Dok sunce zalazi, mi se sveča-nom večernjom službom hvale obra-ćamo neprolaznoj Svjetlosti. I srcenam je veselo, kao da naše hodočas-ničke noge već stoje na vratima jeru-zalemskim. Strepili smo nad našimkruhom svagdašnjim. Kiše nisu pre-stajale. Ponegdje vode odnesoše ikruh, i kuću. I suša nas je namučila.Na mahove je izgledalo kao da je pre-sahla svaka nada, kao da se na ob-zorju nikada više neće pojaviti Danicaljepšega dana. Nevolje koje nas bijutumačimo često posljedicom svojihgrijeha. Pa ipak, Bog nam daje kruha.U nevoljama koje nam prijete nala-zimo svjetlo vjere otačke. Naši su nampreci namrli svjetlo evanđelja, u tamida nađemo svjetlo.

U teškim danima čuje se našamolitva: „U Gospodina ja se uzdam.Duša se moja u njegovu uzda riječ“.Samo nas Bog može umiriti. Zato namraspjevani David i dovikuje: Molite zamir Jeruzalemov. Blago onome kojiBoga ljubi. I u tami beznađa on vje-ruje u Božju utjehu. I kad nema puno,pjeva sa Zlatkom Pejakovićem: „Siro-mah sam. Nije me sramota... Pustablaga – što će mi... Nek je zdravlja,pjesme, radosti”. Iz tih nam stihovagovori ono što su naši stari za sebe iza svoje od Boga molili: Samo nekBog da zdravlja. Samo nek smo miživi i zdravi. Dužijanca je radost zbogklasa i zbog završenog dijela posla.Dužijanca je radost zbog zdravlja, idragost što su vrijedne ruke požnjelei u snopove povezale kruh naš svag-dašnji. Zaista „nije bogat onaj koji ima,nego onaj koji daje svima. Nije sretantaj što ima sve, već: životu tko se ra-duje”. A nama ništa ne treba takojako, kao životna radost. Dužijanca jekao široki osmijeh djeteta kad slatkišdobije. Malo nam je rodilo, a ipak seradujemo i ipak slavimo. Dao j' Bog,pa je rodilo... dobro je.

Stari Izraelci su molili za mir bašonaj psalam, koji je u krvavim godi-nama rata tako puno značio i za nas:„molite za mir... neka bude mir u zidi-nama tvojim... mir tebi... Ovih samdana u jednom austrijskom gradu biona misi jednog mladog svećenika. Onnije molio ono: „Izbavi nas, Gospo-dine, od svih zala... Daj milostivo mir

u naše dane...“ – kao da njegov narodima sve, kao da u njegovoj zemljinema nikakvog nasilja. Ali, to je moli-tva za sve ljude. Ne uživaju svi ljudimir, nisu svi zdravi. Ima gladnih, imažednih ljudi. Zar da zaboravimo nji-hove strahove i njihove patnje? Kakoda stanemo pred Boga samo sa svojim

potrebama? Zar nama Bog nije Otac?Zar je prema nama njegova ruka sti-snuta? Dobili smo, dajmo. Ako ne mo-žemo dati, bar molimo za ljude u po-trebi. Molimo za svoj grad: „Nekabude mir u zidinama tvojim i pokoj utvojim palačama“. Molimo za sve gra-dove i za sve zemlje.

Poslije one starinske žetve, ostaloje ljudima još puno posla, a već su sla-vili. Seljakovo srce je bilo ponosno štoje dio posla obavljen. Zato je stao i pre-dahnuo. Zahvalio je Bogu i ljudima.Premda mu se svaki posao završavaoonom jezgrovitom molitvom zahvale:Bogu hvala, poslije žetve je izrekaosvečanu hvalu. Tu je svoju zahvalnostiskazao veselom kućnom svečanošću,za koju nije trebalo puno: samo srce,vijenac od klasja ispleten, veselo dru-štvo risaruša i risara, trebala je voda.Dužijanca je bila svetkovina blago-slova. Zato je bandaš na dužijanciovako govorio: „Domaćini, ris smouradili. Žito vam je jedro k'o moja ban-dašica, pa nek vam je sritno i blago-slovljeno“! I škropljenje vodom, posi-panje mekinjama bilo je popraćenoblagoslovom: „Da nam žito bude čistok'o voda i da ga bude tušta k'o meki-nja!“. Svečano postavljeni stol je bioznak domaćinove radosti i zahvalno-

Zvonik � 8/2010 3

Dužijanca 2010.

sti... Častio je vrijedne radnike. Manjeje rađala zemlja našim starima. Mnogisu radili tuđu zemlju. Od bogatstva suimali samo plemenito srce, ali su znalislaviti. Kao da su govorili: „Ja ne tra-žim puno, (samo) nek je zdravlja, pje-sme, radosti”.

Ma kako siromašan bio, našao jevremena za nedjeljnu misu. Nedje-ljom nije radio, već ju je proslavio uodmoru. I mi imamo puno obveza ipuno posla. Neka nas ova Dužijancapotakne da zavolimo nedjeljni poči-nak, i da nađemo vremena za svetumisu, da nedjeljom budemo kod Go-spodina, da čujemo njegovu riječ. Zanedjeljnu svetu misu treba odmornosrce i odmoreno tijelo. Kako da po-spani slušamo riječ Gospodinovu, pu-tokaz za našu svakidašnjicu? Čuli smodanas: „Dobro činite što (uz BožjuRiječ) prianjate kao uza svjetiljku štosvijetli na mrklu mjestu – dok Dan neosvane i Danica se ne pomoli u sr-cima vašim“. Vrijedi izdvojiti vrijemeza Božju riječ, za zahvalnost i Bogu iljudima. Sad je čas za zahvalu, za ra-dost, za pjesmu, za kolo. Ima ponosau nama i onda kad nismo najbogatiji.Neka nam ponos bude protkan iskre-nom zahvalnošću, vjerom, nadom.Neka iz nas skromnost zapjeva: „Ja netražim puno od života. Nek je zdrav-lja, pjesme, radosti“. Nitko kao Bogne daje ni zdravlje, ni pjesmu, ni ra-dost. Uostalom: „Nije bogat onaj kojiima nego onaj koji daje svima“. Bo-gata je ovo grana hrvatskog naroda.Daje kruha, ali i velike ljude. Daro-vala nam je svećenika Blaška Rajića,da nam cijelo stoljeće svijetli taj sve-ćenik koga je radnik sa ciglane nanoge postavio. Zahvalimo večeras isutra za dobre i plemenite ljude kojinam iz godine u godinu osiguravajukruh. Za sve ćemo reći Bogu hvala.Tko da ne bude ponosan na našu sto-ljetnu Dužijancu! I svatko od nas mo-že reći s onom slavonskom: „Sin samzlatnih žitnih polja, rodnih njiva... Tusu... moji časni ljudi. Nije moja dušaprazna..., da bih protiv sebe mor'o…Jasne su mi one riječi: Nemoj, sine,protiv Boga, nisu tvoji takvi bili. Manajteže kad je bilo, i suzu su svojuskrili. Amen.

Iz propovijedi mons. Stjepana Beretića,na Večernjoj molitvi u katedrali-bazilici, 7. 08. 2010.

Budimo ponosni i zahvalni

4 8/2010 � Zvonik

Dužijanca – stotinu godina hrabro čuvana tradicija

Piše: Željka Zelić

Kolijevka Dužijance – sjećanje i poticajDraga djeco i mladi! Vi ste radost i budućnost naša. Ulicama našega

grada proći ćete danas u svojim prekrasnim nošnjama. Neka svaki vaškorak i svaki vaš smiješak slave Gospodina. I neka s vašega lica sja ponosšto ste sinovi i kćeri bunjevačke grane hrvatskoga naroda. Neka se sva ovaljepota, milina i ponos sliju u jednu jedinstvenu zahvalu Bogu za ovogodiš-nju žetvu, za kruh svagdašnji. Za ovaj predivni običaj Dužijance koji uovom obliku traje već punih stotinu godina, poručio je mons. Andrija Ani-šić, župnik župe sv. Roka, ispraćajući u nedjelju 8. kolovoza iz kolijevkeDužijance ovogodišnje nositelje svečanosti, bandaša Martina Matkovićai bandašicu Martinu Dulić, malog bandaša Igora Nimčevića i malu ban-dašicu Kristinu Matković, te bandaše i bandašice iz Bajmoka, Tavan-kuta, Ljutova, Ðurđina, Žednika, Male Bosne, Sombora i Svetozara Mile-tića, „kerske kraljice“ predvođene s. M. Jasnom Crnković te mladeodjevene u narodnu nošnju i okupljene vjernike. Time je ujedno započelacentralna proslava Dužijance 2010.

Da je ovogodišnja, 100. po redu Dužijanca bila posebna, svjedoči i toda su bandaše i bandašice u kolijevci Dužijance svojim dolaskom po prviputa počastili ovogodišnji gost, vrhbosanski nadbiskup kardinal VinkoPuljić te domaći biskup Ivan Pénzes, u čijoj su nazočnosti župnik An-drija i predsjednik Organizacijskoga odbora Dužijance 2010. Davor Dulićpoložili na bistu Blaška Rajića u predvorju crkve logotip Dužijance 2010.-2011. Naime, 1911. godine tadašnji župnik, mons. Blaško Rajić, u su-radnji s Katoličkim divojačkim društvom, priredio je i proslavio prvu Du-žijancu u crkvi. Izražavajući svoju radost, ali i ponos zbog kardinalova su-djelovanja u slavlju Dužijance, a čiji dolazak 1996. godine na proslavu 100.obljetnice župe dobro pamte župljani ove župe, župnik Andrija rekao jekako ništa nije slučajno. Božja providnost i vaša ljubav prema HrvatimaBunjevcima dovela vas je danas ponovno u Suboticu ali i u ovu župu.Hvala vam na toj ljubavi. vaša prisutnost i zajedništvo s nama ohrabrit ćenas da ustrajemo u vjernosti Bogu i svom narodu, usprkos svih poteškoća ibrojnih prepreka koje nam postavljaju neprijatelji Crkve i našega naroda,rekao je mons. Anišić. Tom je prigodom u ime svih Hrvata Bunjevaca za-hvalio i domaćem biskupu Ivanu što je već 21. put kao biskup na Duži-janci. Vaša hrabra podrška vjernicima Hrvatima Bunjevcima kroz sve ovovrijeme a osobito za vrijeme rata u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini mnogeje, iako uz ne male žrtve, zadržala na vjekovnim ognjištima. Uzvratio vamdobri Bog na način kako on zna da vam je najpotrebnije. Hvala vam što stena prvu moju riječ pristali da danas dođete na ovo kratko slavlje u ovucrkvu i u ovo župu koja je danas osobito radosna i ponosna jer se sjeća svogdičnog župnika Blaška Rajića i Dužijance – svog najmilijeg običaja kojidanas slavimo stoti put u Crkvi, zaključio je mons. Anišić.

Pozdravljajući biskupa Ivana, župnika Andriju i sve vjernike u crkvisv. Roka, kardinal Vinko Puljić čestitao je jubilarnu, 100. Dužijancu, re-kavši kako je ovo i stoga divan dan jer su sačuvali običaj koji je nikao izvjere. Čestitam i onima koji svoje umijeće ugrađuju u Dužijancu izrađujućiprekrasne krune od slame. Divim se čuvanju tradicije jer se niste dali i ondakada je bilo teško, sačuvali ste svoj divni običaj zahvale dragom Bogu. Kar-dinal se prisjetio drage, stote obljetnice crkve sv. Roka te potaknuo vjer-nike da ne prestaju zahvaljivati Bogu, jer onaj tko zna zahvaliti Bogu, znaisprositi milost. Svoj dirljiv govor kardinal Vinko završio je čestitajući sve-ćenicima koji su uspjeli sačuvati Dužijancu kako bi ju prenijeli na budućenaraštaje.

Dužijanca 2010.

Bez blagoslova i zahvale, nema ni kruhaUz molitvu i blagoslov, kolona s karucama na čijem je

čelu bila okićena kruna od žita, krenula je iz župe sv. Rokaput katedrale sv. Terezije Avilske, gdje im je dobrodošlicuuputio katedralni župnik mons. Stjepan Beretić zajedno sastarateljima Dužijance, prim. dr. Markom Senteom i Ga-brijelom Kujundžićem.

Misno slavlje u katedrali predslavio je gost ovogodišnjeDužijance, kardinal Vinko Puljić zajedno s domaćim bisku-pom Ivanom, katedralnim župnikom Stjepanom te svećeni-cima Subotičke biskupije. Pozdravljajući dragog nam gosta,biskup Ivan istaknuo je kako ga pozdravlja kao metropolituone crkvene pokrajine iz koje je prije više od tristo godina sti-gla jedna veća skupina Hrvata-Bunjevaca, koji njeguju ovajnačin zahvale. Vi ste, Uzoriti, drugi puta na našoj Dužijanci.Neka vam je blagoslovljen dolazak, a naša je zahvala u moli-tvi za vas i vašu napaćenu Crkvu, zaključio je biskup Pénzes.

Kardinalova riječ od srca k srcu

Što zemlja rađa, Božje je davanje

Čestitajući svima jubilarnu Dužijancu, kardinal Puljić usvojoj je propovijedi istaknuo kako nas veže puno toga, uprvom redu Krv Kristova po sakramentu krštenja, ali i to dasmo isti narod, jezik i kultura te da vučemo korijene s rijekeBune s koje je došao i njegov otac. Čestitam vam da ste se ot-hrvali svim promjenama vremena, sačuvali ovu lijepu tradi-

ciju koja je iznikla iz vjere – zahvaliti Bogu. Ona je na nekinačin prožela i izgrađuje vašu kulturu, hrvatskog naroda Bu-njevaca na ovim prostorima, rekao je propovjednik. Ističućiposebno važnost zahvalnosti, kardinal Puljić rekao je da onajtko zna vrednovati dar jest zahvalan, jer što god čovjek radi,ako nema Božjega blagoslova nema ni uspjeha. Zemlja je darBožji povjeren čovjeku, on ju obrađuje, iz nje klija život od ko-jega beremo i od kojega živimo, a to je kruh naš svagdašnji.Ako rad nije blagoslovljen, čovjek neće imati što ubrati. Zatodanas zahvaljujemo za taj dar od kojega živimo, i zato niječudno da je čovjek zemlju nazvao majkom, jer ono što ona rađaBožje je davanje. Uvijek će zemlja kruh davati, rekao je kar-dinal. Govoreći o poštovanju prema zemlji koja rađa u pro-šlosti, istaknuo je kako ni danas često puta nema dovoljne po-drške da se istinski vrednuje rad i zemljoradnja, zemlja odkoje kruh dobivamo. Zato vas želim potaknuti da istinski Boguzahvaljujete što uspijevate kroz rad plodove zemlje ubirati iživot uzdržavati.

Majka – i zemlja i Crkva

Govoreći nadalje o zemaljskom životu, kardinal je rekaokako je i to Božji dar darovan preko naših roditelja. Majkomzovemo i Crkvu koja nas je krštenjem rodila na novi život,život djece Božje. Ona nas rađa za vječni život kroz sakramentkrštenja. Isus je htijući podržavati taj život da bismo stigli dovječnosti, uzeo plod zemlje – kruh – i od njega učinio nebeskikruh, hranu za život vječni. Razmišljajući o Božjoj blizini, pro-povjednik je zaključio kako se Bog utjelovio da bi s čovjekomljudski život živio, a onda ga posvetio i otkupio, usmjerava-jući ga na život vječni. On kruh pretvara u svoje tijelo i zatonajsvetije što na zemlji možemo slaviti jest euharistija u kojojse kruh tj. zemaljska hrana pretvara u nebesku hranu kako bise čovjek sjedinio s Bogom koji je ljubav, jer sve što imamo ijesmo Božji je dar. Euharistijom zahvaljujemo Bogu koji nasstvori preko roditelja, Crkvi koja nas rodi za nebeske stvarno-sti i Kristu koji nas otkupi i hrani nas sobom da ovaj zemaljskiživot možemo tako živjeti da nebeski postignemo, rekao je pro-povjednik.

Samorazarajuća današnja „napredna vremena“

Upozoravajući na današnja „napredna vremena“ u ko-jima nikad nismo imali bolju tehniku i više učenih glava nošto imamo danas, kardinal je ustvrdio kako u isto vrijeme mo-ramo priznati da nismo nikad imali toliko laži, prijevara, ne-sigurnosti i ugroženosti čovjeka. Čovjek nije svjestan dara pazloupotrebljava dar života. Kad čovjek izgubi vezu s Bogom, po-staje ugrožen i kad izgubi svijest da je sve što ima i što jest darBožji, ugroženi su i međuljudski odnosi. Toliko se mržnje sije,toliko je ratova i sukoba, naznačio je kardinal. Govoreći pak ovrijednosti kruha i nadovezujući se na izreku o čovjeku kojije dobar kao kruh, kardinal Puljić se prisjetio i riječi starihkoji su upozoravali da mrvu kruha koja padne na zemlju netreba pogaziti nego poljubiti i ostaviti. Ali danas su kante punekruha. Koliki umiru od gladi, a čovjek se rasipa i baca kruh.Koliko je samo znoja i žrtve utkano u njega, a još više to jeBožji dar. Čovjek više ne zna cijeniti život, jer vidimo da danasizglasavamo zakone da se smije ubiti dijete prije rođenja, dase smiju dijeliti pilule koje će ubiti začeto dijete. To je demo-kracija. Donijeli smo zakone da se smiju ubiti starac i staricaprije prirodne smrti jer ne trebaju i ne koriste nam. A tako smoosuđivali sve onu fašizme i „izme“ koji su ubijali ljude, a midemokratski donosimo zakone da se ljudi smiju ubijati. Čo-vječe, vrati se svom dostojanstvu, cijeni život – Božji je dar, na-glasio je kardinal Puljić.

Zvonik � 8/2010 5

Dužijanca 2010.

Čuvajte svoje korijene, tradiciju i vjeru, istinskiBogu zahvaljujte, svoju grudu ljubite, kruh cijenite,božanskim se kruhom hranite

S vama ovdje želim dijeliti radost Dužijance. Nikad nezaboravite Bogu zahvaljivati za blagoslov rada ljudskoga, zadar kruha i života, da istinski zajednički gradimo solidarnost.Ako imaš više, imaj srca za one koje nemaju. Ako nemaš, hra-bro u život pa će Bog dati blagoslov da možemo preživjeti.Zato vas uz čestitku Dužijance koju 100. puta obilježavate,želim hrabriti – čuvajte svoje korijene, tradiciju i vjeru, istin-ski Bogu zahvaljujte, svoju grudu ljubite, kruh cijenite, bo-žanskim se hranite kruhom da ovaj zemaljski život tako pro-živite da se u nebu nađemo u radosti, u kraljevstvu Božjem,zaključio je kardinal Puljić na kraju svoje propovijedi.

Kao i svake godine, mladi odjeveni u narodnu nošnju Hr-vata Bunjevaca, prinijeli su na oltar vino, vodu i kruh od ovo-godišnjega roda pšenice, dok su svi prigradski bandaši i ban-dašice prikazali kardinalu Puljiću simbole svojih dužijanca.

Bandašica Martina ibandaš Martin na ol-tar su prinijeli hostijeza misu zahvalnicuodnosno krunu ovo-godišnje Dužijancekoju je u tehnici sla-me izradila JozefaSkenderović. Misazahvalnica završena jesvečanom pohvalni-com „Tebe Boga hva-limo” te euharistij-skim blagoslovom.Pjevanje je i ove go-

dine predvodio katedralni zbor „Albe Vidaković” pod ravna-njem s. Mirjam Pandžić.

Među brojnim gostima ovogodišnje Dužijance bili supredstavnici Gradske uprave, gradonačelnik Saša Vučinić,dogradonačelnik Pero Horvacki, zamjenik predsjednikaSkupštine grada Csaba Sepsey kao i tajnik Árpád Sveller teostali članovi Lokalne samouprave. U ime Generalnog kon-zulata Republike Hrvatske u Subotici nazočila je generalnakonzulica Ljerka Alajbeg sa suradnicima, savjetnica u Vele-poslanstvu RH u Beogradu Svetlana Božinović, iz Hrvatskematice iseljenika (Zagreb) Marija Hećimović i dr. Iz pokra-jinske Vlade Dužijanci su nazočili tajnik za upravu i propiseÁndor Déli, tajnik za zdravstvo dr. Attila Csengeri, zamje-nik pokrajinskog tajnika za upravu, propise i nacionalne za-jednice Mato Groznica te drugi predstavnici pokrajinskeVlade i Skupštine, kao i predsjednik Mađarskog nacional-noga vijeća Tamas Korhec, dopredsjednik Hrvatskog na-cionalnoga vijeća Mata Matarić, predsjednik Njemačkog na-cionalnoga vijeća László Göncő Mandler, kao i brojni gostipredstavnici županija i gradova iz Republike Hrvatske i Re-publike Mađarske te predstavnici državnih, društvenih, kul-turnih i vjerskih institucija.

Povorka ponosa i bogatstva običaja Hrvata Bunjevaca

Svečana povorka u kojoj su ulicama grada najprije prošliugledni gosti na čelu s kardinalom Puljićem, krenula je nakoneuharistijskoga slavlja od katedrale do glavnoga gradskogatrga, a povijest Dužijance te običaje koji ju prate okupljenimaje pojasnio voditeljski par, Željka Vukov i Lazar Cvijin, kojusu redom pozdravljali najprije konjanika Marka Tikvickog s

barjakom Dužijance, ali i ostale konjanike na paradnim ko-njima. Na trg je potom stigla i kruna na fijakeru koju je kao igodinama unatrag izradio Grgo Piuković. Uslijedio je potomdolazak djece iz vrtića Marija Petković „Sunčica“ i „kraljica“župe sv. Roka. U radnom dijelu povorke bili su momci u bije-lom sa snopovima žita, žene u radnom ruhu, djevojke s „đu-gama“ i krušnim košarama te kola s džakovima žita. Potomsu na trg pristizali i predstavnici kulturno-umjetničkih dru-štava iz Subotice i okolice, R. Hrvatske, R. Mađarske, R. CrneGore i R. Poljske. U povorci su se među mnoštvom narodnihnošnja, mogli vidjeti raritetni primjerci bunjevačke narodnenošnje koja više nije uporabi te se može vidjeti samo na Du-žijanci.

8/2010 � Zvonik6

Dužijanca 2010.

100. DužijancaDrevni obiteljski običaj zahvale Bogu za završetak

„risa“ (žetve) župnik župe sv. Roka, mons. Blaško Rajić usuradnji s „Katoličkim divojačkim društvom“ 1911. godineprvi put je organizirao i održao i u crkvi. O prvoj crkvenojDužijanci časopis „Neven“ je objavio vijest pod naslovom„Dužijanca“, u rubrici „Visti iz mista“: Blaž Rajić, plebanošsv. Roke priredio je 6. o.m. (kolovoza) zahvalnu svečanost pri-likom dovršetka žetve. Oko trideset konjanika su dopratili izpolja krasno pleten vinac od žita u crkvu, gdi su ga dočekaleenge sa plebanošom koji je posli toga sakupljenoj gomili rekaolipu pridiku. Uveče je pak bila zabava u dvoranama „Pešte“,kao nastavak dužijance. Zabava je bila dosta krasna i mladežje provela vrlo dobro (NEVEN, 1911., str. 60).

Kad se žetva prestala obavljati ručno, tj. risom, Duži-janca je malo pomalo prerastala u narodni običaj Hrvata Bu-njevaca koji žive u Bačkoj. U vrijeme komunističkog režima,Dužijancu je Crkva slavila posebno u okviru svojih moguć-nosti sve do 1993. kada je zahvaljujući hrabrim ljudima izCrkve, Hrvatskoga kulturnog centra i subotičkih gradskihvlasti, ponovno postala jedinstvena manifestacija s brojimduhovnim i kulturnim zbivanjima. U središtu proslave Du-žijance je euharistijsko slavlje kojim Hrvati Bunjevci i danaszahvaljuju Bogu na završenoj žetvi ali i na kruhu svagda-njemu. Tako se u jednom slavlju veliča Boga, ljudski rad ikruh kao plod zemlje i rada ruku čovjekovih. /A. A./

Kruh od novoga brašna za sve četiri strane grada

Uslijedio je potom dolazak svečanih zaprega, haptika ifijakera te seoskih bandaša i bandašica i pratioca ovogodiš-njeg bandaša i bandašice. Domaćini ovogodišnje Dužijancebili su Dajana i Davor Šimić koji su dočekali subotičkoggradonačelnika Sašu Vučinića i predsjednika Organizacij-skoga odbora „Dužijance 2010.“ Davora Dulića. Primajući izruku bandašice Martine kruh od novoga brašna i pokazujućiga na četiri strane grada, gradonačelnik Saša Vučinić rekaoje kako je Dužijanca jubilej vrijednih, zahvalnih ljudi i blag-dan zajedništva. Zemlja se udružila sa znojem ovdašnjih risarai njihovim krvavim žuljevima, s nebom koje im je darovalosunce i kišu i s Božjim blagoslovom. Potom su se risari udružilisa susjedima i prijateljima da se taj plod ubere i sačuva i takoosigura plodonosnu i bogatu godinu. Takva Dužijanca živjetće i narednih sto godina, dokle god bude ovih mališana koji sudanas defilirali u povorci i koji to njeguju u svojem srcu, rekaoje gradonačelnik Vučinić, zahvaljujući svima onima koji su su-djelovali u povorci i na taj način iskazali poštovanje premablagdanu koji je iznikao iz jednoga naroda ali koji je na tajnačin darovan svima ostalima koji u Subotici poštuju marlji-vost i dobre ljude. Za uzvanike je nakon predaje kruha prire-đen ručak u HKC-u „Bunjevačko kolo.

Posjet grobu Blaška RajićaJedna od dužnosti bandaša i bandašice je i posjet grobu

Blaška Rajića. U pratnji župnika župe sv. Roka mons. AndrijeAnišića, bandaš i bandašica su iz crkve sv. Roka ponijeli suvijenac od žita i cvijeće i položili ih na Rajićev grob. U prigo-dnom programu kod njegovog groba župnik je pozdravio pri-sutne, koji su se ove godine u većem broju okupili da počastetog velikana hrvatskog naroda i bunjevačkog roda. On je za-hvalio Bogu što je našem narodu podigao takvog pastira i ta-kovog narodnog vođu kao što je bio Blaško Rajić, a njemu jezahvalio za sve što je učinio za naš narod a napose što nam jeu baštinu ostavio Dužijancu koja traje već čitavo stoljeće. Ka-tarina Čeliković, djelatnica Zavoda za kulturu vojvođanskihHrvata, pročitala je odlomak iz pisma Blaška Rajića, koje je izzatvora uputio svojim nećacima. Davor Dulić, predsjednik Or-ganizacijskog odbora pročitao je Božju riječ, a potom je žup-nik predmolio molitve vjernika i blagoslovio grob. Ovom sve-čanom činu prisustvovala je i rodbina Blaška Rajića.

Bandašicinim kolom „ispraćena“ 100. „Dužijanca“

Na prepunom gradskom trgu, u večernjim satima pri-godom otvorenja Bandašicinog kola nazočne je kao nasljed-nik Blaška Rajića pozdravio župnik župe sv. Roka mons. Ani-šić, a potom je gost 100. Dužijance kardinal Vinko Puljić, usvojemu govoru istaknuo kako je skup u Bandašicinom koluprimjer globalizacije Dužijance. Dužijanca je poniknula u obi-telji kao znak zahvalnosti Bogu za završetak žetve i kruh svag-dašnji, zatim je prenesena i u Crkvu i tako je dobila još dubljui širu dimenziju zahvale Bogu na najizvrsniji način u euharis-tijskom slavlju da bi se onda proširila i u svijet kulture i na-rodnoga veselja kakvo je i Bandašicino kolo, rekao je kardinal.On je pozvao okupljeno mnoštvo da sačuvaju ono što su im ubaštinu ostavili pradjedovi a to će moći učiniti ukoliko ostanuvjerni Bogu i svom narodu. Potaknuo ih je zatim da žive a neuživaju život, jer samo živeći život moći će zaštititi ljudsko do-stojanstvo i njegovati zajedništvo bez kojega nema ni op-stanka ni napretka.

Bandaš i bandašica u znak sjećanja na sudjelovanje u sto-toj Dužijanci predali su kardinalu sliku izrađenu u tehnicislame koja prikazuje bunjevački salaš na kojem je Dužijancai knjige o Dužijanci. A potom su pjevajući pjesmu „Kolo igratamburica svira“, formalno pozvali sve na Trgu da im se pri-druže u kolu. U kolu je naizmjence sviralo devet tamburaškihsastava.

Posljednja manifestacija Dužijance održat će se 28. i 29.kolovoza kada će biti održano tradicionalno proštenje u Ma-rijanskom svetištu na Bunariću. Nakon što smo ove godineproslavili 100. Dužijancu, već sada možemo promišljati o slje-dećoj godini kada ćemo s ponosom proslaviti 100. obljetnicuDužijance.

Zvonik � 8/2010 7

Dužijanca 2010.

Večernja u katedraliMi danas i sutra želimo još više na jedan vanjski način

dati Bogu hvalu za sve što dobijemo, bilo dobro bilo zlo, jernas je Krist naučio da uvijek trebamo zahvaljivati i za jednoi za drugo, na korist nama, našim obiteljima i cijeloj našoj za-jednici. Stoga, budimo Bogu zahvalni za sve što primamo iznjegove ruke, rekao je subotički biskup mons. dr. IvanPénzes, u subotu 6. kolovoza na svečanoj Večernjoj koju jeu katedrali-bazilici sv. Terezije Avilske predvodio katedralnižupnik mons. Stjepan Beretić, zajedno s desetak sveće-nika. Mons. Beretić u svojoj je propovijedi /čiji veći dio ob-javljujemo na 3. stranici Zvonika/ na poseban način pozdra-vio predvoditelje 100. Dužijance, bandaša Martina Matko-vića i bandašicu Martinu Dulić koji su tijekom Večernjepred oltar prinijeli krunu ovogodišnje Dužijance koju je iz-radila Jozefa Skenderović, a koja simbolizira 100. Duži-jancu u čijem su središtu vijenac, kruna i križ. Pjevanje jepredvodio katedralni zbor „Albe Vidaković“ pod ravnanjems. Mirjam Pandžić. Svečanoj Večernjoj nazočio je i dogra-donačelnik Subotice Pero Horvacki.

Poslije Večernje, na putu prema glavnom gradskomtrgu gdje je održana Risarska večer, risari i risaruše su sezaustavili kod biste Blaška Rajića, koja se nalazi u parku kodGradske kuće, gdje su ih dočekali katedralni župnik mons.Beretić i mons. Anišić, a potom je na bistu stavljen vijenacod žita.

Dužijance u…... Starom Žedniku

Dužijanca u Starom Žedniku, zahvala Bogu zakruh svagdašnji, održana je u nedjelju 11. srpnja.Sveta misa zahvalnica počela je svečanom povorkomkoja je krenula iz župnoga stana. Mladi u narodnoj no-šnji, narod i svećenici sačekali su ovogodišnje nosite-lje Dužijance: bandaša Davora Skenderovića, banda-šicu Nikoletu Dožai, malog bandaša Matiju Perčića imalu bandašicu Sandru Poljaković.

Na ulasku ucrkvu prošlogodi-šnji bandaš i ban-dašica predali supredvodi te l j imakrunu ovogodišnjeDužijance, sliku utehnici slame kojuje izradila Ana Mi-lodanović.

Nakon ulaskau crkvu kod oltaraje zapjevana kralji-čka pjesma ÐuleMilodanović, kojuje za ovu prigodu sdjecom uvježbalaAnica Čipak. Sve-tu misu predvodioje fra Ivan Cvet-ković uz koncele-

braciju vlč. Lazara Novakovića i župnika domaćina vlč.Željka Šipeka, a gost na svetoj misi i sudionik na oltaru bioje paroh novožedničko-čantavirski o. Dalibor. Misno slavljesu svojim glasovima uzveličali Zbor svetoga Marka i VIS„Markovi lavovi“.

Navečer je održano Bandašicino kolo, kojem je pretho-dio prigodni program, nastup sudionika Dječje dužijance,zatim dodjela nagrada najljepšim vrtovima u Starom Žedniku,o kome je računa vodio Ekološki forum žena Starog Žednika.Glazbena podrška proslavi bio je ansambl „Hajo“ koji je otvo-rio prvo kolo u nizu ove godine, koje je trajalo do kasno unoć. /A. Č./

... BajmokuSvečanost Dužijance u Bajmoku održana je 11. sr-

pnja u crkvi svetog Petra i Pavla. Žetveno slavlje zapo-čelo je dolaskom bandaša i bandašice, Bojana Galića iGordane Balažević, koje je ispred župne crkve doče-kalo mnoštvo djevojaka, momaka i djece u narodnimnošnjama. Predvoditelji risara i risaruša donijeli susliku od slame, na kojoj je ovoga puta predstavljenabajmočka crkva.

Misno je slavlje predslavio vlč. Josip Kujundžić iz Vaj-ske, uz koncelebraciju mjesnog župnika vlč. Zsolta Bendeai mladomisnika Dragana Muharema. Predvoditelj misnogslavlja vlč. Kujundžić u svojoj je propovijedi ukazao vjerni-cima na važnost Božje riječi, koju trebaju prihvatiti i živjeti teda tako u svakom trenutku, i najmanjom gestom, mogu činitivelika djela. On je tom prigodom također istaknuo značaj mo-litve i svakodnevne zahvalnosti za Božju milost. Misno je slav-

lje uljepšano pjeva-njem župnog zbora imladih u narodnimnošnjama, koji su seujedno uoči Dužijanceredovito okupljali či-stiti žito kako bi ukra-sili crkvu vijencimaispletenim od žita.

A kako mladivjernici svoju tradicijučuvaju i glede naro-dnih plesova, nakonsvete mise, u dvorištužupe pokazali su mje-štanima da se znaju iproveseliti na načinkako su to činile nji-

hove majke i dide. Žetveno slavlje u Bajmoku nastavljenoje navečer, kada je održano Bandašicino kolo, koje je uvijekprigoda za okupljanje i druženje velikog broja vjernika i lju-bitelja žetvenih svečanosti. /Marija Matković/

... TavankutuSvečanost svršetka žetvenih radova, obilježena je

u Tavankutu 18. srpnja. Povorkom do župne crkveSrca Isusova mnoštvo mladih i djece odjevenih u na-rodne nošnje, risari i risuraše na karucama okićenimnovim žitom te bandaš i bandašica Jasmin Iršević iSunčica Kopunović, došli su zahvaliti Bogu za darovanikruh.

Misno slavlje predslavio je mjesni župnik preč. FranjoIvanković, uz koncelebraciju župnika iz Male Bosne ŽeljkaAugustinova. Preč. Ivanković u svojoj je propovijedi ukazaona vrijednost poštenoga rada, za čije plodove treba svako-dnevno zahvaljivati Bogu. Danas svojom prisutnošću svjedo-čimo vjernost Bogu i rodu. Na prvim stranicama Biblije, Božjei ljudske stope polaze istim stazama, a tek nakon grijeha Božjikoraci plaše čovjeka i on se skriva, bježi, traži svoj put.No, Bog i čovjek ne mogu jedno bez drugoga. Međutim, nijesamo čovjek pogođen grijehom, nego je i rad ponižen grijehomi stoga ne donosi uvijek željene rezultate. Rad se danas premalovrednuje i postaje područje mržnje. Današnji čovjek ne voli ra-diti, a najviše zarađuju oni koji najmanje rade. Isus nam po-ručuje kako je rad bitan, ali isto tako i da nas ne smije uda- ljitiod Boga. Zahvalimo Bogu te čista srca prinesimo darove našeplodne Bačke. U Njega smo se pouzdavali kroz prošlost, iNjemu povjeravamo svoju sadašnjost i budućnost, zaključio jepreč. Ivanković.

8/2010 � Zvonik8

Dužijanca 2010.

Misnom slavlju, među ostalim, nazočili su i dogradona-čelnik Subotice Pero Horvacki, predsjednik Organizacij-skoga odbora Dužijance Davor Dulić kao i gradski bandaš ibandašica Martin Matković i Martina Dulić. Proslava Du-žijance nastavljena je navečer u dvorištu župe, gdje je prire-đeno Bandašicino kolo, koje je kao i svake godine okupilobrojne ljubitelje ove žetvene tradicije. /Marija Matković/

... Svetozaru Miletiću Središnja manifestacija Dužijance u Lemešu pro-

slavljena je u nedjelju 25. srpnja, svetom misom kojuje u mjesnoj crkvi Rođenja BDM predslavio župnik izBačkoga Monoštora Goran Vilov uz koncelebraciju do-maćega župnika Antala Egedija. Nositelji manifestacijebili su bandaš Mario Brkić i bandašica Bernanda Jurić.

Bandaš i bandašica donijeli su kruh i krunu na oltar, amali bandaš i bandašica klasje i izrezani kruh koji je poslijeblagoslova podijeljen nazočnim vjernicima. Pjevanje na mis-nom slavlju predvodili su župni zbor pod vodstvom ŽeljkaZelića i djevojački zbor „Musica viva“ pod ravnanjem MariteTopić. Poslije svete mise svi su sudionici Dužijance zajednoišli do križa kod crkve zahvaliti Bogu za sva dobročinstva. Upratnji tamburaškog orkestra iz Bača, pod stručnim ruko-vodstvom Miše Ćosića, povorka je krenula u Mjesnu zajed-nicu gdje ih je dočekao predsjednik Mjesnog vijeća A. Vida-ković kojemu je predana kruna Dužijance i kruh od novogažita. Slavlje je potom nastavljeno u Domu kulture gdje je pri-ređena večera „kod baće i nane“ i druženje do duboko u noć.

Trodnevno obilježavanje Dužijance započelo je 23. srp-nja, u Velikoj dvorani Mjesne zajednice gdje je predstavljendeveti svezak „Leksikona podunavskih Hrvata – Bunjevaca iŠokaca“, a predstavili su ga glavni i odgovorni urednik dr.sc. Slaven Bačić iz Subotice i sveučilišni profesor u Kragu-jevcu dr. sc. Ivan Gutman.

U lemeškom Domu kulture 24. srpnja održana je Risar-ska večer. Bandaš Mario i bandašica Bernanda donijeli su vi-jenac od žita domaćici Marini Lobodi i domaćinu MarkuViliću, da ga sačuvaju do sljedeće godine. Mala bandašicaSandra Šandor i mali bandaš Luka Vilić preuzeli su svojuobvezu za narednih godinu dana. Gosti programa bili su ME„Német László“ i djevojački zbor „Musica viva“ iz S. Miletića./Lucia Tošaki/

... Maloj BosniDužijanca u Maloj Bosni proslavljena je 25. srpnja

u crkvi Presvetoga Trojstva. Proslava Dužijance zapo-čela je svečanom Svetom misom u župnoj crkvi ukra-šenoj novim žitom, gdje su mladi mještani u narodnimnošnjama, risari i risaruše, dočekali ovogodišnje pred-

voditelje – bandaša Marka Dulića i bandašicu Ivu Stan-tić te malog bandaša i bandašice, Antuna Lešnjako-vića, Ivanu Tikvicki i Anicu Lulić.

Misno slavlje predslavio je vč. Dragan Muharem uzkoncelebraciju mjesnoga župnika Željka Augustinova. Uprigodnoj propovijedi, vlč. Muharem je rekao vjernicima daje Dužijanca radost i unatoč životnim nedaćama, nisu siro-mašni jer za Boga znaju i čovjeku se raduju. Danas, kada sla-vimo Dužijancu, želimo da nam ova svetkovina postane izrazradosti i zahvalnosti Bogu za zlato naših bačkih njiva. I mismo s razlogom sretni, jer znamo da Dužijanca nije samo po-vorka i narodna nošnja, nije samo „pokazati se“, već je i blag-dan obitelji i radost za završenu žetvu. Dužijanca su sklo-pljene ruke i molitva iz duše. Bog nas poziva da odjenemo blag-dansko ruho, ali napose nas poziva na ljubav svagdašnju. Imožda nije ništa preče i vrjednije od toga da mi, mladi nara-štaji, osjetimo da je došao red na nas da preuzmemo brigu zanaš hrvatski rod, brigu za vjeru i to ne samo veseljem i rado-šću, nego i kolijevkom i radom, naglasio je vlč. Muharem. Žet-veno slavlje nastavljeno je navečer u dvorištu župe gdje je odr-žano Bandašicino kolo. /Marija Matković/

... ĐurđinuDužijanca u Ðurđinu obilježena je 1. kolovoza mis-

nim slavljem koje je u župnoj crkvi sv. Josipa Radnikapredslavio župnik iz Staroga Žednika Željko Šipek za-jedno s domaćim župnikom Lazarom Novakovićem.

Zvonik � 8/2010 9

Mnoštvo djece i mladih, odjevenih u narodnu nošnju, do-čekalo je u crkvi ovogodišnjeg bandaša Marka Tumbasa ibandašicu Marijanu Dulić. Oni su kao zahvalu donijeli slikuod slame, rad Marije Vidaković, i kruh od ovogodišnjegažita. Misnom slavlju, među ostalim, nazočili su dogradona-čelnik Subotice Pero Horvacki kao i gradski bandaš i ban-dašica Martin Matković i Martina Dulić.

Proslava Dužijance nastavljena je u večernjim satimaakademijom na kojoj su recitatori govorili pjesme posvećeneDužijanci i žetvenim radovima, a zbor mališana uz pratnjutamburaša HKPD „Ðurđin“ svojom je pjesmom uljepšao aka-demiju. Sudjelovalo je tridesetak djece. Nakon toga uslijediloje Bandašicino kolo u župnom dvorištu. /Verica Kujundžić/

... LjutovuSvečanost Dužijance proslavljena je 1. kolovoza u

Ljutovu. Domaćini svečanosti bili su već tradicionalnoRuža i Antun Juhas, iz čijeg su doma mladi odjeveni unarodnu nošnju, predvođeni bandašom MiroslavomVojnićem Zelićem i bandašicom Ivanom Vuković temalim risarima Kristijanom Matićem i Ivanom Jurić,uputili k mjesnom Domu kulture gdje je slavljena svetamisa.

Predvoditelj misnoga slavlja bio je biskupijski tajnik mr.Mirko Štefković zajedno s tavankutskim župnikom preč.Franjom Ivankovićem. U prigodnoj propovijedi, vlč. Štef-ković je istaknuo da sve što ljudi rade predstavlja suradnju sBogom. Dužijancom zapravo slavimo suradnju između Bogastvoritelja i čovjeka stvorenja, radnika. Puno je ljudi danas bezposla, ali nažalost, nema ni puno vrijednih i marljivih ljudi.Posao nam pomaže u samoostvarenju i tada smo radosni i za-dovoljni te znamo zahvaliti Bogu. Ako naš rad ide u drugomsmjeru, onda to predstavlja besmisleno zgrtanje i nema svogcilja, što čovjeka zatvara u samoga sebe i on ne podiže pogledk Bogu. Bog nikada ne prestaje iznova pristupati svakom čo-vjeku i neka ova Dužijanca bude znak Božje blizine i zahvale,rekao je propovjednik.

Nakon misnoga slavlja uslijedio je nastavak žetvene pro-slave uz prigodni kulturno-umjetnički program koji su prire-dili Ljutovčani, nastupom svojega folklornoga i tamburaškogaodjela, nakon čega je upriličeno Bandašicino kolo. /MarijaMatković/

Somborska „Dužionica“

U subotu 24. i nedjelju 25. srpnja, HKUD „Vladi-mir Nazor“ proslavio je 76. Dužionicu. Nositelji ovo-godišnje Dužionice bili su bandaš Šima Džinić s Bez-danskog puta i bandašica Marija Firanj iz Nenadića.

Proslavu je u velikoj dvorani Hrvatskog doma otvoriopredsjednik društva Mata Matarić koji je pozvao nazočne daminutom šutnje odaju počast nedavno preminulom profesoruMatiji Ðaniću. Predsjednik Matarić je pozdravio ovogodiš-nje goste Dužionice KUD „Filipovčice“ iz Komletinaca, kojisu prikazali dio svojih običaja, narodne pjesme i igre. CecilijaMiler pročitala je svoju pjesmu „Fala“, a predstavila se i pje-vačka skupina društva domaćina. O novom broju lista „Mi-roljub“ govorio je urednik Alojzije Firanj. Prigodnu pjesmu„Kosci“ Marije Hornjak, pročitala je voditeljica programaBojana Jozić.

Centralna je proslava Dužionice započela svetom misomu crkvi Presvetog Trojstava, koju je predvodio karmelićanino. Vjenceslav Mihetec. On je u svojoj propovijedi rekao dase oko Bogoslužnog stola okupljaju Božji prijatelji, oni koji suu krštenju s Kristom suukopani i po vjeri u snagu Boga snjime suuskrsli. Ti ljudi svim silama po riječima o. Vjence-slava pridonose da danas među ljudima vladaju nebeski od-nosi. Ali to nije uvijek jednostavno, jer to su ljudi koji se zauspostavu evanđeoskih odnosa među ljudima danas krvavoznoje, koji su trnjem okrunjeni i na kraju raspeti. To je zatotako jer vole i jer mu vjeruju, bez Boga ne žele ništa, to su pri-jatelji Božji, rekao je o. Vjenceslav.

Nakon svečane svete mise, ovogodišnji kruh je u Hrvat-skom domu blagoslovio vlč. dr. Marinko Stantić, kojeg supotom sudionici Dužionice na čelu s bandašom i bandašicomponijeli gradonačelniku Nemanji Deliću, koji je zahvalio su-dionicima i Hrvatima, kao i Bunjevcima koji su mu zajednopredali kruh.

U Hrvatskom domu je priređen ručak prije kojeg se na-zočnima obratio predsjednik HKUD-a „Vladimir Nazor“ MataMatarić. Na ovogodišnjoj Dužionici u Somboru su nazočili ibrojni gosti, među ostalim ministar savjetnik VeleposlanstvaRepublike Hrvatske u Beogradu Filip Damjanović, konzu-lica savjetnica Generalnog konzulata RH u Subotici VesnaNjikoš Pečkaj, predsjednik DSHV-a Petar Kuntić, zamje-nik pokrajinskog tajnika za upravu, propise i nacionalne ma-njine Mato Groznica, predsjednik HNV-a dr. Slaven Bačić,ravnatelj Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata TomislavŽigmanov, direktor NIU „Hrvatska riječ“ Ivan Karan, pred-sjednica udruge „Šokačka grana“ iz Osijeka Vera Erl te pred-stavnici Crkve, hrvatskih udruga i kulturno umjetničkih dru-štava. /Zlatko Gorjanac/

8/2010 � Zvonik10

Dužijanca 2010.

„Takmičenje risara“Manifestacija koja okuplja one koji rade ris, koji

uživaju u gledanju, ali i one koji uče ponešto o razvojui vrstama košenja žita, svakako je „Takmičenje risara“koje je održano 10. srpnja na parceli Ivana Vojnića Ze-lića u Starom Žedniku.

U natjecanju je sudjelovalo tridesetak parova, koji su sti-gli ne samo iz Subotice i okolice, već iz Gornjeg Brega, Mu-žlje, okolice Kragujevca, Kecela (Mađarska) i Županje (Hr-vatska). Pobjednici su bili Marinko Kujundžić sa svojomrisarušom Ružom Juhas. Drugo mjesto pripalo je paruPerica Tikvicki i Emera Poljaković iz Starog Žednika, atreće Peri Matkoviću i Gizi Bodić s Bikova.

Zanimljivo je da su se i ove godine u kođenju oprobali idužnosnici, među kojima je bio ministar poljoprivrede SašaDragin, gradonačelnik Saša Vučinić i državni tajnik u Mini-starstvu poljoprivrede Republike Hrvatske Josip Kraljiško-vić.

Ni ovaj „ris“ nije prošao bez prikazivanja nekadašnjegnačina košenja žita, a prisutni su uživali u starim strojevima,napose kada su u pitanju vršalica i mnogi sačuvani predmetiiz ručnog „risa“, a nije izostao ni „risarski ručak“ s tradi-cionlnim jelima.

Najmlađi su našli mjesta za zabavu i igru, slikari za au-tentično slikanje na njivi, a brojni posjetitelji su vidjeli i sla-marke na djelu.

Ova je manifestacija okupila brojnu djecu koja su nepo-sredno sudjelovala i u natjecanju u košenju i tako upoznalaono što su njihovi stari nekada radili. Tako se „ris“ najboljeprenosi novim pokoljenjima kako ne bi bilo zaboravljeno onošto je nekada stvaralo kruh svagdanji. /Zv/

XI. Žetvene svečanosti u Beregu

U nedjelju, 25. srpnja, žitelji Bačkog Brega i nji-hovi uzvanici okupili su se u župnoj crkvi sv. Mihovila,kako bi skladnom pjesmom i usrdnom molitvom za-hvalili Bogu na ovogodišnjem daru novoga žita i novogakruha.

U organizaciji Udruge građana Hrvata-Šokaca „AnteJakšić“ 11. put zaredom održana je manifestacija „Bereškežetvene svečanosti“. Sudionici manifestacije, članovi KUD-ova „Lovor“ Trnjani i „Dukat“ Vladislavci, Republika Hrvat-ska te domaćeg HKPD „Silvije Strahimir Kranjčević“ i pred-stavnici KUDH „Bodrog“ iz Bačkog Monoštora, odjeveni usvoje starinske narodne nošnje, u procesiji su pred oltaržupne crkve ponijeli darove Bogu, darove zahvale za ovogo-dišnje novo žito, za ovogodišnji novi kruh. Darove je primaoi misno slavlje predvodio bereški župnik vlč. Davor Kova-čević. S njim su suslavili prior karmelićanskog samostana uSomboru o. Bernardin Viszmeg i trajni đakon Stipan Pe-riškić iz Bačkog Monoštora. U nadahnutoj propovijedi žup-nik je govorio o kruhu našem svagdašnjem, ovozemaljskom,ali i o kruhu nebeskom. U obraćanju Bogu tražimo kruh svag-dašnji, tražimo ono bez čega ne možemo živjeti. Isto tako, ninaše siromašne duše ne mogu živjeti bez kruha nebeskoga, kojise lomi na našem oltaru. Stoga uz zrna žita u ovoj činiji, danasu ovoj crkvi Bogu prinosimo i naše duše, danas zahvaljujemoBogu svojom molitvom i pjesmom, rekao je među ostalim vlč.Kovačević.

Na koncu mise sve uzvanike, sudionike i vjernike po-zdravio je i predsjednik udruge „Ante Jakšić“ Željko Kolar,a sliku, dar HMI, župniku župe Bački Breg vlč. Davoru Kova-čeviću uručio je predstojnik vukovarskog ureda HMI SilvioJergović.

Poslije mise je za sve sudionike manifestacije i uzvanikepriređen svečani žetveni ručak u prostorijama mjesnogDoma kulture. Za dobro raspoloženje u vrijeme i poslije ru-čka pobrinuo se TS „Prima bend“ iz Duboševice, (RepublikaHrvatska).

Ivan Andrašić

Zvonik � 8/2010 11

Dužijanca 2010.

Proglašeni pobjednici u aranžiranju izloga

Povjerenstvo za najljepše aranžiran izlog u duhu Duži-jance, u sastavu Alojzije Stantić (predsjednik), BiserkaJaramazović i Ðurđica Orčić, izabralo je od 11 izloga 4najljepša. Alojzije Stantić je na kraju književne večeri Insti-tuta proglasio pobjednike: prvo mjesto osvojio je Grgo Piu-ković uredivši izlog u butiku „Mondo“ pod nazivom „FalaBogu, ris je gotov“, drugi najbolje aranžirani izlog pod na-zivom „Fala dragom Bogu i vlč. Rajiću na sto Dužijanci“djelo je Ivana Kuntića i nalazi se u McDonalldsu. Ove go-dine, treće mjesto dijele dva izloga: prvi se nalazi u „Fari“pod nazivom „Naše bandašice“, koji su aranžirali JelicaPiuković i Petar Gaković, a drugi je aranžirala Sekcija na-rodnih rukotvorina „Baština“ i Slavica Zvekanov pod na-zivom „Molitvom do kruha“ a nalazi se u butiku „Perspek -tive“. /Klara Mamužić/

XXV. saziv Prve kolonije naive u tehnici slame Tavankut

Rad u TavankutuTradicija okupljanja umjetnica u tehnici slame – sla-

marki, ove godine puni 25 godina. Otvorenje XXV. sazivaPrve kolonije naive u tehnici slame upriličeno je 9. srpnja uTavankutu u galeriji Hrvatskog kulturno-prosvjetnog društva„Matija Gubec“. Koloniju je otvorio predsjednik Društva La-dislav Suknović rekavši kako „Kolonija naive u tehnicislame zaslužuje pijedestal u kulturnom stvaralaštvu našegagrada, jer je manifestacija, usprkos svih nedaća, očuvala svojidentitet i tradiciju, jer predstavlja umjetnost koja je iznikla izruku jednostavnih i samozatajnih žena“. Na svečanosti otvo-renja Kolonije nastupili su tamburaši i folklorci HKPD „Ma-tija Gubec“. Izložbu slika nastalih na prošlogodišnjem sazivuotvorila je povjesničarka umjetnosti Olga Šram. OtvorenjuKolonije prisustvovali su i prijatelji Društva iz Splitsko-dal-matisnke županije koji su idućega dana sudjelovali u okru-glom stolu koji je svake godine priređuje za vrijeme trajanjaKolonije.

Izložba slika nastalih na XXV. sazivuRadovi nastali na jubilarnom, XXV. sazivu Prve kolonije

naive u tehnici slame izloženi su u predvorju Gradske kuće uSubotici, u petak, 6. kolovoza.

Publiku na otvorenju izložbe pozdravila voditeljica sla-marske sekcije HKPD „Matija Gubec“, Jozefa Skenderović,a izložbu je otvorio mons. dr. Andrija Kopilović, koji je če-stitao na srebrnom jubileju koji ove godine slavi Kolonija iistaknuo njeno višestruko značenje zato što je to rad zajedno,rad, druženje i razvijanje vrednota koje čine jednu zajednicuzajednicom. Slamarkama i svima onima koji rade u tehnicislame poručio je: Moramo biti ustrajni u radu, kvalitetni uradu, i njegovati dugu stazu na polju kvalitete rada u tehnicislame kao umjetnosti.

Iako je otvorenje izložbe pratilo olujno nevrijeme, pu-blika je tijekom večeri mogla vidjeti vrlo zanimljive radove

Na XXV. sazivu Prve kolonije naive u tehnici slame su-djelovale su ukupno četrdeset i dvije slamarke koje su napra-vile i izložile trideset i sedam slika.

Otvaranju izložbe prisustvovale su sudionice Kolonije,ovogodišnji bandaš i bandašica , članovi Organizacijskog od-bora Dužijance 2010., kao i ljubitelji ove umjetnosti.

Tijara od slame u VatikanuMons. dr. Andrija Kopilović je u svom govoru na otvo-

renju izložbe podijelio s publikom događaj s nedavnog po-sjeta Vatikanu, gdje je prisustvovao snimanju dokumentarca„Od zrna do slike“ Branka Ištvančića, koji ocrtava važnosti vrijednost umjetnosti od slame:

Tragajući za našim darovima koji su često puta bili znaknašega identiteta dolazimo do najstarijeg dara od naših sla-marki koji je sačuvan i koji je bio dar Papi. Znali smo da se uSjevernoj Italiji nalazi jedna tijara koju je izradila Ana Milo-danović 1963., namijenjena papi Ivanu XXIII., a nakon nje-gove smrti je predana papi Pavlu VI. Tijara je bila smještenau muzej u Parmi i označena da dolazi s podneblja Kine. Pra-tili smo putanju kako bismo mogli točno odrediti kako se to do-godilo. Naime, Papa je poklonio tijaru Kongregaciji za širenje

vjere, a oni su je poklonili misionarima iz Oceanije, Kine iAzije. Matična kuća ovih misionara je u Parmi. Bio sam silnoponosan što je na samo jednu zamolbu Vatikan otvorio trezoru kojem su izloženi najvrjedniji predmeti. Cijela straža kustosastajala je i divila se ovoj tijari s kojom su postupali s najvećompažnjom. Ovaj domet dokazuje kolika je vrednota umjetnostislame. Nakon što je tijara proučena, rekao sam im: Nismo Ki-nezi, nismo iz Oceanije, nego iz Bačke. Natpis je tada promi-jenjen: u Ana Milodanović, Subotica, biskupija subotička.

K. Mamužić

8/2010 � Zvonik12

Dužijanca 2010.

Predstavljanje bandaša Martina i bandašiceMartine i izbor najljepših pratiteja

Ovogodišnjeg bandaša Martina Matkovića i bandašicuMartinu Dulić, predstavio je na subotičkom Trgu slobode, 6.kolovoza, mons. dr. Andrija Kopilović koji je govoreći osvetom Martinu, zaštitniku ovogodišnjeg bandaša i banda-šice, naglasio veličinu rada, čak i u vrijeme kao što je dana-šnje. Vrijeme u kojem, iako se žito ne kupuje, vrijedni ljudi idalje rade i vesele se radu. Bandaš i bandašica su radnici ipredstavljaju zahvalu Bogu i zahvalu za rad. Predstavnici Du-žijance su oni koji slave i zahvaljuju, ali i predstavljaju rad,rekao je dr. Kopilović te poručio svima da se ugledaju na sv.Martina koji se i na samrtničkoj postelji molio Bogu riječima„Ne bojim se rada“, te je nakon ozdravljenja nastavio obavljatisvoje zadatke.

Iste večeri, stručno povjerenstvo, koje su sačinjavali Ne-deljka Šarčević, Ružica Šimić, Josipa Križanović, IvanPiuković i Pere Horvacki, izabralo je najljepše pratiteljebandaša i bandašice, koji će ih pratiti na centraloj svečanostiDužijance. Kriteriji po kojima su se ocjenjivali pratioci su stas,hod, izgled glave, lica i frizure, usklađenost nošnje i općidojam.

Najljepši par Dužijance 2010. su Zdenka Lulić i MarioMilodanović, 1. pratioci su Jasmina Kujundžić i IgorDulić, a drugi par pratioca su Vedrana Cvijin i Dejan Sken-derović.

Večer su glazbom popratili mnogobrojni tamburaški sa-stavi. /K. Mamužić/

Skupština risara i folklorna večerSubotnja večer i lijepo vrijeme okupilo je mnoštvo pu-

blike na subotičkom gradskom trgu nakon Večernje molitveu subotičkoj katedrali bazilici sv. Terezije Avilske te polaganjažitnog vijenca na bistu Blaška Rajića. I ove je godine prvo bilaSkupština risara, a u folklornom dijelu programa nastupile suskupine iz Bačkog Monoštora, Tavankuta, Bajmoka, MaleBosne, iz Subotice HKC „Bunjevačko kolo“, „Mladost“, „Né-pkör“ i „Aleksandrovo“ te gosti iz Hrvatske, Crne Gore, Polj-ske i Mađarske. /Zv/

U prepunoj Velikoj vijećnici Gradske kuće, u Subotici, 4.kolovoza, održana je književna večer koju tradicionalno prire-đuje Katolički institut za kulturu, povijest i duhovnost „IvanAntunović“ u okviru proslavljanja završetka žetvenih sveča-nosti, Dužijance. Ove godine, u čast 100. Dužijance, pred-stavljena je fotomonografija Grge Piukovića „Sto bandaša ibandašica“ – slikovita povijest Dužijance.

U ime nakladnika, brojnu je publiku pozdravio mons.dr. Andrija Kopilović, predsjedavajući Instituta „Ivan Antu-nović“, te u nastavku istaknuo značaj Dužijance koja se slavi-(la) bez obzira na okolnosti, jer se slavi čista srca te se takodokazuje što smo, kakvi smo i što nam Dužijanca znači. Nagla-sivši važnost ove knjige, mons. Kopilović je rekao kako je do-življaj viđenja dublji od onoga što bismo pročitali. Govor slikeje glasniji i ima samo jednu poruku: Diviti se i zahvaljivati zatrajanje kroz sto godina jednoga običaja, koji je od obiteljskogobičaja postao svetkovina, blagdan, i čak znak identiteta. Toje naša dužijanca, rekao je, među ostalim, mons. Kopilović.

Jedan od recenzenata, katedralni župnik mons. StjepanBeretić, svoj govor o knjizi počeo je pojašnjenjem zašto je ne-moguće o Dužijanci razmišljati i govoriti bez emocija kojeproistječu iz ljubavi i zahvalnosti. On je ukazao na veliku lju-bav Grge Piukovića prema Dužijanci, rekavši: Ova je knjigasvjedočanstvo o autorovoj velikoj ljubavi prema dužijanci i onjegovu dugom radu koji je okrunjen jednom ovakvom knji-gom. Subotička je Dužijanca sačuvala spomen na onu intim-nu, kućnu dužijancu koja se više ne slavi. Mlađi o toj kućnojdužijanci mogu samo čitati ili slušati od starijih. Mons. Bere-tić je rekao kao se autor nije zadovoljio dokumentiranjem fo-tografija i tako ih pretvorio u arhiv, a njihove likove uportrete, već ih je prikazao u različitim situacijama i ulogama,te na taj način stvorio priču koja vrijedi više nego riječi. On jena kraju izrazio nadu da će ovo djelo potaknuti i druge autoreda obrate pozornost na simbole koji čine Dužijancu, poputkruna od slame, nošnji ili na ulogu djece u Dužijanci te da ćese i njima u budućnosti posvetiti koji redak.

Autor knjige, Grgo Piuković, ispričao je kako se ideja zaknjigu razvila iz želje da sakupi fotografije i napravi privatnuzbirku. Dirnut riječima govornika i brojnošću publike, autorse zahvalio svima onima koji su nesebično posuđivali foto-grafije iz svojih obiteljskih albuma i pomagali u prikupljanjuinformacija. Također je zahvalio mons. dr. Andriji Kopilovićuna moralnoj i materijalnoj podršci, recenzentima mons. Stje-panu Beretiću i etnologinji Valériji Beszédes, svojoj obitelji,a ponajviše sinu Marinku Piukoviću, koji je urednik knjigei supruzi na potpori koju mu je pružala i bila mu stalni poticajna daljnji rad.

Grgo Piuković je publici predstavio najstariju prisutnubandašicu Rozu Gabrić, koja je bila bandašica 1946., najsta-rijeg živog bandaša Icu Nimčevića, koji je bio bandaš 1959.,i najstariji par – Lazu Kujundžića i Margu Skenderović iz1960. godine.

Urednik ove nesvakidašnje fotomonografije je rekao daje u knjizi 289 fotografija bandaša i bandašica, što je tek diood nekoliko tisuća pregledanih fotografija te da bi autoru injemu bilo drago da se ubrzo razriješe i upitnici kod osobakoje nisu identificirane iz nekih davnih godina. Zahvalivšisvima koji su pomogli da ova knjiga bude stručno urađena,od fotografa, dizajnera do Zavoda za kulturu vojođanskih Hr-vata, a napose nakladniku Katoličkom institutu za kulturu,povijest i duhovnost „Ivana Antunović“ i mons. Kopiloviću,Marinko Piuković je pozvao mlade da nađu svoje mjesto uDužijanci koja je ponos svih Hrvata Bunjevaca.

Roza Gabrić nam je kazala kako je i 1946. godine, kadaje ona bila dvadesetogodišnja bandašica, Dužijanca, iako jebila skromnija, imala veliki utjecaj i značaj. Jedan dan je iz di-vojačkog društva došla divojka koja je pitala mamu i tatu dami dozvole da budem bandašica. Otac se jako ljutio jer je bilakriza i nije se imalo novaca, ali mama i majka Rozika su se la-tile posla i spremile me za Dužijancu. Na taj dan smo išli ucrkvu, posli na slikanje,onda kući na užnu pa u kolo, rekla jenajstarija bandašica.

Ova knjiga samo je jedan dio onoga truda koji svake go-dine Grgo Piuković i njegova obitelj ulažu u organiziranje islavljenje Dužijance. Bandašica iz 1988. godine, Vesna Seke-reš, prisjeća se pomoći i potpore koju je dobila od obitelji Piu-ković te godine, a danas u knjizi „Sto bandaša i bandašica“'vidi poticaj i ohrabrenje da se svake godine tradicija nasta-vlja ma koliko su ponekad vremena teška.

Večer slavlja, ponosa i vjere, pjesmom su uljepšali tam-buraški ansambl „Hajo“ i vokalna solistica Antonija Piuko-vić, kao i katedralni zbor „Albe Vidaković“ pod ravnanjem s.Mirjam Pandžić, koji ove godine trideseti put sudjeluje naovoj manifestaciji.

Nagrade Instituta „Ivan Antunović“U okviru ove večeri, kao i dosadašnjih godina, Katolički

institut za kulturu, povijest i duhovnost „Ivan Antunović“ do-dijelio je nagrade onima koji su svojim trudom pridonijeliugledu i dobru naroda i Crkve. Predsjedavajući Institutamons. dr. Andrija Kopilović je treću nagradu uručio brojnojobitelj Stipana i Jasmine Vuković iz Tavankuta, drugu na-gradu, za opći doprinos Dužijanci, dobili su Vlatko Dulić iMartin Gabrić, a prvu nagradu su primili Stipan Romodai Marija Kujundžić za dugogodišnji doprinos u organiziranju„Takmičenja risara“. /Klara Mamužić/

Zvonik � 8/2010 13

Dužijanca 2010.

Predstavljena fotomonografija „Sto bandaša i bandašica“ Grge Piukovića

Treća po redu Mlada misa u dragom nam marijan-skom svetištu na Bunariću proslavljena je u subotu,24. srpnja. Nakon Ivice Ivankovića Radaka i GoranaJovićića, svoju Mladu misu proslavio je na Bunariću iVladimir Sedlak, grkokatolički svećenik Križevačke bis-kupije, koji je rodom iz subotičke župe Marije MajkeCrkve.

Vladimir je Osnovnu školu završio u Subotici, zatim jepošao u subotičko sjemenište „Paulinum“, gdje je i maturiraona Biskupijskog klasičnoj gimnaziji. Dvije godine teološkogstudija završio je u Ðakovu a ostale godine u Rimu na Papin-skom sveučilištu „Gregorijana“. Vlado je 18. lipnja ove godinepostigao akademski stupanj magisterija. Tema njegovog ma-gistarskog rada je: „Chiesa locale - il luogo dell'attuazionedella Chiesa di Dio se-condo i principi dell'-ecclesiologia di comu-nione di J.-M.R. Ti-llard" (Partikularna(mjesna) Crkva kaomjesto uprisutnjenjaCrkve Božje premanačelima teologije za-jedništva J.-M.R. Ti-llarda". Radnju jepisao pod vodstvommentora prof. dr. Da-ria Vitalija.

Prije tri godine jepreuzeo obred svojemajke koja je iz sveće-ničke grkokatoličkeobitelji Mudri iz Kucure. Pokojni otac njegove majke bio jesvećenik a brat joj je također svećenik i na službi je u Kanadi.

Slavlje je započelo kod kapele, pred likom Gospe Buna-rićke gdje je mladomisnik primio majčin blagoslov odakle se,predvođen svojim župnikom mons. dr. Andrijom Kopilo-vićem zaputio prema glavnom oltaru. On mu je ondje uputioi riječi pozdrava i čestitke, izražavajući radost što je on većtreći svećenik iz njegove župe koji Mladu misu slavi na Bu-

nariću. Vlado je svoju Mladu misu proslavio u zajedništvu sdvanaestoricom svećenika i uz sudjelovanje lijepog broja vjer-nika, koji su se usprkos kišovitog vremena okupili na ovomslavlju.

Na misi je pjevao je župni zbor pod ravnanjem Miro-slava Stantića. Valja istaknuti da je zbor pjevao i neke dije-love iz bizantske liturgije. Propovijed je održao sam mlado-misnik. On je u svojoj propovijedi osvijetlio lik Isusa velikogsvećenika te je svoje svećeništvo osvijetlio primjerom njegovasvećeništva.

Na kraju svete mise mladomisnik je zahvalio prije svegaBogu na daru svećeništva. Zahvalio je zatim svom župnikukoji je ga je pratio na putu do svećeništva, kao i svojim rodi-teljima na daru života i bratu na obiteljskom zajedništvu a na-

pose svojoj supruziIvani koja mu je nanjegovu putu do togradosnog slavlja da-vala osobitu podršku.Nakon mise vjernicižupe Marije MajkeCrkve za sve sudio-nike slavlja priredili subratsko druženje –„agape“.

Vladu je za đa-kona zaredio njegovordinarij, biskup Ni-kola Kekić u zagre-bačkoj katedrali, 5. sr-pnja, na blagdan sv. Ći-rila i Metoda a za sve-

ćenika u Kucuri 17. srpnja. Poslije mise, dok je Vlado dijeliomladomisnički blagoslov, nad Bunarićom se nadvila pre-krasna duga. Daj Bože da ona bude zalogom novih duhovnihzvanja i novih Mladih misa na Bunariću.

Svoju svećeničku službu novi radnik u vinogradu Go-spodnjem, prema neslužbenim informacijama, započet će uR. Hrvatskoj, u nekoj župi u Podunavlju.

A. A.

Ređenici Subotičke biskupijeu 2010. godini

Na spomendan sv. Ćirila Aleksandrijskog biskupa i mu-čenika, 26. lipnja, subotički biskup mons. dr. Ivan Pénzes,za svećenike je u katedrali zaredio đakone vlč. Szilárda Bal-csáka, vlč. Lászlóa Baranyia i vlč. Tibora Szöllősia, te nablagdan apostolskih prvaka Petra i Pavla, 29. lipnja, u župnojcrkvi Pohođenja Marijina u Bačkoj Topoli, za đakona je zare-dio bogoslova Miklósa Világosa.

Prezbiteri:Szilárd Balcsák, rođen je 22. 06. 1985. godine u Subo-

tici, od oca Szilárda i majke Zsuzsánne Tóth. Srednju školuzavršio je u Biskupijskoj klasičnoj gimnaziji „Paulinum“ u Su-botici. Teološki studij završio je u Egeru. Pripada župi SrcaIsusova u Bačkim Vinogradima.

László Baranyi, rođen je 18. 08. 1982. godine u BačkojTopoli, od oca Lászlóa i majke Erzsébet Farkas. Srednju školuzavršio je u Biskupijskoj klasičnoj gimnaziji „Paulinum“ u Su-botici. Teološki studij završio je u Budimpešti. Pripada župiPresvetoga Otkupitelja u Novom Orahovu.

Tibor Szöllősi, rođen je 22. 03. 1984. godine u NovomSadu, od oca Árpáda i majke Edite Milinszki. Srednju elek-trotehničku školu završio je u Novom Sadu. Teološki studijzavršio je u Budimpešti. Pripada Novosadskoj župi Imena Ma-rijina.

Đakon:Miklós Világos, rođen je 24. 03. 1984. godine u Bačkoj

Topoli, od oca Attile i majke Irén Eter. Srednju Politehničkuškolu završio je u Subotici. Teološki studij završava u Egeru.Pripada župi Pohođenja Marijina u Bačkoj Topoli.

Mirko Štefković

8/2010 � Zvonik14

Događanja u Subotičkoj biskupiji

Mlada misa vlč. Vladimira Sedlaka na Bunariću

Blagdan bl. Marije Petković proslavljen je 9. sr-pnja svečanom svetom misom u subotičkoj župi sv.Roka. Prije svete mise održan je prigodni molitveni re-cital u čast bl. Marije Petković pod geslom „Zapali unašim srcima vatru svoje ljubavi“, koji je s djecom imladima pripremila s. M. Jasna Crnković. Euharistijskoslavlje predvodio je franjevac iz subotičkog samostanao. Ivan Cvetković zajedno s domaćim župnikom mons.Andrijom Anišićem i sjoš petoricom svećenika.

Na početku mise žup-nik je čestitao spomendanbl. Marije Petković redov-nicama i odgojiteljicama idjeci iz vrtića koji nosi nje-zino ime. On je zahvalio re-dovnicama na dugogodiš-njem služenju Bogu i na-rodu kako u gradu tako i užupnoj zajednici. Božjuriječ u misi čitale su redov-nice, a molitve vjernikapredmolila su djeca i mladi.Na misi je pjevao župni zbor pod ravnanjem s. Jasne, uz or-guljsku pratnju mr. Ervina Čelikovića.

U propovijedi je fra Ivan Cvetković, tumačeći odlomakevanđelja o bogatom mladiću, istaknuo kako je on otišao ža-lostan i ne znamo što je s njim poslije bilo. Za razliku odnjega, bl. Marija Propetog još je kao mlada djevojka odlučilaostaviti sve i poći za Kristom. Ona sama i po svojim sestrama

ponijela je svjetlo evanđelja u mnoge krajeve Hrvatske, Sr-bije, Makedonije, Italije kao i zemlje Južne Amerike. U teškimporatnim vremenima uz svjetlo evanđelja ona je nosila kruhaonima koji su oskudijevali, osobito siromašnoj i napuštenojdjeci, koja su bila njezina prva ljubav i najveća briga, istak-nuo je propovjednik. Primjer bl. Marije Petković i nas danastreba poticati da vjerujemo evanđelju i da to evanđelje nosimodrugima a svima koji su u potrebi i u ovo naše vrijeme dužni

smo, kao ona, iskazati dje-lotvornu ljubav kako bi-smo im primjerom životapokazali da je Isusov putljubavi najbolji put za čo-vjeka, zaključio je propo-vjednik.

Na kraju mise La-dislav Huska je uime ro-ditelja i odgojiteljica vr-tića „Marija Petković“zahvalio s. M. Mojmiri is. M. Jasni za potporu, lju-bav i pomoć u radu vrtića.Bio je to ujedno oproštaj

od njih jer one ove jeseni idu na nove dužnosti.Poslije mise, župnik je u kapelici bl. Marije Petković,

koja se nalazi u crkvi sv. Roka, predvodio molitvu za njezinoproglašenje svetom, pročitao je brojne nakane kojima se vjer-nici utječu u njezin zagovor, među njima bio je i veliki brojzahvala za uslišane molitve. Vjernici su zatim iskazivali što-vanje blaženičinim moćima. /Andrija Anišić/

Zvonik � 8/2010 15

Događanja u Subotičkoj biskupiji

Devetnica u čast bl. Marije PetkovićPrvi dani devetnice u čast bl. Marije Petković, u suboti-

čkoj župi sv. Roka protekli su u znaku djece i obitelji. Svakuvečer oko sto dvadeset vjernika, među kojima je bilo i punodjece, u 17 sati okupljalo se na pobožnost koja je bila nadah-nuta mislima bl. Marije Petković, a nakon toga slavljena jesveta misa s propovijedima koje su nadahnute mislima bis-kupa Ratka Perića iz njegove knjige „Kćer poslušna“. Žup-nik mons. Andrija Anišić tuma-čio je vjernicima blaženičine mislio njezinoj borbi protiv grijeha i sla-bosti te o beskrajnom Očevom mi-losrđu.

U subotu 3. srpnja pobožnostje bila posvećena molitvi za neplo-dne bračne parove, za trudnice s ri-zičnom trudnoćom kao i za spasnerođenih. U uvodu u molitvu žup-nik Anišić je istaknuo kako je silnaljubav bl. Marije Petković premanapuštenoj i siromašnoj djeci do-vela sestre Kćeri Milosrđa u Subo-ticu već 1923. godine kada su sestre započele svoj rad za sto-tinu napuštene djece u domu za nezbrinutu djecu „Kolevka“,gdje su radile punih 19 godina dok im mađarske okupacij-ske vlasti nisu zabranile rad zato što su bile Hrvatice. U tojžupnoj zajednici već ima svjedočanstva bračnih parova kojinisu mogli imati djece da su po zagovoru bl. Marije Petković,

nakon sudjelovanja u devetnici, postali sretni roditelji.Nedjelja u devetnici bila je posvećena obiteljima i djeci.

Na misi u 9 i 17 sati bio je posebni blagoslov obitelji i djece,osobito malene djece koja su se rodila u proteklih godinudana i čiji su roditelji sudjelovali na misi s blagoslovom trud-nica koja se dva puta godišnje slavi kao dan trudnica te župe.Nakon mise djeca su iskazivala počast blaženičinim moćimau njezinoj kapelici.

Drugi dio devetnice u čast bl. Marije Petković u subo-tičkoj župi sv. Roka bio je posvećen molitvi za one koji osku-

dijevaju i imaju materijalnihpoteškoća kao i za one kojitraže posao. Priređeno je i sku-pljanje dobrovoljnih priloga zapomoć brojnim obiteljima, a zauzvrat svi darovatelji mogli suuzeti prigodne brošurice o bl.Mariji Petković ili privjeske ibedževe.

I ovogodišnja devetnica iblagdan bl. Marije Petkovićpotvrdila je da se još uvijekosjeća ali i sve više širi tragsvetosti koji je ona ostavila u

Subotici, osobito u župi sv. Roka u kojoj je i sama više putabila i u kojoj je sagradila samostan za svoje sestre prije 80godina. Zbog toga je župnik i župljani župe sv. Roka častekao svoju suzaštitnicu i svjedoče o brojnim uslišanjima svo-jih molitava koje osobito svakog devetog u mjesecu upućujunebeskom Ocu po njezinu zagovoru. /A. A./

Spomendan bl. Marije Petković proslavljen u župi sv. Roka

Kršćanskom tribinom grada Subotice 22. lipnja za-počeli su Dani o. Gerarda o obljetnici njegove smrti.Predavanje na temu „Zašto se moliti S. B. o. Gerardu“održao je o. Mato Miloš iz Zagreba, vicepostulator ka-uze za proglašenje blaženim i svetim o. Gerarda TomeStantića, koji je jedini kandidat za sveca s bačke rav-nice, koji je pripadao bunjevačkoj grani hrvatskoga na-roda.

Uime šezdesetaksudionika i organizato-ra tribine o. Matu po-zdravio je mr. AndrijaAnišić, izražavajući ra-dost što iz prve rukemogu saznati pojedino-sti iz krjeposnog životao. Gerarda kao i o sta-nju kauze za njegovoproglašenje blaženim.O. Mato je u predavanjuiz bogatog duhovog ikrjeposnog života o. Gerarda na prvome mjestu istaknuo nje-govu duhovnost koja je bila utjelovljenje duhovnosti sv. Ivanaod Križa i sv. Terezije Avilske, a koja je išla i do mističnih do-življaja. Predavač je posebno istaknuo ljubav toga kandidataza oltar prema vjernicima grada Sombora. Satima je sjedio ucrkvi, molio i bio spreman za sakrament pomirenja koji je na-zivao „daskom spasa“. Posebno je svima ostala u sjećanju nje-gova iznimna skrb za bolesnike i umiruće ne samo u graduSomboru nego i na udaljenim salašima. Ponekad je znao na-pustiti ispovjedaonicu, zamolivši pokornike da pričekaju, jerje imao unutarnje nadahnuće da treba otići do nekog umiru-

ćeg bolesnika. Kada bi netko odbio sakramente, napustio binjegovu kuću ali bi se pred kućom šetao i molio, sve dok ga po-novno nisu pozvali k bolesniku koji se predomislio i prihvatioprimiti sakrament, ispričao je o. Mato. Također je naglasionjegovu ljubav prema djeci. Osobito prema onima koji su bilisiromašni. Kad bi doznao za neko dijete i obitelji koji gladuju,oni bi pojačano postio i činio pokoru kako bi Gospodin pro-

vidio dovoljno hrane isredstava za život onimakoji su oskudijevali. Jed-nom riječju, o. Gerard jesvoju duhovnost pretvaraou djelotvornu ljubav, a dje-lotvorna ljubav ga je nu-kala na pokoru da bimogao iskazivati im djelo-tvornu ljubav i pomoći imda postignu spasenje, za-ključio je predavač.

U razgovoru poslijepredavanja vjernici su se

interesirali što oni mogu konkretno učiniti da bi se postupakza proglašenje blaženim o. Gerarda ubrzao. Vicepostulator ihje potaknuo da prije svega budu ponosni što imaju kandidataza sveca koji je porijeklom iz našega naroda i koji je rođen nasalašu u Ðurđinu kao sin bunjevačke nane i kao sin plodnebačke ravnice. Zatim im je naglasio važnost utjecanja u zago-vor sluzi Božjemu i ustrajnu molitvu za milost koju žele po-stići. Bilo je i prijedloga da svi koji nose prezime Stantićosnuju svojevrsni klub prijatelja o. Gerarda čiji bi članovi naposebni način promicali njegovo štovanje.

Andrija Anišić

Imenovanja, razrješenja ipremještaji u Subotičkoj biskupiji

Subotički biskup mons. dr. Ivan Pénzes potpisaoje tijekom ljetnih mjeseci osamnaest dekreta imenova-nja, razrješenja i premještaja u biskupiji. Većina sveće-nika svoja nova mjesta zauzela je 1. kolovoza.

Preč. Željko Augustinov, iz zdravstvenih razloga, raz-riješen je službe župnika u župi Presvetoga Trojstva u MalojBosni, te umirovljen, a na njegovo mjesto u svojstvu upravi-telja župe imenovan je vlč. Lazar Novaković, koji i daljeostaje župnikom u Ðurđinu.

Preč. Attila Zsellér razriješen je službe župnika župeIsusa Radnika u Subotici, a na upražnjeno mjesto u svojstvužupnika imenovan je preč. József Szakály, nakon što je raz-riješen službe župnika u župi Prečistoga Srca Marijina uOromu. Vlč. Nándor Kara uz dosadašnju službu upraviteljažupe Pohođenja Marijina u Adorjanu imenovan je i upravite-ljem župe Prečistog Srca Marijina u Oromu.

Preč. Béla Mátéffy razriješen je službe upravitelja župeSvetoga Mirka u Bačkom Petrovom Selu, te i dalje ostaje žup-nikom župe Svih Svetih u istom mjestu, dok je na upražnjenomjesto u svojstvu župnika imenovan vlč. Jenő Varga, nakonšto je razriješen službe župnog vikara u župi Svetoga Josiparadnika u Totovom Selu.

Vlč. Ferenc Vreckó, župnik u Gunarošu, razriješen je teslužbe, te u istom svojstvu premješten u župu Svetoga Antuna

Padovanskog u Sentu, a na njegovo mjesto u svojstvu upravi-telja župe imenovan je vlč. István Zsolnai, nakon što je raz-riješen službe župnog vikara u župi Rođenja Marijina u Su-botici.

Vlč. Róbert Pastyik razriješen je službe župnog vikarau župi Svetog Antuna Padovanskog u Bečeju, te stavljen naraspolaganje Apostolskoj Nuncijaturi u Beogradu, na odre-đeno vrijeme u trajanju od 12 mjeseci. Na upražnjeno mjestožupnog vikara u spomenutoj župi imenovan je vlč. ZoltánKormányos, nakon što je razriješen iste službe u župi Pre-svetoga Trojstva u Adi. Vlč. Dániel Mester razriješen jeslužbe župnog vikara u župi Svete Terezije Avilske u Subo-tici, te premješten u istom svojstvu u župu u Adu, dok je mla-domisnik vlč. Tibor Szöllősi imenovan župnim vikarom ukatedralnoj župi.

Mladomisnik vlč. Szilárd Balcsák imenovan je župnimvikarom u župi Pohođenja Marijina u Bačkoj Topoli, a mla-domisnik vlč. László Baranyi imenovan je prefektom u Bis-kupijskom sjemeništu „Paulinum“.

Vlč. Ignác Brasnyó, dosadašnji upravitelj župe Bez-grešnog začeća BDM u Vrbasu, s pripadajućim župama SvihSvetih u Kucuri i svetog Mihaela u Zmajevu, suspendiran jevršenja svećeničke službe, a na upražnjeno mjesto u svojstvuupravitelja župe imenovan je vlč. Károly Szabady, nakon štoje razriješen službe župnog vikara u župi Isusa Radnika u Su-botici. Vlč. Miklós Világos, đakon, svoj đakonski praktikumima obavljati u župi Svetoga Antuna Padovanskog u Čanta-viru. /Mirko Štefković/

8/2010 � Zvonik16

Događanja u Subotičkoj biskupiji

Dani sluge Božjega Tome Gerarda Stantića u Subotici

Karmelićanin s bačke ravnice,sve bliže časti oltara

Euharistijskim slavljem, koje je 24. lipnja u som-borskoj karmelskoj crkvi predvodio subotički biskupIvan Pénzes, završili su Dani sluge Božjega o. GerardaTome Stantića u Subotici, o 54. obljetnici njegovesmrti. U slavlju su koncelebrirali provincijal Hrvatskekarmelske provincije o. Vinko Mamić te dvadesetaksvećenika i redovnika iz raznih mjesta Subotičke bis-kupije pred brojnim župljanima i hodočasnicima međukojima je bilo dvadesetak ministranata i stotinjak djece.

Katedralni župnik iz Subotice mons. Stjepan Beretić,propovijed je uputio djeci. Opisujući život o. Gerarda, istak-nuo je kako je jako volio Boga, pa je zato odlučio postati re-dovnik – karmelićanin. U samostanu je dobio novo ime: pro-zvali su ga Gerard od svetoga Stjepana Kralja. Mladić Tomesvaki dan je svlačio sa sebe sta-roga čovjeka i postajao sve slič-niji Isusu, a ljudi su ga jako vo-ljeli i svi su ga tražili. Otac Ge-rard govorio je hrvatski, mađar-ski i njemački jezik tako da gasvaki somborski katolik dobrorazumije. Djeci je mons. Beretićosobito istaknuo koliko je o. Ge-rard volio svetu pričest, te nakraju istaknuo: Poslije pričestimoramo postati drugi. Moramoobući novoga čovjeka, da i našživot bude kao Isusov, to jest, da se i mi odreknemo sebe, da senaučimo žrtvovati za druge, da se po onome koga u pričesti pri-mamo naša djela pozlate.

Na kraju mise Somborcima i hodočasnicima obratio seviceopostulator o. Mato Miloš, te ih pozvao da ustrajno moleza proglašenje o. Gerarda blaženim, ali isto tako da se što višenjemu utječu u zagovor u svojim potrebama, osobito u teškimbolestima i drugim životnim poteškoćama, kako bi se po nje-govu zagovoru događalo što više uslišanja, pa i čudo koje je

potrebno. Zamolio ih je da o svim uslišanjima također obavi-jeste vicepostulaturu ili karmelićanski samostan u Somboru.Biskupa je zamolio da imenuje Sudište za završnu fazu kauzeo. Gerarda. Vicepostulator je također predstavio novi broj gla-sila „O. Gerard“, koji služi promicanju njegove kauze, te dvijeumjetničke slike, ulje na platnu, koje je somborski umjetnikSava Stojkov darovao karmelićanima u čast o. Gerardu. Zatu prigodu subotička slamarka Eržika Gubičak darovala jesvoju sliku izrađenu u tehnici slame koja prikazuje samostani karmelićansku crkvu u Somboru s likom o. Gerarda prednjom.

Provincijal Mamić zahvalio je svim sudionicima slavlja ionima koji mole za proglašenje o. Gerarda blaženim te po-svjedočio da su Vicepostulatura i Hrvatska karmelska pro-vincija učinile puno u promicanju kauze, u čemu u novije vrije-me osobito u Rimu pomažu dr. Luigi Borielo i dr. DraženMarija Vargašević. Pjevanje na misi predvodili su združenizborovi subotičkih župa Marije Majke Crkve i sv. Roka, koje

su pripremili njihovi voditelji s.M. Jasna Crnković i MiroslavStantić, koji je i ravnao zborom.Njih dvoje su uglazbili i dvijepjesme posvećene sluzi Božjemo. Gerardu Tomi Stantiću natekstove Ðule Milodanović iKate Ivanković. Božju riječ či-tale su redovnice, a molitvevjernika predmolila su djeca imladi iz Ðurđina, rodne župe o.Gerarda.

Slavlje je završilo kod gro-ba o. Gerarda, gdje je biskup predmolio molitve za njegovimproglašenjem blaženim kao i molitve svih hodočasnika kojesu te večeri uputili Ocu nebeskom po zagovoru o. Gerarda.

Slično slavlje održano je 23. lipnja na mađarskom jeziku,koje je također predvodio subotički biskup sa svećenicimaMađarima, a propovijedao je István Palatinus, župnik su-botičke župe sv. Jurja.

Andrija Anišić

Dan bolesnih u crkvi sv. Marije u SuboticiDan bolesnih obilježen je u crkvi

sv. Marije 20. lipnja, u organizacijiCaritasa Subotičke biskupije i župesv. Marije iz Subotice. Tijekom svetemise, veliki broj starih i bolesnih pri-mio je sakrament bolesničkog poma-zanja. Misno slavlje predslavio je žup-nik župe sv. Marije vlč. Károly Szun-gyi uz koncelebraciju kapelana mje-sne crkve vlč. Istvána Zsolnaya.

Na početku svete mise vlč. Károly jepozdravio stare i bolesne, i zahvalio im sešto su došli u tako velikom broju da se za-jedno mole za duhovnu jakost. Pozdravioje također i djelatnike Caritasa uz čiju supomoć stari i bolesni došli na svetu misu.Župnik je u propovijedi naznačio da crkvapodjeljujući bolesnima bolesničko poma-zanje ustvari moli za njihovo ozdravljenje i duhovnu snagu, teobavlja službu Isusu Kristu i ispunjava njegove zapovijedi. Pri-

kazujući bolesnike Gospodinu, Crkva iskazuje svoje suosjeća-nje, rekao je župnik. Pri tom je vjernike upoznao s djelova-njem sakramenta bolesničkog pomazanja, jer može doći doozdravljenja tijela ili do olakšanja, ako Bog tako želi i ako je to

za spas duše bolesnika. On također dajeduševno spokojstvo, jača dušu bolesnikaprotiv napasti zlog duha i čisti ga od gri-jeha. Zbog toga ga mogu primiti svi vjer-nici koji su zbog bolesti ili starosti u opas-nosti, ali i mladi koji su teško bolesni ilisu pred operacijom.

Poslije molitve vjernih uslijedila jepodjela bolesničkoga pomazanja. Sveće-nici su na svakoga posebno položili ruke,zatim su im ruke i čelo namazali uljem, ipri tome su se molili za izlijevanje iscjeli-teljske i pročistiteljske snage Duha Sve-toga. Poslije svete pričesti članica Pasto-ralnoga vijeća Katalin Hajagos je pje-smom pozdravila sabrane vjernike. Dru-ženje je nastavljeno u župnom dvorištu, ažupljani i djelatnici Caritasa priredili suskromni agape.

s. Hermina Kovács M.

Zvonik � 8/2010 17

Događanja u Subotičkoj biskupiji

Blagdan Gospe Karmelske proslavljen je 16. sr-pnja u karmelićanskoj crkvi u Somboru. Okupili su sebrojni vjernici somborskih župa, kao i brojni hodočas-nici koji su došli izreći hvalu svojoj nebeskoj Majci idonijeti brojne molitve. Svečanu svetu misu je uz sve-ćenike Subotičke biskupije i svećenike karmelićanepredvodio subotički biskup dr.Ivan Pénzes.

U nadahnutoj propovijedi kar-melićanin o. Vjenceslav Mihetec,spomenuo je tri brda. Prvo je brdoKarmel, drugo je brdo Kalvarija, atreće su brdo naša srca. O tom tre-ćem brdu otac Vjenceslav govori: Tuje susretište i događaj punine vre-mena. Na to brdo, u to srce, poslan jeSin po kojemu primismo posinstvo.Psalmist pita: „Gospodine, tko smijeprebivati na svetoj gori tvojoj?“ I evoodgovora: samo onaj tko živi čestito ičini pravicu, koji istinu iz srca zbori,koji ne kleveće jezikom, koji bližnjemuzla ne nanosi, ne sramoti svoga su-sjeda, koji ne krši prisege, onaj koji neprima mita protiv nedužna. Evo namkodeksa kreposti po kojemu se možemouspeti na svetu goru, goru Gospodnju,istaknuo je o. Vjenceslav te je dodaokako je prorok svijetu bio opasan usvakom vremenu, baš kao što i pro-rok Ilija nije odgovarao bezbožni-cima. Proroka Božjeg žele podmititi, životno osigurati, ili pakzastrašiti. Najnovija je zastražba, strah, prijetnja na tom poljupo riječima oca Vjenceslava – pedofilija. O pedofiliji se najvišezbori u razvijenim zemljama svijeta, gdje nerazumni, bezumni,materijalistički kapitalizam ubija ljudima ne samo živote, nego

i volju za životom, kako bi uklonio Katoličku crkvu koja svojimglasom ne samo da osporava takav hod, već traži u ime evan-đelja zaštitu ugrožena čovjeka, udarena najnižim udarcem, na-značio je propovjednik, dodajući kako ima puno žrtava i najednoj i na drugoj strani. Ali ima i puno nedužno osuđenih.Otac Vjenceslav je na kraju propovijedi pozvao Marijine što-

vatelje da se svrstaju u njezine re-dove, a svećenici da je moležarko da ih zagrli plaštem svojevjere i samilosti, te je poručio: Vipredragi vjernici, koji nosite naduši biljeg krsnoga svećeništva iproroštva, odjeveni u ruho Mari-jina škapulara, zbijajte molitveneredove u vašim obiteljima, žu-pama, zajednicama svjetovnih re-dova i udrugama i molite za vašesvećenike. Molite da budu proroci,da ne šute i da se ne stide govoritiu ime Isusa Krista. SlušajmoBoga da bi smo znali slušati jednidruge. Uzor u slušanju nam jenaša nebeska Majka Marija. Onaje slušala, razmišljala i činila.Ona će nas štititi svojim plaštem,Majka Božja Karmelska, MajkaBožja Škapularska, Majka i Kra-ljica Karmela, zaključio je o.Vjen-ceslav.

Nakon svete mise vjernicisu u procesiji sa svećenicima i

biskupom pošli za svojom Gospom Karmelskom, čiji su kipnosile djevojke odjevene u prelijepe bunjevačke nošnje.Nakon svete mise, u dvorištu karmelićanskog samostana pri-ređen je domjenak.

Zlatko Gorjanac

Zahvalno hodočašćeĐurđinčana

Ove godine đurđinska župna zajednica obilježava75. obljetnicu izgradnje crkve. Lijepo jeimati crkvu, njegovati zajedništvo, imatistalnog župnika, slaviti Gospodina. Po-taknuti tim mislima, vjernici ove župebili su 13. srpnja na zahvalnom hodo-čašću u Aljmašu.

Uz đurđinske vjernike bili su i vjernici izŽednika i iz nekoliko subotičkih župa. U sve-tištu ih je dočekala svečana zvonjava zvona injegov čuvar i upravitelj mons. Ante Mar-kić. Proveo ih je kroz povijest mjesta i štova-nja Gospe. Podsjetio na djela mržnje i ljubavi.Ljubav uvijek, na koncu, pobijedi.

Prije same zahvalne svete mise, sudjelo-vali su u molitvi Križnoga puta, na obnovlje-noj kalvariji. Svetu misu predvodio je đurđin-

ski župnik vlč. Lazar Novaković. U propovijedi on je istak-nuo Marijin lik i veličinu, te zašto je štujemo i nasljedujemo.U popodnevnim satima hodočasnici su posjetili Osijek i kate-dralu. Ondje ih je primio duhovni pomoćnik Ivica i upoznaos poviješću crkve i grada. U večernjim satima, umorni i ra-dosni, vratili su se u svoju Bačku. /Roko K./

8/2010 � Zvonik18

Događanja u Subotičkoj biskupijiU Somboru proslavljen blagdan Gospe Karmelske

Stati pod zaštitu Gospina plašta

Četvrta obljetnica djelovanja vlč. Josipa Štefkovića u PlavniOdlaskom dugogodišnjeg župnika iz Plavne 2005.

godine nastala je velika neizvjesnost među vjernicimažupe sv. Jakova u ovom malom mjestu. Kratki i neza-boravni boravak novog mladog svećenika u ovoj župiunio je svjetlo nade i novu spremnost za preobraženjesvih vjernika osobno i cijele župne zajednice. A ondaje Duh Sveti preko biskupa dr. Ivana Pénzesa poslao zanovog župnika upravo čovjeka kakav nam je ovdje naj-potrebniji: svećenik koji će vršiti duhovnu preobrazbu,ali istodobno i obnovucrkve i svih pratećihsakralnih objekata uovom kraju. BiskupPénzes imenovao je10. srpnja 2006. godi-ne vlč. Josipa Štefko-vića župnikom župeBač i upraviteljem pri-padajućih župa Plavna,Bačko Novo Selo, To-variševo i Deronje.

Svoju prvu svetu mi-su u Plavni vlč. Josip jeslavio 6. kolovoza 2006.godine, upravo na blagdan Preobraženja Gospodnjeg. Na svo-joj prvoj misi u Plavni on je pozvao sve župljane na suradnju,služenje jednih drugima, a govorio je i o međusobnoj jedna-kosti svih župljana i njega samoga kao posvećenoga sveće-nika.

U ove četiri godine praktični su vjernici, svjesno ili ne-svjesno, mogli razmišljati o četiriju značenja Preobraženja, okojima nam je vlč. Josip govorio ili svjedočio vlastitim primje-rom. Duhovna se paučina kod naših župljana nije rascvala, aako se, na prvi pogled, ništa veliko nije događalo, župnik je na

osobit način uspio u svojoj župi sačuvati živu vjeru i pomoćisvojim vjernicima upravo u preobražavanju njih samih. A tomje doprinijelo i povremeno gostovanje drugih svećenika, kojisu služenjem sv. misa i propovijedima pomagali ovoj župnojzajednici u obnovi i jačanju vjere. Tako je bilo i na ovogodiš-njem proštenju sv. Jakova, kada je svečano misno slavlje pred-vodio, već drugi puta u ovoj crkvi, vlč. Ivica IvankovićRadak.

U obnovi crkve u Plavni već se više puta pisalo. Ona je uovom razdoblju potpuno obnovljena i renovirana, upravo sezavršavaju sakristija i prozori, a vlč. Josip takve poslove obav-lja i u drugim crkvama. Čak je započela i obnova crkve u Bač-kom Novom Selu koju je inicirala udruga podunavskih Švaba,a što je izgledalo gotovo nemogućim. Obnovljeno je i crkveno

pjevanje u Plavni, u čemusudjeluje pjevačka sku-pina HKUPD-a „Matoš“,stariji župni zbor i povre-meno dječji zbor, koji jeove godine nastupio i naZlatnoj harfi, a aktivno je iviše ministranata i čitača.

Našega župnika vi-djeli su ne samo župljani,nego i svi stanovnici Plav-ne kako radi i mnogedruge poslove koje običnone obavljaju svećenici, i utome se vidi posvećenost i

predanost ovoga svećenika, spremnog služiti čovjeku i Boguu okviru sredine u kojoj djeluje.

Sve veliko u životu može se postići samo preko križa, au tome nam je Isus primjer. I naš župnik bi mnogima mogaobiti primjer, a možda će se ova misao Ignacija Loyolskog je-dnom moći primijeniti i za njega: „Trideset godina nisam pro-pustio nijedan pothvat, koji sam odlučio u određeno vrijemeizvesti za Gospodina, bez obzira na kišu, vjetar ili koju druguvremensku nepogodu!“ Zato velika hvala našem župniku Jo-sipu za sve što je za ove četiri godine učinio.

Zvonimir Pelajić

Dan Radio Marije SrbijeSvake se godine tradicionalno održava Dan Radio

Marije Srbije. Sedma obljetnica djelovanja Radio Ma-rije na prostoru Srbije obilježena je 7. kolovoza na Bu-nariću.

Program je započeo molitvom krunice i svetom misomkoju je predvodio mons. dr. Andrija Kopilović, direktorRMS, a koncelebrirao je o. Tadeusz Bienasz, predstavnikSvjetske Obitelji Radio Marije. U homi-liji je mons. Kopilović istaknuo važnostsluženja, osobito u projektu Radio Ma-rije po uzoru na Mariju. Nakon svetemise uslijedilo je predavanje o. Ta-deusza o duhu i misiji Radio Marije.Nakon toga je bilo prilike za razgovorsa slušateljima, svjedočanstva i zajedni-čku molitvu. Apostoli Radio Marije susvojom glazbom uljepšali dio svetemise i stanke između programa. Oku-pilo se lijep broj vjernika, a i vrijeme jeposlužilo ovome susretu.

Radio Marija radi u Srbiji već od 2003. godine, a u Subo-tici je područni studio započeo s radom 2006. godine. Pro-gram se emitira pola dana na hrvatskom, a pola dana na ma-đarskom jeziku. Uglavnom su to molitve, crkveni nauk i glaz-ba, ali ima emisija i s društvenim temama od općeg interesa.

Radio Marija je veoma popularna u krugu starijih osobakoje su nekada redovito posjećivale crkvu, a sada im se krozprogram Radio Marije otvorila nova mogućnost da i daljebudu na neki način prisutne u crkvenom životu. No, imajusvoju emisiju i mladi pa i djeca. /Čaba Kovač/

Zvonik � 8/2010

Događanja u Subotičkoj biskupiji

19

Hodočašće Gospi SnježnojVelike Tekije

Na blagdan Gospe Snježne, 5. kolovoza održano jetradicionalno hodočašće sa zavjetnom pobožnošću ucrkvi Gospe Snježne ili Gospe Tekijske u Petrovara-dinu, nazvano Velike Tekije

Skupine hodočasnika iz Srijemske biskupije, u zajedni-štvu s hodočasnicima iz Subotičke i Zrenjaninske biskupije, izApostolskog egzarhata za vjernike bizantskog obreda u Sr-biji i Crnoj Gori, te zajedno s hodočasnicima iz Beogradskenadbiskupije kao i iz Ðakovačko-osječke nadbiskupije, Pože-ške biskupije i drugih biskupija iz Republike Hrvatske i šire,obavljali su pobožnostkrižnoga puta uz svetišteGospe Tekijske, te moli-tvom, ispovijedanjem imisnim slavljima već u ju-tarnjim satima na hrvat-skom, staroslavenskom,mađarskom, njemačkomi drugim jezicima slaviliTrojedinoga Boga i Go-spu Tekijsku.

Svečano pontifikal-no misno slavlje na ma-đarskom jeziku predvo-dio je subotički biskupIvan Pénzes uz sudjelo-vanje velikog broja vjernika hodočasnika kojima je uputio pa-stirsku riječ. Pontifikalno misno slavlje na hrvatskom jezikupredvodio je srijemski biskup Ðuro Gašparović uz konce-lebraciju brojnih svećenika i redovnika iz Srijemske bisku-pije, kao i onih iz Subotičke i Zrenjaninske biskupije, Apo-stolskog egzarhata za vjernike bizantskog obreda u Srbiji iCrnoj Gori te svećenika iz Beogradske nadbiskupije, Ðako-vačko-osječke nadbiskupije, Požeške biskupije i drugih bi-skupija iz Republike Hrvatske. Pozdravivši svećenike i hodo-časnike, biskup Gašparović je u homiliji istaknuo kako smo imi uključeni u povijest spasenja. Nije bio sudbonosan samo

Marijin odgovor na Božji poziv po anđelu Gabrijelu. Za nas jejoš sudbonosniji naš odgovor Bogu, naša vlastita privola naBožju riječ izrečenu o nama i na Božji plan s nama. Pred namastoji Isus Krist koji zove. Na svaki poziv čeka se samo naš od-govor. Možda najprije da prepoznamo što je volja Božja i akotreba da postavimo pitanje: Gospodine, što hoćeš da učinim?

„Neka kroz naše dane, prateći Božju riječ i njegov poziv,i u nama odzvanja pitanje: Što trebam činiti u svom životu dabudem sretniji i zadovoljniji; u našim obiteljima da bude bla-goslova, mira, sloge; u našim župnim zajednicama da budezalaganja, suradnje i zajedništva; u našem mjestu gdje živimo,u našim školama, u našoj i našim biskupijama i drugdje.A mnogo toga možemo činiti i učiniti. Zato nam je potrebna ibiskupska, svećenička i vjernička spremnost: Neka mi budepo tvojoj riječi“, zaključio je i poručio biskup Gašparović.

Nakon misnog slavljana prostoru uz svetišteslavlje je nastavljeno pri-godnim programom za ho-dočasnike, koji su pripre-mili mladi iz petrovara-dinskih župa predvođeniupraviteljem svetišta vlč.Vukovcem. Slavlje je zavr-šeno večernjom misomkoju je predvodio upravi-telj Tekija vlč. StjepanVukovac.

Na blagdan sv. Joa-kima i Ane, roditelja Blažene Djevice Marije, 25. i 26. srpnja,tradicionalno se svake godine hodočasti u svetište Gospe Te-kijske u Petrovaradinu, na tzv. „Male Tekije“ i to iz svih kra-jeva Srijema, Bačke, Banata i šire, premda se to slavlje obilje-žava u okviru Petrovaradinskog dekanata. Naime, 26. srpnja1754. godine, na blagdan svete Ane, svetište je posvećeno tese nastavlja hodočašće, koje je već do tada bilo ustaljeno, aPetrovaradinci i drugi ga nazvaše „Male Tekije“. I to hodo-časničko slavlje traje do danas.

/Tomislav Mađarević; IKA/

Proštenje u BajmokuNa svetkovinu svetih apostola Petra i Pavla, 29.

lipnja, u bajmočkoj crkvi koja nosi njihovo ime, svetumisu proštenja predvodio je mons. dr. Andrija Kopilo-vić, a s njim su konce-lebrirali Robert Utcai,Ivan Czar, Jenő Vargai župnik Zsolt Bende.Dragi je gost bajmoč-kih vjernika bio parohbajmočke sestrinskecrkve sv. Georgija, otacVelimir Vrućinić.

Prekrasnim riječimau propovijedi, mons. dr.Andrija Kopilović posvje-dočio je kakva je nekadabila situacija u našoj cr-kvi, kada je na svetim mi-

sama bilo po nekoliko stotina vjernika na pričesti. Istaknuoje kako ta ista Crkva danas i uvijek treba moliti za Petra našihdana, Benedikta XVI., te kako je Crkva jedina koja u ovim da-nima govori istinu te je zbog toga progonjena.

Sveta misa započela je svečanom ulaznom procesijom.Prošlogodišnji bandašAndrej Kopilović i ban-dašica Danijela Vida-ković predali su novombandašu Bojanu Galićui novoj bandašici Gor-dani Balažević krunuovogodišnje bajmočkeDužijance. Na prekrasnojslici, koja je djelo vrijed-nih ruku slamarke Ma-rije Dulić, ove se godinenalazi bajmočka crkva.

Mirela Varga

8/2010 � Zvonik20

Događanja u Subotičkoj biskupiji / Katolička crkva u regiji

Na blagdan Pohođenja Blažene Djevice Marije,misno slavlje u banatskom selu Velika Greda predsla-vio je salezijanac iz Mužlje Janez Jelen, koji je i propo-vijedao. S njim je suslavio domaći župnik László Pető,župnik u Jermenovcima.

Crkvica je bila ispunjena mladim i starijim vjernicima, abilo je i ministranata i ministrantica. Propovjednik je istaknuoljubav Djevice Marije prema Bogu i bližnjemu. Pri tom je na-pomenuo kako i mi često krećemo na put u nadi da dođemona cilj i da se sretno vratimo kući. Naš konačni cilj pak je ne-beska domovina. Ima ipak ljudi, koji krenu prema nekom cilju,pa do njega iz različitih razloga ne dođu. Ponekada se njihovživot potpuno promijeni. Takav je bio također đak Lojze Grozde,rekao je propovjednik, čiji je plodni životopis vjernicimapotom ukratko predstavio. Govoreći o njegovu teškom život-nom putu, osobito za vrijeme Drugog svjetskoga rata tj. naprvi petak 1. siječnja 1943. godine, kada je na putu premaMirni uhićen i pogubljen od strane partizana, Jelen je ista-knuo kako je mladi Lojze krenuo na put prema svojoj zemalj-skoj majci, a do nje nikada nije stigao. No, prije vremena jestigao u naručje nebeske majke Marije preko svoje žive vjere uIsusa Krista i ljubavi prema Euharistiji, preko mučeničkesmrti. Na sličan način možemo i mi povezani s euharistijskimIsusom podnositi sve zemaljske kušnje, u nadi da ćemo za njihjednom primiti nebesku nagradu. Mučenik i pjesnik LojzeGrozde pribrojen je među blažene 13. lipnja ove godine uCelju, na Prvom slovenskom euharistijskom kongresu. Mi

vjerojatno nećemo dostići takvu veliku slavu, a možda ni takostrašnu smrt. Ipak ćemo doći i mi na konačni naš cilj, u nebe-sku blaženost, ako ćemo po Lojzevu primjeru, kao i po primjeruMajke Božje Marije i svih svetaca, hodati po zemlji vršeći Božjuvolju. Zato i mi često kažimo: Evo službenice Gospodnje, nekami bude po riječi tvojoj!, zaključio je don Jelen.

Na kraju svete mise je domaći župnik pohvalio crkveniodbor, pjevače s orguljašicom, ministrante i sve sabrane vjer-nike, kao i svećenika gosta, i pozvao ih na čašćenje poredcrkve. Gost je također vidno iznenađen zahvalio svima i rekaokako je mu je drago da je u novoj crkvi nova, mlada i živa krš-ćanska zajednica, potičući da samo tako idu naprijed.

Janez Jelen

U Staroj Binguli slavljena je 27. lipnja svečana sv.Misa na kojoj je blagoslovljena novosagrađena crkva po-svećena sv. Petru, apostolu. Crkvu je blagoslovio mons.Ðuro Gašparović, biskup srijemski, u zajedništvu s ri-mokatoličkim i grkokatoličkim svećenicima Srijemsko-mitrovačkog dekanata.

Mjesto Stara Bingula udaljeno je25 kilometara od Srijemske Mitrovice,a pripada župi Laćarak. Više puta u po-vijesti pokušavana je izgradnja crkveu ovome mjestu, ali zbog različitihokolnosti pokušaji nisu uspjeli. Za spo-menuti je samo da je koncem Drugogsvjetskog rata već pribavljen materijalza gradnju crkve. Međutim, tadašnjevlasti isti su materijal iskoristile zagradnju škole u istome mjestu, takoda crkva nije izgrađena do današnjihdana.

Trudom i radom mitrovačkogžupnika preč. Eduarda Španovića,blagoslovom Trojedinoga Boga te vje-rom i nadom svih župljana i mještanaStare Bingule, izgrađena je i blago-slovljena filijalna crkva posvećena sv.Petru, apostolskom prvaku. U sveča-nosti je sudjelovao velik broj vjernika,kako domaćih Starobingulaca, tako ivjernika iz Srijemske Mitrovice, La-ćarka, te brojnih mjesta iz cijeloga Sri-

jema ali i iz Hrvatske. Svečanosti su također nazočili pred-stavnici gradske vlasti, gradonačelnik Branislav Nedimo-vić, zamjenik gradonačelnika Srđan Kozlina, zastupnik uSkupštini Vojvodine Nenad Lemajić te brojni drugi.

U uvodnom govoru mitrovački župnik je naglasio da jeovo povijesni trenutak za mjesto StaraBingula, jer je do sada bilo jedino mje-sto bez crkve, a sada imaju jednu odnajljepših crkava u široj regiji. Tako-đer je zahvalio svima koji su na bilokoji način doprinijeli izgradnji crkve,počevši od arhitekta Zdravka Žugajakoji je projekt crkve donirao, preko iz-vođača radova koji je ne samo nacr-tom nego i srcem gradio crkvu, pa dosamih mještana koji su s velikom ra-došću iščekivali ovaj trenutak.

U svom pozdravu biskup ÐuroGašparović je istaknuo važnost sveča-nosti te svoju osobnu radost. U pri-godnoj homiliji poručio je okupljenimvjernicima da sv. Petar svojim životomima što reći svakomu od nas. Sv. Petarje apostolski prvak, ali do toga jedošao s pravom, jer iako samo čovjekprepustio je svoj život Kristu koji je odnjega učinio istinsku stijenu vjere.Svečanost je završena bratskim sto-lom, koji su pripravili domaći vjernici.

Ivica Zrno

Zvonik � 8/2010 21

Katolička crkva u regiji

Svečana misa na blagdan Pohođenja BDM u Velikoj Gredi

Blagoslov novosagrađene crkve u Staroj Binguli

Predstavljena monografija „Župe Beška i Maradik“

U župnoj crkvi sv. Terezije od djeteta Isusa, 2. sr-pnja predstavljena je monografija Antuna Devića „ŽupeBeška i Maradik“. Uz autora, djelo su predstavili sa-dašnji župnik vlč. Božidar Lusavec, dr. Milica Lukićurednica i lektorica, župnik iz Rokovaca Mirko Crnčannakladnik i priređivač, srijemski biskup mons. ÐuroGašparović i Tomislav Žigmanov, ravnatelj Zavoda zakulturu vojvođanskih Hrvata iz Subotice.

Na početku promocije knjige sve nazočne je pozdraviodomaćin vlč. Božidar Lusavec. Dr. Milica Lukić, urednica, le-ktorica i korektorica, ista-knula je kako bi da je ob-javljena prije 20 godina,knjiga imala posve druk-čije značenje, da njezinasimbolika ne bi ni izda-leka bila toliko snažna ko-liko je snažna danas ka-da doslovce postaje novidom, kohezijska sila kojojje zadatak Beščane i Ma-radičane iznova povezati uzajednicu koja ne ovisi oprostoru, u zajednicu kojaje duhovni prostor u kojistane svaka misao o tome kako je bilo i kako je moglo biti uBeški i Maradiku. Monografija Župe Beška i Maradik sastojise od 13 poglavlja kroz koje se prati povijest toga prostora odprvih tragova prethistorijskih naselja do naših dana. Opisujuse prilike na tom prostoru po oslobođenju od osmanlijske vla-sti, pod vojnom austrijskom vlašću u 17. i 18. stoljeću, dose-

ljavanje Nijemaca i Mađara i Hrvata, njihov vjerski život, ibrojni tragični događaji i sudbine iz Drugog svjetskog rata idomovinskog rata i egzoduse našeg stanovništva s ovog pro-stora. Tekst ove monografije uglavnom je utemeljen na neob-javljenim arhivskim izvorima pojedinih župa: Beške, Iriga,Maradika, Nadbiskupskog arhiva u Ðakovu i Nadbiskupskogarhiva u Zagrebu. Neprocjenjiv izvor za povijest svake župe ježupna spomenica koju su svi župnici dužni pisati i u nju kro-ničari bilježe različite događaje važne za život svake župe. Uknjizi Župe Beška i Maradik nižu se imena ljudi kao me-mento, kao podsjetnik i opomena vremenu i ljudima koji gaoblikuju.

Srijemski biskup mons. Ðuro Gašparović pozdravio jenazočne, te je izrazio zadovoljstvo što se ovom knjigom dajenada kako neće pasti u zaborav ono što su nam priskrbili i

čime su nas zadužili vrije-dni prethodnici, već se njo-me otvaraju vrata za daljnjeznanstveno istraživanje ivrednovanje vjerničke, kul-turne i povijesne baštinežupe Beška i Maradik isvih katolika Srijema.

Tomislav Žigmanovravnatelj Zavoda za kulturuvojvođanskih Hrvata iz Su-botice u svojem osvrtu naknjigu istaknuo je: Sigurnoda je mjesna povijest Hr-vata na ovim prostorima

neistražena i neobjavljena, malo je ovakvih knjiga u Vojvodini,zato je ova knjiga-monografija bogatstvo i potaknuće Hrvatimada se više objavljuju takve monografije u Vojvodini.

Na kraju se predstavljačima knjige, organizatoru te na-zočnima zahvalio autor knjige vlč. Antun Dević. Predstavlja-nje knjige svojim je pjevanjem uveličao Papa band.

Tomislav Mađarević

Brojna slavlja u IriguSvetom misom i klanjanjem uz posebnu molitvu za sve-

ćenike proslavljen je blagdan Tijelova i Irigu. Kao vjerouči-telj u predškolskim ustanovama „Dječja radost“ u područnojškoli u Šatrincima i Irigu, župnik Blaž Zmaić predstavio jeroditeljima budućih prvaša program školskog vjeronauka uzvjeroučitelja pravoslavnoga vjeronauka i predmeta građan-skoga odgoja.

Kolona roditelja, kumova i prijatelja prvopričesnika ušlaje u nedjelju 6. lipnja u crkvu u Šatrincima. U programu Prvesvete pričesti sudjelovali su svi roditelji prvopričesnika, a tosu ove godine: Eleonora, Ivana, Zorana, Igor i Boris. Naj-ljepši trenutak je bio poziv svakog prvopričesnika: Majko,upali svijeću i tiho kraj mene stani!

Zadnjega dana škole, 11. lipnja, rastali smo se s učeni-cima 4. razreda. U Šatrincima, Irigu i Vrdniku uz učiteljice supozvani i vjeroučitelji. Župnik je 12. lipnja kao vjeroučitelj na-zočio svečanoj akademiji u čast dana škole gdje je pohvaljenkao donator „učenika generacije“. U međuvremenu je nazočiopokopu Jovana Čurčina (55).

Na blagdan Srca Isusova slavljena je sveta misa za pokoj-nu Radmilu Duhonj (pravoslavne vjere). Uslijedila je potomi proslava blagdana sv. Antuna. Misno slavlje slavljeno je naj-prije u Nikincima gdje je domaći župnik bio na ispomoći uispovijedi, a istoga dana navečer služena je u kapelici svetamisa u Vrdniku, za pokojne iz obitelji Karačić i Antu Maslaća.

Župnik je 15. lipnja u školi dao svoj doprinos na sjedni-cama odjela i Nastavničkog vijeća OŠ u Irigu, a 18. lipnja na-zočio je sjednici odjeljenskog i Nastavničkog vijeća novogodjela SSŠ u Irigu. Sveta misa slavljena je 19. lipnja za godiš-njicu smrti Anice Pisarević, a sutradan 20. lipnja služene suredovite mise u Irigu i filijalama.

Župnik je sudjelovao na redovitoj duhovnoj obnovi sri-jemskih svećenika, 21. lipnja u Petrovradinu. Predvodio ju jeumirovljeni prof. dr. Antun Čečatka iz Ðakova, na temu:Svećenička egzistencija: navještaj riječi – slavljenje tajni – dje-lovanje i služenje s ciljem: jedinstvo s Bogom, s drugim čovje-kom i među svećenicima u izgrađivanju zajednice.

Uz pravoslavne svećenike iz Vrdnika, župnik je 25. lipnjauz mnoštvo vjernika nazočio svečanom otvorenju „Vidovdan-skog sabora“, kojega je ove godine otvorio Miroslav Vasin,tajnik za zapošljavanje i ravnopravnost spolova. Članovi obi-telji Benković iz Austrije posvjedočili su povezanost s rod-nim krajem 26. lipnja, kada su nas posjetili i slavili s namasvetu misu za svoje roditelje. U nedjelju 27. lipnja, posebno jebilo lijepo na misi u Vrdniku koju je za svoju majku OlguSavić darovala njezina kćerka dr. Mirjana Savić. Navečer ježupnik nazočio večernjoj liturgiji uz mnogobrojno pravosla-vno svećenstvo i monaštvo u manastiru Ravanica u čast Vi-dovdana a na poziv o. Benedikta, igumana manastira. Nasamo Petrovo smo se prisjetili novih mladomisnika ove go-dine i jednog od župnikovih jubileja: 35 godina svećeništva.

f. f.

8/2010 � Zvonik22

Katolička crkva u regiji

Prva pričest u EčkiNa misnom slavlju 20.

lipnja u ečkanskoj crkviPrvu pričest primilo je dvo-je djece. S obzirom na malibroj naših vjernika, raz-mjerno lijepi broj djece po-hađa katolički vjeronauk uečkanskoj školi.

U pripremi za ovaj događajsudjelovali su i roditelji i ku-movi djece. Tjedan dana ranije,po ustaljenom običaju, bila jetakozvana proba kada su svi su-djelovali na svetoj misi i pro-

gramu. Prvopričesnici su recitirali nekoliko prigodnih pje-sama. Neka slavlje Prve svete pričesti povezuje i učvršćuje

naše obitelji. Tu smo željunaročito uputili Isusu u pre-svetoj Euharistiji, koji se poprvi puta sjedinio s mladimsrcima naših prvopriče-snika.

Za vrijeme svete misepjevao je zbor mladih iz Lu-kinoga sela pod vodstvompožrtvovnog kantora AlenaPalatínusa. Njima, kao isvima, koji su sudjelovali upripremanju tako lijepe sve-čanosti, zahvalio je domaćižupnik Janez Jelen.

Janez Jelen

Sv. Ivan Krstitelj proslavljen u EčkiSpomendan sv. Ivana Krstitelja, 24. lipnja, pro-

slavljen je u Ečki misnim slavljem koje je predslavio ipropovijedao župnik iz Kikinde Pál Szemerédi, uz kon-celebraciju salezijanaca Stojana Kalapiša i Janeza Je-lena.

U svojoj propovijedi, vlč. Szemerédi se osvrnuo na život,a osobito na hrabrost sv. Ivana Krstitelja i spomenuo da ve-lika djela traže napor i borbu. Zemlja je kao arena u kojoj sva-tko od nas igra svoju životnuutakmicu. Da bismo se moglido kraja boriti u toj areni ži-vota, potrebno je uzeti oružjekoje jedino pobjeđuje. Ljudskapovijest do sada pokazuje da jejedino Isus iz Nazareta imaotakvo oružje. On je jedini osta-vio u baštinu oporuku da lju-bimo jedni druge kao što je onljubio nas. A on je sve ljubiotako da je pošao za nas u smrt.Bogovi krivih religija i ideolo-gija traže da se za njih gine.Naš Bog gine za nas i uči nasnasljedovanju. Isusovo oružje uzima se primanjem sakrame-nata, slušanjem propovijedi, čitanjem Svetog pisma, ono se do-biva time da činimo dobra djela, da volimo čovjeka i praštamomu, da svaki dan molimo i prijateljujemo s Bogom. Da bi sesvaki dan izdržalo u dobroj molitvi, potrebna je temeljita disci-

plina, naglasio je propovjednik, dodajući kako se upravo sv.Ivan Krstitelj borio za prvo mjesto u društvu. On je imaosnage reći političkim predstavnicima svoga vremena da nesmiju živjeti nemoralno, da ne mogu varati svoje žene i živjetis tuđima, da ne mogu živjeti samo za svoj probitak nego zanarod, da moraju obogaćivati druge, a ne samo sebe. Teško jeimati takvu hrabrost u bilo kojem društvu. Istina, zato je IvanKrstitelj platio životom: ali on sada živi u nebeskoj radosti,rekao je propovjednik, zaključujući kako se i danas traže pro-roci: ljudi koji vole Boga i čovjeka. Trebamo ljude koji čujušto Bog kaže svom narodu i na koje nas opasnosti i stranpu-

tice upozorava. Možda u tebičeka proročki dar.

Na proslavu u ovu staro-drevnu crkvu došli su ove go-dine uglavnom vjernici izEčke te vjernici iz Lukinogsela koji su došli skupa s Ale-nom Palatínusem i mladimpjevačima, te na taj način uz-veličali Božju službu svojimpjevanjem. Nazočili su i pred-sjednici susjednih crkvenihopćina: Mužlja, Belo Blato iLukino selo. Na kraju mis-noga slavlja, propovjedniku,

crkvenom odboru, pjevačima ali i svim vjernicima zahvalio jeJanez Jelen. Poslije blagoslova su svećenike te predsjednikesusjednih crkvenih općina ugostili u posebnoj za to unajmlje-noj zgradi. Neka Bog nagradi sve sudionike i gostitelje svojimnebeskim blagoslovom. /Janez Jelen/

Susret vjeroučitelja Srijemskebiskupije u Petrovaradinu

Na kraju nastavne školske godine 2009./2010.,23. lipnja, iriški župnik preč. Blaž Zmaić, začasni ka-nonik, kao kordinator za školski vjeronauk i katehezuSrijemske biskupije, vodio je susret vjeroučitelja ovebiskupije u prostorijama Biskupskog ordinarijata u Pe-trovaradinu.

Susretu je nazočilo 12 vjeroučitelja među kojima je biločetvero svećenika: Ivan Rajković, Ivica Zrno, Nikica Boš-

njaković te korodinator Zmaić, kao i osam laika: prof. JelkaČurčić, Marija Vereš, učiteljica Anica Čačić, prof. RužicaAnđelić, apsolventica Katarina Petrović, pedagoginja Li-dija Irga, umirovljenik Jozef Deman i Julio Šimandi, sri-jemski biskup mons. Ðuro Gašparović te kao gost povje-renik Komisije za vjeronauk MBK sv. Ćirila i Metoda mons.dr. Andrija Kopilović. Susret je započeo zajedničkom mo-litvom svih sudionika, a nastavljen je pozdravom biskupa, in-formacijama o radu koje je iznosio svaki vjeroučitelj, infor-macijama o novostima i budućnosti. Uslijedila je završna mo-litva i na kraju zajednički objed. Svi radosni, obogaćeni iduna odmor i čekamo novu školsku godinu.

Blaž Zmaić

Zvonik � 8/2010 23

Katolička crkva u regiji

Papa utemeljio Papinskovijeće za promicanjenove evangelizacije

Papa Benedikt XVI. osnovao je 30.lipnja dikasterij za promicanje noveevangelizacije, kojeg će voditi nadbiskup

Rino Fisichella. Njegova će zadaća biti obnavljanje navije-štanja vjere u onim zemljama u kojima je već odjeknuo prvinavještaj, ali u kojima se primjećuje sve veća sekularizacijadruštva i neka vrsta „gubitka osjećaja za Boga“. Preuzimajućitu novu dužnost, nadbiskup Fisichella napušta dvije pret-hodne dužnosti, onu predsjednika Papinske akademije zaživot, i, nakon osam godina, dužnost rektora Papinskoga la-teranskog sveučilišta. /IKA/

Novi pročelnik Papinskog vijećaza jedinstvo kršćana

Papa je prihvatio ostavku kardinala Waltera Kas-pera te pročelnikom toga vijeća imenovao nadbiskupaKurta Kocha. Nadbiskup Koch ima 60 godina, rođen je uŠvicarskoj. Teologiju je studirao u Švicarskoj i Münchenu,kao profesor predavao je dogmatiku i liturgijske znanosti nateološkome fakultetu u Luzernu. Od 2002. član je Papinskogvijeća za promicanje jedinstva kršćana, a od 2007. do 2009.bio je predsjednik Švicarske biskupske konferencije. /IKA/

Biskupsko ređenjemons. Mije Gorskog

Mons. Mijo Gorski zaređen je 3. srpnja po rukamazagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića zazagrebačkoga pomoćnog biskupa u katedrali u Za-grebu. Na misi ređenja sudjelovali su brojni biskupi, sveće-nici, redovnici, redovnice i vjernici, predvođeni apostolskimnuncijem u Republici Hrvatskoj Mariom Robertom Cassari-jem i predsjednikom Hrvatske biskupske konferencije đako-vačko-osječkim nadbiskupom Marinom Srakićem. Suzaredi-telji su bili pomoćni zagrebački biskupi Valentin Pozaić i IvanŠaško.

U homiliji je kardinal Bozanić istaknuo da će novozare-đeni biskup Mijo Gorski pomagati svome nadbiskupu na po-dručju grada Zagreba u složenom pastoralu hrvatske metro-pole. Nakon pozdravnih govora, svima se zahvalnim govoromobratio novozaređeni biskup Mijo Gorski. „Neću danas da-vati velika obećanja. Svjestan sam situacije u Crkvi i društvu,sa svim njezinim lijepim i mučnim obilježjima. To je moja, to

je naša Crkva i društvo. Nemam drugo vrijeme i drugu pri-liku. I tu želim učiniti ono što bude u mojoj moći – živjeti, ra-diti i moliti s vama i za vas draga braćo i sestre. I budem liuspio makar malo Tomine vjere ispovjediti kao svoju, znat ćuda nisam uzalud trčao. Sve ostalo je u Božjim rukama i bezobzira što će život donijeti uvijek ću u vjeri reći: 'Blagoslov-ljen bio Bog!'“ istaknuo je biskup Mijo Gorski u svome za-hvalnom govoru. /IKA/

Fra Marko Semren imenovan banjolučkim pomoćnim biskupom

Papa Benedikt XVI. ime-novao je 15. srpnja fra MarkaSemrena pomoćnim banjo-lučkim biskupom. Fra MarkoSemren član je Franjevačke pro-vincije Bosne Srebrene, docentje na Franjevačkoj teologiji u Sa-rajevu i gvardijan franjevačkogsamostana Gorica/Livno. Kaobiskupu, Sveti Otac dodijelio muje naslovnu biskupiju Abaradira.

Papinu odluku o imenova-nju pomoćnoga banjolučkog bis-

kupa u katedrali Sv. Bonaventure u Banjoj Luci pročitao jeapostolski nuncij u Bosni i Hercegovini nadbiskup Alessan-dro D'Errico. Bilo je to na kraju svečane mise u povodu blag-dana zaštitnika banjolučke katedrale, čime je ujedno završenozasjedanje Biskupske konferencije BiH.

Fra Marko Semren rođen je 9. travnja 1954. godine uBiloj kraj Livna u Banjolučkoj biskupiji. Nakon položenih sve-čanih zavjeta 13. travnja 1980., zaređen je za svećenika 29. lip-nja 1981. godine. Studirao je na Papinskom Sveučilištu Anto-nianum u Rimu. Magistrirao je 1985. te doktorirao godinu po-slije na temu franjevačke duhovnosti i njezine prisutnostimeđu Hrvatima u Bosni i Hercegovini. /KTA/

Nastavlja se drama kršćanske zajednice u MosuluU ponedjeljak 5. srpnja izvršen je atentat na krš-

ćanina Behnama Sabtija, koji je kao bolničar radio udržavnoj bolnici u Mosulu. U njegov je automobil posta-vljeno eksplozivno sredstvo koje je u vožnji eksplodiralo,usmrtivši bolničara. Prema lokalnim izvorima agencije Asia-News, koji radi sigurnost žele ostati anonimni, „vjerski jeidentitet“ u pozadini ubojstva.

Prema posljednjim podacima koje je objavilo iračko Mi-nistarstvo za obranu, zdravstvo i unutarnje poslove, nasilje sena nacionalnoj razini umanjilo. Unatoč tome, narod nemanade i još uvijek živi u strahu. U Iraku su od nasilne smrti ulipnju poginule 284 osobe, a u lipnju 2009. godine poginuloje 437 osoba. U odnosu na prošlu godinu broj se nasilnihsmrti znatno smanjio. /IKA/

Papa Pio XII. spasio 200.000 Židova Britanski dnevnik Daily Telegraph objavio članak o

istraživanju koje je pokazalo kako je papa Pio XII. orga-nizirao odlazak 200.000 Židova iz Njemačke nakonKristalne noći (Kristallnacht), kada je na tisuće Židovauhićeno i poslano u koncentracijske logore. Članak ob-javljen u britanskom listu posvećen je istraživanju koje je u

8/2010 � Zvonik

Crkva u Hrvata / Crkva u svijetuUredio: Dragan Muharem

24

vatikanskim arhivima proveo njemački povjesničar MichaelHesemann na traženje zaklade „Pave The Way Foundation“,interkonfesionalne skupine sa sjedištem u SAD-u. Predsjed-nik te udruge Elliot Hershberg izjavio je: „Vjerujemo damnogi Židovi koji su uspjeli napustiti Europu nisu ni znali dasu dobili vize i putne dokumente upravo zahvaljujući napo-rima Vatikana“. On zaključuje: „Sve ono što smo do sada pro-našli pokazuje kako je negativna slika o papi Piju XII. bilapogrešna“. I izraelski dnevnik Haaretz, u broju od 7. srpnja,priznaje kako „novo istraživanje pokazuje da slika koja je stvo-rena o Piju XII. kao 'Hitlerovom papi' može biti s povijesnetočke gledišta pogrešna“. U vezi s tim se oglasio i vatikanskipoluslužbeni dnevnik L'Osservatore Romano koji u člankuobjavljenom 8. srpnja također citira predsjednika spomenuteameričke zaklade: „Onaj koji istražuje mnogobrojne doku-mente, svjedočanstva, dokazane činjenice mora nužno zaklju-čiti da je papa Pio XII. bio iskreni i solidarni prijatelj židov-skog naroda“. „Kao Židov“, ističe Hershberg, „dobro pozna-jem antisemitizam i mogu reći da u životu Eugenija Pacellijanema traga protužidovskim predrasudama“. Vatikanski dnev-nik ističe također kako Rolf Hochut u svojem djelu „Namjes-nik“ širi dezinformacije i pruža sasvim pogrešnu sliku o PijuXII. i njegovu stavu prema nacizmu, potpuno zanemarujućibrojna svjedočanstva koja pokazuju sasvim suprotno, naimeprisnu bliskost pape Pacellija židovskom svijetu. /IKA/

HKLD: Pilula je abortivna, a ne kontraceptivna

Hrvatsko katoličko liječničko društvo (HKLD) izražavaduboku zabrinutost zbog odluke koju je donijela Agencija zalijekove i medicinske proizvode kojom je 28. travnja izdalaodobrenje za uporabu Escapelle tablete (koja sadrži 1,5 mglevonorgestrela) u svrhu tzv. hitne kontracepcije, „pilule zajutro poslije“. Djelovanje levonorgestrela ovisi od trenutkaprimjene. Ukoliko se primijeni prije ovulacije može ju sprije-čiti, dok uzimanje tablete nakon ovulacije utječe na transportspermija i jajne stanice. No, ako je do oplodnje jajne staniceveć došlo, tableta ometa implantaciju embrija u maternicu,što jasno implicira kako taj preparat može biti u nekim slu-

čajevima kontraceptivno, ali je sigurno abortivno sredstvo.Nazvati takav preparat jednostavno kontraceptivom sma-tramo obmanom javnosti, jer se za pilulom poseže upravozbog pretpostavke da je do oplodnje već došlo. Smatramo ta-kođer da je u navođenju nuspojava u službenoj Uputi o pri-pravku evidentna površnost što predstavlja opasnost za zdrav-lje žena. Naime, od nuspojava navode se samo glavobolja,mučnina, bol u donjem dijelu trbuha, umor, poremećaji kr-varenja, te vrtoglavica, povraćanje, proljev, napetost i bolnostdojki, odgađanje menstruacije. Takav opis djelovanja pri-pravka očituje relativizaciju u razlikovanju između tzv. medi-kacijskog i kirurškog pobačaja, premda je opće poznato da

Zvonik � 8/2010 25

Crkva u Hrvata / Crkva u svijetu

„Bog mojih detalja“Knjiga Tonija Štefana u izdanju „Teovizije“

„Što primiste, dajte!“Propovijedi za ABC go-

dinu fra Stanka Duje Mijića unakladi „Glasa Koncila“

„Neprijatelj“Roman Miguela Arangurena izdan je u

izdavačkoj kući „Verbum“

„Business i Biblija“Knjiga Larrya Burketta u nakladi izdava-

čke kuće „Kristofori“

su pobačaji postignuti kemijskim sredstvima produljeniji, slo-ženiji i nesigurniji. Odgovoran pristup prema vlastitom zdra-vlju i vlastitoj spolnosti te što hitnije uvođenje kvalitetnogzdravstvenog odgoja u škole sigurno će pridonijeti smanje-nju broja neželjenih trudnoća u Hrvatskoj, navodi se u izjavikoju potpisuju predsjednica i tajnik HKLD-a dr. Marica Mile-tić-Medved i dr. Ivan Ćelić. /IKA, HKLD/

Papa piše encikliku o vjeriU tijeku svog odmora u Castel Gandolfu Papa je

dovršio drugi dio knjige „Isus iz Nazareta“ te radi nanacrtu nove enciklike o trećoj bogoslovnoj kreposti –vjeri. Vjerovati na ispravan način zapravo je ključ njegovapontifikata. Smatra da u pogledu vjere svijetom kruži previšeolakih slogana. U svojim promišljanjima o vjeri Papa ističe daje prema jednom od slogana važno samo ponašati se dobro iljubiti bližnjega dok je u drugom planu briga za pravovjerjeodnosno za pravi način vjerovanja u pravom smislu Svetogpisma i prema živoj tradiciji Crkve, a to je zapravo svjetionikispravnog vjerovanja. /IKA/

Crkva u Indiji protiv prisilne kontrole rađanja

Crkva u Indiji, preko predsjednika Biskupskog po-vjerenstva za obitelj mons. Angela Graciasa, pohvalilaodluku savezne Vlade da ne slijedi kineski model i neusvaja prisilnu metodu kontrole rađanja.

Crkva je uvijek uz roditelje koji odluče prihvatiti djecu,podsjetio je mons. Gracias. Država može savjetovati smjer-nice, ali ne broj djece po obitelji. Osim toga, mons. Graciaspodsjetio je na neke činjenice, prije svega kako je povijest po-bila Malthusovu apokaliptičku teoriju o skorom nestankuhrane u prenapučenom svijetu, od koje potječu politike pro-tiv obitelji, pitajući kada se može reći za jednu zemlju da jeprenapučena. Na to je pitanje veoma teško odgovoriti, kazaoje, ističući međusobno ovisnost između gospodarskog rastai porasta stanovništva. U razvijenijim zemljama stopa natali-teta je vrlo niska, ali da se izbjegne „demografska zima“,mora se unaprijediti razvoj, a ne rezati stanovništvo, zaključioje mons. Gracias. /IKA/

Zv: Ovo je vaš četvrti pohodnašem gradu u rasponu od 10 godina,kakvi su Vaši dojmovi o ovogodišnjojDužijanci?� Kardinal: Što se tiče proslave Du-

žijance, ove godine sam posebno do-živio naglasak na slavlje više iz duhavjere. Onaj prvi puta je naglasak bioviše na predstavljanju vanjskog, jer je itakva atmosfera trebala biti. Ove godinesam doživio upravo jednu duhovnu at-mosferu u obilježavanju Dužijance. Mož-da je to iz razloga jer je ovo jubilarnaDužijanca. Doduše za mene je, kadasam prvi puta došao na proslavu Duži-jance, to bilo nešto novo. Nisam odmahrazumio u čemu je bit Dužijance, doknisam shvatio sadržaj, da je to zahvalaBogu za žetvu, za plodove ljudskograda. Stoga je sada sasvim drugačije do-življavam. Vidim je kao izričaj stvaranjakulturnog događanja iz vjere. U biti jevjera ona koja izgrađuje kulturu. Takosam doživio Dužijancu.

Zv: Istaknuli ste da vas osobno sbunjevačkim Hrvatima veže rijekaBuna. Ustvari, Bosna i Hercegovina jepradomovina mnogim ovdašnjim Hr-vatima. Jesu li te veze sada pokidaneili se ponovno grade?� Kardinal: Mislim da se ne bi

moglo govoriti o pokidanim vezama,već koji puta, pomalo zaboravljenim.

Mene posebno raduje, i to kao kardinalželim gajiti, ohrabrivati Hrvate-katolikekoji na neki način nose naše korijene.Rado obilazim sredine u kojima živenaši Hrvati izvan domovine. No, s Hr-vatima-Bunjevcima me veže posebnaveza, jer su i moji preci baš iz tog kraja,s rijeke Bune. Prije nego sam došao naslavlje u Suboticu, mi svećenici iz ple-mena Puljića imali smo godišnji susretna Buni. Time sam doživio tu lijepuvezu između Bune i mene, i Bunjevaca-Hrvata u ovome subotičkom kraju. Taveza postoji kao jedna povijesna stvar-nost i to ne smijemo zaboraviti. Zatosam ja u svojoj Vrhbosanskoj nadbisku-piji odredio pastoralnu godinu: Memo-rija za solidarnost. Želimo čuvati uspo-mene iz zahvalnosti prema onima kojisu nam baštinili prošlost i solidarno ihprenijeti na budućnost. Želimo sačuvatipamćenje koje je često plitko i površno.Smatram da ga je važno čuvati i preni-jeti na buduća pokoljenja. Vidim da ovaDužijanca odražava ljubav prema tradi-ciji. To je jako važno jer se time čuva ba-ština i prenosi na nova pokoljenja.

Zv: Katolička crkva je jako važnaza očuvanje identiteta Hrvata u Srbiji.No, ona nije nacionalna crkva, kaocrkve drugih naroda s kojima živimo.Kako vjera i nacija u Katoličkoj crkvifunkcioniraju zajedno?

� Kardinal: Mislim da treba poći odjedne istine, a to je da se Isus utjeloviou jedan konkretni narod, u jednu kon-kretnu kulturu, u jedan konkretni jezik.On je objavio Boga kroz taj narod, kroztaj jezik i zapravo svaki navještaj Evan-đelja ide kroz komunikaciju jezika kul-ture i evangelizira tu kulturu. Crkvanije vanzemaljska, ona silazi u baštinujednoga naroda, jedne kulture i donosibogatstvo Evanđelja, bogatstvo otkup-ljenja i spasenja. Upravo time Crkva neoštećuje, nego obogaćuje nacionalniidentitet, jačajući kulturu kroz Evan-đelje. Crkva ovom svojom djelatnošćuneće uzeti vlast od politike, ali će bitikritička savjest svakoj vlasti, jer Crkvane ovisi o zemaljskoj vlasti, iako mora snjom surađivati. Dok ovom zemljom ho-dimo moramo računati sa zemaljskimdimenzijama, ali ne ovisimo o zemalj-skim mjerama. Zato Crkva često putahrabro kritizira savjest svakoj politici, ani jedna politika ne voli da joj se netkosuprotstavlja, te zato često puta u Crkvitraži dežurnog krivca. Ako ne može slo-miti kičmu jednog naroda, traži krivcau Crkvi. Zato smatram da je bitno nedati se prepasti, niti iskompleksirati,nego hrabro i otvoreno stati uz načelamorala i vjere i time sačuvati opstojnostjednog naroda.

Dužijanca je izričaj stvaranjakulturnoga događanja iz vjere.Vjera, ustvari, izgrađuje kulturu!

Zv: Činjenica je da je poslije padakomunizma veoma porastao broj de-klariranih vjernika. Može li se pri tomegovoriti o porastu vjere ili o čemu je tuzapravo riječ?� Kardinal: Pa ne bih rekao da je

porastao broj vjernika, nego su ljudisada slobodniji reći ono što nose u sebi.Ja koji sam odrastao u komunizmu, pra-vog ateista nisam sreo. Oni jesu vikalida nema Boga, ali su itekako računali sBogom. Ali jesam susreo ljude koji živekao da Boga nema. To je i danas pro-blem. Zapravo ne radi se o porastuvjere, nego je glad za Bogom stvarnost.Ljudi često traže to zasićenje u krivimmjestima, u para-vjerskom, u para-reli-gijskom. Htjeli bi Boga upotrijebiti za

8/2010 � Zvonik26

Intervju

Intervju s kardinalom Vinkom Puljićem, nadbiskupom vrhbosanskim

Dužijanca – izraz identiteta bačkih Hrvata-BunjevacaRazgovarali: M. Štefković, J. Dulić i Cs. Kovacs

Kardinal Vinko Puljić, nadbiskup vrhbosanski,rođen je 8. rujna 1945. u Priječanima kraj Banja Luke,kao dvanaesto od trinaestero djece. Srednju školu za-vršio je u sjemeništu u Zagrebu i Ðakovu, a teološkestudije u Ðakovu, gdje je 29. lipnja 1970. zaređen zasvećenika. Kao mlad svećenik djeluje u župnom pas-toralu u Banjoj Luci, Sasini, Ravski, a od jeseni 1978.imenovan je duhovnikom u malom sjemeništu u Zadrui na toj službi ostaje do ljeta 1987., kada se vraća užupni pastoral u svojstvu župnika u BosanskojGradiški. Na toj službi ostao je do ljeta 1990., kada jeimenovan vicerektorom bogoslovije u Sarajevu. Na tojslužbi zateklo ga je biskupsko imenovanje, te ga je papa Ivan Pavao II. 6. siječnja1991., u bazilici Sv. Petra u Rimu, zaredio za biskupa. Kao sarajevski nadbiskup napočetku svoga djelovanja suočava se s velikim poteškoćama ratne stihije, gdje seneumorno zalaže za mir i pomirenje. Tih godina radi puno na uspostavljanju kon-takata s pravoslavnima i muslimanima, te u raznim prilikama u Bosni i Herce-govini susreće pravoslavne patrijarhe i episkope, te islamske vjerske poglavare.

Na konzistoriju u Rimu 26. studenoga 1994. papa Ivan Pavao II. imenovaoga je kardinalom Svete rimske Crkve. U travnju 1997. imao je čast pozdraviti Papuza njegova pastoralnog posjeta napaćenoj Bosni i Hercegovini. U više mandata bioje predsjednikom Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine.

svoju politiku, za svoje gospodarstvo, zasvoj interes. To je krivi pristup. To nijevjera. S time se mi moramo ozbiljnosuočiti. Problem je prvo u nepouče-nosti o vjeri, a drugo u nedosljednosti uvjeri. Zato je nama u Crkvi potrebnoupravo ono što je Sveti Otac sada po-krenuo: novu evangelizaciju. Da ljudiupoznaju svoju vjeru. Da ljudi nađusebe u tome što je Krist svojim utjelov-ljenjem, mukom, smrću i uskrsnućemostavio Crkvi u baštinu da prenosi napokoljenja. Naš veliki zadatak je ta novaevangelizacija, počevši od osobnoga ži-vota, obiteljskoga života, do našega za-jedničkoga života.

Zv: Na koji način provoditi tu novuevangelizaciju, da ona ne bude ponav-ljanje negativnih pravila, nego radijeponuda ljudima da svoju glad zaBogom mogu pozitivno utažiti i u tomunaći životni smisao?� Kardinal: Prvo treba čovjeku po-

moći da otkrije smisao života. Drugotreba čovjeku pomoći da se susretne sBogom i to objavljenim Bogom, daro-vanim Bogom, i to kroz Evanđelje. Beztoga osobnog susreta neće se ostvaritinova evangelizacija. Na koji način se tomože? Jako je puno načina. Mislim daje jedan od prvih momenata pomoći čo-vjeku da s Bogom komunicira, ne me-hanizmom, nego razgovorom. Ali ne utom smislu da mi s Bogom govorimo.Treba pomoći čovjeku da oslobodi nu-tarnju zatrpanost da može Boga čuti.Da unutarnje čuje, da ga ono pokrene,onda će se dogoditi pravo preobraženje.To penjanje je brdo preobražaja. Nemanove evangelizacije dok čovjek ne po-stane sposoban čuti Božju riječ. To jejedan drugi proces. Što je najgore, ljudisilno žele postati sretni, samo idu kri-vim putem. Sjetio sam se jedne simpa-tične izreke koju sam našao, Bolje je pra-vim putem šepati, nego krivim putem ju-riti. Nažalost, u toj trci za srećom ljudijure krivim putem. Potrebno je pomoćida pronađu pravi put do sreće, a to je dasusretnu Boga. Bez Boga nema pravesreće.

Nema nove evangelizacijedok čovjek ne postane sposo-ban čuti Božju riječ!

Zv: Spomenuli ste nutarnju zatr-panost, na koji način konkretno pružitipomoć ljudima da se upute u avanturutraženja Boga? Što Crkva tu može,osim grubo rečeno sakramentalnogservisa?

� Kardinal: Mislim da je sakra-mentalni servis zadnja stepenica. Ondolazi kao vrhunac prije zadnje stepe-nice. Upotrijebit ću nekoliko slika, jervolim govoriti u slikama. Sveti Augustinje na jednom mjestu rekao: Bože, svugdjesam te tražio, a Ti si bio u meni, a jaizvan sebe. Danas čovjeku treba pomoćida nađe sebe i da se ne boji susresti sasvojom stvarnošću, da u sebi susretneBoga. Drugo, vjerujem da ste čuli zaonu knjigu Pisma starijeg đavla mla-đem, gdje stari đavao uči mlađega kakoće čovjeka zavoditi. U jednom pismuveli: Ne daj čovjeku da počne misliti, čimpočne misliti on će početi o Bogu misliti.Današnjem čovjeku treba pomoći danađe sebe, da iz sebe počne moliti: Bože,za sebe si nas stvorio i nemirno je našesrce dok se u tebi ne umiri.

Zv: Da li u tom poslanju pomoćiljudima, po vašem mišljenju, katoličkimediji mogu odgovoriti tom izazovu?� Kardinal: Božja Riječ treba biti

sredstvo komunikacije. Dakle, sredstvakomunikacije jesu pomoć čovjeku da onpočne komunicirati s Bogom. To mogubiti elektronički mediji, tisak, mobitelitd. Ne znam da li se itko sjetio poslatinekome tko je u krizi sms poruku: Hra-

bro, Bog te voli. Da taj čovjek kad to pro-čita doživi izazov, da počne razmišljati:Uistinu, Bog me voli. Sveti Luka evan-đelist je u 15. glavi napisao da Bog čo-vjeka traži i da se Bog čovjeku raduje.Kad to čovjek shvati, onda će upravobiti ono što je sv. Ivan Maria Vianney,župnik arški, rekao: Kada bi čovjek znaokoliko ga Bog voli umro bi od sreće.Bitno je da čovjek otkrije da je voljenobiće i da je ljubav samo za ljubav stvo-rena. Sve škole da završimo, ako nismonaučili ljubiti, život je promašaj. Zatosva sredstva komunikacije trebaju ot-kriti tu tajnu: Čovječe voljeno si biće.

Zv: Maločas ste spominjali vezuizmeđu vjere i kulture. Da li, po Vašemmišljenju, mediji mogu preuzeti važnuulogu u čuvanju kolektivnog vjerničkogpamćenja?� Kardinal: Živimo u vremenu kada

su veliki naboji informacija, čovjekteško proživljava, bolje reći interiorizirasve informacije. Pisana riječ, a posebnoću naglasiti, riječ i slika pomažu čo-vjeku, ima dvostruku ulogu, ona pamti,ona čuva pamćenje. Mi smo izgubilisposobnost tradicijom prenositi pamće-nje, zato je važno naći jedan drugi me-hanizam čuvanja i prenošenja pamće-

Zvonik � 8/2010 27

Intervju

nja. Volio bih znati koliko ljudi znaimena svojih prabaka i pradjedova, po-gotovo djevojačko prezime svoje pra-bake. Mi toga više nemamo, a to nijebilo nezamislivo prije 60-70 godina.Samo je 70 godina prošlo kako smo iz-gubili sposobnost pamćenja naših kori-jena, a pogotovo prenošenja ovako važ-nih tradicija, zato smatram da je pisanariječ bitna. Franjevci u Bosni imajujednu uzrečicu: Zapiši, pa će i Bog za-pamtiti. To je važna stvar, jer pisanariječ čuva pamćenje i prenosi ga na bu-duća pokoljenja.

Pisana riječ čuva pamćenjei prenosi ga na buduća pokolje-nja. Tamo gdje svećenik ne mo-že dospjeti, katolički tisak možedospjeti i kao informacija i kaoporuka, formacija. Zato je po-trebno stvarati ozračje za onekoji će se zauzeti za pisanu riječ,da ona dospije u obitelj, da onau obitelji živi.

Zv: Na koji način se pored vrlooskudnih materijalnih sredstava možeorganizirati pristup medijima, korište-nje medija za novu evangelizaciju, dane ostane sve na prvom entuzijazmu?� Kardinal: Moramo prvo razvijati

kulturu čitanja, to je jedan vrlo važanmoment. Kako nam je elektronika na-metnula sliku i ona je počela dominiratiu kući, kultura čitanja je sve manje pri-sutna. Bez kulture čitanja nema razvija-nja onog nutarnjeg bogatstva mašte.Zato smatram da mi moramo razvijati tukulturu čitanja, a to znači i tisak. Tisakje zapravo propovjednik u kući. Tamogdje svećenik ne može dospjeti, katoli-čki tisak može dospjeti i kao informacijai kao poruka, formacija. Zato je potre-bno stvarati jedno ozračje za one koji ćese zauzeti za pisanu riječ, da ona dospijeu obitelj, da ona u obitelji živi. Drugo,moramo formirati ekipu za elektroni-čke medije, ne smijemo staviti težištena njih jer osobno prenošenje Božje ri-

ječi je nenadomjestivo. Ali moramo i uelektroničke medije staviti poruku dapostoji i drukčije gledanje na svijet, neono koje nameće onaj koji ima vlast imoć, nego postoji nešto što nadilazi tre-nutnu politiku i trenutnu vlast. Znam sli-kovito reći našim političarima, lako jevama, vas izaberu na četiri godine i viodoste, a ja pamtim i komuniste i sveone koji su do sada bili za vratom i oti-šli su, pare dobre odnijeli, a meni je ži-vjeti s tim narodom. Jedan kontinuitetvrijednosti treba znati prenositi i utkatiu javnost.

Zv: Dolazite iz specifičnog okruže-nja. Recite nam kakav je sada suživotrazličitih vjeroispovijesti i religija uBosni i Hercegovini? Ima li suradnjemeđu katolicima, pravoslavnima, mu-slimanima i Židovima?� Kardinal: Katolička crkva je, po-

sebno poslije Drugog vatikanskog sa-bora, otvorila vrata putu dijaloga i eku-menizma. Mi nemamo alternative za tajput, on je zadatak. Ali uvijek se traži idruga strana. Da bi se ostvario dijalogtrebate imati s kim razgovarati, da bisteostvarili ekumenizam, morate imati idrugu stranu. Zato je veoma važno od-gajati javno mnijenje koje će imati is-pravna načela. U Europi se danas na-meće izvjesni sintetizam, želeći oprav-dati sve propuste, baciti krivnju navjeru. Govori se: vjere su različite, onesu krive za rat, za neslogu. Mi moramouvažavati različitosti da bi stvorili na-čelo za dijalog. Moramo prihvatiti dasmo različiti, poštivati našu različitost istvarati poznavanje jedni drugih i vidjetigdje možemo zajednički raditi za općedobro. Mislim da je to put. Katoličkacrkva se mora izdići iznad manipulira-nja, koliko god da nam nameću da smoupregnuti u politiku, mi želimo i mo-ramo sačuvati vrednote i kulturu jed-nog naroda. Moramo poduprijeti zdravanačela, ali ne bojeći se kritički reći onošto nije dobro u politici. U Sarajevu iBosni i Hercegovini veliki je problempolitika koja je pojedine stvari uzurpi-rala. Mi znamo da je pravoslavna crkvauz državu, u Federaciji muslimanskavjerska zajednica ima dominaciju, a Ka-tolička crkva je hrabri pionir koji govorii ima otvorena vrata za susrete i dija-loge mimo politike. Mi ne možemo rije-šiti politička pitanja. Oni nam stalnožele nametnuti da govorimo o politi-čkim pitanjima. Ja se stalno borim da supolitička pitanja za političare, a mi navjerskim načelima moramo graditi ži-votni put.

8/2010 � Zvonik

Intervju

Čiji je običaj Dužijanca?Slavlje ovogodišnje, stote Dužijan-

ce, pratila su i dva nemila događaja, nakoje bih se htio osvrnuti u ovoj rubricijer svakako spadaju na područje etikeodnosno morala.

Naime, nakon konferencije za novi-nare u subotičkom „Press centru“, upetak, 30. srpnja, YU ECO TV objavila jevijest u kojoj je među ostalim rečeno:Dužijanca je običaj ovdašnjih narodakojim se obeležava završetak žetve i po tra-diciji slavi pravljenje novog hleba i za-hvalnosti Bogu za dobar rod pšenice.

Navedena rečenica me je doista iz-nenadila i rastužila. Kao sudionik spome-nute konferencije za novinare o Dužijan-ci, tvrdim da nitko od izlagača na toj kon-ferenciji tako nešto nije rekao. Ne razu-mijem zašto se još i sada netko boji ili neželi reći da je DUŽIJANCA običaj HR-VATA – BUNJEVACA. Ona to zasigurnojest. O tom brojni povijesni dokumentigovore. Istina je da i drugi narodi imajuslične manifestacije ali ih nitko ne naziva„Dužijanca“, niti imaju takav sadržaj ioblik slavlja kako su to stoljećima činiliHrvati Bunjevci, najprije u svojim obite-ljima i svojim kućama, a od 1911. godinei u crkvi i u javnosti.

Ako je DUŽIJANCA običaj „ovdaš-njih“ naroda, kako ističe novinarka YUECO TV, zar će onda recimo i običaj PA-LJENJA BADNJAKA koji njeguju pravo-slavni Srbi također biti nazvati običajem„ovdašnjih“ naroda ili slavlje blagdana„novog kruha“ koji slave naši Mađari oblagdanu Sv. Stjepana, kralja – zar će i tobiti nazvano običajem „ovdašnjih“ na-roda!? Kad bi se to učinilo, bilo bi to doi-sta osnovno nepoznavanje tradicije i obi-čaja pojedinih naroda koji vjekovima za-jedno žive i njeguju svoje običaje.

Bogatstvo tolerancije kojim se našgrad ponosi upravo je u tom što svatkomože i smije biti ono što jest i što svi je-dni druge poštujemo i cijenimo. NamaHrvatima Bunjevcima je velika radost ičast kad se slavlju, koje mi organiziramo,pridruže i svi drugi narodi koji žive unašem gradu kao i oni koji dođu iz dru-gih krajeva naše zemlje kao i iz inozem-stva. Baš kao što i naši mladi sudjeluju uslavljima koja priređuju drugi narodi iputuju u druge gradove i sela kao i udruge zemlje kad tamošnji narodi imajuneko slavlje.

Mi se ponosimo i činjenicom da Du-

žijanca svake godine postaje sve višeGRADSKOM MANIFESTACIJOM. Zarnije lijepo kad jedan narod može prireditinešto lijepo za sve građane svoga gradapa i šire. SUŽIVOT različitih narodamoguć je jedino ako svi poštuju sve i svipriznaju svima njihova prava i njihovidentitet, a običaji pojedinih naroda susastavni dio identiteta svakog naroda.

Sahranili DužijancuDrugi nemio događaj bio je javan ali

anoniman. Naime, netko je grad Subo-ticu i okolna naselja oblijepio „posmrtni-com“ na kojoj piše: „Tužno i bolno sića-nje na dragu, plemenitu i nikad zaborav-ljenu „Dužijancu“ (1911. – 2010.). Ista jepristala potojati 2010. godine pošto jeobolila od žutice Organizacionog odbora„Dužijanca 2010“. Zauvik ponosni na DU-ŽIJANCU: preminuli mons. Blaško Rajić,župnik župe sv. Roka u Subotici i sav hr-vatski narod i bunjevački rod“.

Netko je, očito je to iz analize „po-smrtnice“, sahranio našu Dužijancuzbog – kako na njoj stoji napisano – „žu-tice“ Organizacijskog odbora. Na tajnačin vjerojatno je želio aludirati na pla-vo žutu boju koja se nalazi u logotipu ju-bilarne Dužijance. „Posmrtnicu“ je izra-dio netko tko očito ima puno vremena itko se dobro razumije u skener i raču-nalo. Dotična osoba ili osobe su POZIV-NICU na Književnu večer koju je izradioInstitut „Ivan Antunović“ stvarno i for-malno „iskasapio“, jer je iz nje izrezaonajprije logo Dužijance a onda i pojedinedijelove te ih „prilijepio“ na „posmrtni-cu“. Pozivnica kao takva manje je bitnaali je na taj način zloupotrijebljen zaštitniznak jubilarne Dužijance, koji je izradionaš poznati i priznati akademski slikargrafičar Ivan Blažević, što je svakako ne-moralno i nedopušteno.

Nesporno je da je i ovaj Organiza-cijski odbor imao svoje propuste i po-grješke. Zar ne kaže poslovica „Tko radi,taj i griješi“? Postoji način da se to pre-doči članovima Organizacijskog odboraizravno, usmeno ili pismeno. A ovakveanonimne i neprimjerene kritike nećeništa promijeniti nabolje.

Sada nakon završene stote Duži-jance može se lakše i drugačije ocijenitikakva je ona bila i koliko je živa ili „po-kojna“.

Za Dužijancu radi u suradnji s čla-novima Organizacijskog odbora jakopuno ljudi. Navedena „posmrtnica“ jezato uvreda svih tih marljivih ljudi koji

radeći za Dužijancu rade za dobrobit bu-njevačke grane hrvatskog naroda.

Zato bi dobro bilo sada nakon zavr-šetka ove stote Dužijance da svatkokome je stalo do Dužijance u hrvatskojzajednici ispita svoju savjest. Neka seispita i koliko je „žut“ ali još više nekapromisli na koji način može dati svoj do-prinos da Dužijanca bude živa a ne po-kojna i da bude bolja i ljepša. Pred namaje priprema za stotu obljetnicu Duži-jance, pa svi imamo prilike…

Radi zaštite logotipa, donosim ovdjenjegovo tumačenje koje je dao sam autor.

Boje:Zlatna – boja sunca i žita te zlato-

veza na našoj bunjevačkoj ženskoj /a imuškoj/ nošnji, te zlato kao neprolaznovrijedni materijal, a ide uz ono: „Naša j'grana mala al je fina“.

Crna – je „naša“ boja kako kroz no-šnju tako i kroz sve bogatstvo što namnaša crnica kao poljodjelcima rodi.

Plava – takozvana „bunjevačka pla-va“, je i plavo nebo pod kojim Hrvat Bu-njevac oduvijek prolijeva znoj i nada seda ga Bog čuva i da će mu omogućitidobar urod, zdravlje i sreću njegovoj obi-telji.

U podlozi je bijela boja koja je timetakođer dio logotipa, a ona asocira bijelobrašno koje dobivamo iz zrna žita a kojepostaje naš kruh za koji također zahva-ljujemo dragom Bogu, ali nas podsjeća ina bijelu hostiju koju u pričesti primamokao kruh života vječnoga.

Bijela je također i divojačka nošnja,kao i muška košulja i gaće, a sve to čininašu današnjicu ali i sjećanje na prošledane i tradiciju koju mi Hrvati Bunjevcitako lijepo znamo čuvati.

U slovu „D“ koje je izrez iz mara-me naših nana, objedinjene su zlatna icrna boja, te zlatom izvezen klas zbogkojega i zahvaljujemo Bogu što nam do-brom i obilatom žetvom omogućava život.

Akademski slikar grafičar Ivan Balažević

(Subotica – Novi Vinodolski/Rijeka2010., travanj-svibanj)

Zvonik � 8/2010 29

Moralni kutak

Pogled na Dužijancu iz moralnog kutkaPiše: mr. Andrija Anišić

Pismo jednog vjernika

Vladanje u crkviKatedralni župnik je našem Uredništvu dostavio pismo

jednog vjernika, te zamolio da barem dijelove objavimo. Torado činimo sa željom da porukom pisma pridonesemo oz-biljnijem promišljanju o tome kako se vladamo u crkvama,osobito za vrijeme liturgijskih slavlja, kao i o tome kako pa-zimo na prikladnu odjeću za sakralni prostor.

Poštovano Uredništvo Zvonika!Prigodom krizmanja, Prve pričesti, Božića i Uskrsa,

veliki dio ljudi, koji tada dolaze u crkvu, ne pridržava seosnovnih pravila ponašanja pod svetom misom. Neupućenisu, nezainteresirani, nemaju osnovne kulture. Glasno raz-govaraju, izlaze i ulaze u crkvu, igraju se s djecom, upo-trebljavaju mobitel, dok oni koji ostanu u dvorištu crkvepuše i galame, te tako i jedni i drugi ometaju one kojistvarno žele proživjeti svetu misu. To se događa i na vje-nčanjima. Vrvi od fotografa i snimatelja, koji pojma nemajugdje je svetohranište, svetište, trče po crkvi samo da nepropuste koju pozu. Slično je na prvim pričestima i kri-zmama. Toliki u rukama imaju fotoaparate, mobitele, fo-tografiraju s raznih strana, pa često ima puno višefotografa nego prvopričesnika ili krizmanika. Zar se foto-grafije ne mogu napraviti poslije svete mise?

Često na krizmanjima kume i krizmanice dolaze ne-

prikladno odjevene. Takvo odijevanje možda priliči koje-kakvim klubovima ili barovima, ali crkvi sigurno ne. Sli-čnih problema ima i kad su proštenja. Tada još i buka,glazba i žamor kod prodavača ometaju sabranost u crkvi.

Bojim se da prevelikim dopuštanjem dolazimo u opas-nost da nam vjera postane pomodarstvo, folklor i slično.To zacijelo nitko tko pripada Crkvi nikako ne želi.

Smatram da su svećenici dužni ukazati i upozoriti nadolično ponašanje u crkvenom prostoru. Potrebno je za-štititi dostojanstvo crkvenog prostora i svakog vjernikakoji istinski želi sudjelovati u liturgiji. Zato, dragi sveće-nici, preuzmite odgovornost za red i pristojnost u svojimcrkvama, to se od Vas očekuje s punim pravom, jer svimanam je stalo do ugleda i dostojanstva naše Crkve.

U potpisu: Dobronamjernik

8/2010 � Zvonik30

Tu oko nas

Rektor Teološko-katehetskog instituta Subotičke biskupije raspisuje

NATJEČAJ

za upis studenata na studij na Teološko-katehetskom institutu

Subotičke biskupije u akademskoj 2010/2011. godini.

Studij na Teološko-katehetskom institutu Suboti-čke biskupije traje četiri godine i na razini je visokestručne spreme.

Predavanja i seminari se održavaju vikendima (su-botama i nedjeljama), a po završetku studija stječe sestručni naziv diplomiranog katehete koji omogućujekandidatima predavanje vjerske nastave u osnovnim isrednjim školama.

Natjecati se mogu kandidati koji imaju četvero-godišnju srednju školu ili više od toga.

Tijekom studija na Teološko-katehetskom institutukandidat će imati sljedeće predmete:

Uvod u Stari Zavjet, Egzegeza Staroga zavjeta,Uvod u Novi Zavjet, Egzegeza Novoga zavjeta, Biblij-ska arheologija, Katehetika, Dogmatika, Moralno bo-goslovlje, Fundamentalna teologija, Opća povijestCrkve, Nacionalna povijest Crkve, Patrologija, Duhovnobogoslovlje, Pastoralno bogoslovlje, Liturgika, Sakralnaumjetnost, Crkvena glazba, Crkveno pravo, Župna ad-

ministracija, Teologija ekumenizma, Povijest filozofije,Psihologija religije, Psihologija, Pedagogija, Didaktika,Sociologija i Mas-mediji i komunikacije.

Prijave sa dokumentacijom molimo slati na slje-deću adresu:

TEOLOŠKO-KATEHETSKI INSTITUT(dr. th. Andrija Kopilović,

prorektor Hrvatskog odjela TKI)24106 SuboticaStarine Novaka 58Tel. i fax: 024-566-546E-mail: tki@tippnet.rs

Pored popunjenog prijavnog lista potrebno je pri-ložiti još:

1. Izvadak iz matične knjige rođenih2. Krsni list3. Fotokopiju diplome najviše završene škole (od

srednje pa naviše)4. Vlastoručno (ne tipkano) napisanu zamolbu za

prijam na ovaj Institut koja treba sadržavati:kratki životopis i obrazloženje zašto se osoba upi-

suje na ovaj Institut5. Preporuku župnika (samo za one koji žele biti

katehete ili raditi neku crkvenu službu)6. Liječničko uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti7. Dvije fotografije veličine 6 x 4 cm za indeks i za

matični kar ton.

Zvonik � 8/2010 31

Nastavljajući razmišljanje iz pro-šloga broja Zvonika, podsjetimo se daje bilo riječi o pučkim pobožnostima inapose o hodočašćima na razna „svetamjesta“. Ne želeći ponavljati tvrdnje izprijašnjega teksta, moramo podsjetiti daje hodočašće čin vjere kojim se potvr-đuje da je Crkva hodočasnička zaje-dnica, tj. na putu i da su određena tzv.„sveta mjesta“ ustvari mjesta susreta sonim nadnaravnim koji nam na posebannačin predstavlja onaj konačni „budućiJeruzalem“, dakle, vječni život.

Što prati pučku pobožnost na timhodočašćima? Na prvom mjestu spo-menimo nakanu. Nakana je u duhov-nom životu neobično važna. Pitanje„zašto“ je temeljno u našem opredjelje-nju. Koristim priliku upozoriti na ovommjestu, kada je riječ o nakani, na važ-nost, primjerice jutarnje molitve. Kodmnogih vjernika je praksa da molesamo navečer. Navečer, u ovo vrijemebrzoga življenja, tvrdim da nismo spo-sobni duboko moliti te dobivam dojamkako Bogu „bacamo otpatke vremena“.Jasno, takva molitva ne donosi ploda.Zadovolji našu religioznost ali ne hraninašu duhovnost. Jutarnja molitva je da-leko važnija – makar i kratka. Zašto? Za-mislite niz nula, a bez prvoga znaka.Nula do nule je samo nula, a kada sta-vite brojku samo na primjer jedan, većnule jako puno dobiju na značenju. Po-staju sto, tisuću, milijun. Takva je i na-kana – kao prva brojka koja određujevrijednost cijele sume – na hodočašćuvrlo bitna. Mnogi svoje nakane podu-piru zavjetom. Čvrstim obećanjem kojeih motivira da pod svaku cijenu i uzsvaki napor hodočaste. Ako je taj stavispravan, onda je to ta prva brojka kojasvemu ostalom daje temeljnu vrednotu.

Na hodočašću je bitan duh zaje-dništva, ali i duh pokore. Hodočašće ni-kada ne može biti „sveti turizam“. Ho-dočašće je više sveti znak vjere i čovje-kova hoda „trnovitim putem“ kao činobraćenja i pokore. Stoga je svako svetomjesto svojevrsna životna ispovjedao-nica. Mi katolici smo tomu svjedoci.Nema ni jedno značajno hodočasničkomjesto a da nema prilike za taj milosnisakrament pomirenja. Promjena životanerijetko je upravo događaj vezan uz po-neko svetište. Zašto? Upravo u tome jesvetost mjesta što ambijent i pobožnostmijenjaju čovjeka.

Druga oznaka na tim mjestima jesvečano slavljenje liturgije. Ta liturgijadoživljava vrhunac u euharistiji. No, eu-haristija na svetim mjestima je daleko

svečanija nego inače. Ono što „kodkuće“ nemamo, to su te liturgijske, pa ipučke pobožnosti koje obogaćuju poje-dino svetište. Redovito je to procesijakoja označava radost susreta. To sučesto puta vrlo lijepa noćna bdijenja, bo-gata vjerskim sadržajem i redovito do-nose plod poticaja i obraćenja. U timbdijenjima nije rijetka i ophodna proce-sija, napose sa svijećama ili čak teofori-čna procesija. Svakako demant svim na-padima na takva mjesta je broj onih kojise pričešćuju. Ta su mjesta najveći stolpričesti vjernika. Ono što bi se moglodovesti u pitanje je način na koji se štujekip, slika ili grob. No, i tu je odgovor ja-san, pretjerana želja za „vidjeti“, „dodir-nuti“ je razumljiva jer je to potreba ljud-ske komunikacije. Skretanje pažnje daje to važno ali ne najvažnije, prilika je zaodgoj vjernika prema onim vrednotamakoje svetište u sebi nosi, a to je susret sKristom. Ta pučka pobožnost kod što-vanja spomenutih svetinja čini se oprav-danom ali treba paziti da nikada nebude pretjerana. Onaj tko je puki pro-matrač događaja, u tome će vidjeti samo„naivnost vjere“. Treba nastojati da seprepozna u onim spomenutim stvarimapokora, pomirenje, euharistija, liturgija,prava vrednota, a ova pobožnost kaomotiv.

Konačno, bitno je i ono što se natim mjestima događa, a to je dijakonij-ska služba siromaha. Nerijetko su tamjesta, mjesta susreta s karitativnomdjelatnošću Crkve i vezana su upravo zadarove hodočasnika. I to je jedan vidživljenja svjedočke vjere, da je hodočaš-će okrenuto ljubavi prema bližnjemu.Ovdje se ostvaruje rečenica svetoga Ja-kova: „Vjera bez djela je mrtva“. Djelamilosrđa su redovito najjača u svetiš-tima. Na kraju nije beznačajno spome-nuti ni povratak kući, kada se hodoča-snik vraća pun ne samo dojmova i do-življaja nego i duhovno obogaćen i pro-mijenjen. Susreti na svetim mjestima ihodočašća nemaju puno smisla ako sečovjek ne mijenja iznutra. U vremenu ukojem živimo, gdje veliki dio čovječan-stva živi „na kotačima“, mi vjernici semoramo odupirati mentalitetu vjerni-čkog turizma. Sada je već na mnogimmjestima, napose u Rimu, Jeruzalemu,velika opasnost da je turizam ispred ho-dočašća. Jasno da od nas kršćana ovisivrednovanje. Stoga se na kraju sjetimozašto, kako, kamo i kakvi se vraćamo?Odgovor na ta pitanja opravdava sveono što prati hodočašće na sveta mje-sta.

Upoznajmo govor liturgijskih znakova

Pučka pobožnost Piše: dr. Andrija Kopilović

15. 08. 2010.UZNESENJE BLAŽENE

DJEVICE MARIJEOtk 11,19a.12,1-6a.10ab

Ps 45,10. 11. 12. 161 Kor 15,20-27

Lk 1,39-56

Veliča duša moja Gospodina,klikće duh moj u Bogu, mome Spa-sitelju, što pogleda na neznatnostslužbenice svoje: odsad će me, evo,svi naraštaji zvati blaženom.

22. 08. 2010.21. KROZ GODINU

Iz 66,18-21Ps 117,1. 2

Heb 12,5-7. 11-13Lk 13,22-30

Borite se da uđete na uska vratajer mnogi će, velim vam, tražiti dauđu, ali neće moći.

29. 08. 2010.22. KROZ GODINU

Sir 3,17-18. 20. 28-29Ps 68,4-5. 6-7. 10-11Heb 12,18-19. 22-24a

Lk 14,1. 7-14

Nego kad priređuješ gozbu, po-zovi siromahe, sakate, hrome, slijepe.Blago tebi jer oni ti nemaju čimeuzvratiti. Uzvratit će ti se doista ouskrsnuću pravednih.

5. 09. 2010.23. KROZ GODINU

Mudr 9,13-18bPs 90,3-4. 5-6. 12-13. 14.17

Phlm 9-10. 12-17Lk 14,25-33

Tako dakle nijedan od vas koji sene odrekne svega što posjeduje, nemože biti moj učenik.

12. 09. 2010.24. KROZ GODINU

Izl 32,7-11. 13-14Ps 51,3-4. 12-13. 17.19

1 Tim 1,12-17Lk 15,1-32

Kažem vam, tako će na nebu bitiveća radost zbog jednog obraćenagrešnika nego li zbog devedeset i de-vet pravednika kojima ne trebaobraćenja.

Razmišljati o krepostima znači razmišljati o slici čo-vjeka i žene onako kako to opisuju evanđelja. To je jedanod načina ulaska u etičke probleme, polazeći ne od jedno-stavnih slučajeva života, već od određenog temeljnog po-našanja koje se odnosi na moralni ljudski život. „Praved-nost je moralna krepost koja se sastoji u postojanoj i čvr-stoj volji dati Bogu i bližnjemu što im pripada. Pravednostprema Bogu zove se 'krepost bogoštovlja' (virtus religio-nis). Pravednost prema ljudima upućuje da se poštujuprava svakoga te se u ljudskim odnosima uspostavi skladkoji promiče pravičnost glede osoba i općeg dobra. Pra-vedan čovjek o kome se često govori u svetim Knjigamaodlikuje se trajnom ispravnošću svojih misli i čestitošćuvladanja prema bližnjemu“ (KKC br. 1805).

Pravednost je druga stožerna krepost, koja se u krš-ćanskoj predaji dijeli na tri vrste prema odnosima u zajed-ničkom životu:

a) komutativna (izravnavajuća) pravednost u odnosumeđu pojedincima;

b) distributivna (razdjeljujuća) pravednost u odnosuzajednice (obitelji, države, Crkve) prema pojedinim čla-novima, tako da im se da dio zajedničkog dobra;

c) legalna pravednost u odnosu pojedinca prema za-jednici, tako da se taj sa svoje strane podvrgava zajedni-čkom dobru.

Ljudska pravednostSveti Ambrozije će reći: „Pravednost se odnosi na

društvo i zajednicu ljudskoga roda“. To je ono što uprav-lja međusobnim odnosima osoba. Pravednost je vrlo važnakrepost za koju su mnogi bili spremni i umrijeti. Riječ „pra-vednost“ nalazimo kako u Starom tako i u Novom zavjetu.Spomenimo samo neke primjere: Ne budi pristran premaneznatnome, ne popuštaj pred velikima: po pravdi sudisvome bližnjemu (Pnz 19,15). U pohvali pravedniku, Psal-mist će reći: Blago čovjeku koji se boji Gospodina i kojiuživa u naredbama njegovim: moćno će mu biti na zemljipotomstvo, na pravednu će pokoljenju počivati blagoslov.Blagoslatnje i bogatstvo bit će u domu njegovu, njegova pra-vednost ostaje dovijeka… Dobro je čovjeku koji je milostiv idaje u zajam, koji poslove svoje obavlja pravedno. Do vijekaneće on posrnuti: u vječnome će spomenu biti pravednik…On prosipa, daje sirotinji: pravednost njegova ostaje dovi-jeka, njegovo će se čelo slavno uzdići (Ps 112). U Starom za-vjetu pravednost je temelj zajedničkog života, to je kre-post koja promiče pozitivni, konstruktivni, dobrohotniodnos među ljudima i s Bogom. Kada kažemo da je netko„pravedan“, to znači da je „dobar“, „svet“, „savršen“.

Novi zavjet obiluje bogatim rječnikom pravednosti.Gospodari, dajite sami od sebe svojim robovima što je pra-

vedno i pravično, znajući da i vi imate nebeskog Gospodara(Kol 4,1). U Lukinu evanđelju čitamo da su roditelji sv.Ivana Krstitelja bili pravedni pred Bogom (Lk 1,6). To jenajveća pohvala koja se može dati jednoj obitelji. Matejevanđelist ističe da je sv. Josip bio muž pravedan (Mt1,19), pravedan u svim odnosima kako s Bogom, tako i sdrugim ljudima. Iako je pravednost po svome mjestu naj-viša ćudoredna krepost, u svojem kršćanskom ostvarenjuona je neodjeljiva od ljubavi, jer se od svakog kršćaninatraži više od nepristranosti koja svakome priznaje jednakopravo ili kao poštivanje neotuđivih stvarnih prava. Kršća-nin nikada ne može prihvatiti da ekonomskim područjemvladaju samo njegovi vlastiti zakoni, jer je i on dužnik uljubavi. Nikomu ništa ne budite dužni, osim da ljubite jedandrugoga, jer tko ljubi bližnjega ispunio ja Zakon (Rim 13,8).

Kao moralna i ljudska krepost, što je pravednost

i na čemu se ona temelji?Biti pravedan znači svakome dati ono što mu pripada.

To je društvena vrijednost kojom priznajemo pravo svakojosobi, onako kako želimo da se i nama priznaju prava kojanam pripadaju. Svatko od nas ljudi, bez obzira na bojukože, rasu, kulturu, jezik, odgoj, ima svoja osobna i neo-tuđiva prava, koja mu je dao sam Bog i koja mu se ni podkoju cijenu ne mogu oduzeti. Bog nas je stvorio na svojusliku i priliku. U Bogu i po Bogu imamo svoje ljudsko do-stojanstvo i vlastita prava na život i odgoj. Takve nas jeBog htio, želio i stvorio. Prema tome, temelj ljudske pra-vednosti je u božanskoj stvarateljskoj moći. Od onoga tre-nutka kada nas je Bog uzljubio, želio, i stvorio kao su-bjekte neotuđivoga prava, svatko tko ruši i uskraćuje taosnovna ljudska prava vrijeđa samoga Boga. Pravednostnosi božansku oznaku. Tko to ne shvaća, taj ne shvaća nitineotuđiva prava svakog pojedinca i ljudske zajednice. NašSluga Božji o. Gerard Tomo Stantić, riječju i djelom je živiostožernu krepost pravednosti. Kada su od 1904. do 1918.godine postojanja karmelićanskog samostana u SomboruHrvatima bila uskraćivana ljudska i vjernička prava odstrane mađarskih vlasti, a od početka kraljevine Jugosla-vije ta ista prava bila uskraćivana Mađarima, otac Gerardje hrabro ustao u obranu ljudskih i vjerničkih prava govo-reći: „Nacionalizam je trostruki grijeh: protiv istine, protivpravednosti i protiv ljubavi“. Hrabro i trijezno nastupiti ukriznim vremenima, boreći se za pravdu svim narodima,mogao je o. Gerard jer je zaista živio načelo poniznog uči-telja Isusa: Idite naučavajte sve narode; Podajte caru ca-revo a Bogu Božje!

Evanđeosko načelo pravednosti u ljubavi neka i nasresi, prema onoj: tuđe poštuj a svojim se diči!

(nastavlja se)

8/2010 � Zvonik32

DuhovnostStožerne kreposti

Pravednost Piše: mr. o. Mato Miloš, OCD

Među biblijskim temama, kojimaje prožeto gotovo cijelo Sveto pismo, poosobitoj važnosti ističe se pripovijeda-nje o jeruzalemskom Hramu i gradu Je-ruzalemu, odnosno takozvana „Sionskatradicija“. Ova tema otvara brojna pita-nja u Bibliji. Jeruzalem je relativnokasno, za vrijeme Davidove vladavine,povezan s izraelskim teritorijem. Kakoobjasniti tu činjenicu, kad usprkos tomuJeruzalem dobiva tako jedinstveno zna-čenje u židovskoj vjeri, a u Bibliji seispunjenje zajedništva s Bogom pred-stavlja kao „Nebeski Jeruzalem“? Oso-bito mjesto Jeruzalema za Sveto pismopovezano je s izabranjem: na sličannačin kao što je Bog izabrao Izrael zasvoj narod i time ga učinio posebnim ijedinstvenim, tako je Gospodin sebi iza-brao ovaj grad za prebivalište: Jer Jahveodabra Sion, njega zaželje sebi za sje-dište. „Ovo mi je počivalište vječno, bo-ravit ću ovdje jer tako poželjeh.” (Ps132,13-14).

1. Na stranicama Staroga zavjetanalazimo različite nazive za Jeruzalem:Božji grad, sveti Grad, mjesto u kojem senalazi prijestolje Božje itd. No, naziva sejoš Sionom i Svetim mjestom: to je nazivza goru na kojoj je izgrađen najstarijidio Jeruzalema. Zanimljivo je napome-nuti da se nikad ne pojavljuje naziv glav-ni grad: središnja uloga Jeruzalema zavjernika židova ne znači da on na os-novu kakvog dogovora biva nazivanglavnim gradom, nego da se u njemunalazi Božje prijestolje. Budući da jeBog životno središte Izabranog narodai mjesto Njegove vladavine, Sveti gradpredstavlja također središte Naroda.Značenje Jeruzalema odnosno Siona te-melji se u Božjem izabranju za mjestoNjegova boravka: Grad i Sveta goramjesto su Božje spasenjske prisutnosti,Bog ih čuva i odatle udjeljuje spasenje.

2. Kralj David je Jeruzalem oduzeokanaanskom narodu i pripojio područjuIzraelskih plemena. Spretnim politi-čkim potezom kralj je taj grad učiniosvojim sjedištem, te tako riješio pitanjerivalstva između Sjevernog dijela i Jude,koji su se prepirali oko toga gdje bi imtrebao biti glavni grad. Jeruzalem nijebio u posjedu niti jednog plemena, nego

osobni kraljev posjed, te ga je zato sva-tko prihvatio kao centar. Grad je ustvaritek dobio na značenju kad je David sve-čano u njega donio Kovčeg saveza: timeJeruzalem postaje ne samo politički,nego vjerski centar, jer Kovčeg savezaza židovski narod jest sam Božji tron.

Dostojno prebivalište za Kovčegsaveza izgradio je Davidov sin Salomon.Salomonov Hram načinjen je kao vjernakopija Šatora saveza, čime sveti pisacnaglašava da Hram ispunja funkciju Ša-tora: kao što je Bog po Šatoru skupahodio s nomadskim židovskim pleme-nima, tako će odsad biti s njima u no-vom prebivalištu, jeruzalemskom Hra-mu. Za narod je dakle Hram, prebivali-šte Kovčega saveza, mjesto susreta sBogom. Na zanimljiv način to Prebiva-lište preuzima ulogu Kovčega. PoputBožjeg trona, kojeg je do tada predstav-ljao kovčeg, Prebivalište je mjesto Božjespasonosne blizine. Kako Kovčeg sa-veza dospijeva u Svetinju nad svetinja-ma, u najskrovitiji dio Hrama, kamo iVeliki svećenik smije ući samo jedanputgodišnje, vjernik Židov sada prije svegapomišlja na Hram, kada govori da želistupiti pred lice Božje: Žedna mi je dušaBoga, Boga živoga: o, kada ću doći i liceBožje gledati? (Ps 42,3).

Iako je Hram Božje prebivalište unarodu, koje svjedoči o Njegovoj na-zočnosti, Bog se ipak ne vezuje bez-uvjetno za to mjesto. U tome se sastojivelika razlika u odnosu na božanstvaokolnih naroda: Baal i druga božanstvaneophodno trebaju hramove, kako biutemeljili svoju vladavinu. Bog Izraelaje pak tako suveren i uzvišen, da se netreba vezati nizašto, pa čak ni za samHram.

Ova svijest se održava tijekom sli-jedećih stoljeća: na osnovu toga se uvi-jek iznova čuje proročka kritika, koja jepored sve važnosti Hrama upućivala nanjegovu sekundarnu ulogu. Tako seIzaijina kritika odnosi na lažni kult,Mihej direktno najavljuje propast cije-loga grada, a Jeremija se pak vrlo tvr-dim riječima obara na lažno povjerenje,koje se ne temelji na vjernosti Bogu,nego na Prebivalištu kao jamcu nade iz-bavljenja od Babilonaca: Ne uzdajte se u

lažne riječi: „Svetište Jahvino! SvetišteJahvino! Svetište Jahvino!“ (Jer 7,4).

Jeremija nemilosrdno narodu pre-dočava razorenje Hrama i Jeruzalema.Zato proroci kasnije – u prvom reduEzekijel – ponovno pokušavaju usmje-riti pozornost na ono najvažnije. U svo-jem nauku oni najprije naviještaju„Božju slavu“, zbog koje je Prebivalištepostalo mjestom Božje prisutnosti, alikoja i bez Prebivališta ostaje nadom Iza-branog naroda. Dirljivo lijepom proroč-kom riječju Bog obećava da će za pro-gonjeni narod, koji je ostao bez Hrama,On sam biti njihovim Hramom. Ovimese židovska vjera ponovno vraća korije-nima, zajedništvu s Bogom, kojemu suGrad i Hram bili samo znakovima.

3. Narod koji se vratio iz babilon-skog sužanjstva živi kao apolitična kul-turna zajednica, koja se nastanila okoJeruzalema. To s jedne strane u velikojmjeri uzdiže važnost svetog Grada i ob-novljenog Hrama. S druge pak straneostaje živa svijest o tome kako su onisamo sredstva zajedništva s Bogom.Zato se, govoreći o mesijanskoj nadi,čeka konačno ispunjenje zajedništva sBogom. Ovdje se pojavljuje značenjegrada Jeruzalema i za budućnost Izra-ela: Bog će ponovno izabrati sebi Sion,gdje će biti središte očekivanog mesi-janskog kraljevstva i mjesto Božje pri-sutnosti. Ta Božja prisutnost međutimviše nije ograničena samo za Izrael,nego se ispunja proročanstvo o hodo-čašću naroda na Sion, koje je prorekaoprorok Izaija: sa Svete gore potječeZakon za sve narode, odatle proizlaziopći mir i razumijevanje (usp. Iz 2), aBog će tamo skinuti zastor što zastirašesve narode i pripravit će za njih gozbu(usp. Iz 25,6-7).

Kršćanstvo prisvaja posljednje ele-mente Sionske tradicije: „Novi Jeruza-lem“, o kojemu govori knjiga Otkrive-nja, predstavlja savršeno zajedništvo iz-među Boga i cijelog čovječanstva: EvoŠatora Božjeg s ljudima! On će prebivatis njima: oni će biti narod njegov, a on ćebiti Bog s njima. I otrt će im svaku suzus očiju te smrti više neće biti, ni tuge, nijauka, ni boli više neće biti jer – prija-šnje uminu. (Otk 21,3-4).

Zvonik � 8/2010 33

Upoznajmo Bibliju

Jeruzalem, grad BožjiPiše: mr. Endre Horváth

Od ranog djetinjstva bez majke

Rođen je godine 1491. u dvorcuLoyola, u Baskiji na sjeveru Španjolskepod imenom Inigo Lopez, kao poslje-dnje od dvanaestero djece. Bio je sedmo-godišnjak kad mu je umrla majka Ma-rina. Tada je brigu za njegov odgoj preu-zela žena njegova brata Martina Mag-dalena de Araoz. Bila je to pobožnaduša. U kućnoj kapelici štovala se slikaMajke Boli. Odanost prema Majci Božjojponio je Ignacije iz djetinjstva. Čak i u go-dinama svoje obijesne mladosti pjevao jepjesme njoj na čast. Premda su roditeljiželjeli da Inigo postane svećenik, a takosu ga i odgajali, dječak je više volio vi-teške priče i pustolovine. Zato je odabraovojničko zvanje, gdje je brzo napredovaosve dok 20. svibnja 1521. godine u bitciprotiv francuskoga kralja Franje I. nijeteško ranjen u koljeno. Morao se vratiti usvoj rodni dvorac na dugotrajno liječenje.

Knjiga promijenila smjer njegova života

Htio je čitati nešto zabavno, ali su nadvoru bile samo dvije knjige: „Život IsusaKrista“ Ludolfa kartuzijanca i „Zlatna le-genda“ (o životima svetaca)” Jakova deVoragine. Bolesnik je te knjige čitaosamo zato da odagna dosadu. Knjige suipak sve više djelovale na njega. Dugo jevremena sanjario o jednoj plemenitojženi, a onda je doživio viđenje u kojem jevidio Gospu s Djetetom. Od tada Marijapostaje velika žena njegova srca. Nakonozdravljenja odlučuje napustiti očinskidvorac i krenuti na put u Svetu Zemlju.Sa zahvalnošću kleči u kućnoj kapelicipred slikom Majke Boli, oprostio se odsvojih ukućana i krajem veljače 1522. go-dine kreće u Gospino svetište Montser-rat. Na grudima nosi sliku Majke boli izkućne kapelice – to je sve što je uzeo sasobom od bogate očeve baštine.

Marija ga obukla u odoru svoga Sina

Na putu u Montserrat vraća se uMarijino proštenište Aranzazu, gdje predGospinom slikom provodi cijelu noć u

molitvi „da prikupi snagu za svoj put“. Tupolaže i zavjet čistoće, budući da ga jeprije borba protiv grijeha tijela stajalamnogo borbe i poraza“. Ostavio je dionovca za obnovu te Gospine slike i kre-nuo dalje na put. U Montserratu je nakontemeljite ispovijedi svoju časničku odorudarovao siromahu, mazgu samostanu, aoružje Gospi. Molio je Gospu da gaodjene u odoru svoga Sina. Nakon po-sjeta Gospinim svetištima Aranzazu i

Montserratu odlazi u grad Manresu, iondje se u jednoj špilji blizu grada nepla-nirano zadržava gotovo godinu dana. Utom razdoblju molitve i razmišljanjadošlo je konačno do prave preobrazbe.Doživio je tu ono što je Crkva doživjelana Duhove, a Pavao pred Damaskom. Otome je zapisao: „Bog je sa mnom postu-pao kao učitelj s djetetom i ja bih uvrije-dio Božje veličanstvo kad bih u to po-sumnjao…“ U Manresi je nastala glaso-vita Ignacijeva knjižica „Duhovne vje-žbe“. To djelo i danas vodi mnoge ljudedo obraćenja, a redovnicima i svjetovnja-cima je do danas ostala izvrsno sredstvoza pročišćenje duše.

HodočasnikNakon boravka u Manresi posjetio

je Rim, Veneciju i Svetu Zemlju. Nije mupošlo za rukom da u Svetoj Zemlji po-maže u obraćanju nevjernika. Zato sevratio u Europu gdje je u Barceloni učiolatinski, u Alcali i Salamanki filozofiju.

Svoj studij na pariškoj Sorboni okrunioje naslovima magister filozofije i magi-ster teologije. Oko sebe je okupio mladestudente, koji su s njime zajedno suosno-vatelji Družbe Isusove. To su PetarFaber, Franjo Ksaver, Jakob Laynez,Alfonzo Salmeron, Simon Rodriguezi Nikola Bobadilla. S njima je 15. kolo-voza 1534. na Montmartreu položio za-vjete siromaštva i čistoće s obećanjem daće poći misijski djelovati u Svetu Zemlju.Ukoliko se to ne bi moglo ostvariti, datće se na raspolaganje papi da ih on ras-poredi na poslove gdje i kako bude htio.S tom je šestoricom 1535. godine u Pa-rizu osnovao „Družbu Isusovu“ pod ge-slom: „Omnia ad maiorem Dei gloriam“– Sve na veću slavu Božju. Družba je no-sila Isusovo ime jer mu je u jednom vi-đenju Isus rekao da ga želi za svogaslugu.

Ime promijenioNakon toga Inigo, u čast svetog

Ignacija Antiohijskog, mijenja ime uIgnacije i usvaja njegovu izreku iz posla-nice Rimljanima: „Moja je ljubav ras-peta!“ Ignacije je 1537. godine zaređen zasvećenika. Zbog rata nije se ostvarila nje-gova želja da Mladu misu slavi u štaliciIsusova rođenja u Betlehemu. Družba seu Rimu stavila na raspolaganje papiPavlu III. Godinu se dana Ignacije pri-pravljao na Mladu misu, koju je slavio naBožić 1538. na oltaru jaslica u baziliciSanta Maria Maggiore. Papa Pavao III. je27. rujna 1540. godine bulom „Regiminimilitantis ecclesiae“ proglasio DružbuIsusovu novim redom. Prvi suradnici ibraća Družbe jednoglasno izabraše Igna-cija za generalnoga poglavara, koji će toostati sve do smrti. Isusovci su osvojilisvijet, a Hrvati i Mađari su im zahvalni zanjihove zasluge u pastoralu, u kulturi i uduhovnosti. Kalački isusovci su bili sto-ljetni odgojitelji svećenstva nekadašnjeKalačko–Bačke nadbiskupije. Isusovcisu do danas odgojitelji budućih sveće-nika koji studiraju u Rimu za sve zemljenekadašnje Austro-Ugarske.

Sveti Ignacije je zaštitnik DružbeIsusove – male djece – trudnica – ratnika– od grižnje savjesti – od groznice – odvračanja – od vukova.

8/2010 � Zvonik34

Svetac mjeseca31. srpnja

Sveti Ignacije Loyolski(* 1491. + 31. srpnja 1556.)

� Dvanaesto dijete � štovatelj imena Isusova � Gospin štovatelj � godinu dana se pripravljao na Mladu misu �� mladomisnik s 46 godina � odluke donosio u dubokoj molitvi � mistik stamene vjere � odan papi �

� časnička odora siromahu � oružje Gospi � želio je da mu Isus bude jedina odora �� svećenik Raspete ljubavi � osnovao Isusovački red � isusovci odgojitelji bačkog svećenstva �

Piše: Stjepan Beretić

Već nam je poznata tvrdnja SlugeBožjeg da je „Pod misom kod oltara sv.Josipa, dobio: udisajte, izdisajte u meniljubav svakim disanjem, neka gori, nekamiriši sav svijet od Vaše ljubavi (8. X.1930.). Želio sam da dišeš iz mene iz sv.Hostije. Jest, Tebe samoga želim, Isuse,udisati, izdisati da sav svijet s Tvojomljubavi napunim. Moja mistika je onošto je Vama milo, Isuse i Marijo. Bit ćuljubavi mučenik kako bi bio vašeg dru-štva dionik“1.

Mogao bih navesti još mnogedruge tvrdnje kojima o. Gerard očitujesvoja duhovna iskustva rabeći riječ „di-sanje“, „na-disanje“ ili da je „netko odnaših dobio milost sjedinjenja“, kako bi-lježi vlastitom rukom u ljetopisu som-borskog samostana svakog 25. u mjese-cu, da je za vrijeme sv. mise sve zabo-ravio. Vrijedno je zapaziti da doživljavasvoja duhovna iskustva posebno kadslavi sv. misu ili se klanja pred Presve-tim!

U ovom prikazu mi je namjera po-kušati otkriti smisao i značenje njego-vih navedenih duhovnih iskustava i „či-tati“ ih u svjetlu učenja njegovih učiteljana koje se neprestano u svojim spisimapoziva: svetu Tereziju Avilsku i sv. Ivanaod Križa. Pokušat ćemo otkriti i nekakodočarati, kakve je naravi iskustvo kojimželi „disati“ i „mirisati“ cijelome svijetu.

Navedeni tekst, uz druge istozna-čne, možemo razumjeti samo ako ga či-tamo i interpretiramo u svjetlu učenjasvetog Ivana od Križa čiji je Gerard, posvim njegovim zapisima, jedan od naj-vjernijih učenika!

Komentirajući četvrtu strofu svogadjela „Živi plamen ljubavi“, sv. Ivan odKriža piše o najintenzivnijem mističnomiskustvu: „O ovom disanju… Kažemsamo da je to disanje što Bog izvodi uduši… Duh Sveti se udahnjuje duši, uistoj mjeri kao što se razumijevanje ispoznaja Boga, te je tako posve dubokouvlači u sebe i u isto vrijeme čini da gaduša ljubi jakom i nježnom božanskomljubavlju, razmjerno s onim što ona vidiu Bogu“2.

Mišljenja sam da je ispravno iopravdano ovim riječima sv. Ivana odKriža tumačiti Gerardov doživljaj pokojem želi „disati“ kako bi „mirisao ci-jelome svijetu“. Odnosno, on drži da nad-

naravna kontemplacija najefikasnije dje-luje za spasenje svijeta: „Isuse, kolikoputa dahnem toliko mi duša daj“3;„želim što želite: izbrisati grijehe ikazne, spasiti sve duše. Za ovo je najjačiduh pustinjački, jer tko hoće dobro mo-liti mora u pustinju, u duh sabranosti,sebe cijeloga zatajiti makar je tijelom ubučnome svijetu“4.

„Zaboravit ću sebe samo da liječimTvoje rane. Moram za Tobom ludovatikad vidim druge da te na križ priki-vaju“5. „Sve činim da Bogu privlačim,da sve Boga hvali“6.

Jako je važno, na temelju navede-nih i mnogih drugih njegovih tvrdnji,istaknuti da cijeli svoj program života irada Gerard nalazi u tumačenju svogaredovničkog pravila kroz djela svetihTerezije od Isusa i Ivana od Križa, te dada je nastojanje oko takvog stupnja mo-trilačkog života, prema ocu Gerardu,najplodniji život za spas duša. „Mirisatisvijetu“, što naš Sluga Božji usvaja izučenja spomenutih njegovih Obnovite-lja!

Napomenimo i to da je u logičnojpovezanosti s Gerardovin nastojanjembiti „prazan“ od sebičnosti, pripremitise za „mistiku“, u logičnoj povezanosti snjegovom askezom, što nisu uspjela ot-kriti njegova subraća koji njegov životsputavaju u „tebaitizam“ ili u „pustinja-štvo“ iako tvrde da puno moli i punodjeluje osobito među bolesnicima. Totakođer ide u prilog mome razmišljanjuu ovom prikazu! To je razlog zašto našSluga Božji toliko nastoji biti „odcje-pljen“ od svega što nije Bog, kako birekao sv. Ivan od Križa. Kako ga paknisu prepoznala subraća, sličan je potome Maloj Tereziji, koju njezine sestrenisu prepoznale. Neke su članice zaje-dnice Male Terezije mislile da će nji-hova poglavarica biti u neprilici što rećio Maloj Tereziji, poslije njezine smrti.Iako su cijenile Malu Tereziju, nisu pri-mjećivale u njoj ništa posebnoga. Onaje danas ne samo sveta nego i učiteljicaCrkve!

Sve dosad rečeno nam govori da jetakav bio , „skriven u Bogu“ i naš SlugaBožji. Subraća ga nisu prepoznala jer jeo. Gerard bio uistinu „ponizan“, po svo-joj umrtvenosti slobodan od navezano-sti, po tome otvoren ljubavi Božjoj. Da

Sto bandaša i sto bandašica

Sto bandaša i sto bandašicaNose krune svetome oltaru.Radujuć se svakidašnjem kruvuZafaljuju na Božjem daru.

Bog je dao, žito rodilo je,Nekad manje a nekada više.Gospodin je sime blagoslivoDarivo nam i sunca i kiše.

Sto bandaša, kroz stotinu litaOd iljadu devetsto jedanajstePleli krune od zriloga žitaI nosili na oltare svete.

A Gospodin sa svetog oltaraMilo gledo na darove naše.Blagosivo sa svetog oltaraNarod ovaj, njive i salaše.

Hvala Tebi, Gospodine Bože,Za bandaše i za bandašiceI za sve nas Bunjevce HrvateKoji žive širom ravne Bačke.

Kata Ivanković

Zvonik � 8/2010 35

Naš kandidat za svecaGovori vam Sluga Božji o. Gerard Tomo Stantić

Mirisati svijetuPiše: o. Ante Stantić, OCD

je pak Gerard uistinu „mirisao svijetu“,dokazuje, među ostalim, njegov veli-čanstveni pokop na kojem je, kako namje već poznato, sudjelovalo deset tisućažitelja Sombora i okolice.

——————1. Razg. s Isusom i Majkom, 004092.2. Živi plamen ljubavi, strofa IV, 17.3. Duhovne vižbe, 004913.4. Biser mišljenja, 004352.5. Razg. s Isusom, 003909.6. Th. pastoralis, 003099.

Osmi susret pučkih pjesnika, pripadnika hrvatskenacionalne manjine s prostora Vojvodine, „Lira naiva2010.“ održan je u Svetozaru Miletiću, u nedjelju, 27.lipnja, u organizaciji Hrvatske čitaonice iz Subotice iKatoličkog instituta za kulturu, povijest i duhovnost„Ivan Antunović“ iz Subotice. Osim zaljubljenika u li-jepu riječ s prostora od Subotice do Zemuna, na su-sretu je sudjelovalo i nekoliko pjesnika iz susjedne Hr-vatske.

Sudionici su se u prijepodnevnim satima okupili u Domukulture, a osim domaćina, članova HBKUD-a „Lemeš“, pred-vođenih agilnom predsjednicom Marijom Bagi i neumor-nom Lucijom Tošaki, pjesnike su dočekivale predsjednicasubotičke Hrvatske čitaonice Bernadica Ivanković i inicija-torica ovih susreta Katarina Čeliković. Svojom nepatvore-nom srdačnošću, svojim iskrenim radovanjem susretu sa sebisličnima, sudionici su pokazali kako je lirika oduvijek bila izauvijek će biti najviši domet duha, najplemenitije odličjeduše. Pozdravljajući pjesnike, Katarina Čeliković je izrazilaveliko zadovoljstvo brojnošću odziva, a biranim riječima pri-sjetila se i onih, koji su dali pečat ranijim susretima, a danasnjihove duše plove Kraljevstvom Nebeskim.

Službeni dio susreta započeo je misnim slavljem, koje jepredvodio mons. dr. Andrija Kopilović. Poslije mise Lu-cija Tošaki je upoznala goste s poviješću mjesta i mjesne ka-toličke crkve, posvećene Rođenju Blažene Djevice Marije.Izuzetno zanimljiv dio priče bio je o lemeškom plemstvu, aosobito podatak da, kako je Lucija Tošaki rekla, „Lemeš imanajveći broj plemića po metru četvornom u Europi“.

Priređen je i obilazak Kalvarije i kapele Gospe od Milo-srđa na brijegu poviše crkve, o čijoj je gradnji Lucija Tošakiiznijela niz izuzetno zanimljivih podataka. Uslijedio je ručaki posjet mjesnoj knjižnici, a u poslijepodnevnim satima odr-žana je mala književna radionica, uz pozdravne riječi MarijeBagi, Katarine Čeliković, Bernadice Ivanković, mons. dr. An-drije Kopilovića i konzulice savjetnice Vesne Njikoš Pečkaj.

„Sve vas pozdravljam i izražavam vam veliko zadovolj-stvo što smo u zajedništvu već osmu godinu. Uz vas samsrcem i dušom i omogućavanje tiskanja ove zbirke moj jeskromni doprinos vašemu djelu. Koliko vidim, vi ste obični,skromni ljudi, ali vaša veličina je u vašim dušama, u vašim ri-ječima. U vama sam, jednostavno, prepoznao ljude koji slu-šaju sebe iznutra, a to je nadahnuće. Misao koja se rađa usrcu vašega nadahnuća, misao koja ide naprijed, jer je pro-ročka, izražava ono što drugi ne primijete, ili, jednostavno,

ne znaju izreći. Zato je vaše pjevanje najveća služba svojemunarodu, jer napisano ostaje. U apsolutnom rasulu nacionalnihmanjina, pa tako i hrvatske, izazvanom zakonima asimilacijekojima se ne može oduprijeti nikakva sila, nikakva organiza-cija, pa ni crkva, može se oduprijeti samo duh. U duhu osje-ćamo što smo, osjećamo tko smo. Vama hvala što zapisujetešto ste i tko ste, ne hrvatujući u smislu samoga pridjeva, negou smislu pripadnosti identitetu, bilo da je to u govornom ili ustandardnom jeziku. Tako će ova knjiga ostati trajni odgovorna sve zamke asimilacije, ostat će znakom vremena u kojemsmo živjeli“, rekao je, između ostaloga, preč. Kopilović pred-stavljajući ovogodišnji zbornik „Lira naiva 2010“.

Domaćini, članovi HBKUD-a „Lemeš“, svojim trudom isvojim širokim srcem, a isto tako i kratkim kulturno umjet-ničkim programom, u punoj su mjeri pokazali koliko su isti-nite priče o gostoljubivosti Miletićana.

„Danas je za mene bio jako veliki dan. Ovi ljudi oko nasotvorili su nam duše, misli i riječi i tako su nas oplemenili nasamo sebi svojstven način. Zahvalna sam Katarini Čeliković,koja je uradila najveći, a svakako i najteži dio posla na pri-premi zbirke pjesama s ovoga susreta, isto tako i Institutukoji je omogućio tiskanje knjige. Ova knjiga dala je susretuživot za sva vremena“, rekla je Bernadica Ivanković.

Konzulica-savjetnica Vesna Njikoš Pečkaj cijeli je danbila s pjesnicima u Svetozar Miletiću. „Početkom mojegamandata u Subotici prva zadaća mi je bila nazočnost na mani-festaciji „Lira naiva 2009.“, održanoj u Plavni. Već tada samosjetila vibracije duha ovih ljudi, osjetila sam veliku bliskosts njima. Upravo stoga s velikim zadovoljstvom sam nazočiladanašnjem susretu“, rekla je konzulica Njikoš Pečkaj.

Prezadovoljna je bila dopredsjednica Hrvatske čitaonicei menadžerica Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata prof.Katarina Čeliković, koja je prije osam godina pokrenula ovesusrete: „Duboko sam dirnuta pozitivnim ozračjem stvore-nim u Lemešu, kako između samih sudionika tako i s doma-ćinima koji su pokazali veliko i iskreno gostoprimstvo. Ove jegodine u knjizi zastupljeno 60 pjesnika, što je najveći brojdosad zabilježen u zbirkama izabranih stihova, a više od po-lovice je bilo prisutno na susretu. Osobito me raduje neko-liko novih imena, a napose imena pripadnika mlađih genera-cija, među kojima su i učenici i studenti. Upravo oni unosenovinu i tu toliko potrebnu svježinu u poeziju, kako stilom,tako i tematski. Da je susret potreban, svjedoči i prijava pje-snika iz „Stanislava Prepreka“ za sljedećeg domaćina, takoda zasigurno znamo da će se iduće godine pjesnici naći uNovom Sadu, a jubilarni, deseti susret bit će u lipnju 2012.godine u Subotici.

Ivan Andrašić

8/2010 � Zvonik

Kultura

U Lemešu održan susret pučkih pjesnika „Lira naiva 2010.“

Na “Festivalu marijanskog pučkog pjevanja“, odr-žanom 10. srpnja u crkvi sv. Petra i Pavla u BačkomMonoštoru pjevalo osam skupina iz Bačke i RepublikeHrvatske. Svi sudionici festivala na koncu su zajedni-čki otpjevali „Čuj nas Majko“ i na platou ispred crkvese uhvatili u šokačko kolo.

Susret, peti po redu, održan je u organizaciji Kulturnoumjetničkog društva Hrvata „Bodrog“. Prethodne četiri ma-nifestacije bile su posvećene pjesmama koje se pjevaju u svib-nju, a ove godine na festivalu su izvođene pjesme koje sepjevaju u vrijeme korizmenih svečanosti. Na festivalu je su-djelovalo šest pjevačkih zborova iz Bačke i dva iz RepublikeHrvatske, uz otkaze nesuđenih sudionika iz Srijema i Repu-blike Mađarske.

Sudionici festivala okupili su se u prostorijama mjesneosnovne škole, odakle su, odjeveni u svoje starinske narodnenošnje, u procesiji došli u crkvu. Poslije uvodne konferanseMarijane Šeremešić i predstavljanja sudionika Festivala,župnik župe Bački Monoštor vlč. Goran Vilov pozdravio jenazočne, izrazivši veliko zadovoljstvo odazivom vjernika teFestival proglasio otvorenim. Uzvanike i vjernike pozdravilaje i predsjednica KUDH „Bodrog“ Marija Turkalj, poželjevšisvima dobrodošlicu. „Dok vas sve pozdravljam, željela bih dau našem Monoštoru, koji je poznat i pod nazivom marijanskiMonoštor, osjetimo dio duhovnosti, da pripoznamo lipotu ma-rijanskih korizmenih pisama. Nek vam je blagosloven dola-zak i svo vrime provedeno u lipoti ovoga Božjega hrama, ukojemu uvijek čujemo riči Spasitelja, upućene s križa: Evo timajke“, rekla je, između ostaloga, Marija Turkalj.

Pred Monoštorcima i njihovim uzvanicima potom su na-stupili pjevački zbor i tamburaški sastav KPZH „Šokadija“ izSonte, pjevački zborovi HKUPD „Matoš“ iz Plavne i HKUPD„Dukat“ Vajska-Bođani uz pratnju Zvonimira Pelajića na sin-tisajzeru, HUK „Lajčo Budanović“ iz Male Bosne, KUD „IvanTišov“ iz Viškovaca i KUD „Lovor“ iz Trnjana, Republika Hr-vatska, te domaćini, Mađarski pjevački zbor župe sv. Petra iPavla i pjevački zbor KUDH „Bodrog“. Pjevački zborovi pred-

stavili su se s po dvije pjesme koje se u njihovim mjestimapjevaju u vrijeme Korizme, a nazočni su bili u prilici poslušatii jednu skladbu koja je sve dirnula u dušu. Pored staroga cr-kvenoga pučkoga napjeva „Na planine Kalvarije“, zbor „Šo-kadije“ otpjevao je i novu pjesmu „Majka Marija“, koju je nasvoj tekst skladala Sonćanka, članica ove udruge, Božana Vi-daković. Upravo ta pjesma, skladana u duhu tradicijskog pje-vanja, svojstvenog Sonćanima, na sve nazočne je ostavila naj-dublji dojam, a mnogima koji su je čuli prvi put, djelovala jetoliko poznato, da su pomislili kako je riječ o starom pučkomnapjevu.

Nakon izvedenih pjesama nazočnima se obratio pred-sjednik Katoličkog instituta za kulturu, povijest i duhovnost„Ivan Antunović“ mons. dr. Andrija Kopilović. „Ovaj našsusret neka odista bude Majci na slavu. Velika je razlika iz-među pučkog i liturgijskog pjevanja. Stoga sam zahvalansvim pjevačima, svim udrugama ili zborovima koji njegujuovaj način pjevanja i tako, čuvajući svoju baštinu, na najboljinačin čuvaju i svoj vjerski, kulturni, a samim tim i nacionalniidentitet. Ovo su zadnje generacije koje su još uvijek u stanjupronaći stare osobe koje znaju tekstove, a znaju i melodijepojedinih napjeva koji nigdje nisu evidentirani. Dragi pjevači,dragi uzvanici, ukoliko nam zamre pjesma na usnama, stat ćenam i srce i obrnuto – dok je u nama srca, bit će i pjesme nausnama.“ – rekao je između ostaloga preč. Kopilović. Nakoncu su svi sudionici zajednički otpjevali svečanu crkvenupjesmu „Čuj nas majko“, a u pjevanju su im se pridružili iuzvanici i nazočni vjernici iz Monoštora i okolnih mjesta.Nakon otpjevane pjesme, sudionici su u procesiji i izašli, kakobi na platou ispred crkve zajednički, uz svirku monoštorskihglazbenika, odigrali veliko šokačko kolo.

Festival je završen zajedničkom večerom i druženjem,koje su domaćini u velikoj dvorani mjesnog Doma kulture pri-redili za sve sudionike i uzvanike. A na festivalu su bili: za-mjenik predsjednika SO Sombor Zoran Miler, predsjednikMZ Bački Monoštor Aleksandar Forgić, konzulica-savjet-nica Generalnog konzulata RH u Subotici Vesna Njikoš-Peč-kaj, dopredsjednik HNV-a Mata Matarić, ravnatelj Zavodaza kulturu vojvođanskih Hrvata Tomislav Žigmanov, ravna-telj NIU „Hrvatska riječ“ Ivan Karan, predsjedavajući Kato-ličkog instituta za kulturu, povijest i duhovnost „Ivan Antu-nović“ mons. dr. Andrija Kopilović, predsjednica UG „Šoka-čka grana“ iz Osijeka Vera Erl, duhovnik u subotičkom sje-meništu „Paulinum“ mons. Marko Forgić, ravnateljica mo-noštorske osnovne škole Marija Mrgić, svećenici iz okolnihžupa i predsjednici institucija kulture s kojima „Bodrog“ su-rađuje.

Ivan Andrašić

Zvonik � 8/2010 37

Kultura

„Festival marijanskog pučkog pivanja“ u Bačkom Monoštoru

HUK „Lajčo Budanović“ iz Male Bosne

HKUPD „Dukat“ Vajska-Bođani

Zahvalnost se učiKoliko je djece bilo ovoga ljeta na du-

žijancama diljem Bačke, teško je reći. Me-đutim, gdje god se zahvaljivalo Bogu zakruh svagdašnji, tamo ste bili i vi, dragi

Zvončići.Znate da svako malo dijete roditelji, kad nešto dobije,

uče: Što ćeš reći ? Hvala! I onda dijete ponovi i kaže – hvala!I dužijance po selima, u gradovima, prave su zahvale.

Sigurna sam da to svi znate. Zahvaljujemo Bogu na žitu odkojega dobijemo kruh bez kojega je nezamisliv naš život.

Drago mi je da ste bili na „takmičenju risara“, na du-žijancama, u kolu, tako ste i vi naučili da je važno reći hvalai to pokazati i drugima.

Dok je još ljeto želim vam puno igre, a ne zaboravitese spremiti i za školu!

Zvončica

Dječji podsjetnik roditeljimaNemojte me razmaziti. Vrlo dobro znam da ne mogu

imati sve što želim. Ja vas samo iskušavam. Nemojte se bojati biti strogi. To mi se sviđa. Pokazujte

gdje mi je mjesto. Nemojte sa mnom na silu. To me uči da se jedino sila

uvažava. Radije ću reagirati na uputu. Nemojte biti nedosljedni. To me zbunjuje i tjera me na

to da pobjegnem od svake obveze. Nemojte obećavati. Možda nećete moći održati obeća-

nje; pa ću izgubiti vjeru u vas. Nemojte vjerovati mo-

jim provokacijama kad go-vorim i činim stvari samo davas rastužim. Mogao bih po-kušati doći do još koje „po-bjede“.

Nemojte se previše ža-lostiti kad kažem da vasmrzim. Ne mislim ozbiljno,ali bih htio da vam bude žaozbog onog što ste mi učinili.

Nemojte da se osjećammanjim nego što jesam.Zbog toga ću glumiti „veli-kog lafa“.

Nemojte umjesto menečiniti stvari koje mogu uči-niti sam. Zbog toga se osje-ćam kao beba, a mogao bihvas početi doživljavati kaosluge.

Nemojte da moje lošenavike obuzmu svu vašu pažnju. To me samo ohrabruje danastavim.

Nemojte me ispravljati pred drugima. Bit ću mnogo paž-ljiviji ako sa mnom razgovarate tiho i nasamo.

Nemojte o mom ponašanju diskutirati za vrijeme svađe.Ne znam zašto onda slabo čujem, a i nisam sklon suradnji. Uredu je da se poduzmu potrebne mjere, ali diskusiju odložiteza kasnije.

Nemojte da imam osjećaj kako su moje pogreške za-

pravo grijesi: Moram naučiti griješiti a da se ipak ne osjećamzlim.

Nemojte stalno prigovarati. Ako to budete radili, moratću se početi praviti gluh. Nemojte zahtijevati objašnjenja zamoje ponašanje. Ponekad zbilja ne znam zašto sam nešto uči-nio.

Ne precjenjujte moje poštenje. Lako me je zastrašiti papočnem lagati.

Nemojte zaboraviti da volim eksperimentirati. Ja iz togaučim, pa vas molim da budete strpljivi.

Nemojte me štititi od posljedica. Moram učiti na is-kustvu.

Ne obraćajte previše pažnje kad sam lakše bolestan.Mogao bih početi uživati ulošem zdravlju, ako mi tobude donosilo veliku pažnju.

Ne odbijajte me kad tra-žim odgovore na normalna pi-tanja. Ako me odbijete, vidjetćete da ću prestati ispitivati ainformacije tražiti negdje dru-gdje.

Nemojte odgovarati nasmiješna ili besmislena pita-nja. Ako me odbijete, vidjetćete da samo želim da se ba-vite sa mnom.

Nemojte mi govoriti daste idealni i nepogrešivi. S ta-kvima je tako teško živjeti. Nebrinite zbog toga što smomalo zajedno. Važno je kakosmo zajedno.

Nemojte da moja straho-vanja postanu vaša tjeskoba. Tada ću se još više uplašiti. Po-kažite da ste hrabri.

Nemojte zaboraviti da ne mogu odrasti bez mnogo razu-mijevanja i podrške; zaslužena pohvala ponekad izostane, aliprijekor nikada.

Tretirajte me kao svoje prijatelje, pa ću ja biti vaš. Upamtite: više učim od primjera nego od kritike.

I pored svega, mnogo vas volim, volite i vi mene...(www.malemudrosti.com)

8/2010 � Zvonik38

DjecaUredila: Katarina Čeliković

Zvonik � 8/2010 39

Djeca

Na „Takmičenju risara“

I djeca su slavila Dužijancu u Subotici. Treća po redu Du-žijanca malenih, kako ju je nazvao Organizacijski odbor, uklju-čila je najmlađe u tradiciju dugu stotinu godina. Djeca su pri-

sustvovala jednoj od zasigurno najvažnijih manifestacija uokviru proslave završetka žetvenih svečanosti – „Takmičenjurisara“ koje je ove godine održano 10. srpnja na njivi u Sta-rom Žedniku. I oni su se okušali u ručnom „risu“ (kosidbi)gdje su dobili i prigodne nagrade.

Folklorni program

Dječja Dužijanca započela je nastupom folklornih sku-pina na Trgu slobode u petak, 9. srpnja kada su uz domaćine,članove Hrvatskog kulturnog centra „Bunjevačko kolo“, na-stupili gosti iz Bačke Topole, Bajmoka, Bitole (Makedonija),Kikinde, Bačkog Monoštora, Svetozara Miletića, folklorneskupine iz Subotice i ogranak HKC „Bunjevačko kolo“ iz Sta-rog Žednika i s Bikova.

Euharistijsko slavlje

Nedjelja je dan u kojem su svi sudionici Dječje Dužijanceslavili zahvalnu sv. misu u katedrali bazilici sv. Terezije Avil-ske koju je predvodio župnik župe sv. Roka mons. mr. An-

drija Anišić. Misna čitanja čitali su bandaš i bandašica IgorNimčević i Kristina Matković, a pjevanje su lijepo vodili čla-novi VIS-a „Proroci“.

Djeca u Gradskoj kući

Nakon mise mnoštvo djece uputilo se u povorci u Grad-sku kuću gdje su kruh predali dogradonačelniku Peri Hor-vackom. Dogradonačelnik je tom prigodom rekao kako jeovo zajedništvo i među djecom pravi dokaz da je Subotica gradtolerancije, grad koji zna cijeniti različitosti.

Dužijanca malenih trajala je tri dana, a završila je sudje-lovanjem u Bandašicinom kolu, u Starom Žedniku gdje je togadana također slavljena Dužijanca. /Zv/

Dječja Dužijanca 2010.

Prošli tjedan zahvalili smo Bogu na ovogodišnjoj žetvi i na njegov oltarprinijeli kruh i hostije od novoga žita. Na čemu smo sve zahvalni? Na do-brom urodu naših njiva, na našoj lijepoj tradiciji i običajima, zahvalili smodragom Bogu i na nama samima – što smo svojom mladošću i ljepotom

doprinijeli 100. slavlju Dužijance. Dok nam ponos i zahvalnost još uvijek ispunjavaju srce, ne zaboravimo biti zahvalni

i u svakodnevnom životu; za svaki novi izlazak sunca, roditelje, prijatelje, obrazovanje, slo-bodno vrijeme, zdravlje… Ponekad sve uzimamo zdravo za gotovo i zaboravimo kolikotoga nam je nezasluženo darovano.

Reci hvala, mali čovječe, za rijeku ljubavi,koja tiho teče svijetom.

Zahvaliti znači shvatiti što ti je sve dobra uči-njeno.

Zahvaliti znači sjetiti se onoga što su drugi zatebe učinili.

Ne moraš biti bogat da bi bio zahvalan.Jedva što boli toliko koliko kao nezahvalnost.Ona je najčešće izraz bezosjećajnosti i kruto-

sti. Nezahvalni čovjek smatra sve normalnim ipo sebi razumljivim. Zahvalan čovjek pokazujeda njegovo srce ima dobro pamćenje.

(Phil Bosmans)

Dok sada zahvaljujemo pjesmom, riječima, malim znacima pažnje... zagledani u našunebesku majku Mariju, očekujemo susret u nebeskom Jeruzalemu gdje će naša hvala izahvala biti potpuna. Marija nam je primjer i uzor u ovozemaljskom životu i na njoj je većispunjeno obećanje u koje vjerujemo i kojemu se nadamo.

Nevena Mlinko

Obavijesti:Omladinska emisija

na Radio Marijina 90,7 MhZ FM,

www.radiomarija-srbije.org i www.mariaradio.rs nedjeljom u 15 sati ... Slušaj i uključi se!

���

Molitva mladih uSubotici

u crkvi sv. Roka, nedjeljom u 19 sati

nakon čega slijedi druženje ...Dođi, trebamo te!

���

ČIKERIJADA 2010.Kada: 26. 08. 2010.

(četvrtak)Polazak: u 8 sati

ispred župe Isusova Uskrsnuća

Prijevoz: biciklima ☺... Dođi da se družimo!

Hodočašće u HrvatskuPovjerenstvo za pastoral mladih Subotičke biskupije

organiziralo je jednodnevno hodočašće u Hrvatsku. Polazakje bio 12. srpnja ispred crkve sv. Roka.

Ovom prigodom hodočastili smo usomborski Karmel gdje smo posjetiligrob o. Gerarda Tome Stantića, a o sa-mostanu i o. Gerardu govorio nam jemons. dr. Andrija Kopilović koji jebio naš vodič. Nakon prelaska graniceSrbije i Hrvatske, uputili smo se ka ma-rijanskom svetištu Aljmaš. U sjećanjunam je ostao kip Gospe koji nije biooštećen tijekom Domovinskoga rata.Nakon kratke pauze u Aljmašu uputilismo se u svetište Božanskog Milosrđana Ovčari, gdje smo imali svetu misu.Ondje župnik planira sljedeće godinenapraviti kamp za mlade u vidu tabora.Posjet kod sestara Karmelićanki je bioiznimno lijep. Karmelićanke su nas lije-po dočekale i ugostile. One imaju punomolitava i meditacija, a između medita-cija stignu pospremiti samostan. PosjetÐakovu i đakovačkoj katedrali me jakooduševio, jer je katedrala velika. Imalismo prilike vidjeti i kriptu u koju su

pokopani bivši župnici te župe, biskupi i nadbiskupi. Nakraju hodočašća posjetili smo i Osijek gdje smo prošetalicentrom grada i krenuli natrag svojim kućama.

Ovo mi je bilo prvo hodočašće s mladima Subotičkebiskupije i drago mi je što sam vidio nekoliko svetišta i samo-stana u Hrvatskoj. /Dario Marton/

8/2010 � Zvonik40

MladiUredila: Nevena Mlinko

Zahvalnost

Zvonik � 8/2010 41

Mladi

Prije mnogo godina, u jednome selu u ravnici živio jesvećenik. U vrijeme kad se ova priča zbila, bijaše on odvećstar i bolestan, ali još uvijek pun dobrote. Naiđe on tako jednenedjelje na putu do kuće na dječaka koji je jurio za leptirima.Dječak bijaše silno smiješan u trku tamo-amo, a svećenika tanjegova igra nasmije po prvi put nakon dugo vremena. On gazazove i upita ima li obitelj te gdje stanuje, namjeravajući po-slati dječaku i njegovoj braći i se-strama vreću slatkiša. No, odgovordječakov svećenika začudi, a u istovrijeme i rastuži. Obitelji nije imao,a živio je i radio na jednome imanjugdje s njime nisu dobro postupali.Stoga svećenik odluči povesti dje-čaka svojoj kući i nahraniti ga, a po-tajno u njemu zaiskri nada da bi dje-čak htio ostati i pomoći mu okokuće, te mu tako uljepšati staredane. Tako i bi. Njih se dvojica spri-jateljiše, a svećenik kupi dječaku isvečanu opravu kako bi mogao snjime u crkvu. Starac hvaljaše dje-čakovu radišnost i skromnost usvakoj kući u selu, toliko na njegabijaše ponosan. No starost i bolestsvakoga dana sve su više morilesvećenika, pa od straha da će dje-čak ostati nezaštićen poslije nje-gove smrti, stane moliti Gospodinada ga sačuva i zaštiti. Molio se starisvećenik za dječakovu dobrobittako svakoga dana, sve dok posljednjega dana proljeća nijeizdahnuo. Umre miran, ostavljajući dječaka u Njegovim ru-kama.

Seljanima bijaše vrlo teško i žao, te ga odluče pokopatipokraj najljepša drva u selu i podići mu spomenik. S tom za-misli otiđoše dječaku, želeći ga barem malo obradovati. No,

dječaku smrt njegova zaštitnika tako teško pade da ne izustinijedne riječi nakon toga. Staroga svećenika pokopaše, spo-menik bijaše podignut, a dječak niti djelo pohvali niti što kaza.U selo dođe novi svećenik i useli se u kuću staroga sveće-nika. On bijaše dosta mlad i sposoban, te mu ne trebašepomoć oko kuće, pa dječaka otpremi. Dječak se vrati životuu prirodi, ali više nije mogao juriti za leptirima. Od jutra domraka razmišljaše samo o starome svećeniku, sjećajući sepriča koje mu je pripovijedao i onako star se s njime igrao kli-kerima, poput oca. Dječak bi svakoga dana išao do stare ja-buke ispod koje bijaše grob. Sjeđaše tako satima plačući, mi-

sleći da je tamo sam sa svojom tu-gom. No, varao se. Gospodin i samzavoli dječaka vidjevši dječakovubeskrajnu tugu, i sjeti se svoga obe-ćanja.

To ljeto bijaše dugo i sparno.Dječak je sve više pomagao selja-nima oko poslova u polju, i prestaoje odlaziti svećeniku na grob. Kra-jem ljeta, pomogne on jednome se-ljaninu oko vuče slame, a put ga na-tjera pokraj stare jabuke. Nasmijese dječak i pomisli kako je drvo li-jepo, tako rumene krošnje od pre-rano osušena lišća. No, kad dođebliže, vidje da krošnja nije od lišćacrvena, nego od roda. Protrlja oči ine mogavši im vjerovati! Dječak sedobro najede i zadrža se do večerida obere sav rod s jabuke. Vrati se uselo i podijeli velike, crvene jabukegladnima i starima za koje se nijeimao tko brinuti.

Jabuka je nastavila rađati još mnogo godina, iako se zanju mislilo da više neće davati ploda. No, nije ona čudom ro-dila. To je iz nje rađala svećenikova ljubav prema dječaku, lju-bav koja je štitila i grijala i nakon smrti.

Vanja Petrak

U prodaji ulaznice za„Hosanafest 2010.“

Festival hrvatskih duhovnih pjesama – „HosanaFest2010.“, peti po redu, održat će se u subotičkoj Dvorani spor-tova, u nedjelju, 5. rujna 2010. godine.

Ulaznice za festival nalaze se u prodaji od nedjelje, 1.kolovoza, a mogu se, po cijeni od 200 dinara, nabaviti kod or-ganizatora ili po nekim župnim crkvama. Ulaznice će se,osim u pretprodaji moći kupiti i pri samome ulasku u Dvo-ranu sportova u Subotici, neposredno prije Festivala.

Slogan ovogodišnjega festivala je „To je vjera naša, njomse dičimo!“. HosanaFest je natjecateljski festival dobrotvor-noga karaktera, te je prihod od prodaje ulaznica namijenjenza život i rad Humanitarno-terapijske zajednice za pomoć ovi-snicima „Hosana“, koja djeluje na području Subotičke bisku-pije.

Na natječaj je pristiglo ukupno 39 skladbi. Pjesme kojesu izborile pravo sudjelovanja na „HosanaFestu 2010.“, poredoslijedu nastupa, su:

1. Živo zaželi – „Mihovil“ (Split) 2. Kriste, Ti si ljubav – „Totus tuus“ (Zagreb) 3. Ljubav neka osvane – Snježana Kujundžić (Subotica) 4. Ljubljeni Isuse – Zvonimir Kalić (Vrpolje/Ðakovo) 5. Put – „Savao“ (Zagreb) 6. Svjetlost – Anna (Podgora/Makarska) 7. Zagrljeni u duši – „Proroci“ (Subotica) 8. Život što mi Nebo daruje – Emanuel Majstorović

(Velika Gorica) 9. Božji mirisni cvijet – Tamara Babić (Subotica) 10. Marijo Propetoga Krista – „Stope“ (Blago/Korčula) 11. Živjeti po Tvom – Antonia Perak (Zagreb) 12. Kruniš me dobrotom – „Petrus“

(Bački Monoštor/Sombor) 13. Po(r)uka – „Novo Nebo“ (Zenica) 14. Bog je s nama – Jelena Barić (Split) 15. Susret – „Gospa Jezerska“ (Zagreb)

Drvo ljubavi

Martina Dulić je rođena 29. siječnja 1992. u Ðurđinu,gdje je od rane mladosti aktivna župljanka u crkvi sv. JosipaRadnika. Po završetku osnovne škole „Vladimir Nazor“ u Ður-đinu, odlučila se upisati u gimnaziju „Svetozar Marković“ u Su-botici, gdje je produbila i učvrstila svoju ljubav prema priro-doslovnim znanostima. Osobito je zavoljela biologiju, te je ovegodine upisala odsjek biologije na Prirodoslovno-matemati-čkom fakultetu u Novom Sadu.

Nekoliko godina u osnovnoj školi bavila se folklorom, aprim tamburu je počela svirati sa sedam godina kod Nele Sken-derović. U sedmom razredu pridružila se Subotičkom tambu-raškom orkestru, gdje je pod ravnateljskom palicom Stipana Ja-ramazovića svirala sve do veljače ove godine, od kada je napauzi zbog obveza oko mature, upisa na fakultet i Dužijance.Martina je također aktivna članica VIS-a „Proroci“ već više odtri godine, a sudjelovala je kao izvođačica na Festivalu bunje-vački pisama u proteklih nekoliko godina.

Prisjećajući se trenutka kada ju je mons. Stjepan Beretićupitao bi li željela biti ovogodišnja gradska bandašica, Martinakaže da je prije svega bila jako iznenađena. Ima puno cura kojezaslužuju tu čast, te sam ujedno bilai radosna i zbunjena. Svjesna samda nije mala stvar kada ti se ukažetolika čast i povjerenje.

U nastavku razgovora, Mar-tina je istaknula kako je svaka odokolnih Dužijanci imala svojihčari i sa svake i Martin i ona noselijepe uspomene. Euharistijskaslavlja su bila divna, a kola punaradosnih lica. No, moram izdvojitičišćenje žita u župi sv. Roka koje jena mene ostavilo poseban dojam,kaže Martina, te dodaje kako sumladi iz dana u dan dolazili dono-seći dobro raspoloženje i osmi-jehe na svojim licima. Posebno imje zahvalila što su uložili svoje vri-jeme, ali isto tako i Grgi Piukovićukoji je i ove godine vodio čišćenjei kićenje karuca i izradu krune odžita.

Martin Matković je rođen 4. svibnja 1988. godine u Su-botici gdje je završio osnovnu školu „Matko Vuković“, nakonkoje je upisao prirodoslovno-matematički smjer u gimnaziji„Svetozar Marković“. Nakon završene srednje škole odlučio jeprihvatiti ponudu da studira u Beču i trenutačno završavadrugu godinu studija na Bečkom sveučilištu – odsjek matema-tike.

Martin je aktivni župljanin i već trinaestu godinu za redomministrant u katedrali sv. Terezije Avilske u Subotici. Takođerje već preko tri godine u skupini mladih momaka – Čuvara Bo-žjega groba. U ranoj se mladosti bavio folklorom, te je u tomrazdoblju s folkloraškim ansamblom aktivno sudjelovao u Du-žijanci. Kasnije se počinje baviti i sportom, uključujući tenis,odbojku i košarku.

Kada je katedralni župnik, mons. Stjepan Beretić upitaoMartina i njegovu obitelj bi li se prihvatili da bude ovogodišnjigradski bandaš, Martin kaže da su bili oduševljeni, jer je to prijesvega velika čast. Svjestan iznimne časti, ali i velike obveze kojunosi titula bandaša, smjelo ju je prihvatio, te kaže: Emocije su mi

bile jako uzburkane, u trenutku sam bio i iznenađen i radostani uplašen. Činjenica da sam izabran za gradskog bandaša mipuno znači. Ukazano mi je veliko povjerenje, ali i dužnost. Odlu-čio sam prihvatiti, jer mi Dužijanca puno znači i veoma sam ra-dostan što mogu biti dio toga.

Uz mnoštvo lijepih iskustava s okolnih Dužijanci, Martinkaže: Obilazio sam i ranije okolne Dužijance, ali je posebno isku-stvo posjećivati ih kao bandaš. Značajno je i lijepo biti sudioniksvega toga. Osjećam se pripravnijim za gradsku Dužijancu.Mogao bih to donekle usporediti sa ispovijedi – osjećam se nekakosigurnijim. Također, Martin izdvaja da uz mnoštvo mladih kojisu pomagali čišćenje žita za gradsku Dužijancu, veliku zahvalumora uputiti župniku domaćinu, mons. mr. Andriji Anišiću kojije svojim gostoprimstvom omogućio prostor i uvjete za rad.

Dojmovi s gradske DužijanceMartina i Martin naglašavaju da su uživali na trgu, kako u

tamburaškoj večeri tako i u folklornoj, te se slažu da je zbilja li-jepo vidjeti mlade koji su voljni dati svoj doprinos očuvanju kul-turne baštine i običaja, kako kroz oblačenje najsvečanijih na-

rodnih nošnja, tako i kroz glazbui igru. Ipak, dan koji je na njihostavio najveći dojam je svakakodan centralne Dužijance.

Dan je počeo vrlo rano i če-kale su nas mnoge obveze, ali na-kon primljenog blagoslova u župisv. Roka, mogli smo mirnije i si-gurnije krenuti u ostatak dana,ističe Martina, te dodaje: Posebneemocije su u meni izazvale kerskekraljice svojom pjesmom nakonblagoslova i veliki broj mladih kojisu u narodnoj nošnji stajali čita-vom dužinom katedrale kako binaš ulazak bio svečaniji.

Svakako da je povorka ka-ruca do katedrale bila lijepa, nomoram istaknuti da je euharistij-sko slavlje u katedrali bilo divno

iskustvo. Poseban je osjećaj vladao u mom srcu kada smo Mar-tina i ja stajali kraj oltara kao predstavnici naroda koji zahva-ljuje Bogu za uspješnu žetvu, napominje Martin.

Govoreći o samoj Dužijanci, bandašica naglašava kako jeto lijepa tradicija koju svakako treba zadržati, jer ukoliko ne bu-demo čuvali povijest, nemamo budućnost.

Bandašicino kolo je svečano otvoreno nakon pozdravnoggovora vrhbosanskog nadbiskupa kardinala Vinka Puljića. Biloje veoma poučno slušati mons. Puljića, koji je u nekoliko navratatijekom dana imao svoja obraćanja narodu, naglašava Martin.

U Bandašicinom kolu bilo je veliko mnoštvo ljudi, nasmi-janih lica i opletenih kola. Velika je radost vidjeti i mlade i starekako se vesele skupa na jedan pristojan i vjerujemo Bogu dragnačin, te tako proslavljaju kraj žetve. Igralo se, družilo, pričalo iveselilo... i u tom raspoloženju otišlo kući. Zahvalni smo dragomBogu i svim ljudima koji su svojim angažmanom doprinijeli odr-žavanju ovog slavlja. No, vrijeme zahvale za kruh ne završava sDužijancom. Nadamo se da će svatko od nas svakog dana iznovazahvaljivati Gospodinu za kruh svagdašnji, jer „...niti je što onajtko sadi ni onaj tko zalijeva, nego Bog koji daje rasti, zaključujuMartina i Martin.

8/2010 � Zvonik42

Mladi

100. bandaški par: Martina Dulić i Martin MatkovićPiše: Vladimir Lišić

1. Zovem se ... Stipan Periš-kić, đakon Rimokatoličke crkve.

2. Rođen sam ... 23. 04.1963. u Bačkom Monoštoru, oddragih roditelja Tonke i Živka(koji nas čeka u nebu) i odrastaouz sestru Evu i brata Adama.

3. Živim i radim ... u BačkomMonoštoru, u župi sv. Petra iPavla. Vjeroučitelj sam u OŠ „22.oktobar“ Bački Monoštor, OŠ„Bratstvo jedinstvo“ Bezdan i OŠ„Moša Pijade“ Bački Brijeg.

4. Moj životni – vjerouči-teljski moto: Neka mi poslednjariječ bude ta da se uzdam u Tvojuljubav, Gospodine!

5. Omiljena pjesma ... Mi-lost, koja sve vodi nas... Najdražaslika je slika Dobrog Pastira, anajljepša priča je priča o Izgu-bljenom sinu.

6. Najljepši trenutak u vje-roučiteljskom radu ...

Kao đakonu i kateheti najljepši trenuci su mi pri-prema djece za Prvu svetu pričest, dok prvopričesniciprimaju u svoju čistu dušu Isusa, koji će ih voditi čita-vog svog života. To je veličanstveni događaj svakog ka-tehete.

7. Najteži trenutak u vjeroučiteljskom radu ...Žalosti me u svom katehetskom radu što veliki broj

djece nakon završetka školske godine ne dolazi ucrkvu, na svetu misu, iako sam im pred završetak škol-ske godine vrlo jasno rekao da kod dragog Boga nemaraspusta, a ni godišnjeg odmora.

8. Vjeroučitelj ne može živjeti bez ... Svakodne-vne molitve, sakramenata, svete mise. To je veza sBogom, u kojoj dobijamo potrebnu snagu, milosti, kakobismo mogli navještati i svjedočiti svoju vjeru drugima.

Drugi ljudi moraju na našem licuvidjeti Krista. Dan bez sv. mise jeza mene potpuno neispunjen dani u mojoj duši ostavlja veliku pra-zninu.

9. Postao sam vjeroučiteljjer ... me je Bog pozvao kroz mojživotni put k sebi. Svaki korak natom putu je učinjen uz bezuvjetnupodršku moje obitelji: majkeTonke, supruge Marije i kćerkeRenate.

Želim svima govoriti o Bogui pokazivati ga, u svakom trenu-tku i na svakom mjestu svjedočitiEvanđelje.

10. Moja poruka vjerouče-nicima ...

Svojim vjeroučenicima želimda što bolje upoznaju i zavolesvog najdražeg i najboljeg prija-telja, a to je Bog koji nam je daosve i bdije nad nama, u sve danenašeg života.

11. Moja poruka roditeljima ... Dragim rodite-ljima savjetujem da svoju djecu najbolje odgajaju za bu-dući život svojim primjerom. Uzmite ih za ruke i dođiteskupa s njima na svetu misu zahvaliti dragom Bogu zaprotekle dane i zamoliti za nove milosti.

12. Moja poruka vjeroučiteljima ...Budite dostojni poziva kojim ste pozvani – budite

svjedoci vjere i navjestitelji Evanđelja.13. Moja poruka čitateljima Zvonika ... Pošto-

vani čitatelji ovog lista, za svakoga ima mjesta u Crkvi.Dođite, čeka vas Gospodin Isus. Molimo jedni zadruge, a dragi Bog neka nam podari sve potrebno.

Vjeroučitelju vlč.Stipanu, njegovim najmilijima isvim vjeroučenicima želimo obilje Božjeg blagoslova!

Zvonik � 8/2010 43

Kutak za kateheteUređuje: Tim kateheta

Vlč. Stipan Periškić – ljudi na našem licu moraju vidjeti Krista –

Crtica s internetskih stranica o katehezi

Vjeroučitelj treba pripremiti sedam različitih papira(umnožiti da svaki vjeroučenik dobije jedan papir) na ko-jima su dani u tjednu i odgovarajući događaj iz Isusova ži-vota:

Ponedjeljak: Isus i djeca (Mk 10,13-16); utorak: Isuskod Marte i Marije (Lk 10,38-42); srijeda: Isusova ljubavprema grješnicima (Lk 7,36-50); četvrtak: „Ljubite svoje ne-

prijatelje“ (Mt 5,43-48); petak: „Ne osuđujte i nećete bitiosuđeni“ (Lk 6,37-38.41-42); subota: Isus i Zakej (Lk 19,1-10); nedjelja: Radost zbog obraćenog grešnika (Lk 15,3-7).

Zadatak za vjeroučenike: Svaki vjeroučenik izvlačisamo jedan papir. Treba pročitati biblijski tekst i opisatijedan Isusov dan s naglaskom na biblijski događaj kojegaje dobio. Pomoć su pitanja koja se također nalaze na papiru:

Što je Isus radio od jutra do mraka? Kada se zbio sre-dišnji događaj? Opisati događaj. Isusova poruka.

(Pripremila: Marina Šimić, www.nadbiskupija-split.com)

Dragi čitatelji! Kraj ljeta i Dužijanca nas uvijek navode na razmišljanje – za što smo

i komu zahvalni? Ne može se Dužijanca slaviti i Bogu zahvaliti bez sveteMise – Euharistije. Riječ euharistija iz grč. „eucharistein” i znači – za-hvalno mišljenje, zahvaljivanje, te nema logičnijeg načina zahvale Bogu od– svete Mise. Samo onaj tko shvati dubinu sakramenta Euharistije i ne-djelje kao dana posebno posvećenog Bogu i ljudima, može otkriti ljepotusvoje vjere i vrijednost pripadnosti Katoličkoj crkvi. Nema ništa ljepšega i ništa dragocjenijega od svete Mise, jer nam onadaruje Isusa Krista u Presvetom oltarskom Sakramentu. Kad bismo znali što je sveta Misa, od radosti bismo umrli. Nikadnećemo na zemlji shvatiti kolika je sreća svetu Misu smjeti prikazati. Tek u nebu ćemo razumjeti..., kaže sv. Ivan MariaVianney, župnik arški. U ovom broju, inspirirani zahvalnošću Bogu za kruh naš svagdanji i za naše obiteljsko i kr-šćansko zajedništvo, donosimo malu usporedbu između obiteljskog (nedjeljnog) objeda i Euharistije – tek kao ideju zarazmišljanje i poticaj za dublje, ljepše i bogatije slavljenje ovih događaja koji su najvažniji za naš ljudski i kršćanski život.(lvh)

EUHARISTIJSKO SLAVLJEPRIPREMA – Euharistiju danas redovito slavimo u

našim lijepim crkvama. Da bi crkva bila lijepa i spremna za„gozbu Jaganjčevu“, žrtvu našega Gospodina Isusa Kristakojom nas je otkupio, pomirio opravdao i spasio, i bila pravispomen na Njega, treba ju urediti (pospremiti – mesti, usisa-vati, prati podove, brisati prašinu, skidati paučinu – to nemogu anđeli, samo ljudi :)!). To je dužnost svakoga vjernika,jer crkva pripada cijeloj zajednici vjernika, te je oni trebaju iodržavati. Naravno, veliku ulogu imaju sakristani, koji svakidan za svaku misu pripremaju sve potrebno – liturgijskuodjeću, posuđe, knjige, svijeće i cvijeće. Netko priprema i ho-stije i vino, koji će nam svima postati hrana za život vječni – Ti-jelo i Krv Kristova. Netko priprema čitače i čitanja, kako nebismo ostali gladni – Riječi Božje, o kojoj sam Isus kaže: „Neživi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi što izlazi iz Bo-žjih usta.“ (Mt 4,4) Kantor priprema i vodi pjevanje, kako bimisa bila svečanija, a pjevači, zbor i zajednica sudjelovali i uje-dinili se za zajedničko slavlje. Svećenik priprema cijelo svojebiće da nam misu dostojno i pravo služi i slavi skupa s nama.Zvono pri ulasku svećenika iz sakristije u crkvu, pjev svih pri-sutnih, svećenikov poljubac oltaru i riječi „U ime Oca i Sina iDuha Svetoga“ stavljaju nas – svakoga pojedinačno, ali kaozajednicu – u prisutnost našega Boga...

... Odijevanje za svetu Misu –tema toliko stara da bi davno trebalabiti zaboravljena, a ipak – aktualnijanego ikad. Misli se najčešće da o tomutreba poučiti katekumene ili one „slu-čajne prolaznike“ – još nedovoljnoopredijeljene, ali to je tema kojom sesvi trebamo baviti, a najbolje bi bilo –misliti na sebe prvo i brižno kontroli-rati što odijevamo. Nisam li izazovnoodjevena, sablazan ili napast bilo tu-đem mužu ili nekom mladiću, mombratu po Kristu? Potičem li druge ženena zavist i ljubomoru? Oblačim li sepreviše raskošno za jednu kršćanku,te sam trn u oku siromašnijoj braći odsebe? Nosim li svoju odjeću poput ma-nekenke na pisti ili jednostavno, kakomi moje kršćansko žensko dostojan-stvo nalaže? Muškarci se također mo-gu upitati – jesu li dostojno svete Miseodjeveni ili ih ležernost i sportski stil

navodi da na Misi izgledaju možda manje dotjerano nego naposlu? Najbolje je da na sve ovo odgovorimo sami, jer iz tuđihusta se drukčije čuje. Ne dopustimo da „požuda rađa grije-hom, a grijeh – smrću“ (Jak 1,15)...

... Ujedinit ćemo se na nagovor svećenika, pokajanjemspremiti svoju dušu da Boga slavimo i Božju Riječ čujemo iprihvatimo, a nakon toga pristupimo gozbi Jaganjčevoj – sbraćom... Ovdje je vrlo važno – pored otvaranja Bogu – otvo-riti se i bratu, jer jedino tako ima smisla pristupiti svetoj Pri-česti...

DOGAÐANJE – Prije blagovanja Tijela Kristova, oko ol-tara smo skupa – to zajedništvo je u obiteljima (osim, naža-lost, u nekim slučajevima svađe ili sukoba u obitelji) priro-dno, jasno, očigledno. U Euharistiji nas prvo BOGOSLUŽJERIJEČI (koju NAŠ zajednički Bog – Otac, Sin i Duh Sveti –upućuje svima NAMA, bez razlike), a zatim i sama EUHARI-STIJSKA SLUŽBA (oba dijela ravnopravno čine – EUHARI-STIJSKO SLAVLJE) kao zajednicu vode k Bogu. Ne moženam biti svejedno tko je tu, tko nije, jesmo li pomireni bar sonima ovdje ili ne, traži li netko naš pogled, osmijeh ili gestuljubavi, pjevaju li svi radosno, ili netko plače tiho, da ga nitkone zamijeti, a mi još brižnije pazimo da ne primijeti da smo

8/2010 � Zvonik44

Obitelj Uređuje: obitelj Huska

Naša slavlja

45

Obitelj

primijetili, kako ne bismo „morali“ prići, s ljubavlju ponuditiruku, pomoć, utjehu...

... Sveta Misa je dijalog, a i pjesma je naš odgovor: tre-bamo pjevati svi, u skladu sa svojim mogućnostima (akonismo daroviti, onda tek: ne preglasno, da ne bi kvarili, aliipak pjevati). Nije zbor nama netko tko nastupa i „obogaćuje“naš doživljaj – nije Misa koncert – nego smo svi zbor kojipjeva Bogu sad, nadajući se pjevati Mu i u vječnosti...

KRAJ – Završetak svete Mise – kada svećenik (kao i napočetku) poljubi oltar i pođe u sakristiju, moramo biti svjesnipromjene u nama i onoga što nam se dogodilo. Nismo istiljudi kao prije Euharistije. Svaka Euharistija – svaki susret snašim Bogom (Stvoriteljem, Spasiteljem i Posvetiteljem) nasmijenja. Nanovo nas stvara i uzdržava, pomiruje s Ocem i spa-šava, novom snagom posvećuje za svaki novi dan i svaki novisusret s braćom. Zato Boga trebamo često – svaki dan – kakobi sve potpunije živjeli naš život s Bogom, kojeg smo susreli,upoznali i za kojim smo pošli Putem. Put nije lagan, ali je – sbraćom – lakši, kraći, jasniji, kako kad i kako komu, ali uvijek– ljepši!

OBITELJSKI OBJEDPRIPREMA – U obitelji su najradosniji, „rezervirani“ za

pamćenje i stvaranje uspomena koje zbilja ostaju za cijeliživot, oni časovi kada se nešto skupa radi. U pripremi nedjelj-nog (također i svakog drugog – po mogućnosti) objeda svimogu dati svoj dio. Netko će usisati blagovaonu, netko će ku-piti potrebne namirnice; netko će pripremiti povrće za juhu isalatu, netko će pripremiti meso, netko sos; netko drugi iz-glačati i staviti svečani stolnjak, a netko uresiti prostrtu tr-pezu lijepim salvetama i možda cvijećem. Netko će pozvatisve za stol i pozvati prisutne na molitvu...

... Molitvom ćemo zamoliti Božji blagoslov za sve nas ihranu pred nama. Možda je ipak najljepše – kada za to imamogućnosti – da predmolitelj bude otac. Nijedna pravo eman-cipirana žena kršćanka neće to zamjeriti ili pogrešno tuma-čiti – osobito ako je emancipiran i muž, koji s očitom ljuba-vlju i iskrenim poštivanjem svaki čas priznaje vrijednost i do-stojanstvo svoje žene. Žena se tada pokorava s najvećom lju-bavlju i uopće ne postavlja pitanje prvenstva. Zahvalit ćemo zadivne Božje darove koji su pred nama, koje su mnogi od nassvojim rukama pripremili i donijeli. To su plodovi našeg radaza našu obitelj – treba ih cijeniti i s ljubavlju primiti i koristiti,tj. u ovom slučaju – s tekom blagovati!...

... Nećemo zaboraviti ni lijepo i pristojno se odjenuti –osim što je to dio lijepog ponašanja, pokazuje naš odnosprema roditeljima i braći, sestrama, a i mogućim gostima.Naša odjeća treba pokazati da volimo i poštujemo i sebe idruge, te neće biti „loša“ i „staromodna“, ali ni izazovna ilipretjerano ekstravagantna. Želimo biti lijepi i ugodni jednidrugima, ali i dušom i tijelom.

DOGAÐANJE – Nakon molitve, netko će posluživati –recimo mu „Hvala!“ (u svetoj misi, to su dobri ministranti).Pohvalimo ga što misli prvo na druge, pa tek onda na sebe.Zahvalimo za pažljivu uslužnost i poniznost, na koju nijedužan – jednaki smo svi, a ipak netko želi služiti! Kada svibudu jedni drugima kao sluge, ispunit ćemo Isusovu zapo-vijed...

... Kako je divno blagovati dobru i ukusnu hranu, osobitokad smo gladni (hvala Bogu, imali smo priliku ogladnjeti –radili smo svi za ovaj objed!)! Osim bontona, za obiteljskiobjed „neophodna“ je i – ljubav: nije ljubav uvijek sebi prvom„priskrbiti“ omiljen komad mesa, djelo je ljubavi ustati prvi idodati kad nešto nedostaje (uvijek nešto nedostaje!) prijenego netko to i zatraži, ne treba tata uvijek jesti „onaj dio“mesa, ne treba mama uvijek posljednja vaditi sebi. Lijepo jeodmah zaboraviti na pokoju zamjerku i radovati se svačijemprisustvu, sudjelovanju i užitku...

... Razgovor tijekom objeda (naravno) ne treba biti „diri-giran“ i usiljen, ali ipak je lijepo kada se osjeti neki posebanton, dostojan bar ljubavi uložene u trud oko objeda i sameokupljene obitelji, najtoplije, najbliskije i najprirodnije ljudskezajednice. U obitelji osjećamo radost što smo skupa, što nasje prilika opet okupila, te to treba dati nijansu svemu...

KRAJ – Sveta Misa završava blagoslovima, a obiteljskiobjed nedjeljom zahvalnom molitvom, ako je slavlje neke oso-bite prilike može i pjesmom, razgovorom, šalama i radosnimozračjem odmora. Nije dobro kada alkohol ili neka druga na-past „pobijedi“ i rastjera obitelj prije vremena ili kada nasamom kraju slavlja sve ostane za raspremanje jednom – znase kojem! – članu. Također, isto kao kod svete Mise, zajedni-čki obiteljski objed ne mora biti „rezerviran“ samo za nedje-lju, jer je obitelj naša potreba i smisao života. Djeci trebaju ro-ditelji svaki dan, roditeljima djeca isto, muž ženi i žena mužu– svaki dan trebamo susret jedni s drugima. Čak i kada vre-menske ili materijalne mogućnosti nedostaju, pa čak i kad –nemamo volje – trebamo se poticati da damo svoj dio obitelji,kršćanskoj zajednici i tako zahvaliti Bogu za sve darove kojenam danomice daje... (vh)

Zvonik � 8/2010

Na 193. i 194. stranici kalačkog še-matizma „Schematismus cleri archi-dioecesis Colocensis et Bacsiensis adannum Christi 1942.” čitamo da je tadana području somborske župe bilo sedamkapela: 1. kao najstarija se spominje ka-pela Trpećeg Spasitelja iz 1776. godine,pa 2. kapela Snježne Gospe iz 1788. go-dine, zatim 3. kapela svetoga Ivana Ne-pomukog iz 1758. godine. Prema dru-gim izvorima, kapela svetoga Ivana Ne-pomukog je iz 1751. godine, a dar jeFranza Redla. Kao četvrta kapela sespominje kapela svetoga Pavla apostolaiz 1807. godine koja je služila zatvoreni-cima. Peta je kapela Bezgrješne na Ne-nadiću, koja je od 1968. godine postalasjedište istoimene vikarije. O toj kapelikao sjedištu vikarije piše prvi šematizamSubotičke biskupije iz 1968. godine na95. stranici. Kao šestu kapelu spominjestari kalački šematizam kapelu svetogaRoka na istoimenom Velikom katoli-čkom groblju u Somboru. Za tu kapelusvjedoči kalački šematizam iz 1870. go-dine, na 40. stranici, da je podignuta1833. a jedan drugi izvor tvrdi da je te-meljac za tu kapelu položen 1733. go-dine, te da je dovršena 1879. godine.Sedma je kapela svete Terezije Avilskena malom katoličkom groblju. Kapela jepodignuta kao mauzolej. Do kapele vodisvečano stepenište oivičeno ogradom odkovanog željeza. Kapela je podignuta uneogotskom stilu, a osim kapele svetogaIvana Nepomukog, ta je kapela, a tako imauzolej župnika Gyule Fejéra, ukra-šena bogatom kupolom.

U dva samostana časnih sestaraNaše Gospe su do Drugog svjetskograta bile još dvije kapele: u jednom ka-pela svetoga Josipa, a u drugom kapelaBezgrješne Djevice Marije. Jedan je sa-mostan osnovan 8. rujna 1887. godine, au njemu je osim 10 časnih sestara biosmješten internat za djevojke i sirotišteza djecu. Drugi je samostan osnovan 12.lipnja 1891. godine, a u njemu je osimdeset časnih sestara bilo smješteno ta-kođer sirotište. Podaci o broju sestara io osnutku samostana su uzeti sa 222.stranice Kalačko-Bačkog šematizma iz1942. godine. U to je vrijeme na podru-čju Kalačko–Bačke nadbiskupije bila 621časna sestra u 41 kući. Osim toga imalesu 25 kandidatica i još 87 aspirantica.

I u somborskoj bolnici se nalazilabolnička kapela posvećena svetom Josi-pu. Zanimljivo je da taj šematizam iz1942. godine ne spominje novu kalvariju

s lijepom i prostranom crkvom Sv. Križa,koja je od 1960. godine postala i župnacrkva istoimene somborske župe.

Južno od Sombora se nalaze som-borski salaši pod imenom Gradina. UGradini je do danas ostala predaja da jetamo bilo crkvište, koje je nadživjelo vre-mena turskoga ropstva. Na tom su crkvi-štu bosanski franjevci i za vrijeme Tu-raka povremeno slavili svetu misu i dije-lili sakramente. Nakon oslobođenja odTuraka, tamo se od najstarijih vremenaslavilo proštenje 17. siječnja o spomen-danu svetoga Antuna opata (pustinjaka).Kad je tamo podignuta škola, sveta misase služila u školi. Poslije Drugog svjet-skog rata komunističke vlasti su zabra-nile slavljenje svete mise u školi, pa sužupnici svetu misu počeli služiti za spo-mendan svetoga Antuna Padovanskog,ali na otvorenom, pod tamošnjim zvo-nom. Somborski župnik, papinski prelat,mons. Ivan Juriga je na salašu pod zvo-nom uredio malu bogomolju, gdje sespočetka slavila i dužijanca, a onda, ka-snije svake nedjelje i sveta misa.

Somborski salaši koji se nižu duzBezdanskog i Čatalinskog puta su slaviliproštenje na svetkovinu svetih apostol-skih prvaka – svetoga Petra i Pavla.

Crkva svetoga KrižaKako su stara somborska kalvarija i

njezina kapela bile trošne, ukazala se po-treba za gradnjom nove kalvarije. Novagradska kalvarija je u Somboru podi-gnuta 1924. godine, pokraj Velikog kato-ličkog groblja, a posvećena je svetomeKrižu. Nekadašnju malu kapelu kalvarijezamijenila je prostrana petobrodna ka-pela, koja će kasnije postati župnom cr-kvom. Na ravnom krovu crkve se nala-zila 12. postaja križnoga puta s tri velikakriža i kipovima blažene Gospe, svetogaIvana i Marije Magdalene. Pod teretomtih betonskih kipova popustio je krovcrkve, pa su kipovi skinuti s krova i po-stavljani na platou ispred crkve. Tada jecrkva dobila današnji bakarni krov. No,kako je zbog prevelikog tereta kipovapočela prokišnjavati i kripta crkve, ki-povi su konačno uklonjeni i s toga pla-toa, da bi pred crkvom bila podignutanova 12. postaja. Poslije Drugog svjet-skog rata Somborci nisu organiziranoobavljali križni put na svojoj kalvariji.Kalvarijska crkva svetoga Križa je 1960.godine postala župnom crkvom istoi-mene i novoustanovljene somborske

župe svetoga Križa. Kako grad Somboru to vrijeme nije imao izgrađene mrtva-čnice, postojala je opasnost da se crkvapretvori u mrtvačnicu. Na to je tadašnjisomborski župnik Ivan Juriga isposlovaokod administratora Bačke apostolske ad-ministratrue, biskupa Matije Zvekano-vića, da u Somboru ustanovi novu župu,a da crkvu gradske kalvarije proglasižupnom crkvom.

Nekadašnje velike postaje križnogaputa današnje kalvarije podignute još1924. godine, bile su izgrađene od umjet-nog kamena, i svaka je postaja imalalijep reljef izrađen u terakoti. Svaka jepostaja bila zapravo nadgrobni spome-nik. Bolje stojeće gradske obitelji su ku-pile grobnicu, a nad grobnicom su platilipodizanje odnosne postaje križnoga pu-ta. Sama činjenica da su postaje podi-gnute nad novim grobnicama, upućujena nesigurnost njihova podizanja. Nekesu postaje vremenom postale toliko ne-stabilne da je prijetila opasnost njiho-voga urušavanja. Kako su te velike po-staje vremenom postale ruševne, zamije-njene su manjima, zidanim od umjetneopeke, a u te nove postaje su ugrađenireljefi iz nekadašnjih postaja. Tamo seveć dugi niz godina svake korizmene sri-jede okupljaju somborski vjernici na kri-žni put.

Oci karmelićani su za svoju zajedni-čku grobnicu odabrali nekadašnji mau-zolej somborskog župnika Gyule Fejéra.Mauzolej se nalazi u neposrednoj blizinidanašnje crkve svetoga Križa. Podignutje u nekoj kombinaciji neogotskog stila,a zidne i svodne slike predstavljaju osimslike Isusova uskrsnuća i Lazarovo us-krsnuće i još nekoliko lijepih biblijskihmotiva. U tu je grobnicu osim spomenu-tog župnika sahranjeno nekoliko njego-vih rođaka. Dugi niz godina se u kriptikapele sahranjuju somborski karmeli-ćani, pa su tako tamo počivali i posmrtniostaci sluge Božjega Gerarda Stantića,dok nisu preneseni u karmelsku crkvu. Ita kapela, kao i kapela svete Terezije naMalom katoličkom groblju vapiju za te-meljitom obnovom.

Najmlađa somborska župna crkvaje crkva svetoga Nikole Tavelića, čije jetemelje blagoslovio subotički biskupmons. Matija Zvekanović na Antunovo1971. godine. Crkva je podignuta na di-jelu posjeda pokojnoga Petra Gromilo-vića i njegove supruge Aranke rođeneČuvardić. O toj se župnoj crkvi starajužupnici somborske župe svetoga Križa.

8/2010 � Zvonik46

Povijesni kutak

Somborske kapele (II.)Piše: Stjepan Beretić

Hvala na hrabrom pitanju. Ovo pi-tanje nije samo vaše, nego je zapravo tje-skoba koju Crkva kao zajednica vjernikaosjeća kroz duga stoljeća, napose odseobe naroda pa do danas. Kada čitamosvete tekstove, Evanđelje, a posebnoDjela apostolska, o tom razmišljamo i ra-zumljivo da nam je to izvor vjere. Evan-đelje koje svjedoči o Isusovu navještajuBožjeg kraljevstva i o izvršenom djeluspasenja, po sebi je temelj vjere i trajnipoziv da živimo po evanđelju. Djela Apo-stolska su svjedočanstva življenja prvezajednice kršćana i također putokazkako se evanđelje utjelovljuje u zaje-dnici vjernika. Apostolske poslanice većsvojim sadržajem pokazuju da je trebalopuno napora, pouka i uputa i toj prvojkršćanskoj zajednici da ustraje na putuživljenja po evanđelju.

Uistinu, kršćanstvo nije nimalolako. Isus je izvor spasenja, ali je zahtje-van i konsekventan u promjeni čovje-kova načina mišljenja i življenja. Najvaž-nije je uočiti da tu promjenu od nas tražiali nam i daje po sakramentima i drugimnačinima milosnog djelovanja. Sada sepostavlja pitanje, kako rekoh, ne samovaše nego sviju nas, a to je u čemu se sa-stoji kršćanstvo? Ponajprije, treba ista-knuti da je to susret Boga i čovjeka.Vjera je milost, ali od nas zahtijeva odgo-vor ne samo prihvaćanja, ni razumijeva-nja nego opredjeljenja. To je tzv. te-meljno opredjeljenje za ili protiv Boga.Ako je kršćanin u svojoj vjeri temeljnookrenut Bogu, onda Bog postaje vrho-vna norma njegova mišljenja i življenja.Jasno da ta i takva vjera pretpostavlja izrelu osobu koja zna za koga se opre-djeljuje i s kime je u savezu povjerenja.Naime, čin vjere je i čin saveza Boga ičovjeka. Ovu tvrdnju možemo potkrije-piti rečenicom apostola Pavla: „Znamkomu sam povjerovao“. Da, ali ćete i vikao i svi reći: to su bila apostolska vre-mena i druge prilike. Istina je da se vre-mena mijenjaju, ali se ne bi smio mije-njati čovjek u smislu odnosa premaBogu jer se Bog ne mijenja. Dakle, pri-lagodba vjere može biti ljudska potreba

ali temeljni stav vjere kojim se čovjekopredjeljuje za Boga ostaje. Dakle, pita-nje je stoji li ova rečenica: Puno je krš-ćana ali je malo vjernika. Naime, akovjera kroz život ne sazrijeva u osobnuvjeru i osobni stav prema Bogu, ondaostaje samo na tzv. zajedničarskoj vjeri,a to je više skup običaja, propisa, rituala.Treba biti trezven kada se o ovoj temirazgovara. Tvrdimo da i danas postojepravi vjernici koji su duboko opredije-ljeni za Boga i svojim životom žive i svje-doče evanđeoski način mišljenja i pona-šanja. Ima ih i oko nas, ima ih i međunama. Primjećuju se upravo po tome štosu strpljivi, radosni, mirni. Ako se sje-timo da su mir, radost darovi Duha Sve-toga, onda možemo tvrditi da pravavjera i ispravni odnos prema Bogu rađaradošću, mirom i ostalim darovimaDuha Svetoga. Takve ljude susrećemo ividimo. Jesu li bezgrješni? Nisu. I u ovo-me je bit odgovora na vaše pitanje. Čo-vjek je po naravi – nakon Adamova pa-da – krhko i lomno biće, jednom riječjugrješno. Onaj tko se bavi svojom grješ-nošću, ne može biti ni radostan, nimiran, ni pun Duha. Međutim, Krist nasje otkupio od grijeha i vratio nam milostprvoga čovjeka, ali nam nije izmijenio

narav. U tome i jest milosno djelovanjeotkupljenja što na ovu našu grješnunarav Bog po Isusu Kristu u Duhu Sve-tom „nadograđuje“ novoga čovjeka,stvorena ne po naravi nego po milosti.Temeljni problem je što mnogi vjernicine razmišljaju tako. Ne žive s tom rado-šću otkupljenosti, nego se pokušavaju„otkupljivati“ vlastitim silama. Na otkup-ljenje smo pozvani, ono je ponuđeno ibitna je suradnja s Bogom Spasiteljemda bismo osjetili svoju spašenost. Izvornašeg mira, radosti pa i svjedočenja nijedakle naš vlastiti i samo naš rad ili na-stojanje nego je to Božja milost koja je„suradnički“ prihvaćena i pretočena usvagdašnji život. Ako je istina da je vjera

odnos i savez, onda je istina da se bezBoga ne može živjeti. Ne može temeljnoopredjeljenje biti dovedeno u pitanjeako je stvarno temeljno i ako je stvarnoopredjeljenje. Pitanje je dakle u svijestiosobne vjere i u volji koja se opredijelilaslobodno. U takvom činu nije onda višeupitna molitva, ni druge duhovne vje-žbe, jer čovjek tako opredijeljen je po ri-ječima apostola Pavla „pobožanstve-njen“. Dakle, nama nedostaju takvi svje-doci koji to za sebe vjeruju i koji takožive. Čovjek vjernik ne da neće, nego nemože bez molitve. Ako je uvjeren usvoju spašenost, onda ne može biti bezradosti. Radost rađa mir, a mir zrači pri-jateljstvom.

Dakle, pravi vjernik je čovjek kojiživeći vjeru ili po vjeri, jednostavno zračiono što vi pitate o radosti, miru i svje-dočenju. Što je onda razlog da je i vamai mnogima ovo pitanje tako tjeskobno?Odgovor je sada već jasan, nedostajenam karizmatska vjera. Što to znači?Vjeru daruje Bog, mi je primamo, a vjer-ski život je suradnja s Bogom. To namnedostaje. Stoga je lakša linija biti –neka nikoga ne uvrijedi – vjernik drugekategorije koji „ide unatrag“. Lakše je iz-vršavati vanjske forme molitve, posta,

slavljenja, pa čak i sudjelovanja na sve-toj misi, a da se ne dopusti zahvatiti iz-nutra – duboko u duši – Bogom i toBogom živim koga prepoznajemo baš umolitvi, sakramentima, susretima milo-sti. Konačno, još jedan razlog trebaistaknuti. Spomenuo sam gore zajedni-čarsku vjeru koja je također bijeg odprave, jer prava vjera je vjera u zajednici.A zajednica je „jedno srce – jedna duša“.Nama danas nedostaje takva zajednicau kojoj ćemo živjeti vjeru. Što nam preo-staje? Vama i sebi odgovorio bih s Kar-lom Rahnerom: Na koljena! Moliti zadar vjere i moliti za pravu zajednicu.Tada će vjera biti svjedočka, a radost ne-hinjena i mir postojan.

Zvonik � 8/2010 47

Vjernici pitaju

Tvrdimo da i danas postoje pravi vjernici koji su duboko opredijeljeni za Boga i svojim životom žive i svjedoče evanđeoskinačin mišljenja i ponašanja. Ima ih i oko nas, ima ih i međunama. Primjećuju se upravo po tome što su strpljivi, radosni,mirni. Ako se sjetimo da su mir, radost darovi Duha Svetoga,onda možemo tvrditi da prava vjera i ispravni odnos prema Bogu rađa radošću, mirom i ostalim darovima Duha Svetoga.Takve ljude susrećemo i vidimo.

Gdje su radosni kršćani?Odgovara: dr. Andrija Kopilović

Mnogi vjernici danas praktici-raju vjeru, idu na misu, poste, slavesvece, a gdje je radost kršćanskog živ-ljenja? Radost koja svjedoči!

B. P., Subotica

8/2010 � Zvonik48

U susret događanjimaProštenje u župi sv. Roka

16. 08. 2010.– u 8 sati sv. misa na mađarskom je-

ziku– od 8 do 16,45 sati Euharistijsko kla-

njanje pod geslom „Zaštitimo nerođene! – u 16,45 je prigodni program pod ges-

lom: Hvalospjev životu u kojem nastupaVIS "RITAM VJERE".

– u 17,30 svečanu sv. misu predvodipreč. István Palatinus, župnik subotičkežupe sv. Jurja

Na kraju mise je blagoslov trudnica.Poslije sv. mise zajedničko slavlje u

dvorištu župe uz kuhani kukuruz, lube-nice i tamburaše.

ZAHVALA za 25. godina župnikovanjau subotičkoj katedralnoj župimons. STJEPANA BERETIĆA

19. rujna u 10 sati

BUNARIĆKO PROŠTENJE28. i 29. 08. 2010.

Trodnevnica svaku večer od 19 satiu srijedu 25. 08. – propovijed i krunicau četvrtak, 26. 08. – Božanski Časoslov u petak, 27. 08. – .propovijed i pobož-

nost križnoga puta.

U subotu, 28. 08. u 19 sati svečano bdijenje

Služba pokore, Služba svjetla i Svetamisa

Cijelu noć je moguća tiha molitva uSvetištu.

Bdijenje će predvoditi nadbiskup i me-tropolit beogradski, mons. Stanislav Ho-čevar, biskup subotički, mons. dr. IvanPénzes, mons. Stjepan Beretić, katedral-ni župnik i rektor svetišta mons. dr. An-drija Kopilović.

U nedjelju, 29. 08.– u 7 sati u kapeli dvojezična misa koju

će predvoditi oci franjevci

– u 8 sati biskupska misa na mađar-skom jeziku koju će predvoditi mons. dr.Ivan Pénzes, subotički biskup

– u 10 sati biskupska misa na hrvat-skom jeziku koju će predvoditi nadbis-kup i metropolit beogradski, mons. Sta-nislav Hočevar, uz koncelebraciju subo-tičkog biskupa mons. dr. Ivana Pénzesa isvećenika Grada Subotice.

– u 16 sati dvojezična sveta misa za bo-lesnike i spomen pokojnih bunarićkihhodočasnika

KNJIGU „STO BANDAŠA I BANDAŠICA“

možete nabaviti u Uredništvu Zvonikapo cijeni od 10 Eura

u dinarskoj protuvrijednosti

Hodočašće u Asiz i RimFranjevački samostan iz Novog Sada

organizira osmodnevno hodočašće uRim i Asiz u razdoblju od 28. rujna do 5.listopada 2010. godine.

Tri cijela + pola dana u Rimu. Posjetsvim poznatijim kršćanskim mjestima(bazilike, Vatikanski muzeji, Panteon...)i istaknutijim kulturno-povijesnim zna-menitostima (Forum Romanum, Colos-seum, Trevi....) uključujući i katakombe.

Proslava blagdana sv. Franje Asiškogu Asizu u Porcijunkuli i u bazilici sv. Fra-nje (s obilaskom franjevačkih svetišta uAsizu).

Program putovanja: Novi Sad – Padova– Certosa di Firenze – Siena – Orvieto –Rim – Assisi – La Verna – Novi Sad.

Planirana cijena: 500 eura (troškovibusa, noćenja u hotelima svakog danavećinom polupansion, ulaznice).

- Prijave do 15. 08. 2010.- Informacije: kod p. Károlya Hárma-

tha, duhovnog i turističkog vođe puta(dvojezično) na tel. 021 469-474, mobtel063 523-634 ili email: harmath@eunet.rs

Godišnja pretplata za ZVONIK:- direktnom dostavom na župe: 1450 din- poštom:

1700 din: tuzemstvo (za više primjerakaslijedi popust)

50 Eura: Europa60 Eura: USA, CANADAPretplatnici iz tuzemstva uplate mogu slati

poštanskom uplatnicom na ime Mirko Štefković,Trg žrtava fašizma 19, 24000 Subotica, s nazna-kom podataka pretplatnika, a oni iz Hrvatske naime Svjetlana Ivković, Stjepana Ljubića Vojode12, 10000 Zagreb.

Deviznu doznaku pretplatnici iz inozem-stva mogu poslati na biskupijski račun s nazna-kom Za Zvonik:

NLB Banka A.D. BeogradSWIFT: CONARS22IBAN: RS35310007080200263537Rimokatolička vjerska zajednica - Biskupski

ordinarijat, Trg žrtava fašizma 19, 24000 Subo-tica, Serbia.

Fotografije u ovom broju:Zvonik, Subotica.info,Branka V. Milojević

Z v o n i k Katolièki list (mjeseènik)

Izdaje: Rimokatolièki župni ured Sv. Roka, 24000 SUBOTICA, Beogradski put 52 Telefon: +381(0)24 554-896; Fax: +381(0)24 551-036; E-mail: zvonik@tippnet.rs

Web: www.zvonik.rsUredništvo:

mr. Mirko Štefković, glavni i odgovorni urednik, Tel: +381(0)24 553 610Željka Zelić, zamjenica glavnog i odgovornog urednikamr. Andrija Anišić, pročelnik Izdavačkog odjela Instituta “Ivan Antunović“mr. Ervin Èelikoviæ, tehnièki urednikKatarina Èelikoviæ, lektoricaVedran Jegić, fotograf

Urednièko vijeæe: Stjepan Beretiæ, Ladislav Huska, Vesna Huska, Franjo Ivankoviæ, dr. Andrija Kopiloviæ, mr. Mato Miloš, Lazar Novakoviæ, Jakob Pfeifer, s. Blaženka Rudiæ, Željko Šipek.

Tisak: Štamparija "PRINTEX", Segedinski put 86, Subotica, Tel.: 024/554-435 ISSN 1451-2149

Izdavanje Zvonika podupire Ministarstvo vera R. Srbije.

SlušajteRadio Suboticu

program na hrvatskom jezikusvaku veèer od 18-21 satna frekvenciji 104,4 Mhz

Put Jovana Mikiæa 12, Tel: 024 55 22 00; Fax: 551-902

Zlatiborska 4, 24427 Totovo Selo Tel: (024) 883-040; Email: hirvivo@tothfalu.co.rs

Cara Dušana 4, 21000 Novi SadTel: (024) 469-474, Email: agape@eunet.rs

Čitajte tisak, posudite knjige i porazgovarajte s prijateljima

u Hrvatskoj čitaoniciSubotica, ulica Bele Gabrića 21

srijeda, petak 10 – 14 satiutorak, četvrtak 16 – 19 sati

Zahvaljujemo našim darovateljima

49Zvonik � 8/2010

Zahvaljujemo našim darovateljima

50 8/2010 � Zvonik