Zima 2010/11

juju@hi.t-com.hr www.uah.hr 1

Čarolije neba tijekom zime 2010/2011 Piše: Julia Pintar

Hajdemo u planine jer tamo nema zime, kaže jedna stara pjesma. No zimu zapravo upravo povezujemo s planinama. Više je razloga tome, od toga što zimovanje ljudi vole provoditi na planinama, skijajući oko stolova s kobasicama i kuhanim vinom, do činjenice kako i ljeti možemo naći zimske motive gore na planinskim ledenjacima. Ili smo barem donedavno mogli. Postoji tomu naravno i jedan sasvim astrološki razlog; nakon što smo se za vladavine Strijelca našli na planinskoj visoravni, ambiciozni nas Jarac vodi još više, jer znak je to koji predstavlja planinske vrhunce po kojima se divokoze tako dobro snalaze. I taj je zemljani zrak zadnji gdje se još uopće držimo Zemlje. Jer idući, zračni Vodenjak, predstavlja nebo i naš put u visine, bilo da nalazimo nadahnuće u promatranju oblaka i zvijezda, upišemo školu letenja ili krenemo u osvajanje svemira. Treći zimski znak, Ribe, ili su potpuna eterična raspršenost i gluhoća dubokoga svemira, ili pak onaj naš unutarnji svemir, u kojem mašta radi svašta a čuda postaju stvarnost.

Zimi mnogo manje gledamo nebo. Osobito mi koji živimo na mjestima gdje baš nije ugodno noću predugo boraviti vani. Na žalost, jer upravo zimi imamo priliku promatrati neka od najljepših zviježđa nebeskog svoda. Tu prvenstveno mislim na čudesnog Oriona, koji me kasno jesenas gotovo bacio s nogu svojom veličanstvenošću kada sam digla pogled izašavši na balkon jedne bistre noći, ugledavši ga golemog ravno iznad juga. Zajedno sa Siriusom ispod njega, čiji je sjaj doslovno palio, opravdavajući svoje Egipatsko ime (Bliješteći odnosno Palitelj).

Orion je uz Velika i Mala Kola (Medvjede) vjerojatno najprepoznatljivije zviježđe, koje se nalazi malo niže i nalijevo od zviježđa Bika a desno od zviježđa Blizanaca, a lako ga je naći po pojasu kojeg tvore tri pravilno nanizane zvijezde, kod nas poznate i kao Kosci ili Jakobov štap.

Poseidonov1 sin Orion, po legendi je bio div, tako velik da je mogao prelaziti i najdublje oceane a da mu glava ostane iznad vode. Bio je čuven po svojoj snazi i ljepoti, ali i avanturističnoj naravi te sklonosti lovu. Ipak, u ljubavi mu baš i nije tako dobro išlo. Njegova se prva žena javno hvalila kako je ljepša i od Here, pa je bila otjerana u Podzemlje. Zatim se zaljubio u Merope, Dionizovu unuku. Njezin otac, kralja Oenopion, obećao je kćer Orionu ako potamani sve opasne divlje zvijeri na njezinom rodnom otoku. Orion se bacio na posao, donoseći Meropi krzna svake večeri. No kada je zadatak bio obavljen a Orion zatražio svoju ženu, Oenopion se počeo izvlačiti, odbivši mu dati svoju kći, u koju je i sam bio zaljubljen. Jedne se noći ogorčen Orion opio Oenopionovog vina, koje ga je tako razjarilo da je upao u Meropine odaje, navalivši na nju. U zoru je Oenopion pozvao Dioniza a ovaj pak satire koji su Oriona, kad je zaspao, opili i oslijepili, a zatim su ga bacili na obalu. Očajan Orion čuo je proročanstvo kako će se slijepom vratiti vid ako krene prema istoku i okrene se licem prema Heliosu (Suncu) na točci gdje se uzdiže iz oceana. Orion je našao čamac i veslao prema zvuku Ciklopovog čekića, upao u Hefestovu radionicu, oteo jednog naučnika i posjeo ga na svoja ramena kako bi ga vodio preko zemlje i mora prema istoku, do najdaljeg oceana. Kada je stigao, stajao je slijepo zureći u Eos (Auroru), boginju zore, majku vjetrova i jutarnje zvijezde, koja se zaljubila u njega tako divnoga i nagovorila svoga brata Heliosa da mu vrati vid.

Nakon što je neko vrijeme proveo s Eos u Delosu, Orion se odlučio vratiti kako bi se osvetio Oenopionu, ali ga nigdje nije uspijevao naći. U toj je potrazi naletio na Artemidu, svoju 1 Poseidon je bog mora a Orion je taj koji "stvara vodu" odnosno donosi kišu. I uistinu, kiše dolaze u doba godine kada se Orion pojavljuje i nestaje s noćnog neba.

Zima 2010/11

juju@hi.t-com.hr www.uah.hr 2

istinski srodnu dušu, koja je kao boginja divljine i prirode, dijelila njegovu strast prema lovu. Artemida ga je ubrzo nagovorila da se okani osvete i radije pođe u lov s njom.

Apolon se, svjestan kako Eos (Zora) nije mogla odoljeti Orionu te se i danas svakoga jutra zarumeni zbog te avanture, zabrinuo kako će se i njegova sestra Artemida zaljubiti u toga hvalisavca koji tvrdi kako će čitav svijet osloboditi sve opasne zvjeradi, pa je nahuškao Majku Zemlju da pošalje golemog škorpiona na Oriona. Orion se prvo borio sa škorpionom, ali je zatim shvatio kako ne može probiti njegov oklop, pa se bacio u more i zaplivao prema Delosu, gdje će ga, kako se nadao, Eos zaštititi. No uto je Apolon pozvao Artemidu, rekavši joj: "Vidiš li onu crnu točku koja pliva tamo daleko u moru? To je glava zlikovca Kandalona koji je upravo zaveo Opis, jednu od Hiperborejskih svećenica. Hajde, pokušaj ga pogoditi strijelom!" Artemida je naravno pogodila, ali kada je otišla po svoj plijen, shvatila je kako je pogodila Orionovu glavu! U očajanju je nagovorila Apolonovog sina Asklepija da ga oživi, ali je Zeus svojom munjom to spriječio. Stoga je učinila jedino što je mogla, davši mu besmrtnost smještajući njegov lik među zvijezde2.

Slika 1: Mjesec iznad Oriona - pogled prema jugu 14.2.2011. u 17:30

Kao i Sirius, Orion je za stare Egipćane imao posebno, božansko značenje, još od oko 6000 pr.Kr. kada su slavili njegovo uzdizanje prije Sunca u vrijeme proljetne ravnodnevice. Vjerovali su kako faraoni dolaze od njega, utjelovljuju ga i vraćaju se njemu. Vremenom i tijekom precesije ipak, sve se manji dio zviježđa pojavljivao na istoku prije Sunca u vrijeme ravnodnevice, pa su ispleli priču o besmrtnom bogu koji ipak umire i svoje prijestolje prepušta sinu. A kako se na nebu udesno od Orionove (Ozirisove) sjajne crvene zvijezde, Betelgeuse nalazi također sjajna crvena zvijezda Aldebaran iz zviježđa Bika, koje je svojim uzdizanjem počelo obilježavati proljetni ekvinocij, Bika su povezali s Ozirisovim sinom i nasljednikom Horusom. Otada je Oziris vladao zagrobnim životom, a Horus životom na zemlji. Tako se mnogi teolozi slažu kako je Orionovo precesijsko gibanje izvor koncepta zagrobnog života. Za ljudski je rod zviježđe Oriona predstavljalo boga barem 8000 godina. I kao što Orion nestaje s neba tijekom dijela godine, tako i bog na neki način umire, obe-ćavajući zagrobni život i uskrsnuće. Za razliku od njega, boginja, predstavljena zviježđem Velikog medvjeda, nikada ne zalazi, već kruži oko sjevernog pola.

2 Literatura: Robert Graves, The Greek Myts; Catherine Tennant, The Lost Zodiac; Bernadette Brady, Starlight

Zima 2010/11

juju@hi.t-com.hr www.uah.hr 3

Početkom zime Orion se diže na jugoistoku već iza 18 sati (dok blistavi Jupiter s nevidljivim Uranom kreće prema jugozapadu), oko ponoći se kreće nad jugom, a zalazi nešto iza 4 ujutro. U zimu smo ušli upravo kada je gotovo Pun Mjesec prolazio iznad Oriona, gdje će se ponovo naći u noći 17.-18.1. kao i 13-15. veljače, kako pokazuje slika 1. pa čestitajte Valentinovo pod upečatljivim prizorom Mjeseca koji iznad Oriona prilazi zvijezdama Blizanaca, dok se blistav Jupiter i oku nevidljiv Uran spuštaju prema zapadu, gdje su astrološki gledano u 7. kući odnosa i veza. Iduću priliku imati ćemo uvečer 12. i 13.3. kada će nakon zalaska Sunca oko 18 sati iznad zapada Jupiter tek nakratko bljesnuti pa zaći, dok će Mjesec u Prvoj Četvrti povrh Oriona biti ravno iznad juga, zalazeći za zapadni obzor već prije ponoći. Istovremeno će Zec (Lepus) i Veliki pas (Canis Major) sa paliteljem Siriusom niže Oriona lagano kliziti

prema jugozapadu. No i prije nego li nam se oči zasite te lijepe slike, moći ćemo i iz gradova ras-poznati Regulusa iz zviježđa Lava, kako se diže prema jugu, te pogled usmjeriti prema istoku i jugo-istoku, gdje će se uzdizati planet Saturn povrh Spice, zvijezde u klasju kojega nam poklanja Djevi-ca. Saturn i Spica će sredinom siječnja izlaziti neš-to iza ponoći, a nad jugom će se naći oko 5 ujutro. Sredinom ožujka pak, nad istokom će se uzdizati već prije 21 sat, (Saturn iznad Spice), dok će se nad jugom naći oko ponoći. Mjesec će ih svojim pro-laskom naglašavati u noćima 24.-25.1. pa 20.-22.2. te 20.-21.3. kako je prikazano slikom 2.

Slika 2: Mjesec, Saturn i Spica, pogled prema jugu u ponoć 19.-20.3.2011.

Jutarnje "zvijezde" Oba planeta koja viđamo samo ranim večerima ili kratko pred zoru, i Merkur i Venera, početkom zime pojavljuju se kao jutarnje 'zvijezde', dižući se na istoku prije izlaska Sunca.

Slika 3: pogled prema jugoistoku 30.1.2011. u 7 ujutro Sredinom siječnja Venera će se nad istokom dizati već nakon 4 sata, nešto iznad Antaresa, najsjajnije zvijezde Škorpiona. Istovremeno možemo naći sjajnoga Regulusa iz zviježđa Lava nad jugozapadom, te iznad juga promatrati Saturna, koji se sprema proći iznad Spice, glavne

Zima 2010/11

juju@hi.t-com.hr www.uah.hr 4

zvijezde Djevice. Oko pola 7 ujutro nad istokom će se pojaviti i sjajni planet Merkur, kako se u društvu oko nevidljivog Plutona kreće preko Strijelčevoga luka. Do kraja mjeseca Venera će već odmaknuti od Antaresa približavajući se zviježđu Strijelca, no prizor će 30.1. ujutro ukrasiti prolazak tanušnog srpa starog Mjeseca tik ispod nje. Uspijemo li odvući pogled od toga prizora, nalijevo ćemo ugledati Merkura kako se uzdiže iznad horizonta, prethodeći konjunkciji Sunca i Marsa, koji će tada još biti ispod obzora, kako se vidi na slici 3.

Slika 4: veliko poravnanje, 17.2.2011. u 7 ujutro

Našem oku nevidljiv, a vrlo zanimljiv događaj odvit će se 17.2. - dok će Venera prolaziti preko tri zvijezde koje čine Strijelčevu glavu, na istočnom obzoru će u 7 ujutro doći do poravnanja Sunca u konjunkciji s Neptunom, te Merkura i Marsa na samoj crti obzora; iako neće biti na istim stupnjevima tropskog zodijaka, nad obzorom će se pojaviti u istome trenutku! Događaj će se odviti u ribljem repu zviježđa Jarca, blizu zvijezde Deneb Algiedi, trenutno na 23°42 tropskog Vodenjaka. Ta je zvijezda povezana sa zakonodavstvom i pravdi usmjerenim nastojanjima civiliziranja ljudi. Od velike je podrške dobrohotnim vladarima, onima koji nastoje upotrijebiti mudrost i znanje kako bi zaštitili i pomogli svima oko sebe.

Slika 5: susret Sunca i Merkura u krilu Vodenjaka, 25.2.11. u 9:30 Do 10.2. kad će Venera prelaziti preko Plutona povrh Strijelčeva luka, sve brži Merkur već će biti preblizu Suncu kako bi ga mogli ugledati u svitanju. Konjunkcija Merkura i Sunca odvit će se 25.2. na 6 stupnjeva tropskih Riba, a zapravo ispred zviježđa Vodenj-aka, točnije u njegovom krilu, u 'Sjedištu tekućih voda', gdje će se tada

nalaziti i Mars, te Neptun nešto više prema Vodenjakovoj stražnjici, slika 5. Poznat i kao bog oluja, ovako zastupljen Vodenjak mogao bi najaviti i prilično drastične okolnosti.

Zima 2010/11

juju@hi.t-com.hr www.uah.hr 5

Slika 6: Jupiter i Merkur iznad zapada,

23.3.11. u 18:12 Nakon konjunkcije sa Suncem 25.2. Merkur će, odmičući od njega ponovo postati vidljiv na večer-njem nebu, osobito krajem ožujka, kada će dostići najveći otklon. Tako će Merkur nakratko zablistati u večernjem sumraku nisko iznad zapada, a moguće još na koji trenutak ugledamo i Jupitera, slika 6. Njega smo mogli lijepo proma-trati tijekom čitave zime, ali će se dolaskom proljeća izgubiti u Sunčevom sjaju.

Slika 7: Mjesec pored Venere pred rogovima Jarca, nad jugoistokom 1.3.2011. u 6:30 Pred svitanje 1.3. moći ćemo se diviti susretu Venere i Mjeseca nisko iznad jugoistoka, kako je prikazano slikom 7, a iduću ćemo priliku imati 31.3. između 5 i 5:30 ujutro. No Venera će tada sve više ubrzavati i približavati se Suncu, te će približavanjem proljeća biti će sve kraće

vidljiva, gubeći se ubrzo nakon izlaska u jutarnjem svjetlu. I Mars će se, nakon konjunkcije sa Suncem početkom veljače, početi pojavljivati prije Sunca na istoku, ali u početku još vrlo nisko. Prava nas jutarnja poslastica očekuje pak sredinom travnja, kada ćemo na istoku prije izlaska Sunca moći promatrati Veneru, zatim susret Venere i Marsa, ta sjajnoga Jupitera, koji će ponovo zabljesnuti na nebu, netom prije javljanja Sunčevog svjetla.