zkvh

.org.r

s

Škola animatora 2007/S Zupa SV- Lovre - SONTA

Riječ urednika / Meditacija

33

3 3 / / 2 2

0 00 0

8 8� �

Pjevaj: Aleluja!Proslava Uskrsa usko je vezana uz Korizmu. Što smoviše ustrajali u korizmenim vježbanjima, pripravljajući se

za proslavu Gospodinova uskrsnuća, tim više Uskrsdoživljavamo svojim. Radost ovog najvećeg kršćanskog blagdana u namabiva toliko većom, koliko smo se istinski pripravili da ju primimo.Tu radost još kao dijete osobito sam doživljavao po divnim nam uskrsnimpjesmama. Konačno se ponovno pjeva: Aleluja! Taj poklik za mene je tadajednostavno značio radost. Nešto se veliko dogodilo i zbog toga smo sviradosni i sretni: Gospodin je uskrsnuo! Mada su sve uskrsne pjesme vrlopoletne i lijepe, još od toga vremena jedna mi je posebno prirasla srcu. To jepjesma “Pjevaj hvale, Magdaleno”! Ona mi nekako najbolje izražava radostte priproste žene, kojoj je Gospodin oproštenjem darovao potpuno noviživot. I evo je sada gdje traži svoga Gospodina, jer bez njega njezin životnema smisla. Emocionalni naboj evanđeoske scene Magdaleninog susretas Uskrslim kao da je u potpunosti pretočen u melodiju ove uskrsne pjesme.Melodija strofe je lepršava i poletna, ali u sebi još kao da sadrži određenudozu tuge koju Magdalena nosi u srcu, dok još traži Isusa. Tek finalnikrešendo koji najavljuje refren razbija svu tugu i kao da u njemu gledamotrenutak susreta u kojem se Uskrsli Isus daje prepoznati. Tada se polaganoraspršuje sva tuga u Marijinu srcu i zapljuskuje ju svjetlost uskrsne radosti.Svečani početak refrena zrcali tu promjenu raspoloženja u Marijinu srcu,koje baš kao i refren raste i buja prelazeći u fortissimo za kojeg gotovoponestaje zraka da se do kraja ispjeva. Baš kao što pluća izgledajupremalena za prihvatiti toliki zrak potreban za ispjevati refren pjesme, takonam se i srce može učiniti premalenim da u njega stane sva radost koju jeprva imala prilike iskusiti Marija Magdalena.Uvjeren sam da se svatko od nas najbolje moguće spremio za proslavuUskrsa i doživljaj susreta poput Marije Magdalene. Osluhnimo samo kakotaj isti Uskrsli danas izgovara ime svakoga od nas, onako jedinstveno, da gau njegovom glasu možemo prepoznati. Da, on zove i tebe i mene! Tu je,očima vjere daje se pronaći i prepoznati, a za uzvrat nam daruje radost usrcu kakvu jedino on može dati. Nema radosti u ovom životu ravne onojkoju daje Uskrsli Isus. Nema one tuge koju ta radost ne može raspršiti, nitione ljudske tame koju ona ne bi mogla rasvijetliti. Dopustimo da nas zahvatito sveto raspoloženje, koje ne dolazi od nas, nego od Uskrsloga. PoputMarije Magdalene nemojmo se dugo zadržavati sami s Uskrslim, ali zatoneka nam ne promakne susret s njime u vjeri. Plod toga susreta hitroponesimo i drugima, baš kao i Magdalena.Mnogima od nas taj isti Uskrsli po svetoj ispovijedi darovao je novi život idao nam iskusiti da bez njega naši životi, bez obzira koliko ispunjeni bili,gube konačni smisao. Neka ta spoznaja u nama bude poput onog krešenda izspomenute uskrsne pjesme. Ne dopustimo da ona nestane, da utihne.Hranimo tu svoju dragocjenuspoznaju plodovima kojima nam jeurodilo korizmeno vježbanje. Onošto smo u korizmi tražili uodricanjima, sada proslavom Uskrsatražimo u svjesnom biranjupreporođenog života. Birajmo život usvemu u svojim mislima, riječima,djelima. Neka život buja iz našegavladanja, i to novi život, kojim nas jepo vjeri ponovno obdario UskrsliGospodin. Neka iz naših života – ovoneka bude čestitkom – svi oko nasčitaju jasno: Isus je uskrsnuo, pjevaj:Aleluja!

Vaš urednik

Kušnja u Emausu

Nakon toga ukazao seu drugome obličju dvojici od njihna putu dok su išli u selo. (Mk 16, 12)

Dok bijaše s njima za stolom,uze kruh,izreče blagoslov,razlomi te im davaše.Uto im se otvore očite ga prepoznaše. (Lk 24,30-31)

Kušnja u Emausu! Je li to moguće?Cijenjeni prijatelju, sigurno se i ti pitaškako je to moguće da Isusa nisu prepoz-nali, a bili su s njim tri godine. Ne samo daje to moguće, nego je bilo i potrebno, aevo zašto: Isus je tri godine ustvari otkri-vao Boga, govorio o Bogu ali i o sebi kaoBogu.

Sva čudesa koja je činio bila su plodsamo jedne njegove riječi: iziđi – Lazaru;tebi zapovijedam – djevojčici; ili progledaj,otvori se, hodaj…

Želio je da dok ljudi gledaju i slušajuIsusa čovjeka, prepoznaju Boga i to nadjelu. Zato je rekao: Otac moj stalno radi,zato i ja radim (usp. Iv 5,17). A što se tičesamog čina uskrsnuća, to nitko nije vidio.Nakon uskrsnuća Isus se pokazao mnogi-ma ali njegovo je tijelo postalo drukčije.Uskrslo tijelo je potpuno ispunjeno sla-vom, zauvijek preobraženo i potpuno jenebesko. Za njega više ne važe zemaljskifizički zakoni, on može i kroz zatvorenavrata i svatko, komu on to dopusti, možega vidjeti i prepoznati na drugačiji način.Marija po glasu, kako ju je samo on zvao,Toma je htio staviti prst na mjesto rana dabi se uvjerio, međutim za vidjetiUskrsloga potrebne su oči duše, oči vjere.

Prijatelju, Bog je svakome od nasodredio način kako ga možemo uvijekprepoznati: u lomljenju kruha. Da, on jestBožanski kruh za život tvoje duše, ali kadsi ga prepoznao i blagovao i ti moraš istočiniti: sebe kao kruh Božje dobrote drugi-ma dijeliti.

Prijatelju, budi na to uvijek iznovaspreman i radosno kroči stazom života.

Piše: mr. Mirko Štefković Piše: Željko Augustinov

zkvh

.org.r

s

Uskrs – 2008. Uredila: Katarina Čeliković

44

��33

// 22

0000

88

Kršćanska braćo i sestre!

Otajstvo uskrsnuća možemo is-pravno razumjeti samo ako ga dove-demo u vezu sa smrću Isusa Krista

koja mu je prethodila. Smrt i uskrsnuće, umiranje i ustajanjeod mrtvih veoma su usko povezani.

Najveličanstvenija vijest Uskrsa oduševljeni je uzvikučenika: Isus je uistinu uskrsnuo! Ta vijest nadmašuje sve iostaje aktualna sve do kraja svijeta.

Uskrs je Božje obećanje: ništa te toliko ne može ugrozi-ti da ti onemogući traženje života, pa čak ni sama smrt! Sigur-no je da čovjek jednom mora umrijeti, ali čak ni to ne moraubiti njegovu volju za životom. Ma koliko grobova na svijetubilo, zadnju riječ nema smrt, nego život! Grob je prazan izato je opravdano pitanje: što tražite živoga među mrtvima?

Bog nas je pozvao na život. Život, uskrsni život, počinjeondje gdje je u meni riječ "Želim živjeti!" jača od one "Takomi ide loše u životu!". Uskrsni život počinje onda kad svijet iljude počinjem promatrati Božjim očima, umjesto da stalnomrmljam. Uskrsni život započinje ondje gdje se učim malomilosrdnije postavljati prema svojim ograničenjima i hirovi-ma, pa tako i prema onima kod drugih ljudi. Život, uskrsniživot, započinje ondje gdje krećem u potragu za onim silamai sposobnostima koje doduše u meni drijemaju, ali još nisumogle izaći na svjetlo. Na jednoj uskrsnoj čestitci stoji ovamisao: "Imaš više mogućnosti no što slutiš, a da ne spomi-njemo mogućnosti koje Bog ima s tobom." Ukratko, uskrsniživot započinjem kad se odlučim da će moja čežnja za živo-tom i životna radost imati više prostora i veću težinu negoiskustva koja me čine potištenim.

Kako izgledaju naša uskrsna iskustva? Svake godineslavimo Uskrs. Nekako je sve postalo lijepim kršćanskim obi-čajem. Koga to doista onako životno pogađa? Uskrsno evan-đelje bi nas zato htjelo prodrmati. Svetkovina Uskrsa je slav-lje koje bi meni osobno htjelo nešto reći. To vidimo iz togašto Isus Mariju oslovljava po imenu. Oslovljavanje po imenupodsjeća nas na naše krštenje. Po njemu smo postali Božjisinovi i kćeri, ljudi budućega svijeta, svijeta u kome višeneće biti smrti, svijeta u kojem ćemo živjeti zauvijek sretni.Na taj osobni Božji dar nama, svakom pojedinačno, želi naspodsjetiti svetkovina Uskrsa. To bi nas trebalo životno dirnuti.

Druga bitna poruka svetkovine Uskrsa pokazuje se uMarijinu obraćanju Isusu. Kroz promjenu perspektive onaprepoznaje da je taj Uskrsli identičan s onim Umrlim. Takvapromjena perspektive čuva naš život od toga da određenapodručja, kao što je smrt, izbacimo i zanemarimo pa takoskliznemo u površnost. Pobjedom nad smrću Isus je, upravoza ljude koji prolaze tamne trenutke svojega života, postaosuputnikom, prijateljem koji prolazi s njima zajedno i visinei doline. Uskrs bi nas dakle htio pozvati na uskrsno prijatelj-stvo s Kristom, na prijateljstvo koje si ne možemo zaslužiti,nego nam se ono daruje. Isus nam se uskrsnućem darujekao suputnik kroz život, kao što je bio suputnikom onim uče-nicima na putu u Emaus.

Marija je u susretu s Isusom prepoznala kako ju jeUskrsli bogato obdario. Radovala se tomu te iz te radostikliče: Vidjela sam Gospodina! Takvu uskrsnu radost želimsvima vama!

Ovim mislima želim svima sretan Uskrs i obilje blago-slova od Uskrslog Spasitelja!

+ Ivan, biskup

Uskrsna poruka dr. Ivana Pénzesa, subotičkog biskupa

Uskrs je pobjeda života zauvijek

Krist uskrsnuli bio nam izvorom mira, blagoslova i razumijevanja među svim ljudima dobre volje!

Sretan Uskrs svim čitateljima, suradnicima i podupirateljima želi Uredništvo Zvonika

Uskrs! Krist je uskrsnuo. To je uistinu tako. Raduj se, jer život opet ima smisla. Nama nije suđeno da završimo u nekoj crnoj rupi.

Uskrs! Ti si s milijunima drugih ljudi na putu u sjajnu budućnost koja se zove nebo.

Uskrs! Dođi, pođimo zajedno na sunce.

Zar ne osjećaš proljeće u svome srcu?Sada je vrijeme obnavljanja, nove nade u nasmrt umornu svijetu.

Vjerujem u uskrsnuće jer vjerujem u ljubav, jer ne mogu prihvatiti besmisleno bivstvovanje.

Uskrs! Pođimo zajedno u radost.

Phil Bosmans

Uskrsno jutro

Bi je lo raspeloS bijelog je križaIsus raskriliobijele probodene rukenad procvalim granama voćaka,nad rumenim cvijećem proljetnimi nad nama, koji Gakorak po korak slijedimo.

Isusova bjelina osvaja poglede,svatko šuti;svatko bi htio rećikako Isusova bjelinanapunja mlade radosne dušenovom ljepotom,novom ljubavi.

Uskrs – 2008.

55

3 3 / / 2 2

0 00 0

8 8� �

Rajsko blagoNa Uskrs je sve drugače neg

drugi dana – pripovida baka-Ana prau-nučadima. Al baš sve uskrsne! Zerde-lije i ranje šljive procvatu. Zelenkade iljubičice zamerišu po bašči i po gro-blju. Kad sam ja bila mala ni se zeleni-la travica po sokaku. Da se i pojavikaka travka oma je popasu selckekrave što idu u čorde i svinji isprid svi-njara. Na Veliki petak kad dojdemo izcrkve sa čitanja Muke tražimo mladuditeljinu, peršin i list od 'noga korovašto ima žuti cvit pa potli bude ko formepupušak. Ko lampoš. Sotima travama ulukovine našara mater jajca za Uskrs.

U subotu se kuva šunka, čisti bililuk... Ren. Već kasno uveče mater spri-ma košaricu za ujtru za svetenje. Bilismo gladni i željni svega. Cile korizmese nikaka mesa nije jilo. Imala samosam godina. A mene je to kuvanješunke tako merisalo da se nisam tila niit sigrat na sokak. Malo, malo pa pri-dem loncu pa pomerišem tu finu vrućuparu. Već je i mater primetila da samsvaki čas kod špojera.

– Anka, šta ti tu stalno radiš okotoga lonca? Grijota je mislit na meso kase još ne smije jist. Daće Bog dragi,osvaniće Uskrs pa ćeš onda probat. Ta,ni probat! Neg se najist!

Al, ko da mi je napast tentala. Pasve mislim kako bi bilo lipo kruvaumočit u tu čorbu od šunke. Cilo vri-me dok se šunka kuvala ja sam se vrto-šila oko lonca. Ko mačka oko mišjejame. Na veliki muka sam bila. Pridkraj kuvanja je viknila oca sa dvora:

– Ej, de donesi 'ne dvi kobasice satavana što sam sprimila!

Eto ima i kobasica, študiram ja.Morala je mater uvik malo sakrit odočiju da imamo za Uskrs ko i drugisvit. Jel očiju je bilo priviše a kobasicaprimalo. Metnila mater kobasice nuzšunku da se i one skuvu. Ja bliže špo-jeru, njušim pa pomislim da ništa lipšena svitu ne meriše. Da mi je samo maloda probam. O' toga ništa nije moglo bitjel je mater jako pazila da kogod neproba. Bijo bi to veliki gri! Ka' sešunka i kobasica skuvala, mater jeizvadila iz lonca i odnela u vojat da seladi i ocidi do kvečeri kad se pojdesprimat košarica za svetenje.

Doduše, u te čorbe di se kuvalo,mater je metnila mlada peršina, lukabila, luka crna, paprike sa vinca i sitnecrvene paprike i malo sose iz boce ikompira. Onda je utrzala sitni tvrdivaljuščića. Bilo je to jako fino. Al odšunke ni traga!

Pridveče je mater sa majkom ošlana groblje. Otac i stari su bili natrag udvoru. I baća i nena se nikuda izgubilia Iva se ošo ćutkat nuz šlajc. Dršćalasam o' stra kad sam latila za bravu navratma od vojata. Šunka je stojalana'stalu na po vojata. Nuž nju kobasi-ce i kuvana jajca bila ko snig. U stravuda mi kogod ne pribuši, začas samuštinila komatić šunke i biž napolje izvojata. U ruke mi je bijo komatić šunkeko moj dlan. Još se pušijo. Ku' ću, štaću prija? Sitim se da je na zid u pušni-ce naslonito veliko korice u kojemu separu svinji kad se zakolju. Pomislim,da mi Bog, ispod korica neće vidit!Zavučem se ispod korica i u slast pojimtaj fini komat šunke. Još se sićam da jemeso sve dršćalo i lipilo se za prste odsladosti. Toliko mi je pasovalo da samprste tako olizala da se nisu morali niprat.

Uveče je mater latila košaricu odpruta i srvijancki izveziti i ispulanitarak i unišla u vojat. Ko iza sna čulasam njezin glas:

– Anka, nevolja ti 'voga svita spo-pala! Jesi ti dirala šunku?

Zamucala sam se, a mater je rekla:– Ta vidim ti po nosu da si ti bila

taj majstor!Počela sam drečat. Mater je znala

da sam ja taj lopov.– Da znaš samo da će ti se ta kost

od šunke pripričit na vrati od raja!Mater mi više nije grdila. Ni

ćušku nisam dobila. Ošla sam spavat alnisam mogla. Dugo u noć mi se u gla-ve rojilo kako neću moć unit u raj,kako će mi dragi Bog kaznit, pa kakomi možda ujtru ni zec neće u gnjizduništa metnit... Ne znam kad sam pri-stala jodat.

Probudijo mi je ujtru materin glas.– Ankice! Ajde, curo, digni se!

Uskrs je! Eno ti zec ništa dono u gnji-zde! A triba i nenu dočekat. Samo štoni tu. Sa svetenja.

Umila sam se i izašla na dovratak.Na pragu su već bili svi ukućani. Maj-ka i stari, dada i mama, baća i Iva. U tajse tren otvoru vraca sa sokaka i unidenena u dvor. Bila je uredita u posve-čano ruvo i sa lipo ureditom košari-com sa svetenja.

– Faljenisus, čestiti vam Uskrs bijo!– Uvik Isus! Živa i zdrava bila! Šta

nosiš?– Rajsko Blago! Nena je tako triput čestitala a

mater je triput pitala šta nosi. Nena jesvatriput odgovorila: Rajsko Blago!Onda nas je mater sve posvetila sa sve-tom vodom sa svetenja i sili smo za'stalda probamo Rajsko Blago.

Ruža Silađev

U sjaju jutarnjeg suncablješte te drage ruke,kao da su obujmilesvežanj bisernog klasja,a ne nas djecu, koja ništa nemaju,ništa drugo ne znajuosim nježno ljubiti.

Tišina razvila koprenusjenastim stazama vrta.Svatko šutii svatko razmišlja:kako je lijepo biti ispod križas kojeg je Isus raskriliosvoje bijeleprobodene ruke.

Aleksa Kokić

zkvh

.org.r

s

Nedaleko od granice s Hrvatskom, jer se tek nekolikokilometara preko Dunava nalaze Vukovar i Borovo, u jugo-zapadnoj Bačkoj u Vojvodini nalazi se selo Plavna sa samotisuću i četiri stotine stanovnika. U njoj se nalazi i jedna odmanjih župa Subotičke biskupije, osobito kad se u obziruzme broj vjernika (~ 800). Riječ je o crkvi i župi Sv. Jakovakoja pripada bačkom arhiprezbiteratu i bačkom dekanatu.Nakon odlaska dugogodišnjega župnika vlč. StjepanaBošnjaka, ova je mala župna zajednica ostala bez svećenikate je jedno vrijeme župu opsluživao vlč. František Gašpa-rovsky iz Bačke Palanke, a već godinu i pol dana čini to

bački župnik vlč. Josip Štefković.Po riječima mještana i župljana, uPlavni je prije bilo i preko tri tisućestanovnika, no, prilike koje su uslije-dile, počevši od Domovinskoga rata uHrvatskoj pa sve do sve većega iselja-vanja mlađih ljudi, ponajviše iz eko-nomskih razloga, mještani ovoga selaosuđeni su na neki način na izumira-nje te su s razlogom zabrinuti za nje-

govu budućnost i opstojnost. Prema nekim podacima koji semogu naći i na internetu, u Plavni je primjerice 1961. godineživjelo 2.662 stanovnika, a po popisu iz 1991. godine taj jebroj smanjen na 1.538, dok je 2002. u ovom mjestu živjelo1.392 stanovnika. Jedan pak podatak svjedoči da su od 527kućanstava u selu 264 staračka, a u posljednjih petnaestakgodina značajno se promijenila nacionalna i socijalna struk-tura stanovništva. Osim katoličke crkve, u Plavni se takođernalazi i pravoslavna crkva koja je za potrebe pravoslavnihvjernika napravljena u, za tu namjenu adaptiranoj, stambe-noj kući.

Pri ulasku u samu Plavnu nisam se mogla oteti dojmuda su, premda je osvanuo lijep i sunčan dan za sam početakožujka, ulice u ovom selu prazne. Malo veći znak "života"bila je nekolicina ljudi okupljena kod omanje tržnice ili tra-dicionalno zvanoga "buvljaka", a potom i vjernici koji su pri-

stizali na misno slavlje, a kojih je po riječima župnika JosipaŠtefkovića i svjedočenju katehistice Karoline Orčić ovenedjelje bilo više no obično. No, kad su nam kasnije o svo-jim poteškoćama posvjedočili i sami vjernici župe koju smokao Uredništvo Zvonika posjetili te nedjelje kako bismo sla-veći zajedno svetu misu mogli rasti u zajedništvu te kakobismo im prezentirali naš List, postalo mi je jasno zašto suulice u ovom lijepom selu nadomak drevnoga Bača puste.

SVJEDOČENJE VJERNIKA: Po riječima gospođeMarije Sotinac, inače zadužene za župni zbor, broj stanov-nika se iz godine u godinu sve više smanjuje, a razlog tomusu iseljavanja što u susjednu Hrvatsku što u inozemstvo. I izvlastitoga iskustva svjedoči kako joj je sin s obitelji emigri-rao u susjednu Hrvatsku, tj. u Ðakovo, gdje se bavi vlastitimobrtom, a kćer u Omiš, također u Hrvatskoj. GospođaMarija nakon smrti supruga živi kao umirovljenica od pri-hoda kojega dobiva od obrade zemlje koju je izdala podarendu. Sjećajući se prijašnjih vremena, pa i toga da je u ovojžupi od svoje desete godine, a u pjevačkom zboru šezdeset i

dvije godine, spominje i nekadašnjeg voditelja zbora LajčuCrnkovića koji je došavši iz Subotice, 40-ih godina djelovaou njihovoj župi. Za njegovo vrijeme u zboru je bilo četrdeseti pet članova, za razliku od sadašnja tri člana, odnosno našesugovornice i još dvije žene koje s njom skupa redovito pje-vaju na svetim misama. Osim angažmana u crkvenomzboru, Marija je u župnom Pastoralnom vijeću bila u dvamandata (osam godina), potom jedno vrijeme budući da jebila jedina žena u PV-u nije bila aktivna, da bi se po dolaskuvlč. Štefkovića ponovno uključila u njegov rad. Ona takođerističe kako joj je drago da se može uključiti u različite akcije

Reportaža Piše: Željka Zelić

66

��33

// 22

0000

88 Katehistica župe Karolina Orčić, koja je nakon završetka Teološko-katehetskoga instituta (TKI) u Subotici, prije tri godine došla živjeti iraditi na župi u Plavni, ističe kako joj rad s djecom, kako na župi tako iu školi, pričinjava veliko zadovoljstvo. Osim katehizacije, Karolina jezadužena i za čišćenje crkve te sve druge poslove vezane uz župni domi crkvu. Često puta župni vjeronauk s djecom, na obostrano zadovolj-stvo drži u prirodi, jer su joj djeca uvijek voljna pokazati nešto novo iispričati joj svoja iskustva. Ističe kako nema ljepšega osjećaja od onogakada vidi da su djeca tužna jer iz nekoga razloga neće moći održati satvjeronauka. Suradnja s roditeljima, s kojima sastanke održava župnik, jedobra, ističe Karolina te nadodaje kako je dobro da roditelji redovitošalju svoju djecu na vjeronauk. Odnos s nastavnicima u školi ocjenjujepozitivnim, a kao jedine mane života u Plavni ističe nedostatak mjestaza izlazak, kulturnih događanja i sve manju brojnost mladih ljudi.

Plavna: Župa Sv. JakovaUnatoč malombroju vjernika,

zajedništvo u okrilju Crkve

ih povezuje!

u župi, bilo da je riječ o pečenju kolača ili nekim drugimposlovima, jer im je uvijek drago kada nekoga mogu ugosti-ti. Isto iskustvo dijeli i Marija Klinovski, koja je također umirovini a živi s unukom Milanom koji obrađuje njenu zem-lju. Majka je dvoje djece, sina koji živi i radi u Salzburgu ikćerke koja živi u Baču. Nadovezujući se na priču gospođeSotinac, Marija govori: Nema nas, malo nas je, ali što nasima složni smo. Obje sugovornice ističu kako su prije zablagdan Cvjetnice imali običaj pjevati Muku, no, taj je običajprestao prije desetak godina. Unatoč tomu, ističu kako naVeliki petak pjevaju pjesmu koju ih je naučio još nekadašnjiorguljaš Crnković "Kada su Isusa sa križa skinili". Trećisugovornik, Marinko Sarić koji živi u Plavni sa suprugoms kojom redovito dolazi na svete mise, dok mu kćer živi uNjemačkoj, također svjedoči o tomu kako je za razliku odprije, kada je u Plavni bilo blizu osamdeset posto Hrvata,danas taj broj smanjen, budući da je ekonomska situacijateža. Nerado se sjeća kirbajske subote 1995. godine kada muje na kuću bilo bačeno pet eksplozivnih naprava. No, još jetada govorio da ne želi ići nikamo. Rođen sam ovdje, moji sukorijeni tu, riječi su koje je tada izgovorio i na kojima jeostao do današnjega dana.

"MLADOST" SVJEDOČI: Kako god, razvidno je da jekao i u još nekim župama naše Biskupije, jedan od većih pro-blema (zbog nedostatka svećenika na našim prostorima) inedostatak stalnoga župnika u ovoj župi, koji bi bio povezni-ca među vjernicima. Sigurno je da bački župnik Josip činisve što je u njegovoj moći da se ta slika popravi, no, svi osta-li problemi kao što je mali broj vjernika, i dalje ostaju. Trojesugovornika složilo se da je suradnja sa župnikom iznimnodobra, ali da je jedan od najvećih izazova, ali i problemaovdašnjeg stanovništva, sve veća brojnost starijih ljudi uodnosu na mlađe generacije. Unatoč tomu, lijepa šokačkaikavica uspjela je odoljeti zubu vremena te smo ju mogli čutii u razgovoru s dvije Marije i Marinkom. A o "mladosti" ovežupne zajednice su nam posvjedočile sestre blizankeAntonija i Marina Bartulov i Nađa Andrić koje skupapohađaju IV. razred osnovne škole u Plavni. Osim vjeronau-ka, kojega njih devetero iz IV. razreda ima na župi ponedjelj-kom te u školi utorkom, kada na župi imaju i probu pjevanja,zatim rođendana koje proslavljaju sa svojim prijateljima izškole, ove tri djevojčice pohađaju i folklor, što je također jošjedna prigoda za druženjem. Kako kažu, još uvijek nisu raz-mišljale o tomu što bi voljele biti kada završe osnovnu školu.Po njihovim riječima, za one malo starije od njih mjesta zaizlaske u Plavni nema te željni zabave moraju odlaziti u obliž-

nja mjesta kao što su Bač, Deronje,Selenča i dr.

ŽUPNIKOVA ISKUSTVA: Oproblematici sve većega mortaliteta uodnosu na natalitet svjedoče i statisti-čki podaci župe Sv. Jakova u Plavni za2007. godinu koji kažu da je te godinebilo: krštenih 4, vjenčanih 2, sprovoda17, prvopričesnika 8, pričesti 1660, auplata na obiteljsku knjižicu 177.Bački župnik vlč. Josip Štefković koji

redovito odlazi subotom navečer i nedjeljom ujutro služitisvete mise u Plavni (na kojima ukupno bude od 50 do 70vjernika), napominje da je u župi obnovljeno Pastoralno vije-će koje sada broji deset članova, od toga pet žena i petmuškaraca, koji na sebe preuzimaju obveze kao što je unosjelki u crkvu i dr., kako bi olakšali župniku. Zvonimir Pelajićvodio je pjevanje s djecom tako da su 2007. godine moglinastupiti na Zlatnoj harfi na Bunariću, a pokušao je obnovitii mješoviti zbor. Za veće crkvene blagdane kao što su Uskrsi Božić, u crkvi su organizirani prigodni koncerti, a prošlegodine ministranti ove župe prvi puta sudjelovali su nasusretu ministranata. Župnik također ističe da je nekolicinavjernika, posebno mlađih, zajedno s njim bila i na Uskrsfestu u Zagrebu, zatim na Bonofestu u Vukovaru i dr. Prošlegodine i početkom ove, vlč. Josip blagoslovio je 180 domova,a vjernici u Plavni uredno uplaćuju i crkveni doprinos. Kadje riječ o crkvi, trenutačno je u tijeku njeno uređenje (izola-cija), a planirano je i ličenje crkve u baroknom stilu, sve onadolazećoj 200. obljetnici crkve koja će biti proslavljena2013. godine. Ipak, zainteresiranost vjernika za ono što sedogađa u crkvi mogla bi biti veća, zaključuje župnik Josip,izražavajući nadu da će se situacija u budućnosti promijeniti.

Na samom kraju, valja spomenuti i vrijednoga izvjesti-telja iz Plavne zahvaljujući kojemu skoro u svakom brojuZvonika možemo čitati vijesti iz ovoga kraja, ZvonimiraPelajića, s kojim zbog njegove spriječenosti nismo bili umogućnosti razgovarati. Ipak, nadamo se da će njegov pri-mjer potaknuti i mlađe iz ove župe da nam se redovito jav-ljaju vijestima iz svoje župne zajednice, kako bi unatoč nji-hovoj malobrojnosti dobili potvrdu da iako mala, ova zajed-nica radi na svojemu opstanku, a na što je među ostalim usvojoj propovijedi na misnom slavlju tijekom posjeta ovoj žu-pi, potaknuo i glavni urednik Zvonika mr. Mirko Štefković. 77

3 3 / / 2 2

0 00 0

8 8� �

Što se tiče same župe Sv. Jakova, riječ je o iznim-no staroj župi, obnovljenoj 1756. godine. Crkva je gra-đena je od 1809. do 1813. god. Obnavljana je 1958. i1968. godine. Duga je 37 m, 12,5 m je široka, a visinalađe je 10 m. Toranj je visok 29 m. Ima tri zvona odkojih je najveće 320, a najmanje 150 kg. Matice sevode od 1756. godine, a jezik bogoslužja je hrvatski.Župna zajednica redovito svake godine na spomen-dan sv. Jakova, 25. srpnja, proslavlja svoje župno pro-štenje a značajno je spomenuti da je 26. travnja 2007.godine spomen bista skladatelja, književnika, publi-cista i angažiranog katoličkog vjernika dr. JosipaAndrića ponovno postavljena na svoje staro mjesto,ispred župne crkve Sv. Jakova. Ova je bista bila podig-nuta 1969. godine da bi u travnju 1972. godine spo-menik bio brutalno i nezakonito srušen, a točno tri-deset i pet godina nakon toga plavanjski vjernici za-

jedno sa župnikom Josipom odlučili su ovu bistu, koja se nakon rušenja dugo vre-mena nalazila unutar crkve, vratiti na svoje staro mjesto.

Reportaža

zkvh

.org.r

s

Sonta:

Škola animatora 2007./2008.U župi Sv. Lovre održana je od 22. do 24. veljače

po treći put Škola animatora u ovoj školskoj godini.Tema susreta bila je "Ljubav i zdrava spolnost", a pre-davačica Katarina Ralbovski, djelatnica Centra zaduhovnu pomoć iz Zagreba, sa suradnikom MatomAntunovićem, bogoslovom Zadarske nadbiskupije.

Na susretu su i ovoga puta bili i mladi iz Hrvatske, ali is. Marija Klara Klarić iz Ðakova te s. Augustina Iljukiz Ruskog Krstura, a posjetio nas je također preč. JakobPfeifer, župnik odžačko-apatinski. Nazočnost posvećenihosoba na ovim susretima pokazala se kao velika podrškamladima i u svemu što čine i za čim čeznu. Susret je započeo22. veljače navečer dolaskom mladih, upoznavanjem i uvo-

dom u temu. Večer je završena molitvom u kapelici.Sutradan, točnije u subotu 23. veljače, do podne je bilo pre-davanje uz rad u skupinama, a poslije toga je uslijedilarekreacija i radionice povezane s temom susreta.Zanimljivost ovoga dana je bio i rođendan naših organizato-ra vlč. Dominika Rolbovskog i katehistice Kristine. Istevečeri kroz igrokaz smo pokazali usvojeno znanje, a dansmo završili klanjanjem pred Presvetim. U nedjelju 24. velja-če zajedno smo slavili svetu misu, te smo pred župnomzajednicom posvjedočili o tomu što smo proživjeli tih neko-liko dana. Na kraju svete mise mladi su prikazali tzv. "živi"Križni put. Zahvaljujemo našem Gospodinu, a ujedno i vjer-nicima Sonte, koji su nas tako lijepo primili i ugostili.

Animatori

Župne tribine u ÐurđinuMjesečne župne tribine u Ðurđinu nastavljaju okup-

ljati vjernike uz zanimljive teme i vrsne predavače. U veljači je na temu "Tajna zla – borba protiv Zloga"

govorio župnik župe Sv. Križa dr. Oskar Čizmar. On jegovorio o biblijskim imenima zavodnika, o opasnostima"dijaloga" sa zlim i inteligentnim stvorenjem. Posvjedočionam je i o svojem iskustvu s egzorcizmom, koji nisu česti.Strpljivo je odgovarao na pitanja slušatelja.

U drugu nedjelju ožujka gost tribine bio je urednikZvonika mr. Mirko Štefković koji je govorio o temi"Misterij križa" povezavši ju s teškim pitanjem – zašto pat-nja? Zašto nevini i djeca pate, zašto Auschwitz? Mnogi misle-ni i bogobojazni ljudi, teolozi odgovarali su na to pitanje.Pitanje patnje i križa ostaje nam tajna. U svjetlu Isusovakriža ono obasjava i naše pitanje. Slušatelji su životnim isku-stvima i pitanjima osvijetlili ovu tešku temu. /Nikola N./

Subotica, župa Sv. Roka:Trodnevno čitanje Biblije i Duhovna obnova mladih

Subotička župa Sv. Roka ovogodišnju Korizmu proživje-la je pod geslom "U svjetlu Božje riječi" te su potaknuti isku-stvom iz nekih župa u Hrvatskoj i vjernici ove župe odlučilidanonoćno čitati Bibliju. Čitanje je započelo u petak 22.veljače ujutro i trajalo je do nedjelje 24. veljače u ponoć.Tijekom svetih misa Biblija se čitala u kapeli samostanasestara Kćeri Milosrđa koji se nalazi pokraj crkve. Oko sto-tinu čitača izmjenjivalo se svakih pol sata. Bio je ovo prvitakav pokušaj u kojemu je pročitan veći dio Biblije. Ovimduhovnim sadržajem u Korizmi željeli smo očitovati da jeBožja riječ doista živa i djelotvorna, istaknuo je župnik mr.Andrija Anišić, i dodao da se nada kako će ova zanimljivaakcija uroditi većim zanimanjem za Sveto pismo ali i osniva-njem Biblijskoga kružoka u župnoj zajednici. Vjernici su bilioduševljeni ovom akcijom, osobito čitači tako da su nekidošli čitati i više puta. Mnogi vjernici su i danju i noću navra-ćali u crkvu i pozorno i pobožno slušali čitanje Božje riječi.

U akciju se uključilo i šezdesetak mladih iz Subotice iokolice koji su od 22. do 24. veljače u samostanu sestaraKćeri Milosrđa bili na duhovnoj obnovi koju je predvodila s.Silvana Milan, zamjenica provincijalne poglavarice sestaraKćeri Milosrđa u suradnji sa župnikom Anišićem. Tema ovo-godišnje duhovne obnove bila je "Lectio divina". Kroz tridana mladi su upoznali taj "drevni put" duhovnosti kroz pre-davanja, rad u skupinama i molitvu. U slobodnom vremenupogledali su film o sv. Pavlu. Na taj način željeli su se boljepripremiti za proslavu godine sv. Pavla koja će započeti naPetrovo ove godine.

U okviru duhovne obnove na nedjeljnim misama u 9 i17 sati mladi su predvodili pjevanje i okupljenim vjernicimariječju i prigodnim ilustracijama predstavili sve korake"Lectio divina". U nedjelju poslije podne uživo su sudjelova-li na Radio Mariji u emisiji za mlade a potom su se susreli is katekumenima župe Sv. Roka kojima su svjedočili o milo-snim plodovima te duhovne obnove. /Zv/

Taizé susretI ove je godine, 1. ožujka u subotičkoj katedrali bazilici

Sv. Terezije Avilske, održan susret mladih, koji su bili uTaizéu, s bratom Richarom, bratom iz Taizéa zaduženim zaovo područje Balkana.

Sam susret je započeo u 10 sati molitvom i taizéovskimpjesmama koje su pjevali mladi pod ravnateljstvom IstvánaKecsésa. Slijedilo je predavanje o iskustvima sa susreta uŽenevi, te rad u grupama na temu građenja mira u našimkrajevima, za koje je bila zaslužna Andžela Arancsity.Susret je završen zajedničkom molitvom u 17,30 sati, kad suse pridružili i vjernici grada Subotice. /Petar Gaković/

Događanja u Subotičkoj biskupiji

88

��33

// 22

0000

88

Dr. Tadej Vojnović na Kršćanskoj tribini u Subotici

"Gospodar svijeta" (II. dio) bila je tema preda-vanja dr. Tadeja Vojnovića, franjevca iz Novog Sadai direktora Radio Marije za Srbiju, kojega je učetvrtak 6. ožujka održao na Kršćanskoj tribini uSubotici.

Tumačeći kako je đavaopostao gospodarem svijeta, pre-davač je istaknuo kako se todogodilo kada je čovjek to svojepravo izgubio okrenuvši se odBoga. Govoreći o tomu kako pre-poznati đavlovo djelovanje u svije-tu, p. Tadej je naglasio kako je kri-terij jednostavan, budući da je zarazliku od Boga koji je graditelj ikonstruktor, đavao razoritelj i

destruktor. Potom je govorio o đavolskom djelovanju,koje dolazi lukavo pred ljude nudeći im materijalnadobra, položaj u društvu, užitak i dr. Njegovo se djelova-nje može prepoznati i u opsjednutosti, dobrovoljnom pri-padanju đavlu, pripadnosti iz interesa i opsjednutostiiznutra, rekao je predavač. U nastavku predavanja, pose-bnu je pozornost posvetio đavlovu djelovanju kroz raza-ranje braka, obitelji, društva i Crkve. U tom kontekstugovorio je posebno o razaranju obitelji koja je Stvorite-ljeva zamisao. Potrebno je zapitati se kakvo je predbračnooblikovanje budućih supružnika. Predbračno oblikovanjesastoji se od loših bračnih uzora. Poznato je da mladigrade brak po uzoru na bračni život svojih roditelja.Trebamo se zapitati kojom ocjenom bismo ocijenili braksvojhih roditelja. Tu je još i loš odgoj mladeži. Ako đavaouspije razoriti mladež, on je već uspio razoriti brak. Mladinisu odgajani za požrtvovnost. Izgubila su se tri elemen-tarna vida odgoja: smisao za rad, smisao za odgovornost ismisao za požrtvovnost. Zbog toga roditelji danas žive uzdjecu i služe im. Ono što mlade danas zanima su užitak inovac, naglasio je p. Tadej, dodajući kako je drugo đa-vlovo djelovanje u razaranju braka i obitelji zapravo nji-hovo obezvrjeđivanje. Osim toga, kako je naglasio,postoji još jedno područje đavlova djelovanja, a to jeobezvrjeđivanje spolnosti koja je promatrana isključivokroz izvor užitka. Zato se danas naglašava princip kako jeu spolnosti sve dopušteno. Ona je svedena na nagon. Punesu kanalizacije ubijene djece zbog neodgovorne spolnosti.To su đavolske stvarnosti, pojasnio je predavač te zaklju-čio kako đavao razara društvo preko ideja koje u ljudimanalaze svoje izvršitelje, premda mu je Crkva najdražameta jer je ona zajednica spašenih. /Zv/

Bdjenje mladih u “Paulinumu”Uoči Svjetskog dana mladih, 15. ožujka, večer prije

Cvjetnice, mladi su se okupili na Bdjenje mladih u sjemeništu"Paulinum". Oni su se osvrnuli na Papinu poruku za Svjetskidan mladih, koju je uzeo iz Djela apostolskih: "Primit ćetesnagu Duha Svetoga, koji će sići na vas i bit ćete mi svjedoci"(Dj 1, 8). Naime, Papa kaže: "Ako smo se 2006. zadržali na raz-matranju Duha Svetoga kao Duha istine, 2007. ga nastojmodublje otkriti kao Duha ljubavi da bismo krenuli na put premaSvjetskom danu mladih 2008., razmišljajući o Duhu jakosti isvjedočenja koji nam daruje hrabrost da živimo evanđelje iodvažnost da ga naviještamo." Papa je preko Svetoga pismapojasnio kako je Duh pratio čovječanstvo i uvijek ga obnavljao.Tako je potrebno da i danas obnovi čovječanstvo. " Pozivam vasda posvetite vrijeme molitvi i vašoj duhovnoj formaciji u ovomeposljednjem dijelu puta koji nas vodi do XXIII. svjetskoga danamladih, kako biste u Sydneyu mogli obnoviti obećanja svogakrštenja i svoje potvrde. Zajedno ćemo zazvati Duha Svetoga,tražeći s povjerenjem od Boga dar obnovljene Pedesetnice zaCrkvu i za čovječanstvo trećega tisućljeća."

Mladi su se kroz čitanje Papine poruke, te meditiranjemnad njom i molitvom ujedinili s mladima diljem svijeta koji su uto vrijeme zajedno bdjeli. Njima se pridružio biskup Ivan i sveih pozdravio i poručio kako se nalazimo u svijetu i državi gdjeništa nije sigurno, stoga je bitno da se mladi ujedine i ostanu uzajedništvu, koje je sigurno. Nakon propovijedi biskup je podi-jelio grančice masline kao simbol na Isusov mesijanski ulazaku Jeruzalem, a na drugoj strani na sveto ulje, koje je simbolpomazanja, čemu je i posvećena ovogodišnja poruka. Pjevanjesu predvodili Vis "Proroci", a dr. Andrija Kopilović je na krajupohvalio sve mlade koji su sudjelovali u organizaciji, jer je ovoprvi put da su se mladi sami organizirali, bez svećenika.

Petar Gaković

Događanja u Subotičkoj biskupiji

99

3 3 / / 2 2

0 00 0

8 8� �

Hodočasnički križni put za mladeKorizma je i ove godine obilježena velikim hodoča-

sničkim križnim putom 8. ožujka, ali drukčije od planira-nog. Naime, zbog lošeg vremena, sveta misa i križni putodržani su samo u crkvi sv. Jurja. Iako je bio predviđen zamožda najduži križni put, kiša ipak nije izazvala razoča-renje, nego osnaženje zajedništva, pošto se okupio lijepbroj mladih. Svetu misu je predvodio tavankutski župnikpreč. Franjo Ivanković, nakon čega su mladi molili kri-žni put u crkvi, a poslije su uz malu okrepu pogledali film"Pasija" za što se pobrinuo župnik preč. István Dobai.

Petar Gakovićzkvh

.org.r

s

Sombor: Korizmena tribina „U Isusu je molitva objavljena i ostvarena u puni-

ni" – bila je tema druge po redu kršćanske Korizmenetribine održane u ponedjeljak 18. veljače u Hrvat-skom domu u Somboru, nakon što su 11. veljačezapočele ove tribine. Predavanje na spomenutu temuodržao je karmelićanin mr. Srećko Rimac koji trenu-tačno živi i djeluje u Karmelskom samostanu sv.Josipa u Sofiji u Bugarskoj i obnaša službu priora, aujedno je i tajnik Bugarske biskupske konferencije.

Nazočne uHrvatskom do-mu je pozdravioo. Anđelko Jo-zić, prior i ravna-telj Duhovnogcentra o. Gerardau Somboru, kojije u suradnji saHKUD-om "Vla-dimir Nazor" or-ganizator ovih tri-bina. Dobrotom

subotičkoga biskupa dr. Ivana Pénzesa prije predavanja jesvakoj obitelji darovan Mali katolički katekizam "Vjerujem",a pet primjeraka katekizma o. Anđelko je kao dar Društvuuručio predsjedniku HKUD "Vladimir Nazor" Šimi Raiču.

U predavanju, o. Srećko je najprije razmotrio to kako jeIsus u svojemu životu prakticirao molitvu, a potom je govo-rio o tomu što nam Isus poručuje u molitvi. Molitva je opće-nito govoreći duša duhovnosti. Kada molitva ne funkcionira,zasigurno ne funkcionira ni vjera, rekao je predavač te seupitao kako shvatiti da netko može iskreno vjerovati u Bogaa ne obraćati mu se i ne razgovarati s njim. U ovom smislu,istaknuo je, molitva se nameće kao nešto nužno, kao naj-dublja ljudska potreba i nešto bez čega čovjek ne može.Molitva je nešto prirodno u životu čovjeka, a s druge strane,ona nije laka stvarnost, nešto spontano što ide samo od sebe,rekao je među ostalim o. Srećko te dodao kako molitva nemože biti nešto lako i jednostavno. Rastumačio je to činjeni-com da se i Isus u molitvi borio, padao, krvlju znojio i u njojnoći provodio, ali je svakom svom učeniku govorio da bdijei moli, da u životu ne padne. Tako se molitva predstavlja kaoistinska snaga u životnim borbama i jedino se s njom mogu-će održati u životu, zaključio je predavač.

Zlatko Gorjanac

Svakodnevni euharistijski životTema Korizmene tribine održane 25. veljače u

Hrvatskom domu u Somboru bila je "Euharistija:riječ, kruh i molitva za svakodnevni život", a predavačje bio dr. PetarJanjić koji tre-nutačno obnašaslužbu magistra,učitelja novaka uDuhovnom cen-tru na Krku.

Riječ, kruh imolitva su riječibremenite znače-njem i važnošću.

Sve se one sažimlju u Kristu i u nama koji trebamo živjeti ovustvarnost. Dodatak naslovu: "za svakodnevni život" je zato štoje svakodnevnica ta u kojoj se odvija naš život i u kojoj povi-jest spasenja postaje nešto što zahvaća naše "biti" i "djelovati",rekao je na samom početku o. Petar Janjić. On je rekao dapokatkad zaboravljamo da je i euharistija riječ, jer kada sve-ćenik u svakome euharistijskom slavlju čita evanđelje, onslavi liturgiju riječi a službu riječi na neki način slavi i ondakada u središtu i srcu euharistije doziva u sjećanje posljed-nju večeru. On je iznio da je euharistija najviša, najizražaj-nija i najkonkretnija riječ i kruna svih riječi.

Potom je govorio o Misi koju možemo promatrati u četi-ri čina: pokajničkom činu, liturgiji riječi, euharistijskoj služ-bi, pričesti i misionarskom poslanju, te o Euharistiji: kruhu,riječi i molitvi. Zaključak predavanja i radosna spoznaja jestda je Bog blizu, Bog nas poznaje, Bog nas očekuje u IsusuKristu u svetom sakramentu. Predavač je pozvao vjernike dase upitaju sudjeluju li kod euharistije, izražavaju li bogatstvoprimljenoga dara u vazmenom spomen činu kroz konkretnadjela ljubavi, žive li zajedništvo kojemu je euharistija škola iizvor, crpe li iz sakramenta susreta s Kristom poslanog odOca zanos i vjernost našeg postojanja i osjećaju li se euhari-stijskim slavljem ponukani na stalnu promjenu života.

Z. Gorjanac

Neodvojivost molitve ikršćanskoga života

Duhovni centar oca Gerarda u Somboru nastojikroz šest korizmenih tjedana pomoći vjernicima usa-vršiti, produbiti i zavoljeti molitvu. Tribinu na temu"Potreba ustrajnosti i poteškoće u molitvi" održao je3. ožujka dr. Antonio Mario Čirko iz Zagreba.

Tema "Potre-ba ustrajnosti ipoteškoće u mo-litvi"» je uistinuaktualna i nemanikoga tko nemaproblema u moli-tvi, istaknuo je napočetku predava-nja o. Antonio, na-dodavši kako mno-gi misle da su sve-ćenici sveti ljudikoji nemaju ni-kakvih problema umolitvi, ali to nije

tako. Potom je ukazao na to kako je molitva uistinu velikaborba, milosni dar ali pretpostavlja odlučni odgovor. Moliteljse mora boriti protiv samoga sebe, protiv okoline i napasti.Borba molitve je stoga neodvojiva od duhovnog napredovanja.Molitva je životna potreba i ona nas udaljava od grijeha,rekao je predavač. Poniznost, povjerenje i ustrajnost su tribitne točke koje su se isticale kroz cijelo predavanje. Osimtoga, o. Antonio je istaknuo kako često mislimo da Bog neuslišava našu molitvu, rekavši da Bog uvijek uslišava, ali nena način kako mi želimo jer želi naše dobro, naš život. Bognas uslišava na način koji je za nas najbolji, zaključio je pre-davač govoreći još kratko o poteškoćama u molitvi: rastre-senosti, suhoći, duhovnoj lijenosti i manjku vjere i objašnja-vajući kako se boriti protiv ovih problema.

Z. Gorjanac

Događanja u Subotičkoj biskupiji

1100

��33

// 22

0000

88

Biti slika BožjaTema Korizmene tribine održane u

ponedjeljak 10. ožujka u Hrvatskom domuu Somboru bila je "Molitva: prisutnost islušanje Boga", a predavač karmelićanindr. Jure Zečević, pročelnik katedre za eku-mensku teologiju na Katoličkom bogoslov-nom fakultetu u Zagrebu i tajnik Vijeća zaekumenizam i dijalog HBK.

Na početkurazmatranja omolitvi, o. Jure jepročitao nekoli-ko rečenica izknjige "Bit ću lju-bav" naučiteljicesveopće crkvesv. Male Terezi-je. On je naglasio

da je postati slika Božja, postati dobrota i ljubavcilj ljudskoga života, a glavna zadaća sazrijeva-nja "poljubavljenje". Potom je govorio o navi-knutosti u molitvi koja može biti problem daizgubimo orijentire za uvjetno dobru molitvu, i ovažnosti kvalitete molitve. Mnogi sveci su osta-vili vrijedne zapise o molitvi te je o. Jure u nasta-vku predavanja citirao sv. Ivana Zlatoustog, sv.Bonaventuru, sv. Ivana Damašćanskog, sv.Tomu Akvinskog, sv. Tereziju Avilsku i sv.Franju Saleškog. Zaključak Korizmene tribine jekako uvijek treba tražiti volju Božju, jer Bog nasnajbolje poznaje i zna što nam je najpotrebnije.

U glazbenom dijelu su kao i svakog pone-djeljka nastupile sestre Dubravka i DaliborkaMalenić. /Z. Gorjanac/

Događanja u Subotičkoj biskupiji

1111

3 3 / / 2 2

0 00 0

8 8� �

Neobična priča iz moga sela Pred kraj veljače ove godine dobio je svoj epilog jedan

nesvakidašnji događaj. Naime, hladne prosinačke noći2007., tri dana pred blagdan rođenja Božanskog Djetešca uhladnoj Betlehemskoj štalici, nestala je mještanka jednežupe đakovačke i srijemske biskupije. Bila je jedina Romki-nja u selu u kojem je proživjela više od četiri decenije, odnepunih svojih 67 godina. Poznavale su je i poštivale mnogeseoske gazde i domaćinstva, jer je bila vrlo vrijedna nadni-čarka. Posljednjih godina života odala se alkoholu, no mje-štani je nisu prezreli i odbacili. Pomagali su je koliko sumogli i uz socijalnu pomoć koju je primala, vukla je svoj križi pod njim padala, dizala se i padala... I one hladne prosina-čke noći prošla je kroz četiri kuće u kasnim večernjim sati-ma. Ogrijala se na dobroti srdaca ukućana, te izašla u mra-čnu i hladnu noć, zaogrnuta toplom jaknom domaćice iz čijese kuće ispraćena u pripitom stanju zaputila u svoju siro-tinjsku potleušicu. Od te noći gubi joj se svaki trag. Padaoje snijeg, te narednih dana zameo ceste i putove. Mještanisu ubrzo primijetili nestanak svoje sumještanke i prijavili gapolicijskoj postaji općinskog centra. Organizirana je zdru-žena potraga za nestalom; policajaca, lovaca i vatrogasaca.Preduboki snijeg bio je uzrokom neuspjeha akcije. Prolazilisu radosni Božićni i novogodišnji blagdani a nad selom jestalno visilo pitanje koje nije imalo odgovora. Snijeg jeokopnio te je početkom veljače ponovo organizirana potra-ga za istom, opet bezuspješno. Djelatnici poljoprivrednogkombinata konačno su 23. veljače, razriješili zagonetku o

nestanku mještanke. Pronađena je uz cestu udaljenu odsela nekoliko kilometara koja je izgrađena je za izvoženjepoljoprivrednih kultura, napose šećerne repe u kišnim jese-njim danima. Identificirana je i prepoznata i po jakni skojom je bila zaogrnuta u posljednjoj kući iz koje se zaputi-la svojoj, do koje nije dospjela stići.

Neobičnost ove priče počinje pronalaskom nestale. Uznju je naime pronađen i njezin vjerni pas. Po ogrebotinamana njezinom tijelu pretpostavlja se da ju je njezin ljubimacpokušavao "probuditi" i vratiti je kući, no ne uspijevajući utom ostao je uz nju do uginuća. Priči nije kraj, zapravo krajaniti nema... Pojavio se problem oko sahrane, mjesni župnik,dakako katolički, nesretnu sumještanku nije htio ispratiti naposljednji počinak uz uporne molbe njegovih župljana, doknetko ne podmiri pogrebne troškove i uz to lukno unatrad5 godina. Kad je uz zauzimanje crkvenog odbornika, načel-nik općine inače mještanin, iz općinske blagajne namaknuo600 kn, župnik je sahranu obavio uz mnoštvo mještana. Nijemu smetalo što je nesretnica bila pravoslavka. Ipak je čudnoda je previdio mogućnost upisa u opasci matice umrlih zaspecifične slučajeve – gratis. Pomislih ozlojeđen i na rein-karnaciju. O, kad bi "duh" psa iz ove priče mogao prijeći uneka ljudska tijela – bezdušna. Ali ne, ne smijem tako!Oprosti mi, milosrdni Isuse! Nisam potaknut na korizmenorazmišljanje radi tijela ljudskog, jednog i drugog s tragič-nim okusom u ovoj priči, već radi psa koji je do smrti voliočovjeka. Ono prvo već me i ne iznenađuje, a ovo drugo ople-menjuje.

MaK

Nove oltarne slike u crkviOltarni prostor župne crkve Isusova Uskrsnuća u Subotici od nedje-

lje 16. ožujka krase još dvije velike slike: Uskrsnuće Lazarovo i Općeuskrsnuće. Djela su to slikara i župljanina te župe Lajče Vojnića Zelića,koja je ostvario uz stručno vodstvo prof. Olge Šram.

Svečanost blagoslovaslika, s početkom u 9 sati,okupila je vjernike hrvat-skog i mađarskog jezika.Dok su Hrvati pola sata rani-je došli u crkvu na nedjeljnumisu, Mađari su poslije miseostali na svečanosti koja jeslijedila poslije mise na ma-đarskom jeziku. Mons. BelaStantić, mjesni župnik, upri-ličio je ovo slavlje na pedese-tu obljetnicu smrti biskupaLajče Budanovića, koji jedao izgraditi ovu crkvu, inače planiranu za katedralu. U okviru služberiječi biskup Ivan Pénzes blagoslovio je ove dvije slike i time ih izložiona javno štovanje vjernicima. Nazočnima se kratko obratio autor Lajčo,kao i prof. Šram, koja je istaknula vrijednost ostvarenih dijela i trud kojije u njih uložen. Slavlju su nazočili konzulica Generalnog konzulata RHu Subotici, Ljerka Alajbeg, s pratnjom, te zamjenik predsjednika općinePero Horvacki s pratnjom.

U okviru iste svečanosti biskup je proglasio otvorenom jubilarnusedamdeset i petu godinu od početka gradnje župne crkve IsusovaUskrsnuća. Nakon ove svečanosti uslijedio je blagoslov grančica i misaNedjelje muke Gospodnje na hrvatskom jeziku, koju je predvodio biskupIvan. On je u svojoj kratkoj homiliji pozvao vjernike da u svojim životimaotkrivaju muku Gospodnju i kao takvu je prihvaćaju na svoj vlastiti spasi spas cijeloga svijeta. Muku Gospodina našega Isusa Krista pjevao jemladi župni zbor sa solistima, čiji je ravnatelj maestro BrankoIvanković-Radaković. /Zv/

zkvh

.org.r

s

U subotičkoj župi Sv. Roka od 10. do 19. ožujka održanaje drevna devetnica u čast sv. Josipu. Svaku večer brojni vjer-nici župe i grada okupljali su se u 17 sati na pobožnost križ-noga puta, krunice ili na neku drugu pobožnost ili program,a u 17,30 sati je bila sveta misa i prigodna propovijed.

Okvirna tema ovogodišnjih propovijedi bila je "Božjariječ u životu i poslanju Crkve – sv. Josip, poslušan Božjojriječi". U obrazloženju ove teme župnik Andrija Anišić jerekao: "U listopadu 2008. godine održat će se Sinoda bisku-pa pod tim geslom. O tom događaju glavni tajnik Sinodenadbiskup Nikola Eterović istaknuo je kako četrdesetgodina nakon saborske konstitucije o Objavi i načinima nje-zina prenošenja, Crkva još uvijek ističe 'pojave nepoznava-nja' nauka same Objave, 'znakovitu udaljenost brojnih kršća-na od Svetoga pisma, stalnu opasnost od neispravne upora-be' Svetoga pisma. To su neki od razloga za održavanje na-javljene Sinode, a iz toga razloga sam odlučio toj temi posve-titi i ovogodišnju devetnicu. U prvom dijelu ćemo se podsje-titi Konstitucije Dei Verbum a u drugom dijelu devetnicepojedinačno ćemo prikazati etape Lectio divina, tog drevnoga uvijek novog puta čitanja Božje riječi."

Ovogodišnji propovjednici su bili: mons. StjepanBeretić, Željko Šipek, mr. Mirko Štefković, FranjoIvanković, mr. Andrija Anišić, o. Anđelko Jozić, priorsomborskog karmelićanskog samostana, dr. AndrijaKopilović i mons. Marko Forgić.

Po sad već ustaljenom rasporedu, u okviru Devetniceslavi se i Dan biskupa Lajče Budanovića i Dan trudnica. Ovegodine, budući da je Uskrs vrlo rano, u okviru devetniceproslavljen je i Dan starih i bolesnih ove župe. Na misi jetoga dana preko stotinu bolesnih i starih primilo sakramentBolesničkog pomazanja.

Dan trudnicaU subotu, 15. ožujka, također u okviru devetnice sv.

Josipu, proslavljen je Dan trudnica pod geslom "Hvalospjevživotu". Na slavlje se okupilo šesnaest bračnih parova kojiočekuju dijete. Prije slavlja okupljeni vjernici su preko raz-glasa slušali dirljivu meditaciju dr. Marinka Stantića "Ne-rođeno dijete", popraćenu prikladnim glazbenim točkama.

U sv. misi trudnice su aktivno sudjelovale čitanjem Bo-žje riječi, molitvom vjernika i prigodnom meditacijom a nakraju im je župnik Andrija Anišić podijelio svečani blagoslovprema obredniku "Blagoslovi" zahvalivši im što su svojimsudjelovanjem u tom slavlju došli svjedočiti da vole djecu.

Dan biskupa Lajče BudanovićaU nedjelju, 16. ožujka, u okviru devetnice obilježena je

50. obljetnica smrti velikana hrvatskog naroda i bunjeva-čkog roda biskupa Lajče Budanovića. Prije sv. mise župnikAndrija Anišić, Lazar Cvijin i Katarina Čeliković podsjeti-li su na lik toga velikana izabranim tekstovima iz njegovepisane baštine a Josipa Ivanković pročitala je pjesmu kojuje u povodu 25. obljetnice smrti Lajče Budanovića napisalanjezina baka Kata Ivanković. Na kraju toga kratkog pod-sjećanja župnik Andrija Anišić je najavio da će tijekom ovegodine biti održane i druge manifestacije u okviru obilježa-vanja 50. obljetnice smrti Lajče Budanovića.

Toga dana sv. misu je predvodio mons. dr. Andrija Ko-pilović, predsjedavajući Katoličkog instituta za kulturu, povi-jest i duhovnost "Ivan Antunović" u zajedništvu s LazaromNovakovićem, Željkom Šipekom i domaćim župnikom.

Završetak devetnice i dan hrvatske zajednice u R. Srbiji

Na blagdan sv. Josipa, koji je ove godine pao na Velikusrijedu, pola sata prije sv. mise održan je prigodni programu čast sv. Josipu, zaštitniku hrvatskog naroda. Blagdan sv.Josipa je hrvatska zajednica u R. Srbiji izabrala za jedan odsvojih blagdana, stoga su na ovom slavlju sudjelovali pred-stavnici hrvatskih udruga na čelu s Brankom Horvatom,predsjednikom Hrvatskog nacionalnog vijeća a u slavlju jesudjelovala i generalna konzulica – gerant R. Hrvatske uSubotici Ljerka Alajbeg koja se kao i Branko Horvat nakraju prigodnog programa obratila okupljenim vjernicima snekoliko riječi pozdrava. U svečanom programu u povodublagdana hrvatske zajednice sudjelovali su recitatoriHrvatske čitaonice, učenice 1. razreda subotičke gimnazijena hrvatskom jeziku te vjeronaučna djeca sa svojom katehi-sticom s. Jasnom Crnković.

Slijedilo je svečano Euharistijsko slavlje koje je predvo-dio subotički biskup dr. Ivan Pénzes. Uz biskupa je Euha-ristiju suslavilo još nekoliko svećenika, ove godine u neštomanjem broju budući da je Veliki tjedan.

Na slavlju završetka devetnice pjevali su združeni zbo-rovi župa Sv. Roka i Marije Majke Crkve te zbor mladihCollegium musicum catholicum. Zborom su ravnali s. Jas-na Crnković i Miroslav Stantić uz orguljsku pratnju mr.Ervina Čelikovića i mr. Kornelija Vizina. /A. A./

Događanja u Subotičkoj biskupiji

1122

��33

// 22

0000

88

Drevna devetnica u čast sv. Josipu u Subotici

Sv. Josip – poslušan Božjoj riječi

Iz poruke pape Benedikta XVI. za 45. svjetski dan molitve za zvanja 2008.

Zvanja u službi Crkve-misijeDraga braćo i sestre!

Za Svjetski dan molitve za zvanja, koji će se slaviti 13. travnja2008. godine, izabrao sam temu "Zvanja u službi Crkve-misije".Apostolima je uskrsli Isus povjerio ovo poslanje: "Pođite dakle i učinitemojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i DuhaSvetoga" (Mt 28,19), jamčeći im: "ja sam s vama u sve dane - do svrše-tka svijeta" (Mt 28,20). Crkva je misionarska u svojoj cijelosti i usvakome svome članu. Premda je svaki kršćanin po snazi krštenja ipotvrde pozvan svjedočiti i naviještati evanđelje, misionarska dimen-zija je poglavito i tijesno vezana uz svećenički poziv. U savezu sIzraelom, Bog je povjerio odabranim ljudima, koje je pozvao i u svojeime poslao narodu, poslanje da budu proroci i svećenici. Tako učini,primjerice, s Mojsijem: "Zato, hajde! Ja te šaljem faraonu da izbavišnarod moj, Izraelce, iz Egipta... kad izvedeš narod iz Egipta, Bogu ćeteiskazati štovanje na ovome brdu" (Izl 3,10.12). Isto se dogodilo s apo-stolima. /.../

Upravo zato što ih je Gospodin pozvao, dvanaestorica uzimajuime "apostoli", određeni su proći svijetom naviještajući evanđelje kaosvjedoci Kristove smrti i uskrsnuća. Sveti Pavao piše kršćanima uKorintu: "Mi - to jest apostoli – propovijedamo Krista raspetoga" (1 Kor 1,23).Djela apostolska u tome djelu vjerovjesništva pridaju veoma važnuulogu također drugim učenicima, čiji misionarski poziv proizlazi izprovidnosnih okolnosti, ponekad bolnih, poput izgona iz vlastitogakraja jer su sljedbenici Isusovi (usp. 8,1-4). Snagom Duha Svetoga tase kušnja preobražava u milost i od nje dolazi poticaj drugim narodi-ma naviještati ime Gospodinovo, da se tako proširi krug kršćanskezajednice. Riječ je o muževima i ženama koji su, kako evanđelist Lukapiše u Djelima apostolskim, "svoje živote izložili za ime Gospodinanašega Isusa Krista" (15,26). Prvi među njima, od Gospodina pozvanda bude pravi apostol, bez sumnje je Pavao iz Tarza. Pavlova povijest,najvećega misionara svih vremena, višestruko ističe vezu između zva-nja i poslanja. Optužen od protivnika da nije ovlašten za apostolat, onse opetovano opravdava izravnim pozivom primljenim od Gospodina(usp. Rim 1,1; Gal 1,11-12.15-17). /.../

Među osobama koje se posvema posvećuju službi evanđelja,svećenici su na poseban način pozvani naviještati riječ Božju, dijelitisakramente, poglavito euharistiju i sakrament pomirenja, oni su po-zvani služiti najslabijima, bolesnima, trpećima, siromasima i svimanevoljnima u krajevima u kojima, ponekad, žive mnoštva koja još nisudoživjela istinski susret s Isusom Kristom. Njima misionari donose prvinavještaj Kristove otkupiteljske ljubavi. Statistike potvrđuju da brojkrštenih raste zahvaljujući pastoralnome radu tih svećenika, potpunoposvećenih spasenju braće. U tome kontekstu, valja odati posebnopriznanje svećenicima prezbiterima 'fidei donum', koji kompetentno is velikodušnim predanjem izgrađuju zajednicu navješćujući joj riječBožju i lomeći Kruh života, bespoštedno se stavljajući u službu posla-nja Crkve. Potrebno je zahvaliti Bogu za tolike svećenike koji su trpjelisve do žrtve života kako bi služili Kristu… Riječ je o potresnim svje-dočanstvima, koja mogu nadahnuti tolike mlade da odluče slijeditiKrista i razdati svoj život za druge, nalazeći upravo tako istinski život(Ap. pob. Sacramentum caritatis, 26). Isus je dakle po svojim sveće-nicima nazočan među današnjim ljudima u najudaljenijim krajevimasvijeta. /.../

Samo na duhovno dobro obrađenom zemljištu cvjetaju svećenič-ka i redovnička zvanja. Doista, kršćanske zajednice u kojima jeduboko prisutan misionarski vidik crkvenoga otajstva nikada se nećepovući u sebe. Misija, kao svjedočanstvo božanske ljubavi, posebiceje djelotvorna ako je prihvaćena u zajednici, "da svijet uzvjeruje" (Iv 17,21).Zvanja su dar koji Crkva iz dana u dan zaziva od Duha Svetoga. Kao upočetku, crkvena zajednica, okupljena oko Djevice Marije, KraljiceApostola, od nje uči od Gospodina zazivati procvat novih apostola kojiu sebi znadu živjeti vjeru i ljubav bez kojih nema misije.

Dok ovo razmišljanje povjeravam svim crkvenim zajednicama, daga usvoje i na njemu se nadahnu za molitvu, potičem sve koji s vjeromi velikodušnošću djeluju u službi za zvanja, a odgojiteljima, katehe-tama i svima, posebice mladima na putu zvanja, od srca udjeljujemposebni apostolski blagoslov.

Kultura

1133

3 3 / / 2 2

0 00 0

8 8� �

Skupština Vojvodine formirala Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata

Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvatanovoutemeljena je institucija hrvatske ma-njine u Srbiji. Odluku o njezinom formiran-ju donijela je 10. ožujka SkupštinaVojvodine koja je za v.d. ravnatelja Zavodaimenovala publicistu Tomislava Žigma-nova.

Osim hrvatskog bit će formirani zavo-di za kulturu vojvođanskih Mađara, Rumu-nja, Rusina i Slovaka.

Prelaskom na novu frekvenciju,umanjuju se manjinska prava Hrvata

Program na hrvatskom, kao i na srp-skom jeziku, koji se dugi niz godina emiti-rao na regionalnoj frekvenciji 91,5 mega-herca, od 10. ožujka emitira se na lokalnojfrekvenciji 104,4 megaherca. Gubljenjeregionalne frekvencije ograničilo jeslušanost programa na trećinu dosadašnjegdometa te ga stanovnici pojedinih naselja uokolini Subotice na novoj frekvenciji nemogu čuti. Radio Subotica, jedini elektroni-čki medij u Srbiji koji svakodnevno emitiraprogram na hrvatskom jeziku, izgubio jeregionalnu frekvenciju čime je veliki diohrvatske zajednice na sjeveru Vojvodineostao bez radijskog programa na svojemumaterinjem jeziku. Odluku je donijela srbi-janska Radiodifuzna agencija (RRA) koja jejedinu regionalnu frekvenciju umjestoRadio Subotici dodijelila "Pannon radiju",koji će emitirati cjelodnevni program namađarskom jeziku.

Bunjevački Hrvati u Sarajevu predstavili svoje kulturno stvaralaštvo

U organizaciji Hrvatskog kulturnogdruštva Napredak i Festivala Sarajevo –Sarajevska zima, 8. ožujka u Sarajevu su uKinoteci dio svog kulturnog stvaralaštvapredstavili bunjevački Hrvati. Leksikonpodunavskih Hrvata – Bunjevaca i Šokacapredstavili su urednici Slaven Bačić iTomislav Žigmanov, redatelj Rajko Ljubičpredstavio je svoj filmski rad, a članice"Bunjevačkog kola" predstavile se izvornubunjevačku pjesmu.

Obilježavanje dolaska Šokaca u bačko Podunavlje

Sedam udruga kulture Hrvata-Šokacaiz bačkog Podunavlja dogovorilo je zajed-nički projekt obilježavanja 320. obljetnicedolaska svojih predaka na ove prostore.Tijekom godine bit će održani različiti pro-grami u koje će osim novih biti održani i onitradicionalni.zkvh

.org.r

s

“Skupština na ćoši” u SontiKnjiga dramskih tekstova "Teška vrimena" u nakladi Hrvatske čitao-

nice predstavljena je 7. ožujka u velikoj dvorani Doma kulture u Sonti uorganizaciji Hrvatske čitaonice iz Subotice i KPZH "Šokadija" iz Sonte. Uokviru programa domaćini su prikazali dio predstave "Ljubav iz babaMandine kujne" Ivana Andrašića, a učenice hrvatskog odjela subotičkegimnazije nastu-pile su s jednočin-kom "Skupštinana ćoši" Šime Ivićau adaptaciji i re-žiji Marjana Kiša.Njih su glazbenopratili tamburašiHKC "Bunjeva-čko kolo" iz Subo-tice. Bila je ovovrlo uspjela knji-ževna večer na za-dovoljstvo gostijui domaćina.

Predstavnici Hrvatske čitaonice među najboljim recitatorima

Ivan Kovač i Karla Rudić, učenici viših razreda osnovne škole,dvoje su od 11 recitatora koji su se na Zonskoj smotri recitatora "Pjesničenaroda mog" plasirali na pokrajinsku smotru. Oni su govorili na hrvatskomjeziku, a nastupili su u ime Hrvatske čitaonice. Među pobjednicima je iDragana Sudarević, učenica OŠ "Ivan Milutinović" koja je stihove govo-rila na bunjevačkoj ikavici.

Na zonskoj smotri recitatora nastupila su 84 recitatora iz Subotice,Apatina, Sombora, Bačke Topole, Ade, Sente, Bečeja i Malog Iđoša.Najbolji recitatori nagrađeni su diplomom i ponovno će se natjecati u kazi-vanju poezije na pokrajinskoj smotri u Sečnju, 18, 19. i 20. travnja. /Zv/

Kultura

1144

��33

// 22

0000

88

Izložba u Maloj BosniSekcija "Vrijedne ruke" KUD-a "Ra-

vnica" u Maloj Bosni priredila je 9. 03. 2008.godine četvrtu po redu jednodnevnu izložbusvojih rukotvorina na uskršnju temu u pro-storijama doma Mjesne zajednice. Pored šlin-ga, goblena i šarenih jaja, izložbom su domi-nirala šarena jaja u raznim tehnikama, čes-titke u tehnici slame i drugim oblicima naiv-ne umjetnosti, te slike. Ova izložba je po sebimješovitog karaktera, tj. pored eksponata zapromatranje, bilo je i onih koji su se moglikupiti. Osnivačica sekcije, Marija Bošnjakističe kako su svi eksponati nastali iz ljubavi,a priloge koje prikupe od izložbe koriste zapotrebe sekcije i u dobrotvorne svrhe. Svojimradovima izložbu su uljepšala školska djeca izsela, kao i nekoliko izlagača iz susjednih mje-sta. Lijepi je običaj sekcije da za Uskrs siro-mašnijim mještanima Male Bosne u poklonodnesu po šareno jaje i naranču.

Nadalje, kako nam je otkrila gđa Bo-šnjak, članice sekcije se svakog četvrtka oku-pljaju na rad u sekciji, a pored toga su mnogeod njih aktivne i u župnoj zajednici. Ovimputem ona se u ime svih izlagača zahvaljujeMjesnoj zajednici koja im je besplatno ustupi-la dvoranu za izložbeni prostor. /Zv/

Velika uskršnja izložba u HKC"Bunjevačko kolo"

Sekcije HKUD-a "Matija Gubec" iz Tavankuta i HKC"Bunjevačko kolo" priredile su 12. uskršnju izložbu. Izložbaje otvorena 12. ožujka u svečanoj dvorani Hrvatskoga kul-turnog centra "Bunjevačko kolo" u Subotici pred nevjerojat-nim brojem posjetitelja. Nakon nastupa djece s prigodnimrecitacijama, izložbu je otvorila likovna umjetnica JasminaVidaković Jovančić podsjetivši na jaje kao simbol novogživota.

Izložba je bila otvorena do 19. ožujka, a na njoj su semogle kupiti i čestitke i jaja u mnogobrojnim likovnimtehnikama. Posebno je vrijedno zapisati kako su na ovoj iz-ložbi svoje radove predstavili i učenici osnovnih škola a uizradu jaja i čestitaka uključili su se i njihovi roditelji. Djeca

su prodavala svoje proizvode a prihod je namijenjen uhumanitarne svrhe. Organizatori izložbe Josip Horvat iJozefina Skenderović zadovoljni su odazivom škola ilikovnih sekcija jer je dvorana bila čak i premala za sve po-sjetitelje. /Zv/

Seminar u Soko Gradu: Mediji i religija

U manastiru Sv. Nikolaja u Soko Gradu završen je7. veljače petodnevni seminar pod nazivom "Mediji ireligija", u organizaciji fondacije Konrad Adenauer, auz sudjelovanje djelatnika medija svih tradicionalnihkršćanskih crkava i vjerskih zajednica Srbije.

Upoznavanje sudionika s osnovama novinarstva bio jezadatak predavača Carola Lupua, novinara BayerischerRundfunka iz Münchena. On je održao niz predavanja o pisa-nju novinarskog intervjua, reportaže i vijesti, što je potkri-jepljeno radionicama u kojima su sudionici na konkretnimprimjerima imali prilike vidjeti nedostatke svojih članaka unaknadnim analizama s predavačem. Nazočnima su zasigur-no pomogla i inspirativna predavanja oca Veselina

Stefanovskog, predstavnika Srpske pravoslavne Crkve natemu "Uloga medija u misiji Crkve" i trajnog đakona CsabeKovácsa, predstavnika Katoličke Crkve koji je održao pre-davanje pod nazivom "Katolički mediji i odnosi s javnošću",s posebnim osvrtom na povijest crkvenih dokumenata gledekatoličkih medija. Lupu je pak održao predavanje na temu"Krizni management", u kojemu je poseban naglasak stav-ljen na organiziranje timova, u svrhu pravodobnog i istinitogizvještavanja u određenim kriznim situacijama kao zaštitomod špekulacija i objavljivanja neistinitih informacija od stra-ne civilnih medija. Predavač je govorio i o značaju upozna-vanja novinara s crkvenom terminologijom u cilju točnogizvještavanja kao i o suradnji s civilnim medijima.

U analizi vjerskih časopisa, među ostalim, pozitivneocjene dobio je i list "Zvonik". Predavač je ukazao na vidljivepromjene u dizajnu i tehničkom uređenju kao i na neke sit-nije nedostatke kao što su fotografije autora tekstova. Miš-ljenja je da list ima veliku perspektivu s obzirom na skrom-ne financijske mogućnosti izdavača. List "Pravoslavlje" jeocijenjen kao tehnički najopremljeniji vjerski časopis s po-sebno dobro uređenim naslovnim stranama. "Radio Marija"je kao najaktivniji kršćanski medij i jedan od rijetkih u Srbiji,posebno pohvaljen od strane Nebojše Tumare, predstavni-ka Srijemske eparhije.

Zaključci sudionika mogu se svesti na potrebu daljnjeedukacije dopisnika svih medija, češćih kontakata i među-sobne suradnje Crkava i Vjerskih zajednica kao i boljegpredstavljanja kršćanskih vrednota javnosti kroz medije,posebno civilne. /Oliver Kajari/

Katolička Crkva u Vojvodini, R. Srbiji i Crnoj Gori

1155

3 3 / / 2 2

0 00 0

8 8� �

Prvi Planinarski križni put uKotorskoj biskupiji

Jedan od načina na koji se želi jače doživjetikorizmu jesu i tzv. planinarski križni putovi. Misaoo planinarskom križnom putu, potekla iz župe Sv.Petra apostola u Bogdašićima u Kotorskoj biskupiji,po prvi put je ostvarena na 4. korizmenu nedjelju(2. veljače) ove godine.

Prvotna zamisao bila je napraviti križni put koji biobuhvaćao i povezao tri susjedne župe: Bogdašiće, Tivat iLastvu. Odabrana ruta križnoga puta bila je: Crkva uGornjoj Lastvi, zatim stara austro-ugarska cesta te razne"kozje staze" i ostale ceste koje vode kroz Gornje Bogda-šiće i okolna mjesta, pored crkve Sv. Jurja i Svih Svetih svedo crkve Sv. Petra u Bogdašićima. Križni put okupio jeukupno 43 sudionika, koji su došli iz već spomenutih župa,kao i iz Herceg-Novog, Mua, Bara i Mokošice (Dubrovnik,Hrvatska). Time je ovaj križni put već u svom početkunadmašio prvotne okvire. Križni put je započeo u Gospinojcrkvi u Gornjoj Lastvi, molitvom i simboličnim stavljanjemvijenca od trnja na križ koji je napravljen za ovu prigodu.

Na kraju samog križnog puta, hodočasnike je uz sve-čano zvonjenje zvona crkve Sv. Petra dočekao kotorskiordinarij mons. Ilija Janjić, koji ih je blagoslovio i uputioprigodnu riječ. Hodočasnike je pozdravio i fra Marijo Šikić,župnik Bogdašića. Obraćajući se okupljenima đakon donRobert Tonsati, koji svoj pastoralni praktikum obavlja užupi Bogdašići, zahvalio svim vjernicima i svećenicima nasuradnji prilikom organizacije ovoga događaja a osobitožupniku Donje Lastve, don Ivi Ćoriću. Nakon svete misekoju je služio otac biskup, druženje je nastavljeno u dvori-štu župe, gdje su se umorni hodočasnici okrijepili zajedni-čkim blagovanjem. /don Robert Tonsati/

Od svjetla do križaIzmeđu dva velika svjetla: Božića i Uskrsa, u božić-

nom ugođaju proslavili smo 2. veljače blagdan Svijeć-nice ili Prikazanje Gospodinovo.

Toga smo dana svetu misu prikazali za pok. MatilduBajnar i Janju Kukriku. Starijim ljudima je uspjelo doživjetisusret s Isusom. Neka uspije tebi, meni, pa bi i naše oči moglevidjeti spasenje! Ove svijeće u rukama su za sve vremenske pri-like našega života: teške dane, operacije, ispite, bolesti, istak-nuo je župnik Blaž Zmaić, čiji smo imendan proslavili 3.veljače na blagdan sv. Blaža. Spomendan ovoga sveca pro-slavljen je i u iriškoj župi i na dvije filijale, uz blagoslov grla iblagoslov svijeća na filijalama. Tom prilikom, župnik je istak-nuo kako trebamo učiti prihvaćati naš život onakvim kakavjest i podnositi sve poteškoće, jer samo ono što ljubimo može-mo promijeniti!

U srijedu 6. veljače, Pepelnicom i obredom pepeljanjazapočeli smo Korizmu. I ovoga puta župnik je poručio kakose trebamo usmjeriti na bitno, očistiti našu dušu i dovesti našesrce u novi odnos prema Bogu i ljudima. Otkrijmo ponovnoživot s Kristom, držimo budnom čežnju za životom i očuvajmoradost nad ovim od Boga darovanim životom, zaključio je župnik.

Na spomendan sv. Valentina 14. veljače, župnik je nazo-čio svečanosti krsne slave iriške općine i Srpske čitaonice uzprigodni program i zajednički ručak za sve uzvanike. U dru-gom korizmenom tjednu, župnik je sudjelovao na duhovnojobnovi svećenika u Ðakovu, a na temu Svećenik i milostinjapredvodio ju je mons. Ðuro Hranić, pomoćni biskup đako-vački i srijemski.

Tijekom korizme prikazali smo svete mise za naše pokoj-ne: Radojicu Mehanđića, Eržu Balog, Matu Katavu, Josi-pa i Helenu Vizmeg i Anitu Hanu (31) iz N. Sada, te u Šat-rincima za Mariju Dluhi. U Vrdniku smo se pak rastali od Kata-rine Čeketić (91) te u Irigu od Anke Vodenac (79). /f. f./

zkvh

.org.r

s

Preminuo umirovljeni zadarskinadbiskup Marijan OblakUmirovljeni zadarski nadbiskup Marijan

Oblak, okrijepljen Otajstvima vjere, preminuoje u petak 15. veljače u 8,10 sati u Nadbis-kupskom domu u Zadru, u 89. godini života,63. godini svećeništva i 50. godini biskupstva.Mons. Marijan Oblak je sahranjen 19. veljače u katedrali Sv.Stošije u Zadru.

Mons. Oblak je rođen 8. prosinca 1919.godine u Velom ratu na Dugom otoku. Dr.Jerolim Mileta, šibenski biskup, zaredio ga jeza svećenika, u Šibeniku, 5. kolovoza 1945.godine i povjerio mu službu odgojitelja u sje-meništu i vjeroučitelja na državnoj gimnaziji uŠibeniku. Kad je ujedinjena zadarska nadbis-kupija pozvan je u Zadar; imenovan je odgoji-teljem u sjemeništu "Zmajević" i nastavnikomna njegovoj školi. Romanistiku na Filozofskomfakultetu u Zagrebu diplomirao je 1955. godi-

ne. Na Nadbiskupskoj srednjoj školi u Sjemeništu predaje francuskijezik i hrvatsku književnost i vrši službu zamjenika ravnateljaSjemeništa. Papa Pijo XII. imenuje ga pomoćnim biskupom msgr. MatiGarkoviću, zadarskom nadbiskupu. Za biskupa je posvećen u katedraliSv. Stošije 6. srpnja 1958. godine. Zadarski nadbiskup je od 1969. do1996. godine, sudjelovao je na II. vatikanskom saboru, a biskupsku slu-žbu, povijest pamti, obavljao je u teškim vremenima. U Biskupskoj kon-ferenciji Jugoslavije bio je predsjednik Odbora za pastoral turista i članliturgijske komisije. Do ustanovljenja Hrvatske biskupske konferencije,u tranzitnom razdoblju od 1990. do 1992., bio je član trojke biskupa zarazgovore s Hrvatskom državom. U novokonstituiranoj HBK vodio jeVijeće za pastoral iseljenika, selilaca i apostolat pomoraca. /IKA, Križživota, HKR/

Umro nadbiskup Franc Perko

Umirovljeni beogradski nadbiskup imetropolit dr. Franc Perko, umro je 20.veljače u Svećeničkom domu u Ljubljani, apokopan je na ljubljanskom groblju Žale23. veljače. Misu zadušnicu u crkviSvetoga Duha i pogrebne obrede predvo-dio je njegov nasljednik, sadašnji beograd-ski nadbiskup Stanislav Hočevar.

Uz mons. Stanislava, koncelebrirali suljubljanski nadbiskup Alojz Uran, mariborskinadbiskup Franc Kramberger, sarajevski nad-biskup kardinal Vinko Puljić, izaslanik zagrebačkog nadbiskupa kardi-nala Josipa Bozanića zagrebački pomoćni biskup Vlado Košić, nadbi-skup Barske nadbiskupije Zef Gashi, slovenski biskupi Andrej Glavan,Metod Pirih, Marjan Turnšek, Anton Stres, umirovljeni porečko-pulskibiskup Antun Bogetić, subotički biskup Ivan Pénzes, umirovljeni biskupLinza Maximilian Aichern te oko 250 svećenika. Na misi su bili nazočnii predstavnici državnih vlasti, kao ljubljanski paroh Peran Bošković.

Franc Perko rođen je 19. studenoga 1929. na Krki, Ljubljanskanadbiskupija, Slovenija. Za svećenika je zaređen 29. lipnja 1953. Vojskuje služio u Beogradu, gdje je bio uhićen i osuđen od Vojnog suda na petgodina robije, navodno zbog neprijateljske promidžbe. Zatvorsku kaznuizdržavao je u Beogradu, Požarevcu (Zabeli), Ljubljani i Mariboru. 1958.godine imenovan je duhovnim pomoćnikom u župi Šenčur kod Kranja.Godine 1961. bio je imenovan za ekspozita na Skaručni kod Ljubljane.Tu dovršava magisterij i 1963. doktorira, a od 1964. predaje naTeološkom fakultetu u Ljubljani. Od 1965. do 1968. godine studirao je na

Crkva u Hrvata / Crkva u svijetu Uredila: Željka Zelić

1166

��33

// 22

0000

88

Papa imenovao novog nuncija u Hrvatskoj

Papa Benedikt XVI. imenovao jemons. Marija Roberta Cassarija, naslov-nog biskupa Tronta, za novog apostolskognuncija u Republici Hrvatskoj, priopćilaje 14. veljače Apostolska nuncijatura uRepublici Hrvatskoj.

Mons. Cassari rođen je 27. kolovoza1943. godine u Ghilarzi (Oristano – Sardinija,Italija). Za svećenika je zaređen 27. prosinca1969. godine, a za biskupa 16. listopada 1999.godine. U diplomatsku službu Svete Stolicestupio je 1977. godine i službovao je u apostol-skim nuncijaturama u Pakistanu, Ekvadoru,Sudanu, Južnoj Africi, Japanu, Austriji, Litvi,Jugoslaviji te u Bosni i Hercegovini. Apostol-skim nuncijem u Kongu i Gabonu imenovan je3. kolovoza 1999. godine, a 31. srpnja 2004.godine apostolskim nuncijem u Obali Bje-lokosti, Burkini Faso i Nigeru. Osim talijan-skoga govori engleski, francuski i španjolskijezik. /Križ života/

Papa mladima: Budite donositelji radosti!

Budite donositelji radosti koja proiz-lazi od primanja darova Duha Svetoga,rekao je papa Benedikt XVI. tisućamamladića i djevojaka koji su se 13. ožujkaokupili u bazilici Sv. Petra na pokor-ničkom bogoslužju organiziranome u vidusljedećega Svjetskog dana mladeži koji sena biskupijskoj razini slavi na Cvjetnicu, ikoji će svoj vrhunac imati u srpnju pro-slavom Svjetskoga dana mladeži uSydneyu.

Papa je mladima naglasio kako ljudskobiće ne može doslovno odbaciti vlastitu dušu,jer ga upravo ona čini osobom. Ipak, čovjekima strašnu mogućnost biti nečovječan, teostati osoba prodajući i gubeći istovremenovlastitu čovječnost, upozorio je Papa. Papa jepozvao mlade da budu donositelji radosti kojaproizlazi iz primanja darova Duha Svetoga,svjedočeći u svojemu životu plodove Duha: lju-bav, radost, mir, strpljivost, naklonost, dobro-tu, vjernost, blagost i vladanje sobom. Zaklju-čio je pozivom mladima da raspoznaju vlastitipoziv, kao odgovor na Gospodinov poziv, uizgradnji Crkve. I danas su svijetu potrebnisvećenici, posvećeni muškarci i žene, tekršćanski bračni parovi. Kako biste odgovorilina poziv jednim od ovih putova, budite veliko-dušni, i dopustite da vam pomogne pristupa-nje sakramentu ispovijedi te duhovno vodstvona vašem putu dosljednih kršćana. Nastojteiskreno otvoriti svoje srce Isusu, poručio jePapa mladima. /Radio Vatikan, Križ života/

Istočnom institutu u Rimu, gdje je i dovršio magisterij iz povijestii teologije istočnih Crkava. Službu dekana Teološkog fakultetaobnaša pet godina. Od početka rada na fakultetu počeo je uspo-stavljati veze s Bogoslovskim fakultetom u Beogradu. Mons.Perko je sudjelovao na raznim međunarodnim simpozijima i od1985. do 1990. godine bio član Međunarodne teološke komisije uRimu. 16. prosinca 1986. imenovan je beogradskim nadbiskupomi prvim beogradskim metropolitom. Za biskupa ga je zarediopapa Ivan Pavao II. 6. siječnja 1987., na blagdan Bogojavljenja.Kao biskup, bio je član Međunarodne mješovite katoličko-pravo-slavne teološke komisije od 1990. do 1999. Mons. Perko bio jetakođer i predsjednik BK Jugoslavije. Umirovljen je 31. ožujka2001. godine. /IKA/

Preminula Chiara Lubich, utemeljiteljica Pokreta fokolara

U petak, 14. ožujka, u svome domu u Rimu, u 88.godini života je preminula Chiara Lubich. Nakon što jezbog teške respiratorne insuficijencije nekoliko dana prijetoga hospitalizirana u rimskoj poliklinici Gemelli, Chiarana vlastiti zahtjev prevezena u svoj dom smješten u bliziniMeđunarodnog centra Djela Marijina, gdje je i umrla.

U povodu smrti Chiare Lubichpristigli su brojni brzojavi i porukevjerskih i političkih vođa te predstav-nika akademskog i civilnog svijetakao i od brojnih fokolarinskih zajed-nica iz cijeloga svijeta. Duboko medirnula vijest o preminuću ChiareLubich, koje je nastupilo na svršetkudugoga i plodnoga života obilježe-noga neumornom ljubavlju premanapuštenome Isusu – tim riječimazapočinje brzojav sućuti pape Bene-

dikta XVI. Papa je, osim toga, kako prenosi Radio Vatikan, za-hvalio Gospodinu za svjedočanstvo njezina života utrošenoga uslušanje potreba današnjega čovjeka i to u potpunoj vjernostiCrkvi i Papi, te je izrazio nadu da će oni koji su ju upoznali i susre-li, gledajući divote koje je Bog izvršio kroz njezin misionarski žar,slijediti njezine tragove održavajući živom njezinu karizmu.Chiara je pokopana 18. ožujka u bazilici Sv. Pavla izvan zidina.

Chiara je rođena 22. siječnja 1920. godine u radničkoj obi-telji u Trentu (sjeverna Italija). Unatoč tomu što ju je jako privla-čilo prodrijeti u najdublju bit stvari i otkriti istinu, počela je obav-ljati svoje upravo stečeno zvanje učiteljice kako bi pomogla uzdr-žavati obitelj. Istodobno se upisala na studij filozofije na sveučili-štu u Veneciji, no osjećala je da je sve više privlači evanđelje.Njezino zalaganje, temeljeno na novom otkriću Evanđelja, obilje-ženo je dubokom humanošću, pobuđuje odnose povjerenja i soli-darnosti među osobama različitih dobi, rasa, socijalnog položaja,duhovnih tradicija, ostvarujući uzajamno obogaćenje, oblikuje ipodiže muškarce i žene obnovljene evanđeoskom ljubavlju.Chiara Lubich je bila protagonistica ekumenskog dijaloga, dijalo-ga među raznim religijama, kao i dijaloga među kulturama.Dobitnica je nekoliko nagrada. Na hrvatskom jeziku je izašlo višenjenih knjiga, a posljednja "Umijeće ljubavi" 2006. godine.Posljednjih godina dobitnica je i dvanaest počasnih doktorata izraznih znanosti na sveučilištima diljem svijeta, a počasna je gra-đanka mnogih gradova Italije i svijeta, te dobitnica najvećegdržavnog priznanja u Brazilu. Dobitnica je nagrade UNESCO"Odgoj za mir" 1996., a 28. svibnja 1997. održala je govor u sre-dištu OUN-a "Prema jedinstvu nacija i naroda". Godine 1988.dodijeljena joj je europska nagrada za prava čovjeka. /IKA, Križživota, KNI, Radio Vatikan/

Crkva u Hrvata / Crkva u svijetu

1177

3 3 / / 2 2

0 00 0

8 8� �

O redovnicima …

Hrvatsko izdanje filmaVeličanstvena tišina

Film Veličanstvena tišina prikazan je 12. ožujkau sklopu manifestacije Dani kršćanske kulture kojaje održana u Splitu. Još od XI. stoljeća samostan kar-tuzijanskoga reda Grande Chartreuse smješten uidiličnom krajoliku francuskih Alpa, drži se jednimod najasketskijih samostana na svijetu. Njemačkifilmski stvaratelj Philip Gröning pisao je 1984. godi-ne kartuzijanskome redu tražeći dopuštenje dasnimi dokumentarni film o njima. Rekli su mu da ćemu se javiti. Šesnaest godina kasnije bili su spremni.

Gröning je, bezfilmske ekipeili umjetne ra-svjete, šest mje-seci živio u mo-naškim odaja-ma snimajućinjihove dnevnemolitve, zada-će, obrede i ri-jetke izlete. Ufilmu je dakleriječ o monasi-ma Kartuzijan-skog reda, jed-nog od najstro-žih redova Ka-toličke crkve,koji ne jedumeso, ne spa-vaju u intervali-ma dužim od

tri sata, a razgovaraju samo kada rad to zahtijeva,izuzimajući molitvu. Veličanstvena tišina snažan jefilm koji u 162 minute trajanja ima 2 minute razgo-vora. /Križ života/

Tiskana knjižica o povijesti kapucina

Iz tiska je izašla mala knjižica o povijesti kapu-cina u svijetu i na našim prostorima, a koju je uredioi za tisak priredio fra Juro Šimić, promotor zvanjaHrvatske kapucinske provincije sv. LeopoldaBogdana Mandića. Knjižica ima 66 stranica i podije-ljena je u tri kratka poglavlja. Prva dva poglavlja nasažet, pregledan i vrlo jednostavan način ukratkopredstavljaju povijest i djelovanje Reda u svijetu i nanašim prostorima. Treće poglavlje pod naslovom''Kako se može postati kapucin'' u kratkim crtamaprogovara o sjemeništu, postulaturi, novicijatu,ponovicijatu i časnoj braći. Knjižica je besplatna, amože se naručiti kod priređivača na adresi: Fra JuroŠimić, Leopolda Mandića 41, 10040 Zagreb –Dubrava, ili na e-mail: juro-posavljak@kapucini.hr/Križ života/zk

vh.or

g.rs

Na smrt križa osuđeni

Sveti Luka spominje dvojicu raz-bojnika koji su s Isusom bili raspeti:"Vodili su i drugu dvojicu, zločince, daih s njime pogube. I kad dođoše na mje-sto zvano Lubanja, ondje razapešenjega i te zločince, jednoga zdesna,drugoga slijeva... Stajao je ondje na-rod i promatrao. A podrugivali se iglavari govoreći: Druge je spasio,neka spasi sam sebe ako je on Krist,Božji Izabranik! Izrugivali ga i voj-nici" (Lk 23,32-36) ... "Jedan ga jeod obješenih zločinaca pogrđivao:Nisi li ti Krist? Spasi sebe i nas! Adrugi ovoga prekoravaše: Zar se nebojiš Boga ni ti, koji si pod istomosudom? Ali mi po pravdi jer prima-mo što smo djelima zaslužili, a on –on ništa opako ne učini. Onda reče:Isuse, sjeti me se kada dođeš u kra-ljevstvo svoje. A on će mu: Zaista tikažem, danas ćeš biti sa mnom uraju! (Lk 23,39-43).

Ime raskajanog razbojnika

Apokrifni pisci znaju da seraskajani razbojnik zvao Dizma.Dizma je svojim pokajanjem izmolionebo. Priznao je svoje krivice. I kaznusvoju je smatrao zasluženom. Na križuse, prije smrti, obratio Isusu s molit-vom. Isus mu je s križa obećao: "Zaistati kažem, danas ćeš biti sa mnom uraju" (Lk 23,43).

Dizma zaštitio svetu Obitelj na bijegu u Egipat

Apokrifne legende ga opisuju kaorazbojnika koji je svetoj obitelji poka-zao put u Egipat (Mt 2,13-15). Kad jesveta Obitelj bježala u Egipat, napali suje razbojnici. Među pljačkašima senašao i Dizma. No, kad je doznao tko jeDijete s kojim Marija i Josip bježe, Diz-ma je ustao u obranu napadnutih iz-bjeglica. On je čak i primio svetu obitelju svojoj kući. Dizmino je dijete bolo-valo od gube. I dogodilo se čudo, dijeteje ozdravilo kad se okupalo u vodikojom je Marija okupala Isusa.

Dizmin križ – štovane moći

Jedan apokrifni izvor kaže da supobožni vjernici pronašli Dizmin križ,te su ga kao svete moći prenijeli naotok Cipar, pa kasnije u Bolognu. SvetaStolica nije dopustila Dizmino javno

štovanje, pogotovo nije dopustila da gase štuje kao mučenika. No, viteškiredovnici mercedari, koje su 1218.godine utemeljili sveti Petar Nolasco iRajmund Pennafort, sa zadaćom daotkupljuju kršćanske sužnjeve od mu-slimana, dobili su dopuštenje da na nje-gov spomendan imaju posebnu službučasova i vlastiti misni obrazac. Ti suredovnici polagali uz uobičajena trizavjeta i zavjet da će otkupljivati zarob-ljene. Štovanje dobrog razbojnika suposebno širili isusovci. U Ljubljani je u17. stoljeću osnovana Dizmina bratov-ština, koja je imala zadaću molitiDizmin zagovor za čas smrti.

Uživao je ugled u očima najvećih svetaca

Dizma je bio u časti i na Istoku i naZapadu. Moći njegovoga križa su čuva-li Ciprani, a onda građani Bologne. Sve-ti Augustin (*354. + 430.) nalazi riječ

pohvale za Dizmu: "Apostoli su se po-kolebali u vjeri u Isusa Krista, iako suvidjeli da je uskrisavao mrtve. Dobrirazbojnik ga je vidio kako visi na križui povjerovao u njega kao u Boga." Isveti Leon Veliki (*390. + 461.) ima lije-pu riječ za njega: "Dizma nije vidiočudesa koja je Isus učinio za života; nije

mogao vidjeti ni ona što ih je učinioposlije smrti. Pa ipak je sudruga upatnji priznao za svoga Gospodina.U krivcu koji umire s njime zazivasvoga Spasitelja." Sveti Ivan Zlato-usti (*344. + 407.) će reći: "Dok sve-ćenici i narod jednoglasno kažu daje Krist zločinac, Dizma ga progla-šuje nevinim i svetim. Dok ga svizlostavljaju kao roba, on ga naviještakao Gospodina. Dok ga svi napadajukao najgorega između ljudi, dotlemu se on obraća kao svome Bogu.Svi hule na Isusa, samo ga Dizmabrani. Svi ga preziru, samo ga onhvali. Svi ga optužuju, samo ga onproglašava nevinim." Sveti Ciprijan(*210. + 258.) ima najveću riječ zaDizmu. On ga naziva "mučenikom ikrštenim u svojoj krvi, dok ispovije-da Kristovo božanstvo". Dizmu jeodlikovala povijest, kad mu je dalatako časne naslove kao što su: prija-telj Isusa Krista, sudrug Isusova

mučeništva, tužitelj Isusovih mučitelja,čuvar raja, evanđelist Isusa Krista,Gospodinov prorok i i odvjetnik, brani-telj Isusa, prvina Isusova križa, Isusovpobočnik, orao koji leti u nebo.

Zaštitnik umirućih

Slikari ga i kipari najčešće prika-zuju na križu, ali ga prikazuju među pr-vim spašenim ljudima u predpaklu. Natim slikama ga vidimo pokraj IvanaKrstitelja, kao i u blizini Adama i Eve.Prikazuju ga i s toljagom u ruci. Osimšto je zaštitnik kirijaša i na smrt osuđe-nih, zaštitnik je i dobre smrti. U okoliciBánske Bystrice u Slovačkoj čitamo nazvonu jedne tamošnje crkve: O Dismalatro poenitens, lectissime sis tutormihi; moriens dum luctor in agone! ODizma raskajani razbojniče, budi miizabrani zaštitnik, kad se budem boriosa smrću! Kad je tako znao osvojiti ne-bo, tko mu se ne bi utekao za pomoć?!

Svetac mjeseca Piše: Stjepan Beretić

1188

��33

// 22

0000

88

25. ožujka

Sveti Dizma� prijatelj Isusa Krista � sudrug Isusova mučeništva � tužitelj Isusovih mučitelja � čuvar raja �

� evanđelist Isusa Krista � Gospodinov prorok i i odvjetnik � brani Isusa od napadaja �� prvina Isusova križa � Isusov pobočnik � orao koji leti u nebo �

tovni karmelski red, bratovštinu kar-melskog škapulara, i bratovštinuDjeteta Isusa iz Praga.

Vrijedi istaknuti, na temelju povi-jesnih podataka somborskog samosta-na, kako su posebno značajne dvije odtih ustanova: svjetovni red i bratovšti-na Djeteta Isusa.

Svjetovni red i bratovština Dje-teta Isusa imale su za svrhu produb-ljenje duhovnog života među vjernici-ma. Uz štovanje Djeteta Isusa vezanaje duhovna obnova somborskogapuka i okolice. Svakoga 25. u mjesecuGerard je slavio sv. Misu u častDjeteta Isusa i propovijedao na hrvat-skom i mađarskom jeziku, uz sudjelo-vanje znatnog broja vjernika koji su, utoj prigodi, pristupali sakramentimaispovijedi i pričesti. Prvi pak članovibratovštine Djeteta Isusa bila su djecaiz sirotišta sestara Naše Gospe uSomboru.

U svjetovnom redu bilo je više odsto članova, ne samo Somboraca negoi vjernika iz drugih okolnih mjesta.Oni su imali svoje mjesečne sastankei godišnje duhovne vježbe. Djelovalaje ta ustanova i na karitativnom polju.

Ne smije se smetnuti s uma brigaza bolesnike koju su karmelićani pri-hvatili, ugovorom, s kaločkom nadbi-skupijom. Ova, zadnja djelatnost, bilaje posebno naporna jer se često mora-lo voziti zaprežnim kolima, po prostra-noj somborskoj župi, po svakom vre-menu, po prašnjavim ili blatnim puto-vima onoga vremena. Mladi poglavarsomborskog samostana, o. AmbrozijeBašić, godine 1929., za vrijeme cičezime, toliko se prehladio da je umrood posljedica prehlade u dobi od samo33 godine!

1. Zdenko Križić, Somborski samo-stan u dokumentima generalne kuće…AA.VV. Baština, Karmel u Somboru 1904.-2004., 2005., str.61.

2. Usporedi samostanski ljetopis spo-menutih godina.

Naš kandidat za sveca

1199

3 3 / / 2 2

0 00 0

8 8� �

Od samog dolaska u Sombor, udrugoj polovici kolovoza 1904., Ge-rard je ''duša'' crkve i karmelskog sa-mostana u Somboru. Iako je, pravnogovoreći, preuzeo poglavarsku službusamostana a time i službu upraviteljacrkve, negdje u svibnju 1905., kada jesamostan stavljen, praktički, samopod krov i osposobljen, u najbitnijem,za stanovanje. U crkvi pak ''nedostajuklupe, orgulje, crkveno ruho".1

U takvim okolnostima i uz takvezadatke Gerad je neumoran u propovi-jedanju. Samostanski ljetopis posebnoističe dolazak vjernika, osobito nablagdane, na sv. Ispovijed. Svećenicisu na raspolaganju za sakramentpomirenja, u tim danima, već od 5 uju-tro. Uz dnevno slavlje sv. Mise i pro-povijedanje nedjeljama, Gerard po-sebno vodi brigu o bolesnicima nesamo u gradu nego i na salašima.

U prvom trogodištu poglavar-stva, 1905.–1908., Gerardu je pripala,uz djelatnost, briga urediti crkvu isamostan: pobrinuti se za unutarnjeuređenje samostana kao i nabavuklupa za crkvu. Od godine 1912. do1918., razdoblje kada je ponovno načelu zajednice i crkve, zajedno s o.Albertom Galovićem, nastoji namak-nuti sredstva za kupnju orgulja, kakobilježi samostanski ljetopis. Na nesre-ću, prikupljena financijska sredstva zaorgulje su propala radi ''ratnog zajma''u Prvom svjetskom ratu. Nosi teretotplaćivanja ogromnog duga. Samo-stan je, naime, građen kreditom, po-sudbom od kanoničkog zbora kalo--čke nadbiskupije. Više će puta opome-nuti subraću, koja će biti na čelu za-jednice, da izbjegnu takve posudbe.Ipak je uspio godine 1918. sve dugoveotplatiti2.

U razdoblju poglavarske službe isvećeničkih zaduženja, od godine1912. do 1918., Gerard je inicijatornavlastitih oblika djelatnosti karmeli-ćana. Godine 1913. ustanovljuje svje-

GOVORI VAM SLUGA BOŽJI O. GERARD TOMO STANTIĆ

Gerardova apostolskadjelatnost u Somboru

BILJANA GRBAVAC

Rođena je 1982. godine uPlavni gdje i sada živi. Aktivna jekulturno umjetničkom društvu"Mostonga" u Baču. Svoje stihoveprenosi kroz emisiju na hrvatskomjeziku "Zvuci bačke ravnice" naradio Baču. Pjesme piše od ranogdjetinjstva, ali ih nije objavljivala.Sudjelovala je na susretu pjesnikaLira naiva 2007. godine.

U S K R S

Dragi Isuse,Ti si na današnji Dan uskrsnuoA ja sam "razapeta".

Danas meni suze tekuKao nekad Tvoja krv Sveta,Danas mene srce boliKao nekad Tebeudarci tvoji!

Udarce mi zadašeNevjerni ljudi.Ne vjeruju u ljubav mojuKao što nekadNisu vjerovali u Tvoju!

Uređuje i piše: o. Ante Stantić, OCD

zkvh

.org.r

s

Posljedice umjetne oplodnjeza nerođeno dijete

U svoj toj priči o umjetnoj oplodnjinajveći naglasak se stavlja na pravo bra-čnih drugova na dijete, a najmanje segovori o pravu embrija, tj. djeteta u raz-voju. Glavni prigovor onimakoji se bore protiv umjetneoplodnje je sljedeći: "Kakvoje zlo u tome što netko na ta-kav način dobije dijete i takosi osigura potomstvo". Daka-ko, da dijete začeto umjet-nom oplodnjom nije prokle-to. Nije grijeh i zlo u tomešto se rodilo dijete začeto na takav na-čin. Zao i grješan je sam postupak umjet-ne oplodnje a napose zato što se u tompostupku primjenjuje nedopustivo pra-vilo "Cilj opravdava sredstvo". Dakle,roditelji, da bi postigli cilj – dobiti dije-te, pristali su svjesno da zbog jednogdjeteta koje žele žrtvuju nekoliko, pa idesetke druge, tek začete djece. Istotako su pristali na postupak zamrzava-nja svojih embrija i jajnih stanica kao ioplođenih jajnih stanica nad kojima ubiti nemaju nikakvukontrolu. Isto takopristaju na neprirod-nu selekciju ljudskihbića, jer se običnopri umjetnoj oplodnjiunose tri oplođenejajne stanice u mate-rnicu žene u kojoj seprati njihov razvoj. Na kraju se zadržisamo jedan embrij a ostali se odstrane.Isto tako u velikom postotku sve oplo-đene jajne stanice unijete u maternicuprestaju živjeti i završe svoj život spon-tanim pobačajem. Također su poznatislučajevi nedopuštenih "donacija" oplo-đenih zamrznutih jajnih stanica drugimbračnim parovima i tako se događa daponeka žena rodi dijete koje nije izvor-no ni njezino ni muževljevo. Ona je tomdjetetu posudila samo svoju utrobu zarast i razvoj. Zbog takvih postupaka jošuvijek se vodi sudski proces u Zagrebu,koji dakako nije jedin-stven u svijetu.Na mnogim klinikama se to radi i spo-razumno. Postoje, naime, donatori sper-me i jajnih stanica kao i donatori oplo-đenih jajnih stanica. Želio bih se ovdjeosvrnuti na prava tih stanica ili točnijena prava embrija tj. nerođenog djeteta.

Što je taj grumenčić ljudskih stani-ca, koji (kod oplodnje u epruveti) u pr-vih šest do devet dana od oplodnje nijezaposjeo maternicu? To je dijete u po-tenciji, koje ima pravo razvijati se i rodi-ti se, kako tvrdi Katolička Crkva, ili jesamo biološka hrpa s kojom se možeraspolagati, primjerice u znanstvenesvrhe, kako to u znanstvenoj zajednicibrojni smatraju.

Embrij je u svakom slučaju dijete:muško ili žensko, koje imaodnos s vlastitim rodite-ljima, a za onoga tko vje-ruje, čak i poseban odnoss Bogom. To i onda kad jemanipuliran ili uništenostaje dotle da predstav-lja odlučujući čvor zaantropologiju i za etiku.

Biologija u prvim embrionalnimstanicama potvrđuje postojanje aktivno-sti, individualitet, do te točke da pred-mnijeva definiciju "statusa" čak i za em-brij prije nego se nastani u maternici,zaštićujući ga od eksperimentiranja,poglavito uništavajućega eksperimenti-ranja, poput zamrzavanja embrija kakobi ih se rabilo za umjetnu oplodnju.

"Prema tome, od prvog časa svogpostojanja, tj. otkad se uobliči kao zigo-ta, plod ljudskog rađanja zahtijeva bezu-

vjetno poštovanje koje duguje-mo ljudskome biću u njegovojtjelesnoj i duhovnoj cjelokup-nosti. Ljudsko biće mora se po-štivati i s njime valja postupatikao s osobama od samoga nje-gova začeća, pa mu se stoga odtoga istog časa moraju priznatiprava osobe, među kojima je

prije svega nepovredivo pravo svakoganevinog ljudskog bića na život… Budu-ći da se s njime mora postupati kao sosobom, zametak se mora braniti u nje-govoj nepovredivosti, o njemu se morabrinuti, i koliko je moguće, mora se lije-čiti kao i svako drugo ljudsko biće uokviru zdravstvene zaštite" (Donumvitae (Dar života), I/1).

URGENTNO UPOZORENJE

Minus 96 stupnjeva, na koliko sezamrzavaju embriji, zaustavlja embrio-nalni razvoj, ali ga ne uništava. Ali minus96 stupnjeva može prouzročiti veliketeškoće za nastavak razvoja. 50%odmrznutih embrija ne može proslijeditirazvoj jer ih je zaleđivanje oštetilo. To sene želi reći, ne želi se znati, ne želi sereći narodu, ali je stvarnost, stvarnostkoju potvrđuje znanost.

Moralni kutak / Vjerske web stranePiše: mr. Andrija Anišić

2200

��33

// 22

0000

88

Hrvatske katoličke internetske stranice (72)

Mladi mladimaU sklopu katoličkog tjednika

Glas Koncila, od početka 1999. godi-ne izlazi rubrika "Mladi mladima",koja je u početku zamišljena kao kra-tak osvrt na svjedočanstva mladih, alizahvaljujući upornosti i kreativnostimladoga uredništva danas ona obra-đuje različite crkvene i svjetovneteme. Uredništvo ove rubrike počet-kom je ožujka 2008. pokrenulo i inter-netsku stranicu koja se nalazi naadresi

http://mladimladima.glas-koncila.hr/

Cijela je stranica lijepo grafičkiuređena i dizajnirana, a donosi najavebudućih vjerskih događanja, popis iinformacije o aktualnim humanitar-nim akcijama, uz stalne rubrike pratese i događanja vezana uz znanost,umjetnost, župne aktivnosti i susretemladih, tako da mladi katolici tumogu pronaći zanimljive teme, razgo-vore, fotogalerije... Sve je ovo svrsta-no pod izbornike "događanja" (novo-sti, susreti mladih, župne aktivnosti,humanitarne akcije), "naše teme"(Uskrs, korizma, prijateljstvo, ekume-nizam, Božić, religije svijeta), "zboro-vi mladih" (veoma iscrpni podatci odesetinama hrvatskih zborova), "raz-govor" (veoma je upečatljv intervjuNike Kovača!), "nagradni zadatak" i"zanimljivosti" (fotografije, linkoviitd). Na stranici su osobito kvalitetnei fotografije.

Stranica "Mladi mladima" pokre-nuta je radi boljega povezivanja kato-lika na nacionalnoj razini, čime sestvaraju mogućnosti da se na mladi-ma bliskome internetu oni mogubolje povezati i informirati o tome štose, kada i gdje događa, da mogu čita-ti i o vjeri, ljubavi, prijateljstvu, zdrav-lju, zaštiti okoliša, odrastanju…

s.b.

PRAVA EMBRIJA – NEROÐENOG DJETETA (1)

Upoznajmo govor liturgijskih znakovaPiše i uređuje: dr. Andrija Kopilović

2211

3 3 / / 2 2

0 00 0

8 8� �

Jedino se Bogu klanjaj!

Nerijetko se čuje prigovor na računnas katolika, pa i pravoslavnih, da se kla-njamo slikama i kipovima, pa i svecima isveticama. Treba dobro razlikovati komepripada religijski čin klanjanja. Pojam "kla-njanje" znači izričaj štovanja Vrhovnombiću. U svakoj kulturi, civilizaciji i religijipostoji vlastiti način na koji se taj čin što-vanja izriče i vanjskim znakom. Vjera je ubiti nutarnji stav čovjeka, ali kako je čovjeki tjelesno biće, vjera se "utjelovljuje" i uvanjskim znakovima. Stoga je štovanjeBoga vlastito svakoj civilizaciji. Nama krš-ćanima, kao nasljednicima biblijske preda-je, način izražavanja štovanja Boga je nesamo naslijeđen, nego i naređen. Prva li-turgija je i nastala iz sinagogalne liturgije,a neki elementi iz liturgije Hrama. Štova-nje jedinome Bogu iskazivalo se ponajprijeprostracijom. To znači da je čovjek dodir-nuo čelom zemlju i tako se prostro po tlu,što je značilo potpuno predanje i potpunopriznavanje Božjega vrhovništva. Istina,takav se čin predanja očitovao i pred kra-ljem, ali je u svojoj originalnosti pripadaosamo Bogu. Danas je u katoličkoj liturgijitaj način klanjanja Bogu pridržan samo naVeliki petak, i to samo za svećenika i usakramentu svetoga Reda kod sva tri stup-nja – đakonat, prezbiterat, biskupsko ređe-nje – kandidat se prostire licem pred Bo-gom. Jasno da u mnogim (osobito kontem-plativnim redovima) postoji obred prostra-cije i kao oblik molitve i klanjanja. Liturgij-ski je to vrlo rječit i doživljen čin vjere i kla-njanja.

U mnogim narodima Istoka, pa i bib-lijskom narodu, kao znak štovanja i klanja-nja srećemo i "prigibanje koljena", tj. pokle-canje. Redovito je to čin poštovanja i činklanjanja, kao i priznanja vrhovništva predonim pred kime se poklekne. U zapadnojliturgiji ovaj je način znaka klanjanja Bogupostao temeljni. Istočna Crkva je zadržaladrugi način, tj. dodirnuti rukom zemlju itako se duboko nakloniti u znak klanjanja ipriznanja vrhovništva. Razlikujemo daklepoklecanje na jedno koljeno, na dva kolje-na i konačno samo klečanje. Kada sepoklekne? Kada ulazimo u crkvu nakon štosmo se znamenovali znakom križa, poklek-nemo prema oltaru na kome se čuvaPresveti Oltarski sakrament. Dakle, nika-da ne činimo dva znaka u isto vrijeme.Velika većina naših vjernika poklecanje iznak križa čini istovremeno. Ne tako. Znakkriža je već protumačen kao poseban znakpodsjećanja na krštenje, a poklecanje jeznak priznanja Božje prisutnosti i poklona.Koljena se sagibaju samo pred Bogom.Stoga pripazimo je li na glavnom oltaru ili

na nekom drugom mjestu Svetohranište.Tada činimo znak poklecanja. Zatim,pokleknemo kad god prolazimo ispredSvetohraništa. Prije pričesti, kada pristu-pamo samoj pričesti činimo taj isti znak,kada smo posve blizu pričestitelja. Ovajznak poklecanja prije pričesti nije obve-zatan, ako je velika gužva ili nam to sprje-čava starost ili bolest. Međutim, nikada se,ama baš nikada, ne poklekne nakon pričesti.Krist je tada s tobom, u tebi i stoga je vrloneumjesan znak poklecanja kad si sampostao Svetohranište. I u ovome naši vjer-nici često griješe (kao što čine znak križaprije ili poslije pričesti). Pretjerujemo.Konačno, pokleknemo prije odlaska iz crkvei to ponovno prema mjestu gdje se čuvaPresveti Oltarski sakrament. Svećenik činitaj isti znak pri ulasku na oltar i to premaSvetohraništu. Nakon posvete kruha uKristovo Tijelo, kao i nakon posvete vina uKristovu Krv. Čini taj znak prije same pri-česti i isto tako pri odlasku iz svetišta.Dakle, taj čin poklecanja je čin kojim časti-mo Boga. Ne poklekne se ni pred kakvomslikom, kipom, a pogotovo ne čovjekom.Bilo bi dobro nekako sebi duboko usaditiu dušu da je i poklecanje kao vanjski znakvjere uistinu znak vjere, i ako činimo tamogdje to ne priliči, zavodimo i sebe i drugekrivim znakom na pogrešnom mjestu.Tako dajemo pravo onima koji nam prigo-varaju da se klanjamo i drugima, a nesamo Bogu. Kada se kleči? Klečanje jeznak štovanja Boga i molitveni znak. On jepun simbolike predanja, pokornosti i mo-litve. Na oba koljena se više u Zapadnojliturgiji ne poklekne, pa ni pred izloženimPresvetim. Ako je to čin poklecanja, ondaje to samo na jedno koljeno, a ne na oba.Ne tako davno, bio je propis da se predizloženim Presvetim Otajstvom i pokleca-nje vrši na oba koljena. Više ne. Kleči sesamo na podizanje, dakle, u vrijeme pret-vorbe, za vrijeme blagoslova s PresvetimSakramentom i u nekim za to određenim iizričito kazanim prilikama. Zašto govorimoovako odlučno o ovom znaku? Prvo zatošto je to znak kojega treba "očistiti". Onmora biti uistinu ili znak klanjanja Bogu iliga treba ukinuti. Mnogi naši vjernici samomalo "cupnu" a ne dodiruju koljenom zem-lju. Ili se pokloni kako treba, ili stojećiiskaži počast Bogu. Najlošiji znak je onajkoji se ne prepoznaje kao znak Bogoštov-lja. Ovom rubrikom želimo polako "čistiti"našu svijest od pukih navika, jer u liturgijisve ono što se čini, čini se svjesno, sabra-no i sadržajno. Svaka "tehnika" i puka navi-ka zavodi i onoga koji to radi i one koji topromatraju. Klanjanje je najsvetiji znak,najsvetijoj osobi i zato znajmo sabranočuvati svoje duše i polako, sveto i pravilnoiskazati svoju vjeru, priznavajući Boga jedi-nim Vrhovnim Gospodinom. Tada će tobiti za nas čin, a za druge znak. Vjera je,dakle, čin u znaku.

23. 03. 2008.USKRS

Dj 10,34a. 37-43; Ps 118,1-2. 16-17. 22-23

Kol 3,1-4 ili 1 Kor 5,6b-8Iv 20,1-9

ili za popodnevne miseLk 24,13-35

Ako ste suuskrsli s Kris-tom, tražite što je gore, gdjeKrist sjedi zdesna Bogu! Zaonim gore težite, ne za ze-maljskim!

30. 03. 2008.2. USKRSNA NEDJELJA

Dj 2,42-47; Ps 118,2-4. 13-15. 22-24

1 Pt 1,3-9Iv 20,19-31

Budući da si me vidio,povjerovao si. Blaženi koji nevidješe, a vjeruju!

6. 04. 2008.3. USKRSNA NEDJELJA

Dj 2,14. 22-23; Ps 16,1-2a.5. 7-8. 9-10.11

1 Pt 1,17-21Lk 24,13-35

Dvojica učenika putuju uEmaus...

Dok bijaše s njima za sto-lom, uze kruh, izreče bla-goslov, razlomi te im davaše.Uto im se otvore oči te ga pre-poznaše, a on im iščeznu sočiju.

Nato oni pripovjede ono sputa i kako ga prepoznaše ulomljenju kruha.

13. 04. 2008.4. USKRSNA NEDJELJA

Dj 2,14a. 36-41; Ps 23,1-3a. 3b-4.5.6

1 Pt 2,20b-25Iv 10,1-10

Zaista, zaista, kažem vam:ja sam vrata ovcama. Svi kojidođoše prije mene, kradljivcisu i razbojnici; ali ih ovce neposlušaše. Ja sam vrata. Krozame tko uđe, spasit će se: i ula-zit će i izlaziti i pašu nalaziti.Kradljivac dolazi samo daukrade, zakolje i pogubi. Jadođoh da život imaju, u izobiljuda ga imaju."zkvh

.org.r

s

ZVONIK: Ovo je druga godinakako Vas je biskup postavio župnikomu Baču i Plavni. Da li ste ovako zami-šljali svećenički život kad ste se odluči-li poći tim putem?

� Danas, u vrijeme sve istaknutijeghedonizma, tj. želje za uživanjem i la-godnim životom pod svaku cijenu,postavlja se pitanje što je ono što jed-nog mladog čovjeka privlači u sveće-nički stalež. Je li to želja za karijerom?Ili za boljim i lagodnijim životom? Ili...?Otvoreno mogu reći da je za mene sveto ne sporedno, nego apsolutno neva-žno. Kada sam razmišljao o svećenič-kom zvanju, nisam razmišljao o tomešto ću time dobiti, nego što bih kao sve-ćenik mogao dati Crkvi i narodu. Ni-sam planirao u kojoj ću župi službovati.Lijepo mi je bilo i u Adi među 10.000katolika mađarske nacionalnosti i uvelikom i šarolikom gradu kao što jeNovi Sad. Bila su to za mene dragocje-na iskustva. Svugdje sam susretaoljude koji su utjecali na moj život i skojima i dan danas imam kontakte. Ra-do ih se sjećam. Kao čovjek koji je dje-tinjstvo proveo na selu, nije mi biloteško uklopiti se i u moje nove župeBačkog dekanata. Ovdje sam već višeod godinu i pol. Imam viziju i idealekoje ovdje želim ostvariti. Puno toga još

nije vidljivo i opipljivo. Vjerujem da ćevjernici mojih župa imati sa mnom strp-ljenja i povjerenja u mene, te da ćemoskupa napredovati ka zajedničkomcilju: upoznavanju i nasljedovanju IsusaKrista u kojemu gledamo uzor svakogčovještva i vjerništva. Kada sam pošaou sjemenište možda još ni nisam imaokristalno jasnu sliku što to znači bitisvećenik. Ta se slika postupno izoštra-vala, te sam, postao svećenikom, tj.kada sam rekao svoj konačni "Evo me",već imao iskristaliziranu sliku o sveće-ničkom životu. Dakle, znao sam kojimputem krećem. Sam sam ga izabrao inisam se pokajao. Znači, svećeničkiživot sam zamišljao upravo ovakvimkakav i jest: raznolikim. Različite su pri-like od mjesta do mjesta, ali ideali iciljevi uvijek su isti i nepromjenjivi, jerIsus jučer, danas i zauvijek, isti je. Činimi se da sam svugdje pronašao načinkako se prilagoditi konkretnim prilika-ma, a i neprilikama.

ZVONIK: Što za mladoga svećeni-ka znači kad mu biva povjereno samo-stalno voditi župnu zajednicu odnosnozajednice?

� Često se mogu čuti krilatice po-put one od kolijevke pa do groba najljep-še je đačko doba ili pak najljepši su stu-dentski dani. Ni s jednom od njih se nebih složio. Daleko od toga da mi školanije išla, ali cilj mi je bio školu završiti ipostati svećenikom. Obično sam tozamišljao tako da budem samostalanžupnik. Stoga na vaše pitanje moguodgovoriti kako sam s radošću primio

vijest da je mojim kapelanskim danimadošao kraj. Ne mogu se požaliti na žup-nike kraj kojih sam bio kapelan, ali tasamostalnost mi je uvijek golicalamaštu. I opet se nisam previše iznena-dio. Koliko sam uspio odgovoriti izazo-vima, zahtjevima i očekivanjima i nad-ređenih i povjerenih mi, neka drugiprocijene. U svakom slučaju, primjeću-jem i vlastite nedostatke ali i njih pri-hvaćam kao životni križ s kojim sepokušavam nositi i popraviti što se mo-že popraviti. Kada mladom svećenikubiva povjereno samostalno voditi župnuzajednicu, to mu je sigurno i čast i iza-zov. To je sigurno obilježeno i određe-nim radostima, ali i tjeskobama s pita-njem kako ću ja to i jesam li dorastaotome poslanju i službi? Ali ako čovjek,poput svetog Pavla, zna komu je povje-rovao i ako se prisjeti riječi jednogmisnog predslovlja koje veli da Bogvodi Crkvu po onim pastirima koji jepredvode u ime njegova Sina, onda ništanije neostvarivo i ništa ne predstavljaprepreku pred kojom bi se trebalo pre-dati. Ujedno, mladi ljudi se obično lak-še prilagođavaju, pa je i to olakšavajućaokolnost kada se sele u novu sredinu ipreuzimaju novu službu. Čini mi se dame još nosi mladenački optimizam, alinastojim biti i realan i objektivan u pro-cjenama svojih sposobnosti i talenata,ali i konkretnih prilika koje vladaju upovjerenim mi župama.

ZVONIK: Dvije župe s pripada-jućim filijalama sigurno iziskuju punonapora i angažmana. Što vam okupiranajviše vremena?

� Možda ponekad previše togahoću. Čini mi se da mi to oduzima naj-više vremena. Tko zna, možda bi miIsus uputio prijekor kao i Marti, s pou-kom da treba izabrati ono najbolje. Ališto je konkretno to najbolje, to mi ječesto vrlo teško razaznati. Ipak, kadapogledam u budućnost vidim sve ma-nje obnova zgrada, kilometara za vola-nom i sličnih stvari, a sve više duhovneobnove povjerenih mi župa. To je u sva-kom slučaju ono najbolje i ono zbogčega sam ovdje župnik. Koliko je to da-leka budućnost, vidjet ćemo. Za sada

Intervju Razgovarao: mr. Mirko Štefković

2222

��33

// 22

0000

88

� Kada sam razmišljao o sve-ćeničkom zvanju, nisam razmi-šljao o tome što ću time dobiti,nego što bih kao svećenik mogaodati Crkvi i narodu

� Molim Boga da mi pomogneljude prihvaćati, razumjeti, surađi-vati s njima

Josip Štefković je trenutačno župnik petžupa bačkog dekanata: Sv. Pavla apostola u Baču,Sv. Jakova apostola u Plavni, Sv. KarlaBoromejskog u Tovariševu, Sv. Josipa uDeronjama i Sv. Ane u Bačkom Novom Selu. Prvije svećenik Hrvat zaređen za Subotičku biskupijuu trećem tisućljeću. Rođen je i kršten u Subotici užupi Svete Terezije Avilske 1976. godine. Živio je iu Tavankutu i u Žedniku. U tim je mjestima poha-đao osnovnu školu. Srednjoškolsku diplomu ste-kao je u subotičkom sjemeništu i gimnaziji„Paulinum“. Nakon odsluženog vojnog roka, studi-ra filozofiju i teologiju u Zagrebu, na Filozofsko-

teološkom Institutu Družbe Isusove. Diplomirao je i za svećenika je zaređen2002. godine. Bio je po dvije godine kapelan u Adi i u Novom Sadu. Od kolo-voza 2006. upravitelj je, a potom i župnik spomenutih pet župa Subotičkebiskupije i Bačkog dekanata.

Razgovor s vlč. Josipom Štefkovićem, župnikom župe Sv. Pavla apostola u Baču

Svećenički sam poziv izabrao sam, i nikada se nisam pokajao!

još uvijek hvatam konce: upoznajemljude, njihove želje i sposobnosti. Upo-znajem sadašnjost i prošlost povjerenihmi župa. Na temelju toga treba stvoritiplanove za budućnost. Svi koji rade sljudima, znaju da je to ujedno i lijepo iteško. Stoga molim Boga da mi pomog-ne ljude prihvaćati, razumjeti, surađi-vati s njima. Osim susreta s ljudima,prvenstveno vjernicima, puno mi vre-mena odlazi i na obilaske mojih crkavai njihove popravke ili promišljanja o nji-hovim popravkama za koje još uvijeknema dovoljno mogućnosti.

ZVONIK: Vrlo ste aktivni u obnovipovjerenih vam crkava i župnih do-mova. Imate li u tomu odgovarajućupomoć?

� Crkvene objekte koji se nalaze umojim župama teško je opisati. Većinaod njih opasnost je i za prolaznike. Najednoj crkvi se ruši toranj, druga nemakrova, vrata, prozora, žbuke na zidovi-ma ni iznutra ni izvana, treća ima rupuu stropu i krovu te s oltara imate direk-tan pogled ka nebu, s četvrte otpadajucigle i žbuka. To je samo skraćeni opis.Iako često obilazim ove crkve, nadamse da me ništa neće lupiti po glavi.Kako je došlo do ovakve situacije, nijemi toliko važno. Želja mi je pokrenutisve pozitivne i zainteresirane strane iučiniti sve što se učiniti može da se ovidragulji naše duhovne i kulturne bašti-ne sačuvaju od propadanja te budu iokosnica kreiranja naše budućnosti, jerbez svećenika i crkve kao mjesta okup-ljanja u našim krajevima sve ide nizvod-no. Imam li odgovarajuću i dovoljnu po-moć, na to bih diplomatski odgovorio:pomoći nema onoliko koliko bih ja to

očekivao. Ipak, možda više nije ni mogu-će. Stoga ne gubim nadu i ne očajavam.

ZVONIK: Za tako velike radove supotrebna veća materijalna sredstva.Kako s time izlazite na kraj?

� S materijalnim sredstvima nikadanisam imao problema tj. većih sredsta-va nikad nisam ni imao. Stoga se trenu-tačno orijentiram na one stvari koje semogu popraviti s manjim sredstvima,ali zato uz puno rada, najviše fizičkog.Od svega toga mi se čini kako meniipak ostaje najveći dio. Ipak, ima kras-nih primjera ljudi koji se u ovom ilionom poslu aktiviraju na opće dobrocijele zajednice. Nadam se da još uvijekvrijedi ona izreka da primjeri privlačete da će pozitivni primjeri pojedincapokrenuti i druge.

ZVONIK: Kad je riječ o župi uPlavni, što karakterizira tu malu zajed-nicu u dijaspori?

� Plavna je prije samo nekolikodesetljeća bila gotovo apsolutno katoli-čko mjesto. Danas to više nije tako.Danas je u župi oko 700 katolika, dok uselu ima nešto manje od 1400 stanovni-ka. Što se tiče katolika, nije teško uoči-ti kako se mnogi mladi sele. Najprijeodu na škole u veće gradove, a odandese mnogi i ne vrate. Mnogi su se odse-lili i tijekom protekla dva desetljećauslijed prilika i neprilika koje su vla-dale. Katolici u Plavni su tradicionalnovezani uz Crkvu i vjeru. To je s jednestrane dobro, jer su sačuvani mnogiobičaji i svijest o vjerskoj pripadnosti. Sdruge strane ima to i svojih negativ-nosti jer tradicija može biti korisna, alivjera mora postati nešto osobno da bimogla oblikovati živote i biti pokre-tačka snaga u životu.

ZVONIK: Ne stanujete u Plavni,nego iz Bača odlazite na tu župu.Mislite li da bi ona bila životnija da imasvojega župnika koji bi tamo mogaostanovati?

� U svakom slučaju, unutar jednežupe, vjernici tvore manju ili većuzajednicu koja je dio sveopće Crkve.Svaka župna zajednica bez svećenika-

župnika zakinuta je i okrnjena. Jedančovjek ne može biti u isto vrijeme nadva ili više mjesta. Ne može biti polnoć-ka u ponoć u dvije župe. Ni obrediVelikoga tjedna ne mogu se odvijatiravnopravno u više župa. Čak i kadažupnik stigne uskladiti obveze na višestrana, sve to multipliciranje liturgij-skih, uredskih i drugih obveza dovodido opterećenja i zamora. Ponekad sezbog toga pojave i trzavice i nespora-zumi. Ali, to je naša stvarnost. Manježupne zajednice moraju shvatiti svojpoložaj. S druge strane, svećenik moranastojati biti objektivan, angažirati se ipokušati prilagoditi uvjetima i stvarno-sti. U svakom slučaju, za Plavnu bi bioveliki plus da ima stalnoga župnika, alidok ga zbog pomanjkanja svećenika nebude, vjerujem da ću s Plavancima naćizajednički jezik na obostranu korist.

ZVONIK: Razdoblje vašega uprav-ljanja ovim župama nije tako dugo, alije već dovoljno veliko da se skupi punoiskustava. Što je ono najljepše što vasveže za župu u Plavni i Plavance?

� U Plavni sam upoznao mnoge div-ne ljude, počevši od djece do onih malostarijih. Ima djece koja oduševljenodolaze u crkvu, na vjeronauk, na pjeva-nje ili radne akcije. Iako živahni, većinaih je sačuvala seosku iskrenost i neis-kvarenost. Dragi su mi. Ima u Plavni iodraslih koji su se spremni uključiti uživot župe: prekrasnim šokačkim pjeva-njem, radnim akcijama, inicijativama ...Ima u Plavni i ljudi koji su za crkvuspremni darovati i veća sredstva. Imavjernika koji se često i lijepo ispovije-daju. Za godišnji blagoslov kuća obi-đem gotovo sve katoličke kuće. Gotovosvi uredno izmiruju svoje crkvene dopri-nose. Za sve ono što je u župi dobro iplemenito zaslužni su i prijašnji župni-ci. Zahvalan sam im. Ono što je najvaž-nije, a mislim da to Plavanci i Plavankeimaju, jest svijest da mogu biti i bolji isvetiji i pobožniji. Zato mi je lijepo bitinjihovim župnikom.

Intervju

2233

3 3 / / 2 2

0 00 0

8 8� �

� Bez svećenika i crkve kaomjesta okupljanja, u našim kraje-vima sve ide nizvodno

Na pitanje čime najviše nastoji privući vjernike u crkvu, tj. k Bogu,Josip odgovara poznatom izrekom: Više se muha ulovi na žlicu meda, nego-li na bačvu octa, te nadodaje kako pokušava biti strpljiv. Pokušavam ljudeshvatiti. Pokušavam im približiti Boga kao svog i njihovog najvećeg prijateljakojemu jedinomu možemo potpuno vjerovati, koji nas ljubi više negoli misami sebe i koji računa s nama i vjeruje u nas više negoli mi sami, ističeJosip te nadodaje kako to nije uvijek jednostavno postići. Vjerojatno to mojivjernici ponekad vide i drukčije, ali ovo je moj ideal i "program" koji želimprovoditi u svom svećeničkom životu. Jednom riječju: Bog nije strašilo za greš-nike, Bog je Ljubav. Kao takvoga Ga želim približiti ljudima, a onda senadam da će ih On sam privući u crkvu i naravno k sebi. Znači, pokušavamih privući samim Isusom Kristom mučenim, raspetim, i uskrslim za nas vjer-nike i za cijelo čovječanstvo, zaključuje naš sugovornik.zk

vh.or

g.rs

Posjet g. SchedleraPaulinumu

Našu sjemenišnu zajednicu po-sjetio je 2. veljače Herbert Schedler,referent Renovabisa za jugoistočnuEuropu. U kratkom susretu s gostom,maturanti Nikola i Tomislav uputilisu pozdravne riječi u ime zajednice nanjemačkom i hrvatskom jeziku. Na-kon kratkog predstavljanja područjasvoga rada i djelovanja, g. Schedlernam jezahvalio na srdačnoj dobrodo-šlici.

Paulinum - za duhovna zvanja Uređuju: Dražen Dulić i Tomislav Kljajić

2244

��33

// 22

0000

88

Korizmeni nagovoriPo prvi put su u predvečerje korizme-

nih nedjelja upriličeni korizmeni nagovorikao svojevrsni uvodi u nedjeljna slavlja. Prvinagovor održao je duhovnik sjemeništamsgr. Marko Forgić, a zatim su uslijedilinagovori generalnog vikara msgr. SlavkaVečerina i vlč. Károlya Szabadia. Svakiod njih nastojao je vrijeme korizme predo-čiti iz različitih aspekata: biblijskog, liturgij-skog i pastoralnog, tumačeći biblijske ulom-ke, liturgijska slavlja i crkvenu praksu ovogsvetog vremena.

Pobožnost Križnog puta

Među raznim pobožnostimakoje se obavljaju u korizmenomvremenu, dominira pobožnostkrižnoga puta. U našoj zajednicisvakog je tjedna jedan razred ani-mirao molitvu križnoga puta. Napetu korizmenu nedjelju sudjelo-vali smo na zajedničkom križnomputu mladih na Subotičkoj kalvariji.

Posjet Savezu vojvođanskih Nijemaca

u SuboticiU subotu, 8.ožujka posjetili smo

dom Saveza vojvođanskih Nijemaca uSubotici. Tamo nas je srdačno primiotajnik Njemačkog saveza, LászlóGöncze – Mandel koji nam je predsta-vio povijest dolaska Nijemaca na ove pro-store. Imali smo priliku čuti o njihovompovijesnom doprinosu na kulturnom,prosvjetnom, crkvenom i gospodar-skom području. No, povijesna ali poraz-na činjenica, da je od nekadašnjih polamilijuna danas ostalo nepune 4 tisućeNijemaca, nije nas ostavila ravnodušni-ma. O njihovoj patnji, progonima i stra-danjima nakon Drugog svjetskog ratapisali su mnogi autori među kojima imai onih iz Udruženja književnika i novi-nara Srbije. Neke od ovih knjiga dobilismo na dar za našu školsku knjižnicu.

Nakon predavanja upriličen je la-gani agape, te razgledanje kuće.

Vladimir Ahmetović

Josipovorektorov imendan

Budući da je svetkovina sv. Josipaove godine pala na Veliku srijedu, tj. zavrijeme uskršnjih ferija, imendan našegarektora proslavili smo u subotu uočiCvjetnice. U ime svih sjemeništaraca,rektoru je čestitao Nikola Čartolovni, asimbolični poklon zahvale uručili suZsolt Magyar i Tomislav Kljajić. Čes-titanje smo popratili prigodnom pje-smom.

Bdjenje mladihNastavljajući tradiciju, i ove godine uoči

Cvjetnice u sjemenišnoj kapelici priređeno jebdienje mladih. Uz molitvu i pjesme nadahnju-jući se riječima Papine poruke za svjetski danmladih zakoračili smo u Veliki tjedan.

Nastup sjemenišnog zbora u Gradskoj knjižnici

Na veliki ponedjeljak, 17.ožujka, u svečanoj dvoranisubotičke gradske knjižnicenastupio je sjemenišni zbor"Schola cantorum Paulinum"pod dirigentskom palicom na-šeg rektora msgr. JosipaMioča u okviru preduskrš-njeg programa koji se svakegodine priređuje u subotičkojknjižnici. Na repertoaru subile skladbe prigodne za ovoliturgijsko vrijeme.

Svim čitateljima naše stranice,

našim dobročiniteljima i prijateljima sjemeništa

od srca želimo sretne i blagoslovljene

uskršnje blagdane!

Sretan Uskrs

KORIZMA U PAULINUMU

Istoka. Sv. Franjo Ksaverski je također bio veliki misionarIstoka, ali ga je bolest zaustavila pred vratima Kine. Njegovesnove i želje ostvario je njegov subrat o. Matteo Ricci(1552-1610) iz Macerate. On je bio genijalan čovjek koji seznao odlično prilagoditi kineskim običajima i mentalitetu.Zbog svoje velike učenosti uživao je velik ugled kod samogkineskog cara pa je svoj ugled iskoristio za misijsko djelo-vanje. Međutim, djelovanje misionara po načelu prilagođa-

vanja mentalitetu kineskog naroda nije imalo sretan ishod.Optužbe u Rimu na njihov račun dovele su do zabranetakvog djelovanja. Novi misionari i nov način misijskog radanisu bili prihvaćeni. Početkom 17. stoljeća podigao se valprogona kršćana.

Hrvatski misionari u KiniMeđu vjerovjesnicima bilo je i hrvatskih misionara.

Isusovac o. Ivan Ureman, rođen u Splitu 1583., odlazi uKinu 1621. Osim misijskog rada bavi se matematikom iastronomijom. Franjevac Aleksa Benigar (1893.-1988.) ujesen 1929. putuje parobrodom u Kinu i 31. listopada stiže uŠangaj odakle polazi u Hankov. Tuje djelovao kao profesor dogmatikei kao duhovnik u Regionalnom sje-meništu, a povremeno je i magisterklerika i novaka u obližnjem franje-vačkom samostanu. U siječnju1954. potjeran je iz Kine, među po-sljednjim europskim misionarima.Isusovac o. Stjepan Poglajen (naslici desno)(1906.-1990.) poznat jepo svom djelovanju u komunistič-kim zemljama, pa tako i u Kini.

(O današnjem stanju u Kiniu sljedećem broju)

2255

3 3 / / 2 2

0 00 0

8 8� �

Opći podaciKina se nalazi na istoku Azije, na zapadnoj obali Tihog

oceana. Kao zemlja velikih kontrasta, Kina u svom geograf-skom opisu ima i planine, pustinje i plodna riječna korita.Većinu zapadne Kine zauzimaju Himalaja, Tian i Pamir tevelika pustinja, a središnja Kina je uglavnom planinsko pod-ručje. Rijeke također igraju važnu ulogu u transportu i navo-dnjavanju. Kineski zid podignut je prije više od 2 500 godinakako bi se stanovništvo obranilo od invazije sa sjevera.

Najveći dio stanovništva čine Kinezi (preko 90%) a osta-tak 54 etničke skupine. Većinske religije u Kini su budizam,taoizam i konfucijanizam. U komunističkoj zemlji dakakoima i veliki broj ateista. Ima nešto muslimana, a o brojukršćana može se govoriti samo približno. Prošle godine suizneseni podaci da se broj kršćana u Kini povećava te semože govoriti o 40 milijuna.

Kina prednjači u gospodarskom razvoju, ali ga i skupoplaća. Veliko je onečišćenje zraka, vode i tla. Gotovo sve rije-ke su onečišćene, dok je 90% urbanih voda jako zagađeno.Procjenjuje se da preko jedne petine gradova nema zdravupitku vodu, kao i preko 300 milijuna ruralnog stanovništva.Po podacima Svjetske zdravstvene organizacije, među desetgradova s najvećim stupnjem onečišćenja zraka, sedam jekineskih. Vodeći uzrok smrti u Kini su respiratorne i srčanebolesti uzrokovane onečišćenjem zraka.

Iz povijesti KineKineska civilizacija ima bogatu i slavnu povijest koja

neprekidno traje više od 5000 godina, s izvorima starim oko3500 godina. U njoj su se smjenjivale carske dinastije. Dinas-tičko razdoblje trajalo je oko 2000 godina do 1911. godine,kada je revolucijom zbačena dinastija Qing. Tijekom 19. sto-ljeća zapadne sile su pokušale dobiti neka područja Kine.

U prvoj polovici 20. stoljeća jačaju dvije stranke:Kineska narodna stranka i Komunistička partija. Neki dije-lovi Kine bili su pod okupacijom Japana (1931.-1945.) Nakonkapitulacije Japana izbio je građanski rat u kojem je pobije-dila Komunistička partija. Mao Zedong proglašava 1. listo-pada 1949., u Pekingu na glavnom trgu Tian An Men, Na-rodnu Republiku Kinu. Uvodi se politički model sovjetskogtipa, s jakom centralnom vlašću i partijskom kontrolom.Nakon Maove smrti 1976. počinje proces reformi u Kini, a1978. godina smatra se početkom moderne Kine.

Kršćanstvo u KiniKršćanstvo je doprlo u Kinu polovicom 7. stoljeća po

nestorijancima (nazvani po biskupu Nestoriju koji je tvrdioda bl. Djevica Marija nije Bogorodica; odijelili se od Crkvenakon sabora u Efezu 431.).

Novi val evangelizacije u Kinu stiže koncem 13. stolje-ća. Franjevac Ivan iz Montekorvina stiže u Kinu (1294. g.)i postaje prvim nadbiskupom Pekinga i patrijarhom cijeloga

Narodna Republika Kina službeno je ime ove države od 1949. godine. Glavni grad joj je Peking. Najmnogoljudnija je zemlja (oko 1,3 milijarde stanovnika), a površinom treća na svijetu.

Predstavljamo misijske zemljeUređuje i piše: s. Blaženka Rudić

CRKVA U KINI

O. Matteo Ricci i Xu Guangqi

zkvh

.org.r

s

Sazrijevanje osobnosti

Konačni izbor kojim se postižezrelost osobnosti, ne postiže se izvanj-skim pritiscima, vještinom koju možeizazvati voditelj duhovnih vježbi, iliemocijama koje pobuđuju trenuci nape-tosti, nego slijedeći normalni psiholo-ški postupak jednog životnog sazrijeva-nja. Refleksija čini da čovjek bolje spo-zna odnos nadnaravnih stvarnosti sasamim sobom. Molitva čisti osjećajekoji kao oblaci ne dozvoljavaju da pro-dire sunce milosti. Osobni rad i odlukepokreću volju da prihvati plan kojegželi Otac nebeski. Samo s normalnimrazvitkom unutarnjeg postupka, uosobnom kontaktu s Bogom, čovjekotkriva Božju veličinu i u tom svjetlusvoje poslanje na svijetu.

Povezanost s drugima

Povezanost čovjeka s drugimaposljedica je predstavljanja sveopćegplana spasenja. Čovjek u ozračju objek-tivnosti i pounutrašnjenja, bez nasilnogpotresa koji dolazi izvana, objektivnoshvaća konkretne stvarnosti i svojupovezanost s njima. Svijet koji se prednjim otvara neprimjetno izvodi dubokipreobražaj njegova bića. Iz toga slijediprosvjetljenje i jasnoća Božjega plana,"misterij", o kome govori sv. Pavao, i uisto vrijeme, polazeći od ucjepljenjasvoga života na Krista, Crkvu i čovje-čanstvo, otkriva način kojim Bog djelu-je, u svijetu i u čovječanstvu, odnosnoshvaćanje "znakova vremena" nepre-stanog Božjeg djelovanja, snage kojuBog stavlja u njega, Duha Svetoga,sakramenata, Crkve, pomaganja drugi-ma, poštovanja ljudske osobe.

Liturgijski život

Slušanjem, razmatranjem Božjeriječi, čovjek se priprema za najviši stu-panj štovanja Boga, a to je liturgijskaeuharistija. To znači sudjelovanje uotajstvu Crkve, živjeti pashalno otajstvo

preko smrti svega onoga što nije Krist,za uskrsnuće s njime na novi život.Tako se čovjek osjeća ucijepljen naCrkvu koja je otajstveno Tijelo Kri-stovo. Euharistija je žrtva, posadašnje-nje žrtve na križu Isusa Krista. Ona jeviše od obične gozbe. "Njezina je cijenasmrt Jednoga, i uzvišenost ove smrti jeprisutna u njoj. Kad slavimo euharistijumora nas ispuniti strahopoštovanjepred ovim otajstvom, zebnja pred taj-nom smrti, koja postaje prisutna međunama. Prisutno je u isto vrijeme i to daje ova smrt pobijeđena uskrsnućem, ida mi stoga možemo pristupati ovojsmrti kao slavlju života, kao preobrazbisvijeta."1

Kršćansko slavlje, euharistija,seže do dubine smrti. Euharistija nijepobožna zabava i razonoda, još manjereligiozno uljepšavanje. Ona seže dokrajnjeg dna "koji se naziva smrt, iotvara put u život koji nadilazi smrt".2

"Štovanje euharistije nije toliko štova-nje jedne nedostupne transcendencijekoliko štovanje Božjega spuštanja knama."3 U euharistiji susrećemo žrtvuIsusa Krista i toj žrtvi samu ljubav.Ljubav možemo shvatiti samo ako samiljubimo. U euharistiji, "ne samo daupoznajemo ljubav, nego i sami počinje-mo ljubiti. Stoga je euharistijsko štova-nje točka u kojoj se susreću osobno isakramentalno, sakramentalno i dru-štveno – točka u kojoj je usidrena apo-stolska i duhovna životnost Crkve inašega služenja istodobno."4

Stupnjeviti napredak

Čovjek se u duhovnim vježbama,pod vodstvom voditelja, koji osobito napočetku duhovnih vježbi, usmjeravarad i kontrolira napredak, sve više poi-stovjećuje sa stvarnošću, shvaća svojodnos i odgovornost te dostiže životniizbor. Taj postupak, kao i svaki životnipostupak, odvija se stupnjevito. Možebiti ostvaren na više načina, slijedećikonkretne crte. Taj se pluralizam trebakretati unutar serija čvrstih napomenakoje skupa oblikuju samu strukturustupnjevitog rasta.

Voditelj duhovnih vježbi se vred-nuje ne po svojoj dužnosti koju je pri-mio, nego po tome što je na neki načinekspert života po Duhu Svetom, koji sjasnoćom zna naslutiti duhovne potre-be pojedinih osoba koje obavljaju duho-vne vježbe, koji sa sigurnošću zna ući ukulturne i duhovne zahtjeve vremena,koji s vjernošću zna prenijeti ono štoDuh Sveti traži od svake duše, te u sva-koj situaciji znade posvjedočiti delikat-no duhovno prepoznavanje. Voditeljduhovnih vježbi nije toliko učeni teologkoji raspravlja o duhovnoj nauci, većonaj koji inicira da duhovne vježbebudu prepoznavanje Duha Svetoga,onaj koji odgaja za radost hodanjaprema unutarnjem evanđeoskom svjet-lu. Duhovne vježbe trebaju uistinu bitiškola crkvenog iskustva u KristovuDuhu.

Rast duhovnog života je naporan ičovjek treba biti ustrajan na tome putu.Samo naporom i ustrajnošću dolazimodo konačnog cilja: sjedinjenja s Bogom.Duhovnom rastu treba dati prednost.Ne trebamo trošiti vrijeme na nevažnestvari. Ako su duh i tijelo u miru, mismo onda uravnotežene osobe. Vladatisobom divan je osjećaj. Biti duhovan jeuzvišeni osjećaj kojega samo duhovnaosoba može osjetiti. Borimo se da namduh bude smiren. Duhovnost se u čo-vjeku osjeća kao nevidljiva sila. Onajtko je pošao putem duhovnosti nikadaneće na tom putu stati. On uvijek idenaprijed. To je put bez povratka nastaro. Postignutu slobodu duha valjahraniti teološkim krepostima: vjerom,nadom i ljubavlju. A ove se krepostihrane molitvom, koja se u klasičnomučenju dijeli na: usmenu, mislenu,kontemplativnu i mističnu molitvu,o kojima ćemo govoriti u nastavkunaših razmišljanja o duhovnosti ikršćanskoj molitvi.

(nastavlja se)

1. Joseph Ratzinger. Bog je s nama,Euharistija: središte života, Verbum,Split, 2004., str. 40.

2. Isto, str. 41.3. Isto, str. 104.4. Isto, str. 105.

DuhovnostPiše: mr. o. Mato Miloš, OCD

2266

��33

// 22

0000

88

Duhovne vježbe: zrenje osobnosti

koja slijedi pripada piscu jahvisti:faraon nije poslušao Mojsija i Arona,kako je Jahve i kazao.

Posebno bih se želio osvrnuti naprimjedbu egipatskih vračara Prst je toBožji! (hebr. 'ecba` Elohim) što nije niruka Božja, ni prsti Božji, ni šaka Božja,već baš prst Božji. Izraz u Bibliji dolazisamo još jedanput u Pnz 9,10). Postojerazličita mišljenja egzegeta o ovom tek-stu. Ono koje je najčešće je da se toodnosi na Božji štap kojeg Aron drži usvojoj ruci. Prof. C. Tomić tvrdi da se uegipatskom jeziku to odnosi na nekipredmet (poput ključa) kojim se otva-raju vrata svetišta (usp. Izlazak, 111).Međutim, ovo prepoznavanje vračara,da se radi o prstu Božjem nije impresio-niralo faraona. Ostao je tvrda srca.

Obadi

Pred nama je četvrto egipatskozlo, kako ga bilježi pisac Knjige Izlaska.Ovaj izvještaj spada u jahvističku pre-daju. Mojsije prima Božju zapovijed:Podrani ujutro, iziđi pred faaraona kadkrene k vodi. Susret će se dogoditi naobali rijeke Nila gdje faraon treba izvr-šiti obred božanstvu Nila i prikazatijutarnju žrtvu. Ovaj podatak podsjećanas na uvod u prvo egipatsko zlo (krv).

Opet se ponavljaju iskazi Pusti mojnarod... Ako ne pustiš... U slučaju dafaraon i dalje ustraje u odbijanju, Jahveporučuje: pripustit ću obade na te, natvoje službenike, na tvoj puk i na tvojedomove. I ovdje imamo piramidu: fa-raon – ministri – puk – domovi. U ovomzlu se posebno ističe da će Bog izuzetigošenski kraj a to je plodno zemljištedelte Nila gdje je još Josip, koga subraća prodala, naselio svoj narod. Potome će faraon znati da je Jahve doistaapsolutni gospodar i suveren nad zem-ljom (u središtu zemlje). Ovo je neštosasvim novo. Kod drugih se zala nespominje "izuzeće" Izraelaca. OvdjeBog to sasvim izričito potvrđuje: Tu ćurazliku napraviti između svoga i tvoganaroda. Bog izraelski narod naziva svo-jim narodom za razliku od Egipćanakoji su faraonov narod. Naš prijevodgovori o razlici koju će Jahve napravitiizmeđu dva naroda. U izvornom tekstustoji imenica koja označava otkup iliizbavljenje (hebr. pedut, znači otkup,izbavljenje).

Ono što je posebnost ovoga zlajest i to što se ono ne zbiva po nekomMojsijevom činu (npr. njegovom šta-pu), već je to samo Božji čin (I učiniJahve tako). Bog i vrijeme točno odre-đuje. To će se dogoditi sutra. I doista,rojevi i rojevi, sve vrvi od obada koji seuvlače svuda kao što je to Bog i navije-stio. Sada je faraon prisiljen zvatiMojsija i Arona. Ali on je spremansamo djelomično izvršiti Božji zahtjev.Narod može žrtvovati svojemu Boguali u ovoj zemlji. Mojsije ne pristaje iiznosi faraonu svoje razloge: ono štoIzraelci žrtvuju za Egipćane je sveto-grđe (npr. govedo, ovca) jer su likovibožanstva. Egipćanima bi to izgledalokao izazivanje.

Faraon popušta

Prvi se put događa da velikifaraon, gospodar Egipta, sada popuštašto ukazuje na veličinu zla koju su iza-zvali obadi. Pustit ću vas (hebr. šalahznači poslati i to je ovdje u intenzivnomobliku, što po mnogima uključuje:pustiti izvan zemlje, preko granice) daodete u pustinju i prinesete žrtvu Jahvi,Bogu svome, ali ne odlazite predaleko,govori sada faraon. On se još uvijekboji da Mojsije ne izvede Izraelce izEgipta. Značajno je što se sada faraonutječe Mojsiju i Aronu s molbom:Molite za me! Mojsije prihvaća ovumolbu vidjevši veliko zlo koje je Jahveposlao na Egipat pa je spreman to uči-niti odmah (Čim odem od tebe, zazvatću Jahvu). Mojsije će moliti da sutranestane obada s faraona, njegovih služ-benika i njegova puka. Toj svojoj sprem-nosti Mojsije dodaje i opomenu: Alineka faraon više ne vara!

Uslišanje i okorjelost

Mojsijeva molitva je pred Jahvommoćna jer Jahve učini kako je Mojsijetražio. Obada je nestalo, a pisac preci-zira da nijedan nije ostao. Ali, ali!? KadBog pomogne čovjeku da se riješi zla,čovjek to brzo zaboravlja. Zaboravi i nasvoja obećanja koja je davao uzdišući unevolji, spreman na sve samo ako gaBog oslobodi zla. Tako je to bilo i sfaraonom. Egipatski kralj opet ukrutisrce svoje i ne dopusti narodu da ode.

(U sljedećem broju: Egipatska zla 4)

Upoznajmo BiblijuPiše: dr. Tadej Vojnović, OFM

2277

3 3 / / 2 2

0 00 0

8 8� �

Faraon je tvrdokoran. Svako zlo gasmekša, ali čim osjeti olakšanje kadBog odstrani zlo, tada se vraća nastaro: ne pušta izraelski narod u pusti-nju izvan granice Egipta da mu žrtvuje.I zato, sud nad Egiptom se nastavlja, zlanad Egiptom slijede jedno za drugim.

Komarci

Opis ovog egipatskog zla pisac jeuzeo iz svećeničke predaje (P) što sevidi po prisutnosti Arona (u njemu seutemeljuje sve svećeništvo) i po ulozikoju Mojsijev brat Aron ima: on drži uruci "štap Božje moći" i on izvodi ovoznamenje. Mojsije je ovdje samo po-srednik između Boga i Arona.

U instrukciji koju Bog daje Aronupreko Mojsija da zamahne svojim šta-pom i udari po prahu na tlu nekikomentatori vide dvostruki navještajzla koje slijedi a to je brojnost (prah)komaraca i njihova posvudašnjost pozemlji egipatskoj (tlo). Tako je i bilo:kad je Aron zamahnuo rukom i štapomte udario po prahu na tlu, roj komaracaprekrio je zemlju egipatsku. Nešto sli-čno kao kad je Mojsije mahnuo štapompo vodi u rijeci Nilu pa se sva voda pre-tvorila u krv. Tako i ovdje sav prah natlu pretvori se u komarce po svoj zemljiegipatskoj.

Ovo se znamenje razlikuje od dru-gih (i po tom se vidi da pripada drugomizvoru i predaji) jer nema prethodneopomene Mosijeve faraonu da pustinjegov narod da mu žrtvuje u pustinji.Jednako tako, kad se faraon pokušavaoduprijeti pozvavši svoje vračare dasvojim vračanjem stvore komarce, alinisu mogli (dok su to mogli kad su upitanju bile krv i žabe). Dapače, ovdje ivračari priznaju faraonu svoju nemoć igovore mu: Prst je to Božji! Ovo je vrlovažan podatak. On nam otkriva kako sefaraonovi vračari (koji su za faraona bilinajbolji poznavaoci egipatskih bogova)sada susreću s jednim jedinstvenimBogom, Bogom Izraelaca i njegovomsnagom. Sada faraon ima vrhunskosvjedočanstvo o pravom i istinskomBogu (heb. Elohim) i očekivalo bi seda će prihvatiti Božju volju. Ali je farao-novo srce bilo okorjelo (hebr. gl. hazaq,u smislu okorjeti, otvrdnuti samo uKnjizi Izlaska dolazi 10 puta!). Rečenica

Egipatska zla (3)

zkvh

.org.r

s

Dobra djelaU obližnjoj osnovnoj školi učenici nižih razreda su skupa sa

svojim roditeljima i učiteljicama obojali jaja, izradili su mnogouskršnjih čestitaka i drugih ukrasa. Sve su to ponudili na velikojuskršnjoj izložbi u Hrvatskom kulturnom centru "Bunjevačko kolo" u

Subotici, u srijedu 12. ožujka. Novac od prodaje dat će ljudimau potrebi.

Nedavno sam saznala kako su sjemeništarci u Zagrebu skupljali u svojojgimnaziji novac od učenika i svojih profesora, kupili voće i odnijeli ga u starački

dom uz osmijeh i zabavu. Bilo je dirljivo ovo druženje i mladima i starijima.Vjeroučenici župe Sv. Roka sa svojom vjeroučiteljicom s. Jasnom također su na

jednoj subotnjoj radionici izrađivali razne ukrase za Uskrs.Prodajom ovih lijepih predmeta dobro djelo učinili su i djecai oni koji su ih kupili, jer će i ovaj novac biti uskršnji daržupljanima koji oskudijevaju, napose djeci.

Primjeri su to koji su meni blizu, a takvih je bilo mnogou našim krajevima, u našoj Crkvi! Djeca i mladi žele pokazatida Isus nije uzalud nosio križ, da mu svojim dobrim djelimažele pokazati svoju zahvalnost. Jer, od Isusa su naučili kakoje važno nešto učiniti za druge. Tek onda je moja srećapotpuna kada usrećim nekoga pokraj sebe.

Dobrota je u svim ljudima, samo ju treba primijetiti.Treba ju i pohvaliti. Dobrota rađa dobrotu i umnaža ju.Vjerujem da u dobroti živi uskrsli Isus i ja nam svima želimtakav Uskrs sa živim Isusom!

Vaša Zvončica

Uređuje: Katarina Čeliković

2288

��33

// 22

0000

88

Vrijeme Korizme u SontiKorizma je vrijeme kada još dublje razmatramo o

muci i patnjama našega Gospodina Isusa Krista i o njego-voj beskrajnoj ljubavi na križu. U vrijeme korizme u crkva-ma širom svijeta vjernici obavljaju pobožnost Križnog putakoja nas upravo potiče na uranjanje u tajne IsusovaOtkupljenja. Vjernici župe Sv. Lovre dolaze u lijepombroju na ovu pobožnost i to svaki dan prije mise. Zanim-ljivo je vidjeti kako djeca – vjeroučenici vode križni put.Starija djeca čitaju, ministranti nose križ i svijeće a oni naj-

mlađi mole Oče naš. Ove godine im se priključila i omla-dina. Oni vode križni put nedjeljom. Kako bi djeci bila pri-bližena Isusova patnja, ispred oltara nalazi se veliki grmod trnja… Upravo od takvog trnja Isusu su ispleli krunukoja je prouzrokovala puno bola. Dolaskom na pobožnostdjeca stavljaju srca na to trnje kao znak njihove ljubaviprema Isusu. Srca su u različitim bojama koje predstavlja-ju korizmene nedjelje. Na kraju pobožnosti svi su nagrađi-vani svetim sličicama a oni najmanji i bombonima… Starijise uče žrtvi i odricanju…

Kristina R.

Zanimljivosti� Put od tvrđave Antonije tj. mjesta na kojem je Isus

osuđen na smrt do mjesta raspeća dug je 600 metara. � Svakog petka iz samostana sv. Spasitelja u Jeruzalemu

kreće križni put Ulicom bola (Via Dolorosa) do Kalvarije osimprvog petka nakon Božića i ako je sam Božić u petak. U sluča-ju nevremena križni put je u crkvi. � Za Isusov ukop Nikodem je donio 100 libara smjese

smirne i aloja, tj. oko 33 kg što je količina za kraljevskipogreb. � Ključeve crkve sv. groba u Jeruzalemu od 1246. godine

čuvaju muslimani. Jedna muslimanska obitelj čuva ključeve, adruga ima pravo otvoriti vrata. � Maslinski vrt su 1681. od muslimana otkupili Hrvati,

braća Branković iz Sarajeva i darovali ga franjevcima načuvanje. � Nero-Burning rom program za snimanje podataka na

CDR i DVDR tj. za "prženje" dobio je ime po Luciju DemetrijuNeronu rimskom caru koji je spalio Rim 64. godine i zatooptužio kršćane.

Djeca

Sretan

Uskrs!

Djeca

2299

3 3 / / 2 2

0 00 0

8 8� �

Uskrsnuće Isusa Krista - Jelena Mihaljev 1. r. - župa Sv. Lovre - Sonta

Kalvarija okupila djecu i odrasleSubotička kalvarija i ove je godine okupila mnoštvo vjernika

na pobožnost Križnog puta. Po ustaljenom redu, prvi križni put,u nedjelju 2. ožujka predvodila su djeca. Oni rado predvodemolitvu i pjevanje.

Na 5. korizmenu nedjelju, 9. ožujka križni putsu predvodili mladi. Uz župnika župe IsusovaUskrsnuća mons. Belu Stantića na kalvariji su bilii drugi svećenici sa svojim župljanima.

Na Cvjetnicu je po tradiciji održan obiteljskikrižni put. Ova pobožnost je duboko proživljava-nje Isusove muke i najbolja duhovna priprava zaUskrs. /K. Č./

NAGRADE NA KALVARIJISubotička kalvarija omiljeno je mjesto u korizmi i

djece i mladih i odraslih. Nakon križnoga puta, u nedjelju9. ožujka, urednik Zvonika vlč. Mirko Štefković uzpomoć djece i "Zvončice" podijelio je sedam (7) lijepihuskršnjih nagrada.

Evo sretnih dobitnika, a svi ostali kuponi ulaze uzavršno izvlačenje na kraju godine, kada ćemo izvućidobitnike posebno vrijednih nagrada!

1. BIBLIJA – Grgo Ivanković, Petra Horvackog 66, Subotica

2. Pretplata na ZVONIK – Adriana Sudarević, Čantavirski put, salaš 39, Bikovo

3. KRIŽ – Ana Miković, Trogirska 11, Palić

4. JAJA ukrašena slamom – Viktoria Merković, Avalska 27 a, Subotica

5. MOLITVENIK Križni put – Sanja Benić, I. L. Ribara 115, Bački Monoštor

6. KRUNICA zajednice "Hosana" – Zdenko Ivanković,Jerneja Kopitara 13, Subotica

7. KASETE DUHOVNIIH PJESAMA – Mateo Kujundžić,Ogulinska 12, Subotica

�Treba mi pomoć! ☺

zkvh

.org.r

s

3300

��33

// 22

0000

88

U okviru Korizme, od 22. do 24. veljače održana je užupi Sv. Roka duhovna obnova za mlade na temu: LECTIODIVINA tj. BOŽANSKO ČITANJE. Duhovnu obnovu jepredvodila s. Silvana Milan, provincijalna poglavaricasestara Kćeri Milosrđa iz Zagreba, ali uz veliku pomoć žup-nika mr. Andrije Anišića te skupine animatora koju onvodi. Obnova je započela popodnevnom sv. misom, nakončega je slijedila revizija života, tj. detaljni ispit savjesti.Sutradan se razgovaralo o Lectio Divina te su sudioniciobnove mogli dobiti jasne odgovore na pitanja o čemu jezapravo riječ, kako i kada se može prakticirati i dr.? (U slje-dećem broju Zvonika u rubrici Naša tema bit će posebno govo-ra o ovoj temi.) Popodne su mladi mogli gledati film o sv.Pavlu. Navečer je bilo klanjanje u samostanskoj kapelici,koje je po svjedočanstvima mladih na njih ostavilo najjačidojam. U nedjelju ujutro, nakon molitve časoslova i doručkaslijedilo je slavlje svete euharistije s cijelom župnom zajed-nicom pod ravnateljstvom VIS-a Proroci. Umjesto župnika,ove godine je propovijed predvodila s. Silvana Milan, koja jeuz pomoć mladih prenijela nauk Lectio Divina. A poslije sv.Mise mladi su uz pjesmu i radost Gospodina slavili ispredcrkve i u malom parku pokraj crkve. Kao što se apostoli nisustidjeli izaći na trg i svjedočiti uskrslog Gospodina, tako seni mladi nisu ustručavali pjevati, igrati i slaviti Boga na ulici.Nakon toga bio je prikazan drugi dio filma o sv. Pavlu. Mladisu potom o svojim iskustvima svjedočili i na radiju, budućida je emisija za mlade Radio Marije bila prenošena izravnoiz samostana. A odmah nakon toga su s gitarama i pjesmomprešli u dvoranu i iznenadili katekumene svojim svjedočan-stvima i oduševljenošću. Duhovna obnova je završila poslije-podnevnom sv. Misom, nakon koje su mladi, okrijepljeni tije-lom Kristovim i obnovljeni u zajedništvu, pošli kućama.

Moglo bi se još mnogo toga napisati, ali prostor bismoprepustili svjedočanstvima mladih:

Moja duša je bila puna prašine, dok me Gospodin nijeočistio i izliječio. Bilo je to na klanjanju u subotu. Ponovnosam rođena! Kada smo počeli zazivati Duha Svetoga, tijelomi je utrnulo i kao da su mi kroz ruke i lice prolazili nekitrnci. Osjetila sam kao da se gušim i trnem, a onda kao da jeiz mene izašao neki oblačak, kao da više nisam bila u svo-jemu tijelu. Ruke su mi se znojile, a bilo je hladno. Osjetilasam povjetarac. Mogla sam samo pje-vati pjesme o Duhu Svetom i pjesme ukojima se slavi ime našega Gospo-dina. Moj glas kao da nije bio moj.Drukčije je zvučao. Pjevala sam pje-sme čije riječi nisam znala da znam,ali su one izlazile iz mene. Za vrijemeklanjanja, a i poslije, osjetila samčudan okus u ustima. Ne mogu to opi-sati. Poslije svega nisam ništa osjeti-la. Nisam bila ni tužna ni sretna!Osjetila sam mir u duši! HVALA TIGOSPODINE!!! /M. P./

Napokon sam dočekao i ovu,drugu po redu Duhovnu obnovu! No,moj dojam sada se dosta razlikuje oddojma s prve duhovne obnove. S punoentuzijazma sam iščekivao druženje,rad po skupinama, molitvu i Božju bli-zinu. I sve je to bilo neopisivo dobro,samo su se moja osjećanja smjenjivalaod totalno raspoloženog, sretnog,punog Božje ljubavi do totalne ispraz-nosti, nerazumijevanja, straha. Nisamshvaćao što je to? Zašto se tako osje-ćam? Ni sada ne znam … Ali, jedno jesigurno: Bog nas toliko voli i ljubi, daje dao svog jedinca Isusa Krista daumre za sve nas kako bismo bili spa-šeni! Kako da ne budemo sretni, ve-seli, puni Duha kad nam je sve dano? Samo treba prihvatitiBožju volju i ići hrabro naprijed. Uz Isusa smo nezaustav-ljivi! /D. T./

Došla sam ispunjena strahom. Ispunjena nije dobrariječ, jer došla sam prazna. Počela sam se prljati koloteči-nom vanjskoga svijeta. Divne li tajne, svetog čina ispovijedi.Izljev Božjeg bezgraničnog milosrđa koje me je okupalo umojim suzama. Zagrljaj koji je sakrio golotinju moje duše.

LECTIO DIVINA = BOŽANSKO ČITANJEMladi – duhovna obnova Pišu: Vladimir Lišić i Petar Gaković

3311

3 3 / / 2 2

0 00 0

8 8� �

Često ću se ispovijedati, padati Ocu u naručje. Želim Te,Bože moj, svjedočiti prvenstveno svojim primjerom, svojimriječima i svojim djelima, svim srcem svojim, jer Ti si sve umeni! Rad u skupini – otvorenost šest srdaca Tebi i TvojojRiječi. Duhovna obnova tj. naš susret je završio, rastajemo se(koliko god ova riječ zvučala patetično, istina je). Krećemo unaš ponedjeljak. Novi ponedjeljak! Neće tu više biti vlč. A.A.,s. Silvana, moja Ivana, Jelena, Martina, neće biti ni tog kutkai trenutka odvojenog od ostatka svijeta. Ali, doista, radosniidemo dalje! Jer Ti si nam dao Duha Svog! Hvala Ti, Isuse,za čudesa koja si izvršio u našim bićima! Hvala za DuhaSvetoga! Za darove silne, obećane darove. Idemo u svijet,koji treba našu različitost, koji treba Tebe! Hvala! Hvala štose ne bojim! Hvala što želim! Hvala što gorim! Hvala! Isuse,hvala Ti za sve!!! Vječno tvoja ovčica! /N. M./

Blagoslovljen čovjek koje se uzda u Gospodina i kome jeGospodin uzdanje. Nalik je na stablo zasađeno uz vodu štokorijenje pušta k potoku: ne mora se ničega bojati, kad dođežega, na njemu uvijek zelenilo ostaje. U sušnoj godini brigu nebrine, ne prestaje donositi plod (usp. Jr 17,7-8). Ovu porukusam izvukla na papiriću i sada sam shvatila da Bog to odmene želi. Najdirljiviji trenutak je bila molitva za nutarnjeozdravljenje i klanjanje u subotu navečer. Dok smo svi moli-li u sebi i predavali svoj život Isusu, primijetila sam kako seiz sjedećeg položaja polako spuštam i u sebi izgovaram rije-či koje nisam razumjela. I prije sam mislila da možda imam

dar molitve u jezicima, ali nisam bilasigurna. Počela sam sve glasnije moli-ti i podizati ruke. Zahvaljivala sam islavila Boga za ovaj dar. Hvala Ti,dragi Bože, za ova tri dana! Ono štosam ovdje doživjela znamo samo Ti ija. Riječima se to ne može iskazati.Hvala Ti za dar jezika, hvala za zajed-ništvo i snagu koju si mi dao. Od sadaviše nikad ne želim da mi ijedan danprođe bez molitve. Želim čitati i razu-mjeti Tvoju Riječ. Želim po njoj živjeti.Duše Sveti, hvala Ti! Dok sam počiva-la u Duhu, nisam znala što bih Tirekla. Hvala za osjećaj Tvoje prisut-nosti! Hvala Ti što si me oslobodiostraha i što si me ohrabrio da počnemglasno moliti u jezicima i slaviti Te!Hvala Ti, jako Te volim! /N. N./

Od prijateljica iz razreda sam ovegodine čula za duhovnu obnovu. Iakonisam znala što to znači, ni kako će sesve odvijati, poželjela sam doći. Pri-jateljice su misamo rekle da ćetrajati od petkado nedjelje. Go-vorile još i o to-mu kako im jeprošle godine bi-

lo divno, pa sam i ja odlučila doći i pro-vesti tri dana uz Gospodina. U početkusam mislila da će mi biti dosadno i da seneću pronaći u svemu tome, ali sada miuopće nije žao što sam došla. Preda-vanja koja je predvodila s. Silvana Milansu na mene ostavila pozitivan dojam.Bila su to predavanja o reviziji života iLectio Divina. Rad u skupinama je bio

fenomenalan. Žao mi je što je tako brzo došao kraj. Vrijememi je proletjelo uz molitvu i dobro društvo. Nadam se da ćui sljedeće godine doći, jer stvarno bih jako voljela. I za kraj,mogu reći još samo ovo: Ovakvo iskustvo se ne može opisa-ti riječima. /N. N./

Za duhovnu obnovu sam čula na vjeronauku i skupa sprijateljicom sam se odlučila prijaviti. Prijatelji su mi govori-li da je to odlično iskustvo. U njihovu priču sam se i samauvjerila. Nakon ova tri dana osjećam se mnogo bolje negokad sam došla. U radu po skupinama shvatila sam da semoram više potruditi kako bih ušla u Kraljevstvo nebesko,te da su Božji zakoni najvažniji. Ova duhovna obnova mepotaknula više vremena posvećivati Bogu. Vrhunac oveobnove za mene je bilo polaganje ruku kada sam osjetilaonaj duboki susret s Bogom. Sve u svemu, bilo je to nezabo-ravno iskustvo. /A. S./

Kada molimo razgovaramo s Bogom, kada čitamo Boggovori nama! Lectio divina za mene znači doživljavanje vje-čnosti, život koji je zapravo neprestana molitva kroz čitanje.Susrest s Gospodinom na ovaj način meni je promijenioživot. Moje oči su do sada samo gledale, a sada već vide.Znam da je Božja riječ moja svakidašnjica, od sada je želimŽIVJETI. Poteškoće i kušnje u mojemu životu slijede, alisam snažnija nego ikada, jer je Božja riječ moja budućnost,Isusovo tijelo i krv pod prilikama kruha i vina moja su hrana,a Duh Sveti moja snaga. /N. N./

Dok sam molio došla mi je jedna misao – odakle Bogusva ta snaga da nam oprašta!? Mi ga povrijedimo, ali on jeuvijek tu da nam oprosti, da nas uzme za ruku, da nas podig-ne, da nam oprosti grijehe i da mi kaže: Hajde, ne posustaj,idi hrabro do svoga cilja, a taj cilj je On sam. Bog želi dadođemo do njega. Mi se moramo boriti i penjati na uzbrdicu(kao što je s. Silvana rekla: "Ne smijemo stati"), na putu donjega. I zato će mi misao vodilja na životnom putu biti: Akostvarno voliš Boga, učinit ćeš sve da ga ne povrijediš! /D. J./

Mladi

zkvh

.org.r

s

Dragi mladi!Prošlo je vrijeme korizme, vrijeme molitve,

pokore i bratske ljubavi. Nadam se da ste uspjeliustrajati u pokori i napredovati u molitvi i brat-skoj ljubavi! Ovogodišnja korizma je bila prepunazbivanja, tako da smo imali prilike napredovati nasva tri gore nabrojena područja. Kao najvećidogađaj bismo mogli istaknuti duhovnu obnovuza mlade koja je održana u samostanu sestara

Kćeri Milosrđa u Subotici, od 22. do 24. veljače, ana kojoj je sudjelovalo 60-ak mladih. Osim toga, imali smo i križneputove, kao i onaj "veliki" koji je trebao biti najduži, a na kraju jezbog lošeg vremena ispao najkraći, ali opet najoriginalniji i velik uzajedništvu! A da ne spominjem tek tribine mladih, kao i kršćansketribine.

A sada slavimo Uskrsnuće našega Gospodina i opet obnavljamozajedništvo u pripremi za dan Pedesetnice. Pred nama su opet veli-ki izazovi, susreti, hodočašća, seminari, tribine itd. Ali osim toga,potrebno je sačuvati nutarnji susret s Gospodinom. To smo imali pri-liku čuti i doživjeti na već spomenutim susretima i duhovnim obno-vama i taj susret podijeliti s drugima! Dragi mladi, dok poziva naIvanovo evanđelje, Papa govori: Primit ćete snagu Duha Svetoga kojiće sići na vas i bit ćete mi svjedoci (Dj 1,8) te nas hrabri i potiče dase ne bojimo izaći i svjedočiti uskrslog Gospodina. U poruci zaSvjetski dan mladih nas poziva biti pronositeljima radosne vijestimeđu vršnjacima. Tu radost i snagu Vam želim ovoga Uskrsa!

PeTaR

Mladi Uredio: PeTaR

3322

��33

// 22

0000

88

OBAVIJESTIMisa mladih - 4. 04. u 20 sati

Mjesto: Župa Imena Marijina (Karađorđeva cesta)

Tribina mladih - 20. 04. u 20 satiTema: ABECEDA za brak, od zaljubljenosti

do stabilne vezePredavač: profesor iz Ðakova

Tribina mladihPrva tribina mladih u korizmenom vremenu održana je

17. veljače u subotičkom Katoličkom krugu, a tema preda-vanja kojega je održao vlč. dr. Marinko Stantić, osnivačzajednice "Hosana" u Starom Žedniku, bila je "Tražili su lju-bav, našli su Krista". Osim njega, mladima su o svojim iskus-tvima svjedočili i članovi te zajednice liječenih ovisnika:Nenad, Ilija i Bogdan.

Evo što su nam posvjedočili:Nenad (24) iz Novog Sada

Član je zajednice već dvije i pol godine. Opisao je jedandan u zajednici. Ovisnici koji dospiju u zajednicu nemaju nika-kav kontakt sa svojim bližnjima. Poslije godinu dana boravkau zajednici članovi idu svojim kućama na provjeru, da se vidikoliko se snalaze u svijetu iz kojega su otišli. Nakon dva tje-dna, koliko traje njihov boravak kod kuće, ponovno se vraćajuu zajednicu, a sljedeća provjera slijedi nakon dvije i pol godi-ne. Veoma je bitno da iza članova, koji su u zajednici, stoji obi-telj koja je također spremna pomoći, ističe Nenad.

Ilija (33), rodom iz NjemačkeBavio sam se športom, uvalio u kriminal, ali ništa od toga

mi nije pomoglo naći ono što sam tražio. A tražio sam samomalo pažnje. Poslije kriminala je došla i droga. On svjedočikako je bio previše ponosan i nije htio prihvatiti da ima pro-blem kojega se mora riješiti. Tvrdio je da mu zajednica i mo-litve nisu potrebne. Ali, tek kasnije je shvatio da ga Bog nijenapustio, jer je izlaz pronašao u Međugorju. Otvorite se preddrugim ljudima, recite što vas tišti, nemojte se zatvarati u sebe,rekao je Ilija.

Bogdan (24) iz MakedonijeKao i Ilija, bavio sam se športom, gimnastikom, bio veoma

uspješan u tomu. Nikada nisam pomislio da bih se mogao okre-nuti drogi. Svi moji problemi počeli su kada mi je liječnik rekaoda se moram prestati baviti športom, jer sam se ozlijedio. Tadasam se jako razočarao, a da problem bude još veći, pomogla jei rastava roditelja. On je nadalje posvjedočio kako je utjehupočeo tražiti u alkoholu, a s četrnaest godina probao je idrogu (heroin). Unatoč tomu što nije potjecao iz kršćanskeobitelji, vjerovao je da Bog postoji. Ali, društvo u kojemu sekretao, nije ga prihvaćalo pa se i on morao pretvarati da ga nepriznaje. Dvije godine je bio na rehabilitaciji gdje je programrada s ovisnicima sasvim drukčiji no u ovoj zajednici. Tamo seovisnici liječe teorijskim putem, a njemu je bilo potrebnoduhovno izlječenje. Bog svakom pruža priliku. Obratio sam sei to mi je puno pomoglo, istaknuo je Bogdan te je nadodao daje ukoliko se prihvate pravila zajednice i sama zajednica, rje-šenje problema stopostotno.

Svi smo mi ovisnici samo o drugim stvarima koje nas bašne uništavaju toliko kao njih droga, ali kada to naše "božan-stvo" padne u vodu, dolazimo do depresije i čovjek duhovnopropada, rekao je na kraju predavanja dr. Marinko Stantić.

Martina Rafai

Misa mladihDo blagdana Uskrsa je malo ostalo, svega dva tjed-

na. Stoga preispitajmo sebe jesmo li u čemu napre-dovali: u molitvi, odricanju ili što je najvažnije, u brat-skoj ljubavi. Jesmo li zaista oprostili kad su od nas tra-žili oprost, jesmo li otvorili vrata kada su kucali i traži-li pomoć. Ako niste uspjeli napredovati, pokušajte,zauzmite se za nekoga. Zauzmite se za svu nerođenudjecu. Pomozite majkama koje razmišljaju o abortusu.Pomozite im pronaći prikladnije rješenje za problemekoje ih muče. Dajte i toj djeci da upoznaju Božju lju-bav. Mi znamo da nas Bog podjednako voli i da se zau-zima za nas pa da smo kako zgriješili. Pomozimo da tajosjećaj dožive i ta djeca, svi imamo po koju šansu uživotu, koju nam dragi Bog pruža svaki dan, podajmoju i mi drugima, rekao je mons. Marko Forgić namisi mladih koja je 7. ožujka slavljena u subotičkojkatedrali Sv. Terezije Avilske.

Martina Rafai

Priznati kuhari znaju reći daim je jelo ukusno i savršenodobro uspjelo jer su bili maštovitii kuhali s ljubavlju. Mladi fratar,osim te formule ima svoj dodatak:vjeru i molitvu. Iako ga kuhanjeodmara, ono pretpostavlja i cje-lodnevni boravak na nogama pa jefra Kujundžić pronašao rješenje, ato je amaterski biciklizam. Takoga se može vidjeti na biciklistič-kim stazama u Maksimiru, na Slje-menu i Žumberku kako se razgi-bava, ali i zagrijava za nove "ku-harske pothvate". Ove je školske

godine nastavio obrazovanje, upi-sao je četvrti razred škole za ugos-titeljsko-hotelijerskog tehničara,da bi uz kuharstvo stekao i odre-đena znanja s područja ugostitelj-stva. Istaknuo je da su mu najve-će ambicije biti dobar redovnik idobar kuhar (što bolje kuhati svo-joj subraći te na taj način služitizajednici).

Kako je fra Željko u Glasu Kon-cila objavio korizmeni recept Fra-tarskog umaka, nadamo se da će-mo uskoro i u Zvoniku objaviti re-cept njegova omiljena jela. /K. Č./

Tu oko nas

3333

3 3 / / 2 2

0 00 0

8 8� �

Salaš, franjevci i kuhanje –pojmovi su koji određuju i vodedo dvadesetjednogodišnjeg redov-nika Željka Kujundžića. On se ufranjevačkom samostanu na Kap-tolu, bolje reći u kuhinji, skrbi zaokrepu tijela svoje subraće i po-vremenih gostiju. Zbog životnogpoziva i ljubavi prema redovništvu(franjevcima) napustio je rodniStari Žednik pokraj Subotice i za-mijenio ga Zagrebom. Sa sobomje ponio lijepe uspomene, boje imirise salaša te okuse tradicional-ne bunjevačke kuhinje.

Kulinarska "avantura" započelaje dolaskom u samostan, jer jetada u Samoboru upisao trogodiš-nju srednju školu za kuhara. Nje-gov talent i kulinarske vještineubrzo su prepoznali nastavnicitako da niti jedna svečanost i do-mjenak nisu mogli proći bez "žup-nika", kako su ga preimenovali.Osvojeno prvo mjesto na škol-skom natjecanju omogućilo mu jepredstavljanje Grada Samoborana međužupanijskom natjecanju"GASTRO 2006." u Zagrebu gdje jepredstavio izložak "Licitarsko srce"na ogledalu kao podlozi i osvojiotreće mjesto.

Najveća mi je ambicija biti dobar redovnik i dobarkuhar te tako služiti svojoj redničkoj zajednici.

Naš fra Željko u Glasu Koncila

Redovničkoj kuhinji prethodio je salaš

Poštovano Uredništvo!

Fotografije koje Vam šaljem u prilogu pisma napravio samprije nekoliko dana šećući Somborom. Na fotografijama se,kako vidite, vidi grafit ispisan na vratima župe PresvetogaTrojstva, a na drugim dvjema fotografijama vidi se grafit ispisankod ulaznih vrata na karmelićanskoj crkvi.

Ostao sam zatečen i zapitao se kakvo je to društvo u kojemune postoji ništa sveto i je li u nama ostala i trunka Isusove lju-bavi. Ti grafiti su nastali kao "proizvod" događanja na juguSrbije, ali smatram da to ni u najmanju ruku ne može biti oprav-danje za takve nemile scene.

Možda je to samo meni zasmetalo malo više i zbog togadižem svoj glas, jer ne želim to promatrati šutke i praviti se kaoda se ništa nije dogodilo. Isus je držao do svog dostojanstva ikada su ga podizali na križ, a ja ću se moliti za izgubljene "ovce"njegova stada koje su izgubile svoj put.

Kristijan Lukač, Sombor

O sinu ravnice iz Starog Žednika, našem fra Željku Kujundžiću, Glas Koncila(2. veljače) na cijeloj stranici donosi priču o mladom redovniku koji plijeni svo-jom radošću kako u životu tako i u pisanom tekstu iz pera Marije Samardžija. Evonekoliko zanimljivih odlomaka.

Foto: Glas Koncila

zkvh

.org.r

s

obiteljski prizori

Slavimo i živimo Uskrs!Ovih dana puno puta ćemo čuti, pročitati, izgovoriti, a

po koji put i napisati – SRETAN USKRS! Čestitat će nam ipredsjednici država i svi megamarketi, na televiziji, radiju, utisku – svi će se potruditi da ni slučajno ne pomislimo kakooni ne znaju da je – katolički Uskrs. I mi samićemo i svojim najbližima i najdražima, a tako-đer i poznanicima (za koje znamo da su kato-ličke vjere) zaželjeti blagoslov UskrslogGospodina. Vjernici osobito osjetljivi naIsusovu velikosvećeničku molitvu, Njegovuželju i zapovijed "Da svi budu jedno!", nećepropustiti ostalim kršćanima – s posebnomljubavlju braći pravoslavnima (za mjesecdana, kada oni budu slavili ovaj najvećikršćanski blagdan) – radosno čestitati: "Hri-stos vaskrse! Vaistinu vaskrse!".

Uskrs je u njegovom najdubljem znače-nju teško shvatiti, pa je teško o njemu govo-riti. Djeca i mladi na vjeronauku često iskrenokažu kako uopće ne razumiju što znači da jeIsus uskrsnuo i nekako se začude kad im se počne detalj-nije tumačiti kako ćemo i mi svi uskrsnuti – čak i oni kojiznaju glavne istine naše vjere. Zato je veoma važno i u obi-telji uprisutniti i tumačiti Uskrs, naš najveći blagdan i istinuvjere – Isus je uskrsnuo i mi ćemo uskrsnuti.

Kako slaviti Uskrs u obitelji, a ne svesti ga na šarenajaja, darove od "zeke" i bogatu trpezu? Dobar i jednostavan"recept" glasi: pokaži i objasni! Tijekom Korizme cijela obi-telj može navečer sjesti, staviti na stol križ ili neku slikuMuke Gospodnje i skupa izmoliti "Križni put". Postoje oso-biti tekstovi molitava za djecu ili za obitelji, gdje je čak odre-đeno što čitaju otac i majka, a što djeca. Mnoge naše kršćan-ske obitelji je u vjeri sačuvalo zajedničko obavljanje ovepobožnosti! Zatim, na Cvjetnicu, kad se donesu blagoslovlje-ne grančice maslina ili "cica-mace" iz crkve, staviti ih na stoli reći što one znače i što je toga dana tako posebno –Cvjetnica je dan kad se "poklapa" odlomak iz Evanđelja, i dioliturgijske godine i sam događaj svete mise – Isusove žrtve.Zatim, na Veliki četvrtak – dan kada je Isus ustanovio pre-svetu euharistiju, svetu ispovijed i svećenički red. Na Velikipetak istaknuti KRIŽ i čitav dan provesti u svijesti što se sIsusom toga dana događalo. Na Veliku subotu treba utišatisve i otići u crkvu na molitvu i čuvanje Božjeg groba, ali osvemu uvijek razgovarati s djecom. Uskrsna svijeća simbolje Krista Uskrslog, koji je pobijedio tamu i smrt i donio namŽivot! Neka nam Uskrs ne bude tek riječ, već bit i smisaonašeg kršćanskog života. (lvh)

kutak braka

IZRAZITI LJUBAV"Dogovorio sam se sa svojom ženom da se svakog dana

vidimo novim očima, kao da je prvi dan našeg braka, i da siobećamo ljubav tijekom cijeloga dana. Prvim poljupcem kojisi damo ujutru, želimo se podsjetiti na to." Drugi bračni par

priča: "Navečer načinimo ispit savjesti,jasno i otvoreno, kažemo pozitivno i nega-tivno jedno o drugom. No iznad svega sikažemo da se volimo." To su dva dosta rije-tka primjera. Pisao je jedan psihijatar:"Bračni drugovi govore međusobno vrlomalo. Nisu dovoljno spontani u izražavanjusvojih osje-ćaja." Znači, bračna ljubav neraste ako nije i izražena, jasna. Nije dovoljno– primijetili su neki – nijemo izražavanjeljubavi, iako možda popraćeno s mnogopraktičnih stvari, nego je potrebno i rećiustima, ponoviti, ponavljati često: "Volim te,zadovoljan sam s tobom." (...) Upoznali smoparove kod kojih nije nedostajalo pažnje,izrazi srca; no ipak su ulazili u krizu, jer suriječi srdačnosti i poštovanja, koje su si tre-

bali reći, čuvali duboko u sebi. U takvim slučajevima teško jerazumjeti zbog čega je došlo do razvoda – jer, sve je u redu, izrelost supružnika je bez zamjerke. Otkriva se, međutim, da jemeđu njima postojalo poštovanje, također i velikodušna ivjerna ljubav, ali je nisu izražava-li. Kao da su se stidjeli izrazi-ti jei očitovati međusobno. Zbog toganisu trpjeli i ne trpe samo žene,nego i muževi. Zapravo do brač-nih nesporazuma i drama dolazibaš zbog te nekomunika-tivnostimeđu njima, zbog nekog čudnogstraha da se otkriju jedan drugo-me. Često smo čuli riječi: "Ja oovim stvarima ne govorim sa svo-jim mužem", ili "Ja svoju ženunikada ne pitam što ona misli." Ine radi se – kako se vidi – onekim vanjskim stvarima, već oonim osnovnim koje su potreb-neza jedinstvo i sklad braka. Mnogeintimne poteškoće nestale bi kadabi oboje imali hrabrosti zatražitipomoć jedno od drugo-ga, kad bijedno drugom rekli što im sedogađa i što ih smeta.

(Iz knjige Obitelj, zajednica ljubavi, Spartaco Lucarini)

Obitelj Uređuje: obitelj Huska

3344

��33

// 22

0000

88

P o g l e dDragi čitatelji! Ponekad je samo jedan osobit pogled

dovoljan da nas oživi i u nama uskrsne vjeru, nadu i ljubav! Kadnas počne hvatati panika i kad osjećamo da više ne možemo ikao da gubimo zrak, oči dragog supruga ili supružnice kažu: "Bitće sve u redu!" s osmijehom toliko punim ljubavi da to tako i bude, u trenu! Ili, prolazitegradom i vidite mladu mamu kako lagano gubi živce zbog svog glasnog i neposlušnog dje-teta, a vi je pogledate s razumijevanjem, saučesnički, i bez riječi kažete: "Ne brini, sva sudjeca bar ponekad nemoguća – svako na svoj način. Proći će!" Ona vam se nasmiješi solakšanjem i mirnim glasom nastavi "odgajati". Što više takvih pogleda – i vama i od vas!Sretan Uskrs! ☺ vh

☺ za život: Djeca današnjiceMnogo lošega se o "djeci i mladima današnjice"

govori i piše u medijima u posljednje vrijeme – nasilje,huliganstvo, razuzdanost, samoubojstva, ubojstva, te sesituacija doima zbilja kritičnom. Nostalgičari nastavljajuidealizirati prošlost i "njihovo vrijeme", a mediji kao dazaobilaze izvještati o možda rijetkim i malenim, ali ipakpravim KORACIMA ZA ŽIVOT, koje i naša djeca i mladiprave.

Sedmoro djece uzrasta 11 do 15 godina iz GornjegMilanovca, u studenom prošle godine, sama su pokrenula pri-kupljanje novca za fond "Bolesno dijete". Djeca su organiziralakazališne predstave, a novac skupljen od ulaznica uplatili suFondu općinskog odbora Crvenog križa "Bolesno dijete". Onisu za roditelje i susjede tijekom vikenda na otvorenom izvelipredstavu "Ljubav, navika, panika", a cijena karte bila je 10dinara. Djeca su po završetku predstave u Fond odnijela 3.000dinara, koje su skupili za jednu večer! Organizator akcije je naj-stariji učenik Stefan Ovčarević, a djeca kažu kako žele pomoćivršnjacima koji imaju zdravstvene probleme.

O ovoj inicijativi tek kratku vijest je donijela Beta, a kakoznamo da (dobri) primjeri privlače, važno je djecu i mlade odu-ševljavati i inspirirati ovakvim vijestima. Dječje i mladenačke (isve ostale ☺) KORAKE ZA ŽIVOT uvijek jasno i glasno i javnopotičimo i podržavajmo, dakako prvo ih pokazujmo vlastitimprimjerom.

� protiv života: Tuđe rublje i naši prozori

Međusobna ljubav – do smrti, smrti na križu – Isu-sova je druga glavna zapovijed, jednaka prvoj (LjubiGospodina Boga...).

"Mladi par se doselio u ulicu.Sljedećeg jutra, kada su doručkovali, žena je opazila susje-

du kako vješa rublje.– Možda treba nov prašak za pranje, kako bi bolje oprala. Muž je šutke promatrao događaj, ali nije ništa rekao. – Kako je prljavo rublje – rekla je. – Uopće ne zna prati! Svaki puta kada bi susjeda vješala rublje, komentar bi bio

isti… Mjesec dana kasnije, žena u čudu, kada je jedno jutro

vidjela kako je susjedino rublje čisto. Rekla je mužu:– Pogledaj! Konačno je naučila dobro oprati rublje. Tko li

ju je to naučio? Muž joj odgovori:– Nitko. Ja sam danas ustao ranije i oprao prozore." (priča

s Interneta)

Jesmo li dobri? Toliko, koliko znamo opraštati.Jesmo li mudri? Toliko, koliko znamo trpjeti.Jesmo li čisti? Toliko, koliko je duboka naša vjera.Jesmo li veliki? Toliko, koliko znamo ljubiti.Jesmo li sretni? Toliko, koliko darujemo.

Obitelj / Za život

3355

3 3 / / 2 2

0 00 0

8 8� �

Uredila: Vesna Huska

Blagdan ljubavi ili smrti?(ulomak iz dnevnika)

Blagdan ljubavi, sve će oživjeti, svuda cvijeće,romantika – svuda ljubav, kao što si ti želio Oče,iznad svega ljubav...

Brojim godine, dane, sate, trenutke za vječnost...Ne događa se ništa, moje srce je otvrdnulo, postalasam neosjetljiva za probleme, osjećaje drugih ljudi.Zašto? Znam isprike, za sebe... Oče moj, pa oni iona-ko ne mare za život, toliki su ubijeni namjerno, onipod čijim bi srcem porasli do trenutka u kojemuzastaje dah – novi život ugledao bi svjetlost dana,ovu istu svjetlost koju mi sada vidimo. Osuđujem,ne mogu se pomiriti s tim. Za riječ abortus za samo26 sekundi internet prikaže 195.000 stranica!Pokušala sam ih pregledati, nemoguće je, Oče. L Zarnam nisi dao sudjelovati u stvaranju života?! Kamosu onda krenuli ljudi? Kamo će čovjek, Oče moj?Toliko me boli kada znam čovjeka koji je to učinio,i koji to opet čini. Nemam snage, Oče, i ne želim nigovoriti s njima. Pa tko je on ili ona da odluči tko ćeživjeti, a tko ne?!

A tko sam još ja da sudim?Piješ lijekove – baš mi te je žao. Ah, da, antibe-

bi pilule, svakoga dana. Zastaje mi dah. Anti – protiv– života – je li moguće, Oče, da je čovjek postao takosebičan? Samo život užitka?

Prošao je i čuveni Dan zaljubljenih, lijep povodza iskazivanje ljubavi i darivanje – smrti – nekomčije srce kuca u tvojoj utrobi. I oni će slaviti taj dan!Teško mi je ne suditi, teško mi je ne prezirati, mogusamo moliti, za onoga čije srce još koji dan mirnokuca pod majčinim srcem, ne znajući što mu sesprema. Blagdan ljubavi, kakvo nečovještvo čovjeka... Pitam se, Oče, gdje je već nestao čovjek?

Svi ističu – pa ljubav je to, vole se, kakva kras-na bajka. Ali, znate, mladi su, što da si zagorčajuživot, neka uživaju još malo, stanu na noge. Ne trebasuditi, Oče, ali da sam odvjetnica nerođenoga, dois-ta ne znam kakvu bih kaznu tražila. Ima li što suro-vije od toga, Oče moj?

Zapitaj se, čovječe? Na ovoj slici nije uvećanljudski dlan, varaš se! Misliš li da je preživio?! Višenije živ, nije se stigao ni roditi a istrgnuli su ga iztoploga gnijezda majčina. A što ti radiš po tom pita-nju? Ne bi ga mogao ni zagrliti, ili surovije – i da toželiš, on više ništa ne osjeća, uzalud sada toplinatvoja, čovječe.

Kao i svake, i ove godine naravno proslavili smotaj blagdan ljubavi, ljubavi koja ne želi voljeti bašstopostotno – lakše je s izvjesnom rezervom! Gdjese u ljudima izgubio čovjek, gdje je nestala ljubav?!Često se pitam zna li još čovjek voljeti ili je izgubioosjećaj za ljubav?! Imamo li pravo slaviti, Oče moj?!I što zapravo slavimo i mi, kršćani?! Rekao si, Oče,da imamo semafor koji nam pokazuje pravi put, a miidemo na crveno, i poslije ... Poslije ćemo krivitiTebe kako si surov i kako nas kažnjavaš, a ti si takopun ljubavi. Oče, ti nas tako ljubiš da si nam većdavno darovao jedino što si imao... A nama, namanikada nije dovoljno.

Tužna sam, Oče, jer ljudi žele biti bogovi. Zar sesvakoga trenutka ponavlja ona situacija koja jedavno prošla? A krivica, pa naravno, Ti ćeš biti krivkada krene po zlu, a ljudi nisu svjesni da već hodeputem zla. Ono malo srce već govori tika-tak, tika-tak... Ono, Oče, ništa nije skrivilo!

Probudi se, kršćanine, i prihvati život, ne uskra-ćuj ga nikomu, i ti si samo jedno od stvorenja, makarsi i dijete Očevo! Iznad svega Ljubav ...

M. S.

Sišao je, prigiba se duboko i pere svojim prija-teljima noge.

A mi se uspinjemo i propinjemo visoko gore,sve više, da onim nižima od sebe možemo opratiglave.

(Petrus Coelen)

zkvh

.org.r

s

U Mađarskoj 15. i 16. stoljeća većsusrećemo brojne Hrvate u svijetu zna-nosti, politike i kulture. Zato se možepretpostaviti da je i među pukom,diljem mađarskoga kraljevstva moglobiti kako Hrvata, Srba, tako i ostalogslavenskog stanovništva. O nacional-nom sastavu stanovništva Sombora u15. stoljeću može se samo nagađati. Od1403. godine Czoborszentmihály posta-je posjed obitelji Szilágyi, ali samo do1406. godine, kad su ga Czoborovi opetdobili u posjed. Osim toga u Somboru(Czoborszentmihály) je 1432. godinezasjedalo 300 veleposjednika Bodroškežupanije. Godine 1443. grad Czoboro-vih je pogodio potres, poslije čega suod župne crkve, od kaštela obiteljiCzobor, kao i od grada ostale samoruševine.

Znameniti Hrvati u Mađarskoj

Upravo to, 15. i 16. stoljeće je vri-jeme, kad su brojni visokoškolovaniHrvati uživali veliki ugled u mađar-skom kraljevstvu. Oni su se istakli navojnom, diplomatskom, kulturnom icrkvenom polju. Bili su to ljudi koji suostavili neprocjenjiva književna i znan-stvena ostvarenja. Njima se podjedna-ko ponose i njihova zavičajna domovinaHrvatska, kao i Mađarska u čijoj suslužbi bili. Spomenut ćemo samo neke.U vrijeme kraljevanja Žigmunda (Si-gismunda) (1387.–1437.) nalazimo u

Mađarskoj ug-lednog Hrvata,Ivana Viteza,koji je nakon stu-dija u Italiji, kaohumanist, podu-piratelj umjet-nosti, organiza-tor knjižnice,stekao velike za-sluge za mađar-

sku kulturu. Darovite mladiće je slaona studij u Italiju. Ivan Vitez je bio izagrebački kanonik i varadinski biskup(Nagyvárad – Oradea, danas u Rumunj-skoj). U mađarskim knjigama se spo-minje kao Vitéz János. Značajne zaslu-ge je stekao i u borbama protiv Turaka.On je 1465. godine postao ostrogon-skim (Esztergom) nadbiskupom i pri-masom Ugarske.

U vrijemekralja Matije Cor-vina (1458.–1490.)valja spomenutiStjepana Broda-rića (1470.– 539.),prelata, kancela-ra i humanis-tičkog pisca. Ma-

đarski ga izvori spominju pod imenomBrodarics István. U crkvenoj službi gavidimo na položaju prepozita pečuškog(Pécs) kaptola. Bio je i zagrebački iostrogonski kanonik. Godine 1532. jepostao i pečuški biskup, a 1537. godinepak biskup Váca – danas u sjevernojMađarskoj. Na kratko vrijeme, 1526.godine upravljao je Srijemskom bisku-pijom. Ratovao je i pod Mohačem.Njegovom peru možemo zahvaliti opisMohačke bitke pod naslovom "De con-flictu Hungarorum cum Turcis ad Mo-hacz" (= Bitka Mađara protiv Turakakod Mohača). Djelo je napisao 1527.godine u Krakowu.

Zanimljivoje ime hrvatskogdiplomate, prela-ta i vojskovođe,T r o g i r a n i n a ,Petra Berisla-vića (1475.–1520.),koga mađarskiauktori pamtepod imenom Be-riszló Péter. Onje boravio u Ka-

lači kod glasovitog mađarskog huma-niste i kalačko-bačkog nadbiskupaPétera Váradija, i to zahvaljujući rod-binskim vezama. Možda je na područjuKalačko-Bačke nadbiskupije i on većimao svoje rodbine. Petar Berislavić je1501. godine postao kalački kanonik, aobavljao je diplomatske poslove zasvoga nadbiskupa. Godine 1502. godi-ne je postao stolnobiogradski (Székes-fehérvár) prepozit. Obavljao je i duž-nost kraljevskog tajnika. Vidimo ga1511. godine na katedri biskupa uVesprimu (Veszprém). Godine 1513.pobijedio je Turke kod Dubice. Osimtoga što je bio ban hrvatskih zemalja,bio je i jajački ban, te kraljevski rizni-čar. Bio je vranski prior. Poginuo je kodKorenice progoneći poražene Turke.Grob mu je u vesprimskoj stolnici.

Među najistaknutijim hrvatskimhumanistima je svakako Jan Panonac,poznat pod imenom Ivan Česmički

(1434.–1472.). U svojim latinskim djeli-ma se sam naziva Ianus Pannonius.Pod tim imenom ga pozna i mađarskapovijest. Njegov ujak je bio glasovitizagrebački kanonik, ostrogonski nad-biskup i primas Mađarske, te kancelarkralja Matije Corvina, Ivan Vitez. Jan jezahvaljući svome uglednome ujakumogao studirati u Italiji. Postao je pe-čuškim biskupom, djelovao je i nadvoru kralja Matije Corvina. Jedno jevrijeme bio i hrvatski ban. Godine1463. pratio je kralja na vojnom pohoduu Bosni. Kao član urote protiv kraljaMatije skrivao se kod zagrebačkogbiskupa Osvalda Thuza. Utočište jenašao u Medvedgradu gdje je i umro30. studenog 1472. godine. Kao i ostalihrvatski humanisti i Jan Panonac jepisao samo latinski. Među njegovimdjelima vrijedno je spomenuti 35 ele-gija i 400 epigrama! To su najvrjednijanjegova ostvarenja. Jana Panonca držesvojim čovjekom ne samo Hrvati iMađari, već i Talijani, budući da jedobar dio svojih književnih ostvarenjanapisao upravo u Italiji. Jedna od naj-ljepših njegovih elegija je tužbalicazbog majčine smrti.

Bio je prijatelj Marka Marulića idrugih svojih velikih hrvatskih suvre-menika.

Juraj Utješenić, koga mađarskapovijest pamtipod imenomFráter György(1482. - 1551.),nije se zanosiovojničkim pozi-vom, pa je stu-pio u pavlinskired. Bio je po-glavar samosta-na u Czensto-howi. Njegova je obitelj podrijetlom izBačke županije, kako piše JánosViczián u 3. svesku mađarskog katoli-čkog leksikona (Magyar KatolikusLexikon iz 1997. godine). Juraj je postaokraljevim rizničarom, varadinskimbiskupom, pa ostrogonskim nadbisku-pom, a od 1542. godine ga vidimo natronu erdeljskog namjesnika. Postao jevojvodom, a imenovan je i kardinalomSvete rimske crkve. Iz činjenice da jeUtješenić ili Utišenović podrijetlom izBačke, nije teško zaključiti da je većtada moglo biti hrvatskog življa napodručju današnje Subotičke bisku-pije.

Povijesni kutakPiše: Stjepan Beretić

3366

��33

// 22

0000

88

Sombor u XV. i XVI. stoljeću

samo taj istočni grijeh, nego i svaki osob-ni grijeh čovjeka zatvara u njega samo-ga. Onaj koji sagledava tu svoju ograni-čenost i grješnost, osjeća i odgovornostpa i krivicu. Ne može ne žaliti za proma-šenim ciljevima, za krivim potezima, zalošim koracima, itd. Čovjek nije izgubio"kompas savjesti", a to je najveće blago.Osjeća se krivim. Ako je dovoljnosabran, taj osjećaj ga ne baca u prah ipepeo nego ga potiče na obraćenje ipokoru. Pokora je svojevrsno "okreta-nje" od grijeha i povratak pravim vre-dnotama. To ne može učiniti čovjek kojine zauzdava svoju narav, napose pohotuili koji ne iskorjenjuje uzroke grijeha.Taj "posao" oko oblikovanja vlastitogaduhovnoga profila su pokornička djela.Ali, još uvijek ostaje pitanje je li tim čini-ma uništio svoju krivicu, napose grijeh,ili je ostao i dalje grješan čovjek?Uništenja grijeha iz ugla pravednostinema i ne može biti. To može učinitijedino Bog. Ali, ako je on Pravednost,kako to onda može učiniti i on? Na toteško pitanje i tjeskobno za sve nas, Bogje odgovorio Isusom Kristom. Stoga jeIsus Krist jedini naš Spasitelj. Bog ga je

učinio ne samo Jaganjcem koji oduzimagrijehe svijeta, nego Pavao kaže da ga jeučinio "grijehom" za sve nas kako bi onbio naša pravednost i opravdanje. Bene-dikt XVI. je, osjećajući kako kršćanidanas sustaju na putu spasenja, gubećinadu u svoje spasenje, napisao enciklikute u njoj naglasio da upravo nada spa-šava. Citiram dio enciklike: "Pavao napočetku kaže da kršćani svoj život prijesvega grade na zajedničkom temelju –Isusu Kristu. Taj temelj odolijeva sve-mu. Ako ostanemo čvrsto nazidani nanjemu, i ako smo na njemu gradili svojživot, možemo biti sigurni da nam tajtemelj čak ni smrt ne može uzeti. ZatimPavao nastavlja: Naziđuje li tko na ovajtemelj zlatom, srebrom, dragim kame-njem, drvom, sijenom, slamom – svačijeće djelo izići na svjetlo. Onaj će Danpokazati, jer će se u ognju očitovati. Ikakvo je čije djelo, oganj će iskušati.Ostane li djelo, primit će plaću onaj tkoga je nazidao. Izgori li čije djelo, taj će

štetovati; ipak, on će se sam spasiti, alikroz oganj. (1 Kor 3,12-15) Iz ovoga seteksta, u svakom slučaju, jasno vidi daljudsko spasenje može imati različiteoblike; zatim da neke stvari koje su segradile mogu do temelja izgorjeti; danam za spasenje valja osobno proći kroz'oganj', kako bismo postali potpunootvoreni da primimo Boga i zauzmemosvoje mjesto za stolom na vječnoj svad-benoj gozbi." Iz ovih Papinih riječi jasnovidimo na čemu i na komu kršćanintemelji svoju nadu u vječno spasenje. NaIsusu Kristu, koji je postao naš temelj učasu krštenja. Slijedi naš život i našadjela. Nažalost, ona mogu biti i slama.Izgorjet će. Međutim, mi ostajemo naKrista "nakalamljeni" i ognjem njegoveljubavi bivamo spašeni. Taj oganj je sli-čan slici čistilišta. Valja nam proći kroz"vatru", ali je spasenje sigurno. Nekisuvremeni teolozi misle da je oganj kojiguta svojim plamenom i ujedno spašava,sam Krist, Sudac i Spasitelj. Susret snjime odlučujući je čin suda. Pred nje-govim pogledom sve lažno nestaje.Susret s njim sažiže nas, ali nas isto-dobno preobražava i čisti, te postajemo

što uistinu jesmo. Njegov pogled, dodirnjegova srca ozdravlja nas kroz neizre-civu bolnu preobrazbu, "kao krozoganj". Ali to je blažena bol, u kojojsveta moć njegove ljubavi kroz našebiće prostruji poput nekog plamena, tenas osposobljuje da budemo potpunošto jesmo i time potpuno Božji. Dakle,samo se onaj ne spašava tko zatvorivrata pred pravdom i istinom i ljubavi.Stoga je posve pravilan nauk otaca da jepotrebno oplakivanje grijeha, da jepotrebna pokora, ali je vrlo važan doda-tak nauka spomenute enciklike, jer jespasenje u svakom slučaju dar. Kršćaninje čovjek koji se tom vječnom životunada i kao daru i kao susretu. Nada nijetek neka informacija nego je stvarnostkoja oblikuje naš život i zato je posveistinita riječ apostola Pavla iz poslaniceRimljanima "u nadi smo spašeni". Tkose ne hrani tom nadom i ne živi tu stvar-nost, teško je govoriti o svim ostalimputovima spasenja.

Vjernici pitajuOdgovara: dr. Andrija Kopilović

3377

3 3 / / 2 2

0 00 0

8 8� �

Pokušajmo zajedno razmišljati oovom vrlo važnom pitanju našega života.Usuđujem se reći najvažnijem pitanju.Činjenica je da je čovjek stvoren kaoBožji prijatelj i da je kao takav Božjomljubavlju određen vječno biti baštinikomBožanske naravi. Naša narav je tolikodostojanstvena da je čovjek neusporedivs bilo kojim drugim bićem. On je odre-đen i definiran svojom naravi ali nijepredodređen. Raspolaže duhovnimdarovima razuma i volje i napose daromslobode. Dakle, u nekom smislu se sam"predodređuje". Nije biće bez slobode, atime niti biće bez odgovornosti. Odgo-vornost je punina čovjeka unatoč njego-ve ograničene naravi. Najveći domet slo-bode, pa i odgovornosti je ljubav. Ljubavkoja ispunja čovjeka do kraja, može bitisamo beskrajna ljubav. Zašto? Stvoren jekao biće vječnosti, a vječnost je Bog.Stvoren je kao biće slobode, a puninaslobode je Bog. Dakle, uranjanje ubeskonačno Božje biće, čovjeka čini dokraja blaženim. Tu čežnju za besko-načnim blaženstvom ne mogu nijekati niateisti, ni antiteisti, jer naprosto je ta tež-nja za blaženstvom usađena u našunarav. Međutim, slobodni izbor, kojitakođer spada na integralnu osobučovjeka, mogućnost je i krivog izbora.Taj "krivi izbor" se dogodio. U početci-ma čovječanstva, čovjek zaveden, u jed-nom mračnom momentu nije shvatio daje "kao Bog" nego je htio postati "kaoBog" ali bez Boga. To je grijeh. Taj gri-jeh je tako udaljio čovjeka od Boga da jesusret postao nemoguć. Ograničenostnaše naravi i grešnost naše naravi spre-čavaju mogućnost samospasenja. Zašto?Čovjek nije dovoljno jak, niti sposobankrivicu nepravde grijeha uništiti. Ona jeuništila njega. On više nije u "krugu"Božjega svijeta. On je prognanik. Makarje na zemlji i stvoren kao prolaznik, ipakse sada, ograničen smrću, osjeća kaoprognanik. Posve je razumljivo da ne

Čovjek nije izgubio "kompas savjesti", a to jenajveće blago. Osjeća se krivim. Taj osjećaj ga ne baca u prah i pepeo nego ga potiče naobraćenje i pokoru i povratak pravim vrednotama.

Pokorom do spasenja

Mnogi crkveni pisci, naposecrkveni oci, govore da trebamo opla-kivati svoje grijehe i činiti pokorukako bismo se spasili od vječne pro-pasti. U enciklici "Nadom spašeni"Papa kaže da se možemo radovatijer smo "nadom spašeni". Kako?

s. M. V.

zkvh

.org.r

s

Vjerojatno su mnogi čitatelji Zvonika, kao i ja, primilipreko interneta mnoštvo tzv. "spamova". Naravno, da nitko usvojemu računalu ne može imati potpunu zaštitu od virusa akamoli od "spamova". Ipak, ponekad smo i sami krivi. Objas-nit ću o čemu je zapravo riječ.

Puno puta sam već dobio pismo-mail kao apel zapomoć. U njemu je objašnjeno da je jednostavno potrebnoposlati e-mail određenoga sadržaja na što više adresa jer ćemotako moći pomoći nekom bolesnom djetetu, nekoj obitelji itd.No, nismo ni svjesni da prihvaćajući takvu "humanitarnu akci-ju" dajemo svoju mail adresu i adrese svojih prijatelja na kojeubrzo nakon toga počinju stizati "spamovi". Međutim, sve suto varke i zamke. Budući da već dosta dugo imam računalo,dobio sam prije pet godina npr. jedan "apel" sa slikom djete-ta s teškim opeklinama i dobio sam taj isti "apel" s istom slikomnedavno. To je samo znak da je taj "apel" lažan i da godina-ma kruži skupljajući naše e-mail adrese. Da bi postigli cilj, sku-piti što više adresa, oni kojima je to "bussines", služe se naj-različitijim sadržajima. Evo dokaza:

Majka Terezija, a ne mala Terezija?!***Hej, odabirem jedanaest ljudi koji su dodirnuli moj

život i za koje mislim da bi ovo htjeli dobiti. Molim te pošaljimi ovo natrag (vidjet ćeš zašto). Ako ne znaš, Sveta Tereza jepoznata kao Svetica Malih Putova, što znači da je vjerovala učinjenje malih stvari u životu dobro i s velikom ljubavlju. Pred-stavljena je s ružama. Neka svatko koji dobije ovu porukubude blagoslovljen. Terezinu molitvu nije moguće izbrisati.

UPAMTI da treba zaželjeti želju prije nego pročitaš mo-litvu. To je sve sto trebaš učiniti. Ništa nije dodano. Samopodijeli to s ljudima i vidi što će se dogoditi na četvrti dan.

Molitva je jedan od najboljih besplatnih darova koje dobi-vamo. Pročitaj molitvu dolje.

Molitva je inače lijepa, ali autor ne razlikuje sv. MaluTereziju od Majke Tereze, pa je stavio sliku Majke Tereze i nje-zinu molitvu, a "Mali Put" je djelo sv. Male Terezije. MajkaTereza je samo blažena, još nije sveta! (op. A.A.)

Na tu ponudu sam odgovorio sljedeće: U narednih nekoliko dana vidjet ćeš mnoštvo spamova

pa će ti biti jasno zašto moraš isto poslati baš jedanaestorici unarednih par minuta. Dajte, prekinite s tom MAGIJSKOMUPORABOM MOLITVE! Nijedna molitva koja ne sadrži u sebiIsusove riječi: Oče, ne moja volja, nego Tvoja volja nekabude, nije dobra niti kršćanska molitva. Kada bi nam se sveispunilo za četiri dana, znaš što bi bilo? Više nitko ne bi radio,a možda bi umrlo milijardu ljudi. Sigurni ste da neki koji dobi-ju ovo ne bi poželjeli nekomu da nestane? I zamisli, to seostvari za četiri dana!

OVO NEMA VEZE S VJEROM I KRŠĆANSTVOM. A netkofino skupi tisuću adresa i onda to proda nekome i onda svipočinjemo dobivati razne "PONUDE"! To je JEDINI SMISAOrečenice: Pošalji ovo na jedanaest adresa.

Neka se Bog svima smiluje i neka usliša sve naše molitvena način kada i kako On zna da je najbolje!

Pozdrav, mr. Andrija Anišić.

Komentar vrijedi i za sljedeće "ponude":Gospa iz Guadalupe***Ovo je zaista slika koju je divno imati. Bog Vas sve

blagoslovio. Prije nego počnem, prije svega želim Vam reći daje Djevica iz Guadalupe čudesna. Ona Vas prati cijelo vrijeme.Ovo pismo mora nastaviti svoj put oko svijeta. PredsjednikArgentine primio je ovo pismo te ga okarakterizirao kao "junkmail" i izbrisao. Nakon 8 dana je izgubio sina. Čovjek koji jeovo pismo dobio i proslijedio dalje – dobio je na lutriji.

Alberto Martinez primio je ovo pismo, dao ga tajnici naumnožavanje, ali su ga poslije zaboravili proslijediti dalje: onaje izgubila posao, a on je izgubio cijelu obitelj. Ovo pismo ječudesno i sveto, nemojte zaboraviti da ga u roku od 13 dana

proslijedite dalje (najmanje 20 osoba mora ga primiti). Nezaboravite ga poslati dalje i očekuje Vas veliko iznenađenje.

Kakva magijska uporaba molitve! I kakve sotonske prijet-nje! Naš Bog nije takav! (op. A.A.)

A evo i najnovije ponude koju sam dobio: Protiv pijanstva***Otišla sam na zabavu. I zapamtila sam što si mi rekla.

Rekla si mi da ne pijem alkohol, mama, pa sam u zamjenupopila sprite i bila sam ponosna na sebe kao što si i rekla daću jer neću piti i voziti. Iako su neki prijatelji rekli da bih tre-bala. Izabrala sam zdravlje i tvoj savjet bio je pravi. Zabava jenapokon završila i djeca su se odvezla bez traga. Ušla sam usvoj auto i bila sam sigurna da ću stići kući u jednom komadu– nisam znala što me čekalo, mama! Ono čemu sam se naj-manje nadala. Sada ležim na pločniku i čujem policajca kakogovori: Klinac koji je izazvao sudar bio je pijan. Mama, njegovglas mi se čini tako daleko, moja je krv svuda oko mene. Jakopokušavam da ne plačem. Čujem liječnike iz hitne kako govo-re: "Ova djevojka će umrijeti". Sigurna sam da dečko nijeimao pojma dok je "letio visoko" da zbog njegovog izbora dapije i vozi ja sad moram umrijeti. Zbog čega to ljudi rade,mama? Znajući da to uništava živote? I bol me sada reže kaostotinu noževa. Netko ga je trebao naučiti da je pogrešno pitii voziti. Možda bih, da su to učinili njegovi roditelji, ja i daljebila živa. Moj dah je sve kraći, mama, i jako se bojim. Ovo sumoji posljednji trenuci. Tako sam nespremna, a voljela bih dame možeš zagrliti, mama, dok ležim ovdje i umirem. Voljelabih da ti mogu reći: "Volim te mama"! Pa volim te, i zbogom!

MADD (Majke protiv pijanih vozača) pokušavaju skupiti5000 potpisa šaljući ovo pismo. Kada dođu do toga broja,mole da se isto pismo vrati na njihovu, naznačenu adresu.

U mailu dalje piše:***Ako primite ovu peticiju i ne učinite ništa, osim da ju

obrišete, tada vaša sebičnost ne poznaje granice. Potpisati, toje tako malo što možete učiniti nakon što pročitate pjesmu.Molimo vas da dodate svoje ime na kraju. I ne zaboravite:Nikada nemojte piti i voziti, niti jednom, misleći da neće bitivažno. Bit će važno!

Lijepa, ali "Zamka-Akcija"

AKCIJA je po sebi LIJEPA. No, to je još jedna od "akcija –zamki". Poslao ju je očito lovac na naše e-mailove. Naime, nasite-u "Žene protiv pijanstva" nigdje nije spomenuta ova akci-ja. Čuvajte se! (op. A.A.)

Isto to i preko SMS porukaU ovo spadaju i mnogi lijepi i sadržajni PPS mailovi s lije-

pim tekstovima i slikama, ali su užasni "apeli" s riječima: ŠALJIDALJE – NA ŠTO VIŠE ADRESA.

Sve se ovo prebacilo i na mobitele. Stižu također "OBE-ĆAVAJUĆE" poruke koje treba u roku pet minuta poslati nanajmanje pet brojeva uz komentar: UČINI TO I VIDJET ĆEŠŠTO ĆE TI SE DOGODITI!

Ima li netko tako naivan da ne zna što će mu se dogodi-ti?! Pa, ostat će bez onoliko novaca koliko vrijedi pet sms poruka!

Magijske molitve ostavljaju i u crkvama

Kod Franjevaca u Subotici i u crkvi Sv. Roka, a vjerojatnoi u nekim drugim, mogli ste se poslužiti fotokopijom "MOLI-TVA SV. MARTI" koja sadrži magijsko-sotonske elemente.Naime, u toj molitvi, sadržana je i prijetnja: Ukoliko ovo neumnožiš i ne širiš, dogodit će ti se neko zlo. Ukoliko ih širiš,molitve će Ti biti uslišane.

Sve to je slično pismima kao što su "LANAC SV. ANTUNA"ili "PISMO GOSPE LURDSKE". Moja preporuka je da sve toodmah uništite. To nema veze s vjerom i Crkvom. Ukolikoniste sigurni što učiniti, pitajte nekog svećenika!

Aktualno Piše: mr. Andrija Anišić

3388

��33

// 22

0000

88

Ne budimo naivni ili pak – nastavite ako volite "spamove"!

Zahvaljujemo našim darovateljima

3399

3 3 / / 2 2

0 00 0

8 8� �

zkvh

.org.r

s

Zahvaljujemo našim darovateljima

4400

��33

// 22

0000

88

VVrreemmeennaa ssuu tteešškkaa.. SSvvaakkaa ppoommooææ nnaamm jjee ddoobbrroo ddoošš llaa..

UUnnaapprr ii jjeedd hhvvaallaa ssvvaakkoomm ddaarroovvaatteell jjuu.. Svake treæe nedjelje u mjesecu novi broj “Zvonika”

Internet provajdingProdaja raèunaraInstalacija i održavanje raèunarskih mrežaPojedinaèni i grupni kursevi

( Windows, Word, Excel, Internet )� (024) 555-765 Karaðorðev put br. 2. Subotica

e-mail: support@tippnet.co.yu

Neka Bogblagoslovisve koji

radom služebraæi

ljudima!

Čitajte tisak, posudite knjige i

porazgovarajte s prijateljima

u Hrvatskoj èitaonici

Subotica, Ulica Bele Gabriæa 21

srijeda, petak 10-14 satiutorak, èetvrtak 16-19 sati

24000 SuboticaJo Lajoša 4a

tel: 024 / 520-698

Radno vrijemeradnim danom: od 9 do 19 sati

subotom: od 9 do 12 sati

� SUBOTICA, Karađorđev put 2Telefon (danonoćno): 024 / 55-44-33

� HORGOŠ, Borisa Kidriča 7Telefon (danonoćno): 024 / 792-202

RASPORED SAHRANA NA INTERNETUwww.funero.co.yu

E-mail: funero@funero.co.yu

Zahvaljujemo našim darovateljima

4411

3 3 / / 2 2

0 00 0

8 8� �

Zlatiborska 4, 24427 Totovo Selo - Tel: (024) 883-040Email: hirvivo@tothfalu.co.yu

SlušajteRadio Suboticu

program na hrvatskom jeziku

svaku veèer od 19-21 satna frekvenciji 91,5 Mhz

Put Jovana Mikiæa 12Tel: 024 55 22 00

Fax: 551-902

Cara Dušana 4, 21000 Novi SadTel: (024) 469-474

Email: agape@eunet.yu

ONO ŠTO JE NEKAD BILO NEMOGUÆESADA JE MOGUÆE!

U Subotici možete nabaviti:misnice, štole, albe i rokete sve po mjeri;

košulje i birete, prvoprièesnièka i ministrantska odijela;

svijeænjake, križeve za prvoprièesnike i krizmanike.

N O V O - N O V Okaleži, tamjan i hostije

Sve informacije i narudžbe možete dobiti u župnom uredu Paliæ

tel. 024/755-002

URED HRVATSKOG NACIONALNOG VIJEÆASubotica, Preradoviæeva 4

Tel: (024) 556-898 i 553-818

HRVATSKI KULTURNI CENTAR

“BUNJEVAÈKO KOLO”Subotica,

Preradoviæeva 4

Tel:(024) 555-589

zkvh

.org.r

s

HRVATSKI KULTURNI CENTAR"BUNJEVAČKO KOLO" SUBOTICAMUZIČKI ODJEL

raspisuje

NATJEČAJza kompozicije koje će se izvesti na

VIII. "FESTIVALU BUNJEVAČKI PISAMA"

Festival će se održatiu rujnu (septembru) 2008. godine

u SuboticiOsnovna svrha ovoga festivala je promo-

cija i popularizacija nove bunjevačke glazbe ipoticaj svima, a posebno mladim ljudima, dai sami pridonesu očuvanju i unapređenju kul-turne baštine svoga roda i naroda.

Natječaj je otvorendo 25. 05. 2008.

Kompozicije slati na adresu:HKC "Bunjevačko kolo" Subotica

Preradovićeva 4 iliVojislav Temunović, Skerlićeva 17, Subotica

sa naznakom:ZA VIII. "FESTIVAL BUNJEVAČKI PISAMA"

Informacije na telefon: 024/555-589

U susret događanjima

4422

��33

// 22

0000

88

21. 03. – 30. 03.

Devetnica Božanskom milosrđu

Crkva Sv. Jurja u SuboticiPobožnost na Veliki petak

počinje u 16,30a ostalim danima u 17 sati.

30. 03. u 16 sati

Misa na BunarićuPočetak

ovogodišnjih hodočašća na Bunarić

31. 03. – 4. 04.

ZARUČNIČKI TEČAJKatolički krug u 19,30 sati

Trg žrtava fašizma 15Tečaj je obvezan za sve koji se ove

godine žele vjenčati u katoličkoj crkvi.Tečaj mogu pohađati i mladi koji su

napunili 18 godina.

HRVATSKA ČITAONICA iBunjevačko-šokačka knjižnica "Ivan Kujundžić"

pri Katoličkom institutu za kulturu, povijest i duhovnost "Ivan Antunović" – S u b o t i c a

upućuju

POZIV NA ŠESTI SUSRET PJESNIKA"LIRA NAIVA 2008."

Sudjeluju: pjesnici iz Srijema, Podunavlja, Sombora i Subotice

Uvjet: svaki pjesnik dužan je poslati 3-5 svojih pjesamakoje mogu biti pisane standardnim hrvatskim jezikom

ili ikavicom (bunjevačkom ili šokačkom) a bit će objavljene u knjizi

Pjesme i prijavu (oni koji se prijavljuju po prvi put trebaju poslati i kraću biografiju te jednu fotografiju/portret)

treba poslati do 15. 05. 2008. na adresu:

Hrvatska čitaonica, Bele Gabrića 21, 24000 Subotica iliE-mail katarina.celikovic@gmail.com

Šesti susret pjesnika održat će se u SONTI u subotu, 28. 06. 2008. Detaljnije informacije na mobtel: 064 211 31 86

ZVONIKKatolièki list (mjeseènik)

Izdaje:Rimokatolièki župni ured

Sv. Roka, 24000 SUBOTICA Beogradski put 52

Telefon: +381(0)24 554-896; Fax: +381(0)24 551-036;

E-mail:zvonik@tippnet.co.yu.

Web: www.ZVONIK.org.yu

U r e d n i š t v o :

mr. Mirko Štefković glavni i odgovorni urednik Tel: +381(0)24 553 610

Željka Zelićzamjenica glavnog

i odgovornog urednika

mr. Andrija Anišićpročelnik Izdavačkog odjela

Instituta “Ivan Antunović“

mr. Ervin Èelikoviæ tehnièki urednik

Katarina Èelikoviæ lektorica

Vedran Jegić fotograf

Urednièko vijeæe:Stjepan BeretiæLadislav HuskaVesna Huska

Franjo Ivankoviædr. Andrija Kopiloviæ

mr. Mato MilošLazar Novakoviæ

Jakob Pfeifers. Blaženka Rudiæ

Željko Šipekdr. Tadej Vojnoviæ

Tisak:Štamparija "PRINTEX",

Segedinski put 86, Subotica, Tel.: 024/554-435

ISSN 1451-2149

Godišnja pretplata za “ZVONIK”

- Srbija 1200 dinara- inozemstvo - 40 EURA

ili 300 kuna; avionom 80 USD

Pretplatnici iz inozemstva i R.Hrvatske uplate mogu poslati poš-tanskom uputnicom ili èekom naadresu i ime (ne na ime Zvonika):

Svjetlana IvkoviæAdresa: Augusta Piazze 610000 Zagreb, tel: +385 (0)1 301 34 68

Fotografije u ovom broju:Zvonik, Subotica.info

Sretan i blagoslovljen Uskrs!Uskrsli Gospodin

obdario vas sve obil jem mirai darom vječnog života.

Katolički institut za kulturu, povijest i duhovnost “Ivan Antunović”

zkvh

.org.r

s