Š u m e t , T o r

6 5

snješka knežević vrijeme ladanja

Studija Nade Grujić PROSTORI DUBROVAČKE LADANJSKE ARHITEKTURE, objavljena potkraj 1982. u izdanju Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti 1 u Zagrebu, sažima spoznaje dugogodišnjih istraživanja posebne, cjelovite teme povijesti Dubrovnika, koju utvrđene vrijednosti potvrđuju kao izvornu, samosvojnu i izuzetnu pojavu ne samo u dubrovačkoj i nacionalnoj, nego i u evropskoj povijesti kulture. Unutar sistematskih, interdisciplinarnih istraživanja povijesti umjetnosti u Dubrovniku i na području nekadašnje Dubrovačke Republike, što ih je Institut za povijest umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu započeo šezdesetih godina s perspektivom od nekoliko desetljeća, autorica je u programu istraživanja arhitekture i gradogradnje vodila ona što obuhvaćaju „različite arhitekturne zahvate u kojima se izražava određen način života u prostoru izvan gradskih zidina“, kako sama u toj studiji određuje pojam ladanjske arhitekture. Nakon magistarske radnje o ladanjskoj arhitekturi otoka Šipana, kao najbolje sačuvanoj i gotovo nedirnutoj sredini s velikim rasponom arhitektonskih oblika i tipova prostornih intervencija, i doktorske disertacije, zasnovane na okončanim istraživanjima materijalnih svjedočanstava i ostataka ladanjske arhitekture i sredine dostupnih na histo-

1 R a d J A Z U , kn j i ga 399, o d n o s n o k n j i g a X, R a z r e d a z a l i k o v n e u m j e t n o s t i ( u r e d n i k E d o K o v a č e v i ć ) .

O studiji: Nada Grujić, Prostori dubrovačke ludanjske arhitekture

6 6

P a r c e l a c i j a Š i p a n s k o g p o l j a

rijskom području republike, koja je u povijest umjetnosti uključila znatne nove količine građe, nove diferencijacije i valorizacije, ta se studija Nade Grujić iskazuje kao sinteza teorijskog promišljanja ove teme. Ona uspješno dovršava zadaću i doseže ciljeve što su ih vrijeme, kada se autorica formirala kao stručnjak i specijalist, a također i zahtjevi suvremene povijesti umjetnosti kao znanstvene discipline, postavljali istraživanju i mišljenju.

Posebnu, aktualnu važnost studiji pridaje neumitna činjenica da povijesna sredina i kulturni pejzaž dubrovačkog kraja, sa svim reprezentativnim arhitektonskim objektima i mnoštvom manje poznatih svjedočanstava njegove cjelovitosti i jedinstvenosti, ubrzano iščezavaju pred našim očima surovim razaranjem kojim nadire novo: sadržaji i prostorni koncepti koji odbacuju i zatiru staro. Danas ni stanje objekata što su preostali, ni prostor dubrovačkog ladanja zacijelo više ne bi omogućili ni opseg istraživanja, ni teorijske zaključke kao prije dvadesetak godina 2. Stoga osobitu vrijednost kulturnog apela studiji Nade Grujić - očito izvanjsku njezinoj

2 Is t raž ivan ja i s n i m a n j a o b a v l j e n a su i z m e đ u 1962. i 1972. F o t o g r a f i j e K r e š i m i r a T a d i ć a , ob jav l j ene u s tud i j i , a i u o v o m p r i k a z u s t u d i j e , n a s ta le s u sve i z m e đ u 1962. i 1966. Nov i j e , k o j i m a se s i s t e m a t s k i p ra te p r o c e s i d e g r a d a c i j e , ne bi v iše m o g l e p r i kaza t i o d r e đ e n e p o v i j e s n o -u m j e t n i č k e p r o b l e m e z b o g d e f o r m a c i j e o b j e k a t a i s r e d i n e .

temeljnoj znanstvenoj intenciji - pridaje bolna izvjesnost da se ona bavi uistinu izgubljenom baštinom,3 koju su njezini neposredni baštinici odbacili za volju kratkoročnih ciljeva svoje generacije i njezina svjetonazora. Sa stajališta Kulture upravo treba žaliti što je studija i tekstom i vizuelnim informacijama zbijena u odviše škrt okvir, među neugledne, iako časne korice. Prikupljena znanstvena grada i njezina teorijska interpretacija zacijelo omogućuju reprezentativniju, pravu Knjigu, koja je sada potrebna više nego ikada.

Skučen prostor očito uvjetuje specifičnu strukturaciju studj-je, koja se optimalno koristi dokumentarnom i znanstvenom građom i prikazuje temu na nekoliko informacijskih razina. Za volju opsežne vizuelne prezentacije teme, što je omogućuju prvorazredna fotografija, arhitektonski snimci, crteži i karte, glavni je tekst krajnje zgusnut i smjera teorijskoj inter-

3 J o š 1964. č l a n k o m Baština bez baštinika u T e l e g r a m u br . 203 Mi lan P r e l o g je ape l i rao z a c je lov i t u zaš t i t u o k o l i š a d u b r o v a č k i h l j e t n i k o v a ca , n a p o s e u G r u ž u i R i jec i D u b r o v a č k o j . O d n o s p r e m a n j i m a ni je se p r o m i j e n i o u n a t o č p r o g r a m i m a zaš t i t e u n u t a r p r o s t o r n i h p l a n o v a , r azvo jn i h d o k u m e n a t a o p ć i n e D u b r o v n i k , r azn im p o v r e m e n i m i p r i g o d n i m d e k l a r a c i j a m a i o p ć e m o b o g a ć e n j u z n a n s t v e n e i k u l t u r n e sv i j es t i . N e k o l i k o pak a d a p t a c i j a r e n e s a n s n i h l j e t n i k o v a c a z a s u v r e m e n e p o t r e b e pr i je bi se m o g l o s m a t r a t i d e v a s t a c i j o m n e g o o b n o v o m o b j e k a t a i s r e d i n a . Današn j i p lanov i z a b u d u ć n o s t t o g p r o s t o r a , a ne s a m o s a d a š n j a o s a k a ć e n o s t i z a p u š t e n o s t c i j e l o g a d u b r o v a č k o g h i s t o r i j s k o g a l a d a n j s k o g p e j z a ž a , o p r a v d a v a svak i p e s i m i z a m .

Ž u p s k o p o l j e

6 7

pretaciji i valorizaciji, a narativnu funkciju prepušta opširnim tekstovima uz vizuelne priloge s mnoštvom analiza pojedinih primjera (objekata i kompleksa); također opširne bilješke dopunjuju ih obiljem podataka, uputa na dokumente, ostale izvore i literaturu.

U četiri velika poglavlja4 riječ je o: područjima ladanjske izgradnje, prostornoj organizaciji ladanjskog kompleksa, ambijentu ladanjske izgradnje, te uobličenju cjelokupnog izvan-gradskog područja.

Autorica očito daje prednost sinkronijskom pristupu, kao podobnijem svojoj, interdisciplinarnoj interpretaciji i kompleksnom shvaćanju fenomena ladanjske arhitekture i sredine, ali pruža istodobno dovoljno povijesnokronoloških elemenata i postavlja osnovne kulturnopovijesne koordinate.

Studija se temelji na istraživanju prostora: neposredne okolice grada, njegova kopnenog zaleđa od Cavtata do Orašca,

4 T e k s t je a r t i ku l i ran u o v a pog lav l j a : U v o d ; P o d r u č j a l adan j ske i z g r a d nje ( A s t a r e j a i o t o c i ; Pe l j ešac , P r i m o r j e i os ta l a p o d r u č j a ; U t jeca j i a g ra rn ih o d n o s a n a i n t e n z i v n o s t i z g r a d n j e ) ; P r o s t o r n a o r g a n i z a c i j a lad a n j s k o g k o m p l e k s a ( I s h o d i š t e ; R a z v o j i p r i l agodavan je o s n o v n i h o b l i ka ; T l o c r t k o m p l e k s a ; T l o c r t s t a m b e n o g o b j e k t a ; Ras t va ran je z i dn ih p l o h a ; G r a đ e v n i d i je lov i k o m p l e k s a : V r t ) ; L a d a n j s k a a r h i t e k t u r a u s v o j e m o k r u ž j u ; U ređ i van je t la (Ob l i kovan je k ra jo l i ka ; O r g a n i z a c i j a i z v a n g r a d s k o g pod ruč ja ) .

otoka Sipana, Lopuda i Koločepa, Slanskog primorja i Pelješca, gdje je utvrđeno i znanstveno obrađeno više od 300 objekata, ali obuhvaća prikazom uže područje: Astareje i Elafitskih otoka, gdje je koncentrirano najviše objekata (više od 200); ne uključuje analize objekata i prostora Konavala i Mljeta, gdje je ladanjska izgradnja intenzitetom i kvalitetom slabija.

U uvodu Nada Grujić utvrđuje kompleksnost ishoda i određenja ladanjske arhitekture. Ističe važnost političkih, ekonomskih i drušvenih uvjeta izgradnje, koja u 15. i 16. stoljeću doseže svoju stilsko-morfološku, tipološku i prostorno-strukturalnu reprezenativnost, kada se i izvangradski teritorij zaposjeda, uređuje i posvaja zasnivanjem i planiranjem novih naselja (gradova i sela), putova i utvrda i preobrazbom ruralnih područja, koja su obilježena različitom posjedovnom strukturom, usitnjenom agrarnom proizvodnjom i privrednom autarkijom. Ekstenzivan rast političke i ekonomske moći Dubrovnika omogućuje tu realizaciju jedinstvenog projekta urbanizacije. On je izveden iz ekonomske politike, koja agrarnu djelatnost shvaća kao komplementarnu trgovini, pomorstvu, brodogradnji, obrtu i ostalim vrstama urbane privrede i zasniva se na utvrđenom statusu privatnog vlasništva i specifično dubrovačkom poimanju „državnog“ posjeda, s njegovim mogućnostima intervencije u cjelokupnoj ekonomskoj i društvenoj sferi.

S u đ u r a đ , k o m p l e k s S k o č i b u h a

S u đ u r a đ , l a d a n j s k i k o m p l e k s S k o č i b u h a

(s o l t a r n e s l i ke n e p o z n a t o g m a j s t o r a u c r kv i sv. Đ u r đ a i N i k o l e u S u đ u r đ u )

6 8

S u đ u r a đ , k o m p l e k s S k o č i b u h a , p r e s j e k

S u đ u r a đ , k o m p l e k s S k o č i b u h a , t l o c r t p r i z e m l j a

6 9

Polazeći od cjelokupnosti plana akulturacije, na koji se od-važuje aristokratska trgovačka republika s ciljem dugoročnog osiguranja svoje ekonomske samostalnosti i političke sigurnosti, autorica propituje već u polazištu pojam „ladanjsko“, s obzirom na brojne i složene forme kojima se očituje: stambene, gospodarske objekte, višenamjenske komplekse, te mnoštvo tipova (i njihovih varijanti) uobličenja krajobraza: vrtova, perivoja, voćnjaka, maslinika, polja, vinograda, putova, vodotokova i obala. Širok i, kako sama kaže, nužno uvjetan termin „ladanjsko“ predlaže očito za posebnost sredine koja sistematskom i cjelovitom urbanizacijom gubi značajke tradicionalno ruralne sredine i oslanja se svim formama svoje materijalne i duhovne egzistencije na grad.

Unatoč razlikama i razmjernoj nepovezanosti dijelova iz-vangradskih teritorija snažno zračenje grada osiguravat će joj visok i ujednačen kulturni standard i jedinstvo. Razinom svog načina života, proizvodnje, oblikovanja sredine, običaja i otvorenosti dubrovački će se krajevi znatno razlikovati od ostalih ruralnih područja, susjednih i daljih. Kasnija du

gotrajna politička i ekonomska, najposlije i kulturna kriza grada, te njegova konačna provincijalizacija i marginalnost u 19. stoljeću, izazvat će i u njegovj ladanjskoj sredini stagnaciju i regresiju, zatvaranje i siromaštvo. Postupno rastakanje njegova jedinstva i pretvaranje u selo uspješno će doduše prikrivati tradicija i okviri života što ih je ona stvorila ili kasnije nadahnula, ali ih neće i istinski ublažiti, a kamoli spriječiti.

U višestoljetnom kontinuitetu urbanizacije izvangradskih teritorija Nada Grujić utvrđuje konstante: politika pravne, prostorne i ekonomske organizacije teritorija uvijek je u funkciji potreba i zahtjeva primarnih privrednih djelatnosti grada, kao što je i porijeklo svih formi kojima se akulturacija objavljuje u prostoru gradsko. Drugim riječima: izvangrad-ska se područja zakonom i mjerama održavaju u stanju ograničene autonomije i izričite zavisnosti od grada, a njihova se kultura zasniva na preradi i prilagodbi urbanih modela mišljenja i oblikovanja, što ih ovamo nose građani, a ne na kontinuitetu neke tradicije, očito ruralnih obilježja.

G r u ž , c r t ež L. V i t e l e s c h i j a

7 0

Prikazu razvoja različitih oblika i samosvojnih vrijednosti, kojima se urbanizacija otjelotvoruje i potvrđuje u dubrovačkim izvangradskim područjima, prethodi u studiji Nade Grujić opsežno izlaganje i tumačenje veoma složena uzajamnog djelovanja činilaca koji određuju i nose taj višestoljetni proces.

Među njima vjerojatno središnju važnost imaju tradicija i društveni status vlasništva: oni će najposlije uvjetovati tip i intenzitet proizvodnje, agrarnu strukturu i uobličenje nekog kraja, gustoću, karakter i osobnost ladanjske izgradnje. Na njima će se temeljiti i razlike između područja najstarijih posjeda Dubrovčana: Astareje i otoka Šipana, Lopuda i Kolo-čepa, te svih kasnije pripojenih teritorija.

Otoke i Astareju, kojoj su tek 1357. konačno utvrđene granice, obilježava kontinuitet privatnog vlasništva i neograničenog prava nad posjedom: može se prodavati, nasljeđivati, unajmljivati. Privatni gospodari suodređuju sudbinu toga prostora: oni ga oblikuju izgradnjom na svojim posjedima i organizacijom svoje poljoprivredne djelatnosti. Unutar toga posjeda istaknuto je značenje „carine“: dijela posjeda kojim upravlja sam vlasnik, koji je njegov „od starine“, obično uzorno gospodarstvo, s najvrednijim kulturama: lozom, maslinom, voćem i povrćem. Nada Grujić pretpostavlja njegovo daleko porijeklo u starijoj feudalnoj posjedovnoj strukturi, odnosno u onom dijelu veleposjeda koji je u trajnu i neotuđivom vlasništvu. Carine su središta posjeda, kojega se dijelovi inače često daju u zakup, te stoga i mjesta

gdje se od 14. a napose u 15. i 16. st. gradi ladanjski objekt ili kompleks. Njihova gustoća u Astareji i na otocima uvjetuje intenzitet urbanizacije i sublimaciju izrazitijih vrijednosti.

Potpuno je drukčije na teritorijima novostečenim ili kupljenim u toku 14. i u 15. stoljeću: Pelješcu (kupljenom 1333.), Slanskom primorju (kupljenom 1399.) i Konavlima (konačno zaokruženima kupnjom 1426.). Ondje se uključivanjem u dubrovački gradski teritorij dokidaju svi prijašnji imovinski odnosi, zemlja se oduzima bivšim vlasnicima, dijeli na jednake dijelove i dodjeljuje u trajan najam dubrovačkim građanima (i gospodi), koji za nju plaćaju porez. Na „državnoj“ se zemlji uvjetuje i tip proizvodnje: zabranjuje sadnja vinograda: na Pelješcu (doduše privremeno), u Primorju, u Konavlima, koji se planski pretvaraju u žitnicu. Određuje se i izgradnja: zabranama gradnje stambenih kuća posjednika, odnosno dopuštanjem gradnje gospodarskih objekata i selišta za najamne radnike. Čak u Astareji, na općinskoj zemlji vrijede slični propisi kada se dodjeljuje u najam.

Taj režim ograničavanja, nadzora i sputavanja privatne inicijative i slobode ponašanja - za volju ekonomskih i strateških ciljeva republike - određuje zacijelo i intenzitet ulaganja u posjed i u izgradnju. Tako će se na Pelješcu graditi samo nastambe za radnike i izričito gospodarski kompleksi, a tek od 16. stoljeća, u 17. i 18. javlja se novi val izgradnje na posjedima. U Primorju će se ladanjska izgradnja javit tek na većim posjedima uz more, na Mljetu i Lastovu ponegdje i rjeđe, zbog udaljenosti i nekih posebnih povijesnih okolnosti, a ta-

G r u ž , l j e t n i k o v a c G r a d i ć

G r u ž , l j e t n i k o v a c G r a d i ć , s i t u a c i j a

71

B a t a h o v i n a , l j e t n i k o v a c S t a j i ć , p r e s j e k k u ć e

B a t a h o v i n a , l j e t n i k o v a c K a b u ž i ć , l o ž a

7 2

ko i u Konavlima, gdje, u monokulturnoj zoni, i neće niti posjeda takvih obilježja kao drugdje.

Međutim, u toku 16. stoljeća, a i kasnije, i opet osobito u 18. stoljeću, kad poljoprivredna proizvodnja postane sve važnija unutar opće ekonomije, a renta zemljoposjeda sve privlačni-jom, u poimanju prava vlasništva i posjeda počet će se javljati promjene. One će se odraziti liberalizacijom propisa, koja bi se iz povijesne perspektive mogla shvatiti nedosljednom, možda i znakom diskontinuiteta i obrata, da nije toliko racionalna i realistična: ona ne znači promjenu bitnih načela i pojmova, nego tek prilagodbu neumitnim povijesnim nužnostima. Izgradnja na posjedu uvijek će živnuti snaženjem interesa za zemljoposjed. Njezina kulturna važnost međutim ne uključuje i umjetničku i arhitektonsku. Sva kasnija, pa i najbolja, ostvarenja neće doseći domete ni cjelovitost renesansne izgradnje u 15. i 16. stoljeću, koje je iznijelo i uobličilo ladanjsku sredinu.

G r u ž , l j e t n i k o v a c G u n d u l i ć , p a v i l j o n

7 3

Astareja i otoci bit će, dakle, povlaštena područja: razvijene i napredne poljoprivrede snažna ekonomskog učinka; izgradnje kojom se potvrđuje i učvršćuje vlasništvo; trajnih boravišta posjednika, kojih stalna nazočnost u 15. stoljeću utemeljuje specifičnu kulturu života.

Novu ladanjsku arhitekturu Nada Grujić potpuno izvodi iz tradicije urbane arhitekture, a ne iz postojećih oblika izgradnje u ruralnom krajoliku - soliternih kula ili utvrđenih, zbijenih kompleksa („castra“, „castell“), koji će se dijelom ipak održati: u utilitranim (isključivo gospodarskim) sklopovima ili, kao kula, integrirani ili drukčije interpretirani u novim cjelinama.

Nosioci izgradnje na zemljoposjedu u 15. stoljeću prenose u prostor izvan grada upravo onu arhitektonsku formu kakvu ima njihov gradski posjed, koji je još u 14. stoljeću, zbog opće nesigurnosti izvan zidina, pravo središte gospodarstva. To je zatvorena cjelina gospodarskih objekata sa središnjim dvorištem i s dominantom stambene kuće vlasnika. Gušća

joj izgradnja u samom gradu, napose formiranje ulica, nameću promjene: glavni se stambeni objekt okreće fasadom ulici, što mu mijenja i tlocrtnu dispoziciju, a do sada zajedničko dvorište postaje atrijem, proširenim prostorom stanovanja samo vlasnika. Taj se model prenosi iz grada, gdje će stambenu arhitekturu određivati novi zakoni, a u slobodnom prostoru krajolika on će se razvijati mnoštvom oblika ladanjske arhitekture, koja zacijelo čini svojevrsni kontinuitet arhitekture urbanog posjeda.

Promjene se javljaju veoma postupno, a ladanjska stambena kuća čak zaostaje za gradskom palačom vlasnika u nekim inovacijama: tako se njezino pročelje rastvara mnogo opreznije od gradskoga, a i bočne joj strane ostaju slijepe, iako nije u uličnom nego u slobodnom prostoru.

Nova sredina prirode, težnja za tješnjim povezivanjem s njom i različite funkcije ladanjskog kompleksa postupno mijenjaju njegovu tlocrtnu shemu: pravokutnik, unutar kojega su grupirani različiti objekti što s ogradnim zidom okružuju

O r a š a c , l j e t n i k o v a c V l a i c h i , v r t

R i j e k a D u b r o v a č k a , l j e t n i k o v a c S o r k o č e v i ć , r i b n j a k

7 4

R i j e k a D u b r o v a č k a , l j e t n i k o v a c G u č e t i ć ( d a n a š n j e s t a n j e )

7 5

središnji, stambeni objekt. Već se zarana očituje razlika između dvaju tipova: gospodarskog - složenog, zatvorenog i introvertiranog sklopa - i rezidencijalnog - često s vrtom razdijeljenim u prednji i stražnji, u kojemu se sada razmještaju gospodarske zgrade, a glavna, stambena, stoji između vrtova. No do druge polovice 16. stoljeća tlocrt ostaje pravokutan, a kompleks zatvoren zidom ili objektima: takvi su svi reprezentativni ljetnikovci u Gružu i Rijeci Dubrovačkoj, a i poznati kompleks obitelji Skočibuha na Šipanu.

Na daljnje će promjene tlocrta kompleksa utjecati vrt i stambena kuća: veličina i oblik vrta određivat će razmještaj objekata oko njega i način uzajamnog povezivanja. Osamostaljenje stambene kuće, koja će težeći boljem povezivanju s okolicom stajati sve slobodnije u prostoru i odjeljivati se od ostalih objekata, izazvat će i novu organizaciju cjeline, koja će afirmirati načela simetrije, harmonije i pravilnosti. Ladanjska stambena kuća osamostaljuje se i otvara okolini tek do određenog stupnja: uzorna ostvarenja nastala u 16.

stoljeću nisu nikada nadmašena - ni u 17. stoljeću kad se javljaju odstupanja i iskoračenja, ni u 18. stoljeću kada novi val izgradnje na ladanju iznosi tek varijante renesansnih rješenja.

Vezu s okolinom stambena kuća ne ostvaruje direktno, kao neki drugi građevni oblici kompleksa, niti se ikada raščlanjuje volumenom: otvara se jedino svojim plohama: prednjom i stražnjom fasadom i bočnim stranama. No i taj je proces veoma polagan, otežan, kako to pretpostavlja Nada Grujić, postojanošću tradicije urbane arhitekture. Kao i u gradske, tako je i u ladanjske stambene kuće veza s okolicom najčešće posredna, vizuelna, posredstvom otvora pročelja, kojih je raspored određen uglavnom formalističkim kriterijima a ne prostorno strukturom kuće. Izolirana u zoni prizemlja uglavnom ogradnim zidom, kuća otkriva okolicu pogledu tek u prvom katu, kojega oblikovanje zadobiva reprezentativnu i simboličku funkciju: slijedi stilske oblikovne i kompozicione mijene. Najteže se otvaraju bočne strane, i to

Rijeka Dubrovačka, ljetnikovac Restić (današnje stanje)

76

uglavnom u prvom katu, jer se u prizemlju na njih naslanjaju drugi objekti: cisterne s terasama, orsani. Jedan stari element gradske kuće - vanjsko stubište (protjerivan iz grada nakon 13. stoljeća) - preuzima međutim nove funkcije i preživljava: najprije odjeljuje različite zone kuće (gospodarsko prizemlje od stambenog prvog kata), kasnije, u isključivo stambenim objektima, povezuje terasu prvoga kata s vrtom. Iznutra, povezujući na različite načine prizemlje i prvi kat, ono izaziva mnoštvo varijanti utvrđene i postojane tlocrtne sheme kuće: sa središnjim dvoranama u prizemlju i na katu i simetričnim bočnim prostorijama (uglavnom četiri na katu, dvije u prizemlju).

Pravi dodir, pa i spajanje, s okolicom stambeni objekt doseže tek raznolikim kompozicijama s nekim arhitektonskim oblicima - trijemovima, terasama, ložama i paviljonima, koji i u gradskoj sredini tvore reprezentativne javne i privatne objekte. Tek njihovim povezivanjem, urastanjem u nepromjenljivi korpus kuće kristalizira se temeljna inovacija ladanjske arhitekture: jedinstvena životna sredina, u kojoj se in

timno dodiruju unutrašnji prostori kuće i raznoliki prostori proširenog stanovanja na otvorenom, gdje se neusiljeno susreću i prožimaju rad, odmor i uživanje.

U toj cjelini bitna životna važnost - kao mjestu rada, proizvodnje, odmora i društvenosti - pripada vrtu; stoga je i njegovo oblikovanje velik izazov arhitekturi na ladanju. Načelno on se vrednuje ravnopravno objektima.

Nada Grujić govori o ,,arhitekturi vrta“, kojoj posvećuje osobitu pažnju naznačujući razvoj i obilježje dubrovačkoga vrtnog graditeljstva. Pretpostavlja da je njegovo porijeklo u srednjovjekovnoj tradiciji samostanskih vrtova. To se ponajprije očituje u podjeli vrta na dio s ukrasnim biljem i cvijećem i dio s korisnim kulturama. U ljetnikovaca je često prednji vrt cvijetnjak, ispred glavnog pročelja, a stražnji po-vrtnjak i voćnjak. Njihovi se oblici i veličine mijenjaju, ali je prostorna organizacija trajna: podijeljen je na pravilne kvadrate i pačetvorine, odijeljene šetnicama, koje su učvršćene kamenim zidom sa stupovima i pergolom s lozom;

7 7

originalna i nova rješenja i izraziti iste opće ideje i načela. Povezujući ladanjsku arhitekturu s tradicijom urbane kulture i uspoređujući razvoj urbane i ladanjske sredine upravo u doba njihove diferencijacije, Nada Grujić napokon upućuje na snažan potencijal ishodišta tih procesa - dubrovačke urbane kulture - koja je mogla i znala stvoriti tako cjelovitu alternativnu sredinu što može izdržati konfrontaciju sa sličnim pojavama u evropskoj kulturi.

Dugogodišnja proučavanja ladanjske arhitekture i sredine Nade Grujić - kojih su glavne ideje, ali nipošto sve njihove konzekvencije, sadržane u ovoj studiji - pridaju sve stvarnije dimenzije jednoj temi naše povijesti umjetnosti i kulture, koje su se obrisi prije tek nazirali. Najodličniji, najistaknutiji objekti ladanjske arhitekture: ljetnikovci-vile u Gružu, na Lapadu i duž Rijeke Dubrovačke već su odavno zanimali istraživače i popularizatore: oni su ušli u preglede i prikaze povijesti umjetnosti. Novu im je dimenziju pridao Cvito Fis-ković u svojoj magistralnoj studiji „Kultura dubrovačkog ladanja“ u godini 1966. ističući i dokazavši kako su oni svjedočanstvo i ujedno najviši izraz potpuno novoga renesansnog odnosa prema pejzažu i okolici, koji će konstituirati novu ladanjsku sredinu i kulturu života. Svoju studiju Fisko-vić nije samo zasnovao na mnoštvu dokumenata o stvaralaštvu i životu na ladanju, nego je podupro i pravom antologijom literarnih svjedočanstava. Nada Grujić proširuje bazu kulturi dubrovačkog ladanja mnoštvom objekata, različitih po nastanku, dimenzijama i oblikovanju, utvrđivanjem njegovih prostornih i vremenskih granica, njegove veze s gradom i dubokih motiva njegove cjelovitosti. Paradoksalno je što proces suvremene dehumanizacije dubrovačkoga historijskog ladanja ulazi u svoju ubrzanu i zacijelo konačnu fazu, kada upravo suvremeni znanstveni argumenti ozbiljno potvrđuju i čestu i poznatu frazu o njegovoj jedinstvenoj hu-maniziranosti.

uvijek je ograđen visokom zidanom ogradom. Ipak padine uvjetuju drukčiju organizaciju: tu su terase u stepeničastu slijedu, učvršćene zidovima, povezane stubama. Potkraj 16. stoljeća, kad se snizuju ogradni zidovi, vrt pomaže urastanju stambenog sklopa u širi prostor krajolika kojega postaje dio i znak. To stapanje s prirodom potpunije je usred agrarnog pejzaža u gospodarsko-ladanjskih sklopova, koji su ishodište svih oblikovnih intervencija u širem prostoru - od cjelokupne organizacije obrađenih površina i komunikacija do izgradnje pojedinih objekata pa i naselja; u prigradskih se vila ono svodi na proširenje i takvo oblikovanje vrta koje će sve slobodnije i prilagođenije izvornim oblicima prirodne okolice omogućiti njegovo postupno, ponekad i neprimjetno, prerastanje u pejzaž.

Temeljitost akulturacije i trajnost tradicije koju je zasnovala Nada Grujić očitava upravo iz homogenosti ukupne ladanjske sredine, koju - kao u razmjerno sačuvanoj cjelini Šipan-skog polja - tvori uzajamna ugođenost svih oblika ljudske nazočnosti u pejzažu, nastala očito iz snažnoga i sveobuhvatnog oblikovnog htijenja. Poviješću uređenja i oblikovanja agrarnog pejzaža, kao sastavnog dijela ladanjske sredine, i pojedinim njegovim formama, autorica se svjesno mnogo i opširno bavi kao nužnim proširenjem svoga historijsko-um-jetničkog zadatka i autentičnim područjem povijesti umjetnosti i arhitekture. Taj stav i analitička metoda, kao i zaključci što ih omogućuje, čine novu kvalitetu u izučavanju naše umjetničke i kulturne baštine. Tek iz utvrđene cjeline povijesnog, kulturnog fenomena ladanjske arhitekture i sredine autorica je mogla izvesti jedinstvene kriterije valorizacije pojedinih njezinih dijelova i doseći višu objektivnost suda: to se osobito zapaža u afirmaciji mnoštva jednostavnih, štoviše priprostih ostvarenja, koja nemaju višeslojnost, umjetničku kakvoću i stilsku dosljednost vrhunskih djela, ali upravo u uvjetima višestrukih restrikcija uspijevaju iznaći