Click here to load reader

Život za slavu Očevu

  • View
    242

  • Download
    7

Embed Size (px)

DESCRIPTION

Zabilješke o životu majke Eugenije Elizabete Ravasio Priređeno na temelju biografije Per la gloria del Padre od fra Andreje D'Ascania Svibanj 2008.

Text of Život za slavu Očevu

  • IIVVOOTT ZZAA SSLLAAVVUU OOEEVVUU

  • IIVVOOTT ZZAA SSLLAAVVUU OOEEVVUU

    ZZaabbiilljjeekkee oo iivvoottuu mmaajjkkee EEuuggeenniijjee EElliizzaabbeettee RRaavvaassiioo

    Nastalo na temelju biografije Per la gloria del Padre

    od fra Andreje D'Ascania

    svibanj 2008.

  • Majka Eugenia u misiji s afrikom djecom

  • 3

    TTkkoo jjee mmaajjkkaa EEuuggeenniiaa??

    Tko je majka Eugenia? Tko je ta ena za koju otac Andrea D'Ascanio kae: Majka Eugenia jedno je od najveih svjetla naega vremena, maleni prorok nove Crkve u kojoj je Otac sredite i vrhunac svoga ovjeanstva i u kojoj je jedinstvo naj-vii duhovni ideal. Ona je svijetlo dano od Oca svijetu u ovo vrijeme kaosa i tame da moemo vidjeti put koji moramo kroiti. A biskup Granoblia, Aleksandar Caillot nakon desetogodinje istrage o majci Eugeniji zakljuuje: Prva stvar koja se isposta-vila sa sigurnou u istrazi je ta da su vrline majke Eugenije istinski utemeljene. te da: Mnoge okolnosti pokazale su da je sestra u mogunosti prakticiranja vrlina sve do herojske razine.

    ime je ova malena misionarka zasluila ovakve pohvale? S 28 godina, biva iza-brana za asnu majku Kongregacije Nae Gospe od Apostola. Tijekom 12 godinjeg mandata otvorila je u najzabaenijim mjestima Afrike, Azije i Europe preko 70 centa-ra, svaki s ambulantom, kolom i crkvom. Posebno se istie njezin rad na projektu Grad za gubavce, koji je ostvaren kod Azopt (Obala Bjelokosti), a koji je kasnije prerastao u jedan od vodeih centara svoje vrste u svijetu. Otkrila je prvi lijek protiv gube, radei ga od sjemena tropske biljke, lijek koji e kasnije biti istraivan i razvi-jan na Pasteurovom Institutu u Parizu.

    Podupirala je apostolat Raoula Follereaua, ovjeka koji e slijedei njezine stope kasnije biti prozvan apostolom gube. Kongregaciju Nae Gospe od Apostola uzdigla je do te razine da e institutu Francuska u lipnju 1950. dodijeliti Courone Civique, najvee nacionalno priznanje za rad na socijalnom podruju.

    Na duhovnom podruju njezina najvea ostavtina za nas je Poruka Oca (Otac govori Svojoj djeci), jedina privatna objava osobno od Boga Oca koja je priznata au-tentinom od Crkve nakon deset godina najstroih ispitivanja. Poruka Oca je neto jedinstveno, u jednu ruku neto novo i nadahnjujui, a ipak sukladno s onim to nam je predano prije 2000 godina, kao to kae mons. Caillot: Predstavljeno je kao neto to Crkva smatra tradicionalnim, bez sumnjivih inovacija, zbog estih ponavljanja da je ve sve kazano u Kristovoj objavi o Njegovom Ocu te da je sve ve u Evanelju. Ali s druge strane, objavljuje da ova velika istina glede poznavanja Oca mora biti promotrena, duboko istraena i proivljena. Ovo je djelo susret s Bogom, koji nam je u Kristu pokazao svoje lice i otvorio svoje srce1 koje je bogato milosrem (Ef 2,4).

    Neovisno od duhovne veliine ove redovnice, njezina ostvarenja na podruju ka-ritativne i socijalne djelatnosti bila bi dostatna da pronae svoje mjesto u povijesti.

    1 Benedikt XVI, Spe salvi, 4.

  • 4

    RRaannee ggooddiinnee

    Elizabeta Anna Ravasio roena je 4. studenog 1907. u mjestu San Gervasiu d' Adda (danas Capriate San Gervasio), malenom gradiu u provinciji Bergamo, od Fe-licite Magni i Carla Ravasia kao osmo dijete. Jo poetkom 20. stoljea klan Ravasio brojao je osamdesetak lanova te je bio jedan od najimunijih u mjestu, ali sve zavr-ava naglim preokretom: bankrotom mjesne banke u kojoj je bila pohranjena sva i-movina klana nepovratno je propala, a obitelj se ratrkala.

    Na djedovini ostaje Piero Ravasio, budui djed malene Elizabete, sa svojim si-nom Carlom koji ima sedmero djece: Terezu, Luigia, Lorenza, Giovannu (preminula s godinom i po), Giovannija, Angela i Francesca, a na vidiku je i novo dijete, budua Elizabeta. Njezino se roenje poklopilo s najcrnjim razdobljem obitelji; jo uz to majka Felicita se razboljela i uslijed bolesti u 6 mjesecu trudnoe rodila malu kojoj doktori nisu davali nikakve anse da e preivjeti. Rodbina pomirivi se s neizbjeno-u smrti malene dala ju je bre bolje krstiti imenom Elizabeta Anna, a potom su se posvetili brizi i molitvama za spas majke koju je pogodio tifus, od kojega umalo da nije umrla. Preivjela je, ali e ostati prikovana za krevet sljedeih sedam godina, a kada se napokon uspije ustati nee moi ba puno raditi.

    A to je s malenom Elizabetom koju unutar obitelji zovu Bettina? Ne da se, prko-sei logici medicine: smjetena u kutiji za sapune sporo se razvija, ne jede skoro nita, tako je mrava i sitna da s etiri godine jo uvijek niti govori niti hoda.

    Tu nastupa djed Piero, moralna vertikala obitelji, ostao udovac s 27 godina i s tri djeteta: Carlom (Bettininim ocem), Giovannijem i Virginijom koja e kasnije poi za asne sestre pod imenom Anna Vetusta. Djed Piero potpuno se posveuje brizi za obitelj u kojoj je on otac i majka. Svakoga jutra odlazi na Misa te svojim snanim glasom vodi molitvu krunice. Pomalo pretvara kuu u pravi mali samostan: svako jutro u obitelji se zapoinje Angelusom i jutarnjim molitvama. Naveer se svi okup-ljaju za molitvu krunice i veernjih molitva (kojima nikada nije bilo kraja pripovi-jedat e kasnije majka Eugenia) te za itanje duhovnog tiva i katekizma. Nedjeljom vodi cijeli obitelj na Misu, nakon ega se rua pa se ponovno vraa u crkvu na kate-hezu i krunicu na groblju; tako su prolazili dani u obitelji Ravasio: izmeu rada, moli-tve i crkve.

    Djed gledajui svoju sirotu unuku smjetenu u kutiju za sapune odluuje rijeiti stvar na svoj nain, hodoasti u Gospino svetite na Varesu. Za to vrijeme kod kue Bettina e vidjeti prekrasnu gospou, koja e joj pomoi da se ustane i odjene te e joj rei neka presretne djeda koji se u to vrijeme vraao iz svetita. Malena e poslu-ati i otii doekati djeda koji kada ju je ugleda kako najedanput hoda i govori odmah odnosi upniku don Carraru i cijelo mjesto zvonjavom pozvao da vidi udo. U litani-jama zahvale pridruuje se i Bettina molei ih na latinskome. Nakon par godina kada je obitelj zajedno s Bettinom otila u Varese, malena e vidjevi kip Gospe kazati: Ovo je lijepa gospoa koja me je odjenula!

    Napon poetne zapanjenosti u selu i u obitelji pomalo sve se vraa uobiajenom ritmu. Odlazi u vrti sa svojim vrnjacima od kojih se razlikuje po tome to je puno manja i mravija. Ve se ondje susree s kunjom: svako dijete je moglo izabrati hoe li svoju fotografiju ili sliicu Presvetoga Srca. Sve su prijateljice odabrale imati svoju sliku, ali za malenu Bettinu odluka je velika dilema, koga odabrati? Na kraju odabire

  • 5

    Srca Isusovog. Ovo je bio izbor koji e tijekom cijelog ivota samo nastaviti potvri-vati.

    Kroz ranije spomenuta duhovna itanja unutar obitelji Bettina se upoznaje s misi-onarima i njihovim radom te iskazuje elju da kada naraste i ona postane misionar-kom. Tijekom svibanja 1913. upnik alje poziv Bettini za prvu priest. udno je to to ostala djeca koja e se priestiti imaju preko deset godina i dugu katehetsku prip-remu, a Bettina nije navrila ni sedam, ali rije upnika se ne dovodi u pitanje. Djed ju je bre bolje pripremio, dao joj upute kako primiti skrivenog Isusa, kako e kas-nije Lucia dos Santos (isto roena 1907.) nazvati Hostiju. Prima priest pri emu sna-no doivljava taj susret sa skrivenim Isusom, kasnije e kazati: osjeala sam veliku radost, tajanstveno slavlje, golemu sreu, neizmjernu ljubav za Isusa, osjeala sam nebo u meni i sa mnom, sve je pjevalo, to je bio sve jedan veliki misterij sjaja. Kas-nije se uspostavilo kako je dolo do zamjene Bettine s jednom njezinom roakinjom koja joj je bila imenjakinja.

    Ne postoji sluajnost u Bojim planovima. U ovom dogaaju moemo vidjeti po-tvrdu dekreta Quam Singulari donesenog tri godine ranije, u kojem Papa Pio X odre-dio sedmu godinu ivota kao doba kada dijete poinje upotrebljavati razum i razlui-vati dobro od zla. Tri godine kasnije tijekom treeg anelovog ukazanja fatimskim pastiriima moemo iitati istu potvrdu kada Lucija, Jacinta i Franjo primaju pri-est. Danas djeca postaju sve ranije svjesna okoline, a time i ranije mogunost razli-kovanja dobra od zla.

    Nekoliko mjeseci kasnije prima i krizmu, ovaj put ne zabunom, ve po zapovijedi biskupa Bergama koji uvidjevi neizvjesnost rata (Prvi svjetski rat) nalae da se sva djeca od sedme godine prime peat Duha Svetoga.

    Malena Bettina od najranije dobi zapoinje svoj krini put. Sestra Tereza udaje se 1912. tako da bolesna majka ostaje bez pomoi prvoroene, a ostali u obitelji su svi muki, osim Bettine koja tako malo po malo mora na sebe preuzeti veinu kuanskih poslova. Dva put tjedno Bettina mora otii na obale rijeke Adde s punom koarom rublja kako bi ga oprala u ledenoj vodi. Taj e teret ostaviti trag na njezinim slabim ramenima kao trajna manja deformacija. Kako li je samo bila teka ta ivotna kola moemo vidjeti i iz sljedee epizode: dok se tako jednog dana vraala s obale rijeke, cestu joj je blokirao vol koji je nasrnuo na nju te ju rogovima odbacio u vinograd uz cestu. Vlasnik vinograda vidjevi je u meu lozom misli da eli ukrasti koji grozd te je jo grdi. Malena vrativi se kui o svemu uti zbog bojazni od dodatnih prijekora majke. Sutradan e nastaviti raditi uobiajeno i rane e pomalo zarasti. Nekoliko go-dina kasnije kada lijenici budu vidjeli oiljak nee moi shvatiti kako je preivjela tako teku ozljedu bez ikakvog lijeenja i teko radei. Jo jednom Elizabeta prkosi logici medicine, kao to e kasnije uiniti jo mnogo puta.

    Boje su to tajne. kola patnje u kojoj je Gospodin jedini uitelj. Sline stvari su-sreemo i u Fatimi gdje e troje malene djece iznijeti svijetu toliko bogatu poruku da e po njoj na tisue doivjeti obraenje.

    Bettina najveu alost osjea zbog majke Felicite koja je uvijek spremna prigovo-riti i kazniti je ni zbog ega. Vjerojatno je nesvjesno povezivala roenje ove svoje sirote keri s najcrnjim danima obitelji i tolikim bolestima koje su je u to

Search related