as wellas the construction of the Theater, are all connected to the proveditore Semitecolo,

during the period between the years of 1610 1613, though the construction of theground floor arches is mentioned in 1609 in the report of the proveditore generalMarcantonio Venier, who mentioned that during the time of his report, two morearches were being built for finishing the first part of the construction.

The workshop of the Bokanis from Puia could take part in the reconstructi-on and renovation of the Arsenal building because it was active in there at the end ofthe 16thand the beginning of the 17thcentury. The rare stylistic elements and formsthat the Bokanis often used also indicate to their participation. The profiling of thegreat arch of the Arsenal building with dents is the arch version of the Trogir lintel

of the South City Gates with the completely same formation of profiles, while theornament of its wreath, although much bigger, is a common decoration on ribbonswhich frame the fields of the coats of arms which are attributed to Trifun Bokani.The doors of the northern faade of the Fontico with arched openings between whichare the stone benches on elongated bent consoles, are made in the manner frequentlyused by the Bokani workshop with alternate rhythm of blocks and finely carvedpillows. The drawing of the similar doors from the Bokani production in 1:1 scaleis carved into the floor of the Puia church the Madonna of Batak over the smoothtablets of family tombstones of the distinguished builders, master craftsmen Petar

and Vicko Bokani, from 1546. Besides all the above mentioned, the characteristicshaping of the balustrade of the Fontico terrace goes in favor of the Bokanis workon the Hvar Arsenal building. The present balustrade is not the original one, while theoriginal balustrade of the Fontikco remained on the drawing which shows the line ofstone pyramids above the fence. Bokani frequently used, as it was mentioned earlier,the motif of the conic elongated pyramid phial. He made them on the balustradeof the Hvar City Loggia, on the Benedictine Monastery of Saint Nicholas in Trogir,and the monument of the Trogir Duke Dominico Minio placed in front of the TrogirCathedral has the same shape. From all the above mentioned, it can be concluded that

the role of Trifun Bokani in the renovation of Hvar was much bigger than has beenconsidered so far. He worked on the Cathedral, the church and the bell tower of theDominican Monastery, the City Loggia, the Arsenal building and the Fontico. Therenovation of the Hvar main city square points out to his urbanistic work, the sameas the expansion of the Trogir city square in 1600.

The comparison of its proportions of the parts of elongated square which ends inthe war harbor bounded with the City Loggia with the Dukes palace and the Arsenal,leads us to think that at the beginning of the 17 thcentury, the city of Hvar implemen-ted the planned regulation of the city centre which was done in the mannerist style.

With that intervention, its urban bipolarity, very frequent in the development of porttowns, is lessened by the new junction of Groda (city) and Burg (suburb).

The opus of the architect and builder from Puia on the island of Bra, TrifunBokani, is neither valorized enough, nor is his work monographically analyzed. We


29/30

32

are also far away from the recognition of his artistic expression as a personal contri -bution to the development of the mannerist style of Late Renaissance Dalmatia. Forthe beginning, it would be enough to set his place within his family shop which, foralmost two decades, was the leading building workshop of the middle of Dalmatia.

BIBLIOGRAFIJA RADOVA

O TRIFUNU BOKANIU

KUKULJEVI SAKCINSKI, Ivan, BOKANI Trifun, Slovnik umjetnikahjugoslavenskih, Zagreb, 1858.1860., 34

DELALLE, Ante, Trifun Bokani, arhitekt trogirskog zvonika,Novo Doba28.III. 1935.

KARAMAN, Ljubo, O Trifunu Bokaniu graditelju zvonika trogirske katedrale,Jugoslavenski istoriki asopisII, Beograd-Ljubljana, 1936., 145.-150

FISKOVI, Cvito, Trifun Bokani, graditelj trogirske katedrale. Novo dobaXXIII, Split, 1940., br. 307 od 25. XII, str. 29-30, s 1 sl.

P.o. Split, 1940., 18 str., s 1 sl.

CICARELLI, Ksenija, Obnova zvonika sv. Mihovila u Trogiru,Zbornik zatitespomenika kulture4-5, Beograd, 1953.-1954., 217.-222

PRIJATELJ, Kruno, Bokanieva radionica u Trogiru,Anali Historijskog institutaJugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Dubrovniku I, Dubrovnik,1955., 269277

FISKOVI, Cvito, Bokani, Tripun.Enciklopedija Jugoslavije, Zagreb, 1955.,sv. 1, str. 660

DOMANI, Davor, Bokaniev ninski oltar,Prilozi povijesti umjetnosti u Dal-maciji10, Split, 1956., 211.-216

FISKOVI, Cvito, Trifun Bokani na Hvaru. Peristil 16-17, Zagreb, 1973.-1974., str. 53-64, s 21 sl.

FISKOVI, Cvito, O starim dalmatinskim kaminima, Bulletin Razreda zalikovne umjetnosti Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti1 (51), Za-greb, 1981., str. 35-79

PRIJATELJ, Kruno, Barok u Dalmaciji. U knjizi: Horvat, A. - Mateji, R. Prijatelj, K.,Barok u Hrvatskoj. Zagreb, 1981.


30/30

PETRICIOLI, Ivo,Trifun Bokani,Likovna enciklopedija Jugoslavije. Zagreb,Jugoslavenski leksikografski zavod Miroslav Krlea, Sv. 1, A-J. 1984., str.152

PRIJATELJ, Kruno, Dvije potvrde za radionicu Tripuna Bokania.Zbornik zalikovne umetnosti21, Novi Sad, 1985., str. 331-339/331-339

BABI, Ivo, Renesansni luni prozori i opinska palaa u Trogiru, Adrias I,Split, 1987., str. 169-179

IVANEVI, Radovan, Trogirska loa: TEMPLVM IVRIS ET ARA IVSTITIAE(1417), Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji 31, Split, 1991., 115-150

PETRICIOLI, Ivo,Trifun Bokani, Enciklopedija hrvatske umjetnosti. Zagreb,Leksikografski zavod Miroslav Krlea. Sv. 1, A-Nove. 1995. str. 104-105

s [ 1] sl.

PETRICIOLI, Ivo, Trifun Bokani, Hrvatski leksikon, Zagreb, NakladaLeksikon,Sv. I, A - K, 1996., 120

PRIJATELJ, Kruno, Milnarski spomenici, 1. Graditeljstvo,Prvi libar o Milnoj,Milna, 1998., 255-264

BELAMARI, Joko, Nota za Trifuna Bokania i Koriolanovie, Studije iz

srednjovjekovne i renesansne umjetnosti na Jadranu,Split, 2001.,MARKOVI, Vladimir, krinja sv. imuna i arhitektura u Zadru oko 1600.,

Peristil 48,Zagreb, 2005., 95-108

BUANI, Radoslav, Dovretak trogirske katedrale u 17. st, Umjetniki dodiridviju jadranskih obala u 17. i 18. stoljeu - zbornik radova ur. Markovi,Vladimir; Prijatelj-Pavii, Ivana, Split, 2007., 71-92

KOVAI, Vanja, Klesari iz obitelji Bokani u Omiu, Omiki ljetopis4, Omi,

2008., 15.-33

BUANI, Radoslav, Dominikanci u Hrvatskoj, Katalog Graditeljstvo, G/8,Bol, Samostan sv. Marije Milosne, Zagreb, 2009., 271-274

TUDOR, Ambroz, Dominikanci u Hrvatskoj, Katalog Graditeljstvo, G/9, Hvar,Samostan sv. Marka Evanelista, Zagreb, 2009., 274-279