LOBORSKO EKOLOŠKO DRUŠTVOL.E.D.Lobor

ZNAČAJNI KRAJOBRAZ LOBOR(STRUČNA PODLOGA)

Prijedlog stručne podloge izradio: dr. sc. Karlo Bezak, dipl. inž. šum.

Lobor, 2006.

ZNAČAJNI KRAJOBRAZ LOBOR

OPIS I SMJEŠTAJZnačajni krajobraz Lobor prirodno je i dijelom kultivirano područje s

velikim ekološkim obilježjem, velike krajobrazne vrijednosti, biološkeraznolikosti, s naglašenim odgojno–obrazovnim, kulturno–povijesnim iturističko–rekreacijskim vrijednostima.

Smješten je u sjevernom dijelu sjeverozapadne hrvatske, u središnjemdijelu Hrvatskog Zagorja, na području županije Krapinsko-Zagorske, na južnimpobočjima Ivanščice. Prema sustavu lokalne samouprave cijelom površinom jena području dijela općine Lobor. Položaj prema katastru je slijedeći: dio K.O.Purga, dio K.O. Vojnovec, i dio K.O. Oštrc. Površina Značajnog krajobrazaLobor cca 2000 ha u cijelosti obuhvaća slivno područje vodocrpilišta Lobor.

Opis granica sukladno karti: Polazna točka je u Loboru kod Društvenogdoma gdje granica skreće prema mlinu Melinskom i dalje cestom izbija na cestukoja vodi do groblja. Kolnim putem kroz Svibije granica prolazi južno odDonjih Bezaka do Gornjih Bezaka i dalje kraj zaseoka Androići izbija u Bukovjegdje stazom ispod Gornjeg Pokojca izbija na raskršće putova kod Pokojca, apotom putem do Starog Golubovca gdje presjeca asfaltiranu cestu StariGolubovec – Očura. Granica produžava putem prema zaseoku Gornji Labaši,produžava kroz G. Labaše i skreće jarkom prema sedlu između Košenina iVilinske Špice. Sjeverna granica identična je s granicom županije Varaždinskedu Vuglovečke steze. Dalje granica ide cestom prema Črnim Mlakamapresijecajući manji dio K.O: Oštrc. Od Črnih mlaka putem izbija do Obršja igranice K.O. Purga i K.O. Oštrc. Granica slijedi granicu katastarskih općina svedo planinarskog doma na Majeru. Od Majera granica ide kolskim putem doJakopića i dalje jarkom do podruma grofa Keglevića gdje izbija na cestu zazaseok Pavlinići i glavnu cestu Lobor – Zlatar. Granica završava na početnojtočki kod Društvenog doma u Loboru. Južne i jugozapadne granice Značajnogkrajobraza Lobor ujedno su i granice Vinske ceste.

PRIRODNE VRIJEDNOSTIOrografija i biljno – geografski položaj

U studiji „Ekološko – gospodarski tipovi šuma Hrvatskog zagorja“utvrđeni su tipovi šuma na prijelaznom području alpskog, dinarskog i panonskoggorja. Strahinščica, Ravna gora, Ivanšćica i Kalnik su međusobno razdvojeneusamljene gore, koje se uzdižu gotovo neposredno iznad kvartalnih zaravni.Klimatski je to prijelazno područje gdje dolaze do izražaja utjecaji Alpa,Panonske ravnice, Dinarida i u manjoj mjeri utjecaji Atlantika i Sredozemlja.

Značajni krajobraz Lobor zahvaća središnji dio južnog poboćja goreIvanšćice. Kao i drugi paralelni nizovi domene Istočnih Alpa Ivanšćica imapružanje zapad – istok, a njeno je oblikovanje rezultat jedne starije, suvisleorogenije. Uzdizanje Ivanščice nastalo je koncem trijasa, koja je sve dooligocena bila kopno. Stratigrafske prilike u prostoru su vrlo složene. Uz desnustranu ceste Lobor - Stari Golubovec, Rakov Potok i Gornji Pokojec nalaze senajstarije naslage koje se mogu uvrstiti u karbon. Ivanščica je gorski masiv čijajezgra je izgrađena od trijaskih vapnenaca, odnosno dolomita. Serijaoligocenskih sedimenata leži na trijaskim, vapnenim i dolomitičnim brečama.Na potezu Lobor - Gotalovec, gdje je spuštanje, rasjedanjem južnog pobočjaIvanšćice, bilo najjače, oligocenske su taložine skoro u potpunosti prekrivenetortonskim, a najgornji dio je debeli sloj litavskog vapnenca. Aluvijalne naslagenastale su u kvartaru, a čine ih recentni nanosi Rieke i ostalih potoka ukrajobrazu.

Najviše nadmorske visine u krajobrazu imaju slijedeći vrhovi: Jelenskapeč (927 m), Skalovke (766 m), Vilinska špica (726 m), Brišće (666 m) i GornjiPokojec (578 m) Raspoređene su u sjevernom dijelu krajobraza, a najviše kotesu uz sjevernu granicu. Niže nadmorske visine su duž vodotoka Rieke, a najnižaje na najjužnijoj točki kod Društvenog doma i ima 259 m.n.v.

Orografija, geološka podloga i klima uvjetovali su da na južnimpobočjima Ivanščice nalazimo mnoštvo kraških pojava kao što su oskudica vodena većim visinama ili jaki izvori u nižim nivoima. Šumski dio krajobrazaobuvača slivove potoka Rieke (Loboršćica) koja teće u južnom smjeru i ujednoje najveći površinski vodotok u krajobrazu. Niz manjih potoka Rakov potok,Bučva, Vinipotok, Velika, i drugi. Čitav sjeverni dio krajobraza je slivnopodručje vodocrpilišta Lobor koji je izgrađen na raskrsnici putova Lobor – StariGolubovec – Stara Pilana.

Ekološko – gospodarski tipovi šumaPrema Tipološkim istraživanjima u Hrvatskom zagorju nalazimo 3 zone i

deset ekološko – gospodarskih tipova. U Značajnom krajobrazu Lobor stječu setri biljno geografska sektora: predalpski, dinarski i panonski. Složene ekološkeprilike uvjetovale su razvoj biljnih zajednica, općenito, kao i u okviru pojedinogbiotopa. Ponegde se više fitocenoza stječe i na relativno malom prostoru,stvarajući mozaik ekološki i floristički različitih asocijacija.

Zona šume bukve i jele „ C „U zoni bukve i jele jasno je izražen ekološko-gospodarski tip II-C-10

(Abieti-Fagetum pannonicum). Prostire se iznad zone bukovih šuma i zauzimanajviše sjeverne ekspozicije lovišta. Zajednica bukve i jele prvenstveno se istićeučešćem jele u razlićitom omjeru smjese s bukvom. Osim bukve i jele ima jošgorskog javora mliječa, brijesta i poneka jarebika. U sloju grmlja nalazi se više

vrsta osobito na vlažnim terenima: crvena i crna bazga, velelisna kurika,božikovina, tisa i dr. U sloju prizemnog rašća ističu se znatnim učešćemneutrofitne i higrofitne biljke. Naročito su česte: lazarkinja, režuhe, mišje uho,bekice, odoljen, zdravica, gorčica, oslad, paprati, okrugolisna bročika,borovnica, cestoslavica, podbjel, svilenica i dr.

Dominantno je distrično smeđe tlo. Tla su kisele i ekstremno kiselereakcije, ilovastog do glinastog sastava.

Zona šume bukve - “D”U zoni “D” dominantan tip je II-D-10. Taj tip predstavlja zajednica brdske

šume bukve (Fagetum illyricum boreale montanum Horvat) i šuma bukve slazarkinjom (Asperulo-Fagetum prov.). Čiste bukove šume javljaju se i u zonikitnjakovih šuma, što se može shvatiti i kao fenomen inverzije vegetacijskihzona. Dominacija mezofitnih biljaka je temeljno ekološko obilježje te zajednice,a biljno geografsko i sistemsko obilježje je učešće ilirskih vrsta. Osim bukve, usloju drveća nalazi se gorski javor, a u sastojinama nižih položaja još i: trešnja,lipa, kitnjak, obični grab i kruška. U grmlju je redovito zastupljena lijeska ,zatim kozokrvine, glog i likovci. Najvećim stupnjem stalnosti ističu se uprizemnom raščcu: Asperula odorata, Cardamine bulbifera, Anemonenemorosa, Dryopteris filix mas, Veronica chamaedrys i dr. Ova zajednica imaširok interval pedoloških uvjeta. Najzastupljenije tlo je distrično smeđe, a zatimdolaze ilimerizirana tla. U pravilu imaju jako kiselu reakciju, pripadaju klasisrednje dubokih tala, ilovastog do glinastog sastava.

Manje nesuvisle površine zauzima tip II-D-20 kojeg predstavlja zajednicabukve s bekicama (Luzulo Fagetum Wrab.). Na plitkim tlima silikatne podloge,gdje se uslijed erozionih procesa stalno održavaju plitka i kisela tla rastu bukovešume izrazito acidofitnog karaktera. U sloju drveća najbrojnija je bukva. Slojgrmlja je oskudan, a u sloju prizemnog rašća najčešća je Luzula nemorosa idruge acidofitne biljke. Tlo je mjestimice pokriveno mahovinom. Dominantnotlo je distrično smeđe ilimerizirano, srednje duboko i duboko, glinastog-ilovastog sastava.

Ekološko – gospodarski tip II-D-40 predstavlja zajednica šume gorskogjavora i jasena (Aceri Fraxinetum illyricum Hovat) koju nalazimo u udolinama igrebenima s većom zračnom vlagom. U sloju drveća su: Acer pseudoplatanus,Ulmus montana, Fraxinus excelsior i Fagus silvatica, a u grmlju: Corylusavellana, Sambucus nigra i Carpinus betulus. Fiziognomski je za tu šumukarakterističan bujan sloj t.z.v. „visokih zeleni“, s papratima i ostalim visokimzeljanicama: Lunarima rediviva, Senecio nemorensis, Urtica dioica, Aconitumvulparia, Polystichum setiferum, Dryopteris fillix mas, Dryopteris montana,Athyrium fillix femina i dr. Njima se pridružuju i niz „fagetalnih“ vrsta.Karakteristična tla su distrično smeđa koluvijalna, bogata humusom, skeletoidnado skeletna.

Zona šume kitnjaka i običnog graba - “E”Šume nižih dijelova (pribrežje) pripadaju klimazonalnoj, zajednici

običnog graba (Carpinon bertuli illyricum Horvat). Gornja granica te zajednicenije jednaka za sve gore - što je viši masiv, to su i granice klimazonalnih pojasapomaknute naviše. Visinska raščlanjenost najizrazitija je u zonalnosti šuma, gdjekitnjakovo – grabove šume sežu i do 700 m.n.v. Unutar klimazonalnih zajednicamontanske šume bukve i kitnjakovo – grabovih šuma nalazi se i niz azonalnihasocijacija, t.z.v. trajnih stadija, čije je nastajanje uvjetovano staništem(geološko litološka podloga, mikroklima, i sl.). Po tome je najzanimljivijafitocenoza medunca i crnoga graba (Querco - Ostryetum carpinifoliae),razvijena na strmijim južnim vapnenačko – dolomitnim obroncima. Opisao ju jeprofesor Ivo Horvat, smatrajući da je to relikt tercijarne termofitne vegetacije,koji se održao u doba nadiranja mezofitne srednjoevropske vegetacije (nakonoledbe) samo na ekstremno suhim staništima dolomitno-vapnenačkih rendzina.Kalnik, Ivanšćica i Strahinšćica čine skupinu u kojoj je osim mezofitnihzastupljena i kserotermofitna zajednica medunca i crnog graba.

Dominantan tip u “E” zoni je II-E-10, predstavlja ga zajednica kitnjaka iobičnog graba (Querco petreae-Carpinetum illyricum Horvat). Toj zajednicipripadaju široko rasprostranjene nesuvisle površine. Šuma kitnjaka i običnoggraba ističe se učešćem velikog broja vrsta drveća, grmlja i prizemnog rašča. Usloju drveća dominira kitnjak, obični grab, trešnja, lipa, gorski javor i mlijeć,kruška i mukinja. U sloji grmlja: glog, ruže, klokočika, svib, drijen, kozokrvine,biskupska kapica, crni jasen, krkavine, pavit, likovci i dr. U sloju prizemnograšča dominiraju mezofitne biljke. Diferencijalne vrste su: Carex pilosa Lathyrusmontanum, Erytronium dens canis. Polytrichum attenuatum, Stelaria holosteum,Arum maculatum.

Geološku podlogu te zajednice čine praporne naslage, konglomerati, tepješčenjaci i pjeskoviti lapori. Dominantan tip tla je luvisol i eutrično smeđe tloilimerizirano, te distrično smeđe plitko tlo. Ta tla imaju jako kiselu reakciju isiromašna su fosforom.

Istom ekološko – gospodarskom tipu pripada i zajednica kitnjaka sa šašem(Carici sylvaticae-Quercetum petraeae prov. Pelcer).

U okviru čistih kitnjakovih šuma zastupljene su i umjereno acidofitnesastojine. Razvijene su na dubljim tlima, a karakterizira ih učešće niza biljakakitnjakovo – grabovih šuma. To je intermedijarna asocijacija, odnosnofragmentarno razvijena zajednica kitnjaka i običnog graba azonalnerasprostranjenosti. Nalazi se na relativno dubljim i manje kiselim tlima.Dominantni tip tla su: pseudoglej obronačni, distrični kambisol, luvisol idistrični kambisol ilimerizirani.

U zoni grabovih šuma česte su varijante ekoloških cjelina Quercopetraeae-Carpinetum illyricum Horvat, var. Fagus sylvatica i Asperulo-Fagetumprov., var. Quercus petraea, koje čine ekološko-gospodarski tip II-E-11. U tomtipu pojedinačno ili u večim skupinama zastupljena je bukva, uglavnom na

sjevernim padinama i po jarugama. Geološku podlogu čine prapor,konglomerati, te naslage pješčenjaka i pjeskovitih lapora. Proteže distričnosmeđe tlo i pseudoglej obronačni. Reakcija tla je kisela do ekstremno kisela.

Ekološko – gospodarski tip II-E-20 predstavlja zajednica kitnjaka sabekicama (Luzulo-Quercetum petraeae prov.) Šuma kitnjaka s bekicama jeizrazito acidofitna zajednica a javlja se u pojasu kitnjakovo – grabovh šuma nasilikatnoj podlozi na ekstremno kiselim tlima. Takve zajednice kitnjaka česte suna grebenima i južnim padinama. Kitnjak je gotovo jedina vrsta drveća, a i slojgrmlja je siromašan vrstama: borovica, crni jasen i glogovi. Najbroknije biljkeprizemnog rašča su: Luzula memorosa, L. pilosa, L. campestre, Festucamontana, Hieracium sylvaticum, H. murorum, Genista tinctoria, Veronicaofficibalis i pteridium aqlinum te mahovine: Dicranum scoparium, Leucobriumglaucum polytrichum attenatum i dr. U jače degradiranim sastojinamazastupljeni su facijesi vrištine: Calluna vulgaris, Molinia coerulea, Vacciniummyrthilus i Melamphyrum vulgatum. Dominantno tlo je distrično smeđe tipično,a rjeđe ranker. Tla su jako kisele reakcije.

Ekološko – gospodarski tip II-E-21 predstavlja zajednicu kitnjaka ipitomog kestena (Querco-Castanetum illzricum Horvat). To je također izrazitoacidofilna zajednica, koju je detaljno opisao M. Anić (1940). Uglavnom su tešume rasprostranjene u pojasu od 250 do 600 m.n.v. Facijesi vrištine,beskoljenke, borovnice i “kiselih” mahovina također su tipične pojave ukestenicima. Geološku podlogu čine mramorizirani vapnenci i pjeskoviti lapori.Tlo je distrično smeđe i ilimerizirano. Tla su izrazito kisele reakcije i siromašnafosforom.

Ekološko – gospodarski tip II-E-23 predstavlja zajednica medunca i crnoggraba (Querco-Ostryetum carpinifoliae Horvat). Na strmim južnim vapnenačko– dolomitnim obroncima Košenice i Cukovca nalaze se termofitne šumicemedunca i crnoga graba. To su ksero-termofitne šumice medunca i crnog graba,šuma crnog graba s crnjušom i dr. U sloju grmlja i drveća tu nalazimo:medunac, cer, crni grab, crni jasen, dren, mukinju a rijetko tisu i krušvicu. Uprizemnom rašču najbrojnije su biljke submediteranskog i pontskoggeoelementa: Seratula tinctoria, Teucrium chamaedrys, Carex humillis,Peucedanum cervaria i P. oreoselinum, Carex humillis, Geranium sanguineum,Mercurialis ovata, Galium lucidum, Trifolium rubens i dr. Dominantna tla surendzina i kalkokambisol.

Na strmim južnim padinama litotamnijskih vapnenaca ispod crkve Marijegorske nalazi se šuma hrasta medunca i crnog jasena (Orno-Quercetumpubescentis Klika 1938). Sastojine hrasta medunca su ostatak termofitnetercijarne vegetacije koji se nakon oledbe i prodora srednjo-eropskih mezofitnihvrsta zadržao na ekstremno suhim staništima kontinentalnog područja tog dijelaEurope. Na otvorenijim mjestima nalazi se naš endem kalnička šašika. Ispodstijena na sjevernoj strani u Zazidju obilna je tisa.

Ekološko – gospodarski tip II-E-30 je šuma crne johe i s lelujavim šašem(Carici brisoides – Alnetum glutinosae Horvat). Nalazimo ju obično u potočnimudolinama. Dominira crna joha (Alnus glutinosa), a pridruženi su: poljski jasen,obični grab, brijest i poljski javor. U grmlju su Rubus caesius i Rubus fruticosus.U sloju prizemnog rašća se ističe lelujavi šaš (Carex brizoides) a od ostalihbiljaka su više zastupljene: Carex remota i C. pendula, Thelypterislimbosperma, Humulus lupulus, Circea lutetiana, Solana dulcamara, Galeopsistetrahit, Aegopodium podagraria, Urtica dioica, Glechoma hederacea i druge.Tla su lokalno uvjetovana hidromorfna, koja pripadaju tipu eugleja (epiglej,amfiglej), te koluvijalno tlo oglejeno i mjestimice pseudoglej obronačni.

Travnjačke zajedniceOsim šumskih, utvrđene su unutar zona slijedeće travnjačke zajednice:

livade vlasulje i rosulje (Festuco-Agrostietum), livade šaša i lisičjeg repa(Caricetosum tricostata-Vulpinae), pašnjaci djeteline jagodaste i rosulje(Festuco_Agrostietetum stolniferae), livade dugoklasnog trpuca i uspravnogovsika s običnom zobicom (Bromo-Cynosuretum trisetetosum flavescentis) i dr.

To su nesuvisle manje površine smještene pretežno u sjeveroistočnomdijelu krajobraza. Nekada su te livade seljaci kosili i održavali. Danas su topretežno degradirane livade i pašnjaci koje sve više osvaja šumska vegetacija.

KULTURNE VRIJEDNOSTIEuropska načela vrednovanja i zaštite kulturnog naslijeđa temelje se na

spoznaji kako je arhitektonski spomenik bilo koje vrste i značenja nedjeljivopovezan s neposrednim okolišem, a samim tim i širim regionalnim prostorom ikrajolikom. Europska konvencija o krajoliku, Firenca, 2002. godine, uvodipojam kulturnog krajolika kojime je potaknut cjelovit pristup kulturnog iprostornog nasljeđa. Pod prostornim nasljeđem naslijeđem podrazumijevamo„topografski definirana područja u kojima je osobito izražen kvalitetan suživotkulturnog nasljeđa i prirodnih osobitosti sredine, odnosno kao cjelina jeiznimnih povijesnih, arheoloških, umjetničkih, kulturnih, znanstvenih, socijalnihi tehničkih vrijednosti“. Kulturno i prirodno nasljeđe predstavlja skladnu cjelinu,čiji su elementi nedjeljivi. U takvom ozračju ocijenjen je krajolik Općine Loboru studiji „Konzervatorska podloga za prostorni plan uređenja“.

U studiji Ministarstva kulture, Uprave za zaštitu kulturne baštine,Konzervatorskog odjela u Zagrebu prepoznate su kulturne i povijesnevrijednosti općine Lobor. Na području Općine Lobor do sada je bilo u statusuzaštite 9 spomenika kulture upisano u Registar spomenika kulture, preventivnozaštićenih i evidentiranih kulturno povijesnih vrijednosti.

Registrirani spomenici kulture R:- crkva svete Marije Gorske- dvorac Keglević u Loboru

Preventivno zaštićeni spomenici kulture P:- sakralne građevine

1. župna crkva svete Ane2. kapela sv. Antuna3. pil sv. Antuna Padovanskog u Loboru4. kapela sv. Petra u Petrovoj Gori

- stambene zgrade5. kurija župnog dvora

- stari gradovi6. stari grad Lobor7. Oštrc grad (na području grada Zlatar)

- arheološki lokaliteti8. crkva Marije Gorske9. Loborgrad10. Pusti grad

Evidentiran je još razmjerno znatan broj kulturno – povijesnih vrijednosti,a od kojih je nekoliko u postupku za upis u Registar kulturnih dobara (PR).Ukupan broj kulturno – povijesnih vrijednosti na području općine sada broji 64(građevinu, cjelinu, lokalitet ili predjel).

Najnoviji arheološki nalaz krstionice iz 5. st. i crkve iz franačkograzdoblja 9. st. na području Majke Božje Gorske pomiču početke kontinuiranognaseljavanja područja Lobora.

ZNANSTVENE SPOZNAJEKako zaštiti šumske ekosustave? O tom problemu zasjeda i Forum za šumeUjedinjenih naroda. Svjetski XXII IUFRO kongres »Šuma u ravnoteži – vezatradicije i tehnologije« pripremio je jedinstven forum za prezentaciju rezultatazbirnih globalnih istraživanja o šumama i drveću. Održivo upravljanje šumama ivodama, nameće se kao jedan od ključnih čimbenika ne samo u kontekstu zaštiteokoliša već i u kontekstu ekonomskog i socijalnog razvoja ljudskog društva.»Integralni pristup kako postići višenamjensku svrhu: Intenzivno gospodarenje,ekstenzivno gospodarenje ili konzervacija « bila je tema XXII IUFRO šumarskogkongresa u Australiji. Kongres je ukazao na široki spektar pitanja u kojima biistraživanje značajno pomoglo boljem razumijevanju dinamike šumskih ekosustava,za njihov odnos prema stalno mijenjajućim ljudskim potrebama i globalnomrazvoju, kao što su porast ljudske populacije, migracije, urbanizacija, tehnološkepromjene i klimatske promjene.

Na relativno malom prostoru koncentrirano je prisustvo organiziranja ioblikovanja životnog prostora kroz sva povijesna razdoblja, od predpovijesti, antike,ranog srednjeg vijeka, baroka, pa do suvremene povijesti. Očuvao se kontinuitetorganiziranog života, a svako je povijesno razdoblje ostavilo traga u oblikovanjuprostora.

Posteri koji se nalaze uz Poučnu stazu Lobor kompleksne su i sažete preslikebioraznolikosti, povijesti, gospodarstva, kulture, običaja u prostoru i vremenu,

MODEL ZAŠTITERazumijevanje za dinamiku ekosustava i za njihov odnos prema stalno

mijenjajućim ljudskim potrebama i globalnom razvoju, kao što su porast ljudskepopulacije, migracije, urbanizacija, tehnološke promjene i klimatske promjenepremalo je unatoč dosadašnjem znanstvenom napretku. Zbog toga su neophodnaveća ulaganja u istraživanja, integralnu njegu i zaštitu okoliša radi društveno-gospodarskog razvoja, potrajnog gospodarenja šumama i vodama kao prirodnogzaštitnog sustava za sadašnje i buduće generacije. Spoznaja očuvanja prirodnih,krajobraznih i kulturno – povijesnih vrijednosti polazi od pretpostavkeintegralne i aktivne zaštite. Prirodne, krajobrazne i graditeljske vrijednostimeđusobno se isprepleću, često i međusobno uvjetuju. Rijetka su područja kojana relativno malom prostoru imaju mozaik gotovo svih temeljnih biljnihzajednica sjeverozapadne Hrvatske.

Proglašenjem Značajnog krajobraza Lobor uspostavila bi se cjelovita zaštitaprirodnih vrijednosti kroz istraživanja, sustavno vrednovanje i njegovanje prostorasukladno Zakonu o zaštiti prirode (Narodne novine br. 70/05).

Poučna staza Lobor model je kako se preslikavanjem bioraznolikosti,kulture, povijesti i običaja u prostoru i vremenu može njegovati prirodnastruktura i biološka raznolikost krajobraza.

Istraživanjima i edukacijom kroz EKO stazu i Stazu Crnog TomeLoborskog proširivati spoznaje o kompleksnosti šumskih ekosustava koje ćeslužiti promicanju odgoja i obrazovanja o zaštiti prirode.

Značajni krajobraz Lobor ima sve uvjete za upis u Europsku ekološkumrežu. Sustav međusobno povezanih ili prostorno bliskih ekološki značajnihpodručja, koja uravnoteženom biogeografskom raspoređenošću značajnopridonose očuvanju prirodne ravnoteže i biološke raznolikosti, čini ekološkumrežu.

LITERATURABezak, K., Cestar D., Hren V., Kovačević Z., Martinović J., Pelcer Z., 1989.:

Uputstvo za izradu karte ekološko-gospodarskih tipova brdskog inizinskog područja (II) SR Hrvatske, Radovi br. 79: - 119 str., Zagreb

Bezak, K., i dr. 2003: Poučna staza Lobor. Projekt, LoborCestar D., Hren V., Kovačević Z., Martinović J., Pelcer Z., 1982.: Ekološko-

gospodarski tipovi šuma Hrvatskog Zagorja, Radovi br. 48: - 105 str.,Zagreb

Dumbović Bilušić, B., Zelić Milošević, D., Vekić, A., 2004: OPĆINA LOBORKonzervatorska podloga za Prostorni plan uređenja (Radni materijal).Uprava za zaštitu kulturne baštine, - str., Zagreb