Znakovi vremena

152

UZ OBJAVLJIVANJE KNJIGE O NA ELIMA ISLAMSKE VJEREAUTORA RE IDA HAFIZOVI A, BEMUST, ZENICA, 1996.

profesore i studente Fakulteta Islamskih nauka i Filozofskog fakulteta u

povijesti, teolozi i filozofi vodili neprekinuti i produktivni dijalog kroz cijelu ljudsku povijest.

intelektualnu pojavu unutar suvremeneg bosansko- -

Ibrahima, Hrama jeruzalemskoga, Helade, Rima (-

b) preko

2.od zapadne alkemije, preko

sto u knjizi spominje) nastojati pokazati njihovo makar i virtualno transcendentno

povijesnog iskustva sasvim ozbiljno progovara o transcendentnom porijeklu

153

- kullu veledin juledu ala fitreti-l-bitnu razliku izmedju pojmova religija i vjeislamske vjere).

vokaciji komparativni duh. Naravno, tome su u mnogome doprinijeli prvi

prvim susretima razmijenjene su ideje o fundamentalnim aspektima islamske i

inallahe meana) ali i poentirane doktrinarne razlike. To je, zacijelo, i odredilo

temeljnim dogmatima unutar povijesti muslimanskog -

odnosno traktatima De Deo uno et trino, De Deo creante et elevante, de Deo -filozofsko pojmovlje

koje Hafiz

soteriologija, eshatologija, emanatio, Causa prima, Causa materialis, pozitivna

alazi parnjake ili

-Dionisija Areopagite (De divinis nominibus - pomenutom Dionisijevom djelu jako naimenima i atributima) , Gazalija bez Petra Abelarda, Abduhua ili Ikbala bez Anri de Lubaka i Karla Bartha, Nasra i Arkuna bez R. Kaspera i H. Kunga itd.

Zaustavit -

naravno korespondira i zahtjevima musli -fundamentalni izvori a potom i ostvareno povijesno iksutvo svijeta- izvanredan

Znakovi vremena

154

jerava njihove teorije. Njegova zasluga nije toliko u njihovome izlaganju koliko u

da su recimo

zimam sebi za pravo da umjesto jer o tome u svojim tekstovima on tako govori)

da su pomenuta dvojica muslimanskih teologa i filozofa usvajanjem

posredovanja idejom islamskog monoteizma, trajno doprinijeli sveukupnoj strukturi islamske misli.

radu. On

a spravom insistira na distinkciji dvaju fundamentalnih aspekata tradicije: egzoterijskome i ezoterijskome. Naravno ovi pojmovi se najdirektnije naslanjaju na njegovo onto-

4.

govori o nadnaravnom i naravnom odnosno kako se ono nadnaravno

pitanje ontologije i teologije odnosno posebne discipline unutar teologije tj.

epikurejskoga, demokritova atomizma, preko krutog determinizma kaderija do

horizontali i pri tome ostaje vjeran zahtjevima islamske vjerske tradicije. Samo

155

ta dva prividno razdvojena pola.

bitka, Heidegger bi rekao da on to jeste izvan svake sumnje, odnosno da je jezik sama osoba, kako

kraja njegov duh. Radi se zapravo o nekim (moram priznati ipak rijetkim) neselektivno preuzetim kategorijama koje ne korespondiraju njegovome habitusu

i teologa, obrazovati u nekim dimenzijama

konkertnoga bosansko-egzistencijaln