ZBORNIK RADOVA Gospodarske mogućnosti Zagore i … (web).pdf · ratarstvo seoski turizam vito bilje vjetroelektrane stočarstvo solarne ćelije Gospodarske mogućnosti Zagore i oblici

ratarstvoseoski turizam

ljekovito bilje

vjetroelektrane

stočarstvo

solarn

e ćelij

e

Gospodarske mogućnostiZagore i oblici njihovaoptimalnog iskorištavanja

Z B O R N I K R A D O V A

Stručno-znanstveni skupGoSpodarSke moGućnoSti ZaGore i oblici njihova

optimalnoG iSkorištavanja

cip – katalogizacija u publikacijiSveuČilišna knjiŽnica u Splitu

udk 338.1(497.5-3 Zagora)(063)

StruČno-znanstveni skup Gospodarske mogućnosti Zagore i oblici njihova optimalnog iskorištavanja (2015 ; lećevica– muć)Stručno-znanstveni skup Gospodarske mogućnosti Zagore i oblici njihova optimalnog iskorištavanja, lećevica – muć Split, 23-24. travnja 2015. : zbornik radova / urednici mate matas i ante rako. – Split : institut za jadranske kulture i melioraciju krša ; Zagreb : kulturni sabor Zagore, podružnica Zagreb, 2015.

bibliografija uz svaki rad.

iSbn 978-953-57775-1-9 (kulturni sabor Zagore)

1. Gospodarske mogućnosti Zagore i oblici njihova optimalnog iskorištavanja 2. matas, mate 3. rako, antei. Gospodarstvo -- hrvatska -- Zbornik ii.Zagora -- Gospodarske karakteristike -- Zbornik

151122027

Stručno-znanstveni skup

GoSpodarSke moGućnoSti ZaGore i oblici njihova

optimalnoG iSkorištavanja

Zbornik radova

Urednicimate matas i ante rako

lećevica – muć – Split, 23.–24. travnja 2015.

Nakladnici:

kulturni sabor Zagore – podružnica Zagrebi

institut za jadranske kulture i melioraciju krša – Split

Odgovorne osobe:

nedjeljko marinov, predsjednik Kulturnog sabora Zagore

Slavko perica, ravnatelj Instituta za jadranske kulture i melioraciju krša – Split

Organizacijski odbor stručno-znanstvenog skupa i uredništvo Zbornika radova:

mate matas, predsjednik, ante rako, potpredsjednik, marin Čagalj, josip Gotovac, nedjeljko marinov, josip matas, mirko matijaš, nikola muslim, duje šilović,

Zvonimir veić, mate Zekan

Počasni odbor:

dr. sc. vicko kapitanović, umirovljeni prof., dr. sc. nedjeljko marinov, predsjednik Kulturnog sabora Zagore, Zlatko Ževrnja, dipl. ing., župan Splitsko-dalmatinske županije,

dr. sc. Slavko perica, ravnatelj Instituta za jadranske kulture i melioraciju krša – Split

Recenzenti cijelog Zbornika radova:

prof. dr. josip Faričić, doc. dr. sc. ante delić

Lektura i korektura:

autori

Likovno oblikovanje naslovnice:

duje šilović

Grafička priprema:

tko zna zna d.o.o., Zagreb

Tisak:

kerschoffset d.o.o., Zagreb

Stavovi i mišljenja izneseni u prilozima Zbornika radova nisu nužno i stavovi iza kojih u cijelosti stoje nakladnici, urednički odbor i urednici.

5

SadrŽaj

predgovor uredništva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7Mate Mataso gospodarskim prilikama Zagore – jučer, danas i sutra . . . . . . . . . . . . . . . . 11Economy of the region of Zagora – the past, the present and the future . . . . 27Zvonimir PrPić, Boro miočmogućnosti uzgoja koza na području dalmatinske zagore . . . . . . . . . . . . . . 29Possibilities of goat farming in Dalmatian Zagora . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 40ante Rakotradicijski sirevi od mlijeka dalmatinske pramenke . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 41Traditional cheeses of Dalmatinska Pramenka ewes . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 48Danijel kaRolyiproizvodnja pršuta u funkciji gospodarske i demografske revitalizacije dalmatinske zagore . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 65Dry-cured ham production in the function of economic and demographic revitalization of Dalmatian Zagora . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 74JanJa FiliPi, Dragan BuBalo, ivan mravak, maJa Dražić, Saša Prđun, nikola keZićpčelarstvo na području Zagore . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 75Apiculture in the Zagora . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 81ivica kiSić, marina Pavletićmogućnosti razvoja alternativnih oblika poljoprivrede na prostoru Zagore i njihova aplikacija u razvoju turizma . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 83Potential for the development of alternative agricultural methods within the Zagora region, and their application towards tourism growth . . . . . . . . 94Frane Strikić, JoZo Sarač, ivan šušnJara, JoSiP gugićagropoduzetnički centar trilj . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 95Agro Business Center Trilj . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 99Frane Strikić, tatJana klePouzgoj maslina u unutrašnjosti dalmacije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 101Olive growing in Dalmatian inland . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 107mariJa Jug-DuJaković, tonka ninčević, Zlatko šatovićuzgoj i berba kadulje u Zagori . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 109Growing and Gathering of Dalmatian Sage in Zagora . . . . . . . . . . . . . . . . 113tatJana klePo, anita šimićmogućnost uzgoja jabuke na području vrlike . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 115Potential of apple growing in Vrlika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 122

6

marin čagalJSWot analiza razvoja proizvodnje češnjaka na području ljubitovice . . . 123SWOT analysis of garlic production in area of Ljubitovica . . . . . . . . . . . . . 127moSećki PaStirGospodarske prilike Zagore krajem 19. i početkom 20. stoljeća prema viđenju tadašnjeg suvremenika fra nikole matasa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 129JaDranka SamokovliJa Dragičevićenergija vjetra i sunca u funkciji razvoja Zagore . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 139Wind and solar energy in the development of the region of Zagora . . . . . . 147želJka šilJkovićGastronomija dalmatinske zagore – važan turistički potencijal . . . . . . . . . 149Gastronomy in the Dalmatian Zagora – important tourist potential . . . . . 156ilDa StanoJevićmogućnosti razvoja alternativnih oblika poljoprivrede na prostoru Zagore .157Possibilities for development of alternative forms of agriculture in Zagora .164Zoran lJuBićZagora kao turističko odredište . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 165Zagora as a tourist destination . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 177nikola muSlim, mate mataSproblematika vlasničkih i posjedovnih odnosa u Zagori s primjerom iz ogorja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 179Land & property ownership issues in Zagora with an example from Ogorje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 191Jurica Botićupravno-teritorijalna organizacija i razvojne strategije na prostoru Zagore – poticajni ili ograničavajući čimbenik razvoja . . . . . . . . . . . . . . . . 193Administrative-territoraial organization and development stratregies in the area of Zagora – incentive or limitation factor for development . . . . . . . . . 203PetRa RaDeljak dalmatinska zagora u perspektivi razvoja dalmacije do 2031. godine: primjer grada drniša . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 205Dalmatian hinterland development perspectives until 2031: A case study of the Town of Drniš . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 221

7

predGovor uredništva

radujemo se što u ruci držite zbornik radova s još jednog skupa o Zagori na kojem se raspravljalo o gospodarskim mogućnostima Zagore i oblicima nji-hova optimalnog iskorištavanja. Skup je održan u muću i lećevici (23. i 24. travnja 2015.). odluka o njegovoj organizaciji donesena je na godišnjoj skup-štini udruge kulturni sabor Zagore – podružnica Zagreb u veljači 2013. godi-ne, a što je u skladu sa Statutom kSZ-a u kojem se između ostalih zadaća navodi pripremanje i održavanje stručnih i znanstvenih skupova te objavljivanje zbornika radova i drugih publikacija koje pridonose boljem poznavanju povijesnih, demo-grafskih, gospodarskih, etnografskih i drugih obilježja prostora Zagore.

pri donošenju odluke o održavanju Skupa uzeti su u obzir i zaključci s prethodnog skupa o Zagori s nazivom Zagora između ratarsko-stočarske tra-dicije te procesa litoralizacije i globalizacije koji je održan u dugopolju u li-stopadu 2010. godine i na kojem se raspravljalo o gospodarskoj i demografskoj prošlosti i sadašnjosti Zagore i na kojem su istaknute njezine optimalne razvoj-ne mogućnosti.

posebno su istaknute mogućnosti u proizvodnji visokokvalitetnih namir-nica biljnog i životinjskog podrijetla proizvedenih po strožim ekološkim nor-mama, tim prije što je Zagora jedan od ekološki najočuvanijih dijelova naše zemlje, jer u njoj nije došlo do gradnje većih industrijskih i drugih onečišćiva-ča zraka, vode, tla te ugrožavanja biljnih i životinjskih vrsta. posebno su spo-minjane mogućnosti proizvodnje sira i pršuta koja ima dugu tradiciju (obitelj-ska, poluindustrijska i industrijska proizvodnja), pri čemu se vrlo često spomi-njao i poznati lećevački sir.

u tom kontekstu spominjane su i mogućnosti osnivanja specijaliziranih obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava (opG) ili udruga za proizvodnju lje-kovitog i aromatičnog bilja.

među potencijalnim mogućnostima Zagore isticane su i one vezane uz ra-zvoj seoskog ili ruralnog turizma. u obrazloženjima su se spominjali raznoliki i atraktivni geomorfološki oblici, ugodna klima, primjerena kvaliteta okoliša, raznovrsnost tradicionalnih ratarskih i stočarskih djelatnosti, posebnosti u na-činu života i privređivanja, bogatstvo lokalne gastronomije, solidna prometna mreža i komunalna opremljenost (električna energija, telefonske linije, a u ne-kim dijelovima i vodovodna mreža) itd. kao posebno privlačni prostori i loka-liteti za razvoj seoskog turizma posebno su isticani: muć, vinovo Gornje, za-tim gradine, gromile, crkve, speleološki objekti, potencijalne planinarske sta-ze, seoska olimpijada u radošiću i sl. naglašavana je i važnost naselja i obje-

8

kata vezanih uz duhovne vertikale podrijetlom iz Zagore (i. meštrović, j. i v. Gotovac, a. k. matas, l. botić, a. topić mimara i drugi).

među promišljanjima o gospodarskim potencijalima Zagore spomenuta je i solarna energija i energija vjetra (vjetroelektrane), jer se taj prostor ističe ve-likim brojem sunčanih sati, kao i čestim i snažnim vjetrovima (vršni dijelovi Svilaje i moseća i drugih uzvisina).

naglašavana je i nužnost što bržeg sređivanja zemljišnih i katastarskih knji-ga i podataka jer oni, osim pojedinačnih slučajeva, uglavnom odražavaju sta-nje s kraja 19. stoljeća, a što potencijalnim investitorima stvara velike proble-me i usporava legalnu izgradnju novih, kao i obnovu starih stambenih i gospo-darskih objekata.

u skladu s navedenim, na spomenutoj skupštini kSZ-a – podružnica Zagreb imenovana je i posebna radna skupina sa zadaćom utvrđivanja okvir-nog sadržaja rada planiranog skupa, pronalaženja suradničkih znanstvenih i upravnih institucija te priznatih stručnjaka koji bi svojim uključivanjem u or-ganizaciju i realizaciju (izlaganja i diskusije) pridonijeli njegovoj kvaliteti i ostvarivanju planiranih ciljeva. tijekom 2013. godine definirani su radni na-slovi okvirnih tema, koji su nakon rasprave prihvaćeni na jednom od sastanaka upravnog vijeća udruge, a koji glase:

• uzgoj i prerada ljekovitog i aromatskog te industrijskog bilja (kadulja, ružmarin, vrisak, smilje, lavanda, buhač i sl.)

• proizvodnja i prerada živežnih namirnica biljnog i životinjskog podri-jetla po strožim ekološkim normama (sir, mesne prerađevine, vino…)

• pčelarstvo i proizvodnja meda u Zagori• o mogućnostima uključivanja Zagore u turističku ponudu susjednog

primorja (seoski ili ruralni, izletnički, zdravstveni - pretpostavke i mo-deli razvoja)

• šume i njihovo značenje u razvoju Zagore • obnovljivi izvori energije (vjetar i sunce) važan gospodarski potenci-

jal Zagore • točne zemljišne evidencije osnovni preduvjet razvoja – na primjeru

Zagorepočetkom 2014. upućena je i molba odsjeku za poljoprivredu – Fond za

razvitak poljoprivrede i agroturizma, odnosno Splitsko-dalmatinskoj županiji za pokroviteljstvo, a nakon pozitivnog odgovora i molba priznatoj znanstve-noj instituciji specijaliziranoj za većinu spomenutih tema, tj. institutu za ja-dranske kulture i melioraciju krša u Splitu za suorganizaciju Skupa koja je na obostrano zadovoljstvo i prihvaćena.

9

Za sudjelovanje u radu Skupa prijavljena su 26 stručna i znanstvena rada. na Skupu je predstavljeno 19 radova. Zbog zdravstvenih i drugih objektivnih razloga, neodgodivih obveza na radnim mjestima i drugih razloga neki od pri-javljenih autora nisu poslali svoj rad, ali su izrazili želju da ga usmeno obrazlo-že na Skupu.

Svjesni smo da se na ovom, kao ni na bilo kojem drugom stručnom i znan-stvenom skupu ne mogu raspraviti svi problemi. ipak očekujemo da će izlaga-nja i rasprave te Zbornik s kvalitetnim stručnim i znanstvenim radovima s ja-snim stajalištima i prijedlozima pridonijeti što potpunijim spoznajama i kvali-tetnijim rješenjima problema s kojima se suočava naša Zagora, ali i hrvatska u cjelini.

radovi u Zborniku usustavljeni su prema temama, a u nekim slučajevima i prema vremenu dostavljanja. raspored je možda mogao biti i drugačiji, ali dr-žimo da ni odabrani način ne umanjuje vrijednost ni jednoga rada.

organizacijski odbor zahvaljuje svima koji su pomogli u organizaciji ovog projekta i tiskanju zbornika radova, a posebno pokrovitelju, tj. Splitsko-dalmatinskoj županiji, općinama i svim drugim institucijama i pojedincima koji su mu pružili materijalnu i moralnu podršku. Zahvaljujemo i svim preda-vačima i autorima priloga, lektorima i korektorima, autorima fotografija i gra-fičkih priloga, grafičke pripreme i prijeloma te tiskari kerschoffset Zagreb.

Zagreb, Split, travanj 2015. organizacijski odbor

11

mate matasumirovljeni prof. uFZ. ludbreška 26 10000 [email protected]

o GoSpodarSkim prilikama ZaGore – juČer, danaS i Sutra

SaŽetak

u prilogu su analizirana opća gospodarska obilježja Zagore u ranijim i suvreme-nom razdoblju i na osnovi brojnih pokazatelja istaknuta i moguća rješenja postojećih izrazito nepovoljnih gospodarskih i demografskih stanja i procesa u tom prostoru. u objašnjenju stoljetne dominacije stočarskih djelatnosti u Zagori uz prirodne uvjete tog prostora istaknuti su i specifični geopolitički razlozi kao npr. dugotrajna uloga granič-nog prostora na kojem su se sukobljavali raznoliki interesi moćnijih susjeda i vodili ratovi od kojih se lakše sklanjalo i bježalo s pokretnim blagom nego nepokretnim ra-tarskim dobrima i životnim zalihama, a što je bio i razlog sporijeg razvoja i drugora-zrednog značenja ratarskih djelatnosti na tom prostoru. posebno su istaknuti ubrza-ni procesi depopulacije te egzodusa iz Zagore u proteklih pedesetak godina i njihova uzročno-posljedična veza sa zamiranjem stočarskih i ratarskih djelatnosti (deagrari-zacija), što je uz tradicionalno zaostajanje sekundarnih i tercijarnih aktivnosti Zagoru pretvorilo u gospodarsku i demografsku pustoš. među rješenjima takvog nepovoljnog stanja i trendova u prilogu su istaknute mogućnosti i prednosti Zagore u: izgradnji sun-čanih i vjetroelektrana, otvaranju opG-a specijaliziranih za proizvodnju visokokvali-tetnih namirnica biljnog i životinjskog podrijetla, aromatičnog i ljekovitog bilja, seo-skom ili ruralnom turizmu, obrtničkim uslugama i sl. oni bi se uz pomoć lokalnih ak-cijskih grupa (laG) lakše uključivali u nacionalne i europske udruge i fondove.

Ključne riječi: Zagora, stočarstvo, ratarstvo, seoski turizam, depopulacija, opG.

StoČarStvo – Stoljećima dominantna GoSpodarSka Grana

u gospodarstvu Zagore1 dugo je dominiralo ekstenzivno stočarstvo koje je predstavljalo najznačajniji izvor prihoda, tj. uvjet i oslonac opstanka pučan-stva na tom prostoru. o dugotrajnoj naseljenosti i stočarskom iskorištavanju

1 o imenu Zagora i njezinom obuhvatu detaljnije se pisali: matas, m., i Faričić. j. (2011).

12

Gospodarske mogućnosti Zagore i oblici njihova optimalnog iskorištavanja

prostora Zagore svjedoče i brojne gradine ili utvrde na dominantnim uzvisina koje su u odgovarajućim uvjetima služile kao sklonište ili zbjeg lokalnih ho-mogenih grupa rodovske zajednice, kao i gromile ili nadgrobni humci ilirskih plemena (dalmati).

Stočarstvo je bilo glavno zanimanje stanovništva na tom prostoru i u raz-doblju rimske uprave u dalmaciji, kao i u vremenu kad su se po Zagori, koja je uglavnom bila u vlasništvu primorskih gradova, naseljavali hrvati. i u razdo-blju osmanlijske vladavine prostorom Zagore (1528.–1669.) stočarstvo je za-držalo vodeće gospodarsko značenje premda treba istaknuti i mogućnost da se ukupan broj blaga smanjivao, kao i ukupan broj stanovnika koji su zbog nesi-gurnih vojnih i političkih prilika napuštali Zagoru i bježali prema sigurnijem primorju.

Stočarstvo (s transhumantnim obilježjima) zadržalo je važnu ulogu i na-kon protjerivanja osmanlija iz Zagore krajem 17. i početkom 18. stoljeća, o čemu svjedoče i brojčani pokazatelji u tablici (tab. 1.).

Tablica 1. usporedni prikaz prosječnog broja stoke po domaćinstvu u općinama muć i lećevica 1709., 1835., 1900., 1991. i 2003. godine.2

Godina Općina Konji Magarci i mule

Goveda uk. Volovi Krave Telad Ovce i

koze Svinje

1709.Muć 1,92 - 11,8 3,46 4,60 3,78 58 -Lećevica 3,80 - 16,5 4,94 5,62 5,90 75 -

1835.Muć 0,41 - 3,1 1,34 0,79 0,94 46 0,94Lećevica 0,87 - 3,9 1,24 1,27 1,42 65 1,55

1900. Muć 0,7 - 2 - - -

12 ovce1,5 koze

0,7

Lećevica 1,1 - 2,5 - - -31 ovce7 koze

1,4

1991.Muć 0,09 - - 0,69 2,41 - - -Lećevica 0,24 - - 1,11 9,4 - - -

2003.Muć 0,01 0,09 0,72 - - - 1,1 0,08Lećevica 0,06 0,13 0,3 - - - 7,1 0,4

izvor podataka: omašić, 1974. za 1709., elaborat austrijskog katastarskog premjera dalmacije za 1835., Gemeindelexikon von dalmatien, bearbaitet auf Grund der ergebnisse der volkszählung vom 31. dezember 1900., Wien, 1908. str. 64., 65., 74. i 75., za 1900., popis stanovništva, domaćinstava, stanova i poljoprivrednih gospodarsta-va 31. ožujak 1991. i popis poljoprivrede za 2003.

2 prikaz po općinama – ukupno, prilagođen je načinu iskazivanja rezultata popisa poljoprivrede 2003. godine. osim toga u međuvremenu je mijenjan i obuhvat općina, posebno lećevice, pa se smatra da je prikaz broja stoke po obitelji realniji od ukupnog broja.

13

M. Matas: O gospodarskim prilikama Zagore – jučer, danas i sutra

iz tablice je vidljivo kako su stanovnici Zagore početkom 18. stoljeća ima-li velik broj krupne i sitne stoke. razmjerno velik broj krava bio je uvjetovan i potrebama za mlijekom i sirom, značajnim stavkama u prehrani stanovniš-tva, dok se brojnost volova može tumačiti načinom obrade oraničnih površi-na kojim su se dugo vremena primjenjivale drvena ralica i volovska zaprega. međutim treba imati na umu da su mletačke vlasti stimulirale, a prilikom do-djeljivanja investitura na zemljište i zahtijevale držanje određenog broja volo-va zbog ratnih potreba. Slični su razlozi i zahtjevi bili i za držanje konja.

uz krupno bilo je dosta i sitnog blaga (koze i ovce) ili u prosjeku po do-maćinstvu u podmosećkom prostoru 75 grla, a u zamosećkom 58. osim za proizvodnju mlijeka, ovce i koze bile su vrlo važne radi proizvodnje odjev-nih predmeta. naime u tom razdoblju žitelji Zagore, bez obzira na dob i spol, oblačili su se uglavnom u odjevne predmete priređene od domaće vune. vuna je bila i jedina sirovina za proizvodnju sukanaca, a kozja kostrijet (kostret) za proizvodnju mutapa, arara, torbi i drugih sličnih predmeta. Značajnu tržišnu vrijednost imale su i kože koje su Zagorani prodavali radi prerade ili primor-skim vinogradarima koji su ih upotrebljavali kao mjehove (mišine) za preno-šenje vina ili mošta.

najmanji broj blaga u zagorskim selima, ukupno i po domaćinstvu, zabi-lježen je prilikom popisa poljoprivrede 2003.

vrSte i paSmine prilaGoĐene Skromnijim pašnjaČkim uvjetima

pašnjaci kao preduvjet razvoja stočarstva u Zagori više se ističu razmjer-no velikim površinama nego izdašnošću (vidjeti sliku br. 1). o velikom udjelu pašnjačkih u ukupnim površinama tog prostora svjedoče i statistički podaci za 1900. i 1982. godinu (tab. 2.).

Tablica 2. Struktura poljoprivrednih površina u općinama muć i lećevica 1900. i 1982. godine u ha.

Godina OpćinaOranice Vinogradi Pašnjaci Šume Neplodno

UkupnoUk. % Uk. % Uk. % Uk. % Uk. %

1900.Muć 2936 13,3 88,6 0,4 13573 61,1 5054 22,6 559 2,5 22211

Lećevica 2789 12,7 85,88 0,4 10348 47 8575 39 158 1 21801

1982.Muć 2039 8,05 140 0,55 10490 41,44 6396 25,27 6249 24,69 25314

Lećevica 2280 10,38 80 0,36 13409 61,05 9933 27,01 263 120 21956

izvor: Gemeindelexikon von dalmatien, bearbaitet auf Grund der ergebnisse der volkszählung vom 31. dezember 1900., Wien, 1908. str. 65. i 75. te tablogrami Geodetske uprave hrvatske za 1982. godinu.

14


na razmjerno visok udio pašnjačkih u ukupnim površinama vjerojatno su utjecali i neprecizni kriteriji jer je po svemu sudeći u pašnjačke površine uvr-šten i najveći dio goleti i kamenjara kao i degradiranih šikara, o čemu govore i znatne razlike (preko 20%) zastupljenosti pašnjaka i neplodnog zemljišta u za-mosećkom i podmosećkom prostoru. no bez obzira koji su kriteriji primjenji-vani, treba naglasiti da se pašnjaci u zagorskim selima, osim manjih izuzetaka na padinama Svilaje, ne ističu naročitom kvalitetom. prvoj klasi pripada svega 0,75%, drugoj 1,25%, trećoj 11,29%, četvrtoj 40,74% i petoj, najslabijoj klasi 46,96% ukupnih pašnjačkih površina.

Zbog navedenih odnosa, i nekih drugih razloga, u Zagori su brojčano za-stupljenije vrste i pasmine koje su se najbolje prilagodile težim uvjetima života na kršu (a u kojima se plemenitije pasmine ne bi mogle održati): ovce, koze, goveda, konji i ma-garci.

Ovčarstvo je stoljećima bila vodeća stočarska grana u Zagori jer se ovce u tom prostoru najbolje snalaze koristeći i najsitniju travu između kamena (vi-djeti sliku br. 3) i što su, s obzirom na submediteranska klimatska obilježja prosto-ra, skoro cijelu godinu (osim u rjeđim i kraćim snježnim razdobljima) boravile i hra-nile se na pašnjacima bez dodatne prehrane. takvim uvjetima najbolje se prilagodi-la ovca pramenka, teška oko 30 kg žive vage (ovan oko 40 do 60 kg) i s težinom runa do 1,5 kg. mliječnost ovce pramenke je 30–35 litara godišnje bez onoga što posi-še janje. u ranijem razdoblju kada se Zagora isticala i brojnošću članova obite-lji, ovce su se redovito muzle, a njihovo je mlijeko, uz kozje i kravlje, bila i osno-va poznatog lećevačkog sira s početka druge polovice 20. stoljeća. ubrzanim iselja-vanjem stanovništva u drugoj polovici 20. stoljeća i smanjivanjem broja radno sposobnog stanovništva uglavnom je prestala i muža ovaca, kao i koza i kra-va. u ranijim razdobljima ovce su se u ljetnim mjesecima izgonile na izdašnije planinske pašnjake Svilaje i dinare.

Kozarstvo je po broju i značenju zauzimalo drugo mjesto u stočarstvu Zagore. na tom prostoru najbolje se snalazila domaća (dinarska) šarena koza. tjelesna težina koze kreće se od 30 do 40, a jarca od 45 do 50 kg. koze su kao i ovce uzgajane radi mlijeka i mesa, a njihova kostrijet je služila za izradu nekih vrsta tkanina. osim toga koze su u odnosu na ovce u svako doba godine imale bo-lju prođu na tržištu. S obzirom na mliječnost, koze su izdašnije od ovaca i mogu dati od 100 do 150 l mlijeka godišnje s masnoćom do 4%, što je bio razlog da su je nazi-vali i kravom siromaha. u većini Zagore opstanak čovjeka gotovo nije bio moguć bez koze.

uz sve navedene prednosti kozama su pripisivane i značajne mane, a po-sebno one koje se odnose na devastaciju šumskog pokrova (vidjeti sliku br. 4). to je bio i razlog da su već u razdoblju mletačke vladavine u dalmaciji donošene razne zakonske mjere radi smanjivanja broja koza na tom prostoru. Slične su mjere poduzi-

15


male i naknadne vlasti, među kojima se posebno ističe Zakon o zabrani držanja koza iz 1954. godine.

Zakonskim zabranama koze nisu potpuno nestale u zagorskim selima, ali im je broj znatno smanjen. Čini se međutim da time nije postignut glavni cilj, tj. zaustavljen proces devastacije, već naprotiv, smanjivanjem broja koza sma-njeni su i novčani prihodi koje su seljaci dobivali njihovom prodajom, pa je trebalo tražiti nove izvore prihoda. mogućnost prodaje drva u primorskoj zoni upućivala je ljude na neracionalnu sječu prirodnog biljnog pokrova. Sjeklo se daleko više od prirodnog prirasta i tako je nestajalo stoljetnih stabala hrasta (solitera) i ostalog drveća koje se moglo pretvoriti u tržišno zanimljive cjepani-ce. to je razlog da su i mnoge privatne ograde poprimile obilježja šikare.

očito je, dakle, da uzroke devastacije biljnog pokrova treba tražiti u kom-pleksu postojanja određenog oblika gospodarenja u cjelini, a ne pojedinačno u odvojenim dijelovima njegova procesa kao što je na primjer ispaša koza. taj način gospodarenja i način života predstavljao je krug iz kojeg je teško bilo naći izlaz, povijesno je bio nužan, jer drugog načina života u toj sredini nije bilo. intenzivan proces reforestacije koji se u zadnje vrijeme događa u Zagori, a koji se vremenski podudara s njezinim demografskim i gospodarskim zami-ranjem predstavlja i svojevrstan dokaz spomenute tvrdnje.

u novije se vrijeme zbog učestalih šumskih požara, koji su najveća opa-snost za šume i biljni pokrov, uviđa važnost uzgoja koza u krškim područjima dalmacije, između ostalog i radi čišćenja terena, što smanjuje rizik od nastan-ka i širenja požara (vidjeti sliku br. 2).

Govedarstvo je uz uzgoj ovaca i koza također imalo veliko značenje za stanovni-ke Zagore. ono je važno zbog prehrane stanovništva (kravlje mlijeko, sir i meso), kao i zbog korištenja stoke u težim poslovima (snaga volova u oranju, vuči i sl.). Goveda su uglavnom pripadala domaćoj pasmini buša ili sivom dalmatin-skom govedu koja su se najbolje prilagodila oskudnoj ispaši i drugim uvjetima na tom prostoru. oskudni pašnjaci i nedovoljno prihranjivanje (uglavnom sla-ma i kukuruzovina) utjecali su na manju produktivnost govedarstva u Zagori u odnosu na druga izdašnija područja. u tom pogledu posebno se isticala mala mliječnost krava (ovisno o uvjetima od 500 do 1000 l mlijeka).

Konjogojstvo u Zagori uglavnom je bilo podređeno potrebama prenoše-nje tereta i za vršenje žita, a rjeđe za poljoprivredne radove (na dubljim zemlji-štima u poljima). to je bio i razlog da se u Zagori najviše uzgajao domaći dal-matinski hladnokrvni konj (dalmatinski bušak) s prepoznatljivim širokim i čvr-stim kopitima, izdržljivošću i mirnoćom u radu. u novijim uvjetima (depopu-lacije Zagore i primjene suvremene mehanizacije u obradi zemljišta i prenoše-nju tereta) broj konja naglo se smanjuje.

16


Magaraci su uz konje imali veliku ulogu u prenošenju tereta. oni na svo-jim leđima mogu ponijeti i stotinjak kilograma tereta ili više od vlastite težine. razvojem tehnologije magarci gube važnost i njihov broj se naglo smanjuje. Sličnu su ulogu imale i mule, koje su se kao i magarci prilagodile skromnim uzgojnim mogućnostima, a u prenošenju tereta na krševitim i neravnim terenima su efikasnije (vidjeti sliku br. 31).

Za pčelarstvo u Zagori postoje razmjerno povoljni uvjeti jer taj prostor obiluje kvalitetnim medonosnim biljem (kadulja, vrisak, livadsko cvijeće, cvi-jet kupine i sl.). ipak ono u prošlosti nije imalo veću važnost jer se temeljilo na primitivnoj tehnici vađenja meda iz drvenih i drugih primitivnih košnica pri čemu su rojevi uglavnom uništavani. nove tehnologije (pokretno saće i sl. metode pčelarenja) u Zagori počinju se primjenjivati tek u drugoj polovici 20. stoljeća, a tek u novije vrijeme pojavljuje se veći broj pčelara koji med i druge pčelinje proizvode prodaju na tržištu, što nije iznenađujuće s obzirom na cije-nu i potražnju kvalitetnog meda na tržištu te očuvani okoliš i vegetacijsko-eko-loške značajke tog prostora.

u suvremenom razdoblju brzih gospodarskih promjenama i egzodusom iz Zagore u njoj je došlo i do zamiranja stočarstva u cjelini.

ratarStvo

Opće pretpostavke razvoja

ratarske djelatnosti na prostoru Zagore zbog specifičnih povijesnih razlo-ga dugo su bile u sjeni dominantnog stočarstva.

S obzirom na reljefna i geološka obilježja te klimatske prilike, u Zagori prevladavaju skeletna tla na vapnenačkoj podlozi ili ostaci nekad razvijenijih tala uništenih procesom devastacije i ubrzane erozije. manje površine u dolo-mitnim zonama pokrivene su litogenim, karbonatnim tlima, koja se zahvalju-jući posebnim svojstvima dolomita djelomično obnavljaju i bolje su sačuva-na od skeletnih. na manjim se površinama skupljaju naplavna tla uz pregra-đene vododerine (drage), gdje za većih kiša bujice naplavljuju materijal i hu-mus s okolnih terena. Za održavanje nanosnih tala u vododerinama potrebno je ulagati velik trud kako bi ona zadržala relativno bolja produktivna svojstva. u dubljim dijelovima udolina (docima) zastupljena je i crvenica koja se također ubraja u bolje vrste tla.

najkvalitetnije naplavno tlo zastupljeno je u proširenjima mućkog, postinjskog i polju u dolini vrbe. njihovi niži dijelovi u ranijim su razdobljima bili plavljeni posebno u zimskom kišovitijem razdoblju pa su na njima uglav-nom uzgajane jare kulture, posebno kukuruz. postoje i podaci prema kojima je

17


na dvije trećine polja uz vrbu sijan sirak. to je bio i razlog manjih meliorativ-nih zahvata, tj. kopanja kanala – jaža3. nakon toga se na poljskim površinama češće sijala i pšenica.

uz pedološke prilike na kvalitetu i izdašnost ratarske proizvodnje u Zagori velik su utjecaj imala i submediteranska klimatska obilježja tog prostora s du-gim i vrućim ljetima i kraćim zimama. količina padalina najveća je u jesen-skom i zimskom razdoblju (maksimumi u studenom ili prosincu), dok su u pro-ljeće i ljeti kad je biljkama za normalan rast i dozrijevanje voda najpotrebnija, količine padalina najmanje.

pored malih količina padalina u vegetacijskom razdoblju, važno je ista-knuti da je glavnina obradivih tala na krškovapnenačkoj podlozi u kojoj se gube velike količine vode. Značajno je da su slojevi rastresitog materijala tanki i da ne mogu duže zadržavati vlagu potrebnu za normalan razvoj biljaka. velike razlike u godišnjim i mjesečnim prosjecima padalina i visoke ljetne temperatu-re uzrokuju česte ljetne suše. one su za Zagoru najveći gospodarski problem.

prvi potpuniji podaci o površinama i kvaliteti obradivog zemljišta, kao i drugi gospodarski pokazatelji, u Zagori prikupljeni su prilikom izrade mletač-kog katastra (tab. 3.).

Tablica 3. udio obradivih i neobradivih površina u općini lećevica (tradicionalni obuhvat) 1709. godine

Površine (kampi padovanski)4

Obradive Neobradive Ukupno % udio neobradivih

Ukupno 2854 59162 62016 4,6

izvor: omašić, 1974.

prema rezultatima austrijskog katastra rađenog tridesetih godina 19. sto-ljeća udio obradivih površina povećao se na 12,2%. istovremeno je došlo do smanjivanja broja blaga, ukupno i po domaćinstvu, što upućuje na zaključak da je u gospodarstvu zagorskih sela ratarstvo dobilo na važnosti. u tom razdo-blju kao i u prve tri trećine 20. stoljeća u Zagori je najviše obradivih površina bilo pod žitaricama.

Pšenica je bila glavna krušarica, a imala je prednost pred kukuruzom, jer je u njenom urodu bilo manje variranja i smatrana je sigurnijom žitaricom. ona je kao ozima kultura sijana u jesenskom razdoblju kako bi u razvoju mogla koristi-

3 jaža – kanal kojim otječe voda, rječnik hrvatskoga ili srpskog jezika, jaZu, Zagreb 1892.–97., knjiga iv., str. 499. i 508.4 padovanski kamp imao je oko 3655,45 m2, a sastojao se od 4 kvarte po 210 tavola ili pertika (her-kov, 1956.).

18


ti zimsku vlagu i izbjeći ljetne suše. pšenica iz mućke doline uživala je dobar glas i bila tražena na splitskoj i sinjskoj tržnici (peričić, 1991).

Kukuruz je po važnosti bio druga žitarica u Zagori, no za razliku od pše-nice on je kao jara kultura sijan u proljeće, a posebno na poljima koja su u zimskom kišovitijem razdoblju bila plavljena što je bio razlog da se na njima umjesto ozimih siju jare kulture među kojima je kukuruz imao posebnu pred-nost. kukuruz je davao veće prinose od pšenice, ali se često događalo, posebno u sušnim godinama, da donese vrlo slab urod, a bilo je godina da uroda uopće nije bilo, posebno na lošijim brdskim zemljištima. od kukuruznog brašna pri-premala se pura koja je dugo u cijeloj Zagori bila jedan od obveznih svakod-nevnih obroka, i to najčešće jutarnji.

Ječam je uz pšenicu i kukuruz bio treća žitarica po zastupljenosti u Zagori. on se sijao kao ozima, ali i jara kultura, a imao je podjednako značenje u pre-hrani ljudi (od mješavine pšeničnog i ječmenog brašna mijesio se i kruh) i bla-ga. uz navedene žitarice u Zagori se uzgajalo proso, zob, napolica i dr.

među industrijskim kulturama u Zagori proizvodio se i duhan, i to više u podmosećkom, nego zamosećkom prostoru. postoje podaci da je njegova pro-izvodnja na prostoru općine muć započela tek 1891. godine i da je na površini od nekoliko hektara proizvedeno oko 5000 kg duhana (peričić, 1991). primjera radi, može se spomenuti kako je naselje kladnjice prije drugog svjetskog rata otkupnoj stanici u trogiru dostavljalo i do 20 tona suhog duhana. nakon rata proizvodnja se smanjivala. prema podacima dobivenim u duhanskoj stanici u trogiru, godine 1954. proizvodnjom duhana u tom selu bavila su se 134 doma-ćinstva i ona su otkupnoj stanici predala 8196 kg. Godine 1965. proizvodnjom duhana bavilo se 56 domaćinstava koja su na otkup dala samo 984 kg (matas, 1968). naglim iseljavanjem stanovništva proizvodnja duhana u sljedećih je de-setak godina praktički prestala.

nekadašnje prikupljanje buhača po zagorskim njivama potisnuo je indu-strijski proizveden ddt, premda bi prema nekim procjenama njegova primje-na, pa time i proizvodnja, zbog nekih specifičnih razloga mogla ponovo porasti.

Vinogradarstvo u Zagori razmjerno je mlada djelatnost koja se u muć-kom kraju počela razvijati sredinom 19. stoljeća (vjerojatno je slično bilo i na prostoru općine lećevica) (peričić, 1991). uz stabilniju naseljenost tijekom 17. i 18. stoljeća, razmjerno brzom širenju vinove loze odgovarale su i postojeće pedološ-ke i klimatske prilike na tom prostoru. osim toga uzgoj loze bio je dosta jednostavan i s niskim proizvodnim troškovima jer se ona lako razmnožavala, što je omogućavalo brzo podizanje vinograda koji je uz njegova utemeljitelja moglo koristiti i nekoliko gene-racija (vidjeti sliku br.7) potomaka. takva je loza u pravilu redovito rađala, dajući proiz-vod zadovoljavajuće kvalitete, a današnji glavni štetnici i bolesti tada su bili nepoznati. pojavom pepelnice ili luga i žiloždera ili trsne uši filoksere sredinom te peronospore kra-jem 19. stoljeća dolazi do naglih promjena u uzgoju loze.

19


Gospodarska stagnacija i nazadovanje u 20. stoljeću

Za razliku od mnogih drugih agrarnih područja koja su zahvaljujući znan-stvenim i tehničkim postignućima u 20. stoljeću unaprijedila svoju ratarsku (i stočarsku) proizvodnju, u Zagori je u tom razdoblju i djelatnostima došlo do stagnacije ili potpunog zamiranja. među različitim obrazloženjima takvih tren-dova često se spominje i agrarna prenaseljenost, tj. nepovoljan odnos obradi-vog zemljišta (a posebno oraničnog) i stanovništva koje živi na tom prostoru. primjera radi, može se spomenuti kako je 1931. godine, kad je u Zagori zabi-lježen najveći broj stanovnika, agrarna gustoća iznosila 490 stanovnika/km2 u zamosećkim i 317 u podmosećkim selima, što je uz nepovoljne uvjete razvoja ratarstva bio i jedan od razloga ubrzanog egzodusa s tog prostora. uz smanji-vanje agrarne gustoće, egzodus je utjecao i na smanjivanje udjela stanovništva i domaćinstava koja se bave poljoprivrednim djelatnostima, kao i na promje-ne u načinu korištenja obradivih površina. više podataka o navedenim i nekim drugim odnosima u poljoprivredi Zagore nalazi se u rezultatima popisa poljo-privrede 2003. godine koji predstavljaju i svojevrsnu sintezu gospodarskih prili-ka i mogućnosti Zagore početkom 21. stoljeća (tab. 4.).

Tablica 4. domaćinstva općina lećevica i muć prema veličini posjeda i uzgoju poljoprivrednih kultura 2003. godine

Površine u haBroj kućanstava Žitarice, ind. krmno

bilje Povrće, cvijeće Voće, grožđe, masline

Lećevica Muć Lećevica Muć Lećevica Muć Lećevica Muć

Ukupno 325 1423 1 150 181 343 21 184

Bez zemlje 72 763 - 19 - 58 1 34

do 0,10 60 215 - 22 24 119 3 60

0,11 do 0,50 42 176 - 51 33 76 2 51

0,51 do 1,00 43 161 - 36 17 60 3 29

1,01 do 3,00 83 82 - 15 27 24 7 7

3,01 do 5,00 17 17 - 4 9 3 3 2

5,01 do 8,00 3 5 - 2 3 2 - 1

8,01 do 10,00 1 4 - 1 1 1 1 -

preko 10,00 4 - - - 4 - 1 -

izvor: popis poljoprivrede 1. lipnja 2003.

iz podataka u tablici vidljivo je kako u cijeloj Zagori prevladavaju posje-di malih površina. na prostoru općine lećevica te je godine 44,6% kućansta-

20


va imalo posjed s površinom manjom od 1 ha, 33% više od 1 ha, dok preostalih 22,4% domaćinstava uopće nije imalo zemlju. iste je godine na prostoru općine muć s površinom posjeda manjom od 1 ha bilo 38,7% domaćinstava, a većom od 1 ha 7,6%, dok je bez zemlje bilo više od polovice ili 53,6% domaćinstava.

osim malih površina posjeda dodatne probleme čini i njihova naglašena usitnjenost jer se većina posjeda sastoji od malih parcela ili katastarskih česti-ca5 razbacanih po teritoriju cijele katastarske općine ili više njih (vidjeti sliku 34). velik broj čestica malih površina uvjetovan je i reljefno-geološkim obi-lježjem prostora Zagore u kojem se umjesto u prostranim kompleksima obra-dive površine uglavnom nalaze u krpicama ili manjim otočićima (doci, dočići, drage i sl.) u dominantnom krškom okruženju o čemu svjedoče i podaci o bro-ju čestica.

kao primjer uzeti su pokazatelji o broju čestica u podmosćekom nase-lju kladnjice, i to u vrijeme izrade austrijskog katastra6 i za najnovije razdo-blje7. prema podacima iz upisnika austrijskog katastra koji se mogu smatrati najvjerodostojnijima (radilo se o prvim upisima i nakon provjere na terenu) u kladnjicama su u to vrijeme bile 3642 parcele u privatnom i komunalnom vla-sništvu (ili u prosjeku 64 parcele po domaćinstvu) čija je veličina u prosjeku bila 57 550 m2. Godine 2014. broj parcela se povećao na 6337 (ili u prosjeku po domaćinstvu 102 parcele), a prosječna površina im se smanjila na 33 075 m2. potrebno je međutim naglasiti kako prosjeci nisu realni jer su u ukupan broj parcela uz one u privatnom posjedu uključene i zajedničke ili parcele u komu-nalnom vlasništvu (vidjeti sliku br. 35 i 36 na 188. str.).

bolji poznavatelji zemljišnih prilika u Zagori vjerojatno će posumnjati u točnost navedenih podataka i naglasiti kako je broj čestica u imovinskoprav-nom smislu znatno veći. pritom bi sigurno isticali kako se velik broj čestica na području Zagore još uvijek vodi na davno preminule očeve i djedove umjesto na njihove pravne nasljednike (djecu i unuke), koji se zbog male vrijednosti naslijeđene imovine nisu upuštali u skupu i dugu proceduru prijenosa ili knji-ženja na svoje ime, niti ih je, uglavnom tromi, pravni sustav na to prisiljavao.8

5 katastarska čestica – osnovna prostorna jedinica katastra nekretnina; predstavlja dio područja ka-tastarske općine omeđen granicama (međama ili drugim granicama) koje određuju pravni odnos na ze-mljištu te granicama načina uporabe zemljišta. katastarske čestice prikazuju se u katastarskom operatu svojim granicama i označuju posebnim brojem u okviru katastarske općine. 6 dokumentacija austrijskog katastra čuva se u državnom arhivu u Splitu, arhiv mapa za istru i dalmaciju. 7 http://e-izvadak.pravosudje.hr/statistika-glavne-knjige.htm 8 kako bi se ipak dobio barem orijentacijski uvid, iskorišteni su podaci jednog od prvoupisnika u operate austrijskog katastra, tj. Grge m. iz kladnjica, uz čije je ime upisano 36 parcela. krajem 20. sto-ljeća njegovo je imanje bilo, ili je prema Zakonu o nasljeđivanju moglo biti, u vlasništvu njegovih dvadesetak nasljednika, što znači dvadeseterostuko veći broj parcela.

21


Promjene u uzgoju ratarskih kultura. u ranijim razdobljima autarkič-nog gospodarstva najveći udio obradivih površina činile su oranice, na kojima su se uglavnom uzgajale žitarice, dok se prema rezultatima popisa poljoprivre-de iz 2003. godine proizvodnjom nekad nezamjenjivih žitarica bavilo svega 10,5% domaćinstava u zamosećkom prostoru, a u podmosećkom dijelu Zagore jedno jedino domaćinstvo ili 0,3%. Skromni prinosi namijenjeni su više za pre-hranu peradi i blaga nego preostalog stanovništva. krušno brašno ili industrij-ski proizveden kruh nabavlja se u seoskim dućanima, u primorju ili u sve popu-larnijim pokretnim trgovinama (kombi).

Znatno veći broj domaćinstava bavio se uzgojem povrća (krumpir, kupus, blitva i sl.), i to u zamosećkom prostoru 343 domaćinstva ili 24%, dok je taj udio u podmosećkom prostoru iznosio 36%. više od polovice ili 52% doma-ćinstava u zamosećkom prostoru nije se bavilo nikakvim poljoprivrednim dje-latnostima, dok je taj udio u podmosećkom dijelu Zagore iznosio 57%.

Zanimljivo je da se za sadnju novih vinograda, za razliku od ranijih raz-doblja, ne koriste zemljišta lošije kvalitete, nego najkvalitetnije oranične po-vršine (vidjeti sliku br. 8). naravno, došlo je do promjene i u načinu obrade. Zbog iseljavanja radno najsposobnijeg dijela stanovništva, odnosno pomanj-kanja radne snage za obradu vinograda sve se više koriste manji traktori i kul-tivatori. Suvremeni vinogradari u Zagori, bez obzira jesu li stalno naseljeni u zagorskim selima ili nekom od primorskih naselja, smatraju kako nema boljeg vina od domaće rvaštine. Stoga ne čudi da velik broj stanovnika primorskog pojasa podrijetlom iz nekog od zagorskih sela koristi vikende i drugo slobodno vrijeme za odlazak u svoja bivša sela i bavljenje vinogradarstvom.

proteklih desetljeća u krajoliku Zagore sve više dolazi do izražaja masli-na. ne ulazeći u njezine opće poznate prednosti, kao biljke uljarice i predno-sti maslinova ulja u prehrani stanovništva i za druge potrebe, može se istaknu-ti kako se maslina kao drvenasta kultura može prilagoditi degradiranim krškim terenima i suhim ljetima koja prevladavaju u Zagori. ipak treba naglasiti kako poznavatelji te biljke imaju i odgovarajuće rezerve prema njezinu širenju i ren-tabilnom uzgoju u submediteranskoj Zagori. poznata su, naime, promišljanja prema kojima se maslina uzima i kao kriterij za ograničavanje mediteranske i submediteranske klime (rubić,1957. str. 139. i 147.)9. (vidjeti sliku br. 9)

uz vinovu lozu i masline prostor Zagore ima optimalne mogućnosti i za uzgoj drugih drvenastih kultura (bajami/bademi, orasi, smokve, šljive, višnje,

9 rubić se referirao na th. Fischera, Der Ölbaum. Seine geographische Verbreitung, seine wirtschaf-tliche und kulturhistorische Bedeutung, Gotha, 1904., a u svojim je predavanjima išao u dublja obrazlo-ženja i isticao kako u mediteranskom prostoru maslina raste i donosi plod, u submediteranskom raste, ali ne donosi (ili rijetko donosi) plod, dok u prostorima s planinskim i kontinentalnim klimatskim obilježji-ma uopće ne raste.

22


trešnje i sl.), koje svojim korijenjem prodiru dovoljno duboko u relativno mršav pe-dološki supstrat, koji uslijed čestih suhih vjetrova i velike insolacije vr lo brzo gubi površinsku vlagu za vrijeme veoma slabih ili nikakvih padalina u mjesecima ka-snog proljeća, ljeta, a nekih godina i rane jeseni. (vidjeti sliku br. 10)

Slabo razvijene sekundarne i tercijarne djelatnosti

agrostočarske djelatnosti koje su stoljećima dominirale na prostoru Zagore u velikoj su mjeri utjecale i na razvoj uslužnih djelatnosti, koje su im uglavnom bile prilagođene. primjera radi, može se spomenuti kako se u po-vijesnim izvorima među uslužnim djelatnostima u Zagori najčešće spominju mlinice (vodenice) za žito na vrbi i vodotocima mućkog polja. uz njih su se brojem i značenjem isticale kovačke radionice (kojih je bilo skoro u svakom naselju) u kojima se proizvodilo (kovalo) ili popravljalo poljoprivredno oruđe (lemeši, sjekire, motike i sl.), zatim priučeni seoski majstori samardžije, sed-lari, opančari i sl. u drugoj polovici 20. stoljeća nekadašnje su vodenice pre-stajale s radom jer su ih potisnuli novosagrađeni motorni mlinovi u lećevici, kladnjicama, muću i unešiću, dok je masovna industrijska proizvodnja po-ljoprivrednog oruđa, obuće, odjeće utjecala na prestanak rada nekadašnjih se-oskih uslužnih radionica. u to je vrijeme u Zagori otvoreno i nekoliko ma-njih industrijskih pogona kao na primjer, pogon za preradu plastičnih masa u muću, mljekara i Gumbo (Guma-bočina) u lećevici, Spiritosa – prerada gume i tekstila u dugobabama, manji pogoni u unešiću i sl. tijekom domovinskog rata ili neposredno nakon njega oni su nažalost uglavnom prestali s radom ili rade sa smanjenim kapacitetom. u novije vrijeme posebno se ističe radna zona prisika i. i prisika ii. u Gizdavcu, tj. na ji. rubu općine muć.

na zaostajanje Zagore u razvoju prerađivačkih i uslužnih djelatnosti osim tradicionalne usmjerenosti na stočarstvo i ratarstvo velik su utjecaj imali i plan-ski dokumenti, odnosno modeli prostornog razvoja srednje dalmacije u drugoj polovici 20. stoljeća prema kojima je težište razvoja bilo usmjereno prema pri-morskom pojasu. takva politika prostornog i gospodarskog razvoja pokazala se, nažalost, štetnom, i to podjednako za primorski i zagorski pojas.

u takvom razvojnom konceptu zagorski je prostor ostao u sjeni, a skro-mne razvojne inicijative bile su više spontane nego planske. osnivanje Fonda za razvoj Zagore (1973.), također nije urodilo bitnijim rezultatima jer su sred-stva kojima je fond raspolagao uglavnom usmjeravana u gradnju prometne i druge infrastrukture, a vrlo mali dio korišten je za razvoj proizvodnih djelat-nosti. šteta je što se neki industrijski pogoni (tekstilna, prehrambena, metalna, plastična i druge industrije) umjesto u primorskom pojasu nisu locirali u poje-dinim naseljima u Zagori u kojima je bilo dovoljno radne snage. u tom bi slu-

23


čaju problemi koji danas prate zagorski (egzodus) i primorski prostor (preko-mjerna urbanizacija i umanjivanje kvalitete života uopće) bili daleko manji.

perSpektive i dileme raZvoja

O gospodarskoj i demografskoj prošlosti, sadašnjosti i budućnosti ra-spravljalo se i na međunarodnom stručno-znanstvenom skupu pod nazivom Zagora između ratarsko-stočarske tradicije te procesa litoralizacije i globali-zacije koji je održan u dugopolju u listopadu 2010. godine. tom su prigodom kao optimalne posebno isticane mogućnosti Zagore u:

• proizvodnji visokokvalitetnih namirnica biljnog i životinjskog podrije-tla proizvedenih prema strožim ekološkim normama. Zagora je jedan od ekološki najočuvanijih dijelova naše zemlje, jer u njoj nije došlo do gradnje većih industrijskih i drugih onečišćivača zraka, vode, tla te do ugrožavanja biljnih i životinjskih vrsta. posebno su spominjane mo-gućnosti proizvodnje sira i pršuta koja ima dugu tradiciju (obiteljska, poluindustrijska i industrijska proizvodnja), pri čemu se vrlo često spo-minjao i poznati lećevački sir. (vidjeti slike br. 15 do19)

• u tom kontekstu spominjane su i mogućnosti osnivanja specijalizira-nih obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava (opG) ili udruga za proi-zvodnju ljekovitog i aromatičnog bilja. (vidjeti slike br. 11 do14)

• naglašavana je i nužnost što bržeg sređivanja zemljišnih i katastarskih knjiga i podataka jer oni, osim pojedinačnih slučajeva, uglavnom odra-žavaju stanje s kraja 19. stoljeća, a što potencijalnim investitorima stva-ra velike probleme i usporava legalnu izgradnju novih, kao i obnovu starih stambenih i gospodarskih objekata. (vidjeti sliku br. 32)

• među potencijalnim mogućnostima Zagore isticane su i one vezane uz razvoj seoskog ili ruralnog turizma. u obrazloženjima spominjali su se raznoliki i atraktivni geomorfološki oblici, ugodna klima, primjerena kvaliteta okoliša, raznovrsnost tradicionalnih ratarskih i stočarskih dje-latnosti, posebnosti u načinu života i privređivanja, bogatstvo lokalne gastronomije, solidna prometna mreža i komunalna opremljenost (elek-trična energija, telefonske linije, a u nekim dijelovima i vodovodna mre-ža) itd. kao posebno privlačni prostori i lokaliteti za razvoj seoskog tu-rizma posebno su isticani: muć, vinovo Gornje, zatim gradine, gromile, crkve, speleološki objekti, potencijalne planinarske staze, seoska olim-pijada u radošiću i sl. naglašavana je i važnost naselja i objekata veza-nih uz duhovne vertikale s podrijetlom iz Zagore (i. meštrović, j. i v. Gotovac, a. k. matas, l. botić, a. topić mimara i drugi). (vidjeti sli-ke br. 25 i 26)

24


• izgradnja sunčanih i vjetroelektrana, jer se prostor Zagore ističe veli-kim brojem sunčanih sati, kao i čestim i snažnim vjetrovima. (vidjeti slike br. 31 i 32)

u tom pogledu ohrabruje i činjenica da je većina navedenih promišljanja ugrađena i u prostorne planove općina muć i lećevica.10

ZakljuČak

na gospodarske posebnosti Zagore u prošlosti i u suvremenom razdo-blju velik utjecaj imali su i imaju njezina prirodno-geografska obilježja (tipič-na krška obilježja, mali udio obradivih površina, bezvodnost, nepovoljan od-nos temperatura i padalina i sl.), kao i društveno-povijesni uvjeti, tj. dugotrajna uloga graničnog prostora na kojem su se sukobljavali interesi moćnijih susje-da, kao i brze demografske promjene koje su taj prostor od nekadašnje kolijev-ka naroda pretvorile u jedno od najizrazitijih egzodusnih područja u nacional-nim i širim okvirima.

egzodus stanovništva iz Zagore u posljednjih pedesetak godina doveo je do izrazitog manjka zrelog i za privređivanje najsposobnijeg dijela stanovniš-tva. to je pak utjecalo i na gubitak autarkičnih ratarsko-stočarskih prepoznat-ljivih gospodarskih obilježja tog prostora i njegova gospodarskog utapanja u demografski i gospodarski vitalnije primorsko područje. međutim ne radi se o međusobnom prožimanju i nadopunjavanju dvaju međusobno gospodarski ra-znolikih prostora već o naglašenoj podređenosti i zavisnosti zagorskog o pri-morskom pojasu. preostalo (staro i za privređivanje manje sposobno) stanov-ništvo zagorskih naselja u primorski pojas češće odlazi radi kupnje jaja, peradi, mesa, duhana i sl., nego radi prodaje, što su radili njihovi ne tako daleki preci. većina preostalog radno sposobnog stanovništva zagorskih sela uposlena je u tercijarnim djelatnostima primorskog pojasa i u njima ostvaruju većinu materi-jalnih sredstava neophodnih za uzdržavanje sebe i članova svoje obitelji.

naravno da su takvo stanje i odnosi jednako štetni za Zagoru i državni pro-stor u cjelini i da bi trebalo pronaći rješenje i modele gospodarskog razvoja u kojem bi i razmjerno skromni izvori zagorskog prostora omogućili životne uv-jete odgovarajućem broju stanovnika. kod razmišljanja o gospodarskim mo-gućnostima zagorskog prostora i njegova značenja općenito, valja se prisjeti-ti i prostorne politike iz nekih drugih vremena i zemalja koje su prazan prostor smatrale nekorisnim prostorom pa su različitim poticajnim mjerama (dodje-

10 www.lecevica.hr i www.muc.hr/prostorni-plan-opcine-muc, izmjene i dopune prostornog plana uređenja općine muć, obrazloženje prostornog plana, urboS, Split, 2010. Zavod za prostorno uređe-nje, Split, prosinac 2008.

25


la zemlje, oslobađanje poreza, povoljniji krediti, kvalitetna infrastruktura i sl.) stimulirale zadržavanje postojećeg ili doseljavanje stanovništva iz drugih kra-jeva. Čini se da bi takva politika mogla pridonijeti i revitalizaciji naše Zagore.

iZvori

Gemeindelexikon von dalmatien, bearbaitet auf Grund der ergebnisse der volkszählung vom 31. dezember 1900., Wien, 1908.

http://e-izvadak.pravosudje.hr/statistika-glavne-knjige.htm, pregled zemljišnih knjiga, Zemljišno knjižni odjeli: drniš, kaštel lukšić i Solin

državni arhiv u Splitu, arhiv mapa za istru i dalmaciju, operato dell’estimo censua-rio del comuna di cladgnize – 1840. i operato dell’estimo censuario del comuna di ramagliane.

općinski rječnik za kraljevine i zemlje zastupane u carevinskom vijeću, Xiv. dalmacija, c. kr. Statistička komisija, beč, 1908.

prostorni plan šibensko-kninske županije, Županijski zavod za prostorno uređenje šibensko-kninske županije, šibenik, 2002.

popis poljoprivrede 1. lipnja 2003., kućanstva s poljoprivrednom proizvodnjom, državni zavod za statistiku, http://www.dzs.hr/, 17. 6. 2010.

www.lecevica.hr i www.muc.hr/prostorni-plan-opcine-muc/

literatura

Brković, M., ćuBela, i., Martinović, S. (2007.): Dalmatinska zagora na Mletačkim katastrima XVII. i XVIII. stoljeća u Državnom arhivu u Zadru, državni arhiv Zadar

Horvat, a. (1957.), Historijski razvoj devastacije i degradacije krša, krš hrvatske, Savezno savjetovanje o kršu, Split, knjiga 2.

Jelavić, a. (1957.), Poljoprivreda na krškom području Hrvatske, krš hrvatske, Savezno sa-vjetovanje o kršu, Split, knjiga 2.

katić, l. (1956.): Reambulacija dobara splitskog nadbiskupa 1397. Starohrvatska pro-svjeta, iii/5

kužić, k. (1997.): Povijest Dalmatinske zagore, književni krug Split, SplitMagaš, D. i Blaće, a. (2011.): Geografske osnove razvoja Općine Unešić, Zbornik ra-

dova; Zagora između stočarsko-ratarske tradicije te procesa litoralizacije i globaliza-cije, Zadar, Zagreb, Split

Matas, M. (1968.): kladnjice – prilog poznavanju sela dalmatinske zagore, diplomski rad, Zagreb

Matas, M., (1993.): Mućko-lećevački prostor, historijsko-geografski prikaz, hrvatsko ge-ografsko društvo, Zagreb

26


Matas, M. i Faričić, J. (2011.): Zagora – uvodne napomene i terminološke odrednice, Zbornik radova s međunarodnog znanstvenog skupa; Zagora između stočarsko-ra-tarske tradicije te procesa litoralizacije i globalizacije, Zadar, Split, str. 45.–75.

oMašić, v. (1974.): Katastik trogirskoga dijela “Nove stečevine” iz 1711. godine, Građa i prilozi za povijest dalmacije, 8, Split, str. 93.–152.

Peričić, š. (1991.): Ulomci iz gospodarskog života Mućkog područja u XIX. stoljeću, Zavod za povijesne znanosti, haZu, Zadar, sv. 33, str. 205.–214.

poljoprivredna bioraznolikost dalmacije, tradicijsko poljoprivredno bilje i domaće živo-tinje, projekt coaSt, očuvanje i održivo korištenje biološke i krajobrazne raznoli-kosti na dalmatinskoj obali putem održivog razvitka obalnog područja, lipanj 2009.

rogić, v., (1982.): Regionalna geografija – prirodna osnova i historijska geografija, šk, Zagreb

roglić, J. (1974./75.), 200. obljetnica Fortisovog putovanja po Dalmaciji, Geografski glasnik, br. 36–37

roglić. J. i roglić, n. (1967.): Litoralizacija – prekretnički i perspektivni proces, ekonomski institut Split, Split

ruBić, i. (1957.): Međe Mediterana na istočnoj obali Jadrana, Geografski pregled, 1, Gd bih, Sarajevo

solDo, J. a. (1995.): Grimanijev zakon: zakon za dalmatinske krajine iz 1755./56. godi-ne, Zavod za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb

27


mate matas

economY oF the reGion oF ZaGora – the paSt, the preSent and the Future

abStract

the paper analyzes general economic characteristics of the region of Zagora in the past and in the contemporary period. also, based on a number of indicators, possi-ble solutions to the existing extremely unfavourable economic and demographic tren-ds and processes in this area are highlighted. the centuries-old domination of live-stock breeding activities in Zagora is explained through the natural conditions of the area as well as specific geopolitical reasons such as the region’s long-term role of the border area which witnessed clashes of diverse interests of more powerful neighbours and where wars were a common occurrence. it was much easier for the inhabitants to flee and find shelter from these wars if they could take their possessions with them than if they had arable lands and immovable property, and all this resulted in the slower de-velopment and reduced importance of arable farming in the area. the paper specially emphasizes the accelerated processes of depopulation and exodus of the inhabitants of Zagora over the past fifty years and its causal relationship with the vanishing of live-stock and farming activities (de-agriculturisation), which has, in addition to the traditi-onal lack in secondary and tertiary activities, turned Zagora into an economic and de-mographic havoc. among the solutions to such unfavourable conditions and trends the paper outlines the possibilities and advantages of Zagora, such as construction of solar and windmills, the development of family farm estates specializing in production of high-quality vegetable and animal foods, aromatic and medicinal plants, country or ru-ral tourism, trade services, etc. it is also suggested that it would be much easier for the-se family estates, with the support from their local action groups (laGs), to join both national and european associations and funds.

Key words: Zagora, cattle breeding, agriculture, rural tourism, depopulation, fa-mily farm estates.

29

Zvonimir prpić, boro miočSveučilište u Zagrebu, agronomski fakultet,

Svetošimunska c. 25, 10000 Zagreb tel. 01 239 4035e-mail: [email protected]

moGućnoSti uZGoja koZa na podruČju dalmatinSke ZaGore

SaŽetak

uzgoj koza na području dalmatinske zagore desetljećima je bio jedna od naj-važnijih djelatnostima ruralnog stanovništva. u submediteranskom ekosustavu dalmatinske zagore, dominirao je, i dominira, ekstenzivni sustav uzgoja koji se teme-lji na različitim, dobro prilagođenim pasminama (genotipovima) koje uz manje troš-kove daju ograničene količine proizvoda prepoznatljive kakvoće. u takvim područ-jima, gdje su, zbog specifičnih klimatskih, vegetacijskih i hidroloških obilježja (si-romašno tlo, oskudna vegetacija, čest nedostatak oborina, ljetne vrućine, jaki zimski vjetrovi i dr.) te smanjene mogućnosti uzgoja krupnije stoke, kozarstvo je (uz ovčar-stvo) najvažnija i najprosperitetnija grana stočarstva. prednosti koza upravo su u či-njenici da su preživači iznimne mogućnosti korištenja škrte krške vegetacije različi-tog podrijetla i oblika te njene pretvorbe u visokovrijedne proizvode: meso, mlijeko, kožu, vlakno... međutim, u takvim (pretežno ekstenzivnim) proizvodnim sustavima cilj nije postizanje maksimalne proizvodnje nego najbolje korištenje postojećih (pri-rodnih) pašnjaka vodeći računa o održivosti postojećih ekosustava.

Ključne riječi: hrvatska šarena koza, submediteranski ekosustav, autohtoni pro-izvodi

uvod

tradicija uzgoja koza i proizvodnja kozjeg mesa, mlijeka, kože i vlakna u hrvatskoj je duga, osobito na područjima uz jadransku obalu, na otocima, u istri, dalmatinskoj zagori, i na prostorima gdje su znatno manje mogućnosti organizacije ratarske proizvodnje te uzgoja drugih vrsta (krupnije) stoke. u ci-lju opskrbe obitelji mesom, mlijekom, kožom i kostrijeti u uzgojima na nave-denim područjima najzastupljenija je bila hrvatska šarena koza (ranije poznata pod nazivom balkanska koza ili bukovica), dok je znatno manje bilo hrvatske

30

Gospodarske mogućnosti zagore i oblici njihova optimalnog iskorištavanja

bijele koze i uvezenih koza visokog genetskog potencijala za proizvodnju mli-jeka. na tim prostorima koze su nerijetko bile, ako ne jedino, onda dominan-tno vrelo bjelančevina životinjskog podrijetla. o povijesnoj ulozi koza (i ova-ca) na tim prostorima svjedoče i arheološki nalazi na danas opustjelim pašnja-cima dinarida koji potvrđuju da su iliri pred više od dvije tisuće godina na ta-kvim lokalitetima imali tzv. stanove, odnosno pastirske kolibe i torove za sto-ku. tu su oni zajedno sa svojim blagom provodili ljetne mjesece zbog suše na okolnim oskudnim priobalnim pašnjacima. ujesen, kad bi na planinama za-hladnjelo, ilirsko se blago spuštalo u matična domaćinstva gdje se prehranji-valo sijenom do idućeg proljeća. takav način stočarenja nije bio samo poseb-nost toga kraja. tako se živjelo na čitavom području mediteranskog i perime-diteranskog dijela predantičke europe pa sve do druge polovice prošlog stolje-ća (marković, 2003).

broj koza i njihova gospodarska važnost tijekom povijesti su se jako mi-jenjali uslijed različitih ekonomskih, socioloških, kulturoloških pa i političkih razloga. najveći broj koza u hrvatskoj je evidentiran 1808. godine, kada je samo na području dalmacije obitavalo oko 750 000 koza. Za vrijeme francu-ske uprave dalmacijom u kraljevskom dalmatinu od 8. srpnja 1808. se navo-di slijedeće (defilippis, 1997:69): Dalmacija ima dva milijuna stoke, pretež-no ovaca i koza. Nema u Evropi niti jednog prosvjećenog naroda koji ima to-liko stoke u odnosu sa brojem 270 tisuća svojih stanovnika. Osam stotina tisu-ća koza u Dalmaciji. Užasavajući broj. Koliko mladih stabala, koliko nježnih mladica unište ove životinje tokom jedne godine. koza je nekontroliranim br-stom često pravila štetu na usjevima, voćkama i šumama pa su je još za francu-ske, kao i mletačke uprave nastojali potpuno uništiti ili barem brojčano ograni-čiti. tako je već 1850. godine u dalmaciji uzgajano oko 400 tisuća koza, 1869. godine 281 tisuća, dok ih je 1900. bilo ukupno 172 tisuće (defilippis, 1997).

međutim, kozu se nije uspjelo uništiti jer je ona zbog svojih izuzetno skro-mnih zahtjeva i iznimne prilagodljivosti na specifične klimatske i hranidbe-ne uvjete Zagore bila (i još uvijek jest) nezamjenjiva i dominantna u područ-jima krša. primjerice, 1900. godine na području kotara benkovac uzgajano je 59 124 koza, u kotaru knin bilo ih je 19 570, u kotaru Sinj 19 982, a u kotaru imotski 7 755. navedeni podatci dokazuju da je uzgoj koza (uz ovce) na po-dručju dalmatinske zagore bio temeljna gospodarska djelatnost i često jedini način preživljavanja na tom surovom kršu (defilippis, 1997). u ovih nekoli-ko zagorskih kotara uzgajano je više od 60% ukupnog broja koza u dalmaciji 1900. godine (172 888 koza). također, 1935. je u kotarevima benkovac (37 897 koza), Sinj (17 057), knin (4 690) i imotski (4 280) uzgajano čak 62% ukupnog broja koza u dalmaciji (103 211 koza).

31

Z. Prpić, B. Mioč: Mogućnosti uzgoja koza na području Dalmatinske Zagore

negativan odnos prema kozarstvu nastavio se i u 20. stoljeću. vrhunac je bio donošenje Zakona o zabrani držanja koza (1954. godine), prvenstveno kao posljedica nekontroliranog napasivanja koza, pritiska šumara zbog šteta na šu-mama te zaostalog mišljenja da su koze pokazatelj bijede, siromaštva i primi-tivizma, gospodarske, socijalne i kulturološke zaostalosti. neposredno nakon donošenja navedenog Zakona u cijeloj hrvatskoj je uzgajano 101 609 koza (ožanić, 1955). Zakon o zabrani držanja koza negativno se odražava ne samo na smanjenje broja koza, već dovodi i do potpunog izumiranja već formira-nih tipova ili pasmina, primjerice istarske koze. međutim, osamdesetih godina prošlog stoljeća prešutno se ukida sporni Zakon te se počinju uvoziti visoko-mliječne pasmine koza, nakon čega dolazi do intenzivnije proizvodnje i prera-de kozjeg mlijeka (najviše na području sjeverozapadne hrvatske).

trenutačno se u hrvatskoj uzgaja oko 65 000 rasplodnih koza (hpa, 2014), a temeljem zahtjeva za ostvarivanje državnih novčanih potpora za dr-žanje rasplodnih koza evidentirano je ukupno 49 565 grla kod 1 326 uzgajiva-ča (tablica 1). od ukupnog broja evidentiranih koza 51,03% uzgaja se u tri pri-obalne županije (Zadarska, šibensko-kninska i Splitsko-dalmatinska). u pa-sminskom sastavu na područjima navedenih županija dominira hrvatska šare-na koza.

Tablica 1. broj evidentiranih rasplodnih koza u »dalmatinskim« županijama* (hpa, 2014)

Županija Broj uzgajivača Broj grla (koze) % od ukupnog broja u RH

Zadarska 227 12.098 24,41

Šibensko-kninska 144 4.694 9,47

Splitsko-dalmatinska 207 8.501 17,15

Ukupno Hrvatska 1.326 49.565 51,03

* evidentirana su stada s najmanje 10 odraslih grla što je bio minimalan broj da bi uz-gajivač ostvario potporu.

utjecaj koZa na SubmediteranSke ekoSuStave

na području dalmatinske zagore dominantan je prelazni oblik mediteran-ske u kontinentalnu klimu koju se često naziva i submediteranskom. naime, klima zagorskog dijela dalmacije općenito je hladnija od one na priobalnom području i na otocima. priobalna planinska barijera priječi dublje prodiranje mediteranske klime, a više nadmorske visine i otvorenost prema sjeveru otva-raju mogućnosti utjecaja kontinentalne klime (defillipis, 1997). u zagorskom dijelu dalmacije obitava listopadna vegetacija bijelog i crnog graba. vegetacija

32


dalmatinske zagore razvijena je na više ili manje kamenitoj podlozi, rjeđe na površinama s dubljim tlom. rijetko je gdje sačuvana kao visoka šuma, a naj-češće raste niska šuma ili šikara. najčešći su razni degradacijski stadiji veći-nom niskih šikara ili pak prostranih suhih travnjaka i kamenjarskih pašnjaka (defillipis, 1997). (vidjeti sliku br. 1)

u submediteranskom ekosustavu dalmatinske zagore, dominira ekstenziv-ni sustav uzgoja domaćih životinja koji se temelji na različitim, dobro prilago-đenim pasminama (genotipovima) koje uz manje troškove uzgoja daju ograni-čene količine proizvoda. u takvim područjima, gdje su, zbog specifičnih kli-matskih, vegetacijskih i hidroloških obilježja (oskudna vegetacija, siromašno tlo, čest nedostatak oborina i dr.) slabije mogućnosti uzgoja krupnije stoke, ko-zarstvo (uz ovčarstvo) čini najvažniju granu stočarstva. prednosti koza upravo su u činjenici da je riječ o preživačima koji su u mogućnosti određene količi-ne voluminozne krme, različitog podrijetla i oblika, pretvoriti u visokovrijed-ne proizvode: meso, mlijeko, kožu, vlakno... međutim, u takvim (pretežito ek-stenzivnim) proizvodnim sustavima cilj nije postizanje maksimalne proizvod-nje nego najbolje korištenje postojećih (prirodnih) pašnjaka. (vidjeti sliku br. 4)

upravo je paša najjeftinija i najkvalitetnija hrana za koze. što je učešće paše u obroku veće to su troškovi hranidbe životinja niži, a samim tim i eko-nomičnija određena kozarska proizvodnja. Stoga se kozarstvo, ne samo na po-dručju dalmatinske zagore, nego i u cijeloj hrvatskoj uglavnom temelji na ko-rištenju prirodnih pašnjaka na kojima koze borave tijekom vegetacijskog raz-doblja koje je kraće u kontinentalnim, a znatno dulje na području otoka, prio-balja i dalmatinske zagore, gdje koze borave na otvorenom gotovo cijele godi-ne. i tehnologija uzgoja podređena je maksimalnom korištenju pašnjaka – koze se uglavnom jare tijekom zime i ranog proljeća da bi tijekom proljeća i ljeta za-jedno s pomlatkom boravile na pašnjaku.

Sa stanovišta mogućnosti razvoja kozarstva na području Zagore, možda je i glavna komparativna prednost koza u odnosu na druge vrste da najbolje ko-riste raspoloživu zelenu biomasu submediteranskih pašnjačko-šumskih zajed-nica, gdje dominiraju različite drvenaste vrste i grmlje. u tim područjima koza konzumira velik broj različitih biljnih vrsta, s tim da je u uvjetima dovoljne do-stupnosti hrane izbirljiva, kako pri izboru vrste, tako i pojedinih dijelova bilj-ke unutar vrste u čemu postoje znatne razlike ovisno o godišnjem dobu i sta-diju vegetacije. najradije jedu biljne vrste s većim udjelom lista, cvijeta i sje-mena, odnosno bjelančevina i topljivih ugljikohidrata, a manje stabljike, odno-sno vlakana.

Sposobnost prilagodbe koza izuzetno je visoka. opstaju i razmnožavaju se i u najsurovijim uvjetima bez dovoljno hrane i gdje nema padalina i izvora pit-ke vode. u takvim uvjetima preživjeti će uz postojanje barem jedne sočne bilj-

33


ne vrste. naime, poznato je da goveda i ovce konzumiraju znatno manje bilj-nih vrsta negoli koze koje se stoga smatra ne baš izbirljivom vrstom u podmi-renju hranidbenih potreba. organizacija pašnog uzgoja koza je, stoga, osobi-to prikladan (i ekonomičan) način održavanja vegetacije na području Zagore. uz to, koze čiste teren te tako doprinose manjoj mogućnosti izbijanja požara. primjerice, u njemačkoj je proveden pokus u kojemu je 30 koza namijenjenih proizvodnji mlijeka držano na opustošenom zemljištu. napasivanjem i bršće-njem koze su uspjele suzbiti rast grmlja i šikare te istovremeno omogućiti po-rast poželjne vegetacije. troškovi držanja koza po ha iznosili su 165 eur i bili su manji od troškova mehaničkog i kemijskog načina suzbijanja nepoželjne vegetacije, dok ekološku prednost ovakvog načina čišćenja površina ne treba isticati (mioč i pavić, 2002).

koze određeni teren mogu napasivati same ili u kombinaciji s ovcama ili rjeđe s kravama, magarcima i konjima te na taj način omogućiti rast poželjne vegetacije. ovce i goveda pašne su životinje i preferiraju biljne vrste visoke do 30 cm, za razliku od koza koje su brstači i jedu biljne vrste iznad navedene vi-sine pa sve do 2 m. Za razliku od ovce, koza može stati na zadnje noge i doku-čiti lišće i cvjetove ovcama nedokučive. Sklonost koze prema brstu povezuje se i s većom tolerancijom na razinu tanina u biljkama u odnosu na ovce i go-veda. neka istraživanja su pokazala da je koza primarno brstač jer najveći dio vremena provedenog na pašnjaku (53%) iskoristi brsteći različite drvenaste vr-ste, 38% vremena pasu, a ostatak utroše na dnevne aktivnosti i dodatno prihra-njivanje.

koze se u submediteranskom području drže na ograđenim ili neograđenim površinama gdje pasu samoniklo bilje. u područjima (sub)mediteranske vege-tacije gotovo 90% hranjivih sastojaka obroka koza potječe iz prirodnih pašnja-ka. Stoga, visoke temperature i suše uzrokuju velike probleme u hranidbi pre-živača s obzirom na količinu i kvalitetu raspoložive trave i krme u uvjetima Zagore. takvi uvjeti utječu na porast trava, sadržaj sirove vlaknine u biljkama, na apetit životinja, probavljivost i konverziju hrane, a često mogu biti uzrokom probavnih poremećaja, što utječe na reprodukcijske i proizvodne odlike koza. kolebanja u oborinama često dovode do pomanjkanja krme potrebne za zado-voljenje hranidbenih potreba, i to osobito u visoko-proizvodnih, usko selekci-oniranih pasmina koza.

pri napasivanju koza treba imati na umu činjenicu da se koze znatno ma-nje kreću u stadu nego ovce. brzo se raštrkaju i lakše preskaču barijere i ogra-de. Stoga je čuvanje stada (koza) na otvorenom otežano. na koze treba paziti jer inače mogu biti štetne za okolinu (morand-Fehr i sur., 1983). naime, mno-gi ekolozi i šumari smatraju koze odgovornima za degradaciju mediteranskog okoliša: smanjena produktivnost prirodnih ekosustava, degradirani krajolici,

34


osiromašena flora i fauna, poplave, erozije i nastanak pustinje. istina je da pre-komjeran broj koza s kojima se loše gospodari može biti krajnje štetan po pri-rodnu vegetaciju koju kontinuirano brste, uništavajući tako biljni pokrov šum-skih vrsta. intenzivno brštenje kroz duže razdoblje može dovesti do potpunog izumiranja određenih biljnih vrsta. koze su brstači i sposobne su živjeti is-ključivo od hrane konzumirane brstom – kada ima malo trave ili je ona nedo-stupna. uostalom, hranidbene navike koza su uvjetovane njihovom otporno-šću na slabu opskrbu vodom. koze žeđ mogu utažiti od bilo kojeg izvora vode u ljetno doba (13-20 km; nasuprot 4-5 km goveda; 6-8 km ovce) i na taj način doprijeti do pašnjaka koji su nedostupni drugoj stoci. Sukladno tome, veliki predjeli (sub)mediteranskih šuma i šikara podvrgnuti su prekomjernom bršte-nju (morand-Fehr i sur., 1983).

naravno, utjecaj koza može biti štetan ili koristan, ovisno o čovjekovom postupanju s prirodnom vegetacijom i stokom. od presudne je važnosti vješti-na i znanje gospodara da učini ulogu koza korisnom, kontrolirajući broj životi-nja na pašnjaku i koristeći pregonsko napasivanje, radi očuvanja i poboljšanja biljnih resursa i okolišnih uvjeta (morand-Fehr i sur., 1983).

današnji uZGoj koZa u dalmatinSkoj ZaGori

u postojećem pasminskom sastavu koza na području Zagore najbrojni-ja je hrvatska šarena koza. riječ je o izvornoj pasmini, koja je ujedno i naj-brojnija pasmina koza u hrvatskoj s procijenjenom veličinom populacije od oko 25 000 grla (hpa, 2014). Gotovo isključivo je namijenjena proizvodnji mesa, ponajviše jaretine te kozje kaštradine, dok u svega nekoliko stada koze muzu. pripada skupini mediteranskih pasmina izražene otpornosti, izdržljivo-sti i skromnosti, a uz to je spretna i snalažljiva pri kretanju i pronalaženju hrane na nepristupačnim terenima. nastala je na krševitim, škrtim i nepristupačnim područjima južnog velebita, dinare, kamešnice i biokova, gdje ju se i danas najviše uzgaja (mioč i sur., 2008). nije zabilježeno da je u nekom razdoblju prošlosti ova pasmina znatnije i planski oplemenjivana, bilo je tek sporadičnih pokušaja pa se može zaključiti kako je izvorno oblikovana na ovom područ-ju. dakle, izvorna svojstva hrvatske šarene koze u vrlo visokom stupnju su pri-mjerena tipičnim ekološkim, gospodarskim i kulturnim uvjetima dalmatinske zagore. u gorskim selima ovog područja nekada je svako domaćinstvo držalo po nekoliko koza, a veća stada imali su planinski stočari. na brojnost popula-cije hrvatske šarene koze negativan utjecaj svakako je imalo donošenje Zakona o zabrani držanja koza (1954.). ta odredba, na sreću, nikada do kraja nije za-

35


živjela, ali je razlog današnjem slabom poznavanju brojnosti ove pasmine u prošlosti, kao i slabom poznavanju možebitnog upliva drugih pasmina na ge-notip hrvatske šarene koze.

hrvatska šarena koza je dominantna u priobalnim županijama (Zadarska, šibensko-kninska i Splitsko-dalmatinska). međutim, iako je najbrojnija pa-smina, u evidenciji uzgojno valjanih koza evidentirano je ukupno 557 grla ove pasmine (hpa, 2014). temeljni razlog malog broja uzgojno valjanih grla je uzgoj u izrazito ekstenzivnim uvjetima s nemogućnošću kvalitetnije organiza-cije planskog pripusta, praćenja i kontrole proizvodnih osobina (hpa, 2014). posebna važnost ove izvorne pasmine očituje se u očuvanju biološke raznoli-kosti kao neprocjenjivog prirodnog bogatstva koje bi u budućnosti moglo ima-ti veliki značaj, a u određenim uvjetima i postati temelj opstanka održivog ko-zarstva.

iako je hrvatska šarena koza trenutačno ponajviše namijenjena proizvod-nji mesa, ona izvorno pripada skupini kombiniranih pasmina. uz to, temelj-ne odlike njenog uzgoja su ekstenzivnost i tradicionalnost koje se odražavaju i na njezine proizvodne odlike. naime, obrok koza gotovo tijekom cijele go-dine sastoji se od brsta i paše po volji, i to cjelodnevnim napasivanjima na pri-rodnim krškim pašnjacima. tijekom zime i u ekstremno lošim meteorološkim uvjetima (jak vjetar, hladnoća, kiša, snijeg), koze se drže u staji gdje su hranje-ne uglavnom livadnim sijenom i, u manjim količinama, lisnikom. Stoga je ova pasmina proizvodno znatno skromnija u usporedbi s proizvodnošću drugih pa-smina visokog genetskog potencijala i uzgajanih u kvalitetnijim (primjereni-jim) uvjetima.

hrvatska šarena koza je iznimno skladne tjelesne građe, čvrstog okvira i neznatno dužeg trupa. prosječna tjelesna masa odraslih tjelesno potpuno razvi-jenih ženskih grla (koza) je od 30 do 40 kg, a muških (jaraca) od 40 do 60 kg (mioč i sur., 2008). pasmina je sezonski poliestrična, s najvećim brojem fer-tilnih estrusa tijekom jeseni tako da sezona jarenja najčešće obuhvaća razdo-blje od početka veljače do kraja travnja, pri čemu je prosječna veličina legla 1,28 jaradi (hpa, 2014). prosječna porodna masa jaradi je oko 2,3 kg (prpić i sur., 2010), s tim da je našim istraživanjima (beran i sur., 2010) utvrđeno da prosječna porodna masa jaradi znatno varira između pojedinih stada (od 1,78 do 2,45 jaradi u leglu). jarad ojarena tijekom proljeća znatno je veće prosječ-ne tjelesne mase (2,30 kg) od jaradi ojarene tijekom zime (1,77 kg), kao i znat-no većeg prosječnog dnevnog prirasta (116 : 107 g) do odbića/klanja (beran i sur., 2010). razdoblje od partusa do odbića, odnosno klanja jaradi, ukoliko se radi o nerasplodnoj jaradi, prosječno traje oko 180 dana, tijekom kojeg se jarad hrani mlijekom koje dobiva sisanjem. uz to, jarad boraveći na pašnjaku zajed-no s kozama konzumira pašu i brst. nerasplodnu mušku i žensku jarad najče-

36


šće kolju u prosječnoj dobi od oko 6 mjeseci, kada postiže prosječnu tjelesnu masu od 24 kg, pri čemu jarad prosječno prirašta svega 112 g dnevno (prpić i sur., 2010). masa toplog jarećeg trupa (masa trupa neposredno nakon klanja, bez organa grudne, trbušne i zdjelične šupljine, kože, glave i donjih dijelova nogu odrezanih u karpalnom, odnosno tarzalnom zglobu) je prosječno 11,6 kg, dok je masa organa koji nisu sastavni dio trupa (predželuci, sirište i crijeva, je-tra, slezena, testisi, pluća sa srcem, rogovi, koža i donji dijelovi nogu) prosječ-no 11,14 kg (tablica 2). dakle, prosječni randman klanja je 48,2% (prpić i sur., 2010).

hrvatska šarena koza primarno se uzgaja za proizvodnju mesa, dok sekre-cija mlijeka najčešće traje onoliko dugo koliko jarad siše. u stadima koja se koriste za proizvodnju mlijeka laktacija traje od 150 do 250 dana i za to vrije-me koze proizvedu od 100 do 250 litara mlijeka. ranije se ta pasmina koristi-la i za proizvodnju kozje dlake – kostrijeti, i od jednog grla prosječno se moglo dobiti od 300 do 1.000 grama grubog kozjeg vlakna.

Tablica 2. klaonički pokazatelji jaradi (n=90) hrvatske šarene koze (prpić i sur., 2010)

Pokazatelji Sd min. max.

Klaonička masa, kg 24,14 3,09 18,00 33,50

Masa (toplog) trupa, kg 11,63 1,53 8,18 16,60

Randman, % 48,20 2,15 40,63 52,50

Želudac i crijeva, kg 7,60 1,17 5,46 10,86

Pluća i srce, kg 0,48 0,09 0,30 0,79

Slezena, kg 0,07 0,02 0,03 0,11

Jetra, kg 0,45 0,06 0,31 0,66

Testisi, kg 0,19 0,07 0,06 0,33

Koža i noge, kg 2,23 0,26 1,73 2,93

Rogovi, kg 0,12 0,05 0,04 0,25

moGućnoSti raZvoja koZarStva

kozarska proizvodnja na području dalmatinske zagore, bez obzira na pro-izvodni cilj, treba se temeljiti na pasminama (genotipovima) s maksimalnom mogućnošću konzumacije i visokim stupnjem iskoristivosti dostupne joj vege-tacije, osobito one niske hranjive vrijednosti. uz to, koze na takvim manje-više nepristupačnim terenima, moraju imati dobro izražene mogućnosti pješačenja,

37


penjanja i brsta. pri izraženoj heterogenosti takvih terena (šuma, grmlje, ma-kija, tratina, nisko raslinje), bolje korištenje omogućuje se napasivanjem mije-šanim stadima (koze i ovce, ili, eventualno, koze, krave, magarci), zbog kom-plementarnosti između vrsta. prema tome, da bi se što učinkovitije iskoristila vegetacija gorsko-planinskih pašnjaka nije dovoljno voditi računa samo o iz-boru pasmine i napučenosti (opterećenosti) površine, nego i o vrsti životinje i njenom udjelu u miješanom stadu. u svemu tome jako je važna uloga čovjeka – uzgajivača (mioč i pavić, 2002). on utvrđuje stanje i vrijednost pašnjaka te prihvatljiv stupanj njegove opterećenosti. općenito, s odmicanjem sezone op-terećenost pašnjaka mora se smanjivati. dokazano je da koze pri slobodnom kretanju uvijek koriste iste pravce, odnosno iste površine. Stoga ih kozar mora upućivati na manje frekventna područja. takva ispaša (stalna ili dopunska ti-jekom ograničenog razdoblja) trebala bi osigurati optimalno i učinkovito kori-štenje prostranih suhih kraških pašnjaka i održavati ravnotežu u ekosustavu te tako sprječavati širenje šikare i/ili eroziju tla.

hranjiva vrijednost (sub)mediteranske vegetacije poprilično je varijabil-na i može se usporediti sa sijenom loše kakvoće (morand-Fehr i sur., 1983). ranije je dokazano da se energetska vrijednost konzumirane vegetacije može udvostručiti smanjenjem opterećenosti pašnjaka. proizvodne odlike eksten-zivno uzgajanih koza (prirast jaradi, mliječnost) često su ograničene vrijedno-šću voluminozne krme na takvim područjima. da bi se povećala proizvodnja koze se moraju dodatno prihranjivati voluminoznom krmom s drugih površi-na, krepkim krmivima i ratarskim nusproizvodima. u takvim sustavima, una-toč činjenici da krepka krmiva čine najskuplju stavku u hranidbi koza, dodatno prihranjivanje može imati dvostruku korist:

• da održi minimalnu tjelesnu kondiciju za vrijeme sušnog razdoblja u cilju ne narušavanja reprodukcijskih odlika koza;

• da se poveća proizvodnja dodatnom hranidbom u razdobljima poveća-nih hranidbenih zahtjeva (prije pripusta, kraj gravidnosti, početak lak-tacije).

u mnogim se zemljama koze koriste i kao čistači terena od različitog rasli-nja, korova, šiblja, šikare i makije, osobito u toplijim krajevima i na manje pri-stupačnim površinama. na taj način izravno utječu na smanjenje mogućnosti izbijanja požara, a uz to daju visokovrijedne proizvode (vidjeti slike br. 1 i 4). ispaša stoke u submediteranskim pašnjačko-šumskim zajednicama pridonosi funkcioniranju tih ekosustava, pospješuje protok hranjivih tvari i povećava nji-hovu iskoristivost. Zbog nižih zimskih temperatura i čestog nedostatka vla-ge ljeti, razgradnja organske tvari je niska, što rezultira nakupljanjem organ-skih ostataka na površini tla. Suhi organski ostaci (neiskorištena trava, listinac, drvenasti ostaci) stalna su opasnost za izbijanje požara. koze i ovce ispašom

38


koriste prizemnu biomasu i na taj način smanjuju učestalost šumskih požara (rogošić i radinović, 1996). u svijetu se primarno za tu namjenu danas uzga-ja velik broj koza, osobito na području južne afrike, južne amerike, australije te na novom Zelandu, kao i u nekim europskim zemljama. u hrvatskoj je, pri-mjerice, prije donošenja Zakona o zabrani držanja koza bilo znatno manje po-žara i opožarenih površina.

u posljednjih nekoliko godina u svijetu je evidentiran izrazit uzlazni trend proizvodnje i potrošnje tradicijskih kozjih proizvoda (mesa, mlijeka-si-ra). proizvodi hrvatske šarene koze kao najbrojnije pasmine na području na-šeg krša imaju sve važne odlike autohtonog (tradicijskog) proizvoda, odno-sno preduvjete za registraciju oznakom izvornosti i/ili zemljopisnog podrijetla (npr. dalmatinska (bukovačka) jaretina, kozja kaštradina, kozji sir iz mišine...). naime, uz činjenicu da je hrvatska šarena koza izvorna hrvatska pasmina, uz-goj pasmine te proizvodnja, prerada i priprema proizvoda organiziraju se i pro-vode u definiranom zemljopisnom području (dalmatinska zagora). u prilog tome ide i činjenica da sve veći broj potrošača (domaćih i stranih) odbija ma-sovno (industrijski) proizvedenu hranu i traži proizvode dobivene u malim se-rijama, primjenom »starih« tehnologija, visoke i prepoznatljive kakvoće i regi-onalnih posebnosti.

razvoj ruralnog turizma, ali i blizina tržišta za kozje proizvode (turizam na jadranskoj obali) nudi značajne prihodovne mogućnosti uzgajivačima koza. tome u prilog ide i sezonalnost kozarske proizvodnje (proizvodnja jaretine i kozjeg mlijeka), osobito izražena na području Zagore, pri čemu navedeni pro-izvodi na tržište dolaze uglavnom tijekom ljeta (i rane jeseni) što se vremenski poklapa sa glavnom turističkom sezonom u dalmaciji, i općenito našoj jadran-skoj obali. dakako, neiskorišten potencijal u današnjoj kozarskoj proizvodnji jest činjenica da koze na području Zagore muzu u tek nekoliko stada. naime, uvođenje mužnje kao aktivnosti na koju otpada najviše radnog vremena u sta-du muznih koza, bi rezultiralo većom zaposlenošću članova obiteljskih gospo-darstava, ali i znatno povećalo dohodovnost gospodarstava, uz obogaćivanje gastronomske ponude Zagore (npr. kozji sir iz mišine i dr.). naravno, uvođe-nje mužnje u postojeća stada koza zahtijeva i određene tehnološke i organiza-cijske prilagodbe (ranije odvajanje (odbiće) jaradi, dodatna hranidba muznih koza i dr.).

dakle, povećanje broja koza pozitivno bi, između ostalog, utjecalo i na zapošljavanje domaćeg stanovništva čime bi se smanjila depopulacija Zagore te na razvoj i očuvanje ruralnog područja dalmatinske zagore. također, za-jedničkom agrarnom politikom europske unije sve izdašnije se potiče i šti-ti uzgoj izvornih pasmina domaćih životinja, čime se, između ostalog, pove-ćava isplativost uzgoja hrvatske šarene koze koja je dominantna u kozarstvu

39


dalmatinske zagore. poznato je naime, da se očuvanje postojećih genetskih resursa (pasmine) najučinkovitije provodi upravo gospodarskom afirmacijom određene pasmine.

literatura

Beran, M., Mioč, B., Barać, Z., vnučec, i., PrPić, Z., Pavić, v., kasaP, a. (2010.): Plodnost hrvatske šarene koze i porodna masa jaradi. Stočarstvo 64 (2-4), 113-121.

DeFiliPPis, J. (1997): Dalmatinsko selo u promjenama: dva stoljeća sela i poljoprivrede dalmacije. avium, Split.

hpa (2014): Godišnje izvješće za 2013. hrvatska poljoprivredna agencija, križevci.Marković, M. (2003.): Stočarska kretanja na Dinarskim planinama. naklada jesenski i

turk.Mioč, B., Pavić, v. (2002): Kozarstvo, hrvatska mljekarska udruga, Zagreb.Mioč, B., PrPić, Z., vnučec, i., sušić, v., antunović, Z., Barać, Z., Pavić, v.

(2008.): Vanjšina različitih kategorija hrvatske šarene koze. Stočarstvo 62, 439-447.MoranD-FeHr, P., BourBouZe, a., le Houerou, H.n., gall, c., BoyaZoglu, J.g.

(1983.): The role of goats in the Mediterranea area. livestock production Science 10, 569-587.

ožanić, s. (1955.): Poljoprivreda Dalmacije u prošlosti. izdanje društva agronoma nrh, Split.

PrPić, Z., vnučec, i., Mioč, B., Pavić, v. (2010.): Growth performance and carca-ss traits of Croatian multicoloured breed kids. acta agraria kaposváriensis 40 (2), 267-272.

rogošić, J., raDinović, s. (1996.): Integracija koza u mediteransko pašnjačko-šumske zajednice. Stočarstvo 50 (4), 279-287.

40


Zvonimir prpić, boro mioč

poSSibilitieS oF Goat FarminG in dalmatian ZaGora

SummarY

Goat breeding in dalmatian zagora was one of the most important activities of the rural population for decades. in sub-mediterranean ecosystem of dalmatian zago-ra dominates extensive farming system that is based on different, well-adapted breeds (genotypes) that with lower costs give limited amount of products of distinctive quali-ty. in such areas, where, due to specific climate, vegetation and hydrological character-istics (poor soil, sparse vegetation, frequent lack of rainfall, summer heat, strong win-ter winds, etc.) and decreased possibilities of rearing larger cattle, goat farming (with sheep farming) is the most important and most prosperous branch of animal husband-ry. advantages of goats are just in the fact that ruminants have exceptional possibili-ties of using scarce karst vegetation of different origins and forms, and its conversion to a high-quality products: meat, milk, leather, fiber... however, in such (predominant-ly extensive) production systems the aim is not achieving maximum production than the best utilization of existing (natural) pastures taking into consideration sustainabil-ity of the existing ecosystem.

Key words: croatian coloured goat, sub-mediterranean ecosystem, traditional products

41

ante rakoinstitut za jadranske kulture i melioraciju krša, Split put duilova 11, tel. 021 400 069,e-mail adresa: [email protected]

tradicijSki Sirevi od mlijeka dalmatinSke pramenke

SaŽetaku radu je opisana tehnologija proizvodnje sira iz mišine, tvrdog ovčjeg sira i sku-

te. posebnost tradicijskih ovčjih sireva je u korištenju sirovog mlijeka proizvedenog od izvorne pasmine na prirodnim pašnjacima karakterističnog botaničkog sastava. budući da se navedena proizvodnja temelji na uporabi sirovog ovčjeg mlijeka, pro-izvodnja kvalitetnih tradicijskih sireva zahtjeva određenu razinu znanja i vještina ali i potrebu daljnjih znanstvenih istraživanja. povećanjem dostupnosti rezultata raznih znanstvenih istraživanja te popularizacijom navedenih rezultata kroz medije stvara se svijest kod potrošača o značaju prehrane i njenog učinka na zdravlje i kvalitetu živo-ta. Stoga, tradicijski sirevi predstavljaju dio naše kulturne baštine i mogu biti značajan čimbenik u poboljšanju našeg gastronomskog identiteta.

Ključne riječi: tradicijski sir, izvorna pasmina, gastronomska ponuda

uvodovčarstvo je od davnina jedna od najvažnijih gospodarskih grana na po-

dručju dalmacije. u okrilju ovih škrtih, kamenitih i ponekad surovih prostora priroda je stoljećima od kamena otimala i stvarala tlo na kojemu raste oskud-na vegetacija te uz neznatan čovjekov utjecaj stvorila dalmatinsku pramenku. Skromna u zahtjevima, prilagođena teškim uvjetima, kamenu i buri, nedostat-ku vode i hrane, naviknuta na malo ljudske brige i pozornosti nesebično je po-magala opstojnost naših predaka kroz burna stoljeća hrvatske povijesti (barać i sur. 2006). tijekom svoje povijesti, čovjek je težio pronalaženju načina u odr-žavanju kakvoće hrane kroz određeno vremensko razdoblje.

proizvodnja sira u svojoj se osnovi malo mijenjala kroz povijest. osnovni proces u proizvodnji sira predstavlja grušanje mlijeka zakiseljavanjem ili do-datkom sirila uz izdvajanje sirutke (miletić, 1994). proizvodnja tradicijskih si-reva se kroz povijest odvijala spontano na nekom području. pretpostavlja se da je proizvodnja sira nastala korištenjem životinjskih mješina koje su se u proš-losti koristile za prijevoz i čuvanje viškova mlijeka. u njima je uslijed visokih

42


temperatura došlo do razvoja mikroorganizama koji su proizvodnjom mliječ-ne kiseline spontano grušali mlijeko. ukoliko se u navedene svrhe nakon kla-nja životinja koristilo pravi želudac odnosno sirište, djelovanjem ostataka siriš-nog enzima je također došlo do grušanja mlijeka. tijekom prijevoza zbog pro-tresanja nastalog gruša je došlo do izdvajanja čvrstog od tekućeg dijela koji se u najvećoj mjeri koristio kao osvježavajući napitak. Čvrsti dio i to osobito sir dobiven korištenjem sirišnog enzima zbog veće mogućnosti otpuštanja sirutke je vjerojatno kao i u slučaju konzerviranja mesa bio podvrgnut soljenju i suše-nju te mu je na taj način znatno produžena trajnost (Fox i mcSweeney, 2004).

prema tome, sir predstavlja jedan od najstarijih oblika konzerviranja mli-jeka jer se izdvajanjem sirutke postiže početni sadržaj većine sastojaka mlijeka u grušu da bi se tijekom daljnjih tehnoloških postupaka kao što su soljenje, za-kiseljavanje i gubitak vode postigao značajniji učinak produženja njegove traj-nosti (tratnik i božanić, 2012).

u nutritivnom smislu, sir predstavlja koncentrat većine sastojaka mlijeka. međutim, probavljivost proteina i mliječne masti u siru je veća u odnosu na mli-jeko jer su ti sastojci djelovanjem različitih enzima tijekom zrenja izloženi raz-gradnji u jednostavnije spojeve (havranek i sur. 2014). tradicijski ovčji sirevi na ovim prostorima se proizvode iz sirovog ovčjeg mlijeka koje se dobiva mu-žnjom ovaca dalmatinske pramenke ekstenzivno hranjenih na prirodnim paš-njacima karakterističnog botaničkog sastava. Stoga je vrlo važno u proizvodnji tradicijskih sireva dobiti mlijeko visoke kakvoće jer u uvjetima niskog standar-da proizvodnje mlijeka nema zdravstveno sigurnog ali i ekonomski isplativog proizvoda (havranek i sur. 2014). S obzirom da je obrt kapitala u sirarstvu spor jer proces zrenja odnosno nastanak poželjnog okusa, mirisa i teksture pojedinih vrsta sireva zahtjeva određeno vremensko razdoblje, svaka pogreška u pogle-du kvalitete sirovog mlijeka u ekonomskom smislu se skupo plaća. međutim, ako se želi postići visoka razina kvalitete mlijeka ovaj vid proizvodnje zahtjeva određena financijska ulaganja u opremu i mehanizaciju (sanitacijska sredstva, stroj za mužnju, laktofriz, traktor s priključcima za pripremanje sijena i dr.) iz-gradnju određenih nastambi za ovce i izmuzišta (mioč i sur. 2011).

proiZvodnja i SaStav mlijeka dalmatinSke pramenke

dalmatinska pramenka je hrvatska najbrojnija izvorna pasmina ovaca (vi-djeti sliku br. 3). ova naizgled skromna i prilagodljiva ovca snažne konstitu-cije i skladne tjelesne građe stoljećima se uzgaja na području velebita, dinare, Svilaje, kamešnice, biokova, dalmatinske zagore, ravnih kotara, cetinske krajine i na nekim dalmatinskim otocima (mioč i sur. 2007). (vidjeti sliku br. 3)

43

A. Rako: Tradicijski sirevi od mlijeka dalmatinske pramenke

prema procjenama hpa tijekom 2013. godine na navedenom području se uzgajalo oko 280 000 grla dok je uzgojno selekcijskim radom obuhvaćeno 9.800 grla od 120 uzgajivača s prosječnom veličina stada od 82 grla. dalmatinska pra-menka se ubraja u pasmine kombiniranih proizvodnih odlika i trenutačno se naj-više koristi za proizvodnju mesa-janjetine a samo manji broj ovaca se muze. tehnologija proizvodnje ovčjeg mlijeka podređena je kao i proizvodnji janjetine maksimalnom korištenju pašnjaka gdje ovce tijekom cijele godine pasu samoni-klo bilje. ovce se dodatno prihranjuje krepkim krmivima uglavnom u kritičnim uzgojnim fazama (prije pripusta, krajem gravidnosti i početkom laktacije), naj-češće kukuruzom u zrnu ili kukuruznom prekrupom. janjenje odnosno laktaci-ja dalmatinske pramenke ovisno o uzgojnom području započinje od prosinca do veljače i traje sve do srpnja ili kolovoza dok vremensko razdoblje sisanja traje oko 60 dana. tijekom laktacije od 120 do 150 dana dalmatinska pramenka može dati od 50 do 100 litara mlijeka. mlijeko dalmatinske pramenke sadrži 18,80 % suhe tvari, 7,55 % mliječne masti, 6,10 % bjelančevina, 4,67 % kazeina i 4,27 % laktoze i od njega se proizvodi cijeli niz poznatih tradicijskih sireva kao što je sir iz mišine, razne vrste tvrdih sireva te skuta (matutinović i sur. 2011).

poSebnoSt tradicijSkih ovČjih Sireva

posebnost kvalitete tradicijskih ovčjih sireva leži u činjenici da se njiho-va proizvodnja uglavnom odvija na ograničenim područjima koje karakterizi-ra jedinstvena cjelina klimatskih prilika, vegetacijskih značajki, tradicije, na-čina proizvodnje i autohtonosti pasmine (Samaržija, 2003). u sirovom ovčjem mlijeku ukoliko je mlijeko higijenski ispravno odnosno dobiveno od zdra-vih ovaca sačuvani su svi prirodni enzimi, prirodne bakterije mliječne kiseli-ne, cjelovitost kazeina i ravnoteža mineralnog sastava. izraženiji okus i miris proizlazi prije svega iz bolje sposobnosti prirodnih bakterija mliječne kiseli-ne za korištenjem većeg broja aminokiselina u odnosu na komercijalne kultu-re. aminokiseline predstavljaju osnovicu za nastanak aromatskih tvari u siru. posebnost tradicijskih ovčjih sireva obilježava i činjenica da mliječna mast ov-čjeg mlijeka ima značajno veći udjel kratkolančanih masnih kiselina koje se oslobađaju tijekom procesa zrenja i siru daju specifičan okus i miris. Stoga se može zaključiti da sirovo mlijeko ima odlična preradbena svojstva a proizve-deni sirevi zriju kraće i imaju izraženiji i pikantniji okus u odnosu na sireve do-bivene iz toplinski obrađenog mlijeka (Samaržija, 2003).

tehnoloGija proiZvodnje tvrdoG ovČjeG Sira

osnovna značajka tvrdih ovčjih sireva je dulje trajanje zrenja tijekom kojeg razvijaju osebujan miris, svojstven pikantan okus te zrnatu teksturu. postupak

44


proizvodnje započinje zagrijavanjem mlijeka u posudi za sirenje na temperatu-ru od 32° c. kad se postigne navedena temperatura u mlijeko se dodaju mlje-karske kulture (bakterije mliječne kiseline) čija je osnovna uloga stvaranje mli-ječne kiseline koja potpomaže djelovanju sirila te također ima značajnu ulogu tijekom daljnjih proizvodnih postupaka. mlijeko se promiješa i ostavi oko 20 – 30 minuta kako bi se dodane mljekarske kulture aktivirale i spustile početnu ph vrijednost mlijeka za otprilike jednu podjedinicu. tijekom navedenog po-stupka zakiseljavanja mlijeka istovremeno se provodi aktivacija sirila tako što se njegova propisana količina dodaje u mlaku destiliranu vodu. nakon postiza-nja navedene kiselosti, sirilo se ravnomjerno rasporedi po mlijeku, dobro pro-miješa te posuda za sirenje poklopi i ostavi od 30 – 45 minuta u stanju miro-vanja. procjena prikladnosti gruša za rezanje se u praksi određuje iskustveno. najčešća metoda je uranjanje kažiprsta, noža ili lopatice u gruš. pri podizanju lopatice, noža ili kažiprsta puknuće gruša je vidljivo u obliku jasne pukotine s jasnim rubovima uz izdvajanje bistre sirutke. ukoliko pri podizanju gel stva-ra pukotinu koja se urušava uz izdvajanje bjeličaste sirutke, takav gruš se na-lazi još uvijek u fazi agregacije i nije pogodan za rezanje. (vidjeti sliku br. 15)

laganim pritiskom ruke ili bočne strane noža uz stijenku sirarskog kotla se može također procijeniti trenutak gotovosti gruša. Gruš nije spreman za re-zanje ukoliko na ruci ili nožu ostaju točkasti tragovi a gel se ne odvaja od stjen-ke kotla ili na stjenci ostavlja točkaste tragove. po utvrđivanju gotovosti gru-ša, pristupa se njegovom rezanju. rezanjem gruša se utječe na veličinu sirnog zrna odnosno na sadržaj vode u siru jer se navedenim postupkom povećava njegova aktivna površina preko koje se tijekom procesa sinereze otpušta sirut-ka. u proizvodnji tvrdog ovčjeg sira gruš se reže na veličinu zrna pšenice. po završetku rezanja pristupa se u početku laganom, a kasnije i nešto bržem mi-ješanju smjese sirnog zrna i sirutke uz istovremeno postupno podizanje tem-perature dogrijavanja sa 32 do najviše 40° c. podizanje temperature se mora provesti postupno odnosno 1° c svakih 2 – 3 minute. Svrha postupnog podiza-nja temperature dogrijavanja i laganog miješanja je da bi se na površini sirnog zrna nastala polupropusna membrana. ukoliko bi se naglo povisila temperatu-ra, došlo bi do nastanka membrane vrlo slabe propusnosti. takvo sirno zrno bi otežano otpuštalo sirutku a sirevi bi u konačnici bili tvrdi, kiseli i suhi odnosno prilikom rezanja bi se mrvili. prema tome, zajedničkim djelovanjem tempera-ture, zakiseljavanja (ph vrijednosti), mehaničkog miješanja dolazi do smanje-nja zapremnine sirnih zrna i otpuštanja sirutke.

procjena osušenosti gruša se obavlja iskustveno na način da se stiskanjem gruša u šaci formira gruda. Gruš je dobro osušen ukoliko su zrna gruša osta-la slijepljena te se nakon trljanja između dlanova ponovo razdvajaju. postupak sušenja traje od 20 – 30 minuta. Smjesa sirnog zrna i sirutke se odlijeva u per-

45


forirane kalupe a sirutka se skuplja u posebnu posudu. navedenu radnju je po-trebo obaviti u što kraćem vremenu da ne bi došlo do njihovog hlađenja jer je temperatura najznačajniji čimbenik u očuvanja sposobnosti međusobnog po-vezivanja sirnih zrna i nastavka otpuštanja sirutke. u slučaju hlađenja sirnog zrna, dolazi do prije svega slabijeg povezivanja (sljepljivanja) sirnih zrna i na-stanka pukotina u siru. Gruš u kalupu je potrebno ostaviti oko pola sata da se prešanje obavi pod vlastitom težinom ali ga je tijekom navedenog vremena po-trebno preokrenuti. Zatim se sljedećih pola sata optereti utegom težine kao i sir da bi se opterećenje sljedećih pola sata povećalo utegom 2 do 3 puta težim od težine sira. nakon toga, do kraja prešanja na sir se stavi uteg koji je 4 – 5 puta teži od težine sira. postupak prešanja traje od 4 – 5 sati odnosno dok sirna masa ne postigne ph vrijednost od 5,1 – 5,3 kada se pristupa soljenju sira. (vidjeti sliku br. 16)

Za soljenje tvrdih sireva najčešće se primjenjuje salamura odnosno otopi-na soli u vodi. Salamura mora imati slanost oko 20° be (stupnjeva baumea) odnosno koncentraciju soli od 21 %, te mora imati ph vrijednost kao i sirna masa nakon prešanja. postupak soljenja traje 24 sata. Završetkom soljenja si-reve treba prebaciti u prostoriju ili predzrionicu gdje će se dodatno ocijediti i formirati koru. taj postupak traje od 2 do 3 dana na temperaturi od 16° c i ne-što nižoj relativnoj vlažnosti zraka (65-70%). nakon formiranja kore, sirevi se premazuju sirarskim premazom te nakon sušenja premaza u zrionicu. budući da tvrdi ovčji sirevi spadaju u skupinu punomasnih ovčjih sireva (sadržaj mli-ječne masti u suhoj tvari se kreće od 45 do 60 %), temperatura u zrionici se tre-ba kretati oko 16° c.

tijekom zrenja sirevi moraju postupno otpuštati višak vode te je u tu svr-hu potrebno održavati relativnu vlažnost zraka u zrionici u rasponu od 70-80%. Zrenje tvrdih ovčjih sireva traje od 4 – 5 mjeseci. nakon 4 mjeseca zrenja tvr-di ovčji sir u 100 g ima oko 67 g suhe tvari, 35 g mliječne masti, 28 g proteina odnosno 2,5 g soli (vidjeti slike br. 18 i 19).

tehnoloGija proiZvodnje Sira iZ mišine

Sir iz mišine je tradicijski proizvod dalmatinske zagore čija je posebnost zrenje u janjećoj koži ili mišini. važno je naglasiti da tehnologija proizvodnje sira iz mišine nije standardizirana te da zavisno o području proizvodnje po-stoje značajne razlike kako u tehnologiji proizvodnje tako i teksturi odnosno konzistenciji sira. proizvodnja sira iz mišine započinje podsiravanjem mlijeka koje se provodi prirodnim sirilom ili zamjenskim koagulacijskim sredstvom pri temperaturi od oko 32° c. Gruš se zatim reže kutljačom na nepravilne obli-ke ili nožem na pravilne kocke prosječne veličine 2x2 cm. Sirno zrno se do-

46


grijava i miješa do temperature od 40° c dok ne postigne veličinu lješnjaka ili oraha. Sirna gruda se ručno formira u sirutci. nakon formiranja grude, odlije se sirutka a gruda se zamata u maramu gdje se cijedi i samopreša. nakon toga se gruda reže na krupnije komade, soli krupnom soli i utiskiva u prethodno pri-premljenu mišinu.

Zrenje se odvija na temperaturi od 16 – 18° c i relativnoj vlažnosti zraka od 65 – 80 %. optimalno trajanje zrenja iznosi 45 dana (tudor kalit, 2012). ista autorica navodi da sir iz mišine nakon 45 dana zrenja u 100 g ima oko 65 g suhe tvari, 35 g mliječne masti, 24 g proteina odnosno 2,5 g soli.

tehnoloGija proiZvodnje albuminSkoG Sira ili Skute

Sirutka je tekućina zeleno-žute boje koja zaostaje nakon odvajanja gruša odnosno sira.. u sirutku prelazi oko 50 % suhe tvari mlijeka, od čega je naj-veći udio laktoze, sirutkinih proteina, te mineralne tvari (antunac i sur. 2011). Sirutka se može konzumirati i u tekućem stanju jer zbog sadržaja preostale laktoza potiče peristaltiku crijeva, potpomaže apsorpciji kalcija i fosfora, osi-gurava optimalnu razinu magnezija te probavu masti i ostalih hranjivih tvari u organizmu. također, uspostavlja blago kiselu reakciju u crijevima, te na taj način sprječava rast i razmnožavanje štetnih bakterija (antunac i sur. 2011). međutim, jednostavnim postupkom zagrijavanja sirutke se može proizvesti al-buminski sir ili skuta (vidjeti sliku br. 17).

Zagrijavanje sirutke se provodi postupno uz povremeno miješanje. Zbog termolabilnosti proteina sirutke, njihovo vidljivo izdvajanje započinje pri 75° c. porastom temperature dolazi do sve većeg izdvajanja denaturiranih proteina sirutke na površinu. kada zagrijavanjem sirutka postigne temperaturu od 95-97° c, dolazi do stvaranja pjene odnosno podizanja te puknuća izdvojenog slo-ja. pri navedenoj temperaturi, skuta se skida s izvora topline te se stavlja u ku-ćanska cjedila ili u perforirane kalupe. Skuta u 100 g sadrži: 36,97 g suhe tvari, 23,25 g mliječne masti i 11,11 g proteina (antunac i sur. 2011).

ZakljuČak

republika hrvatska ima dugu i bogatu tradiciju proizvodnje autohtonih si-reva koji su prije svega plod iskustva i znanja naših predaka koje se prenosi-lo s koljena na koljeno. tradicijski sirevi kao dio naše kulturne baštine mogu u značajnoj mjeri poboljšati raznolikost gastronomske ponude u turističkoj dje-latnosti jer hrana i piće predstavljaju dio kulturnog identiteta svakog naroda. budući da se navedena proizvodnja temelji na uporabi sirovog ovčjeg mlije-

47


ka, proizvodnja kvalitetnih tradicijskih sireva zahtjeva određenu razinu zna-nja i vještina ali i daljnjih znanstvenih istraživanja. Znanstvenim istraživanji-ma stvorila bi se ne samo osnovica za utvrđivanje prepoznatljivosti i posebno-sti tradicijskih u odnosu na industrijski proizvedene sireve već bi se uspored-no s navedenim istraživanjima mogao unaprijediti tehnološki proces njihove proizvodnje. Stoga je u kontekstu razmišljanja o gospodarskim mogućnostima Zagore važno naglasiti da proizvodnja hrane temeljena na vlastitim proizvod-nim resursima uz podršku znanosti mora biti komplementarna i nedjeljiva cje-lina s turističkom i ugostiteljskom djelatnošću kako priobalnog tako i zagor-skog dijela dalmacije.

literaturaantunac, n., HuDik, s., Mikulec, n., Maletić, n., Horvat, i., raDelJević, B.,

Havranek, J. (2011.): Proizvodnja i kemijski sastav Istarske i Paške skute. mljekarstvo, 61: 326-335.

Barać, Z., Mioč, B., čoklJat, Z, (2006.): Ovčarstvo u Primorsko-goranskoj županiji, hrvatski savez zadruga, Zagreb.

Havranek, J., kalit, s., antunac, n., saMaržiJa, D. (2014.): Sirarstvo. hrvatska mljekarska udruga

kinDsteDt, P. (2005.): milk: The beginning of all cheesemaking. u: american farmsteadcheese. chelsea Green publishing company: 37-55.Matutinović, s., kalit, s., salaJPal, k., vrDolJak, J. (2011.): Effects of flock, year

and season on the quality of milk from an indigenous breed in the sub-Mediterrane-an area. Small ruminant research, 2-3: 159–163.

Mcsweeney, P.l.H., Fox. P.F. (2004.): Cheese: An Overview. u: cheese-chemistry, physics & microbiology vol.1. elsevier academic press: 1-18.

Miletić, S. (1994.): Mlijeko. u: mlijeko i mliječni proizvodi. hrvatsko mljekarsko druš-tvo. 13-40.

Mioč, B., ivanković, a., rako, a., Pavić, v. (2011.): Sustavi animalne proizvodnje u mediteranskoj Hrvatskoj. Znanstveni skup: šumarstvo i poljoprivreda hrvatskog sre-dozemlja na pragu europske unije. Zbornik radova: 271-285.

Mioč, B., Pavić, v., sušić, v. (2007.): Ovčarstvo. hrvatska mljekarska udruga Zagreb.saMaržiJa, D. (2003.): Kvaliteta ovčjeg mlijeka i specifičnost ovčjih autohtonih sireva.

peto savjetovanje uzgajivača ovaca i koza u republici hrvatskoj. Zbornik predava-nja: 74-82.

tratnik, lJ., Božanić, r. (2012,): Mlijeko i mliječni proizvodi. hrvatska mljekarska udruga.

tuDor kalit, m. (2011.): Određivanje sastava i udjela slobodnih masnih kiselina sira iz mišine te njegova fizikalnokemijska i senzorska svojstva. doktorska disertacija.

48


ante rako

traditional cheeSeS oF dalmatian pramenka eWe

SummarY

in this review technology of manufacturing of mišina cheese, hard ovine and al-bumin cheese was described as well as their specificity in using raw sheep milk pro-duced from indigenous breeds on natural pastures with characteristic botanical com-position. Since the production of high-quality traditional cheeses is based on the use of raw sheep’s milk, the production requires a certain level of knowledge and skills as well as further scientific work. increasing availability of the various scientific results and its popularization through the media make the consumer aware of the importance of nutrition and its impact on health and quality of life. therefore, traditional cheeses represents a part of our cultural heritage and could be a significant factor of improving croatian gastronomic identity.

Key words: traditional cheese, indigenous breed, gastronomic offer

49

Foto priloZi

Slika 2. Sve učestaliji šumski požari, predstavljaju novu opasnost za biljni pokrov Zagore pa otud i promišljanja kako bi trebalo obnovit stočni fond primjeren nosivosti prostora, što bi uz gospodarski imalo i pozitivan ekološki učenik jer bi ovce i koze (uz sve njihove mane) jednim dijelom očistile za-puštene poljoprivredne površine i smanjile opasnost od požara

Slika 1. Zagora je tisućljećima bila izrazito stočarsko područje, što je uz prekomjerno korištenje i onako škrte prirodne osnove utjecalo na njezinu devastaciju i ubrzavalo procese okršavanja.

m. m

atija

š

50


a. G

rgas

m. m

atas

Slika 3. i 4. na oskudnim krškim pašnjacima najbolje se snalaze domaće šarene ili dinarske koze i ovce pramenke, poznate po kvalitetnom mlijeku koje je pomiješano s mlijekom koze (nazivane i kra-vom siromaha), te kravljim mlijekom činilo osnovu kvalitetnog sira koji se po tradicionalnoj recep-turi proizvodio u domaćinstvima lećevačkog područja, potom u sirani pZ. lećevica (koji se svoje-vremeno smatrao i jednim od brendova lećevice i Zagore) i u novije vrijeme u mljekari Pramenka d.o.o.

51

Foto prilozi

Slika 5. napuštene i zapuštene poljske i druge oranične površine na kojima se donedavna sijala pše-nica – glavna krušarica i kukuruz od čijeg se brašna pripremala pura koja je dugo vremena u cijeloj Zagori bila jedan od obveznih dnevnih obroka i to najčešće jutarnji.

Slika 6. Sve je spremno za oranje, drveno ralo na ramenu orača, kopači oplaza, volovi u jarmu, a po svemu sudeći i dokoni promatrač ili pratitelj fotografa. postoje razmišljanja kako se u podmosećkoj Zagori najviše žitarica proizvodilo upravo u vrijeme takvog načina obrade zemljišta (po svemu sude-ći između prvog i drugog svjetskog rata).

m. m

atas

52


Slika 7. u želji da proizvode svoju domaću rvaštinu, a da pri tom ne smanjuju površine za sijanje krušarica Zagorani su nekada svoje vinograde podizali po okolnom kamenjaru pri čemu su za sadnju loze koristili svaku lastvu, lapat ili pedalj zemlje.

Slika 8. u novije vrijeme vinogradi u Zagori preseliše se na plodne dole, cipce i podvornice na koji-ma se pri obradi mogu koristiti moćniji radni strojevi.

d. š

ilovi

ćm

. mat

as

53

Foto prilozi

Slika 9. tko je zaslužan za ovaj zele-ni otok u kamenjaru submediteranske Zagore? Znanstvena postignuća uzgo-jem novih sorti maslina, povećani tem-peraturni prosjeci, posebnosti mikroloka-cije, ili ljubav i upornost vlasnika masli-njaka gospodina i. plazonića. maslina se inače smatra svetim drvetom (Oles prima arborum omnium est) i treba vjerovati da je ona jedan od znakova boljih vremena za Zagoru.

Slika 10. dio potrebnih novčanih sred-stava žitelji Zagore su u ranijim razdo-bljima priskrbljivali prodajom badema (ili po domaćem bajama), oraha, višanja, šljiva, smokava i plodova drugih drvena-stih kultura koje su se prilagodile oskud-nim pedološkim uvjetima i posebnostima submediteranske klime. nažalost i njih je sve manje, a postoji i uvjerenje da nesta-janjem ljudi i njihova četveronožnog bla-ga u određenom prostoru nestaje i oraha.

i. pl

azon

ićm

. mat

ijaš

54


bogatstvo Zagore u brojnim aromatičnim i ljekovitim biljnim vrstama (kadulja, lavanda, smilje, bu-vač, vrisak, trava iva, majčina dušica, dubčac i mnoge druge) ušlo je u i mudre narodne izreke, a jed-na od njih glasi; Kadulja i trava iva od mrtvoga učine živa. odnosi li se ta izreka i na našu Zagoru?

Slika 11. kadulja

Slika 13. lavanda

Slika 12. vrijesak (Vrisak)

Slika 14. buhač (Buvač)

55

Foto prilozi

Slika 15. Gruš za rezanje

Slika 18. Zrenje sira u mišini

Slika 17. Skuta

Slika 16. Soljenje sira u salamuri

Slika 19. Zrenje sira u kolutovima

od mlijeka do ukusnog sira

a. r

ako

a. r

ako

a. r

ako

a. r

ako

a. r

ako

56


Slika 20. i 21. kruh naš svagdašnji! nakon kuvanja u drvenim naćvama, čekanja da dođe ukvas, gri-janja komina ili ognjišta, gospođa jela s lopara, spušta tisto na zagrijanu ploču (nekada se umjesto metalnih ploča korišteni blokovi minerala kalcijevog karbonata ili vrsta), nakon čega će ga zaprećati tj. pokriti zagrijanom pekom i preko nje ožegom natjerati žeru. nakon tridesetak minuta kruv će se, ovisno o debljini, okrenuti, peka podgrijati i prekriti novom žerom, a onda nakon dvadesetak minuta izvaditi ispod peke i staviti na kameni zub ispod strije da se oladi. tako pripremljen kruv predstav-lja gastronomski specijalitet koji svojim izgledom, mirisom i okusom privlači i najizbirljivije doma-će i strane sladokusce.

m. m

atija

šm

. mat

ijaš

57

Foto prilozi

Slika 22. Stručnjaci za agroturizam smatraju kako bi na promidžbenim materijalima za turizam Zagore trebalo posebno isticati riječ lokalno jer bi se hrana za goste trebala priređivati od lokal-nih biljka i životinja i to na lokalni način, na lokalni način hrana bi se trebala i posluživati i to u lokal-no izrađenom posuđu i po lokalnim običajima. poučna je i tvrdnja po kojoj su mirisi i okusi lokalnog ića i pića najbolji mamci za privlačenje dokonih turista.

m. m

atas

58


Slika 23. i 24. osim po oskudnim paš-njacima Zagorani su se nekad sa svo-jim stadima često kretali i po stazama između lokava i bunara ili putovima voda. turistički stručnjaci smatraju kako bi oni mogli biti privlačni i mla-đoj turističkoj populaciji koja putuje biciklima (cycling holiday), motoci-klima ili terenskim vozilima.

bartu

lovi

ć

m. m

atas

59

Foto prilozi

Slika 25. i 26. turističku ponudu Zagore obogaćuju i lokaliteti vezani za duhovne vertikale poni-kle u tom prostoru kao npr.: l. botić, j. Gotovaca, a. k. matas, i. meštrović, a. t. mimara i drugi.

m. m

atija

šd

šilo

vić

60


Slika 27. i 28. turističku ponudu Zagore čine i zanimljive narodne nošnje, običaji, kola i ojkanje koje je uvršteno na un-ovu listu kulturne tradicije

m. m

atija

šm

. mat

ijaš

61

Foto prilozi

Slika 29. i 30. Zagora se ističe brojnim, skromnim, ali i veoma lijepim i zanimljivim sakralnim objektima. na gornjoj slici je crkva sv. Filipa i jakova u kladnjicama za koju je pjesnik napisao; malena, bijela ko ptica na kamenu. na donjoj slici je crkva sv petra u muću Gornjem sagrađena na temeljima vrlo stare crkve u kojoj je pronađena ploča s upisanim imenom hrvatskog kneza branimira i godina 888.

62


Slika 31. i 32. Zanimljivi krajolici, umjerena klima, primjerena kvaliteta okoliša, bogato graditeljsko naslijeđe i druge prednosti pružaju mogućnost razvoja seoskog turizma u Zagori.

Z. Ž

ivko

vić

Z. Ž

ivko

vić

63

Foto prilozi

Slika 33. i 34. mogu li sunčane ćelije i impozantne vjetroelektrane svojim moćnim krilima pridoni-jeti demografskoj i gospodarskoj revitalizaciji Zagore?

64


Slika 35. plodni dočić u središnjem dijelu Svilaje u blizini leskurovih staja primjer usitnjivanja par-cela. Slika je preuzeta sa suvremenih e-adresa, ali ona nažalost više odgovara imovinsko pravnim odnosima koje su ucrtavali i bilježili pedantni činovnici crno-žute monarhije, nego stvarnom ili su-vremenom stanju što predstavlja jednu od prepreka poželjnih demografskih i gospodarskih promjena u ogorju i dalmatinskoj zagori općenito.

dG

u

65

danijel karolyiSveučilište u Zagrebu agronomski fakultet, Zavod za opće stočarstvo, Svetošimunska cesta 25, 10000 Zagreb, tel: 01/2394-013,e-mail: [email protected]

proiZvodnja pršuta u Funkciji GoSpodarSke i demoGraFSke

revitaliZacije dalmatinSke ZaGore

SaŽetak

u radu je dat kratki pregled osnovnih principa konzervacije mesa soljenjem i su-šenjem, tradicionalnog načina prerade svinjskog buta u pršut, te komparativnih pred-nosti, prirodnih i ljudskih resursa dalmatinske zagore za proizvodnju pršuta. nadalje, dana je procjena sadašnje proizvodnje te pozicije i značaja proizvođača pršuta s po-dručja dalmatinske zagore u ukupnoj domaćoj proizvodnji pršuta. mogućnosti proi-zvodnje pršuta kao jednog od mogućih glavnih pokretača gospodarske, a time i demo-grafske revitalizacije područja dalmatinske zagore razmotrene su s stajališta aktualne domaće proizvodnje i potrošnje, samodostatnosti, pitanja sirovinske baze te očekiva-ne zaštite hrvatskih pršuta na razini europske unije. Zaključeno je da proizvodnja pr-šuta na području dalmatinske zagore danas predstavlja jednu od najvitalnijih i najbr-že rastućih grana lokalnog gospodarstva s odličnim perspektivama za nastavak rasta, povećanje dohotka i konkurentnosti te dodatnog zapošljavanja unutar ovog meso-pre-rađivačkog pod-sektora. kao takva, pruža izvrsnu mogućnost za daljnji gospodarsku razvitak dalmatinske zagore, kao regije pršuta, te predstavlja izvrstan model za kon-solidaciju lokalnih zajednica i razvoj ruralnih područja koja bi, u suprotnom, bila de-populirana.

Ključne riječi: dalmatinska zagora, proizvodnja pršuta, dalmatinski pršut, drniš-ki pršut, gospodarstvo

uvod

Soljenje i sušenje svinjskog buta – pršuta nastalo je vjerojatno kao proces očuvanja mesa za razdoblja oskudice još u antičkim vremenima. tradicija pro-izvodnje i potrošnje pršuta primarno se razvila u zemljama mediteranskog pod-

66


neblja, poglavito zbog specifične blage i suhe klime, koja je omogućavala pri-rodno sušenje i zrenje mesa (toldá, 2002; estévez i sur., 2007). primjerice, u italiji, španjolskoj, portugalu, na jugu Francuske i korzici, od davnina se pro-izvode lokalni pršuti od kojih su neki, zbog posebnosti sirovine i finalnih svoj-stava te poznate tradicije i ugleda, danas poznati i van granica svojih zemalja i zaštićeni od nelojalne konkurencije i imitacija na tržištu prestižnim europskim oznakama izvornosti (eng. PDO – Protected Designation of Origin) ili zemljo-pisnog podrijetla (eng. PGI – Protected Geographical Indication). Zaštićeni pGi ili pdo pršuti (ec door, 2015), poput talijanskih Prosciutto di Parma i Prosciutto di San Daniele, francuskog Jambon de Bayonne ili španjolskih Jamón Ibérico i Jamón Serrano, redom su visoko tržno pozicionirani te se ubrajaju među najskuplje prehrambene proizvode uopće. kao takvi, s pravom predstavljaju prave gastronomske dragulje, simbole i gospodarske pokretače pojedinih kompanija, širih lokalnih zajednica. a nerijetko i čitavih regija u ko-jima se proizvode.

u republici hrvatskoj (rh) proizvodnja pršuta prisutna je poglavito uz jadransku obalu i njezino zaleđe, koji poput sličnih područja na mediteranu baštine zajedničku tradiciju soljenja i sušenja mesa. najpoznatija područja proizvodnje pršuta nalaze se u istri, zadarskom zaleđu, bukovici i zagorskom dijelu dalmacije. na temelju nekih bitnih sličnosti i razlika u obradi buta za sušenje i postupku proizvodnje može se govoriti o dva tipa hrvatskih pršu-ta: nedimljeni s zdjeličnim kostima bez kože i potkožnog masnog tkiva, ka-kav se tradicionalno proizvodi na području istre, te dimljeni s kožom bez zdje-ličnih kosti, kakav se uobičajeno proizvodi na području dalmacije (karolyi, 2002). u dalmaciji je proizvodnja pršuta najviše raširena upravo na prostoru dalmatinske zagore, a na glasu su osobito lokalni pršuti s šireg drniškog, vrlič-kog, sinjskog, imotskog i vrgoračkog područja... proizvodnja pršuta na ovim prostorima počiva na dugoj tradiciji proizašloj iz specifičnog teritorijalnog okruženja – višegeneracijskog iskustva lokalnog stanovništva u proizvodnji pršuta te naročito pogodnih prirodnih uvjeta za sušenje mesa. Glede potonjeg, komparativnu prednost dalmatinske zagore za proizvodnju pršuta čine jedin-stveni klimatski uvjeti, kakvi ne postoje u drugim dijelovima hrvatske. naime, prostor dalmatinske zagore smješten između rijeke krke na zapadu i neretve na istoku te dinarskog gorja na sjeveru i priobalnih uzvisina (rilić, biokovo, mosor, kozjak, opor, vilaja i trtar) na jugu, predstavlja u reljefno-geograf-skom i klimatskom pogledu jedinstvenu izdvojenu cjelinu na prijelazu izme-đu mediteranskog i kontinentalno-planinskog atmosferskog strujanja (hodžić i šore, 2011). tako zimi, zbog blizine toplog jadranskog mora izostaju ekstre-mno niske temperature, dok zrak isušuju i hlade česti planinski vjetrovi, stvara-jući idealno prirodno okruženje za soljenje i sušenje mesa i tradicionalnu pro-

67

D. Karolyi: Proizvodnja pršuta u funkciji gospodarske i demografske revitalizacije Dalmatinske Zagore

izvodnju pršuta. od vjetrova, gotovo na čitavom prostoru dalmatinske zago-re po smjeru i brzini dominira bura n, nne i ne smjerova koja s kopna puše prema moru, najizraženije upravo u zimi i rano proljeće, dok po godišnjoj uče-stalosti slijedi jugo koji puše s mora na kopno, odnosno iz Se i SSe smjerova (hodžić i šore, 2011). upravo su ovi česti vjetrovi, te znanje i vještina zagor-skih pršutara u soljenju i sušenju mesa, kao i poznavanje lokalnih vremenskih prilika, bili i ostali presudni čimbenik tradicionalne ali i suvremene proizvod-nje pršuta na prostoru dalmatinske zagore.

cilj ovoga rada bio je dati kratki pregled osnovnih principa prerade pr-šuta soljenjem i sušenjem, te procjena stanja u proizvodnji pršuta na područ-ju dalmatinske zagore, kao potencijalnog pokretača gospodarske aktivnosti, a time i demografske revitalizacije ovog, posljednjih desetljeća uglavnom eko-nomski zapostavljenog i depopuliranog prostora.

oSnovni principi prerade pršuta Soljenjem i Sušenjem

uz postizanje željenih organoleptičkih svojstava suhomesnatih proizvo-da, primarni cilj prerade mesa soljenjem i sušenjem je stvaranje nepovoljnih uvjeta za rast i razmnožavanje mikroorganizama koji uzrokuju kvarenje mesa i potencijalna trovanja ljudi. u tu svrhu pozornost treba usmjeriti na kontrolu unutrašnjih čimbenika u mesu koji utječu na rast mikroba, kao što su inicijalni broj mikroorganizama u mesu, ph-vrijednost i aktivnost vode (aw) u mesu, te na kontrolu vanjskih uvjeta – okoline u kojoj se meso nalazi tijekom pohrane i/ili prerade, poput temperature i vlažnosti zraka, svjetla ili prisutnosti kisika. uz pretpostavku higijenske i mikrobiološke ispravnosti sirovine i adekvatnih uvjeta okoline, proces konzervacije i prerade butova u pršut započinje dodava-njem soli i bakteriostatskim učinkom natrijevog klorida (nacl), samog (solje-nje) ili u kombinaciji s drugim sastojcima i aditivima (salamurenje). kod cje-lovitih komada mesa sačuvanog anatomskog integriteta, kakav je but za proi-zvodnju pršuta, u pravilu se primjenjuje postupak suhog soljenje/salamurenja kada se meso tijekom soljenja konzervira u vlastitom ispuštenom soku, a cje-loviti komadi mesa mogu se i uranjati u tekuću salamuru (rasol). kod pršuta koji se dime, sljedeći važan korak u preradi jeste dimljenje s ciljem postizanja baktericidnog učinka sastojaka dima i zaštite proizvoda od oksidacije, naroči-to masti. također, dimljenjem pršut izvana poprima i karakterističnu boju te aromu svojstvenu za dimljeni tip proizvoda. istovremeno s soljenjem, dimlje-njem i kasnije tijekom sušenja i zrenja pršuta, voda postepeno migrira iz du-bljih dijelova mesa prema površini, a sol i druge otopljene tvari prema dubljim

68


slojevima. uslijed dehidracije smanjuje se aktivnost vode (aw) u mesu čime se stvaraju nepovoljni uvjeti za rast i razmnožavanje velike većine mikroor-ganizama, poglavito raznih bakterija uključujući i najvažnije patogene vrste. izuzetak predstavljaju plijesni i kvasci, koji mogu opstati i pri nižim aw vri-jednostima i čije površinsko obrastanje proizvoda u fazi zrenja redovito prati tradicionalnu proizvodnju pršuta i drugih suhomesnatih proizvoda. obrastanje pršuta pojedinim vrstama plijesni (npr. Penicillium sp.) je poželjno jer štiti od pretjeranog sušenja i oksidacije, te pridonosi razvoju prepoznatljive završne arome domaćeg pršuta. Gubitak vode i snižavanje aw vrijednosti u mesu, uz bakteriostatski učinak soli i drugih sastojaka salamure, ključno je za postizanje trajne održivosti i mikrobiološke stabilnosti pršuta po završetku proizvodnje. istovremeno s navedenim procesima u pršutu se dešavaju brojni složeni kemij-ski, biokemijski i mikrobiološki procesi koji, uz utjecaj soli i sastojaka sala-mure, mirodija, dima i plijesni doprinose razvoju karakteristične arome i oku-sa zrelog proizvoda.

proiZvodnja pršuta u dalmatinSkoj ZaGori

uobičajene postupke proizvodnje dalmatinskog, odnosno drniškog pršuta opisuju u svojim radovima Đapo (1969) i puljić (1986), odnosno kosor (2002) i karolyi (2003). ukratko, proces proizvodnje pršuta započinje obradom većeg svježeg buta odvojenog od svinjske polovice između zadnjeg slabinskog kra-lješka (v. lumbales) i prvog križnog kralješka (v. sacrales). pri obradi s buta se odstranjuje križna kost (os sacrum) s repnim kralješcima (v. caudales) te ko-sti zdjelice (os ilium, os ishii i os pubis), pri čemu se oslobodi glava bedrene kosti (caput femoris) dok urašteni dio sjedne kosti s hrskavicom (tuber ishii) ostaje u mesu buta. nogica s papkom odreže se u skočnom zglobu (a. tarsi). muskulatura s unutrašnje strane buta obrađuje se bez kože i potkožnog ma-snog tkiva do visine koljenog zgloba (a. genus), dok se s donje strane ista po-lukružno zaobli skupa i u istoj ravnini sa masnim tkivom tako da donji rub pr-šuta bude na udaljenosti oko 4 prsta od glavice bedrene kosti. Sva vidljiva mu-skulatura na butu obradi se bez visećih i oštećenih dijelova mesa. ovako obra-đeni obut ostavi se preko noći na hladnom da se dobro ocijede i prosuši. idućeg dana uvalja se u posudu sa krupnom morskom soli te sol rukama dobro utrlja u meso buta, područje oko glavice bedrene kosti i reza u skočnom zglobu. pri tome se butovi pokreću (“lome”) u koljenom zglobu i masiraju kako bi se po-spješilo iscjeđivanje zaostale krvi i mesnog soka te olakšao prodor soli u meso. nasoljeni butovi slažu se jedni na druge u veće kace, koje mogu imati izbuše-no dno radi otjecanja otpuštene vode iz mesa, ili na palete, drže na hladnom te nadosoljavaju i preslaguju svakih 10-tak dana. Soljenje obično traje 3 ili više

69


tjedana, ovisno o veličini butova. radi pravilnog oblikovanja feta budućeg pr-šuta, u zadnjoj fazi soljenja butovi se prešaju, obično pod teretom koji je oko 5 puta veći od mase buta. nakon 7 do 10 dana prešanja, butovi se ispiru čistom hladnom vodom, vežu žicom ili špagom u predjelu petne kvrge (tuber calca-nei) skočnog zgloba, te objese nekoliko sati na svježi zrak da se ocijede i pro-suše prije početka dimljenja. dimljenje pršuta može se provoditi iznad tradi-cionalnog ognjišta ili u posebnim povišenim prostorijama – pušnicana-sušni-cama izgrađenim okomito prema smjeru puhanja dominantnih vjetrova. vatra za proizvodnju dima loži se ovisno o vremenskim prilikama. tako se pršu-ti obično dime za južine, odnosno vlažnih i toplijih dana, dok se za vrijeme hladnih i suhih burnih dana ne loži već se pršuti samo kontrolirano vjetre, tj. izlažu stalnoj struji zraka (propuhu) koja prirodno najbolje suši meso. Za di-mljenje se u pravilu upotrebljava drvo bukve, graba, hrasta crnike i brijesta, uz dodatak lokalnog aromatičnog raslinja, kao što su zelena i suha smrekovi-na (Juniperus communis), drvo i ljuske badema (Amygdalus communis) i suho smilje (Helichrysum arenarium), zbog čega dim a kasnije i pršut ima poseb-nu aromu. Sagorijevanje je tiho a dimljenje pršuta blago i pri dobroj cirkulaciji zraka tako da temperatura dima ne prelazi 25 °c (tzv. hladni dim), čime se po-stiže razvoj karakteristične bakrene boje i osigurava pravilni nastavak sušenja. dimljenje i sušenje pršuta obično traje do dolaska proljeća i toplih dana, odno-sno ukupno 3 do 4 mjeseca. nakon toga pršuti se premještaju u konobe ili po-drumske prostore, gdje obješeni o grede u stabilnim mikroklimatskim uvjeti-ma i tami ostaju na zrenju idućih 8 do 12 ili više mjeseci, ovisno o veličini pr-šuta. Zreli pršut odlikuje se osebujnom aromom fermentiranog, blago dimlje-nog suhog svinjskog mesa, umjerenom slanošću, jednoličnom crvenom bojom nareska, osim bjeline u području masnog tkiva i povoljnom konzistencijom. kao najpoznatija delicija zagorskog dijela dalmacije omiljeno je i neizostavno hladno predjelo regionalne i nacionalne gastronomije.

današnja komercijalna proizvodnja pršuta na prostoru dalmatinske za-gore kombinacija je tradicionalnog načina sušenja mesa pri kojem se i dalje maksimalno koriste bogomdani prirodni uvjeti, te unapređenja u preradi mesa vezanih uz primjenu suvremene tehnologije, poput uporabe rashladnih susta-va, modernih pogona za preradu mesa i opreme, te visokih higijensko-sani-tarnih standarda. prema podacima uprave za veterinarstvo i sigurnost hrane, ministarstva poljoprivrede republike hrvatske (dostupno na www.veterinar-stvo.hr), na dan 02. veljače 2015. godine, u upisniku odobrenih objekata u po-slovanju s hranom životinjskog podrijetla te upisniku odobrenih objekata s u poslovanju s hranom životinjskog podrijetla s privremenim odobrenjem, pod odjeljkom vi (mesni proizvodi) na području Splitsko-dalmatinske, šibensko-kninske i dubrovačko-neretvanske županije (zapadno od neretve) bilo je re-

70


gistrirano ukupno 40 gospodarskih subjekata koji se bave preradom mesa (ne ubrajajući meso peradi). od tog se broja više od 90 % odobrenih objekata na-lazi upravo na prostoru dalmatinske zagore, kakvim ga definira matas (2009). neke od značajnijih pršutana na prostoru dalmatinske zagore navedene su u tablici 1.

Tablica 1. pršutane na prostoru dalmatinske zagore i okvirna godišnje proizvodnja*

Splitsko-dalmatinska županija Šibensko-kninska županija

MI BRAĆA PIVAC d.o.o., Vrgorac BEL CRO TRADE d.o.o., Drinovci

PRŠUT VOŠTANE d.o.o., Tijarica DIM – MES d.o.o., Čavoglave

OPSKRBA TRADE d.o.o., Slivno NIRA d.o.o., Drniš

Obrt MEL, vl. Jakov Lovrić, Hrvace MI VAJDA, Unešić

SMJELI d.o.o., Dugopolje DRNIŠKA PRŠUTANA d.o.o., Oklaj

BADANJ KOMERC d.o.o., Lećevica PRŠUTANA, vl. Željko Ivić, Drinovci

GRADINA d.o.o., Gradina BABA DELICIJE d.o.o., Drniš

MIJUKIĆ – PROM d.o.o., Runovići MARAN d.o.o., Drniš

DELICIJE MAROVIĆ d.o.o., Sinj SUŠARA PERAJICA d.o.o., Unešić

PBZ Svilaja, Vrlika VELT d.o.o., Drniš

Dubrovačko-neretvanska županija OPG Zvonimir Marin, Drniš

Kulina Nova Sela d.o.o., Nova Sela

Σ 300 000* Σ 100 000*

ΣΣ 400 000*

*komada pršuta godišnje – procjena, ne uključujući i uslugu sušenja (izvori: klaster hrvatskog pršuta; ante madir, dr.vet.med., udruga proizvođača drniškog pršuta, Zvonimir marin, dipl.ing.agr., usmeno priopćenje)

prema podatcima udruge klaster hrvatskog pršuta, koja okuplja većinu domaćih proizvođača pršuta, te objava strukovnih portala (npr. www.agroklub.com, www.poslovni.hr) procjene ukupne domaće proizvodnje pršuta, uključu-jući tu i sušenje iz usluge kreću se do 500 tisuća komada godišnje. prema po-dacima iz tablice 1., premda se radi o nepotpunoj i okvirnoj procjeni autora te proizvodnja na godišnjoj razini može i značajnije odstupati od navedenog ovi-sno o uvjetima na tržištu i popunjenosti proizvodnih kapaciteta pojedinih pro-izvođača, nedvojbeno je da se ogromna većina današnje proizvodnje hrvat-skih pršuta odvija upravo na prostoru dalmatinske zagore. na ovom područ-

71


ju djeluju i dvije najveće proizvođačke udruge – udruga proizvođača drniš-kog pršuta i udruga dalmatinski pršut, koje su po uzoru na zaštićene europske pršute, zaštitile Drniški pršut, odnosno Dalmatinski pršut oznakama zemljo-pisnog podrijetla. Zaštita je zasada ostvarena na nacionalnoj razini (mp rh, 2015), a po ulasku rh u europsku uniju (eu) navedene udruge su pokrenu-le i postupke jednakopravne zaštite naziva svojih proizvoda na eu razini (ec door, 2015). postupci provjere podnesenih zahtijeva pred europskom komi-sijom jesu u tijeku, kao i oni za zaštitu oznake zemljopisnog podrijetla za Krčki pršut, odnosno oznake izvornosti za Istarski pršut.

ZakljuČna raZmatranja

proizvodnja pršuta na području dalmatinske zagore evoluirala je od neg-dašnje skromne proizvodnje na seoskim gospodarstvima prije ii svjetskog rata, kroz razvoj zadrugarstva i kasnije mesarskog obrta, u današnju dobro organi-ziranu komercijalnu proizvodnju većih razmjera. tržnom proizvodnjom pršu-ta na prostoru dalmatinske zagore danas se bavi nekoliko desetaka, što većih što manjih mesnih industrija, mesarskih obrta, obiteljskih poljoprivrednih gos-podarstava (opG), poljoprivrednih zadruga i sušiona mesa na pogodnim, vje-tru izloženim lokalitetima. prirodni resursi zagorskog dijela dalmacije, pogla-vito izuzetno povoljni reljefno-geografski i klimatski uvjeti te ljudski potenci-jali u smislu iskusne radne snage i velike tradicije u obradi i sušenju mesa, uz sve veći razvoj poduzetništva čine ovu proizvodnju posljednjih godina jednom od najvitalnijih i najbrže rastućih grana lokalnog gospodarstva. kako potra-žnja za pršutom još uvijek daleko premašuje ukupnu domaću proizvodnju, na tržištu se na godinu proda još više od 600 tisuća pršuta iz uvoza (babić, 2014). Sukladno tome, potencijal za daljnji rast domaće proizvodnje pršuta, bilo kroz povećanje proizvodnih kapacitete postojećih ili kroz otvaranje novih pogona za preradu, još uvijek je golem i ne dovoljno iskorišten. kao takav pruža iz-vrsnu mogućnost za daljnji gospodarski razvitak dalmatinske zagore, kao re-gije pršuta, posebice jer se radio o ekološki prihvatljivoj proizvodnji koja nije u koliziji s širom turističkom orijentacijom i održivim razvojem ovog dijela hrvatske. moguća skora zaštita hrvatskih pršuta na eu razini bila bi svakako dodatni poticaj u tom smjeru i snažan doprinos široj afirmaciji i boljem tržnom pozicioniranju zaštićenih domaći pršuta i na međunarodnoj razini.

S druge strane, poznato je da snažan zamah proizvodnje hrvatskih pršuta posljednjih godina uglavnom počiva na uvoznoj sirovini, poglavito zbog ne-dostatne i nekonkurentne domaće svinjogojske proizvodnje te neusklađeno-sti interesa farmera i klaoničara s prerađivačima pršuta koji u proizvodnji pri-marno koriste samo but. Za proizvodnju drniškog i dalmatinskog pršuta, pre-

72


ma usvojenim specifikacijama proizvoda za zaštitu oznake zemljopisnog po-drijetla (karolyi i Gaurina, 2011; kos i sur., 2012), može se koristiti domaća sirovina i/ili sirovina proizvedena izvan rh. veće uključivanje domaćih proi-zvođača svinja u širenje sirovinske baze za proizvodnju domaćih pršuta, ned-vojbeno bi polučilo pozitivne učinke, kako na kakvoću i imidž samih proizvo-da tako i na konkurentnost domaćeg svinjogojstva. međutim, realne mogućno-sti ovakve sinergije u mnogome ovise o uvjetima na tržištu svinjskog mesa u hrvatskoj i zemljama u okruženju te boljoj resornoj koordinaciji čitavog lanca svinjogojsko-klaoničarsko-prerađivačkog sektora.

može se zaključiti da proizvodnja pršuta u dalmatinskoj zagori danas predstavlja sve značajniji vid gospodarske djelatnosti, s velikim potencijalom za daljnji rast u narednim godinama. uz nekoliko većih i brzo rastućih indu-strijskih i obrtničkih pogona za preradu, kao glavnih pokretača gospodarske revitalizacije i zapošljavanja, namijenjena je i zadrugama i opG-ma koji kroz proizvodnju i prodaju vlastitih proizvoda dodane vrijednosti žele povećati do-hodak i konkurentnost, te ostvariti dodatno zapošljavanje članova na gospo-darstvu. kao takva, čini izvrstan model za konsolidaciju lokalnih zajednica i razvoj ruralnih područja koja bi, u suprotnom, bila depopulirana.

literatura

babić b. (2014.): Do milijun pršuta godišnje povezivanjem s farmama i klaonicama. poslovni dnevnik (on-line), 31.01.2014., http://www.poslovni.hr/hrvatska/do-mili-jun-prsuta-godisnje-po-austrijskom-receptu-povezivanjem-s-farmama-i-klaonica-ma-262744.

Đapo š. (1969.): Prilog poznavanju proizvodnje i svojstava dalmatinskog pršuta. magistarski rad. veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb.

ec door (2015.): European Commision, Agriculture and Rural Developement, door database: http://ec.europa.eu/agriculture/quality/door

eStÉveZ m., morcuende d., ventanaS j., ventanaS S. (2007): mediterranean products. in: toldrá, F. (ed) handbook of fermented meat and poul-try. blackwell publishing, 393-405.

hodŽić m., šore Ž. (2011.): Neke klimatske posebnosti prostora Srednjodalmatinske zagore i njihov odnos prema priobalju. Zbornik radova, međunarodni znanstve-ni skup Gospodarske mogućnosti zagore i oblici njihova optimalnog iskorištava-nja, urednici mate matas i josip Faričić, Sveučilište u Zadru, kulturni sabor Zagore, ogranak matice hrvatske, Zadar, Zagreb, Split, 269-321.

karolYi d. (2002.): Kakvoća buta švedskog landrasa u tehnologiji istarskog pršuta. magistarski rad. agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu.

73


karolYi d. (2003): prirodni uvjeti i tehnologija proizvodnje drniškog pršuta – ela-borat za upis oznake izvornosti drniškog pršuta. agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu.

karolYi, d., Gaurina d. (2011.): Drniški pršut – oznaka zemljopisnog podrijetla, Specifikacija proizvoda, udruga proizvođača drniškog pršuta, drniš.

koS, i., madir a., toić u. (2012.): Dalmatinski pršut – oznaka zemljopisnog podrije-tla, Specifikacija proizvoda, udruga proizvođača dalmatinskog pršuta, Split.

koSor, i. (2002.): Tehnologija drniškog pršuta. diplomski rad. agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu.

mataS, m. (2009.): Krš Hrvatske, hrvatsko geografsko društvo Split, Zagreb.mp rh (2015): ministarstvo poljoprivrede republike hrvatske, Zaštićene oznake ze-

mljopisnog podrijetla (ZoZp): http://mps.hr/default.aspx?id=8108puljić, a. (1986.): Istraživanje higijensko-tehnoloških i ekonomskih pokazatelja ko-

operacijske proizvodnje dalmatinskog (miljevačkog) pršuta. magistarski rad. veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, hrvatska.

toldrÁ, F. (2002.): Dry-cured meat products. Food & nutrition press, inc. trumbull, connecticut, uSa.

74


danijel karolyi

drY-cured ham production in the Function oF economic and demoGraphic

revitaliZation oF dalmatian ZaGora

SummarY

in this paper a brief overview of the basic principles of conservation of meat by salting and drying was given and related to the traditional dry-cured ham proce-ssing methods and comparative advantages, like natural and human resources, of the dalmatian zagora for dry-cured ham production. Furthermore, the current state of dry-cured ham production and the position and importance of local producers from dalmatian zagora in the overall domestic dry-cured ham production was estimated. the potential of dry-cured ham production as one of the main drivers of economic and demographic revitalization of dalmatian zagora are considered from the point of view of present dry-cured ham consumption and self-sufficiency of domestic production, the raw material supply and the probable pGi/pdo protection of croatian dry-cured hams at the eu level. it was concluded that the production of dry-cured ham in the dalmatian zagora today represents one of the most vital and fastest growing branches of the local economy with excellent prospects for continued growth, increase in inco-mes and competitiveness, as well as additional employment within this meat proce-ssing sub-sector. as such, it provides a great opportunity for further economic deve-lopment of the dalmatian zagora, as the region of dry-cured ham, and represents an excellent model for the consolidation of local communities and the development of ru-ral areas which would, otherwise, be depopulated.

Key words: dalmatian zagora, dry-cured ham production, dalmatian ham, drniš ham, economy

75

janja Filipi1, dragan bubalo2, ivan mravak3, maja dražić4, Saša prđun2, nikola kezić2

1 Sveučilište u Zadru, odjel za ekologiju, agronomiju i akvakulturu, trg kneza višeslava 9, 23000 Zadar 2 Sveučilište u Zagrebu, agronomski fakultet u Zagrebu, Svetošimunska 25, Zagreb 3 Savez pčelarskih udruga Splitsko-dalmatinske županije, vidilica 3, Split 4 hrvatska poljoprivredna agencija, ilica 101, Zagreb

pČelarStvo na podruČju ZaGore

SaŽetak

pčelarstvo je tradicionalno zanimanje na području dalmatinske zagore. obilje li-vada i pašnjaka predstavlja osnovnu ekološku hranidbenu podlogu za razvoj stočar-stva i označava veliki prirodni potencijal za proizvodnju ekološkog meda. poznato je da niti u jednoj od mediteranskih zemalja ljekovita kadulja (Salvia officinalis l.) nije zastupljena na tako velikim površinama u nativnoj flori, kao u hrvatskoj jadranskoj re-giji, a čiji su sastavni dijelovi područje Zagore. Slijedeća medonosna paša koja sva-kako zaslužuje pozornost ovog područja su paše bijelog vriska (Satureja montana l.) i klasolikog vriska (S. subspicata vis.). na ovom području postoje značajne površi-ne pod dračom (Paliurus spina christi mill.). ovo je područje prepoznato i po paši na mednoj rosi, koja se pojedinih godina pojavljuje na mediteranskom raslinju. međutim, ova je paša nedovoljno istražena te nije moguće sa sigurnošću tvrditi s kojih bjelogo-ričnih vrsta pčele skupljaju mednu rosu. Flora i fauna bogata je i raznolika, s velikim brojem endemskih, ugroženih i zaštićenih biljnih vrsta. od ukupnog broja stanovnika 0,77 % su pčelari, što je u usporedbi sa cijelom hrvatskom (0,28%) značajno više. na ovom području je 571 registriranih pčelara s ukupno 26611 košnica što iznosi prosječ-no 46,6 košnica po pčelaru (53,31 prosjek hrvatske). prostorna gustoća košnica iznosi oko 3,54 što u odnosu na nacionalni prosjek od 9,67 košnica/km² ukazuje na moguć-nost daljnjeg razvoja pčelarstva ovog područja. uska grla za daljnji razvoj pčelarstva su: nedostatak adekvatnih objekata u pčelarstvu, priključak aktualnom znanju kroz pčelarske škole i uvođenje novih tehnologija i proizvoda.

Ključne riječi: pčelarstvo, med, drača, kadulja

uvod

dalmatinska zagora je oko 150 km dug pojas, od primorja odvojen pla-ninskim nizom kozjaka (780 m), mosora (1339 m), omiške dinare (864 m), biokova (1762 m) i rilića (1160 m). Čine ju područja u okolici knina, drniša,

76


Sinja, vrlike, imotskog i vrgorca. područje Zagore pripada prostoru izrazitog krša, a prevlast karbonatnih stijena i njihova tektonska razlomljenost pospje-šuju poniranje atmosferske vode u podzemlje. površinske vode imaju veliko značenje za pčelarstvo, a na promatranom području javljaju se u obliku stal-nih i povremenih vodotoka i jezera. prostorom prolaze rijeke krka, Zrmanja i cetina s pritokama. prostor se sastoji od uzvisina udolina i polja, koja se pru-žaju u smjeru istok – zapad. brda su gola ili prekrivena šikarom i niskom šu-mom, a u poljima se nalaze obradive površine. tradicionalno gospodarstvo čine stočarstvo, uglavnom uzgoj malih preživača, i uzgoj vinove loze. obilje livada i pašnjaka predstavlja osnovnu ekološku hranidbenu podlogu za ra-zvoj stočarstva i označava veliki prirodni potencijal za proizvodnju ekološ-kog meda.

područje dalmatinske zagore ima submediteranska klimatska obilježja, koja pružaju povoljne prilike za proizvodnju specifičnih vrsta meda, što uz klimazonalnu i biocenološku raznolikost ostalih dijelova državnog teritorija hrvatsku svrstava među vodeće europske zemlje po vrstama meda i ostalih proizvoda vezanih za pčelarstvo.

biljni pokrov kao oSnova raZvoja pČelarStva

poznato je da niti u jednoj od mediteranskih zemalja ljekovita kadulja (Salvia officinalis l.) nije zastupljena na tako velikim površinama u nativnoj flori, kao u našoj jadranskoj regiji, a čiji su sastavni dijelovi područje Zagore. pojedinih godina je, ovisno o klimatskim uvjetima, moguće proizvesti značaj-ne količine kaduljina meda, koji se prema jedinstvenim senzorskim odlikama svrstava među najcjenjenije vrste meda. međutim, kaduljina je paša jako ovi-sna o vremenskim uvjetima (temperatura zraka, relativna vlažnost zraka i stru-janje zraka) te je stoga nepredvidiva. također, njezin je opstanak ugrožen jer joj ostale biljne vrste makije onemogućavaju nesmetan razvoj.

Slijedeća medonosna paša koja svakako zaslužuje pozornost ovog područ-ja je vriskova paša. radi se od dvije vrste vriska, bijelog vriska (Satureja mon-tana l.) i klasolikog vriska (S. subspicata vis.). navedene se biljne vrste po-javljuju u kolovozu i rujnu i vrlo su medonosne. međutim, zbog česte suše i bure u vrijeme cvatnje, paše na navedenim biljnim vrstama dosta su nesigurne.

na ovom području postoje značajne površine pod dračom (Paliurus spina christi mill.) koja također predstavlja značajnu medonosnu pašu. ona cvate u svibnju i privlači pčele koje uz nektar, prikupljaju i ponešto peludi.

Zbog specifičnosti mediteranske i submediteranske klime ovog područja, medonosna flora omogućava proizvodnju i osebujnih multiflornih vrsta meda

77

J. Filipi, D. Bubalo, I. Mravak, M. Dražić, S. Prđun, N. Kezić: Pčelarstvo na području Zagore

koje imaju izraženije senzorske odlike (boja, miris, okus) u odnosu na većinu vrsta meda s kontinentalnog područja i time su prepoznate, kako na domaćem, tako i na europskom tržištu.

ovo je područje prepoznato i po paši na mednoj rosi, koja se pojedinih go-dina pojavljuje na mediteranskom raslinju. međutim, ova je paša nedovoljno istražena te nije moguće sa sigurnošću tvrditi s kojih bjelogoričnih vrsta pčele skupljaju mednu rosu. također, medljikovci s mediteranskog područja po sen-zorskim odlikama ne zaostaju za dobro poznatim crnogoričnim medljikovcima s gorskog područja.

šume uglavnom hrasta medunca i bukve nemaju gospodarsku, nego opće-korisne funkcije: turističku, estetsku, ekološku, rekreacijsku, zdravstvenu, hi-drološku i klimatsku. Flora i fauna bogata je i raznolika, s velikim brojem en-demskih, ugroženih i zaštićenih biljnih vrsta.

uloGa pČela u okolišu

Sadašnji interes za kakvoću naše prirodne sredine potiče nas da dublje sa-gledamo ulogu medonosne pčele u prirodi koja nas okružuje. Zbog velikog značenja medonosnih kao i mnogih vrsta solitarnih pčela za opstanak ljudi na Zemlji, nužno je osigurati njihovo održanje u prirodi.

poznato je da su pčele glavni oprašivači kultiviranog bilja, no njihova je uloga jednako značajna u očuvanju biološke raznolikosti samoniklih biljnih vr-sta. Samonikle biljne vrste su sastavni dio svakog ekosustava, te čine prirod-ne ljepote koji do sada, nadamo se, nisu narušene čovjekovim djelovanjem na ovom području. osim što čine prirodne ljepote važne za turističku promidžbu određene destinacije, samonikle biljne vrste su prirodni resursi važni za proi-zvodnju traženih vrsta meda.

Svjedoci smo sve većeg zanimanja ljudi za povratak prirodi, stoga je i trend u turizmu usmjeren u tom pravcu. prošlo je vrijeme masovnog turizma kada je bilo dovoljno osigurati smještajne kapacitete i od izvanpansionskog sadržaja ponuditi samo zabavu. u današnje vrijeme turistički radnici moraju razmišljati kako što bolje osmisliti aranžman i na taj način privući veći broj turista.

Za obogaćivanje organiziranih turističkih aranžmana, osim kulturnih, sva-kako se mogu iskoristiti i prirodni resursi određenog područja. u ovom se slu-čaju radi o razvoju pčelarskog i botaničkog u turizma.

u novije vrijeme se u okviru agroturizma izdvaja i posebna podvrsta api-turizam i to u gospodarstvima koja se bave isključivo pčelarstvom. takav oblik ponude zaokružuje cijeli proces (od proizvodnje do plasmana). postojeći pčeli-

78


njak potrebno je prilagoditi turističko-edukativnoj namjeni te osigurati poprat-ne objekte u kojima bi se provodila degustacija pčelinjih proizvoda i održavala predavanja popraćena video projekcijama. med kao suvenir objedinjuje speci-fičnu floru podneblja, klimu, pčele i trud pčelara.

uvjeti pČelarenja

primjera radi može se spomenuti kako je gustoća naseljenosti šibensko-kninske županije 2001. iznosila 37,8 stanovnika na km² (razvojna strategija šibensko kninske Županije 2011. do 2013.) što u odnosu na nacionalni prosjek od 78,4 stanovnika/km² čini slabo naseljeno područje.

na području Zagore tradicionalno je prisutno pčelarstvo. od ukupnog broja stanovnika 0,77 % su pčelari, što je u usporedbi sa cijelom hrvatskom (0,28%) značajno više. na ovom području je 571 registriranih pčelara s uku-pno 26611 košnica što iznosi prosječno 46,6 košnica po pčelaru (53,31 prosjek hrvatske). prostorna gustoća košnica iznosi oko 3,54 što u odnosu na nacio-nalni prosjek od 9,67 košnica/km² čini slabije pokriveno područje.

na ovom području su se smjenjivale tehnologije i načini pčelarenja kroz stoljeća s dobro razvijenim pčelarenjem s nepokretnim saćem (pletare, šiblja-re, daščare, kamene košnice). nije bilo obiteljskog poljoprivrednog gospodar-stva na području Zagore a da nije posjedovalo barem nekoliko košnica, a bri-gu o pčelama su preuzimali najstariji članovi domaćinstva, uz povremenu po-moć drugih. ova tradicionalna aktivnost bila je prekinuta širenjem nametnika Varroa destructor krajem 70-ih godina prošlog stoljeća.

nedostatak objekata u pčelarstvu predstavlja usko grlo u daljnjem razvo-ju pčelarstva. Svi pčelari posjeduju pčelarske objekte, ali su to u pravilu objek-ti koji su bili izgrađeni za drugu namjenu, te su prenamijenjeni za pčelarstvo. vrlo često takvi neprikladni objekti stvaraju više problema nego što olakšavaju rad (vrcanje, skladištenje rezervnog saća, popravci košnica, opreme i pribora).

posljednjih desetljeća je u cijeloj hrvatskoj došlo do velikog smanjenja broja domaćih životinja, uz neznatne oscilacije posljednjih nekoliko godina. isti su trendovi prisutni i na području Zagore. Smanjenjem broja grla domaćih životinja, te promjenama u stočarskoj tehnologiji (držanje životinja u stajama) pašnjaci prestaju biti održavani, čime je i nadaleko poznata paša kadulje zna-čajno smanjena i postaje upitna.

površine kadulje povijesno su zaposjedale veliki dio prostora koji sada pripada području Zagore. ukoliko bi se na ove prostore intenzivnije vratio tra-dicionalni oblik stočarstva napasivanjem, te uz porast broja grla na pašnjaci-

79


ma, revitalizirale bi se površine pod ovom vrijednom samoniklom biljkom, do-brim izvorom paše za pčele.

područje Zagore tradicionalna je destinacija selećih pčelara iz gotovo ci-jele hrvatske. velika koncentracija pčelinjih zajednica na malom prostoru nosi opasnosti od šteta koje mogu nanijeti pčelinje bolesti. ovdje nećemo spomi-njati klasične pčelinje bolesti koje su više ili manje prisutne na ovom području (a i u hrvatskoj) stoljećima, kao npr. američka gnjiloća ili nozemoza (Nosema apis). ključni problem u pčelarstvu danas predstavlja držanje pod kontrolom nametnika V. destructor, te nova gljivična bolest Nosema ceranae, koja samo na prvi pogled izgleda slična staroj N. apis. Nosema ceranae je prisutna u pče-linjoj zajednici tijekom cijele godine. štete od nozemoze pčelari vrlo teško mogu prepoznati na svojim zajednicama. Zajednice oslabljene varoom i noze-mozom vrlo često postaju dobar medij za razvoj novih virusnih bolesti (virus akutne paralize izraelskog tipa, kašmirski virus, virus crnih matičnjaka).

ZakljuČak

ocjenjivanja meda bi se trebala provoditi kao prioritetna aktivnost, kako bi se u kontinuitetu mogla pratiti uniflornost (botaničko podrijetlo) i kakvoća tipičnih vrsta meda s područja Zagore, kao što su kaduljin meda, med od vri-ska i drače, multiflorni med te mediteranski medljikovac. naime, u posljednje se vrijeme provodi ocjenjivanje meda u sklopu manifestacije Dalmatina, gdje zasigurno jedan dio uzoraka s istraživanog područja dospijeva na ocjenjivanje, međutim ne svi. Stoga bi svakako bilo poželjno provesti ocjenjivanje meda na nižoj razini, tj. s područja koje je obuhvaćeno, jer bi se time mogle točnije pro-cijeniti mogućnosti proizvodnje meda na navedenom području.

osim ocjenjivanja meda, potrebno bi bilo potaknuti i detaljna floristička opažanja te utvrditi rasprostranjenost glavnih medonosnih biljnih vrsta ovog područja. naime, područje dalmacije u koje spada i ciljano područje nedovolj-no je istraženo glede florističkih resursa, koji su bitni za proizvodnju spomenu-tih vrsta meda. posljednji podatci o rasprostranjenosti medonosnih biljnih vr-sta ovog područja obrađeni su od strane Filipa šimića 1980. godine. međutim, zbog ugroženosti medonosnog bilja makijom, mijenjaju se i površine na koji-ma rastu biljne vrste zanimljive pčelama i pčelarima. Stoga bi se usmjerava-njem pčelara na najbolje pašne lokalitete postigla maksimalna iskoristivost pri-rodnog potencijala ovog područja. time će se uz kakvoću povećati i količina prikupljenog meda, što će u konačnici rezultirati većim dohotkom za pčelara.

na osnovu dugogodišnjeg iskustva u ocjenjivanjima meda primijećeno je da značajan broj pčelara ne prepoznaje vrstu meda prema senzorskim odlika-ma, a posljedica je pogrešno deklariranje. Stoga, bi za pčelare bilo potrebno

80


provesti edukaciju koja bi obuhvatila osim tehnologije pčelarenja i senzorske odlika tipičnih vrsta meda dotičnog područja. točnije deklariranje vrste meda značajno bi doprinijelo prepoznatljivosti proizvoda na tržištu i točnijem infor-miranju potrošača.

uz med, kao glavni proizvod ciljanog područja, proizvodnja peludi i pro-polisa također pruža zanimljive mogućnosti. naime, u posljednje vrijeme pe-lud zauzima sve značajnije mjesto u paleti pčelinjih proizvoda. Zbog svojih hranidbenih i terapeutskih odlika predstavlja zanimljiv proizvod u ljudskoj prehrani. upravo zbog ograničene raširenosti određenih biljnih vrsta, koje su zbog svojih odlika peludi prepoznate, a nalaze se na ovome prostoru ukazuju na prirodni potencijal kojeg bi svakako trebalo iskoristiti.

uz pelud i propolis zbog svojih specifičnih odlika, prije svega protubak-terijskog, protugljivičnog, protuvirusnog i protuoksidativnog djelovanja je ta-kođer jedan od pčelinjih proizvoda koji u posljednje vrijeme dobiva sve više na značaju kao pomoćno ljekovito sredstvo. uglavnom se na europskom trži-štu nalazi propolis tipa tople (Populus spp.), u navedenom području, zbog spe-cifičnosti mediteranske i submediteranske flore do izražaja dolaze biljne vrste s kojih je zbog različitih sastavnica od uobičajenog propolisa, moguće proizvesti propolis specifičnih odlika, tj. propolis tipičan za ovo područje. Stoga bi sva-kako trebalo provesti istraživanja vezana za karakterizaciju njegova sastava.

bolje poznavanje biologije pčela i suvremene tehnologije pčelarenja, te prepoznavanje i zaštita lokalnih, tradicionalnih proizvoda važno je za održa-nje proizvodnje tih proizvoda a time i prihoda poljoprivrednika. takvi proizvo-di značajno doprinose i prepoznatljivosti turističke ponude i razvoju ruralnog prostora.

uska grla za daljnji razvoj pčelarstva su:• nedostatak adekvatnih objekata u pčelarstvu• primjena higijensko – tehničkih mjera u suzbijanju bolesti kao sastav-

nog dijela tehnologije pčelarenja• povratak pašnjačkih površina razvojem stočarstva• priključak aktualnom znanju kroz pčelarske škole i radionice.• uvođenje novih tehnologija i proizvoda (paketni rojevi)

literatura

šiMić, F., (1980.): Naše medonosno bilje. Znanje Zagrebrazvojna strategija šibensko kninske Županije 2011. do 2013.razvojna strategija Splitsko dalmatinske županije 2011. do 2013.

81


janja Filipi, dragan bubalo, ivan mravak, maja dražić, Saša prđun, nikola kezić

apiculture in the ZaGora

abStrakt

beekeeping is traditional occupation in the area of Zagora. plenty of meadows and pastures create ecological and nutritional base for the development of livestock production, as well as represent natural resources for the production of organic honey. it is known that in any of the mediterranean countries sage (Salvia officinalis l.) is not represented in such large areas of native flora, as is in croatian adriatic region, including Zagora. next honey plants that certainly deserve attention in this area are Satureja montana l., S. subspicata vis, and Paliurus spina christi mill. this area is also recognized by honey dew, which in some years appears on mediterranean vege-tation. however, honeydew forage is not sufficiently researched and it is not possible to ascertain from which deciduous species bees collect honey dew. Flora and fauna is rich and diverse, with a large number of endemic, endangered and protected plant spe-cies. of the total population, 0.77% are beekeepers, which is significantly more when compared with the entire croatia (0.28%). in the region 571 registered beekeepers po-ssess a total of 26611 colonies, which amounts to an average of 46.6 per beekeeper (53.31 croatian average). the spatial density of hives per km² is about 3.54. When compared to an average of 9.67 hives/km² across croatia, it points to the possibility of further development of beekeeping in this area. bottlenecks for the further deve-lopment of beekeeping in Zagora are: lack of adequate facilities in beekeeping, acce-ss to the current knowledge through beekeeping schools and introduction of new tech-nologies and products.

Key words: beekeeping, honey, Salvia officinalis l., Satureja montana l., S. su-bspicata vis, Paliurus spina christi

83

ivica kisić1, marina pavletić2

1 agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zavod za opću proizvodnju bilja, Zagreb telefon: 01/2393-959 e-mail: [email protected]

2 Western michigan university, department of Geography E-mail: [email protected]

moGućnoSti raZvoja alternativnih oblika poljoprivrede na proStoru

ZaGore i njihova aplikacija u raZvoju turiZma

SaŽetak

cilj ovoga rada je pokušati prikazati važnost, potencijale i mogućnosti razvo-ja ekološke poljoprivrede na području dalmatinske zagore. alternativni oblici poljo-privrede ključni su oslonac konceptu održivog gospodarskog razvitka 21. stoljeća, a uloga tla u tome je nezamjenjiva. poljoprivreda je u zadnjih stotinjak godina napravi-la puni krug u svome evolucijskom razvoju te se danas sve veća potreba iskazuje za samoodrživim gospodarenjem i većom zaštitom tla. polja u kršu dalmatinske zagore koja su od završetka domovinskog rata dosta zapuštena i nedovoljno obrađena, ima-ju izuzetnu mogućnost za razvoj ekološke poljoprivrede. istovremeno svjetski tren-dovi u turizmu ukazuju na sve veći značaj ekološki uzgojene hrane u ponudi turistič-ke destinacije. SWot analiza razvoja alternativnih oblika poljoprivrede na području dalmatinske zagore pokazuje da blizina Zagore turističkim centrima, te mogućnost intenzivnijeg razvoja agro-turizma predstavljaju tek neku od snaga u potencijalu eko-nomskog razvoja dalmatinske zagore. Za prijetnje i slabosti navedene u istoj analizi tek treba pronaći optimalna rješenja.

Ključne riječi: tlo, alternativna poljoprivreda, dalmatinska zagora, ekološka hrana, agro-turizam

uvod

ovisno o izvoru informacija na/u tlu se stvara preko 95% hrane čovječan-stva pa je nezamjenjiva njegova uloga u suvremenom konceptu održivog gos-podarskog razvitka, koji će obilježiti stoljeće koje je započelo prije 15 godi-

84


na. ključni oslonac tog razvitka su alternativni oblici poljoprivrede (što god to značilo) u kojoj temeljni značaj pripada održivom gospodarenju zemljiš-nim prostorom. Svi scenariji budućeg razvitka vezani su uz korištenje tla. tlo je već danas, a još više će biti sutra (uz vodu), čimbenik koji će zasigurno de-finirati ograničenja razvitku broja ljudske populacije, budući svaki dan mora-mo nešto jesti ili nešto popiti. nakon međunarodne godine obiteljske poljo-privrede (2014.), Svjetska organizacija za hranu i poljoprivredu (Fao – Food and agriculture organization) i ujedinjeni narodi su 2015. godinu proglasi-li međunarodnom godinom tla. Geslo pod kojim će se obilježavati godina tla je: “Zdravo tlo za zdrav život”. obilježavanje je započelo 5. prosinca 2014. na Svjetski dan tla i trajati će do narednog 5. prosinca 2015. godine. Čista neza-gađena tla su ključna za kako globalnu tako i lokalnu uzgoj/proizvodnju hrane. posljednjih godina u razvijenim državama svijeta izrazito je ojačao pokret ku-povine lokalne hrane uzgojene u bližem okruženju konzumenta. na koji način u svemu ovome se može pronaći i ponuditi nove proizvode područje Zagore pokušati će se odgovoriti u ovom preglednom radu.

reZultati iStraŽivanja i raSprava

tlo je rastresiti površinski sloj Zemljine kore, samostalna prirodna tvore-vina i istodobno proizvodno sredstvo za biljnu proizvodnju i zbog toga gospo-darenje tom bitnom pretpostavkom života na Zemlji mora biti prilagođeno na-čelu održivog razvoja. elementarno, tlo je medij za uzgoj biljaka. opskrba bilj-ke vodom, zrakom i hranjivima preduvjeti su za fotosintezu, odnosno proizvod-nju organske tvari i osiguranje hrane, krme, obnovljive energije i sirovina koje su neophodne za opstanak ljudske civilizacije. tu se poljoprivreda i šumarstvo javljaju kao temeljne gospodarske grane izravno ovisne o tlu. tlo je temelj bi-oraznolikosti svog biljnog i životinjskog svijeta koji živi iznad i ispod površine tla. ciklusi nekih elemenata (ugljik, dušik, sumpor) uključuju i etape koje se od-vijaju u tlu, pa tlo predstavlja nerazdvojni dio brojnih ekosustava. Golem zna-čaj ima klimatsko-regulacijska uloga tla. naime, tlo je središnja karika u lancu biotransformacije organskog ugljika. ono utječe na sadržaj i ukupnu količinu co2 i drugih plinova koji uzrokuju “efekt staklenika”. tlo je uz oceane u ovom trenutku najveći prostor za skladištenje stakleničkih plinova. vrlo je važna ulo-ga i hidrološka uloga tla, u hidrološkom ciklusu, jer se u tlu skladišti ogromna količina vode u porama i koloidima (humus, glina). tlo je univerzalni pročistač (filter), te štiti vode od različitih onečišćenja koja dolaze iz atmosfere preko tla.

osim proizvodne i regulacijske uloge, koje su najvažnije tlo ima i druge uloge. tlo je prostorna osnova za tehničke, industrijske i gospodarske struktu-re (stambeni prostor, industriju, promet, sport, rekreaciju, odlagalište otpada).

85

I. Kisić, M. Pavletić: Mogućnosti razvoja alternativnih oblika poljoprivrede na prostoru Zagore

tlo je izvor geogene energije i sirovina (pijesak, šljunak, glina) i pitke vode. tlo je čimbenik oblikovanja prirodnog ili antropogenim utjecajem izmijenje-nog krajolika. u isto vrijeme tlo predstavlja dragocjenu prirodnu – paleonto-lošku i arheološku “riznicu” u kome se čuva povijest nekoga područja, a čime je posebno bogata Zagora.

pravilno korištenje tla predstavlja vremenski i prostorno usklađeno kori-štenje svih opisanih uloga tla, koje nisu uvijek komplementarne, one se pone-kad isprepliću i međusobno isključuju. važna je zadaća znanosti o tlu poznava-nje svih opisanih uloga i zaštita tla u stanju koje omogućuje da se te uloge pro-vode i sačuvaju za generacije koje dolaze za nama.

poljoprivreda je tijekom posljednjih stotinjak godina doživjela značajan evolucijski razvoj. od uravnoteženog načina gospodarenja okolišem kakav pamtimo kroz povijest, preko agrokemijske ekspanzije tijekom 60-ih i 70-ih godina prošlog stoljeća, krajem prošlog tisućljeća poljoprivreda je optužena da je najveći difuzni onečišćivač okoliša. Zbog toga je bilo potrebno korigirati njezin razvoj, budući da smjer u kome je poljoprivreda krenula početkom 60-ih godina prošlog stoljeća nije bio održiv po okoliš. jedan od načina na koji se mogu ublažiti promjene u okolišu uzrokovane konvencionalnom poljoprivre-dom jesu alternativni oblici poljoprivrede. što je alternativna poljoprivreda? Zašto u naslovu ovoga rada alternativna, zašto ne konvencionalna, pokušati će se razjasniti u nastavku ovoga rada.

Živimo u vremenima kada je sve više popularan pojam alternativnoga, od navedene poljoprivrede preko alternativne medicine, do alternativne ško-le, glazbe, filma, umjetnosti pa i alternativnoga načina življenja itd. navedeni alternativni pravci uvijek manje-više odudaraju od uobičajenoga. navedenom trendu nije se oduprla ni poljoprivreda. u jednom trenutku svoga razvoja (prije otprilike 150 godina) čovjek je shvatio da se dodavanjem kemikalija u tlo izra-zito povećava prinos uzgajanih biljaka, čime započinje novo razdoblje – agro-industrijsko doba. Stotinjak godina poslije (početkom 60-ih godina 20. stolje-ća) poljoprivredno gospodarstvo prvi put gubi samodostatnost i počinje ovisi-ti o unosima izvan gospodarstva. to je trenutak kada se u razvoju ljudske ci-vilizacije počinju s jedne strane stvarati viškovi poljoprivrednih proizvoda, a s druge strane započinju problemi u okolišu uzrokovani pretjeranom upotrebom agrokemikalija u poljoprivredi. tu se krug zatvorio. S jedne strane stvaraju se sve veći viškove hrane, a s druge strane imamo sve veće probleme u okolišu uzrokovane upotrebom agrokemikalija. problemi su narasli do takvih dimen-zija da je ključno pitanje razvitka svjetske poljoprivrede postalo traženje alter-nativa konvencionalnoj poljoprivredi. već je tada shvaćeno da zbog demograf-ske ekspanzije povećanje proizvodnje po jedinici proizvodne površine nema alternative, ali je također postalo jasno da se tim smjerom dalje ne može a da

86


se izravno ne dovede u pitanje opstanak ljudske civilizacije. ukazano je na po-trebu pronalaska sustava gospodarenja koji će održati plodnost tla, smanjiti ovisnost poljoprivrednog gospodarstva o vanjskim unosima i smanjiti ošteće-nja okoliša, a održati dostignutu razinu i trend rasta produkcije agroekosusta-va. u tom trenutku (početkom 90-ih godina prošlog stoljeća) ekološka djelo-tvornost postaje neupitna sastavnica uzgoja bilja i stoke, koja obvezuje sve su-dionike uključene u uzgoj sirovina za hranu ili same hrane na mjere očuvanja okoliša. jedan od načina kako to postići jest ekološka poljoprivreda (jedan od oblika alternativne poljoprivrede) s kojom je povezan posljednji stadij razvoja poljoprivrede, a to je zelena, okolišno prihvatljiva poljoprivreda koja je ponov-no prihvaćena sredinom 80-ih godina prošlog stoljeća. ovisno o tome s kojeg znanstvenoga stajališta gledamo, različito je shvaćen pojam tzv. zelene, okoliš-no prihvatljive poljoprivrede. od navedenog oblika uzgoja bilja i držanja stoke očekuje se prinos koji jamči sigurnost opskrbe hranom odgovarajuće kakvoće, zdravstvena ispravnost i gospodarska, socijalna i okolišna održivost u uvjetima tržišnog gospodarstva. Za ocjenu djelotvornosti tog načina proizvodnje vred-nuju se “neproizvodne uloge” i učinci takvog oblika poljoprivrede, otvaraju-ći vrata sustavu koji će uz prihvatljiv (ekonomski isplativ) prinos očuvati tlo, vodu, biološke (biljne i životinjske) genetske resurse i ruralni prostor, koristeći se prikladnim sredstvima i postupcima u uzgoju biljaka i životinja, uz istodob-no smanjenje emisije stakleničkih plinova. pored ekološke (organske, biološ-ke) poljoprivrede u alternativne oblike poljoprivrede svrstavaju se: permakul-tura, agrošumarstvo, biološko-dinamička poljoprivreda, poljoprivreda niskih ulaganja, urbana poljoprivreda. Svim njima je primarna misija proizvest/uz-gojiti zdravstveno ispravnu biljku koja će poslužiti kao sirovina za zdravstve-no-ispravnu hranu i piće. u ovom radu pažnja će biti posvećena samo ekološ-koj poljoprivredi.

prije no što naglasimo mogućnosti (prednosti i nedostatke) razvoja alterna-tivnih oblika poljoprivrede na prostoru Zagore (dalmatinska zagore) potrebito je definirati granice ovoga područja. u širem smislu riječi ovo područje obuhva-ća kopnenu dalmaciju, odnosno radi se o povijesno – zemljopisnom kraju u da-našnjoj srednjoj te sjevernoj dalmaciji. dalmatinsku zagoru čini područje iza priobalnih uzvisina: vilaja, opora, kozjaka, mosora, omiške dinare, biokova i rilića. Sjevernu mu granicu čini dinara, zapadnu rijeka krka, a istočnu istoč-ni rub imotskoga polja, rastoka i vrgorskoga jezera. pojedini autori istočnu granicu pomiču sve do neretve. tako obuhvaćena Zagora ima nekoliko manjih cjelina. to su drniška, kninska, vrlička, Sinjska, imotska, vrgorska, poljička ili omiška zagora, te Zagora u najužem smislu. drniška, kninska, vrlička, Sinjska, imotska i vrgorska zagora dobile su nazive po vodećim istoimenim na-seljima s raznolikim središnjim funkcijama (belamarić, 2007.).

87


prema nekim pretpostavkama na ovom prostoru koristi se negdje oko če-tvrtine (pesimistički pogled) do polovice (vrlo optimistički pogled) predratnih (da ne bude zabune prije domovinskog rata) resursa zemljišta. tlo koje je kori-šteno u konvencionalnoj poljoprivredi zbog gubitaka rezidua mineralnih gnoji-va i zaštitnih kemijskih sredstava, te ostalih agrokemikalija treba proći prijela-zno razdoblje od nekoliko godina za korištenje u ekološkoj poljoprivredi. kao što je već rečeno dio zemljišta se ne koristi već duži niz godina i u ovom sluča-ju taj pokazatelj je zadovoljen. Zbog zakorovljenosti biti će teško ponovno pri-vesti navedene površine u bilo koji oblik poljoprivredne proizvodnje. možda za prvi korak bi trebalo obnoviti stočni fond (vratiti na pašnjake prvotno kozu /uz sve njene mane/ a zatim i ovcu) koji bi “ekološki” jednim dijelom očistile zapuštene poljoprivredne površine.

Svjetski trendovi u turizmu ukazuju na sve veći značaj ekološke hrane u ponudi turističke destinacije. ian Yeoman, futurolog i profesor turizma na victoria university u novom Zelandu, u svojoj kolumni na portalu hospita-litynet.org, stavlja naglasak na važnost zdrave hrane u razvoju turizma te po-sebno navodi hrvatsku kao jednu od novijih svjetskih turističkih destinacija u kojoj je hrana izuzetno važan dio cjelokupnog turističkog iskustva (Yeoman, 2008). hrana više nije samo gorivo za naše tijelo, nego je u turizmu postala razlogom za putovanje. kulinarska i gastronomska turistička putovanja po-stala su dio svakodnevne i sve atraktivnije turističke ponude u svijetu. mirisi i okusi hrane vežu se za destinacije i događaje stoga je kvaliteta hrane od ne-izmjerne važnosti za turističke zemlje, a time i za hrvatsku (vidjeti slike br. 20 do 22).

hrvatska je u zadnjih desetak godina postala jedna od najpopularnijih svjetskih turističkih destinacija. u 2014. godini, preko 13 milijuna turista je posjetilo hrvatsku (državni Zavod za Statistiku, 2014). Stanovništvo hrvatske se u ljetnim mjesecima poveća nekoliko puta, a time se povećaju i potrebe za hranom. potražnja za ekološki uzgojenom hranom u europi je u konstantnom porastu i to uglavnom radi sve veće svijesti stanovnika o mogućim štetnim posljedicama konvencionalno uzgojene hrane, te o većoj hranjivoj vrijedno-sti ekološki uzgojene hrane. istovremeno, uz saznanje o konvencionalnoj po-ljoprivredi kao velikom zagađivaču, želja i potreba za čistim okolišem i održi-vim načinom života među određenim društvenim grupama počinje prevlada-vati potrebu za jeftinim i masovnim. autentičnost je ono što se traži i kad je hrana u pitanju, a autentičnost doživljaja hrane u turističkoj destinaciji je ne-ophodna za svaku zemlju koja želi biti i ostati turistička destinacija. hrvatska je veliki uvoznik hrane. istovremeno je veliki broj poljoprivrednih površina u hrvatskoj neobrađen, a tek je 3% od svih poljoprivrednih površina u hrvatskoj pod ekološkim uzgojem (ministarstvo poljoprivrede, 2014). u 2012. godini u

88


zemljama eu je potrošnja ekološki uzgojene hrane prešla vrijednost od 21 mi-lijarde eura, a samo njemačka je potrošila trećinu proizvedene ekološke hrane (Willer i sur., 2014). Svaki peti nijemac redovno kupuje ekološke prehrambe-ne proizvode, isto tako je svaki peti turist u hrvatskoj nijemac. međutim, mo-gućnosti da iste navike kupnje ekološke hrane upražnjavaju bez problema i za vrijeme ljetovanja u hrvatskoj su svedene na minimum. moje prošlogodišnje istraživanje (drugo imenovana autorica ovog rada) na temu ponude ekološki uzgojene hrane u turizmu je pokazalo da u hrvatskoj nema restorana niti hote-la koji redovno svoju dnevnu ponudu obogaćuju listom ekoloških proizvoda. pojedinačni pokušaji postoje, ali ne postoji strategija koja bi sistematski uklju-čila i promovirala ekološki uzgojenu hranu u turističkoj ponudi. polja u kršu dalmatinske zagore imaju izvanredan potencijal za ekološki uzgoj hrane koji bi omogućio i povećanu zaposlenost i zadržavanje mladih i školovanih na po-dručju dalmatinske zagore. razvoj agroturizma na području Zagore još uvijek nije zahvatio velikoga maha, a agroturizam, pogotovo kad su u pitanju ekološ-ke farme, je vrlo atraktivan i popularan u svijetu. turisti vole boraviti u priro-di te sudjelovati, zajedno s domaćinima, u radovima na farmi. Pick-your-own-fruit (sam uberi svoje voće) je vrlo popularan oblik turizma u americi i dono-si lokalnim farmerima znatan prihod. ekološke farme su u poljskoj, i prije sa-mog pristupanja europskoj uniji, ostvarivale prosječno 20% svoga prihoda od turizma, a oko 70% svih turista bili su stranci (the Goldman environmental prize, 2002).

osim samog razvoja agroturizma, polja i pašnjaci dalmatinske zagore imaju veliki potencijal za opskrbu hotela, restorana i turističkih naselja ekološ-kom hranom. uz blizinu autoputa, cijela dalmacija je dostupna unutar par sati vožnje te svježa hrana može u kratkom periodu stići na odredišta na jadranu. kvalitetnija ponuda hrane u turizmu privlači i kvalitetnije i zahtjevnije turiste što onda pokreće novi razvojni proces i pruža nove mogućnosti ekonomskog razvitka dalmatinske zagore, a time i cijele hrvatske.

Što su temeljni problemi razvoja ekološke i ostalih vidova alternativne po-ljoprivrede na ovom području? osnovni problem je (ne)obrazovanost i staro-sna dob ruralnog stanovništva. o tome svjedoče i podaci prema kojima je u općinama muć i lećevica 2011. godine stanovništvo starije od 60 godina čini-lo 28,6% ukupne populacije, a ono mlađe od 20 godina svega 19,39% (http://www.dzs.hr). relativno stariji i neobrazovaniji nositelji poljoprivrednog gos-podarstva nisu budućnost novih alternativnih oblika poljoprivrede. prema upi-sniku ekoloških proizvođača koji se vodi pri ministarstvu poljoprivrede samo 11 obiteljskih gospodarstava s područja Zagore se vode kao ekološka. na nji-ma dominira ekološki uzgoj stoke i samo se dva opG-a bave ekološkim uzgo-jem masline i proizvodnjom ekološkoga maslinovoga ulja. na prostoru cijele

89


republike hrvatske u upisnik ekološki poljoprivrednih proizvođača upisano je 1750 gospodarstava (na dan 31. 12. 2014.).

na žalost, tijekom domovinskog rata na ovom prostoru učinjena su stra-hovita razaranja svih mogućih oblika, što se indirektno očituje i u postotku smanjenja obradivih površina. prvi manji razlog za navedeno su još uvijek di-jelom minirane poljoprivredne površine a drugi krucijalni razlog je već spome-nuti odlazak ruralnog stanovništva. površine koje su nekada bile korištene kao poljoprivredne sada su obrasle grmljem i šipražjem. u globalnim vremenima krize koja je zakoračila i na ove prostore već nekoliko godina ekonomska situ-acija uvjetuje povratak bilo kakvoj domaćoj proizvodnji. povratak na obradi-ve površine i broj stoke na razinu koja je bila prije domovinskog rata na ovom prostoru trebao bi biti jedan od strateških ciljeva poljoprivredne politike svih Županija na kojima se prostire Zagora. jedan od najvećih problema je i nesre-đeni katastar odnosno imovinsko-pravni odnosi i vlasništvo nad zemljištem.

već je rečeno da je potražnja za ekološkim proizvodima iz ekološke poljo-privrede i ljekovitog bilja, osobito unutar zemalja europske unije vrlo velika, samo je potrebito osigurati veće i stalne količine, te što je još bitnije standar-dizirati i ujednačiti proizvodnju i po kvaliteti i kvantiteti. uzgoj stoke na otvo-renom ili u slobodnom držanju na većem prostoru Zagore ima optimalne uvje-te, budući prostor nije ograničavajući čimbenik. na prostoru Zagore bar ovoga ne nedostaje. razvoj agrošumarstva na ovom prostoru je više nego optimalan. Sakupljanje ljekovitoga samoniklog bilja je jedan od načina na koji poboljša-ti kućnu budžet, ali samo pod kontroliranim uvjetima, a ne na način kako se to radilo tijekom ljeta 2014. godine (vidjeti slike br. 11 do 14).

ekološka poljoprivreda također mora naći svoje mjesto i u posebno zašti-ćenim područjima, radi očuvanja biološke i krajobrazne raznolikosti. ne zabo-ravimo da je ovo prostor u kome se nalazi jedan nacionalni park a tri su u bli-žem okruženju. i na kraju ono što je donedavno bio ograničavajući čimbenik razvoja ovog kraja, u budućnosti bi trebao postati temelj budućeg razvoja a to je bogatstvo prirodnoga očuvanost krajolika ovoga područja. Samo za posjeti-ti i obići sve ljepote rijeke krke potrebito je minimalno tjedan dana. tijekom toga posjeta turistima namjernicima obvezno bi trebalo ponuditi lokalnu hranu od lokalnih biljaka i životinja, pripremljenu na lokalni način i serviranu po lo-kalnim običajima u lokalno izrađenom posuđu. Samo će to privesti još više tu-rista i prošiti turističku ponudu.

od jadranskih plaža pa do Zagore zračne linije je manje od desetak ki-lometara. na prostoru Zagore ispisane su neke od najznačajnijih stranica hr-vatske povijesti 9-11. stoljeća, o čemu svjedoče sačuvani spomenici širom Zagore. na žalost o navedenoj povijesti i mi stanovnici hrvatske vrlo malo znamo a pogotovo turisti. okolne planine biokovo, kozjak, mosor, dinara,

90


itd. temeljni su preduvjet za razvoj lovnog i agro(ruralnog)turizma. cijelo ovo područje je stvoreno i izmišljeno za tzv screen ili film tourism. veza između ekološke poljoprivrede te svih oblika ruralnoga turizma trebala bi biti jedna od temeljnih odrednica budućeg razvoja Zagore. navedeni prostor kroz uređenje šetnica treba postati ugodan prostor za provesti dan ili vikend u netaknutoj pri-rodi. Samo u toj prirodi mora postojati nekakva ponuda. ponavljam, najveći problem bilo kakvog razvoja ruralnih područja Zagore biti će sam čovjek, od-nosno nepovoljna dobna struktura stanovništva i nedostatak autohtone doma-će ponude. politika industrijalizacije poslije ii. svjetskoga rata (svi u tvornice i gradove) u nekadašnjoj jugoslaviji uzrokovali su masovne odlaske u gradove ili u inozemstvo. ne zaboravimo da je ovo područje dalo najviše hrvatskih do-moljuba koji su svoj život dali za domovinu širom zapadne europe, Sjeverne i južne amerike u “mirno vrijeme” od završetka ii. Svjetskog rata pa do stvara-nja slobodne države hrvatske. i navedeno je na određeni način doprinijelo de-populaciji ovih krajeva kroz državna neulaganja u ove krajeve.

unutar gospodarstava koja bi se vodila kao seoski (agrarni) turizam našao bi se prostor za održanje usjeva/kultura koje su skoro izumrle sa ovoga područ-ja kao što su raž, zob, pir i proso. isto tako i pasmine životinja (npr. krava buša, dalmatinska tuka, dinarska šarena koza) koje su pogodne za ekološki uzgoj tre-bale bi naći svoje mjesto za opstanak i evolucijsko održanje.

iako se tisućljećima putovalo kroz ovo područje iz srednje u južnu europu, iz istočne u zapadnu europu, smatra se da će tek s izgradnjom novih promet-nica ovo područje postati puno bliže svim putnicima namjernicima. temeljem dosadašnjih spoznaja turisti koji dolaze u nove nepoznate krajeve uvijek će ra-dije kušati domaće autohtone proizvode a toga u Zagori ne nedostaje budući je riječ o “dalmatinskoj kuhinji” u kojoj se miješa utjecaj mediterana i orijenta. domaće iće i piće pripremljeno od ekološki uzgojenih sirovina treba biti jedan od znakova prepoznavanja ovoga kraja u budućnosti (vidjeti slike br. 20 i 21).

vrlo stari način pripremanja kruha, te jela od mesa i povrća na kominu – ispod peke, cripnje ili sača je nešto što se rijetko može vidjeti u europi. već je ranije rečeno da je Zagora tisućljećima ovčarski i kozarski kraj, nadamo se da će tako biti i u budućnosti. dokaz za navedeno je i činjenica da riječ delm (dalm) u staroilirskom znači pastir, stado, ovca a otuda dolazi i riječ delminij (lat. delminium) – mjesto paše. Sir iz mišine također je zagorska posebnost. o pršutu sa miljevačke visoravni i ostalih dijelova Zagore da i ne govorimo. kiseli kupus tijekom zimskih mjeseci kada tuče bura uz kaštradinu (jelo od suhe bravetine i ovčetine), soljeno morskom soli s dodatkom raštike uz buka-ru crnoga vina pruža davno zaboravljen okus domaćih jela. obavezan prilog zagorskim jelima je kukuruzna pura koja se minimalno pola sata pripremala, miješala i kuhala drvenom žlicom u kotliću na laganoj vatri. kukuruzno braš-

91


no se mljelo na brojnim mlinicama (vodenicama) na cetini, Zrmanji, Čikoli i krki. izuzev krke na kojoj je očuvano 30-ak vodenica te više valjavica i stu-pa na drugim rijekama očuvano je puno manje mlinica. najbolje su očuvane i obnovljene vodenice na Skradinskom buku. koga zanima meljava žita u vo-denicama te “stupanje” i ispiranje sukna u “koševima”, badnjima i valjavica-ma može to vidjeti na lijevoj drniškoj strani roškog slapa. navedeno uz do-maću ekološku hranu bi obvezno trebalo pokazati i prikazati putnicima na-mjernicima. Sve navedeno je važan spomenik gospodarske prošlosti ponosne i slavne Zagore. u prošlosti su mlinice bile jedan od glavnih izvora prihoda. obnovom ovih vodenica kroz ponudu domaćega ića i pića bi se moglo puno lijepih priča o povijesti ovoga kraja stvoriti i ispričati za sve putnike namjer-nike. navodimo samo jednu o poljičkoj republici koja je još uvijek živa, ima svog kneza, koji još uvijek vlada tim živopisnim područjem smještenom iz-među obronaka mosora i bračkog kanala i kao u nekom krvotoku ispresije-canog rijekom cetinom. ono što je ipak najkarakterističnije za hranu Zagore je poljički soparnik koji se pokušava zaštiti pod okriljem uneSco-a kao na-cionalna baština. Soparnik (soparnjak, uljenak, zeljanik) tradicionalno je jelo poljičke republike, a postao je prvo jelo koje uvedeno na listu zaštićenih kul-turnih dobara rh. Spojiti događanja vezana uz izbor poljičkoga kneza i festi-val soparnika koji se održava svake godine u srpnju sigurno bi bio vrlo zani-mljiv program i putniku namjerniku.

ako je soparnik najpoznatije jelo Zagore sigurno je Sinjska alka najpo-znatiji događaj ovoga kraja. Sinjska alka je 15. studenoga 2010. upisana na uneSco-v popis nematerijalne baštine. teško je povjerovati da bi postojao putnik namjernik koji ne bi probao sinjske arambašiće ili rafiole koji se također nalaze na popisu nematerijalnih hrvatskih kulturnih dobara. i na kraju, za slast svatko bi trebao probati ili baškotine s bajamima ili imotsku tortu koja se radi od puno bajama te ostalih sastavnica koje se već stoljećima ljubomorno čuvaju i prenose s generacije na generaciju u selima imotske krajine. već desetljećima bilo kakvo druženje u Zagori je nezamislivo bez uštipaka i fritula. na kraju kao sažetak ovog rada prikazujemo SWot analizu vezanu uz razvoj alternativnih oblika poljoprivrede na cijelom prostoru Zagore.

92


Tablica 1. SWot analiza razvoja alternativnih oblika poljoprivrede

Snage (S) Slabosti (W)

– tržište za eko-proizvode – turistička potražnja za eko-proizvodima – vrlo dobra prometna povezanost – razvoj seoskog (ruralnog) turizma – sačuvani prirodni resursi – rješenje visoke stope nezaposlenosti na selu – promoviranje domaćih proizvoda – edukacija mlađih generacija o nezamjenjivosti i

ulogama poljoprivrede

– nepovoljna dobna i obrazovna struktura stanovništva za novi vid poljoprivrede

– nesređeni katastar i imovinsko pravni odnosi – prevelika usitnjenost (atomiziranost)

gospodarstava – vlasništvo nad zemljom (izbjeglo stanovništvo) – podcjenjivanje poljoprivrede u društvu – nepovjerenje kupaca u porijeklo proizvoda – niska profitabilnost obiteljskih gospodarstava – vrlo niska proizvodnja po gospodarstvu

Prigode (O) Prijetnje (T)

– povratak prirodi (populariziranje tradicijske djelatnosti sela)

– populariziranje starih zanata i običaja – prodaja eko-proizvoda na vlastitom gospodarstvu – povratak starijih (zaboravljenih) sorti i pasmina – obnova kulturno-povijesnih objekata – zaštita zaštićenih područja i staništa – pristup EU fondovima za razvoj ruralnih područja

– neprihvaćanje života na selu među mlađim generacijama

– nedostatak kapitala za početak razvoja eko-poljoprivrede

– problemi s nabavom sjetvenog/sadnog materijala odnosno zaštitnih sredstava

– nerazumijevanje administracije za novi vid poljoprivrede

– slaba zainteresiranost bankarskog sektora za ulaganja u poljoprivredu

ZakljuČna raZmatranja

promišljanje budućeg razvitka alternativnih oblika poljoprivrede Zagore ne bi smjelo zaobići pomnu analizu i prosudbu mogućnosti koje otvara suvre-meni trend ekspanzije ovih oblika poljoprivrede. alternativna poljoprivreda i ruralni turizam trebaju biti jedan od pokretača razvoja Zagore. temeljno ogra-ničenje razvoja ekološke (kao i konvencionalne) poljoprivrede na ovom po-dručju prevelika je usitnjenost gospodarstava i mali broj proizvođača, a samim tim i mala količina proizvoda koja se dobije na jednom ili svim gospodarstvi-ma. tu je i problem praktičnog (ne)znanja i slaba obrazovanost sadašnjih a i budućih eko-farmera.

održivo gospodarenje tlom imperativ je razvitka poljoprivrede na bilo kom području planeta Zemlje kako bi se i budući naraštaji mogli koristiti bla-godatima koja im ona pruža, a to je proizvodnja dovoljnih količina zdravstve-

93


no ispravne hrane na tlima sačuvane prirodne plodnosti. ovakvih tala na pro-storu Zagore postoji na tisuće hektara.

Svijest o potrebi održivog razvitka već je u određenom stupnju pri-sutna. iz toga razloga nužno je iskoristiti sve znanstvene i stručne poten-cijale za osmišljavanje odgovarajućih istraživačkih programa i primje-nu rezultata u praksi. Samo jedan od načina na koji način ublažiti klimat-ske promjene koje su započele, ali u isto vrijeme i ostvariti proizvode koji su traženi na europskom tržištu je ekološka/organska/biološka poljoprivreda. agroturizam uz ponudu domaćega, autohtonoga ića i pića jednim dijelom si-gurno može pridonijeti razvoja ovoga kraja. ne zaboravimo da na udaljenosti od samo nekoliko desetaka kilometara tijekom ljetnih mjeseci su tisuće turista koja traže određenu raznovrsnu ponudu. ljepote Zagore uz domaće iće i piće to sigurno mogu ponuditi.

iZvori

državni Zavod za Statistiku (2014). dzs.hr. [online] available at: http://www.dzs.hr/[accessed 9 march 2015].https://docs.google.com/file/d/0b3ma9plmXxaevdFWZGndS09rdja/edit?pli=1ministarstvo poljoprivrede, (2014). mps.hr. [online] available at:http://www.mps.hr/default.aspx?id=6184 [accessed 9 march 2015].the Goldman environmental prize (2002). Goldmanprize.org. [online] available at:http://www.goldmanprize.org/2002/europe [accessed 09 march 2015].willer, H., lernouD, J., scHaack, D. (2014). The European Market for Organic,

Frick: Fibl.http://www.dzs.hr

literatura

BelaMarić, J. (2007). Kulturno povijeni vodič zagore Splitsko-dalmatinske županije. online:

http://www.dalmatia.hr/images/brosure/zagora-hr.pdfkisić, i. (2014). uvod u ekološku poljoprivredu. Sveučilišni udžbenik, Zagreb, str. 340.kužić, k. (1997). Povijest Dalmatinske zagore, književni krug Split. online:yeoMan, i. (2008). Hospitalitynet.org. [online] available at:http://www.hospitalitynet.org/news/4037197.html [accessed 8 march 2015].

94


ivica kisić, marina pavletić

potential For the development oF alternative aGricultural methodS Within the ZaGora reGion, and their application toWardS touriSm GroWth

abStract

the objective of this paper is to present the importance, the potentials, and the opportunities for the development of organic agriculture in the dalmatian Zagora regi-on. alternative agricultural practices lend major support to the concept of sustainable economic development in the 21st century, and the role of soil as the medium for this development is irreplaceable. Within the last century, agriculture has come full circle in its ecological evolution, and with it has evolved our fundamental understanding of the importance of a sustainable economy and better soil protection. the karst fields of the dalmatian Zagora, which have lain barren since the end of the war of indepen-dence, possess outstanding potential for organic agricultural production. meanwhile world trends in tourism point towards the growing importance of tourist destinations being able to offer organically produced foods. a SWot analysis of the growth of al-ternative methods of agricultural production within the dalmatian Zagora region pre-sent the vicinity of the Zagora region to tourist centers, as well as the potential for in-tensive growth in agro-tourism, as only a few of the strengths in the potential for eco-nomic prosperity in the dalmatian Zagora. the weaknesses and threats listed in that same analysis are still awaiting optimal solutions.

Key words: soil, alternative agriculture, dalmatian Zagora, organic food, agri-turism

95

Frane Strikić1, jozo Sarač2, ivan šušnjara3, josip Gugić4

1 institut za jadranske kulture i melioraciju krša Split, put duilova 11, Split

2 rera Sd, javna ustanova za koordinaciju i razvoj Splitsko dalmatinske županije, Split

3 Grad trilj, poljičke republike 15, trilj4 veleučilište marko marulić, knin,

petra krešimira iv 30, knin

aGropoduZetniČki centar trilj

SaŽetak

Grad trilj smješten je u središtu Splitsko dalmatinske županije, a tradicional-no usmjeren poljoprivrednoj proizvodnji. Spletom povijesnih i društveno ekonom-skih događanja u prošlom stoljeću došlo je do napuštanja poljoprivredne proizvod-nje, depopulacije stanovništva i propadanja gospodarskih subjekata u ovom području. rezultati ovih povijesnih kretanja su stopa nezaposlenosti od 35% te smanjenje bro-ja stanovnika od 2001-2011. za 12 000. u cilju revitalizacije tradicionalnih djelatnosti ovog i okolnih područja osmišljen je i prijavljen projekt Gospodarska zona Čaporice-centar agropoduzetništva 3Lj. ukupna vrijednost projekta je 16 992 685,64 kn od čega je 15 198 233,88 kn nepovratna eu iz fonda za regionalni razvoj. projektom se želi postići otvaranje novih ili jačanje postojećih malih i srednjih poduzeća (mSi), obitelj-skih poljoprivrednih gospodarstava (opG), veći broj novih radnih mjesta za lokalno stanovništvo, razvoj poljoprivredne proizvodnje utemeljene na znanju i inovativnosti te stvaranje proizvoda s dodatnom vrijednosti.

Ključne riječi: projekt, gospodarstvo, fondovi, razvijenost

uvod

Grad trilj smješten je u sredini Splitsko dalmatinske županije (SdŽ) i do-bro je prometno povezana s jugom i sjeverom zemlje. prostor Grada kao i su-sjedna cetinska i imotska krajina predstavlja tradicionalno poljoprivredni kraj. Zbog poznatih povijesnih i društveno političkih okolnosti u prošlom stolje-ću poljoprivreda je u manjem ili većem dijelu napuštena, a stanovništvo je masovno iseljavalo u zapadno europske zemlje. u cilju oživljavanja tradici-onalnih djelatnosti stanovništva, povećane zaposlenosti stanovništva i život-

96


nog standarda pokrenut je projekt Gospodarska zona Čaporice-centar agro-poduzetništva 3Lj. usmjeren prema novim tehnološkim standardima u poljo-privrednoj proizvodnji i ojačanom marketingu. ukupna vrijednost projekta je 16 992 685,64 kn, a iz sredstava eu (Fond za regionalni razvoj) za financiranje je odobreno 15 198 233,88 kn bespovratnih sredstava. realizacijom projekta stvaraju se preduvjeti za razvoj malog i srednjeg poduzetništva (mSp), potica-nje zapošljavanja, ublažavanje negativnih demografskih trendova, te poticanje održivog razvoja cetinskog kraja i susjednih područja.

projekt je usmjeren malim i srednjim poduzetnicima, poljoprivrednim proizvođačima i opG-ovima, te potencijalnim poduzetnicima cetinskog kraja kojima će osigurati infrastrukturu u proizvodnoj zoni, potpuna stručnu pomoć u prepoznavanju razvojnih potencijala ciljnog područja te pripremi i provedbi poduzetničkog poduhvata, s naglaskom na agropoduzetništvo.

Sadašnje Stanje GoSpodarStva

ekonomski pokazatelji SdŽ. i cetinskog kraja ukazuju na ispodprosječ-nu razvijenost, te iznadprosječnu nezaposlenost. naime, SdŽ. je u 2010. godi-ne ostvarila bdp per capita u iznosu od 8.072 € što je na razini od 80,3% pro-sjeka rh. ili tek oko 1/3 prosjeka eu – 27. indeks razvijenosti gradova i opći-na koje gravitiraju zoni na razini je od oko 60%. Stopa nezaposlenosti (2013) u SdŽ. bila je 23.7%, dok je u području grada trilja u isto vrijeme bila 35%. udio žena u nezaposlenosti SdŽ. je 58%. u području Grada trilja ima oko 720 nezaposlenih žena. velika većina nezaposlenih žena je s radnim iskustvom i uglavnom srednjoškolskog obrazovanja. na ciljanom području cetinske kraji-ne registrirano je oko 350 opG-a u biljnoj proizvodnji i oko 150 u stočarstvu i pčelarstvu, a posebno je važno napomenuti kako su pčelari organizirani u 8 pčelarskih udruga s 286 članova. osim opG-a na tom području aktivno je 604 mala i srednja poduzeća. niska razvijenost i negativna ekonomska kretanja do-vela su do depopulacije prostora. u razdoblju od 1991.-2011. broj stanovnika cetinskog kraja smanjen za 12 000 ili preko 20%.

ciljevi projekta

projekt izravno doprinosi specijalizaciji, jer se projektne aktivnosti foku-siraju na sustavno stavljanje u funkciju razvojnih mogućnosti i potencijala kra-ja u smjeru razvoja agropoduzetništva. ujedno se stvaraju uvjeti za pokreta-nje poduzetništva i ulaganje u proizvodne prostore. predviđene soft aktivnosti potaknut će i ohrabriti potencijalne poduzetnike za ulazak u poduzetništvo, te

97

F. Strikić, J. Sarač, I. Šušnjara, J. Gugić: Agropoduzetnički centar Trilj

im dati stručnu pomoć vezanu uz potrebna ulaganja, tehnologije proizvodnje i prerade, očekivane učinke, tržišni nastup, marketing, poticajne mjere, moguć-nosti eu fondova itd. projekt doprinosi svim važnim eu ciljevima kohezija, zapošljavanje, jednake mogućnosti, zaštita okoliša i energetska učinkovitost.

ciljne skupine projekta su potencijalni i postojeći poduzetnici, poljopri-vredni proizvođači i nezaposleni. postojećim i potencijalnim poduzetnicima, projekt će omogućiti proširenje i novo ulaganje u prostoru koji je u potpuno-sti komunalno uređen, prometno povezan i financijski pristupačan. projekt će im također pomoći u svladavanju najčešćih prepreka u odlučivanju i pokreta-nju poduzetničkog pothvata temeljem stručnih znanja i informacija vezanih uz ulaganje.

poljoprivrednicima će aktivnosti edukacije pomoći u nadogradnji pro-izvodnje preradom i stvaranju veće dodane vrijednosti njihovih proizvoda. nezaposlenima će projekt pružiti mogućnost ulaska u svijet poduzetništva ili pružanje prilike upošljavanja kod nekog od stanara zone. također, poticat će se partnerstva i povezivanja proizvođača i poduzetnika sa znanstvenim sekto-rom kao i potpornim institucijama u poduzetništvo. poticat će se međusobna partnerstva, povezivanja i udruživanja poduzetnika međusobno, poljoprivred-nih proizvođača i poduzetnika u području prerade i sl. a s ciljem jačanja njiho-ve konkurentnosti i tržišne pozicije. partnerstva će se poticati u području pro-izvodnje, prerade, tržišnog nastupa, marketinga, itd. projektom će se promo-virati suradnja sa strukovnim udruženjima, udrugama, zadrugama i drugim or-ganizacijama koje svojim angažmanom, znanjem i iskustvom mogu pridonije-ti rastu mSp-a i zapošljavanju. centar agropoduzetništva dat će doprinos isko-rištavanju prirodnih potencijala i resursa kraja, poticanja ekološke i bio proi-zvodnje i prerade hrane pridonijet će očuvanju okoliša i održivosti korištenja resursa.

projektne aktivnoSti

cijeli projekt je osmišljen u dvije faze:prva faza koja je prijavljena i odobrena za financiranje u iznosu od

15 198 233,88 kn nepovratnih sredstava sastoji se od aktivnosti izgradnje in-frastrukture u zoni Čaporice, edukacije poduzetnika kroz održavanje radionica i predavanja, izrade vodiča za poduzetnike, izrade marketing plana zone, izra-de promidžbenog letka o zoni, sudjelovanja na sajmovima, radio i tv emisija-ma te lokalnim radio postajama.

druga faza projekta je sama izgradnja poduzetničkog centra agropoduzet-nišva koji bi trebao sadržavati slijedeće sadržaje:

98


• prostore i opremu za preradu voća i povrća• prostore i opremu za preradu ljekovitog bilja• prostore i opremu za preradu proizvoda animalnog podrijetla• prostore i opremu za preradu grožđa i vina• pogone i opremu za sortiranja, klasiranje i pakovanje poljoprivrednih

proizvoda• stručno znanstvenu potporu poljoprivrednim proizvođačima i mSp• zajednički nastup na tržištu• zajednička promocija proizvoda i područja

ZakljuČak

projekt se provodi na slabo razvijenom, ruralnom prostoru s indeksom ra-zvijenosti od 60% te će imati izravni učinak na regionalni razvoj i kohezi-ju prostora. također, promičući iskorištavanje prirodnih potencijala, održivu, ekološku i tradicionalnu proizvodnju izravno se promiču ideje zaštite okoliša i izravno doprinosi održivom razvoju. projekt će biti doprinos razvoju proizvod-nje utemeljene na znanju, novim tehnologijama i inovativnosti (inovativne us-luge, marketing, nove metode brendiranja i dizajna, nove oblike poslovnog upravljanja, organizacije itd.).

posebice će se promovirati partnerstvo i povezivanje poljoprivrednih proi-zvođača ovog kraja sa znanstvenim, stručnim i razvojnim institucijama.

organizirane edukacije također će najvećim dijelom biti usmjerene upra-vo na ljude s ruralnog prostora i bez visoke stručne spreme, a to će doprinije-ti njihovom zapošljavanju i samozapošljavanju što je u skladu s horizontalnim ciljevima cjeloživotnog obrazovanja, povećanja zapošljavanja, održivom ra-stu itd.

literatura

Gospodarska kretanja Splitsko-dalmatinske županije u 2010. godini (2011) hrvatska gos-podarska komora, Županijska komora Split.

popis stanovništva, kućanstava i stanova 2011.– prvi rezultati po naseljima (2011) državni zavod za statistiku rh.

razvojna strategija Splitsko-dalmatinske županije 2011.-2013. (2011) regionalna razvoj-na agencija Splitsko-dalmatinske županije (rera) Split.

Strategija ruralnog razvoja rh 2008.-2013. (2008) ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja rh.

99

F. Strikić, J. Sarač, I. Šušnjara, J. Gugić: Agropoduzetnički centar Trilj

Frane Strikić, jozo Sarač, ivan šušnjara, josip Gugić

aGro buSineSS center trilj

abStract

the city of trilj, which is situated in the center of Split-dalmatia county, is tradi-tionally oriented to agricultural production. due to the historical and socio-economic events in the last century, there have been abandonment of agricultural production, de-population of local residents, and devastation of economic entities in this area. as a consequence there is unemployment rate of 35% and a decrease in population from 2001 to 2011. for 12 000. in order to revitalize the traditional activity of this and surro-unding areas we have designed and applyed the project “economic zone Čaporice-center agro business 3lj”. the total value of the project is 16,992,685.64 kn from the eu regional development Fund, of which 15,198,233.88 kn are non-refundable. the project aims are strengthening small and medium enterprises (Sme), family farms (opG), employment of local population, the development of agricultural production based on knowledge and innovation, and the creation of products with added value.

Key words: project, economy, fund, development

101

Frane Strikić, tatjana klepoinstitut za jadranske kulture i melioraciju krša Split, put duilova 11, 21000 Split tel: 021/434411e-mail: [email protected]

uZGoj maSlina u unutrašnjoSti dalmacije

SaŽetak

unutrašnjost dalmacije okružuju planinski masivi velebit, dinara i kamešnica sa sjevera te brdsko planinski lanci kozjak, mosor i biokovo na jugu koji ovaj pro-stor odvajaju od obalnog dijela. cijelo područje unutrašnjosti dalmacije na osno-vu pedoloških i klimatskih karakteristika može se podijeliti u šest zasebnih cjelina. poljoprivredna proizvodnja je tradicionalna djelatnost stanovništva ovog područja, a glavne poljoprivredne grane su stočarstvo, vinogradarstvo i ratarstvo. iako se u ovom području mogu pronaći veoma stara stabla masline, maslina nije tradicionalna kultu-ra niti ona predstavlja značajniji gospodarski potencijal. analizom klimatskih prili-ka, a prvenstveno temperatura zraka koje su ograničavajući čimbenik uzgoja masline, može se zaključiti kako je najhladnije područje Sinja. učestalost pojave niskih tempe-ratura u području Sinja tijekom zimskog mirovanja i ranog proljeća od 41% u travnju do 83% u veljači ukazuje na činjenicu nemogućnosti uzgoja masline. unatoč ovoj či-njenici u cijelom području unutrašnjosti dalmacije postoje mikrolokacije na kojima je moguć uzgoj masline uz određena manja ograničenja. najčešće su to područja neka-dašnjih vinograda. Svakako, prije donošenja odluke o sadnji masline potrebno je de-taljno analizirati klimatske prilike svake pojedine mikrolokacije.

Ključne riječi: unutrašnjost dalmacije, klima, maslina, područje

uvod

unutrašnjost dalmacije obuhvaća prostor između planinskih masiva velebita, dinare i kamešnice sa sjevera te brdsko planinskih lanaca kozjak, mosor i biokovo na jugu.

maslina u ovom području nije tradicionalna kulture, a uzgaja se uglavnom samo sporadično za razliku od vinove loze, ratarstva i stočarstva koji su bili okosnica održivog razvoja ovog prostora (Zadro i perica, 2007).

102


u skladu s tim, malo je povijesnih zapisa o uzgoju masline u ovom po-dručju. na području cijele unutrašnjosti dalmacije pronađen je veći broj poje-dinačnih veoma starih stabala masline, a među njima se ističe nekoliko staba-la na obroncima kamešnice (selo velić kod trilja), manja skupina stabala po-red crvenog jezera u imotskom (Strikić, 2009), područje Župe na obroncima biokova te veliki Godinj u rašćanima. veoma duga tradicija uzgoja masline postoji na području miljevačkog platoa (područje drniša). ostatci starih staba-la masline pronađeni su na romčevoj glavici u selu Glavice u Sinjskom polju. prema usmenoj predaji ova stabla su starija od 100 godina.

Značajniji razvoj maslinarstva na ovom području događa se posljednjih dvadesetak godina. novi maslinici uglavnom se podižu na terenima gdje se ne-koć uzgajala vinova loza.

osnovni ograničavajući čimbenik za širenje maslinarstva u unutrašnjosti dalmacije su klimatske prilike. klima ovog područja je submediteranska, koja je karakterizirana hladnijim zimama i toplijim ljetima nego što je u medite-ranskom primorskom pojasu i na otocima. od svih klimatskih čimbenika, ni-ske zimske temperature u ovom području ograničavaju širenje i uzgoj masli-na. radi ove činjenice, bilo bi nužno, prije donošenja odluke o sadnji masline u unutrašnjosti dalmacije, provesti analizu klimatskih čimbenika uzgoja.

ZemljopiSna podjela unutrašnjoSti dalmacije

unutrašnjost dalmacije sastoji se od nekoliko zasebnih cjelina koje se međusobno značajno razlikuju u pedološkom i klimatskom smislu. te cjeline su: ravni kotari, i dalmatinska zagora koja obuhvaća nekoliko manjih cjeli-na koje su se nekada nazivale i krajinama: (drniška ili petropoljska, imotska, kninska, Sinjska ili cetinska, vrgorska i Zagora u užem smislu (bliže zaleđe Splita i šibenika)

u ravničarskom području ravnih kotara, a djelomično i bukovice za-hvaljujući poticajnim mjerama naročito grada benkovca i Županije Zadarske, maslinarstvo doživljava procvat (Grad benkovac svake godine subvencionira sadnju više tisuća maslina u svom području). Glavne sorta u uzgoju su oblica, leccino, pendolino i Frantoio. Zbog dobrih pedoloških prilika, kao veoma per-spektivna sorta za uzgoj u ovom prostoru, preporuča se ascolana tenera kao stolna sorta s dobrom otpornošću na niske zimske temperature.

u šibenskom zaleđu ili zagori te petropoljskom ili drniškom prosto-ru posebno se ističe miljevački plato u kojem uzgoj masline datira od dav-

103

F. Strikić, T. Klepo: Uzgoj maslina u unutrašnjosti Dalmacije

nine, a naročito u kanjonu krke sjeverno od Skradina. Glavne sorte u uzgoju su krvavica, oblica, jablanica, Slanica i šljivarica kao predstavnici autohto-nog sortimenta. u novije vrijeme u uzgoj se uvode sorte leccino i pendolino. prema procjeni, u području miljevačkog platoa, područje bratiškovaca, ičevo, rupe, Sonković danas se uzgaja više desetaka tisuća maslina.

cetinska krajina je područje u porječju rijeke cetine, a teritorijalno je u području gradova vrlika, Sinj i trilj te općina hrvace, otok i dicmo. maslina se u ovom prostoru uzgaja sporadično, najčešće kao pojedinačna stabla u vi-nogradima, a organiziranih nasada do sada nije bilo. u posljednjih nekoliko godina maslina se značajnije širi i u ovom prostru. od starih stabala pretpo-stavlja se da je oblica glavna sorta u uzgoju dok se u novije vrijeme uzga-ja i leccino. prema procjeni struke, u području Suhača, Garduna, Čaporica, dicma i krušvara, danas se uzgaja oko 4.000 stabala masline.

Gornja poljica su područje koje administrativno pripada gradu omišu, a nalazi se sa sjeverne strane planine mosor. maslina se u ovom prostru kao i u ostalim dijelovima unutrašnjosti dalmacije uzgajala sporadično s izuzetkom područja naselja trnbuse i blato na cetini (Strikić, 2009) gdje je maslina redo-viti pratilac vinove loze, radi čega je moguće u ovom prostoru pronaći i stabla masline starija od 200 godina. prema procjeni, u području naselja trnbuse da-nas se uzgaja preko 2.000 starih stabala masline (starijih od 50 godina) te oko 2.000 mladih stabala (stabla mlađa od 15 godina). u starim nasadima glavna sorta u uzgoju je oblica, a u mladim nasadima, uz oblicu, značajno mjesto za-uzimaju sorte levantinka, leccino i istarska bjelica (Strikić, 2009 a). veoma slično područje je i područje koje administrativno pripada općini šestanovac, odnosno područje naselja kreševo polje, kreševo brdo, katuni, šestanovac i Žeževica. u ovom prostoru tradicionalno se uzgaja maslina, a glavna sorta u uzgoju je oblica. u području šestanovca, 2006/07 godine podignut je prvi veći nasad masline (7 ha).

imotska krajina je područje koje administrativno pripada Gradu imotskom. kao i u cetinskoj krajini, maslina se kroz povijest uzgajala sporadično uz vino-vu lozu ili u okućnicama. manja skupina starih stabala pronađena je u vrtači u blizini crvenog jezera pored imotskog i Zagvozdu (Strikić, 2007). Glavna sor-ta u uzgoju je oblica, a sve značajnije mjesto zauzimaju i druge sorte, a naroči-to istarska bjelica. ovdje je potrebno spomenuti i nekoliko komercijalnih nasa-da masline u ovom području. jedan od vodećih je maslinik star dvadesetak go-dina u području perića brig pored kamenmosta (Strikić, 2010). ovaj maslinik je u punoj rodnosti. pored spomenutog, u području Zagvozda podignut je veći broj manjih ili većih nasada. nadalje, u području turije (780 m.n.v.), 2005. go-dine posađen je maslinik u kojem ima oko 80 stabala masline. posebno su zani-mljiva stara stabla masline koja se nalaze u mjestu Župa i veliki Godinj u pod-

104


nožju prijevoja turija, a koja predstavljaju raritete jer se nalaze na velikoj nad-morskoj visini i u zatvorenoj kotlini.

područje vrgorca je teren od mjesta Župa na zapadu do doline rijeke neretve na istoku. maslina se sporadično uzgaja na cijelom prostoru, a poseb-no je zanimljiv teren u području naselja kozica, dragljane, ravča, kokorići do polja jezero. u ranijim razdobljima nije bilo većih i organiziranih nasada masline izuzev u naseljima oko polja jezero (veliki prolog, Staševica i otrić). kao i u drugim cjelinama unutrašnjosti dalmacije, u posljednje vrijeme ma-slina se sve više širi, a glavna sorta je oblica, a ovdje je potrebno napomenuti mogućnost proizvodnje stolnih maslina zbog povoljnih pedoloških i hidrološ-kih prilika terena.

masline se sve više ističu i u krajoliku Splitske zagore ili Zagore u užem smislu (općine lećevica, zagorski dio općine klis, muć, prgomet i primorski dolac). primjera radi može se spomenuti kako je 2007. godine u okviru na-tjecanja; Birajmo najbolji vinograd i maslinik Splitsko–dalmatinske županije među nagrađenim bilo i maslinara iz Zagore, što je utjecalo na podizanje no-vih maslinika posebno na zapuštenim vinogradima, ali i drugim obradivim po-vršinama.

analiZa klimatSkih prilika unutrašnjoSti dalmacije

osnovnu značajku podneblju unutrašnjosti dalmacije daje submediteran-ska klima koja u pojedinim područjima prelazi u kontinentalnu zbog planin-skih masiva koji s juga priječe prodor toplog morskog zraka, a sa sjeverne stra-ne donose hladni planinski zrak iz unutrašnjosti bosne. ovo je posebno vid-ljivo u zatvorenim krškim poljima koja se uglavnom nalaze u ovom područ-ju. prosječna godišnja količina oborina od 1.241 mm (jelavić, 1982). najveća prosječna godišnja količina oborina zabilježena je u vrgorcu (1.967 mm), naj-manja u kninu (982 mm) (jelavić, 1982). niske temperature su najčešće ogra-ničavajući čimbenik uzgoja masline u unutrašnjosti dalmacije. najtoplije po-dručje u zaleđu dalmacije je područje vrgorca s prosječnom godišnjom tem-peraturom zraka od 15.1°c, zatim benkovac (14.4°c), imotski (13.4°c), drniš (13.3°c), knin (12.9°c), a najhladniji je Sinj sa prosječnom godišnjom tempe-raturom od 12.7°c (jelavić 1982). iz podataka o prosječnim godišnjim tempe-raturama nije moguće donijeti ispravnu odluku o mogućnosti uzgoja masline u ovom području. kako bi temeljito sagledali temperaturne prilike područja u analizu smo uključili podatke o najnižim izmjerenim temperaturama u pojedi-nim područjima (tab. 1).

105


Tablica 1. apsolutne minimalne temperature u području unutrašnjosti dalmacije

Postaja RazdobljeApsolutne minimalne temperature °C

I II III IV V VI VII VIII IX X XI XII

Imotski 1981. do 2007. -11.4 -9.2 -9.0 -2.7 4.0 6.2 11.0 10.0 6.4 -0.4 -4.0 -8.7

Sinj 1981. do 2007. -21.5 -13.3 -11 -6.9 1.6 3.2 5.7 5.8 2.1 -3.8 -9.7 -10.9

Drniš 1958. do 1963 -12.2 -10.0 -9.0 1.0 3.0 5.6 11.5 10.0 5.0 2.0 -3.8 -14.5

Knin 1961. do 1970 -18.3 -11.4 -9.3 1.3 1.9 4.8 8.5 8.6 1.0 -1.2 -5.6 -15.4

izvor: jelavić, 1982 i dhmZ, Split, 2009

važno je naglasiti da se meteorološke postaje na kojima je obavljeno mje-renje nalaze u navedenim gradovima te možemo očekivati da je temperatura zraka u okolnim krškim poljima značajno niža te se ova polja trebaju u potpu-nosti isključiti kao potencijalno pogodna za uzgoja masline.

pored apsolutnih minimalnih temperatura, veoma značajan podatak je po-java i učestalost minimalnih zimskih temperature. kao prag štetnosti uzeli smo temperature niže od -7,0°c tijekom siječnja, niže od -5,0°c tijekom veljače, niže od -3,0°c tijekom ožujka, niže od 0,0°c tijekom travnja i niže od 3,0°c ti-jekom svibnja mjeseca. učestalost pojave temperatura nižih od praga štetnosti prikazana je u tablici 2.

Tablica 2. učestalost pojave kritičnih temperatura u unutrašnjosti dalmacije u razdoblju 1990-2013. godina (u apsolutnim brojevima)

Učestalost pojave tijekom 24 godine

Prag štetnosti (°C) -7,0 -5,0 -3,0 0.0 3,0

Mjeseci siječanj veljača ožujak travanj svibanj

Benkovac 0 1 2 0 0

Knin 16 18 14 8 3

Sinj 18 20 16 10 5

Imotski 3 8 4 2 0

Vrgorac 4 5 6 2 0

kako je vidljivo iz tablice 2., najveće i najčešće štete se mogu očekivati u području Sinja i knina zbog čega ova dva područja možemo smatrati potpu-no neprihvatljivim područjima za uzgoj masline. najniže izmjerena tempera-tura zraka (-21.5°c) izmjerena je također u području Sinja (13. siječnja 1984.) kada je u ovom području vladala jedna od najhladnijih zima. najmanje šte-

106


te se mogu očekivati u području benkovca te se maslina u tom prostoru može nesmetano uzgajati. nešto veći rizik za uzgoj masline očekuje se u području vrgorca gdje se mogu pojaviti štete na maslini tri odnosno osam puta tijekom 24 godine. područje imotskog može se smatrati umjereno pogodnim za uzgoj masline jer se štete očekuju tijekom siječnja (4 puta) i tijekom veljače (5 puta) u 24 godine.

ZakljuČak

na osnovi pokazatelja u tablici može se zaključiti da je sinjsko područ-je najhladnije i s najvećom učestalošću pojave niskih temperatura područje u unutrašnjosti dalmacije. povoljne mikrolokacije najčešće su napušteni vinogra-darski položaji. no, prije podizanja nasada treba uzeti u obzir sve ograničavaju-će čimbenike, osobito apsolutne minimalne temperature i njihovu učestalost te odabrati najpovoljniji položaj za uzgoj masline. osim izbora potencijalno po-godnih položaja potrebno je obratiti posebnu pažnju izboru odgovarajućeg sor-timenta koji je otporan ili tolerantan na niske zimske temperature. Za tu namje-nu preporučljive su sorte oblica, istarska bjelica, leccino, picual i druge. pored navedenih sorti, u analiziranom području postoji veliki broj starih stabala ma-sline nepoznatog podrijetla koja su se održala unatoč nepovoljnim agroklimat-skim uvjetima uzgoja. upravo bi stara stabla unutrašnjosti dalmacije mogla po-služiti kao dobra baza za istraživanja tolerantnosti i otpornosti masline na niske temperature te kao takva biti uključena u programe oplemenjivanja.

literatura

Jelavić, a., (1982.): Priroda krša i krških polja. institut za jadranske kulture i melioraci-ju krša Split. nitro Slobodna dalmacija Split

MicHeli vitturi r. a., (1788.). Sull` Introduzione degli Ulivi nei Territotj mediterranei dell Dalmazia, e sulla loro coltivazione. nella Stamperia coleti, venezia

strikić, F., (2009.): Uzgoj maslina na području općine Runovići. Runovići, list Župe Gospe od karmela 1 (28): 73-75.

strikić, F., (2010.): Poljoprivreda na području općine Runovići. Runovići, list Župe Gospe od karmela 1(30): 49-51

strikić, F., (2009a): Sve o maslini u Dalmatinskom zaleđu. Maslina, časopis zamaslinarstvo i uljarstvo 29: 16-21.ZaDro, B., Perica, s., (2007.): Maslina i Maslinovo ulje A-Ž. naklada Zadro i institut

za jadranske kulture i melioraciju krša Split.

107


Frane Strikić, tatjana klepo

olive GroWinG in dalmatian inland

abStract

dalmatian inland is surrounded by mountain ranges of velebit, dinara and kamešnica at the north, and hilly mountain ranges of kozjak and mosor at the south that separate this area from the coast. on the bases of soil and climate characteristics the whole dalmatian inland can be divided into six separate entities. agricultural pro-duction is traditionally main economic activity of which livestock farming, viticultu-re and farming are traditional activities of the inhabitants in this area. even in this area very ancient olive trees could be found, olive growing is not traditional and it does not represent a significant economic potential. according to the analysis of climatic con-ditions, mainly temperature as a restricting factor for olive growing, it can be conclu-ded that the coldest region is Sinj, and the warmest are ravni kotari. the incidence of low temperatures in the region of Sinj during winter and early spring, 41% in april to 83% in February, points out the fact of the inability for olive growing. however, in the whole area of the dalmatian inland some micro-locations could be suitable for olive growing with smaller limitation. most often these are sites of former vineyards. in any case, it is necessary to analyze in detail the climatic conditions of each micro-location before making any decision about olive planting.

Key words: dalmatian inland, climet, olive, area

109

marija jug-dujaković1, tonka ninčević1, Zlatko šatović2

1 institut za jadranske kulture i melioraciju krša, Split, put duilova 11, 21000 Split tel: 021 434 402

e-mail: [email protected] Sveučilište u Zagrebu, agronomski fakultet,

Svetošimunska 25, 10000 Zagreb

uZGoj i berba kadulje u ZaGori

SaŽetak

kadulja (Salvia officinalis l.) je autohtona u Zagori gdje postoji dugogodišnja tradicija sakupljanja ove ljekovite biljke. njena staništa su ugrožena zbog zarastanja površina šikarom. cijelo prošlo stoljeće kadulja se brala u prirodi u velikim količina-ma za izvoz. u Zagori postoji tendencija sadnje kadulje. ona nema posebno velikih zahtjeva prema kvaliteti zemljišta, ali ne podnosi naplavna tla. kadulju se razmnoža-va sjemenom ili reznicama. u fazi nicanja i početnim fazama porasta i razvoja, kadulja zahtjeva umjerenu vlažnost tla, dok odrasla biljka može bez posljedica podnijeti du-gotrajne suše. razlikuju se vrijeme i način berbe ovisno o tom da li se bere kadulja iz uzgoja ili iz prirode. kadulja se proizvodi najviše za lišće, a u manjoj količini za proi-zvodnju eteričnog ulja. kadulja se vrednuje po koncentraciji tujona. kod tri populaci-je kadulje iz dalmatinske zagore, koje smo analizirali, koncentracija tujona je bila izu-zetno visoka (53-63 %), a prinos eteričnog ulja je bio 2-3 % u osušenom lišću. kadulja je bogata eteričnim uljem, antioksidansima, taninima i sadrži gorke tvari. izuzetno je ljekovita, koristi se u narodnoj medicini i u sastavu je mnogobrojnih komercijalnih preparata.

Ključne riječi: kadulja, Zagora, uzgoj, berba, tujon

uvod

kadulja (Salvia officinalis l.) je drvenasti polugrm iz porodice lamiaceae. autohtona je u Zagori gdje postoji dugogodišnja tradicija sakupljanja ove lje-kovite biljke (vidjeti sliku 11). u narodnoj medicini postoje brojni pripravci od kadulje za liječenje različitih tegoba stoga je kadulja uvijek bila važan prirodni lijek u kućanstvima. kadulja je izuzetno heliofitna biljka, što znači da joj je po-trebno mnogo svjetla, to jest otvorena staništa za rast. odlaskom stanovništva iz sela i napuštanjem stočarstva njena staništa su ugrožena zbog zarastanja po-

110


vršina šikarom. ljekovitu kadulju se sve rjeđe može naći, ali ponegdje još po-stoje kontinuirane populacije koje treba sačuvati.

prikupljanje i uZGoj kadulje

cijelo prošlo stoljeće kadulja se brala u prirodi u velikim količinama za izvoz te je tada hrvatska bila jedan od najvećih izvoznika kadulje za potrebe američkog tržišta. danas je najveći izvoznik kadulje albanija, ali kako je tamo ima malo u odnosu na hrvatsku, postoji mogućnost da ćemo je opet izvoziti. u zadnje vrijeme u Zagori postoji tendencija sadnje kadulje. ona nema posebno velikih zahtjeva prema kvaliteti zemljišta i uspješno se može uzgajati na sko-ro svim tipovima tla.

ono što treba naglasiti je da kadulja ne podnosi naplavna tla, odnosno ona tla gdje voda stoji u bilo kojem periodu godine, makar i tridesetak centimetara ispod površine zemlje. kadulju se razmnožava sjemenom ili reznicama.

Sjeme iz prirode je izuzetno dormantno pa jako teško klija. Za nasade posađene u Zagori korišteno je sjeme iz njemačke, a porijeklom iz izraela. Stručnjaci u izraelu za selekciju kadulje su koristili ishodišni materijal iz naših krajeva. komercijalno sjeme dobro klija. vegetativno se kadulja razmnožava reznicama, koje se uzimaju u rano proljeće. Zakorjenjivanje reznica s jednogo-dišnjih grančica uspješno se inducira s 2000 ppm otopinom indolmaslačne ki-seline (iba) ili komercijalnim hormonom koji sadržava iba. najbolji rezul-tati su kad se koristi perlit kao supstrat uz učestalo orošavanje. u fazi nicanja i početnim fazama porasta i razvoja, kadulja zahtjeva umjerenu vlažnost tla, dok odrasla biljka može bez posljedica podnijeti dugotrajne suše.

na siromašnijim, osunčanim zemljištima ostvaruju se niži prinosi, ali je relativno viši sadržaj eteričnog ulja. u prvoj godini uzgoja ljekovita kadulja daje najmanji prinos. preporuča se košenje čitavog nadzemnog dijela na visini od 10 cm poslije cvjetanja, kad listovi dobiju srebrnastu boju. postoje i prepo-ruke dvije košnje, prvu u periodu sazrijevanja sjemena i drugu 70 do 100 dana kasnije. razlikuje se vrijeme i način berbe kadulje ovisno o tom da li se bere iz prirode ili iz uzgoja. kod branja iz prirode izuzetno je važno poštovati da se ne bere prije druge polovice srpnja, tako da kadulja može baciti sjeme te na taj na-čin omogućiti njen opstanak i očuvanje bioraznolikosti. kadulju iz prirode ne kosi se tako nisko kao u nasadu. također treba se držati pravila da se najmanje jedna trećina ne bere i ostavi prirodi. iako se skoro cijelo stoljeće kadulja brala komercijalno u prirodi, ona je još uvijek zadržala genetsku raznolikost zahva-ljujući tom što su se ljudi pridržavali navedenih pravila, branja poslije 15. srp-nja i ostavljanja najmanje trećine biljke prirodi.

111

M. Jug-Dujaković, T. Ninčević, Z. Šatović: Uzgoj i berba kadulje u Zagori

herba i eteriČno ulje kadulje

kadulja se proizvodi najviše za lišće, a u manjoj količini za proizvodnju eteričnog ulja. vrijednost kadulje je u visokoj koncentraciji tujona u lišću i ete-ričnom ulju. također je važan postotak eteričnog ulja u biljci. kod tri popula-cije kadulje iz dalmatinske zagore, koje smo analizirali, koncentracija je tujo-na bila izuzetno visoka (53-63 %), a prinos je eteričnog ulja bio 2- 3 % u osuše-nom lišću. prinos i sastav eteričnog ulja kadulje se razlikuju ovisno o porijeklu biljke, odnosu dijelova biljke u sirovini, starosti organa, godišnjem dobu, godi-ni, odnosno klimatskim uvjetima i lokaciji. temperatura sušenja biljke također utječe na kvalitetu herbe i eteričnog ulja. kadulja je bogata eteričnim uljem, antioksidansima, taninima i sadrži gorke tvari. eterično ulje kadulje sadrži pre-ko 100 spojeva, ali su dominantni tujoni i kamfor. što je manje kamfora, a više tujona to je kadulja kvalitetnija.

ljekovitoSt kadulje

kadulja je izuzetno ljekovita. koristi se kod upale sluznice, naročito de-sni, protiv znojenja, napuhnutosti, poremećaja probavnih i dišnih organa te kod prehlade. djeluje antibakterijski, antivirusno, estrogeno, protiv gljivica i stresa te poboljšava koncentraciju. u brojnim je komercijalnim kozmetičkim prepa-ratima i preparatima za njegu zubi.

Sirup od cvatova kadulje je tradicionalno osvježavajuće piće našeg naro-da, a način i doba pripreme omogućavaju da se takav može piti bez ograniče-nja. Za razliku od sirupa, rakija od kadulje se može piti samo u malim količi-nama, kao lijek. naime, zbog načina pripreme sirupa i razvojnog stadija biljke u vrijeme pripreme količina kamfora i tujona je mala. kad se zrelo lišće kadu-lje stavi u rakiju, količina tujona i kamfora je velika. tujon je ljekovit, ali se ne smije konzumirati u kombinaciji s alkoholom u većoj količini. Čašica do dvije je dobar lijek za probavne smetnje.

poznat je i cijenjen med od kadulje zbog ljekovitosti. takav med se proi-zvodi u dalmatinskoj zagori.

Zahvala: ovo istraživanje je provedeno u okviru projekta hrvatske zakla-de za znanost (hrZZ) pod naslovom Epigenetička vs. genetička raznolikost prirodnih biljnih populacija: Studija slučaja hrvatskih endemičnih kadulja.

112


literatura

Baricevic D., sosa s., Della loggia r., tuBaro a., siMonovska B., krasna a., ZuPancic a., (2001.): Topical anti-inflammatory activity of Salvia officinalis L. lea-ves: the relevance of ursolic acid. j ethnopharmacol 75: 125–132

cuvelier M.e., ricHarD H., Berset c., (1996.): Antioxidative activity and phenolic composition of pilot-plant and commercial extracts of sage and rosemary. j am oil chem Soc 73 (5): 645-652

Deans s.g., svoBoDa k.P., (1992.): Effect of drying regime on volatile oil and microflo-ra of aromatic plants. acta hortic 306: 450-451

DelaMare a.P.l., MoscHen-Pistorello i.t., artico l., atti-seraFini, l., ecHeverrigaray s., (2007.): Antibacterial activity of the essential oils of Salvia offcinalis L. and Salvia triloba L. cultivated in South Brazil. Food chem 100: 603–608

Devetak Z., (1950.): Kadulja i njeno iskorištavanje. Farm Glas 6: 21-26guentHer e., (1949.): Oil of sage. The Essential Oils. krieger: malabar, Fl, 3: 710-717kuštrak D., kuFtinec J., Blaževic n., (1984.) Yields and composition of sage oils

from differentMaksiMović s. D., JakovlJević M.M., raDanović D.s., (1999.) Uticaj agroekoloških

faktora na hemijski sastav. u: Žalfija (Salvia officinalis l.). brkić d. (ur). institut za proučavanje lekovitog bilja “dr josif pančić” beograd i art Grafik, beograd, 61-80

Putievsky e., raviD u., sanDerovicH D., (1992.): Morphological observations and essential oils of sage (Salvia officinalis L.) under cultivation. j essent oil res 4(3): 291-293

stePanović B. M., kišgeci J. J., raDanović D. s., (1999.): Tehnologija gajenja. u: Žalfija (Salvia officinalis l.). brkić d. (ur.). institut za proučavanje lekovitog bilja “dr josif pančić” beograd i art Grafik, beograd, 81-90

šilJeš i., groZDanić Đ., grgesina i. (1992.): Poznavanje, uzgoj i prerada ljekovitog bilja. školska knjiga, Zagreb

taDa M., okuno k., cHiBa k., oHnisHi e., yosHii t., (1994.): Antiviral diterpenes from Salvia officinalis. phytochemistry 35: 539–541

tucakov J., (1984.): Lečenje biljem. rad, beogradZutic i., Putievsky e., DuDai n., (2003.): Influence of harvest dynamics and cut height

on yield components of sage. journal of herbs, spices and medicinal plants 10 (4): 49-61

113

M. Jug-Dujaković, T. Ninčević, Z. Šatović: Uzgoj i berba kadulje u Zagori

marija jug-dujaković, tonka ninčević, Zlatko šatović

GroWinG and GatherinG oF dalmatian SaGe in ZaGora

SummarY

dalmatian sage (Salvia officinalis l.) is native in Zagora where this medicinal plant has been traditionally gathered. its habitats are endangered due to shrub over-growing. throughout last century dalmatian sage was gathered for export. there is tendency in Zagora for cultivating of dalmatian sage. it can tolerate almost all kind of soils, but does not tolerate alluvial soil. Sage is propagated by seeds or cuttings. at the stage of emergence and at early stages of growth and development, sage requires moderate soil moisture, while adult plant can tolerate a longer drought. timing and way of harvesting differ whether the sage is harvested from plantation or from nature. dalmatian sage is cultivated mostly for leaf production and less for essential oil. the value of dalmatian sage is in concentration of thujone. three populations of sage that we analyzed from dalmatian Zagora had extremely high concentration of thujone (53-63%), while, concentration of essential oil was 2-3% in dry leaves. dalmatian sage is rich with essential oil, antioxidants, tannins and bitter substances. it is used in folk’s medicine and it is ingredient in many commercial products.

Key words: dalmatian sage, Zagora, cultivation, gathering, thujone

115

tatjana klepo1, anita šimić2

1 institut za jadranske kulture i melioraciju krša, put duilova 11, 21000 Split, hrvatska, tel: 021 434 471

e-mail: [email protected] među-Sveučilišni studij mediteranske poljoprivrede,

livanjska 5, 21000 Split

moGućnoSt uZGoja jabuke na podruČju vrlike

SaŽetak:

klima i tlo su dva najvažnija agroekološka čimbenika koji određuju pogodnost nekog područja za poljoprivrednu proizvodnju. područje Grada vrlike, najsjevernija točka Splitsko-dalmatinske županije, obiluje plodnom neobrađenom zemljom koja bi mogla biti pogodna za razvoj voćarstva. upravo je cilj ovog rada, na osnovu klimat-skih i pedoloških podataka, odrediti da li je područje vrlike pogodno za uzgoj jabu-ke. dobivenim rezultatima utvrđeno je da su klimatske prilike povoljne, uz određene ograničavajuće čimbenike čiji se negativan učinak može ublažiti odgovarajućim agro-tehničkim zahvatima. tlo, uz određene zahvate, također zadovoljava zahtjeve jabuke, pa se može ustvrditi da je na području vrlike moguć intenzivni uzgoj jabuke.

Ključne riječi: dalmatinska zagora, voćarstvo, klima, tlo

uvod

rasprostranjenost i uzgoj pojedinih voćnih vrsta, pa tako i jabuke, najve-ćim djelom je određena klimatskim prilikama u pojedinim regijama. hrvatska se nalazi u sjevernom umjerenom klimatskom pojasu, bez velikih temperatur-nih razlika i s pravilnom izmjenom četiriju godišnjih doba (mihalić i bašić, 1997), pa je s obzirom na klimu pogodna za uzgoj jabuke koja je kontinentalna voćna vrsta. jabuka je najvažnija voćna vrsta u hrvatskoj s proizvodnjom od 121 738 t u 2013. godini (dZS, 2015). proizvodnja jabuka zauzima 22% uku-pnih površina pod voćem te 36% ukupne proizvodnje voća. prema podatcima organizacije za hranu i poljoprivredu, hrvatska se po proizvodnji jabuke nala-zi na 54. mjestu u svijetu. današnja proizvodnja jabuka u republici hrvatskoj niti količinom niti kvalitetom ne zadovoljava domaću potražnju potrebe, pa se

116


potrebe tržišta podmirene uvozom jabuke, najčešće iz poljske, austrije, italije i Slovenije (Fao, 2010). jabuka se najviše uzgaja u kontinentalnoj hrvatskoj, prvenstveno u Zagrebačkoj županiji, međimurju i Slavoniji.

na području dalmacije proizvodnja jabuka je malo zastupljena. na po-dručju četiri dalmatinske županije (Zadarska, šibensko-kninska, Splitsko-dalmatinska i dubrovačko-neretvanska), jabuka se uzgaja na ukupno iako se pretpostavlja da ovo 118,65 ha, od čega je 55,72 ha u Splitsko-dalmatinskoj županiji (dZS, 2003). prema istom popisu, 2003. godine na području vrlike, jabuka se uzgajala na 3,19 ha s ukupno 7 997 stabala. iako se radi o malim površinama i malom broju stabala, proizvodnja jabuka je u blagom porastu. navedeno područje do sada nije bilo predmet istraživanja te su se sadnja i osta-li agrotehnički zahvati obavljali po uvriježenim i za područje ne specifičnim preporukama.

aGroekološki uvjeti Grada vrlike Za uZGoj

Grad vrlika je smješten na najsjevernijem dijelu Splitsko – dalmatinske županije, nalazi se na 470 m nadmorske visine. iako je opasana Svilajom i dinarom čiji najviši vrhovi dosežu visinu od 1508 m i 1831 m, u nižim zona-ma njihovih obronaka, vrličkom polju koje ima oko 500 hektara obradive po-vršine. to je klimatski specifično područje na kojem prevladava submediteran-ska klima koja se miješa sa kontinentalnom planinskom klimom. da bi ocije-nili prikladnost područja vrlike za uzgoj jabuke proučili smo meteorološke po-datke za razdoblje od 2009. do 2012. godine te analize tla koje su napravljene na obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu Vrlička jabuka.

klimatSki uvijeti Za uZGoj jabuke u vrlici

Temperatura

kada se govori o utjecaju temperature na rast i razvoj jabuke, zapravo se govori o utjecaju aktivnih i inaktivnih temperatura zraka, optimalnim tempe-raturama, apsolutne minimalne i maksimalne temperature itd. na različite faze rasta i razvoja. Suma inaktivnih temperatura je suma temperatura nižih od 7°c koju je potrebno ostvariti u vrijeme mirovanja vegetacije. period mirovanja ve-getacije jabuke na području vrlike traje od studenog do travnja. u tom periodu suma inaktivnih temperatura izračunata na temelju meteoroloških mjerenja za godine 2009., 2010., 2011. i 2012. iznosi u prosjeku 2275, što je s obzirom na potrebe jabuke od 800 do 1000 sati dovoljno za kretanje vegetacije (miljković,

117

T. Klepo, A. Šimić: Mogućnost uzgoja jabuke na području Vrlike

i. 2003). nakon što je ostvarena dovoljna suma inaktivnih temperatura i tem-peratura zraka se poveća na 10°c završava faza mirovanja i počinje vegeta-cija, u vrlici je to razdoblje od kraja ožujka do početka travnja. ako su takve temperature konstantne u sljedećih desetak dana započinje cvatnja. Za jabuku je izrazito nepovoljno ako nakon zatopljenja koje dovodi do početka vegetaci-je i cvatnje ponovo nastupi zahlađenje. u fazi pune cvatnje najveću opasnost predstavlja pojava kasnih proljetnih mrazeva koji mogu uzrokovati smrzava-nje cvjetova. na temelju podataka (tablica 2) vidljivo je da je pojava kasnih proljetnih mrazeva česta početkom travnja, a moguća je i početkom svibnja, zbog toga se na području vrlike uzgajaju sorte Golden Delicious, Gala, Idared i Granny Smith koje na podlozi m9 u fazu pune cvatnje ulaze tek polovicom travnja, te se na taj način smanjuje opasnost od smrzavanja cvjetova.

Tablica 1. pojava mraza na području vrlike u razdoblju od 2010. do 2012. godine.

Godina 2010. 2011. 2012.

Datum 3.4. 4.4. 8.4. 14.4. 22.4. 6.5. 1.4. 2.4. 10.4.

Minimalna temp. zraka (°C) -1,73 -1,55 -2,18 -2.97 -1.61 -2.84 -4,13 -8,4 -6,62

razlike temperatura dana i noći glavni je razlog zašto u kontinentalnoj hrvatskoj sorte jabuke sekundarnog obojenja kožice postižu intenzivnu crvenu boju, a u dalmaciji rijetko postoje uvjeti za uzgoj takvih sorti. upravo vrliku to čini iznimkom, naime, temperature noću nerijetko padaju na manje od 10°c što to područje izdvaja od ostatka dalmacije i čini ga pogodnim za uzgoj sorti crvenog obojenja kožice. tako je, dana 30. kolovoza 2011.god., zabilježena ra-zlika između dnevnih i noćnih temperatura od 26,03°c.

Oborine

pozitivan utjecaj oborina na rast biljke ovisi o raspodjeli vlage u vreme-nu, količini vlage i teksturi tla, što uvelike utječe na izbor područja za podiza-nje nasada jabuke. oborine tijekom vegetacijskog razdoblja mnogo su korisni-je nego oborine u razdoblju kad se biljka ne razvija intenzivno. u hrvatskoj je najviše oborina u obalnom području, više od 1000 mm, dok u istočnoj Slavoniji i Srijemu padne gotovo upola manje. unatoč tolikoj razlici u količi-ni oborina, područje Slavonije i Srijema smatra se povoljnijim za uzgoj jabu-ke zbog pravilnijeg rasporeda padalina i sposobnosti tla da bolje gospodari vo-dom (miljković, 1996). potrebna količina godišnjih oborina za uspješan uzgoj jabuke najviše ovisi o temperaturi zraka, a općenito se smatra da je za uspje-

118


šan uzgoj jabuke potrebno oko 800 mm padalina godišnje. ako je temperatu-ra zraka u periodu vegetacije veća, veća je i transpiracija, a samim tim i potre-ba za vodom.

2009. 2010. 2011.

600

500

400

300

200

100

0i. ii. iii. iv. v. vi. vii. viii. iX. X. Xi. Xii.

kol

ičin

a ob

orin

a (m

m)

Grafikon 1. dinamika oborina tijekom 2009.,2010. i 2011.godine

prema podacima iz Grafikona 1. može se primijetiti da problem nije u ne-dostatku oborine, uzme li se u obzir godišnja količina ona je dovoljna, nego neravnomjerna raspodjela oborina. naime, najviše oborina na području vrlike pada u jesen i zimu tj., u periodu mirovanja vegetacije, a tada potrebe jabuke nisu toliko izražene. u periodu vegetacije, kada su oborine znatno važnije za rast i razvoj jabuke, količine oborina iznose u 2009. godini 305,2 mm, u 2010. godini 406,4 mm, a u 2011. koja je bila izrazito sušna samo 237,2 mm što uz prosječnu temperaturu od 18,6°c nije dovoljno, te je za intenzivni uzgoj jabu-ke potrebno osigurati dodatne količine vode navodnjavanjem. osim neravno-mjerne raspodjele oborina tijekom godine, jedan od problema je i pojava tuče tijekom cijele godine, najučestalija je u siječnju i veljači, a najveće štete nanosi u svibnju i lipnju kada je jabuka već u fazi pune cvatnje.

karakteriStike tla

prema fizikalnim karakteristikama tla u vrlici su pretežito pjeskovito ilo-vaste teksture, te odgovaraju jabuci. kapacitet za vodu je dobar, dobro zadrža-va vlažnost, ali je istovremeno i dobro propusno pa suvišna voda lako otječe, a korijenje prodire na veću dubinu.

119


Kemijske karakteristike tla

prilikom procijene prikladnosti nekog područja za uzgoj voćaka važno je obratiti pažnju, odnosno napraviti analizu fizikalnih, kemijskih i bioloških čimbenika tla (mihalić i bašić, 1997). pri uzgoju jabuke, ograničenja koja se odnose na fizikalna svojstva tla uključuju zbijenost tla, stagniranje oborinskih voda, loše vodozračne odnose, plitku ekološku dubinu, pojavu podzemne vode te kamenitost (miljković, 1996). jabuka preferira dublja tla, dubine profila od 150 do 200 cm, a najbolje uspijeva na dobro dreniranim pjeskovito-ilovastim tlima, mrvičaste strukture, koja imaju povoljne vodozračne uvijete (krpina, 2004). jedan od bitnih zahvata kojim se poboljšavaju fizikalna i kemijska svoj-stva tla je duboka obrada tla s meliorativnom gnojidbom koja se vrši rigola-njem na dubinu od 40 do 50 cm. problemi u uzgoju jabuke javljaju se na tli-ma sa niskim sadržajem humusa ako tlo nije opskrbljeno hranjiva, kod tala sa jačom kiselosti te ako je povećan sadržaja karbonata i vapna. poželjna su tla s dovoljno humusa, prema nekim autorima sadržaj humusa ne bi smio biti manji od 2% (miljković, 1996), dok drugi smatraju da je donja granica 3% (krpina, 2004). tla pogodna za jabuku trebaju imati blago kiselu reakciju, s ph vrijed-nosti od 5,5 do 6,5 (bartulović, 1984), te ne smiju imati više od 5% fiziološki aktivnog vapna. količine hranjiva koja se nalaze u tlu najčešće ne mogu zado-voljiti potrebe za hranjivima koje su različite u pojedinim fazama razvoja jabu-ke. Zbog toga se obavlja gnojidba kojom se tlo dodatno opskrbljuje hranjivi-ma. analizom biljnog tkiva i ocjenom stanja ishrane biljaka tijekom vegetacije određuju se količine pojedinog hranjiva koje će se unijeti u tlo. najvažniji ma-kroelementi koji se gnojidbom unose u tlo su dušik, fosfor i kalij.

treba napomenuti da je jabuka izrazito kaliofilna voćna vrsta (marić i sur., 2001) te da usvajanje kalija ovisi o količini magnezija i kalcija u tlu. kod me-liorativne gnojidbe intervenira se s fosforom i kalijem zbog njihovog sporijeg premještanja u niže slojeve (marić i sur., 2001), a dušik se zbog slabijeg vezi-vanja dodaje prihranom i to u više navrata. količina hranjiva koja će se doda-vati ovisi o više čimbenika kao što su sorta, opskrbljenost tla, gustoća nasada i slično. tako, na primjer, za gnojidbu intenzivnog nasada jabuke sorte Idared, gustog sklopa sadnje, tla koje je osrednje opskrbljeno fosforom i kalijem na 1 hektar treba dodati 180 kg n, 90 kg p2O5 i 200 kg k2o (brzica, 2002).

kemijskom analizom tla u vrlici utvrđena je nešto viša ph vrijednost tla u h2o i kcl (7,98 i 7,03) od optimalne. Sadržaj ukupnih karbonata i fiziološ-ki aktivnog vapna je zadovoljavajući za uzgoj jabuke (5,10% i 2,40%). Sadržaj humusa je niži od optimalnog (1,81%) te je gnojidba organskim gnojivima ne-ophodna (butorac, a. 1999.). opskrbljenost tla sa dušikom i kalijem je dobra

120


(1,38% i 0,446) dok fosfora ima izrazito malo (0,052%) te se gnojidba mora obavljati gnojivima koja su bogata fosforom.

Tablica 2. analiza uzorka tla s opG-a Vrlička jabuka

Oznaka uzorka

pH H2O / nKCl % humusa % N % P2O5 % K2O

Ukupni karbonati %

Aktivno vapno %

0-30 cm 7,98 / 7,03 1,81 1,38 0,052 0,446 5,10 2,40

30-60 cm 8,04 / 7,11 1,29 / / / 5,20 2,80

ZakljuČak

na temelju ekoloških čimbenika može se zaključiti da je na području vrlike moguć uzgoj jabuke. međutim, kod intenzivnog uzgoja, gdje je cilj po-stići što raniji ulazak u rod, redovitu rodnost i plodove odgovarajuće kvalitete, potrebno je uzeti u obzir sve čimbenike klime i tla koji utječu na jabuku te oci-jeniti može li se na njih utjecati u toj mjeri da se osigura nesmetan rast i razvoj jabuke. na osnovu meteoroloških mjerenja ustanovljeno je da su kasni proljet-ni mrazevi česta pojava u vrlici, stoga poznajući štete koji oni nanose na cvje-tovima jabuke, za područje vrlike preporučuje se uzgoj sorti kasnijeg vremena cvatnje. Slično kao i u drugim dijelovima dalmatinske zagore, zbog neravno-mjernog rasporeda oborina u tijeku godine te zbog nedostatka istih u periodu vegetacije u intenzivnim nasadima potrebno je postavljanje sustava za navod-njavanje. Za uzgoj jabuka na podlogama veće bujnosti (ekstenzivniji sustavi uzgoja) navodnjavanje nije neophodno jer su takve podloge otpornije na nedo-statak vode. Struktura tla je pogodna za voćarske nasade, nedostatci u pogledu kemijskih karakteristika nisu veliki, problem može stvarati nedostatak hranji-va, ali uz pravilnu gnojidbu može se

postići redovita i obilna rodnost te plodovi odgovarajuće kvalitete. na te-melju svih podataka iznesenih u radu preporučuje se uzgoj jabuke u superin-tenzivnim nasadima, što podrazumijeva uzgoj na slabobujnoj podlozi M9, te sorte Golden Delicious i Idared koji je izvrstan oprašivač. također, kod podi-zanja velikih nasada kombiniranjem ljetnih, jesenskih i zimskih sorti, s tim da udio ljetnih sorti bude najmanji, postigla bi se kontinuirana berba.

121


literatura

BrZica k., (2002.): Voćarstvo za svakoga, 7. izd., agroznanje, ZagrebButorac a., (1999.): Opća agronomija, školska knjiga, Zagrebdržavni zavod za statistiku (2015)Fao (2010), Fao – Food and agriculture organization of the united nations,Marić a., novaković v., šnaJDer i., šiMunović v., (2001.): Uzgoj i trženje jabuke,

hrvatski zavod za poljoprivrednu savjetodavnu službu, Zagrebmihalić v., bašić F., (1997.): Temelji bilinogojstva, školska knjiga, Zagrebmiljković i. (2003) opće voćarstvo, 2. izd., školska knjiga, ZagrebkrPina i. (2004.): Voćarstvo, nakladni zavod Globus, ZagrebvuJević P., Milinović B., Jelačić t., kaZiJa kalaPiJa D., čiček D. (2011.): Sorte

voćnih vrsta, hrvatski centar za poljoprivredu, hranu i selo, ZagrebwertHeiM, s. J. (1998.): Rootstock guide apple, pear, cherry, european plum, 1. izd.,

Fruit research Station, Wilhelminadirp, netherlands

122


tatjana klepo, anita šimić

potential oF apple GroWinG in vrlika

abStract

climate and soil are two the most important factors that determine the suitability of some area for agricultural production. the area of vrlika town, the northernmost part of Split-dalmatian county, is rich in fertile uncultured land that could be suitable for development of fruit growing. therefore, the goal of this work is to determine on the basis of climatic and pedologycal data whether is the area of vrlika town suitable for apple growing. the results showed that the climate is suitable for apple growing, with some limiting factors whose negative effect could be diminished with appropriate agrotechnical procedures. the soil, with certain agrotechnical procedures, also meets the requirements for apple growing. it is determined that the intensive apple cultivati-on is possible in vrlika region.

Key words: dalmatian Zagora, fruitgrowing, climate, soil

123

marin Čagaljinstitut za jadranske kulture i melioraciju krša, put duilova 11, 21 000 Split tel.: 021/ 434 – 492e-mail: [email protected]

SWot analiZa raZvoja proiZvodnje Češnjaka na podruČju ljubitovice

SaŽetak

cilj rada bio je utvrditi snage, slabosti, prilike i prijetnje za proizvodnju češnjaka na području ljubitovice. u analizi proizvodnje korištene su metode ankete i SWot analiza za 16 analiziranih gospodarstava. rezultati provedene SWot analize ukazuju da bi strateške razvojne aktivnosti trebalo usmjeriti na način da se maksimalno iskori-sti postojanje dostatnih prirodnih i proizvodnih potencijala.

Ključne riječi: češnjak, ljubitovica, krš, SWot analiza

uvod

poljoprivreda Splitsko – dalmatinske županije, kao dijela mediteranske poljoprivredne regije hrvatske, izrazito je raznovrsna. raznovrsna je kako u svojim proizvodnim mogućnostima, tako i prema stupnju razvijenosti. mjesto ljubitovica ubikacijski je smještena u onom dijelu dalmatinske zagore koji čini zaleđe trogira prema šibeniku i otprilike označava polovinu udaljenosti među tim gradovima, a geopolitički pripada Splitsko – dalmatinskoj županiji i pod lokalnim je upraviteljstvom općine Seget.

u geomorfološkom smislu to područje okarakterizirano je kao relativ-na zaravan, između sjevernog podnožja vilaje i južnog podnožja plišivice. upravo su na tom području, krške konfiguracije terena i bez prirodnog izvo-ra vode, uzgaja se ljubitovički češnjak Šarac. Češnjak (Allium sativum l.) se uzgaja na mediteranu još od vremena prije krista, a u kućanstvu se koristi kao začinska biljka, karakterističnog okusa i arome (lešić i sur., 2004). nakon luka (Allium cepa l.), češnjak je druga najkultiviranija vrsta iz porodice Alliaceae (kudi i sur., 2008). pored navedenog, značajna su i ljekovita svojstva češnjaka (antibakterijsko, antivirusno i antigljivično djelovanje), koja su poznata od davnina (Goff i klee, 2006).

mailto:[email protected]

124


Češnjak je kroz povijest bio ekonomski važna povrćarska kultura na dal-matinskom području, posebice u okolici ljubitovice (Fortis, 2004), konavlima i na otoku pagu (ožanić, 1955). iako opisani prirodni uvjeti nisu omogućavali profitabilan razvoj poljoprivrede, stanovnici ovog kraja ipak su uspjeli prepo-znati i uzgojiti biljnu kulturu koju su znali iskoristiti za komercijalne svrhe. uz žitarice kao osnovni prehrambeni proizvod i vinovu lozu, u kući je uvijek mo-ralo biti i češnjaka šarca.

materijal i metode

prikupljeni podatci o tehnološkim i glavnim ekonomskim obilježjima pro-izvodnje češnjaka na području ljubitovice dobiveni su anketiranjem proizvo-đača i članova (n=16) udruge za proizvodnju češnjaka Šarac – ljubitovica, tijekom 2011. i 2012. godine. u istraživanju su primijenjene metode anketa te kvalitativna analitička SWot metoda. ankete su korištene za prikupljanje po-dataka o proizvodnim i ekonomskim obilježjima proizvodnje. primijenjena je forma pismene ankete gdje su ispitanici (proizvođači) odgovarali na prethod-no sastavljena pitanja o proizvodnim resursima gospodarstva, količini i vrijed-nosti proizvodnje češnjaka, primijenjenim agrotehničkim zahvatima na proi-zvodnim površinama, te o cijenama utrošenih materijala. Za izračunavanje re-levantnih ekonomskih veličina i pokazatelja korišteni su metodama utvrđeni troškovi i prihodi (karić, 2002).

SWot analiza predstavlja važnu kariku analitičkog procesa svakog pro-jekta, jer pruža informacije o organizaciji i projektnom timu. ova analitička metoda često se primjenjuje zbog svoje jednostavnosti, koja omogućuje kva-litetno strateško planiranje razvoja projekata i samih organizacija. upravo su u SWot analizi karakteristične dvije perspektive: organizacijska, uvjetovana sadašnjim i prošlim vremenom, te perspektiva okoline, koncentrirana na bu-dućnost.

u nazivu SWot analize kriju se navedene četiri kategorije informacija koje želimo analizirati:

S – strenghts (snage)W – weaknesess (slabosti)o – opportunities (mogućnosti)t – threats (prijetnje)

125

M. Čagalj: SWOT analiza razvoja proizvodnje češnjaka na području Ljubitovice

reZultati iStraŽivanja

temeljem pismenog anketiranja poljoprivrednika iz udruge za proizvod-nju češnjaka šarac, analize stanja proizvodnih resursa, poljoprivredne proi-zvodnje, te poštujući institucionalni okvir, pomoću SWot analize identificira-ni su osnovni čimbenici koji utječu ili bi mogli utjecati na razvoj poljoprivrede ljubitovačkog kraja u budućem razdoblju.

Snage Slabosti

– očuvanost ekosustava – raznovrsnost poljoprivredne proizvodnje – raspoloživi resursi: neobrađeno poljoprivredno

zemljište – prepoznatljivost proizvoda na domaćem tržištu – tradicija proizvodnje češnjaka – mikroklimatske specifičnosti povoljne za uzgoj

češnjaka – kulturna baština i turistički potencijal – mogućnost organske proizvodnje

– nepovoljna starosna struktura – nedovoljna obrazovanost poljoprivrednika – tehnološka zaostalost u proizvodnji – neujednačena proizvodnja – nedostatak prirodnih izvora vode za

navodnjavanje – male i fragmentirane poljoprivredne čestice – zastarjela mehanizacija – niska razina poznavanja marketinga – iseljavanje/migracije

Prilike Prijetnje

– održiva i organska poljoprivreda – dobivanje Oznake zemljopisnog podrijetla – trendovi u konzumaciji “zdrave hrane” – poljoprivreda i turizam utvrđeni kao razvojni

prioriteti – pristup tržištima EU s ciljem izvoza – pristup EU fondovima ruralnog razvoja

– depopulacija – zakonodavstvo – mentalitet – klimatske promjene – siva ekonomija – neriješeni imovinsko pravni odnosi – smanjivanje kupovne moći zbog krize

ZakljuČak

rezultati provedene SWot analize ukazuju da bi strateške razvojne ak-tivnosti trebalo usmjeriti na način da se maksimalno iskoristi postojanje dostat-nih prirodnih i proizvodnih potencijala. neophodno je povećanje proizvodnih površina pod češnjakom, edukacija i upoznavanje proizvođača sa suvre-menom agrotehnikom, intenziviranje marketinških aktivnosti, kako bi se mo-

126


gli stvoriti preduvjeti za razvoj konkurentne i održive poljoprivrede, te kako bi se ustrojila odgovarajuća poslovna i tržišna infrastruktura, čime bi se izbjegle prijetnje globalnog institucionalnog i tržišnog pritiska.

lteratura

Fortis, a., (2004.): Put po Dalmaciji, marjan tisakgoFF, s. a., klee, H. J., (2006.): Plant Volatile Compounds: Sensory Cues for Health

and Nutritional Value, Science 311 (5762): 815-819gonZales, a. l. (1989.): Crop Diversification in Irrigated Agriculture in the Philippines.

international irrigation management institute, p. 203-208karić, M., (2002.): Kalkulacije u poljoprivredi, poljoprivredni fakultet, osijek, hrvatskakuDi, t.M., Banta, a.l.,akPoko, J.g. anD waynet, D., (2008.): Economic Analysis of

Garlic Production in Bebeji Local Government Area of Kano State, Nigeria, ozean journal of applied Sciences 1(1), 2008

latruFFe, l., (2010.): Competitiveness, Productivity and Efficiency in the Agricultural and Agri-Food Sectors, OECD Food, agriculture and Fisheries Working papers, no. 30, oecd publishing

lešić, r.; Borošić, J.; Buturac, i.; Herak ćustić, M.; PolJak, M.; roMić, D., (2004.): Povrćarstvo, Čakovec: Zrinski d.d.

ožanić, s. (1955.): Poljoprivreda Dalmacije u prošlosti: prilozi za povijest poljoprivre-de dalmacije, izdanje društva agronoma nrh-podružnica Split

127

M. Čagalj: SWOT analiza razvoja proizvodnje češnjaka na području Ljubitovice

marin Čagalj

SWot analYSiS oF Garlic production in area oF ljubitovica

abStract

the aim of this study was to determine the strengths, weaknesses, opportuniti-es and threats for the production of garlic in the area of ljubitovica. in the analysis of production were used questionnaire methods and SWot analysis for the 16 economi-es analyzed. the results of the SWot analysis indicate that the strategic development activities should be directed in a way to maximize the existence of sufficient natural and productive resources.

Key words: garlic, ljubitovica, karst, SWot analysis

129

mosećki pastir

GoSpodarSke prilike ZaGore krajem 19. i poČetkom 20. Stoljeća prema viĐenju tadašnjeG Suvremenika

Fra nikole mataSa1

među rijetkim autorima koji su pisali o gospodarskim prilikama Zagore prije stotinjak godina posebno mjesto pripada fra nikoli matasu. on je kao rođeni Zagorac i župnik u Zlopolju, te ogorju i brštanovu, uz dušobrižnič-ko djelovanje svoje župljane upozoravao i poticao na gospodarski napredak. Svoje komentare, kritike i savjete objavljivao je i u onodobnim listovima, naj-češće u Pučkom listu, a svoje priloge potpisivao je simboličnim pseudonimom Mosećki ili Sviljasko-mosećki pastir. tako je na primjer u Pučkom listu br. 5 iz 1902. (str. 41.) objavio prilog s naslovom: O razređenju posjeda (Pouka zagor-skoj mladosti) u kojem piše:

ima li npr. jedan posjednik 20 dana rali2, to dvadeset neka razdieli u 7 ne-jednakih diela, od kojih nek bude 7 za žitje, 4 za lozu i buhariku (buhar, buvač), 3 za djetelinu, 2 za duhan, 1 za krmnu blitvu, 1 za povrće, a 2 za voćnjak. (...) u Zagori dan rali ne dava poprečno, nego 8 do 10 varićaka žita ili 60 do 80 kg; u vri-ednosti 8 do 10 kruna. iz ovog se vidi, da 7 dana rali, našem težaku ne dava go-dišno koristi više od 60 do 70 kruna, a svih 20 varićaka žita ne bi dalo nego 160 do 200 kruna.

Vinogradi su uprav za Zagoru stvoreni po svjedočanstvu iste priro de, jer kud se god kreneš, gdje manje blago tamani, naći ćeš svud divljih loza, takozva-nih grešika; a to je najživlji dokaz, da zagorsko tlo i podneblje ljubi lozu. tako isto kud god se po brdima zagorskim makneš, naići ćeš na buhariku, što nam svje-doči, da jedno i drugo bog je tute zasadio, kao i druge divljakinje, pozivljući sta-novnike, da ih oplemenjuju, goje i o njima žive. Zagorski dan/ral iznosi prosto-ra kao jedan vrit zemlje ili 750 četvor nih metara3. ovaj prostor zasađen lozom,

1 prilog priredio mate matas2 Za mjernu jedinicu dan rala nisu pronađena detaljnija obrazloženja i za pretpostaviti je da se radi o danu oranja, odnosno površini koja se mogla izorati za jedan dan, bez preciznijeg određivanja površine, premda bi se iz teksta moglo zaključiti da se radi o površini od 750 m2 .3 podatak po kojem vrit ima 750 m2 odudara od uobičajenih definicija vrita kao mjerne jedinice za površinu u dalmaciji, a koji je imao 853,1353 m2 i dijelio se na 144 pertika što upućuje na zaključak da se radilo o nekoj lokalnoj mjernoj jedinici.

130


dobro radeć, đubreć i polivajuć, može davati lako na godinu po 6 stolitara vina. računajmo svaki stolitar po kruna 25, to bi svaki vrit godišno davao kruna 150, dakle opredijeljena 4 vrita, kruna 600, a uz to na istom zemljištu okolo zidova i prezida; buharika bi mogla davati drugih kruna 100.

Za djetelinu opredielio sam tri dana rali ili 2250 četvornih metara. u tri do četri godišnja kosa, može se stalno ukositi, računajući na četvorni metar po 1 kg, 2250 kg, nek svaki vriedi po 8 para, iznašao bi godišno koristi kruna 180.

Duhan je velika blagodat za našu Zagoru, al stoga što okolo njeg ima do-sta vrtnje, nisan za njega opredielio nego 2 dana rali ili 1500 četvor nih metara, na koje može stati, sadeći 50 centimetara daleko svaki struk, 3000 strukova. valjan i sputan sadilac može računati, da svaki struk duhana daje mu korist na godinu s krpam i koncima najmanje po 6 para, a to bi skupa iznašalo godišnje kruna 180.”

uzgoju duhana fra nikola je posvetio i poseban prilog u Pučkom listu br. 7/1903. (str. 76.) u kojem piše:

“oko duhana, ako baš i nema teška truda, ima ipak zadosta vrtnje, s tog ko-likoća struka uzimlje se prema broju čeljadi, u obitoli, jer pri svakom poduzeću gospodarskom mora biti dojednom svijesnom čovjeku ovo pravilo; korisnije je manje, a urednije, nego više, a neuredno.

tko želi da mu rasad duhanski rano izađe, neka ga posije polovicom velja-če, a izabere najtopliji položaj u zaklonici prema suncu blizu kuće, da mu je pri ruci zalivati ga, pokrivat i odkrivat. Za svaki 2000 strukova zadosti je posijati je-dan četvorni metar zemlje, a sjeme pošto je presićušno, treba primješati s oniko zemlje ili pržinice i luga da ne zagustiš i da vidiš dokle si ga posijao. odabrano zemljište za rasad treba iskopati van za 50 centimetara dubine, zatim u rupu na-suti 3 do 4 vriće konjske murine i dobro je zbiti nek se upali, i daje toplinu zem-lji. dočim si zbio đubar povrati na njega lijepe zemlje za 5 do 6 cm debelo i posij. netom si posijao sjeme pospi ovčijom prašinom za po centimetra, zatim rukom ili platicom popleskaj, jerbo iz meka neće niknuti. rasad ogradi naokolo daskom ili pločom, nek su ti starije od njega u visinu od 20 centimetara da ga pokrov ne guši. od sjevera, ako ti rasad nije pri poli i klačnom zidu nađi suhozid za meter i pol visok i od sunca, uzanj drugi zidić podigni daleko 10 centimetara, a izmegju njih naspi zemlju da ti brani od sjeverine. Svaku noć dok ne otopli, rasad treba pokri-vati što se može bolje, a katkad i obdan da ne pozebe. na sušnu, dok ne otopli, ra-sad treba zalivati svaki dan, a kad otopli po dva put na dan i tako milujući ga, pri-spjeće za sadidbu najzad svrhom travnja.

Zemlju za duhan treba duboko priorat i zagnojit do božića, da preko zime mraz je rastrese i đubar se rastvoren, sa zemljom ujedini, pak uoči sadidbe u pa-štro prokopat i sadit u duljini od 50 centimetara. dok ti malko odvine okopaj ga lagano, da požuljaš štigu i popustiš mu okolo žilice, a netom se podigao oko-paj duboko i dlaku prigrni. rana sadidba, dobar gnoj i duboko kopanje daju rod.

131

Mosećki pastir: Gospodarske prilike Zagore krajem 19. i početkom 20. st. prema viđenju fra Nikole Matasa

polovinom srpnja počnje list donji pulijat, a dok opaziš počni ga podbirati postu-pno odozdo prema gori.

pobran list treba mećati u slogove na vlažno mjesto pri zemlju da požuti, jer na tavanu ili sušnu zraku ostane zelenkast, dočim u vlažnu požuti i tu boju uviek uzdrži. duhan treba rietko nizat, da list lista ne tiče, da ne plisnivi.

dok je pristupio listopad i objužilo eto ti pačenja i to valja sa četiri oka radi-ti, jer sva prvašnja rađa o duhanu je za državu, a pačenje je za težaka, a na vagi ne plaća kakav ti je duhan, već kako si ga upačio i razlistao. u svaku patku dosta je staviti 10 do 12 listova, al treba pomljiti da ih razređivaš po boji i veličini lista, a ne u mrsiku za živu glavu, ko što još mnogi naši rade, pa se s vage vraćaju ni ki-seli, ni veseli.

dobro razrađen duhan u patkama još bolje valja razredit u lisam ili svežnjim i svaku vrst predat napose i pokazati na vagi gdje ti je koja vrst, jer uredna radnja uredno se i plaća, a nerednoj nigdje mušterije. Sputno i pomno radeć neće ti biti skupna ciena po krunu i kilogram, već po 2 krune i više.

od kolike je važnosti saditi duhan valja da naš težak uzme u obzir i to, da na vagi prima gotov novac i zanj je sigur dok je predao duhan, dočim drugu koju stvar dotjera na pazar i kod nje kvičeć mogao bi od gladi umriti, jer ne može pro-dat ni darovat. valja i to računati, ako je prodao živo ili žita iz kuće, to je u toru il hambaru uviek manje, iako je novac primio, dočim za duhanom ne boli ga srce, kad ga je dao na vagu, jer na valja ni izist ni popit, niti mu je od napretka, naspe se novca ko škalje, pa zajaši kući pjevajući.

Krmna blitva našem zagorskom težaku još je blizu nepoznata, krivnjom op-ćina, koje ne će, da se postaraju za svoj narod, dobavljanjem raznih poljskih sje-mena. Za istu nisam opredielio nego jedan dan rali, na kojoj površini, polog mog dosadanjeg izkustva, može biti do 2000 kg. bez lišća. ona ljubi suho zemljište, a odolieva suši kao i duhan i preveć je dobra hrana za svinje, krave i ovce, a do potrebe i za siromašnu čeljad; osobito sladorna. računajmo kg. 2000 po 4 pare – dao bi nam godišnje jedan dan rali kruna 80.”

o gajenju krmne blitve objavio je poseban prilog u Pučkom listu br. 8/1903. (str. 91.) u kojem između ostalog navodi:

“krmna blitva je jedno od najkorisnijih sjemenja izvana donešenih u našu pokrajinu, jer okolo nje sasvim mali i lagan trud, a veliku korist ona donosi gojite-lju, te ne bi smio zaostati ni cigli naš zagorski težak, pa bio bogat ili siromah da je ne sije, osobito naš narod koji se stokom bavi, morao bi upriti da je što prije goji.

oko krmne blitve sasvim je prosta rađa. najprije treba zagnojiti i preorati ze-mlju, zatim nakon mjesec dana, početkom travnja uzori i svaku treću brazdu iz ruke bacaj zrno po zrno u zemlju u daljini od 15 do 20 centimetara, a pazi da ti sjeme ne ostane pod zemljom dublje od 1do 2 centimetra, jer iz duboke neće ti ni-knuti, zatim posijano lijepo pobranaj. dok ti blitva izbaci 5 do 6 listića lagano je

132


okopaj i okopavajuć poguli gdje ti je gušća i posadi gdje je rijetka, za da ti jalova ne ostane zemlja. je li ti se blitva počela busati odma je ponovo okopaj duboko i lagano joj prigrni zemlju.

kad ti je lišće ponarslo beri ga odozdo prema gori ko i duhan i njim hrani krave, krmad, janjce, teoce i što hoćeš. je li kišovito ljeto, list možeš uvjek brati i nikad mu doakati. dok je nastupila jesen i slana počela padati, odmah blitvu guli i bježi s njome u podrum da ne promrzne te je složi u rpe ko i kumpir. (...)

Povrtaljem se naš Zagorac najmanje bavi, a to je uzrok zašto je suhotan i mnogo žita troši. kamo sreće, da svaka kuća ima 1 dan rali po vrća i dobro ga uz-drži, jer iz vrtla mogla bi imat svaki dan svoj obrok: iz kumpira, kupusa, blitve, boba, spanjaka, fažola, salate itd. i na istoj zemlji mogu se izminit 3 do 4 ljetine. nitko mi neće pobiti, ako rečem da 1 vrit povrtlja godišnje može dati koristi kru-na 150.”

uz ovaj uvodni dio fra nikola je o uzgoju povrća objavio i poseban prilog u Pučkom listu br. 14/1903. (str. 160.) u kojem navodi:

“povrtalje je temelj žitka, a tog nad njima treba dobro vidočiti, rano i kasno u vrtu se nalazi, ako ćeš, da ti se ambaru ne ugleda dno, jer će ti jedan dan ral, po-vrćem zasijan i zarađen dati koristi daleko više neg 8 dana dobre oranice posija-ne žitjom.

ovi zadnjih doba gdjekoji naš težak počeo se je baviti povrćem, pa ipak rađa mu je nespretna, te mu vrtal malo koristi donosi, dok mnogi za povrće neće ni da znadu, te odma u jesen žiticu istjeruju iz ambara, a u proljeće ni miša čime otro-vati. Zagorci! kažite mi; zašto jedan obitol od 10 čeljadi splitskog ili trogirskog težaka ne troši godišnje više od 20 do 25 kvarata žita, a vama se hoće (kako vi ra-čunate) na svako čeljade 6 do 7 ili na 10 čeljadi 60 do 70?

pitam vas; otkud i zašto tolika razlika? od tud što primorac bavi se povrtjem i dva dijela godine njime se hrani; a vi za vrtal nećete da znate. nije li vam ovdje jasnije nego sunce, a čistije nego na dlanu, da vrtal, dobro uzdržan, domaćinu go-dišnje zašteđuje 30 do 40 kvarata žita ili preko 300 kruna vriednosti.

iskustvo ti je sto puta moj zemljače, dokazalo kao što i ove gladne godine da u kamatnika 40 kvarata žita uduženo stoji do kruna 500. ovdje su pod tu krva-vu cijenu duži a bit će možda taki pijavica žednih siromaške krvi i još u kom dru-gom mjestu.

Zanemarenje povrća, drugo nije već gospodarsko samoubojstvo. to je srljati ko slipac u jamu, to je zapadati hotimično do vrata u dug, iz koga se nikad iskopa-ti neće. Stara je rič; dug je zao drug, tko je dužan i nas božić je tužan.

Zagorci! osvjestite se. uprite oko povrća što god bolje možete, ako ne želite kamatniku više ne doći na rabot, jer davno se kazalo; u radiše svega biše, u štedi-še i još više, pak poznaj da ti je vrtal pravi tvoj štediša.

133


Zagorci! ostavite se starine, jer da je starina dobra i danas bi se drvenim le-mišom oralo. Sadite bob, jer vam odma na Sudajmi prispiva, kad nastaje pra-va kljenova nedjelja i kad miši iz kuće bježe. uprite u kupus i kumpire još više nego do sad. Gojite španjak, blitvu, fažol, salatu, tikve, repu i svakovrsnu zdiju. izmjenjujte u vrtlima jedno za drugim, nek vam nikada nije prazan, da možete i usrid crne zime štogod upiljati.

Znam da će mi mnogi Zagorci ovo štijuć predbaciti, ne može se dohakat ni rađi ostaloj, a kamoli bavit se o povrću. neimamo ni vode za zalivanje. Za iskopat 2 do 3 metra čatrnje ne treba ceka svetog marka, su malo truda i troška eto i vode dosta za povrće, a povrće je ženska i dječja rađa. ...

Voćarstvo u našoj Zagori blizu je nepoznato, jer u tom našeg te žaka nitko nije podučavao, uza sve što ima divljakinja na sve strane kao: rašeljka, kruška, ja-buka itd. obično se voćka sadi na 4 metra daljine, stog na prostoru od 1500 če-tvornih metara može stati 375 stabala. neću raču nati više od krunu 1 na godinu, da svako stablo koristi donosi, a to će mi priznati svaki i najgluplji težak. dakle 2 dana rali voćnjaka dalo bi koristi na godinu najmanje kruna 375. Svaki naš težak ima pridvraća i ograda izim oranice i otud bi, sadeći i navrćući voćku, mogao iz-biti na godinu svojih 150 kruna najmanje.

u ovom opisu uzeo sam pred oči posjed siromašna zagorskog težaka, koji bi mu po ovdje naznačenoj razredbi iznašao godišnje koristi kruna 1900, sridnjem kruna 3800, a bogatom kruna 7600. radeći po dosadanjem običaju, ili pletuć ko-tac ko i otac, bogatom našem Zagorcu popriečno ne donosi ljetina koliko bi na ovaj način donašala jednom siromašku.”

osim u uvodnom dijelu fra nikola je o voćarstvu objavio i nekoliko intere-santnih i instruktivnih posebnih priloga. tako na primjer u Pučkom listu br. 17/1903. (str. 196. i 197.) piše:

“voćarstvo mi je najmilija poljodjelska struka, jer bi ono moglo do bogatstva podignuti ne samo našu Zagoru već i cielu dalmaciju, zbog njezina pitoma pod-neblja, prijatna i slatka zemljišta. muktijeg novca iz ničesa izvadit se ne može, nego što iz voćarstva.

kud se god po našoj Zagori kreneš, na svaki pogled natiču se divlja kruška, jabuka, oskoruša, mukinje, a za najviše rašeljke, tako da ih sažalno motriš, što su ostale u svom prvobitnom, divljem, stanju. pričinja ti se, da trepetom lišća, privi-janjem grančice i mirisom proljetnog cvijeća, kao da zovu čovjek; dojdi, upitomi nas, donijet ćemo ti svakovrsnog ploda.

i ako najčestimice u našoj Zagori ne nahodi se mnogo voćka, priroda tome nije kriva, već neomiljena sjekira i koziji zub. Gdje se pazi i čuva naći ćeš i da-nas neizmjeren broj divljih voćaka, a u nekim selima malo ih je manje nego sveg ostalog sada. oh dragi bože! kad bi naša Zagora sve to navrćala i upitomila, koli-

134


ko i koliko bi hiljada kruna narod godišnje hvatao, a sve te krune i danas stoje za-kopane u grobu nehaja i neznastva. (...)

Svim žarom otažbinskog srca molim i zakljinjem općinske upravitelje za-gorske dalmacije, a osobito muća i lećevice gdje je narod u poljodjelstvo naj-manje upućen da usvoje moje skromno mnijenje, al i pouzdane i duševne ljude po selim, da navrću jer u tom stoji gospodarski spas onog naroda.

Svaka naša općina morala bi imati, po što po to, svoj rasadnik plemenitijih voćaka i diliti iz njega svom puku. trebalo bi zanoviti i u svakom selu rasadnik barem prostih, domaćih voćaka, kao bajama i oraha, a lugari na to da paze. odtole bi se moralo jedno dilit dok se podgoji, seljacima, a drugo zasaditi.

po neko pleme u našoj Zagori počelo se upućivati u voćarstvo, sadeći u prid-vraćim bajme i orahe, al to je sve malenkost prema onome, što bi se moglo na ogromnim prostorijama zasaditi i vremenom čitave šume zvati se; oriovače ili ba-jamovače. vremenom to će i biti, ako vlada i općine u zaštitu uzmu saditbu, jer više puta dogodi se da, divlja ruka, noću, krši i siječe. (...)

i ako su, dakle, svi narodi koji su prirodom i poljem bogati, uprli u voćarstvo zar vami Zagorci to ne treba? Zar vi u kršu bez vode možete živjeti. ne znate da krše vaše dragi bog za drugo prikladnije nije stvorio, što za voćke, bez kojih jeste i bit ćete uvijek siromasi. vi imate, moji zemljaci, izim drugih divljakinja, najvi-še rašeljki, pa vjerujte mom peru i obrazu da u poljicima ima posjednika koji go-dišnje s rašeljke za višnje uhvate preko 1000 kruna, a one ti manje-više, svake go-dine rode. Zašto vi kod tog blaga božijega gladujete kad vam novac nad glavom visi o rašeljci. Zagorci osviestite se i probudite se. Gojite voćke, berite krune, pak će te lako pribaviti pure.”

u Pučkom listu br. 19/1903. (str. 220. i 221.) u prilogu s naslovom:“Pouka zagorskoj mladosti fra nikola daje i konkretne savjete o sijanju,

saditbi i navrtanju voćki i navodi: voćka se sije obično mjeseca studenog ili pro-sinca, da klica preko zime omeča, napukne i pod prolijeće lakše zaklija. treba ze-mlju u listopadu duboko prekopati, pak pred sijanje za motiku zabrazditi, zatim u brazdu postaviti đubre debelo 2 do 3 centimetra izmiešati sa zemljom, a špice jednu do druge postavljati u razmaku 20 do 25 centimetara, zatim ih pokriti ze-mljom 2 do 3 prsta debelo, pomoći da svaki redak ostane livkast, neka lakše kiša natapa. koliko god špica jedna od druge mora biti daleko u tolikom razmaku tre-ba da bude i red od reda.

ako ne imaš sjemena od jabuka, krušaka itd., a ti kad kupuješ voćke na trgu hvataj sjeme i ostavi na suncu, pak na svoje vrieme posij. netom su ti voćke izni-kle, odmah ih pomnjivo oplivi, da ih trava ne guši, zatim u svibnju lagano oko-paj za kišom, osmrči nek ti bolje rastu. u drugoj godini, pod proljeće, treba voćku u dublje okopati i očistit, da što bujnije raste. treće ili četvrte godine prispjet će voćka za navrćanje, koje ćeš obavljati na sliedeće načine.

135


prireži divljaknju 10 do 15 centimetara iznad zemlje, zatim je rascijepi uz srčiku 2 do 3 centimetra, potom uzmi navrtak sa dna litorasta, jer tu su ti plodni pupovi i sa duže strane nadiljaj ga na nož, a s jedne ostavi koru do dna, pak u ras-cjep pomljivo ga natjeraj, dok mu se sve rane do zadiljka sakriju, zatim tvrdo za-veži sa likom ili bristovom koricom, a ozgo zamaži pčelinjim voskom, da ti sunce i vjetar ne ispiju soka. ovaj način navrćanja zove se ucjepljivanje.

drugi je način pod koru tj. kad si privršio divljakinju treba ti s jedne strane pod njezinu koru uvući plosnat pupoljčić duboko za 2 do 3 centimetra i u isto mje-sto podvući navrtak s jedne strne koso zadiljan 2 do 3 centimetra, pazeći da se slju-bi drvo s drvetom, a kora s korom, pak svezati i namazati kako kod ucjepljivanja.

treći ti je način spajanja, tj. zareži divljakinju, plove, a koso 2 do 3 centime-tra s jedne strane odozdo prem gori i istjeraj na samu koru. cijep na tri pupa odre-že se koso tako da se površina reza poklapa s površinom reza na podlozi. pup je na suprotnoj strani reza. cijep sljubi s podlogom lipo zaveži primit će ti se.

Četvrti način navrćanja jest križanje. prekriži nožem pod vrh prirezanu div-ljakinju 2 do 3 centimetra kore, zatim joj otkini podigač na priliku sva četiri kraja korice pak uzmi jedan pup s korom i drščić (peteljku) bez lista sa pitomke i pod-vuci pitomi navrtak pod prikrižnik divljakinje, zatim zaveži ispod i iznad pupa, posve dobro se prima. na ovaj način navrće se u mjesecu lipnju i srpnju, a na dru-ga tri načina može se u svako doba zime.

peti način navrćanja jest najlakši i najsigurniji, sasvim je prost, stoga najbo-lje je poznat našim Zagorcima. to je navrćanje na pilac (pisku ili prsten). na ovaj način navrće se od lipnja do svrhe srpnja. pri ovom navrćanju vladaj se ovako. pod zimu po ograncima privrši svoje divljakinje, kruške, jabuke, rašeljke itd., pa bilo koje mu drago debline, a na proljeće kad izbiju litorasti očemušaj sve ozdol prema gori izim, 5-6 najgornji, koji su ti najbolji za navrnut. netom ti je polovi-ca lipnja banula svrni pilac s jednim pupom i drščićem sa dna litorasta pitomke, a litorast divljakinje s vrha odreži 10 centimetara, zatim naguli joj kožicu u dva di-jela i natiči zavrtak nanoseći ga na divljakinju dok god ne ugledaš na njim malo soka. dok si opazio sok znak je da je svrtak sašao na svoje mjesto, zatim povrati kožicu divljakinje na svoje mjesto nek ti ona navrtak čuva od sunca i vjetra. Sva ostala lišća na stablu očemušaj i nove izbojke divljakinje kidaj da ti snagu navrtka ne nose, a najgornji litorast ostavi netaknut dok ti god navrtak dobro ne ozeleni, potle i njega odreži, jer kroz njega stablo uzimlje zrak bez kojega živit ne može, ko ni čovik bez pluća. na isto stablo mogu se navrnuti 3 do 4 različite vrste ako su međusobno srodne kao jabuka, kruška, tunja itd. navrćanjem na pilac obično se meće 3 do 4 navrtka, a nije moguće da se ni jedan primiti neće, a pravom vješta-ku prima se 90 na 100, stog taj način najviše priporučan našim Zagorcima i što ne imaju potribita alata za navrćanje na druge gori spomenute načine.

Želiš li imati voćke krupnije i pitomije, a ti je druge godine opet prinavrni na ovoj način: pririži pitomni navrtak po metra iznad prvog navrćanja, pak tute po-

136


novo navrni, eto ti daleko slađeg i krupnijeg ploda. ovako se vladaju svi napred-ni gospodari koji ne samo 2 već i 3 puta na istu voćku prinavrću i beru plemeni-ti plod.

kod presađivanja voćke treba se vladati ovako: Gdje si odlučio presaditi voćku iskopaj rupu odma u jesen, neka ti se zemlja prozrači i sunce ti je prožeže, zatim nek ti rupa duboka i široka bude metar 1; ako je tanko zemljište onda ba-rem za metar i po. dok ti je opao list s voćke odma je presađuj, jer rani ptići odli-ću. naše je podneblje blago te preko zime duboko ne mrzne, te led ne može naš-koditi ranjenim žilama ko u studenim predjelima. na temelju svog iskustva javno mogu utvrditi, da na 100 stablika, koje se rano usade, 10 će se osušiti, a kasnih 50 po 100 izgine u tanku zemljištu bez zalivanja.

kod presađivanja voćke najprije u rupu ubaci 15 do 20 centimetara zemlje osočanice, pak joj žile na nju postavi. Zatim nagrći drugu zemlju dok sve žile ne pokriješ. potom treba nogama zbiti, pak ostalu zemlju vratiti vrhu žila i opet po-zbiti, a okolo voćke nek ti zemlja ostane lokvasta, nalik peke (crijepa) izvrnute, da kad kiši, bolje žile natapa. koliko god žile voćke obuhvaćaju, potrebno je u krškim mjestima nagrnuti stijenama, da pod njima zemlja što više zadrži vlagu, manje su ledini i kad stabljika poraste vjetar s njom ne ljulja.

dok ti se podgoji, voćku treba čistiti, kljaštiti unutarnje mladice; gojit je na krošnju da zrak i sunce, među grane bolje zaviriva. ako ti se voćka povila, slabo rađa i velike litoraste tjera, a ti svake druge godine po poli litorast priraštaj, pak će ti davati snagu u cvjetne pupove i bolje ploditi.”

u cilju promicanja svojih korisnih ideja fra nikola kroz novinske napise obraća se svojoj subraći franjevcima župnicima po zagorskim selima, načelnici-ma općina, zastupnicima u pokrajinskom saboru dalmatinskom, pa i središnjim vlastima u beču. tako na primjer u Pučkom listu br. 19/1902. (str. 152. i 153.) u prilogu s naslovom Napomena zagor skim župnicima između ostalog navodi:

“tko će se u našim samotnim i zabitim krajevim zauzest i postarati za do-bro naroda, ako ne će župnici? Svaki od njih, za korist svoga puka, imao bi se ute-ći vladi za razno pokušajno poljsko sjeme nje, moleći uz obaljenu cijenu (ako ne bezplatno), da mu se zato župu dade; također pitati iz uzornih po krajinskih voć-njaka, po nekoličak raznoliki stabljika za matičnjake i svaki u svom vrtu posaditi i nje govat, odklen bi župljani nosili za navraćanje divljakinja. Župnici znadu na-vrćati voćke, s tog nek svake godine, kad je vrieme navrćanja, okupljaju okolo sebe djecu, (a to im služi katkad za zabavu) i u tom ih podučavaju, tumačeći, koli-ko koristi vremenom od toga mogu imati. ako župnik nema vo lje ili vremena tim se baviti, neka dobavi svake godine po jednog vještaka, barem za nedjelju dana u svoju župu, koji bi puk podučavao o navraćanju. vlada bi morala dati bezplatno svakom župniku potre bitu smolu, oruđe i omote. tim bi se zamjenio nemar na-ših općina. veličasni župnici manje-više imaju svoje vrtle i ogojke; nek za ljubav

137


napretka i prosvjete žrtvuju jedan dio zemljišta za rasadnik voćaka i diele svie-tu; eto u četvrt vieka, koja hiljada voćaka više u župi nego je bilo. naš težak lien je i nezna sam po sebi gojiti voćke, ali kad mu se gotovo dade, čuvat će i pazit, a kad vidi ploda, tim će se obmaniti i početi svaki za sebe saditi4.ovog dobrotvor-nog a laga nog posla, ako se prihvate župnici, eto nam Zagore kroz 20 godina k napredku upućene i blizu preporođene; eto iz hiljada grla neiz mjernih blagoslova, eto župnicima vječite uspomene za njihove trude, koja će ih pratiti i preko groba, a za dobro učinjeno od boga će primiti nadarje.”

u Pučkom listu br. 21/1899. (str. 167.) s naslovom Lećevica i voćarstvo fra nikola piše: “voćarstvo, ta unosna grana narodnog gospodarstva, počela se i u obćini lećevačkoj unapređivati sistematično, i to pohvalnim nastojanjem kotar-skih službenika i zauzimanjem gospodina načelnika i tajnika koji ne štedeć ni tru-da ni troška već godine 1897. zauzeše se za općinski voćnjak. iz rečenog su po-razdjelili u godini 1899. znatan broj sadnica oraha i bajama općinarim besplatno. lugari pak poučeni od svojih šumskih starješina upućivali su narod u navrćanju.

Godine 1899. nabavila je općina 2000 komada mladih stabala jabuka i kru-šaka koje će svojevremeno oplemeniti lugari navrćanjem, te će do kraja godine biti podijeljeno besplatno narodu. Godine pak 1898. šumarski strukovnjak pred-ložio je da se na spomen kraljeva jubileja urede seoski bajamnjaci. Glavari jedno-dušno pristaše na to i ta plemenita nakana do malo bi i izvršena. bez troška općine i vlade marnim nastojanjem pojedinih lugara seljani dobrovoljno iskrčiše i obgra-diše bajamnjake ko stvorene za rečenu svrhu. bajame dali većinom seljaci bada-va, a orase nabavila vlada. bude li berićeta i božjeg blagosova kroz desetak godi-na najdulje, bit će ondje oko 15 tisuća plodnih bajama i 2000 orasa. što će prika-zivat najmanju glavnicu od for. 17 000 u najlošijih okolnosti5. bude li se pak po-stupalo (kako je sada) dočekat ćemo, bože daj, da će voćarstvo preporoditi našu Zagoru koja će do tada jamačno biti vezana kolnim putem sa svim okolnim opći-nama i željezničkim postojama u kaštelima i na unešiću.

Žrtve za voćarstvo znatno su za obćine, ako prem je uboga to se je nadati da će c. k. vlada kojoj leži na srcu napredak i dobrobit ne samo pojedinca nego i cie-lih obćina pružiti blagodarnu ruku, doznačujuć stalnu godišnju pripomoć za uzdr-

4 to je živa istina! kazivao nam je cienjeni naš prijatelj fra marinko vukušić, u prvine nitko da nije htio u runoviću kod imotskog saditi duhan. on o tom pripovjedao i preporučivao i na ulici i s oltara, ali sve bijaše utaman. tad zasadi on svoj vrtal pred kućom duhanom, koji, bog htjede, te se razbusa kao gora, što, kad vidiše seljaci, počele i oni raditi o duhanu, pa danas ne ima kuće u runoviću, koja ga ne sadi i njime se hrani, jer za duhan u onom selu više hvataju nego i za žito i za blago skupa.5 u to vrijeme osmišljeni, te po kamenitim vlakama i vlačicama u Zagori posađene sadnice bajama i oraha i danas čine prepoznatljiv isječak u krajoliku brojnih naselja u tom prostoru. moguće je da je vrijeme, način i obim tog projekta bio slučajan, ali se ne smije isključiti ni mogućnost da je sve skupa bio i svojevrstan odgovor na probleme vezane za tadašnju vinogradarsku krizu izazvanu filokserom i peronosporom, a koja nije mimoišla ni žitelje tadašnje Zagore. u tom slučaju moglo bi se reći da tadašnje (često ih se naziva i nenarodne) vlasti nisu samo kukale nad krizom izazvanom višom silom nego da su tražile i optimalna rješenja.

138


žavanje općinskih voćnjaka na lećevici. Za danas dosta, a drugom ćemo se zgo-dom javiti i istaknuti koja bi se od vrsti bajama imala uzgajati i koje se mogu bolje utržiti. dotle samo naprid začetnici, a haran će vas narod blagosivljati, jer kad se narod materijalno podigne, tad će se moći bolje i duševno razviti.”

uz oduševljenje sadnjom bajama, oraha i drugih voćki fra nikola upo-zorava i na otpore koji pojedinci pružaju tim promjenama, tako na primjer u Pučkom listu br. 9/1899. (str. 69.) u prilogu s naslovom: Općinski voćnjaci proziva općinu muć, pa između ostalog navodi:

“Žalibože ovdje u Zagori – mućkoj koncem 19. vijeka ta toli privredna grana narodnog gospodarstva ne samo da je sasvim zapuštena, nego dapače ima i žesto-kih protivnika. Za godinu 1899. vlada je doznačila poreznom uredu u Spljetu for. 300 za osnivanje rasadnika i uzgoj plemenitih voćaka u općini muć, a da ista op-ćina doprinese u novcu ili u naravi zemljišta. pa hoćete li vjerovati da je u općin-skoj sjednici 23. ožujka tekuće godine bila svota odbijena uz obrazloženje da im ne treba voćnjaka. tko iole se razumije u gospodarstvo morat će priznat da se u voćarstvo ulaže najmanje truda i troška, a prihod je znatan. Sretnim se mogu sma-trati zemlje u kojima je voćarstvo rašireno, jer dobivaju mnogo izvozeći u tudjinu (kao hrvatska, bosna itd.), a s druge strane imaju za kućnu potrebu. temeljito je dokazano da u krajevih gdje ima mnogo voćka, blaže je podneblje, a vjetrovi nisu tako jaki, te se vlaga zadrži u zemlji dugo. voćarstvo uljepšava puste predjele (ko amo u Zagori) te ih čini pitomijim i zdravijim.”

osim o gospodarskim temama, fra nikola objavio je i brojne opće pro-svjetiteljske priloge. tako je na primjer u Pučkom listu br. 5/1902. (str. 41.) objavio prilog o općinama u kojima upozorava na važnost općine i općinske uprave. u sljedećem broju (6/1902., str. 47.) cijeli je članak posvetio načelnici-ma općina. nakon toga u broju 8/1902. (str. 63.) detaljno piše o općinskim pred-sjednicima i predsjedništvu ističući:

“predsjednika bi morale krasiti iste osobine kao i načelnike. oni bi morali biti cviet općine da uprava bude besprijekorna, korisna i blagoslovljena i nadodaje: kao što načelnik bez prisjednika, tako ni prisjednik bez načelnika ne mogu odlučivat ništa, već svoje prijedloge moraju podnositi vijeću na pretresanje, gdje u svakom pitanju većina glasova odlučuje. oh kako je divno i vješto nadležna vlast taj raspo-red udesila, da se bolje i lašnje narodu pravica kroji. iste je godine u broju 11/1902. (str. 88. i 89.) pisao o lugarima navodeći: koda nas je običaj kad se namješta lugar, kao da se otvara natječaj, s tog rasteže se po godinu dana, dok se imenovanje pred-loži poglavarstvu. događa se da u jednom selu bude 5 do 6 natjecatelja i svaki po-gnut često obilazi načelnika, a on po onoj; više koka, više jaja, svim obećaje, dok napokon sreća padne na onog, koji je najčešće pogrčen dohodio. ne gleda se ka-kva je lugar poštenja, uživa li dobar glas ili je bio u tamnici i zašto.”

139

jadranka Samokovlija dragičevićtičija Stinica 15, 21251 Žrnovnica tel 021 472 639 mob 098 906 43 60 ili 091 19 222 91

enerGija vjetra i Sunca u Funkciji raZvoja ZaGore

SaŽetak

autorica je u priloga istaknula probleme vezane za preveliku potrošnju fosilnih goriva (emisija stakleničkih plinova, zatopljenje, nestašica i sl.) kao i prednosti ob-novljivih izvora energije (vjetar, sunce, voda i sl). pri tomu je koristeći najnovije po-datke spominjala primjere iz globalnog i užeg nacionalnog prostora. u skladu s naslo-vom istaknula je kako energija vjetra i solarna energija predstavljaju razvojnu šansu Splitsko-dalmatinske županije i prostora Zagore koji se ističu čestim i snažnim vjetro-vima, ali i velikim brojem sunčanih sati bitnih za proizvodnju obnovljive i ekološki najpovoljnije energije.

Ključne riječi: solarna i sunčeva energija, Zagora, Splitsko-dalmatinska župani-ja, mW, vjetar

dalmatinskom zagorom smatra se kontinentalni dio dalmacije. to je oko 150 km dug pojas odvojen od primorja planinskim nizom kozjaka (780 m), mosora (1339 m), omiške dinare (864 m), biokova (1762 m) i rilića (1160 m). Čine ju područja u okolici knina, drniša, Sinja, vrlike, imotskog i vrgorca.

Zagora u užem smislu pripada prostoru izrazitog krša i nema trajnih vode-nih tokova. uglavnom se sastoji od razmjerno niskih uzvisina, malenih udolina i polja između njih, koji se pružaju u smjeru istok – zapad. prostor je prekriven šikarom i niskom šumom, u poljima se nalaze obradive površine, a na njihovim rubovima su naselja. klima je submediteranska tradicionalno gospodarstvo čini stočarstvo, uglavnom sitnog zuba, i poljoprivreda, posebno vinova loza.

no dalmatinska zagora je puno više od navedenih podataka i nizanja broj-ki. ona je mnogima opjevana rodna gruda i jedini zavičaj, a nekim posve dobra prilika za svaku gospodarsku aktivnost. dobro je za buduće planove znati da u Zagori se rađa i “spava” bura- kada spava. a kada se probudi ona svojim silo-vitim udarcima “mete” sve ispred sebe. dalmatinska bura je prirodno čudo ali i dar kao i svi vjetrovi koji na tom području pušu, kao i sunce koje grije većim

140


dijelom godine. i to je dobra osnova za daljnji razvoj gospodarstva. o upotre-bljivosti snage vjetra govori se i piše sve intenzivnije. Suncu i vjetru ne plaća se ništa, a praktički su nepotrošivi. razumijevanja za tu ideju ima, pa se sve če-šće u dalmatinskom kršu “sade” agregati vjetroelektrana, a na povoljnim mje-stima postavljaju solarni paneli sa potrebnom opremom. cilj je na što jedno-stavniji način iz obnovljivih izvora dobiti potrebnu energiju.

dobro je znati podatak da je prvih dana veljače 2015. Svjetsko vijeće za energiju vjetra objavilo rezultate o novo instaliranoj snazi vjetroelektrana u 2014. godini u svijetu. prema njihovim podacima tokom prošle godine instali-rana snaga novoizgrađenih vjetroelektrana premašila je brojku od 50 000 mW. najviše ih je izgrađeno u aziji sa ukupno 26 161 mW instalirane snage. od toga čak 23 351 mW, otpada na kinu. iza nje je indija sa 2.315 mW, a na osta-le azijske zemlje otpada svega oko 150 mW instalirane snage. novoizgrađene vjetroelektrane u europi imale su 12 820 mW instalirane snage od čega je na njemačku otpadalo 5.279 mW, veliku britaniju 1.736 mW, švedsku 1.050 mW, Francusku 1.042 mW, turska sa 804 mW., a ostali manji dio na druge ze-mlje. instalirana snaga novoizgrađenih vjetroelektrana u europi 2014. je veća od onih izgrađenih tijekom 2013, ali ipak manja nego rekordne 2012. godine). nove vjetroelektrane u Sjevernoj americi imale su 7.247 mW. od toga je na Sad otpadalo 4.854 mW, kanadu 1.871 mW, i meksiko 522 mW. Slično kao i u europi postignuti rezultati u americi tijekom 2014. su povoljniji nego oni ostvareni u 2013. godini, ali još uvijek znatno lošiji od onih postignutih 2012. godine.

dalmatinsku zagoru i hrvatsku u cjelini teško je uspoređivati s navede-nim pokazateljima, ali potencijali postoje i treba raditi na njihovom uključiva-nju u gospodarski razvoj. prema procjenama stručnjaka u Splitsko dalmatin-skoj županiji bi se moglo izgraditi 37 vjetroelektrana (od čega 25 na područ-ju Zagore) instalirane snage oko 1400 mW i 27 sunčanih elektrana instalirane snage oko 550 mW. prema podacima iz 2007. godine ukupna instalirana snaga elektrana u hrvatskoj je 4020,26 mW od čega je 1601 mW u termoelektrana-ma, 2071,26 mW u hidroelektranama i 348 mW (50 % snage) u ne “krško”. planirane vjetroelektrane su bili brig-vaganj, boraja, bradarića kosa, brdo umovi, Čemernica, debelo brdo-vrdovo, dugobabe, Glunča, kamenjak, katuni, kočinje brdo, kostanje (kom-orjak-Greda), lećevica, lukovac, marasovo brdo, moseć, movran, njivice (jelinak), ogorje, opor, orlovac, osoje, plane, pometeno brdo – projini doci, proložac, ričipolje, ruda-otok, runjevac, Sitno Gornje, Svilaja, trnošćak, visoka – Zelovo, vilinjak, voštane, vrgorac, vučipolje-hrvace, Zelovo. u proteklom razdoblju izgrađene su vje-troelektrane: kamensko-voštane (2013. g), jelinak (2013.) i pometeno brdo (2014.).

141

J. Samokovlija Dragičević: Energija vjetra i Sunca u funkciji razvoja Zagore

neke od nabrojenih su u fazi pripreme dokumentacije, a neki u prvim skro-mnim koracima realizacije. istina ni svijet nije baš nekritično krenuo u realiza-ciju projekata za korištenje snage vjetra i sunca. više je razloga za to, a svaka-ko jedan od ozbiljnijih su moćni lobiji koji su još uvijek u fazi-nadjačavanja. tko će dobiti grandiozne poslove. a kako je hrvatska gospodarska brzina već poznata, možda se do realizacije ovih projekata (ima još o korištenje bio mase, snage mora i valova te drugih energetskih zaliha) znanost smisli nešto novo. ili će napredak toga posla potaknuti znanost, a možda i cijene.

podaci govore da cijena vjetro agregata pada, pa je tako prošle godine je-dan agregat koštao 0,91 milijun eura po mW. a kućni agregat mogao se na-praviti za 30 000 kuna. dakle, cijena prava sitnica. mada nije osobito popular-no u zadnjih nekoliko mjeseci, mogućnost za bržeg stizanja do energije vjetra daju i krediti. naravno, ne za one velike agregate, ali za one “po dvoru” prili-ka je dobra. tako novi program suradnje Zagrebačke banke i europske banke za obnovu i razvoj namijenjen investicijama tvrtki i jedinica lokalne samou-prave u energetsku učinkovitost i projekte vezane uz obnovljive izvore energi-je. ova kreditna linija dio je ebrd-ova projekta u suradnji s europskom uni-jom pod nazivom Western balkans Sustainable energy Financing Facility ii (WebSeFF ii), a njome uz poduzetnike priliku za investiranje u ovom područ-ju dobiva i javni sektor.

u Zagrebačkoj banci, naglašavaju važnost ovog projekta i u tome što uz lakši pristup sredstvima za financiranje projekata obnovljivih izvora energi-je i energetske učinkovitosti, korisnici kredita dobivaju i pristup bespovrat-nim poticajnim sredstvima europske unije kao i besplatnu tehničku pomoć. Zagrebačka banka i ebrd potpisali su u srpnju ugovor u iznosu od 20 mili-juna eura, a sljedeći korak u realizaciji suradnje je identificirati projekte koji u ovom području imaju najveći potencijal. u prezentaciji konkretne kreditne ponude naglašeno je kako će iznos bespovratnih sredstava za projekte koji će zadovoljavati kriterije uštede energije i smanjenja co2, biti od pet do 10 po-sto iznosa kredita za poslovne subjekte odnosno od 10 posto do 15 posto izno-sa kredita za jedinice lokalne uprave i samouprave. klijenti Zagrebačke banke već u početnoj fazi dobivaju mogućnost dobiti besplatnu tehničku pomoć kon-zultanata kako bi procijenili može li projekt zadovoljiti kriterije potrebne za ostvarivanje prava na bespovratna sredstva. Svijetu treba sve više i više energi-je. Stalni porast populacije za sobom donosi i konstantno veće potrebe za ener-gijom i čovječanstvo je u kontinuiranoj potrazi za izvorima energije koji bi pri-mjereno pokrili energetske potrebe.

postoje vremena kad se potražnja za energijom privremeno smanji (global-ne financijske krize i globalne recesije), ali takvi događaji su prolazni i nakon što završe glad za energijom je opet sve veća i veća. dugoročno gledano, potre-

142


ba za energijom se cijelo vrijeme povećava. ne čini se da priča o dalmatinskoj zagori ima puno veze sa globalnim problemima, ali u svakom slučaju treba znati da je i taj dio hrvatske kao i cijela hrvatska uključen u svjetska kretanja, gospodarski razvoj, pa time i u potrebu za energijom. trenutno svijet pokriva svoje energetske potrebe uglavnom neobnovljivim izvorima energije, većinom fosilnim gorivima – ugljenom, naftom i prirodnim plinom. većina stručnjaka se slaže da je sagorijevanje fosilnih goriva glavni krivac za globalno zatoplje-nje i to zbog ispuštanja ugljičnog dioksida koji je staklenički plin. efekt stakle-nika u normalnim uvjetima omogućava ljudima život na Zemlji jer bi bez njega temperature bile znatno niže, ali prenaglašeni efekt staklenika mogao bi uništi-ti život na Zemlji. ukoliko u atmosferu uđe previše stakleničkih plinova efekt staklenika će jačati i temperature će rasti, a to bi moglo pokrenuti negativnu se-riju događaja koji će dodatno pojačati efekt staklenika (eng. runaway greenho-use effect). vjeruje se da se to dogodilo na planetu veneri gdje je koncentracija ugljičnog dioksida u atmosferi na ogromnih 96,5posto, pa su zbog efekta sta-klenika temperature na površini i preko 460 °c. Zbog tih problema logično je potražiti bolje rješenje za energetske potrebe, a to su obnovljivi izvori energije.

Čim su zbog financijske krize pale i cijene nafte ispod barijere od $100 i time su ideje o alternativnim izvorima energije opet počele padati u zabo-rav i fosilna goriva su ostala i dalje izvori energije broj jedan. ono što je zai-sta potrebno obnovljivim izvorima energije je da postanu ekonomski konku-renti i ovako “niskoj” cijeni fosilnih goriva, jer će se u tom slučaju gospodar-stvo znatno okrenuti prema čistoj energiji. ekonomska konkurentnost obnov-ljivih izvora je još uvijek vrlo daleko u budućnosti, osim ako se iznenada ne počnu slijevati znatna sredstva u taj sektor. jedina stvar koja ozbiljno prijeti sektoru fosilnih goriva i mogla bi pokrenuti polet čistih izvora energije su kli-matske promjene. Znanstvenici cijelo vrijeme upozoravaju svjetske vođe da bi se što prije moralo početi djelovati prema smanjenju ispuštanja staklenič-kih plinova i korištenja fosilnih goriva, jer se procjenjuje da su te emisije glav-ni razlog globalnog zatopljenja. iako političari vole puno pričati o čistoj ener-giji, još uvijek nema velikih pomaka u izbacivanju fosilnih goriva iz upotrebe. i u idealnim okolnostima uz čistu energiju sva ljepota Zagore dolazi do izraža-ja. u tom slučaju nisu ugroženi ljudi, izvori voda (većina rijeka dalmatinskog, odnosno, jadranskog sliva izvire u Zagori, biljke i općenito život što bi moglo biti privlačno za sve veći broj gostiju, ali i za povratak nekadašnjih stanovni-ka toga područja.

Čistoća obnovljivih izvora energije je glavni argument zagovaratelja ta-kvih izvora energije, a energetska neovisnost je druga najvažnija stvar. poznato je da se većina potvrđenih rezervi nafte nalazi u politički vrlo nestabilnom dije-lu svijeta, pa bi uvijek trebalo imati neku energetsku alternativu.

143


jedan od pokušaja postizanja energetske neovisnosti je i projekt europske unije kojim se na području Sahare želi izgraditi puno solarnih elektrana koje bi imale dvostruku ulogu: generirana električna energija transportirala bi se ener-getskim vodovima prema europi, a dodatno bi se radila desalinizacija vode koja je vrlo važan resurs u pustinjskim područjima. projekt se zove desertec, trebao bi trajati do 2050, a prvih 20 GW instaliranih kapaciteta očekuju se već do 2020 godine.

posve je jasno da Zagora nema osobite veze sa Saharom, posebno kada se govori o desalinizaciji, ali svaka dobra ideja i pozitivno iskustvo, vrijedna je. postoji mnogo država koje daju dobar primjer iskorištavanja potencijala ob-novljivih izvora energije. na primjer njemačka, danska i nizozemska s ra-zvijenim sektorom iskorištavanja energije vjetra, island s geotermalnom ener-gijom, kina s hidroenergijom, pa čak i Sad sa saveznim državama arizona, Florida i kalifornija u kojima postoji dosta projekata iskorištavanja energije Sunca. prema tome, tehnologije postoje, jedino su u ovom trenutku poprilič-no skupe pa su potrebna velika ulaganja. S vremenom se očekuje da će sve te tehnologije napredovati u smislu efikasnosti i smanjenja cijene, pa će samim time postati mnogo atraktivnije i samim time raširenije. Čak i ako se svijet od-luči za drastično smanjenje emisija ugljičnog dioksida i potpiše se novi klimat-ski ugovor/protokol (novi kyoto protokol) to neće značiti da se više neće ko-ristiti fosilna goriva. to će jedinio značiti da se veća važnost daje obnovljivim izvorima energije i da će se postepeno pokušati istisnuti fosilna goriva, ali to je postupak koji će trajati izuzetno dugo. naravno, prilikom tog postupka javit će se jak otpor iz sektora fosilnih goriva jer ipak se tu vrte bilijarde dolara koje bi trebale prijeći iz naftnih lobija u sektor obnovljivih izvora energije. trenutno u prilog naftnim lobijima ide činjenica da oni imaju novac i da oni odlučuju što će se raditi u smislu energetskih projekata u budućnosti. trenutna situacija im najviše odgovara jer se cijelo vrijeme u njihovom smjeru slijeva ogromna ko-ličina novaca, pa im se baš i ne žuri s promjenama. ima li hrvatska prave ra-zvojne šanse u ovome gospodarskom sektoru obzirom na velike pripreme za eksploataciju plina i nafte iz jadrana. istina, to su tehnologije koje opet ugro-žavaju okoliš, jer radi se o fosilnim gorivima, ali možda nije loše, uz primjere-nu kontrolu i maksimalnu suzdržanost, organizirati eksploataciju nafte i plina kako bi se “pribavilo” dovoljno novaca za izgradnju vjetro parkova. Zvuči ne-ozbiljno?

povijest korištenja energije vjetra seže u doba kada su ljudi prvi puta po-stavili jedra na brodove i time si omogućili daleka putovanja i isto tako odlu-čili svoje živote povjeriti u ruke tog nepredvidljivog izvora energije. može se reći da je na neki način vjetar bio taj koji je pokrenuo eru istraživanja i omo-gućio prijenos robe i dobara u neslućenim količinama na velike udaljenosti.

144


dugo vremena nakon prvih jedara uslijedilo je korištenje energije vjetra za obavljanje mehaničkog rada u mlinovima i za pokretanje vodenih pumpi (po-sebice u nizozemskoj, na srednjem zapadu Sad-a i u zabačenim dijelovima australije). u modernim vremenima s dolaskom i izumom električne energi-je počinju se koristiti u svrhu proizvodnje iste, no tek u zadnja dva desetljeća zbog sve većeg onečišćenja okoliša počinju svoj značajan uzlet da bi danas to bio jedan od glavnih izvora energije za blisku budućnost.

u dalmatinskoj zagori nema tako visoko postavljenih ciljeva. Gospo dar-stvo je već zadato i poznato, i izgradnjom oaza kao što je dugopolje, u kojemu se koncentracijom gospodarskih i u novije vrijeme čak zdravstvenih djelatno-sti stvara mali grad, ni u prostornom planu ne očekuju se neki veliki iskoraci. istina, auto-cesta Zagreb-Split ubrzala je značajno razvoj toga nerazvijenoga područja, ali treba očekivati da će planeri postaviti neke limite da ne bude po onoj narodnoj-sijeno pojelo kravu.

vrijedi kazati, kada već prelazimo na informaciju o sunčevoj energiji kao drugom važnom izvoru obnovljive energije, da će izgradnja Sunčeve elektra-ne kozjak u cemexovu rudniku Sv. juraj, snage 300 kWp, koja će proizvodit 460 mWh električne energije godišnje, što je dovoljno za energetske potrebe 150 kućanstava, vjerojatno započeti opet neko novo doba. riječ je o najvećoj sunčevoj elektrani s tankoslojnom tehnologijom u hrvatskoj, koja će doprini-jeti proizvodnji električne energije iz obnovljivih izvora u dalmaciji (vidjeti slike br. 31 i 32).

ubrzane klimatske promjene i sve oskudniji izvori energije iz fosilnih goriva zahtijevaju pronalaženje održivijih rješenja za proizvodnju električne energije i postizanje veće energetske efikasnosti, a jedan od trenutno najkva-litetnijih načina da se to učini u hrvatskoj jest da se iskoriste blagodati koje dalmacija ima kao regija s velikim brojem sunčanih dana u godini. upravo stoga je cemex u suradnji s tvrtkom Fotonapon krenuo u projekt izgradnje sunčane elektrane na južnoj strani krova hale sirovine u rudniku Sv. juraj. S obzirom na položaj i nagib krova od 33,7°koji se pokazao idealnim za ovu na-mjenu, na jednu trećinu površine krovišta postavit će se najmoderniji tanko-slojni fotonaponski moduli. ukupna investicija u izgradnju sunčane elektrane iznosit će više od pet milijuna kuna, a energija će se isporučivati u elektroener-getsku mrežu, što je već ugovoreno s hrvatskom elektroprivredom. puštanje u rad elektrane očekuje se da će elektrana doprinijeti smanjenju emisija ugljič-nog dioksida za otprilike 415 tisuća kilograma godišnje.

inače, sunčeva energija potječe od nuklearnih reakcija u njegovom sredi-štu, gdje temperatura doseže 15 milijuna °c. radi se o fuziji, kod koje spaja-njem vodikovih atoma nastaje helij, uz oslobađanje velike količine energije. Svake sekunde na ovaj način u helij prelazi oko 600 milijuna tona vodika, pri

145


čemu se masa od nekih 4 milijuna tona vodika pretvori u energiju. ova se ener-gija u vidu svjetlosti i topline širi u svemir pa tako jedan njezin mali dio dola-zi i do Zemlje. Solarni kolektori pretvaraju sunčevu energiju u toplinsku ener-giju vode (ili neke druge tekućine). Sistemi za grijanje vode mogu biti ili otvo-reni, u kojima voda koju treba zagrijati prolazi direktno kroz kolektor na kro-vu, ili zatvoreni, u kojima su kolektori popunjeni tekućinom koja se ne smrza-va (npr. antifriz). Zatvoreni sustavi mogu se koristiti bilo gdje, čak i kod vanj-skih temperatura ispod nule. tijekom dana, ako je lijepo vrijeme, voda može biti grijana samo u kolektorima, a ako vrijeme nije lijepo, kolektori pomažu u grijanju vode i time smanjuju potrošnju struje. Solarni kolektori su vrlo korisni i kod grijanja bazena. u tom slučaju temperatura vode je niska i jednostavni-je je održavati temperaturu pomoću otvorenih sistema grijanja. na takav način optimalna temperatura bazena održava se nekoliko tjedana više u godini nego bez grijanja vode. postoje i kolektori koji direktno griju zrak. ti sustavi cirku-liraju zrak kroz kolektore i na taj način prenose velik dio energije na zrak. taj se zrak kasnije vrača u grijanu prostoriju i na taj način se održava temperatura u prostoriji. kombinacijom grijanja zraka i grijanja vode može se postići vrlo velika ušteda.

u europskoj uniji znatno se povećava količina ugrađenih sustava za gri-janje vode i prostorija. u 2000. godini prvi put se premašila granica od mili-jun m2 novo instaliranih sunčevih kolektora (instalirano je 1046140 m2 sunče-vih kolektora). njemačka i austrija su lideri u iskorištavanju energije sunca za grijanje. njemačka kampanja za promociju toplinske energije sunca “Solar na klar”, pokazuje veliku efikasnost. u 2001. je instalirano 900 000 m2, a u 2000. 615 000 m2 (+46.3%). u odnosu na cijelu europu u njemačkoj je 2000. godi-ne instalirano više od 60% sustava. plan europske unije je instalirati 100 mi-lijuna m2 do 2010. godine. trenutni pokazatelji su da će biti instalirano oko 80 milijuna m2 do 2010.

dobra ideja države da financijski pomaže one koji će se potruditi oko ušte-de energije, te ugrađivati sunčane kolektore može biti poticajna i za Zagoru. kako je već rečeno u tom dijelu hrvatske spavaju vjetrovi i sunce. malo bude ružno kada se naglo probudi orkanska bura, ali vjetro parkovi po takvome vjetru neće radit. a sunce, njega je u dalmaciji dovoljno, što je već poznato. energija zračenja Sunca koja dolazi do Zemljine površine iznosi, dakle, oko 109tWh (8.6.1013toe) godišnje. ta je energija oko 170 puta veća nego energi-ja u ukupnim rezervama uglja u svijetu. to je ogromni energetski izvor kojim se mogu zadovoljiti energetske potrebe za veoma dugo vrijeme.

146


ZakljuČak

Zagora raspolaže značajnim potencijalima obnovljive energije koje u nje-zinom i interesu šireg nacionalnog prostora treba što prije početi iskorištava-ti. ta razvojna šansa ne bi se smjela prepustiti vremenu, a njezinoj realizaciji osim centara gospodarske i političke moći trebaju doprinijeti i ljudi iz tog pro-stora koji bi se umjesto neracionalnog protivljenja novim tehnologijama i ra-zvojnim rješenjima, trebali svjesno zalagati za korištenje potencijala i šansi svog zavičajnog prostora i to ne bezobzirnim uništavanjem ili raubovanjem okoliša već na načelima održivog razvoja koji ne dovodi do uništavanja živog svijeta (genetskih vrsta i različitosti ekosistema), već omogućava biosferi i ob-novljivim izvorima da se regeneriraju i da kao takvi u perspektivi budu njegov energetski temelj.

147


jadranka Samokovlija dragičević

Wind and Solar enerGY in the development oF the reGion oF ZaGora

abStract

the author emphasises problems related to the excessive consumption of fossil fuels (greenhouse gases, global warming, shortages, etc.) as well as the benefits of renewable energy sources (wind, sun, water, etc.). these issues are discussed on the bases of the most recent data and with reference to global and national surroundings. as stated in the title, the author points out that wind and solar energy represent important development opportunities for the Split-dalmatia county and the region of Zagora since this area is known for frequ-ent and strong winds, but also a large number of hours of sun per day, which are essential for the production of renewable and ecologically most acceptable energy.

Key words: solar and sun energy, Zagora region, Split-dalmatia county, mW, wind

149

Željka šiljkovićSveučilište u Zadru, odjel za geografiju Franje tuđmana 24i [email protected]

GaStronomija dalmatinSke ZaGore – vaŽan turiStiČki potencijal

SaŽetak

Gastronomija je važan sastavni dio turizma i u svojoj autentičnosti predstavlja dio nematerijalne kulturne baštine određene regije ili lokalne zajednice. Gastronomske ture specifičan su turistički proizvod kojima se pojedina područja prezentiraju na me-đunarodnom turističkom tržištu, poput cesta sira, vina, maslina.

među brojnim turistima koji posjećuju svake godine obalne destinacije postoje i tzv. egzistencijalni turisti kojima je cilj okusiti, osjetiti autentičnost određenog prosto-ra i njegove gastronomske kulture.

Stoga, moderni turizam promovira ciljane destinacije hrane i vina putem interneta i specijaliziranih turističkih agencija, aplikacijama na smart phonima i medijima. veliku ulogu imaju i elektronski mediji poput televizije koje putem posebnih progra-ma i kanala promoviraju gastronomiju i kulinarstvo u svijetu.

dalmatinska zagora sačuvala je brojna tradicionalna jela ponajprije kroz pisa-nu tradiciju, ali u stvarnosti prepoznatljiva je samo nekoliko jela (arambašići, jela is-pod peke). autentičnost prostora predstavlja značajan turistički potencijal uključiva-njem tradicionalnih jela u ponudu restorana, obiteljskih poljoprivrednih gospodarsta-va i otvaranjem cesta hrane i vina zagore.

Ključne riječi: gastronomija, turizam, destinacija, tradicionalna jela, dalmatinska zagora, promocija.

uvod

hrana je važan dio turističke ponude jer kroz nju turisti upoznaju, ne samo određenu regiju, već sve više umjesto jednostavnog gastronomskog doživljaja hrana postaje cilj putovanja (clave, knafou,2013).

u svijetu modernih globalnih komunikacija hrani kao turističkoj “desti-naciji” posvećuje se sve veća pozornost kroz brojne, televizijske programe, internet kuharice, blogerske stranice, internet vodiče – tripadvisor .

mailto:[email protected]

150


putujući svijetom poznati masterchefovi otkrivaju stara tradicionalna jela podižući lokalnu kuhinju na globalnu razinu, i utječu na stilove u kulinarstvu. ujedno, male lokalne zajednice postaju kroz svoju kuhinju globalno poznate i privlačne meke turističkih tura. time se sve više razvija gastronomski turizam, kao dio kulturnog turizma.

no, što je gastronomija? prema Encyclopedii Britannici (2000) gastro-nomija je umjetnost odabira, pripreme, posluživanja i uživanja u finoj hra-ni (richards, 2002), no ima i dublje sadržajnije značenje ukazujući na odnos hrane i kulture u nekoj regiji. kao specifičan kulturni turistički proizvod izdva-jaju se gastronomske rute određenih lokalnih prostora i regija, poput ruta špa-roga, hmelja, ili kod nas ceste maslina, sira, vina. neke od tih cesta su sezon-skog karaktera i održavaju povezanost ciklusa poljoprivredne proizvodnje i lo-kalne proizvodnje hrane. Sezona rasta određenih poljoprivrednih kultura podu-dara se s glavnom turističkom sezonom (hjalager, richards, 2002:5).

brojni kuharski mediji, poput televizijskih emisija i programa (24 kitchen) stavljaju u prvi plan hranu kao svojevrsni trend. u potrazi za novim ili sta-rim zaboravljenim receptima, pričama iz pojedinih krajeva kulinarski majsto-ri; masterchefovi putuju svijetom, kuhaju s lokalnim kuharima ili običnim gra-đanima, pronalaze nove stilove kuhanja. u nas je to primjer veljka barbierria i njegove emisije: U potrazi za izgubljenim vremenom. odnos njihova kuhanja i destinacije ima sinergijsko značenje: destinacija pribavlja recepte, određeni kulturni kontekst, a putem televizije promovira se ta ista destinacija (hjalager, richards, 2002:5).

hrana postaje idealni znak turističke potražnje. konzumiranjem autentič-ne hrane na izvorišnoj destinaciji otkriva se kulturni kapital i baština. bijeg od masovnog turizma i buke na obali u unutrašnjost otvara mogućnost turistima da pronalaze lokalne restorane u kojima se hrani lokalno stanovništvo (vidjeti slike br. 20, 21, 22.).

danas su sve brojnije turističke agencije koje organiziraju gastro i kulinar-ske ture i odmore u aziji, europi (Artisan of Leisure, La Route des Gourmets, Gourmet Safari) turistima se pruža uvid u cjelokupnu kulturnu baštinu nekog kraja: od arheoloških i povijesnih lokaliteta i građevina, poljoprivrednih posje-da, vinograda, šuma, posjeta tržnicama i kupovanja lokalnih proizvoda, konzu-miranja hrane i pića u restoranima, hotelima ili na ulici.

i u hrvatskoj postoje turističke agencije koje su specijalizirane za ture hrane i pića i koje svoje ponude uglavnom nude preko interneta (Adriagate, Culinary Croatia, Taste Dalmatia, Amathus Travel). njihove ture slijede već uhodane turističke destinacije istre, dalmacije, Zagreba, Slavonije. područje dalmatinske zagore nije prepoznato kao značajna turistička gastronomska i vinska destinacija. kod utvrđivanja gastronomije kao turističkog proizvoda važno je znati što motivira turiste za određenu gastro turu: da li je to jednostav-

151

Ž. Šiljković: Gastronomija Dalmatinske Zagore – važan turistički potencijal

na fizička potreba za hranom ili kulturna potraga za boljim razumijevanjem lo-kalne kulture, odnosno socijalna motivacija kako bi se ostvarila veza s lokal-nim stanovnicima (lopez – Guzmán, Sanchez – cañizares, 2011: 65).

GaStroturiSti

prema hjalager (2003) postoje četiri tipa gastro turista (rekreativni, egzi-stencijalni, eksperimentalni, drugačiji). rekreativni turisti su konzervativni tip turista i oni čine većinu turista koji dolaze na odmor u hrvatsku. odsjedaju naj-češće u apartmanima, sami pripremaju hranu, a vrsta hrane i pića nisu im važ-ni tijekom odmora. Za egzistencijalne turiste konzumiranje hrane i pića nije samo puko zadovoljenje potrebe, već ono ima i dublje filozofsko značenje pro-učavanjem lokalne kuhinje, lokalnih sorti vina i kulturne baštine destinacije. njih ne zanima tipičan turistički restoran ili restoran brze hrane. ovaj tip turi-sta obilaze posjede, obiteljska gospodarstva, vinograde i vinarije, oni kuhaju s lokalnim stanovnicima, beru grožđe, obilaze sirane, odlaze na pašnjake i u ri-bolov. posebno su ponosni kada sa sobom ponesu lokalni proizvod, kao suve-nir. Glavne informacije dobivaju putem interneta (kivela, crotts, 2006, 357-8).

Za eksperimentalnog turista kvaliteta i trendi vrijednosti hrane i pića glav-ne su smjernice. kvalitetna hrana sinonim je za dizajnersku odjeću, skupe au-tomobile, skupo kuhinjsko posuđe, interijere. oni sa sobom nose kući skupe suvenire. drukčiji turisti nastoje pobjeći od dosade svakodnevnog života, ku-povanja namirnica i kuhanja hrane. Za nj je bitna kvantiteta hrane, a kvaliteta je manje bitan dio odmora. Za razvoj gastronomskog turizma u dalmatinskoj zagori važno je privući egzistencijalni tip turista, kojemu se nude brojne ga-stronomske mogućnosti u neposrednoj blizini obale, ali u okolišu koji je sa-čuvao autentičnost i izvornost. turisti su se od pasivnih konzumenata sunca, mora i plaža promaknuli u putnike, promatrače autentičnih krajolika, lokalne arhitekture i umjetnosti.

Gastronomija nije samo prepoznata kao dio lokalne kulture već i kao dio ukupnog gospodarskog razvoja i bitan je čimbenik koji potiče razvoj ekonomi-je (tikkanen, 2007).

Gastronomija i vino su atrakcije određene destinacije u kojoj je lokalna kuhinja na visokoj razini kvalitete.

dalmatinSka ZaGora i GaStro turiZam

danas je u svijetu poznata talijanska, francuska tajlandska, indijska, kine-ska, kuhinja. no, je li i u dovoljnoj mjeri prepoznata i hrvatska kuhinja, odno-sno i kuhinja dalmatinske zagore. i dok je hrvatska kontinentalna i jadranska

152


kuhinja poznata i domaćim i stranim turistima, ona dinarsko – mediteranska još uvijek je zapostavljena. da turisti žele ipak sve više okusiti drukčiji vid od-mora i da žele upoznati i drukčiju dalmaciju govore podaci iz ankete stranih turista, 2003 godine (Žaper, 2004). Strani turisti (Slovenci, talijani, poljaci, Česi) u najvećem su se dijelu izjasnili da žele vidjeti tipično dalmatinsko selo s kamenim kućama (19,8%), te kušati lokalnu kuhinju (18,6%) u specifičnom području (Žaper, 2004).

o specifičnostima prehrane dalmatinske zagore pisao je prije više od dva i pol stoljeća alberto Fortis (Put po Dalmaciji, 1774), te ivan lovrić iz Sinja (1776.) koji je ispravio i dopunio neke Fortisove tvrdnje. Fortis navodi kako je među stanovnicima izuzetno značajna hrana češnjak i ljutika. Češnjak stavlja-ju u gotovo sva jela, a osobito u pitu od mlijeka i brašna. beskvasni kruh jeo se uz pečeno janje, za koje Fortis kaže kako se pripremalo na ražnju (Fortis, 1984: 169). jakov Čudina (1893.) opisuje hranu koja se mogla naći na građan-skim stolovima Sinja krajem 19. stoljeća, poput: teletine, pilića, kokoši, pura-na, šljuka, prepelica, riba, žaba, rakova, jabuka, šljiva, kajsija. posebno nagla-šava, po njemu najbolje jelo: arambašići.

na selu je glavna hrana bio kajmak, sir iz mišine, pura i proso začinjeni maslom, medom, ili lukom. i vrlički kraj imao je sličnu prehranu. pura je bila glavna hrana uz koju se pripremao kupus,, na dimu sušeno meso (ovčje, ko-zje, svinjsko), te mladi nesoljeni sir (ivančić, 2010: 79). Sir iz mišine specifi-čan je način proizvodnje sira karakterističan za dinarski kraj hrvatske – bosne i hercegovine – crne Gore) i vezan uz tradicionalni transhumantni način sto-čarstva. iako je sir iz mišine s područja dalmatinske zagore, velebita i like uvršten u popis nematerijalne kulturne baštine (2007), još uvijek je nedovolj-no valoriziran i cijenjen. i dok se u susjednoj bih ovaj sir nalazi na policama velikih supermarketa i tržnicama, kod nas se skromno javlja samo u sajmenim danima u Zagori ili kod proizvođača na gospodarstvu, odnosno u danima festi-vala sira u drnišu.

jela pod pekom (kozletina, janjetina i sve više teletina) najpoznatija je i najčešće konzumirana hrana dalmatinske zagore. Stara tradicionalna jela po-put rakova na buzaru (Sinj), pohanih žaba (vrlika, imotski, Sinj), šiše, rafiola (tradicionalni sinjski kolač), pandišpanje (vrlički narodni kolač) mogu se naći rijetko. originalno jelo cijele dalmatinske zagore su arambašići, danas uvršte-ni u nematerijalnu kulturnu baštinu (2007.).

Gastronomski turizam na području dalmatinske zagore tek se počinje ra-zvijati. osim nekoliko opG.ova i hotela Sveti mihovil (trilj) većina gastro po-nude slijedi tradicionalnu balkansku kuhinju (ražnjići, ćevapčići) ili klasičnu mediteransku.

153


među 100 vodećih hrvatskih restorana s cijelog područja Zagore uvršten je samo restoran Čaporice (trilj) koji slijedi tradiciju lokalne kuhinje nudeći stara jela ili autohtone proizvode (cetinski sir, voštanski pršut, pastrvu, žabe, rakove, kaštradina, peku, arambašiće).

Svako od jela dalmatinske zagore svojevrsna je povijest ovog kraja i go-vori određenu priču.

tako su padišpanje “španjolski kruh” koji je došao u ovo područje u vri-jeme napoleonove vlasti i proširio se sve do dubrovnika, odnosno na zapad, u Sloveniju. arambašići pričaju o borbi protiv turaka i obrani Sinja. Slična jela nalazimo u kuhinji hercegovine – japrak, Grčke – dolmatakija, a spoj je egzoti-ke istoka koja je preko turaka došla u naše krajeve u vidu cimeta, klinčića, ora-ščića i narodne sirotinjske hrane kupusa. o sladoledu pana obitelji trek pisao je kralj Friedrick august 1838. godine, a uloga obitelji trek u povijesti grada seže u početak 15. stoljeća. povijest Sinja, ali i cijele Zagore povijest je njene gastro-nomije, susreta kultura istoka (otomansko carstvo) i juga (mlečani, italija).

Za razliku od hrane vina s ovog područja poznatija su među turistima. cjelokupno područje: jasenice, obrovac, ervenik, kistanje, Stankovci, polača, benkovac, lišane ostrovičke, škabrnja, Skradin, knin, kijevo, civljane, biskupija, promina, drniš, ružić, unešić, Sinj, hrvace, vrlika, otok, trilj, dicmo, muć, dugopolje, primorski dolac, prgomet, lećevica, klis, imotski, podbablje, proložac, lovreć, Zagvozd, Zmijavci, runovići, cista provo, šestanovac, Zadvarje, lokvičići, vrgorac nosi oznaku izvornosti Dalmatinska zagora. regija je podijeljena na devet manjih vinogorja: vinogorje benkovac-Stankovci (jasenice, obrovac, ervenik, kistanje, Stankovci, polača, benkovac, lišane ostrovičke, škabrnja);- vinogorje Skradin (Skradin);- vinogorje knin (knin, kijevo, civljane, biskupija);- vinogorje promina (promina);- vino-gorje drniš (drniš, ružić, unešić),- vinogorje Sinj – vrlika (Sinj, hrvace, vrlika, otok, trilj, dicmo, muć, dugopolje);- vinogorje kaštelanska zago-ra (primorski dolac, prgomet, lećevica, klis);- vinogorje imotski (imotski, podbablje, proložac, lovreć, Zagvozd, Zmijavci, runovići, cista provo, šestanovac, Zadvarje, lokvičići);- vinogorje vrgorac (vrgorac).

najzastupljenije sorte koje se uzgajaju u dalmatinskoj zagori od bijelih sorata su: debit, kujundžuša, trebbiano toscano i maraština, dok su od crnih sorata najzastupljenije plavina, merlot, Syrah, Grenache noir, cabernet sauvi-gnon i babić (www.mps.hr). Za razliku od istre čija je “juha” poznata među tu-ristima, zagorska bikla zaboravljeno je piće, smiješana loza i koza (p. Gudelj) a i ne nalazi se u ponudi restorana i hotela. a, bikla je autentično piće koje nije poznato na prostoru ji. europe, osim u Zagori (putanec,1987,79). najcjelovitiji tekst o bikli donosi alerić (1988): Ono se izvorno pravi tako da se u posudu djelomično napunjenu crnim vinom namuze ili nalije bar još toliko sirova mli-

http://www.mps.hr

154


jeka, ali, često, i mnogo više, ovisno o ukusu; pri tom vino igra pasivnu ulogu, očito, zato jer se smatra važnijim od mlijeka i jer se tako s njim bolje izmiješa i bez upotrebe žlice. Ono je svjetlije ili tamnije ljubičaste boje, ovisno o koli-čini crnoga vina. F. ivanišević određuje njen geografski okvir: imotska kraji-na, područje oko mosora, biokova, rilića (Slobodna dalmacija, 31. 5. 2003).

ovaj prostor i gastronomiju neophodno je kvalitetno prezentirati putem interneta, o čemu u prilog govore i više nego pozitivna iskustva turista objav-ljena na tripadvisoru.

(turistica iz ujedinjenog kraljevstva 12. 7. 2010. Sveti mihovil – trilj: hrana je lokalna, tradicionalna, pripremljena vrlo visokim standardima)

obitelj iz ujedinjenog kraljevstva 18. 8. 2014 Sveti mihovil- trilj – poslu-žuju fantastičan doručak i večeru, s obiljem domaćih, svježih namirnica. trilj je tako miran i neoštećen kada ga se usporedi s bučnim obalnim ljetovalištima.

moderna sredstva komunikacije i medija, poput pametnih telefona sve više su uključeni u gotovo sve sfere života (zdravlje, financije, moda, gastro-nomija). primjenom određenih aplikacije gastronomija nekog kraja postaje do-stupna korisniku u svakom trenutku. primjeri jedne takve aplikacije za ipode, tablete i smartphone poput “Okusi Hrvatsku”, odnosno Hrvatska kuharica postaju i vodiči kroz hrvatsku nacionalnu kuhinju. cilj je promovirati hrvat-ske gastronomske specijalitete modernim načinom komuniciranja (horvatić – bačić, 2014: 168).

ZakljuČak

dalmatinska zagora i njena gastronomska ponuda nije dovoljno prepo-znata, a niti brendirana na domaćem tržištu, a još manje na globalnom tržištu turizma. ipak, strani turisti koji se učestalije koriste modernom ict tehnolo-gijom u potrazi za autentičnim turističkim odredištima prepoznali su kvalite-tu i potencijale regije. to je čvrsta osnova na kojoj je potrebno razvijati i una-prijediti gastro turizam i time potaknuti razvoj cijele Zagore. lokalna kuhinja usko je povezana i s poljoprivrednom proizvodnjom i s ruralnim turizmom, čime se stvara pretpostavka razvoju poduzetništva i samozapošljavanja (drpić – vukman, 2014: 66). neki od proizvoda osobiti su za ovaj geografski prostor određen specifičnostima klime, reljefa, tla i vegetacije, poput drniškog pršuta i cetinskog sira (kozjeg) koji nose oznaku izvornosti (2003.). Gastro turizam pridonosi i očuvanju autentične arhitekture i krajolika, kulture i baštine. dio je lokalne baštine, važan čimbenik turističkog marketinga u određenoj destinaci-ji, i čimbenik povezivanja poljoprivredne proizvodnje i turizma. Gastro turi-zam ima višestruko značenje: otvara mogućnost predstavljanja lokalne kulture globalnoj, potiče razvoj gospodarstva: poljoprivrede, stočarstva, uslužnih dje-

155


latnosti, obrazuje nove mlade kvalitetne kadrove u ugostiteljstvu kao važnu ka-riku u ukupnom turističkom razvoju kraja.

iZvori

www.mps.hr 12. iii 2015.http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20030531/mozaik04.asp – dalmatinske riči, 15. iii

2015.http://www.amathus.hr/ 11. iii 2015.http://www.artisansofleisure.com/ 12. iii 2015.http://www.laroutedesgourmets.fr/ 11.iii 2015.http://www.gourmetsafaris.com.au/ 11. iii 2015.

literatura

clave, s. a., knaFou, r. (2013.): Gastronomy, Tourism and Globalisation, via@, international journal, multilingual and interdisciplinary, 2013.

DrPić, k., vukMan, M. (2014.): Gastronomija kao važan dio turističke ponude u Hrvatskoj, praktični menadžment, vol.v, no.1, Zagreb, 2014., 62 – 65.

Fortis, a. (1774.): Viaggio in Dalmazia, priredio j. bratulić, Zagreb 1984.Horvatić, a., Bačić, l. (2014.): Nove tehnologije kao promotori turizma i gastronomske

ponude Hrvatske, učenje za poduzetništvo, vol. 3., no. 1, Zagreb, 165 – 172.ivančić, s. (2000.): Vrličke starine (ili) vrlička tradicijska baština, ethnologica

dalmatica, vol. 9, Split 2000., 71 – 88.kivela, J., crotts, J. c. (2006.): Tourism and Gastronomy : Gastronomy’s influence on

how tourists experience a destination, journal of hospitality and tourism research, vol. 30, no.3, “006., 354 – 377.

loPeZ–guZMán, t., sáncHeZ – cañiZares, s. (2011.): Gastronomy, Tourism and Destination Differentiation: A Case Study in Spain, review of economics & Finance, 2011., 63 – 72.

Putanec, v. (1987.): Etimološki prilozi: 1. bikla 2. Filarka/ piljarica rasprave Zj, vol. 13, 1987, Zagreb, 79 – 91.

tikkaneM, i. (2007.): Maslow’s hierarchy and food tourist in Finland: five cases, british Food journal, vol.109., no. 9, 2013., 721 – 734.

tourism and Gastronomy (2002.) editors: anne- mette hjalager, G. richards, london – new York, 2002.

žaPer, a. (2004.): Kulinarstvo – dio kulture življenja i duhovne baštine u hrvatskoj turi-stičkoj ponudi, naše more vol. 51., no. 5- 6, dubrovnik, 2004., 227 – 238.

http://www.mps.hr

http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20030531/mozaik04.asp

http://www.amathus.hr/

http://www.artisansofleisure.com/

http://www.laroutedesgourmets.fr/

http://www.gourmetsafaris.com.au/

156


Željka šiljković

GaStronomY in the dalmatian ZaGora – important touriSt potential

abStract

Gastronomy is exceptionally important part of tourism and within its authenticity, it represents part of immaterial cultural heritage of a specific region or a local commu-nity. throughout gastronomic tours, certain regions are presented on international tou-rist market. they can include so-called cheese, vine, or olive roads.

among numerous tourists visiting coastal destinations there are also so-called existential tourist whose aim is to taste and feel the authenticity of certain area and its gastronomic culture.

therefore, modern tourism promotes targeted destinations of food and drinks using internet and specialised tourist agencies, applications on smart phones and me-dia. also on special television channels there are programmes promoting world ga-stronomy and cuisine.

as a part of the dalmatian Zagora written tradition numerous traditional meals are preserved, but in reality, only several meals such as roasted lamb under the bell and arambaše are recognised. authenticity of a region is significant tourist potential if tra-ditional meals are served in restaurants and on family farms and if food and vine roads are formed.

Key words: gastronomy, tourism, destination, traditional meals, dalmatian Zagora, promotion.

157

ilda Stanojevićhrvatski centar za zadružno poduzetništvo Zagreb, amruševa 8/1 tel. 01 487 00 [email protected]

moGućnoSti raZvoja alternativnih oblika poljoprivrede na proStoru

ZaGore

SaŽetak

Zadrugarstvo kao model poduzetništva sa svojim karakteristikama predstavlja oblik ekonomskog, društvenog i lokalno poželjnog modela poslovanja. njegova po-sebnost izražena je kroz sedam međunarodnih zadružnih načela i temeljem toga se svrstava u model društvenog poduzetništva. motivacijom i edukacijom lokalnog sta-novništva u mikroregijama i šire, stvara se mogućnost povezivanja pojedinačnih pro-izvođača i pružatelja usluga da stvore poslovni subjekt koji će biti konkurentan na tr-žištu i omogućiti bolji plasman, bolje cijene i prepoznatljivost područja. Zadruga kao najprepoznatljiviji oblik u poljoprivredi, predstavlja temelj razvoja gospodarstva na području Zagore, ne samo u poljoprivredi veći u drugim djelatnostima poput turizma, ugostiteljstva, kulture a na dobrobiti cijele lokalne zajednice i njenog stanovništva.

Ključne riječi: zadruga, zadrugarstvo, zadružna načela, lokalna zajednica

uvod

Zadrugarstvo kao model poslovanja naročito u području poljoprivrede, pri-sutno je u hrvatskoj već više od 150 godina. nemoguće je zamisliti ruralni pro-stor, njegove stanovnike, koji se bave gospodarskim aktivnostima bez zadruge.

područje dalmatinske zagore, kao područje veoma raznolike poljopri-vredne proizvodnje i mogućnosti gospodarskih aktivnosti povezanih sa poljo-privredom i turizmom, idealno je područje za osvješćivanje ljudi i poticanje na udruživanje u obliku zadruga.

u povijesti, a i danas još uvijek su prisutne određene psihološke barijere u prihvaćanju zadrugarstva, ali gospodarska kriza, devastirana ruralna područ-ja i mali poljoprivredni posjedi stavljaju pred nas izazove koje zajedno može-mo lakše prebroditi.

158


Zadruga kao oblik poduzetništvaZadruga je dragovoljno, otvoreno, samostalno i neovisno društvo kojim

upravljaju njezini članovi, a svojim radom i drugim aktivnostima ili korištenjem njezinih usluga, na temelju zajedništva i uzajamne pomoći ostvaruju, unapređu-ju i zaštićuju svoje pojedinačne i zajedničke gospodarske, ekonomske, socijal-ne, obrazovne, kulturne i druge potrebe i interese i ostvaruju ciljeve zbog kojih je zadruga osnovana (Zakon o zadrugama” NN 34/11,125/13 i 76/14).

već iz same definicije zadruge, vidljivo je da se članovi zadruge udružuju ne samo radi ostvarivanja ekonomskog, gospodarskog interesa, već i zbog za-dovoljavanja drugih potreba.

temeljne postavke koje određuju zadrugu su međunarodna zadružna na-čela koja su usvojena na Generalnoj skupštini međunarodnog zadružnog save-za održanoj 1995. u manchesteru. ona su jedinstvena za sve zadruge, bez ob-zira na sektor i zemlju u kojoj zadruge posluju:

1. otvoreno i dobrovoljno članstvo – u zadruge se mogu učlaniti sve osobe koje vide mogućnost rada i sudjelovanja u radu putem zadruge; skupšti-na odlučuje o članstvu, članovi moraju prihvatiti pravila zadruge.

2. demokratski nadzor članova – zadruga je društvo osoba i u zadruzi se na skupštinama odlučuje po modelu jedan član-jedan glas bez obzira na opseg poslovanja putem zadruge.

3. Gospodarsko sudjelovanje članova – aktivno sudjelovanje u procesima odlučivanja i upravljanja u zadruzi, nije dovoljno samo uplatiti članski ulog i tako postati član zadruge, nužno je da zadrugar aktivno sudjeluje i svojim poslovanjem sudjeluje u radu zadruge i doprinosi stvaranju pri-hoda zadruzi.

4. Samostalnost i neovisnost – zadrugu kao samostalnu organizaciju sa-mopomoći nadziru njeni članovi, u slučaju sklapanja ugovora sa treći-ma, nužno je da se zadrži demokratski nadzor članova i da se održi sa-mostalnost zadruge.

5. edukacija i usavršavanje – s obzirom na upravljačku ulogu i nadzor za-drugara nad zadrugom, nužno je da članovi budu dobro educirani kako bi mogli donositi valjane odluke, kroz poslovanje zadruge, nužno je educirati zadrugare sa suvremenim tehnološkim procesima kako bi bili što produktivniji i time doprinosili boljem poslovanju zadruge.

6. Suradnja među zadrugama – zadruge služe svojim članovima i među-sobnom suradnjom sa zadrugama na lokalnoj, nacionalnoj i međuna-rodnoj razini doprinose razvoju zadruga i zadružnom sustavu.

7. briga za zajednicu – zadruge djeluju u lokalnim sredinama gdje je za-druga osnovana, razvojem i uspješnim poslovanjem zadruge doprinosi

159

I. Stanojević: Mogućnosti razvoja alternativnih oblika poljoprivrede na prostoru Zagore

se poboljšanju uvjeta života članova zadruge, a istovremeno i lokalnoj zajednici u kojoj zadrugari žive.

u svijetu i europi široki je raspon djelatnosti kojima se zadruge bave, od štedno kreditnih, poljoprivrednih, obrtničkih, socijalnih, potrošačkih, radnič-kih i još cijeli niz drugih aktivnosti. S obzirom na status zadrugara u zadruzi, njihovom interesu i odnosu prema zadruzi, zadruge se mogu identificirati kao proizvođačke, potrošačke i radničke. (cracogna, 2013).

prema toj podjeli, potrošačke zadruge su one koje svoje članove opskr-bljuju određenim proizvodima i uslugama. u tom slučaju, zadrugari su korisni-ci usluga (stambene, štedno kreditne, nabavne zadruge i sl)

proizvođačke zadruge su one u kojima zadrugari-proizvođači opskrbljuju zadrugu svojim proizvodima ili uslugama, koje zadruga prerađuje, reklamira i stavlja na tržište kao zajednički proizvod zadruge ili pojedinačne proizvode za-drugara na zajedničko tržište (vinarske zadruge koje preuzimaju grožđe od za-drugara, prerađuju ga u vino i plasiraju na tržište kao zajednički zadružni pro-izvod; mlijeko-sir i sl).

radničke zadruge su one u kojima se članstvo u zadruzi stječe zapošljava-njem u zadruzi. kao zadrugari-zaposlenici osim što rade u zadruzi, upravlja-ju zadrugom i ostvaruju svoje prihode ovisno uspješnosti poslovanja zadruge.

osim toga što su zadruge jedinstvene po međunarodnim zadružnim načeli-ma i što s obzirom na to predstavljaju organizacije koje su oblik socijalnog po-duzetništva, one uvelike imaju ekonomski utjecaj u sredinama u kojima djelu-ju. omogućavaju članovima da udruženi smanjuju troškove nastupa na tržištu, smanjuju troškove proizvodnje te time postaju konkurentniji na tržištu. to je na-ročito važno u proizvodnji poljoprivrednih proizvoda gdje zadruge preuzima-njem sirovine i stvaranjem nove vrijednosti kroz finalni proizvod mogu doprini-jeti stabilizaciji cijene primarnih proizvoda. Zadruga kroz svoje strukture može ponuditi zadrugarima stručno osposobljeni kadar koji će za njih voditi struč-ni dio proizvodnje (npr.provođenje agrotehničkih mjera – u znanju i tehnolo-giji), može osigurati zajedničke skladišne prostor, strojeve i ostale alate za koje nije nužno da ih svaki pojedinačni proizvođač posjeduje na svom gospodarstvu. nije zanemariva činjenica da je putem dodatnih uloga članova omogućeno fi-nanciranje zadruga od strane samih članova, pri čemu članovi prilikom izlaska iz zadruge zadržavaju pravo isplate istih. uglavnom, zadruge sa svojim članovi-ma sklapaju ugovore o poslovnoj suradnji, preuzimanju sirovine za daljnju pre-radu, plasiraju gotov proizvod za daljnju prodaju, a postoji mogućnost i pruža-nja usluga putem zadruge. Zadruga temeljem spomenutih ugovora nastupa na tržište i pregovara s trećim osobama o plasmanu roba i usluga. po istom nače-lu, zadruga sklapa ugovore o radu s zadrugarima kojima je temelj članstva radni

160


odnos. Zadruga, kao gospodarski subjekt time postaje značajan čimbenik gos-podarskog razvoja, a mogu imati značajan utjecaj i na zapošljivost lokalnog sta-novništva. na taj način se u potpunosti ostvaruju temeljna zadružna načela gos-podarske i društvene povezanosti zadruge, članova, lokalne zajednice i posred-no ukupnog stanovništva na određenom području.

S obzirom da politiku zadruge kroz skupštine vode zadrugari, moguće je utjecati na proizvodnju i količinu proizvoda i usluga u sredinama u koji-ma zadruga posluje. ta prilagodljivost je jedan od razloga zašto su zadruge u svim kriznim vremenima opstale i pokazale svoju izdržljivost. Zadruge mora-ju imati viziju mogućnosti razvoja svog poslovnog subjekta u lokalnoj sredini te time često postaju gospodarski pokretači na mikrorazini. Činjenica, da pre-ma Zakonu o zadrugama zadruge moraju iz dobiti obvezno izdvajati minimal-no 20% za razvoj zadruge, doprinosi generacijskoj solidarnosti i dobrobiti svih koji jesu trenutno članovi zadruge ili će u budućnosti to postati. Zadruge ne kumuliraju profit nego nastoje povećati cijenu proizvoda svojim zadrugarima, sniziti cijenu usluga koju pruža svojim zadrugarima ili povećati cijenu rada u slučaju radničkih zadruga, a sve kako bi zadovoljila potrebe svojih članova. tako se stvara poslovni subjekt koji ima većeg utjecaja na tržištu i bolje su pre-govaračke pozicije u sklapanju poslova u odnosu na pojedinca koji s malim ka-pacitetima na konkurentnom tržištu nema velike prilike za uspjeh.

Sve navedeno i činjenica da u dalmaciji postoji tradicija zadrugarstva s početka 20. stoljeća upućuje na to da je zadrugarstvo već poznato kao oblik ud-ruživanja, naročito na području poljoprivrede. S obzirom na usitnjenost poljo-privrednih površina, veliku raznolikost ne samo poljoprivredne proizvodnje i drugih djelatnosti povezanih sa poljoprivredom i turističkim uslugama, može-mo zaključiti, da su zadruge najbolja alternativa organiziranju proizvođača i pružatelja usluga na području dalmatinske zagore.

što je važno istaknuti u tom procesu, a da se ne dogode temeljne pogreške koje bi mogle staviti zadruge u nepovoljni položaj?

potrebna je ozbiljna analiza svih resursa koji su temelj poljoprivredne pro-izvodnje i gospodarskog djelovanja. potrebno je napraviti kvalitetnu edukaciju stanovništva i prezentirati sve prednosti i nedostatke zadružnog organiziranja, provesti analizu već postojećih zadruga i motivirati proizvođače da se priklju-če već postojećim subjektima kako se ne bi stvarale nove obveze i multiplicira-li troškovi u pojedinim lokalnim sredinama.

provedeno istraživanje o percepciji zadruge i njezine poslovne uloge (Stracenski ..., 2005) na uzorku od 130 poljoprivrednih gospodarstava u središ-njoj dalmaciji i istočnoj Slavoniji pokazuje da najveći broj ispitanika zadrugu smatra za organizaciju kroz koju je siguran plasman proizvoda s gospodarstva kada se to pojedinačno ne može postići (78,13 %). dakle, većina ispitanih gos-

161


podarstava, može se zaključiti, zadrugu doživljavaju kao izlaz pri otežanoj po-nudi njihovih proizvoda kao pojedinca. takvo pozitivno mišljenje, pogotovo s obzirom na to da je dio ispitanika iz središnje dalmacije, daje nam smjerni-cu da se među proizvođačima javlja osviještenost o potrebi zadružnog djelova-nja, unatoč tome što je upravo na tim područjima postojao određeni broj zadru-ga koje su se tijekom vremena ugasile, a vlasništvo nad zadružnom imovinom mnogih još uvijek nije definirano. vrlo često, u kontaktima na terenu dobiva-mo podatke o postojanju zadružnog doma koji je ili netko otkupio ili ga kori-ste jedinice lokalne samouprave ili naprosto devastirani egzistiraju u lokalnim sredinama.

Zakonom o zadrugama predviđeno je da u slučaju likvidacije ili stečaja zadruge...preostala imovina zadruge se prenosi jedinicama lokalne samoupra-ve na čijem području je zadruga... koja ju je dužna prenijeti postojećoj ili no-voosnovanoj zadruzi ili upotrijebiti za razvoj zadrugarstva (čl.47. st. 1.,2. i 3.). nakon postupka definiranja vlasništva, već postojeći kapaciteti mogu pred-stavljati temelj revitalizacije zadrugarstva, početni kapital na kojem se može postaviti zadruga.

vrijednost zadrugarstva je i u tome, što je zadrugarima omogućena ras-podjela dobiti, sukladno doprinosu pojedinog zadrugara u stvaranju te dobi-ti (čl. 37.). dobit se zadrugarima isplaćuje (ako skupština donese odluku) na-kon oporezivanja, pokrića gubitaka i izdvajanja za razvoj zadruge u iznosu od min.20%, te 5% za pokriće članskih uloga. ovih nekoliko odredbi iz Zakona o zadrugama koje ukazuju na glavne karakteristike zadruge- prava zadrugara da odlučuju o poslovnoj politici, raspodjeli dobiti i uspostavljanju zadružne imo-vine, predstavlja vrijednost ne samo za trenutne članove zadruge već i za budu-će generacije i lokalnu zajednicu u kojoj zadruga posluje.

kako ZadruGa moŽe biti orGaniZirana?

različite su potreba zadrugara i razlozi zbog kojih se proizvođači žele udružiti u sustav zadruge.

jedan od osnovnih, primarnih oblika je mogućnost da zadrugari proizvode određene proizvode-bilo da se radi o poljoprivrednim proizvodima ili proizvo-dima ili uslugama neke druge vrste, da ih zadruga preuzima, otkupljuje i plasi-ra na tržište. u tom slučaju, zadrugari imaju osiguran plasman svojih proizvo-da, pri čemu zadruga nastupa kao jedinstveni subjekt i pregovarač za više po-jedinačnih proizvođača. time je olakšana pozicija svih pojedinaca, a zadruga preuzima administrativne aktivnosti, transportne troškove i naplatu proizvoda, sve u ime zadrugara.

162


Zadruga može osigurati svojim članovima nabavku raznih strojeva za obradu, osigurati zajednički skladišni prostor, zajednički pogon za preradu ako se radi o istovrsnim proizvodima, zajednička transportna sredstva i čitav niz drugih potreba koji se javljaju u procesu proizvodnje, prerade i prodaje. ovisno o interesima članova, njihovim kapacitetima i raznolikosti proizvod-nje i usluga, moguće je povezati više zadruga koje se bave različitim djelatno-stima u model sekundarne zadruge, napraviti prepoznatljive proizvode koji po-staju oznaka područja.

razmišljajući o poljoprivredi na području dalmatinske zagore, stočarstvu, preradi poljoprivrednih proizvoda, ekološkoj proizvodnji, potencijalima ob-novljivih izvora energije, turizmu, činjenica je da je pojedinačan proizvođač ili pružatelj usluga u navedenim sektorima samo jedinka koja nema ni proizvod-ne ni plasmanske ni trgovačke potencijale. Zadruga kao oblik poduzetništva s ljudskim licem jednostavno se nameće kao mogućnost rješenja pokretanja ra-zvoja regije. Glavni poticaj može pružiti edukacija i prava informacija o svim pozitivnim i negativnim stranama zadrugarstva. povijest, tradicija, sadašnje stanje i mogućnosti daljnjeg razvoja i usavršavanja zadružnog oblika poduzet-ništva leži ne samo na proizvođačima i zadrugarima nego i na politici i donosi-ocima odluka koji zadrugarstvo moraju smjestiti u ravnopravni odnos sa osta-lim gospodarskim oblicima i neutralizirati neke nepovoljne učinke koje trenut-no zadruge imaju u postojećem zakonodavstvu.

porezni tretman, neprepoznavanje proizvodnje zadrugara kao zajedničku proizvodnju zadruge, nejednaki tretman zadruge u financijskim institucijama kao kod trgovačkih društava, te valorizacija zadružne imovine kao doprinos ra-zvoju lokalne zajednice svakako su barijere koje danas otežavaju poslovanje zadruga.

primjeri zadrugarstva u europi, prema kojoj u tradiciji hrvatska apsolutno ne zaostaje, ali definitivno zaostaje u percepciji vrijednosti ovakvog poduzet-ništva, može nam u mnogočemu biti motivacija da zadrugarstvo jest poželjni oblik poslovanja. Samo usporedbe radi, europske zadruge imaju prosječan broj zadrugara po zadruzi 700, u hrvatskoj je to 17, prosječan broj zaposlenih u eu je 30 po zadruzi, u hrvatskoj 3 ili udio zaposlenih u zadrugama u ukupnom broju zaposlenih u eu je 2-3%, u hrvatskoj 0,2%. u nizozemskoj je proizvod-nja voća i povrća zastupljena kroz zadružnu proizvodnju sa 60%, u Francuskoj vino sa 87%, u španjolskoj maslinovo ulje sa 70%, (podaci Copa-Cogeca, Hrvatski centar za zadružno poduzetništvo), dok na žalost, u hrvatskoj prema procjeni, jer službeni podaci o pojedinačnoj proizvodnji određenih proizvoda kroz zadruge nema, poljoprivredna proizvodnja se kreće na razini od samo 6%. trend osnivanja zadruga u hrvatskoj, pri čemu mnoge od njih nakon osnutka nikad poslovno uspješno ne profunkcioniraju, problem je koji moramo rješa-

163


vati prvenstveno edukacijom i preporukom da je zadruga vrlo ozbiljan podu-zetnički pothvat. od 1232 zadruge koje egzistiraju u hrvatskoj, njih tek 10% ostvaruje 90% ukupno ostvarenog prihoda u hrvatskom zadrugarstvu. ponekad se stječe dojam da se zbog manjih financijskih sredstava koja su potrebna za osnivanje zadruge nego za osnivanje trgovačkog društva ili zbog državnih pot-pora koje država kroz određene programe dodjeljuje, ulazi u osnivanje zadruge a da prethodno nisu svi akteri upoznati u kakav oblik poduzetništva ulaze, nisu sagledane poteškoće i potrebe, a poslovni planovi su nerazrađeni. međutim, one zadruge koje uspješno posluju i imaju profesionalne i stručne upravitelje i djelatnike koji vode zadrugu, pokazale su da su često vodeći pravni subjekti u svojim zajednicama, i da zadovoljavaju ne samo ekonomske potrebe svojih članova već da su i na dobrobit sredine u kojoj egzistiraju.

ZakljuČak

iz svega navedenog, zadrugarstvo je oblik poduzetništva sa vrlo visokim potencijalom, čak i uz sadašnje barijere možemo reći da se udruživanje “ispla-ti”, naravno, u obliku koji predstavlja gospodarsku aktivnost i koji donosi eko-nomske, ekološke i društvene dobrobiti.

može li Zagora kao područje svekolike poljoprivredne, turističke i kultur-ne vrijednosti prepoznati i uključiti se, odnosno, nastaviti raditi kroz zadrugar-stvo? temelje kroz obiteljska poljoprivredna gospodarstva imamo, seoski tu-rizam i kulturna baština nam je na dlanu, ekološko proizvodnja i obnovljivi izvori energije su neosporni. preostaje, sve to objediniti i postaviti na ekonom-ski isplative temelje, ukomponirane u društvene vrijednosti lokalne zajednice, a zadruga je upravo takav model poduzetništva.

literatura i iZvori

copa-cogeca – http://www.copa-cogeca.be/StatisticsandEconomicAnalysis.aspxcracogna, Dante Fici, antonio, Hagen Henry (2013.): International Handbook of

Cooperative Law, Springer, euricse 2013.hrvatski centar za zadružno poduzetništvo- Analiza zadrugarstva u Hrvatskoj do

31.12.2014.stracenski, M., tratnik, M., žuPančić, M., (2005.): Zadrugarstvo: čimbenik sta-

bilnosti, kompetitivnosti i konkurentnosti malenih poljoprivrednih gospodarstva, Sociologija sela, br. 167.

Zakon o zadrugama – Narodne novine 34/11Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o zadrugama – Narodne novine125/13 i 76/14

164


ilda Stanojević

poSSibilitieS For development oF alternative FormS oF aGriculture

in ZaGora

SummarY

cooperatives, as a model of entrepreneurship with its characteristics, are econo-mic, social and local desirable business model. its uniqueness is expressed through se-ven international cooperative principles and on this basis is considered as a model of social entrepreneurship. With motivation and education of the local population in the micro-regions and beyond, it is possible to connect individual producers and service providers into special entity that will be competitive in the market, enable better place-ment of product, better prices and make benefit for the whole area. cooperatives have been recognized form in agriculture and it is a cornerstone of economic development in the area of Zagora. and not only in agriculture, but also in other sectors such as tou-rism, hospitality, culture and the well-being of the whole community and its popula-tion.

Key words: cooperative, cooperative movement, cooperative principles, local community

165

Zoran ljubićosnovna škola “Spinut” Split, teslina 12 učitelj geografije i [email protected]

ZaGora kao turiStiČko odredište

SaŽetak

među potencijalnim mogućnostima Zagore za razvoj seoskog ili ruralnog turiz-ma autor u prilogu posebno ističe; povoljan geografski i geoprometni položaj, ugod-nu klimu, dobro očuvani krški krajolik, raznolike i atraktivne geomorfološke oblike, raznovrsnost tradicionalnih ratarskih i stočarskih djelatnosti, posebnosti u načinu ži-vota i privređivanja, bogatstvo lokalne gastronomije, solidna prometna mreža i komu-nalna opremljenost (električna energija, telefonske linije, a u nekim dijelovima i vo-dovodna mreža), graditeljsku baštinu u suhozidu i s vacama itd., kao i važnu činjenicu uvrštavanjem domaće ojkavice u popis ugrožene nematerijalne svjetske kulturne ba-štine. ta vrsta glazbenog izričaja je najstariji oblik pjevanja u hrvata, a korijene vuče još iz doba ilirskog razdoblja. jednako privlačnim smatra i brojne gradine, gromile, cr-kve, speleološke objekte, potencijalne planinarske, pješačke i biciklističke staze, se-osku olimpijadu i bikijadu u radošiću, i kladnjicama i sl. naglašavana je i važnost naselja i objekata vezanih za najvećeg hrvatskog donatora koruščanca antu topića mimaru i druge poznate osobe podrijetlom iz Zagore. među ograničavajućim čimbe-nicima posebno je istaknuo: nepovoljno demografsko stanje i trendove u Zagori, pla-niranu izgradnja regionalnog centra za gospodarenje komunalnim i neopasnim otpa-dom u kladnjicama, manjak kvalitetnih smještajnih kapaciteta i sl.

Ključne riječi: Zagora, seoski turizam, krški krajolik, graditeljska baština, opG.

uvod

prostor Zagore je toliko demografski opustošen da bi se dijelom mogao usporediti s američkim “divljim zapadom” s kraja XiX. stoljeća nakon unište-nja i potiskivanja sjevernoameričkih indijanaca. demografsko, a time i gospo-darsko pustošenje ovog prostora uzrokovano je industrijalizacijom priobalja koja je obećavala bolji život. tome je ponajviše kumovao političko-gospodar-ski sustav nakon drugog Svjetskog rata koji je provjerene tradicionalne vrijed-nosti proglasio zaostalima i primitivnima. daljnje propadanje indijanaca zau-stavljeno je onog trenutka kada su amerikanci shvatili da se ta civilizacija tre-

166


ba održati kako bi turisti imali koga posjećivati i razgledavati u rezervatima. tako je nastao gospodarski nukleus koji danas predstavlja dobar primjer revi-talizacije raseljenih područja u kojima se uspješno preostali indijanci bave tra-dicionalnim poslovima koji su zanimljivi turistima, a time sve manje ovise o materijalnoj podršci državne blagajne. tradicionalno poslovični amerikanci su svemu tome dodali i brigu o očuvanju okoliša koja spada u skupinu dobrih primjera tzv. održivog razvoja. preostali broj domorodačkog stanovništva je sveden je na optimalan broj. Svi posjetitelji turističkih destinacija (uglavnom zapadno od onog famoznog stotog meridijana) imaju se s kime fotografirati i eventualno nešto zanimljivo kupiti od preostalog indijanskog etnografskog na-sljeđa.

prirodne pretpoStavke Za raZvoj turiZma

prostor mojeg zanimanja u ovom radu je uokviren kozjakom na jugu, mosećom na sjeveru, općinama muć (na sjeveru i Si.) i klis (na istoku i ji.) te općinama Seget i unešić na zapadu. Čitavo područje je krškog sastava i bez stalnih površinskih tokova, unatoč obilju kiše u hladnijem dijelu godine. nepostojanje stalnih vodotoka predstavlja jedan izuzetan problem svakom oz-biljnijoj gospodarskoj aktivnosti.

reljefom dominira krški krajobraz u kojem boljim promatranjem možemo uočiti izrazito skladne reljefne oblike, od krških zaravni, ponikvi, ljutog krša, duliba, jama i špilja. nad čitavom Zagorom dominiraju s juga kozjak (778 m), moseć (838 m) sa sjevera, boraja (675 m), vilaja (739 m), labinštica (701 m) sa zapada, te mosor (1339 m) na jugoistoku. pri panoramskom razgledavanju s prijevoja malačka na kozjaku ovaj dio Zagore doima se poput kotline.

Zagora ima umjereno toplu vlažnu klimu s vrućim ljetom. Zime su kišo-vite s rijetkom pojavom snijega (do tjedan dana godišnje). od vjetrova prevla-davaju jugo i bura, dok je s udaljavanjem od obale ljeti utjecaj maestrala sma-njuje. količina padalina se povećava s povećanjem nadmorske visine. na te-melju iznesenih tvrdnji, postoje sve klimatske pretpostavke za uspješan razvoj turizma.

praćenje klimatskih pokazatelja započelo je tek u novije vrijeme, uglav-nom marom pojedinaca, pa ne postoje sustavni podaci. dostupni podaci za op-ćinu lećevica uklapaju se u opći okvir klimatskih obilježja zaobalja. najtopliji je mjesec u godini srpanj sa srednjom temperaturom zraka od 22°c, a najhlad-niji siječanj sa srednjom temperaturom zraka od 6°c. apsolutna maksimalna temperatura zraka izmjerena je u srpnju 39 °c, dok je minimalna zabilježena u veljači, -24°c. najveća količina padalina pada u posljednja četiri mjeseca u

167

Z. Ljubić: Zagora kao turističko odredište

godini, a najviše u prosincu. ukupan broj dana s padalinama iznosi 123, pro-sječan broj dana s tučom iznosi godišnje 3.7 dana. Snijeg najčešće pada u ve-ljači (5 dana).1

očuvanost prirodnog krajolika predstavlja jednu od najvažnijih pretpo-stavki za razvoj turizma. to je uglavnom nedirnuti prostor u kojem je priroda još uvijek nadmašila aktivnosti čovjeka i svela tragove njegovih aktivnosti na najmanju moguću mjeru, posebno u usporedbi s drugim područjima hrvatske i europe. na prostoru čitave Splitsko-dalmatinske županije mogu se izdvojiti tri fizionomske cjeline: priobalni dio (14% teritorija), otoci (20% teritorija), te za-gorski dio (64% teritorija). dalmatinska zagora je turistički slabo razvijeno po-dručje s manje od 1% turističkog prometa županije i nekoliko promila ukupnih smještajnih kapaciteta. turistička aktivnost se većinom odvija u najvećim gra-dovima u dalmatinskoj zagori (Sinj, imotski i trilj).2

iz ovih odnosa veličina vidljivo je da je zagorski prostor najobuhvatniji, a da je njegov udio u broju stanovnika ili još gore, u smještajnim kapacitetima ili ostvarenim noćenjima, potpuno beznačajan.

prometni poloŽaj

prometne pretpostavke za turistički razvoj su na visokoj razini, posebno nakon izgradnje čvora vučevica s auto ceste a5 2005. godine. potpuno ce-stovno povezivanje zagorskog i priobalnog dijela bit će moguće jedino plani-ranom izgradnjom tunela kozjak koji će Zagoru približiti moru (ali i obratno) na svega desetak minuta vožnje. pristup zagorskom prostoru cestovnim pu-tem s priobalnog dijela za sada je moguć preko prijevoja klis (360 m), labin (402 m), malačka (477 m), Gornji Seget, Čarije (280 m). budući da željeznič-ka pruga knin – Split prolazi kroz općine unešić, primorski dolac i prgomet, ovaj oblik prometa može imati prvorazredni značaj za mogućnost dolaska turi-sta, ali i panoramsko razgledavanje krajobraza. Zračna luka Split kaštela nala-zi se na udaljenosti od svega 10-tak kilometara od općinskog središta prgomet, 20-tak kilometara od općinskih središta lećevice i primorskog doca, odno-sno 30-tak km od općinskih središta klis i unešić. doprinos boljem poveziva-nju priobalnog i zaobalnog prostora svakako je otvaranje hidroavionske baze u divuljama kod splitske zračne luke kojom je omogućeno panoramsko razgle-davanje Zagore i letovi prema srednjodalmatinskim otocima.

1 Službene stranice općine lećevica, www.lecevica.hr 2 Strategija razvoja turizma Splitsko-dalmatinske županije, naručitelj: turistička zajednica Splitsko – dalmatinske županije, 2009., str. 29., 43.

168


demoGraFSki pokaZatelji kao pretpoStavka raZvoja turiZma

najnepovoljniji čimbenik razvoju turizma u Zagori u prvom redu je rijet-ka naseljenost i izuzetno loš dobni sastav stanovništva. Svi ostali faktori, po-put nedostatka kapitala, ideja, obrazovanosti ili propulzivnosti su nadoknadivi. podaci iz tablice br. 1 jasno ukazuju da se radi o jednom od prosječno najrjeđe naseljenih područja u hrvatskoj.

Tablica br. 1 naseljenost po općinama prema popisu stanovništva 2011.

Općina Površina u km² Broj stanovnika Broj stan./km²Klis (5 zagorskih sela) 75,5 816 10,8 Lećevica 87,66 588 6,7Muć 210,80 3835 18,2Prgomet 77.23 673 8,71Primorski Dolac 31,23 773 24,65Unešić 187,45 2160 11,5

Ukupno 405,19 8845 21,8

izvor podataka: http://www.dalmacija.hr/zupanija/opcine i http://sibensko-kninska-zupanija.hr/stranica/opina-unei/97

Tablica br. 2 Stanovništvo Zagore po dobnim skupinama, prosječnoj starosti, koeficijentu starenja i radnoj sposobnosti po općinama

OpćinaStanovništvo ukupno i po starosnim skupinama Radno

sposobno stan.Ukupno 0-6 god 0-19 god. više od 60

godprosječna

starostKoeficijent

starenjeKlis (zagorski dio) 816 50 141 334 50,7 40,9 489Lećevica 583 35 81 244 50.7 41,9 334Muć 3882 297 785 1034 43,4 26,6 1034Prgomet 673 37 111 271 49,4 40,3 386Primorski Dolac 770 61 167 211 43,4 27,4 483Unešić 1686 81 244 780 52 46 886Ukupno 8397 603 1529 2901 45,8 37,8 3504

izvor: http://www.dzs.hr/hrv/censuses/census2011/results/htm/h01_01_03/h01_01_03.html

napomena: S obzirom da većina podataka u tablici nije iskazivana po naseljima nego po općinama u cjelini, pokaza-telji za zagorski dio općine klis odnosno naselja: brštanovo, dugobabe, korušce, nisko i vučevica izračunati su na osnovi prosjeka za općinu lećevica kojoj su tradicionalno pripadala i s kojom imaju najviše sličnosti. ukupan broj stanovnika tih naselja i broj stanovništva mlađeg od 19 godina preuzet je iz: http://www.dzs.hr/ Stanovništvo prema starosti i spolu po naseljima.

169


u toj demografskoj pustoši jedini podsjetnici veće naseljenosti vidljivi su u ostacima oronulih kuća, školskih zgrada i ponekog propalog gospodarskog objekta. to ukazuje da se bez odlučnih demografskih mjera na nacionalnoj ra-zini, stvari teško mogu mijenjati nabolje.

podaci iz tablice br. 2 jasno ukazuju da je ovaj prostor ne samo demograf-ski oskudan, već da i preostalo stanovništvo ima izrazito nepovoljnu dobnu strukturu. vidljivo je da je stanje najgore na području općina lećevica (koefi-cijent starenja 41.9) i unešić (46).

ovakvo nepovoljno demografsko stanje posljedica je iseljavanja stanov-ništva prema kaštelima, Solinu, trogiru i Splitu koje je uzrokovano industri-jalizacijom i turističkom procvatu u priobalju. Gotovo potpuno demografsko pražnjenje Zagore ostavilo je nesagledive posljedice na njen gospodarski na-predak. revitalizacija prostora trebat će mnogo napora, strpljenja i umješno-sti s nepredvidivim ishodom. bilo kakva turistička aktivnost zahtijeva mladu i obrazovanu radnu snagu koja jedina može biti zamašnjak razvoja.

opskrba vodom i odvodnja otpadnih voda na području Zagore je samo djelomično riješena. tek potpunim završetkom magistralnog vodovoda bili bi stvoreni preduvjeti kvalitetne vodoopskrbe od dubrave (šibenik), pre-ko danila, perkovića, Segeta Gornjeg, boraje, labina, primorskog doca, prgometa, trolokava, kladnjica, radošića, lećevice, vučevice, korušaca i ostalih naselja općine klis. time bi bila omogućena izgradnja lokalne mreže kojom bi svi zainteresirani mogli ostvariti siguran i trajan pristup vodoopskrbi. veliki broj domaćinstava (posebno staračkih) još uvijek koristi pitku vodu iz tradicionalnih vodoopskrbnih izvora (bunara i gustirni za piće, a iz lokvi za na-pajanje stoke). rijetka naseljenost, raštrkanost naseljenost i nedostatak gospo-darskih subjekata ne jamči značajnije pretpostavke priključivanja na vodoop-skrbni sustav, a time i potrošnju vode.3 Stanje s odvodnjom je, nažalost u puno gorem stanju jer ne postoji nikakva odvodnja, osim septičkih jama koje ne od-govaraju uobičajenim graditeljskim i sanitarnim standardima. posebnu pozor-nost treba u tom pogledu posvetiti sigurnoj odvodnji jer bi se znatnijim raz-vojem turizma povećao udar otpadnih voda na inače osjetljivi prostor krškog podzemlja. planirana izgradnja regionalnog centra za gospodarenje komu-nalnim i neopasnim otpadom u lećevici ne ide u prilog razviju turizma na području općina lećevice i unešić, ali i čitave Zagore i srednjodalmatinskog priobalja. lokacija tog centra je na samoj granici spomenutih općina na 470 metara nadmorske visine na lokaciji šilovića doci. nije li općina lećevica mo-gla biti izabrana za regionalno ili nacionalno središte za proučavanje krša, a ne zbrinjavanje otpada? to je već političko pitanje, koje nije tema ovog teksta.

3 hrvatske vode, vodoopskrbi sustav plan Splitsko-dalmatinske županije, Split, 2008.

170


taj prostor je građen od karbonatnih stijena koje su izrazito vodopropu-sne. osim toga, podzemnom cirkulacijom, mogla bi doći u opasnost i vodoop-skrba na širem području priobalja u porječju krke, pantane, jadra i Žrnovnice.

tradicionalni vodoopskrbni objekti su vrijedni ambijentalni i kulturalni resursi koji će plijeniti zanimanje turista, ali ih prethodno treba obnoviti pod stručnim nadzorom zavoda za zaštitu kulturne baštine i obilježiti primjerenim putokaznim oznakama. Graditeljskim dosezima, skladnošću i veličinom ističu se lokve i bunari trnovača u labinu, trnovača, bunari i Svrnoga u korušcima, pačevci između korušaca i lećevice, rovanjima između lećevice i kladnjica, Žabljak između divojevića i kladnjica, Zamelica i rajčica u niskom, Žuželj i pišteti u radošiću, trolokve u trolokvama, Zelena i kelamovac u lećevici, Golubinjak u unešiću, Zastava u Sedramiću, Žestinica i trnovača u oporu, Zmajevac u utorima Gornjim, bliznice u vinovu donjem, Sitnica između Sitnog donjeg i Gornjeg, vijanjac u vinovu Gornjem. u ranijim razdoblji-ma ljudi i njihovo blago odlascima i dolascima s izvora, lokava i bunara utaba-li su putove i oputine za koje su se često koristili i nazivi putovi voda (magaš, blaće, 2011). po njima ili uz njihovu trasu naknadno su građeni solidniji putovi i brže asfaltirane ceste. šteta je međutim da se među znakovima uz suvremene prometnice ne nalaze i oni koji bi upozoravali na lokaciju većih lokava i buna-ra i da do njih nisu napravljene pristupne pješačke i biciklističke staze.

društveno poticajni SadrŽaji Za turiStiČki raZvoj

poticajni čimbenici za razvoj turizma su u prvom redu povoljan geograf-ski položaj, očuvani krajolik, ugodna klima, obilje krških reljefnih oblika (po-sebno zanimljive jame, spilje, vertikalne stijene za tzv. adrenalinske turiste). budući da je najveći dio tih krških reljefnih oblika neistražen, to predstavlja pravi izazov za turiste ispunjene duhom avantura i izazova.

južne litice kozjaka od malačke (477 m) na zapadu, preko, birnja (631 m), malog kozjaka (631 m), Sv. jure (676 m) iznad blaca, bobanove grede (515 m) do markezine grede (573 m) na krajnjem istoku su idealne lokacije za slobodno penjanje i paraglajding.

dobro očuvani krajolik predstavlja izvrsne pretpostavke za izgradnju pje-šačkih i biciklističkih staza diljem Zagore. posebno mogu biti poticajne pje-šačke staze koje vode od Zagore prema moru. one imaju stoljetnu tradiciju i bile su jedine prometnice koje su povezivale priobalje i zaobalja, kako za pje-šake tako i prteni promet na konjima, magarcima i mazgama. uređenje i obi-lježavanje tih tradicionalnih staza predstavlja ne samo mogućnost za rekreaciju

171


i turizam, već i odavanje počasti onima koji su stoljećima hodili tim stazama u vremenima preživljavanja, kada u Zagori nije postajao nikakav kolski promet.

naselja na višoj nadmorskoj visini kao lećevica (oko 400 m), Gornje utore (450 m), kladnjice (450 m), korušce (450 m, a zaselak ljubići na 550 m), Gornje vinovo (520 m) i opor (530 m) imaju dobre pretpostavke za razvoj zdravstvenog turizma. osim toga, Zagora obiluje brojnim gradinama i gromi-lama, najvećim dijelom ilirskim. među važnijim obilježjima gradina je nji-hov smještaj na teško pristupačnim prirodnim uzvisinama odnosno položajima koje je bilo lakše braniti od neprijatelja.

njihov je oblik najčešće ovisio o konfiguraciji terena. na zaravnjenim uzvisinama većih površina, gradine su imale približno pravilan kružni oblik. na šiljastim uzvisinama manjih površina sa strmim i manje pristupačnim ka-menitim padinama oblik gradine se prilagođavao obliku vršnog dijela uzvisi-ne, što znači da su mogle biti polukružnog ili nekog drugog oblika. u gradi-ne se ulazilo kroz jedna ili više vrata koja su bila dobro čuvana. nerijetko su uz ulazna vrata bile podignute kule, kako bi se neprijatelju onemogućio ulaz u gradinu. neke od njih su Znojilo iznad prgometa, kulina zapadno od pri-jevoja malačka (srednjovjekovni lokalitet batilice), kulina u niskom, velika i mala Gradina u brštanovu, gomila kod Grubišića u korušcima, razorine, Stražbenica i kita u lećevici, arheološkim nalazištima (crkva sv. Žalosti na području korušaca) što može biti izazov istraživačima, posebno arheolozima iz hrvatske i europe. (matas, 2002.)

ostaci graditeljske baštine iz osmanskog razdoblja (od Xv. – Xviii. sto-ljeća) mogu izazvati zanimanje turista i znanstvenika iz republike turske (bu-nari i lokve na prostoru čitave Zagore). mlinica u ponoru u blacama na po-dručju predstavlja biser graditeljskog umijeća i domišljatosti preživljavanja. ta mlinica je u privatnom vlasništvu i u stanju je potpune zapuštenosti pa je po-trebna njena obnova i možebitno stavljanje u funkciju jer se radi o jedinstve-noj mlinici u ponoru potoka. dobro je da se stvaraju pretpostavke za obnovu jer su obavljeni radovi sanacije korita potoka u kojem se voda pojavljuje jedino u kišnom razdoblju. brojnost krških fenomena predstavlja izvrsne pretpostav-ke poticanju znanstvenih istraživanja i proučavanju na području speleologije i svega čime ti objekti obiluju (raritetan životinjski svijet podzemlja).

razvoj tradicionalnog poljodjelstva obilježen je problemima vezanim uz malo obradive površine, ali i usitnjenost posjeda. mnogi posjedi nisu zavede-ni u zemljišnim knjigama, a zemlja se često dijelila i nasljeđivala na riječ, bez pisanog traga. deruralizacija i deagrarizacija nakon drugog svjetskog rata pot-puno je obezvrijedila trud seljaka koji je stoljećima krčenjem vodio borbu za svaku šaku zemlje u svojim ogradama i docima. plodni, obradivi posjed veći od hektara u Zagori je misaona imenica. no, takvi malobrojni i usitnjeni po-

172


sjedi mogu biti dobra osnova uz demografske poticaje iz priobalja koji bi te površine stavili u funkciju, što je jedan od preduvjeta razvoja turizma kroz proizvodnju zdrave hrane. Graditeljska baština suhozida kojim se čuvala škr-ta, ali plodna zemlja predstavlja ne samo prostorni ukras, već i trag vrijednih ruku Zagorana koji su ih podizali. nažalost, danas su tek rijetki pojedinci saču-vali umijeće obrade kamenih vaca i podizanja suhozida. Građenje obiteljskih kuća tehnikom suhozida predstavlja vrhunac obrade kamena oskudnim alatima i njegovo smisleno slaganje. organizacija radionica građenja ćemera (svod ča-trnje) mogla bi biti izrazito zanimljiva turistima jer se radi ne samo o graditelj-skom umijeću, već i hrabrosti graditelja. jedna od izrazitih prednosti ovog pro-stora leži u činjenici da se nalazi u blizini graditeljskih bisera kulturne baštine pod zaštitom uneSco-a poput šibenika, trogira i Splita. Zasigurno najsjajni-jih zvijezda kulturnih događanja u povijesti Zagore zasvijetlila je punim sjajem 2010. godine kada je uneSco ojkanje uvrstio na popis ugrožene nematerijal-ne svjetske kulturne baštine. ta vrsta glazbenog izričaja je najstariji oblik pje-vanja u hrvata, a korijene vuče još iz doba ilirskog razdoblja.

u korušcima je rođen ante topić mimara (1898. – 1987.), kolekcionar umjetnina i jedan od najvećih hrvatskih donatora od čije je umjetničke zbir-ke otvoren muzej mimara u Zagrebu. Zasigurno je njegovo djelo poznato ši-rom svijeta umjetnosti, ali nažalost premalo je taj isti svijet upoznat s njego-vim rodnim korušcima. Za promicanje njegove kulturne baštine bilo bi veo-ma poticajno oživljavanje ideje o imenovanju ceste od konjskog do korušaca cestom ante topića mimare. to bi bio poticaj za razvitak kulturnog turizma koji bi mogao biti jedan od zamašnjaka te djelatnosti općine klis i županije. osim toga, njegovo rodno selo zaslužuje otvaranje spomen–sobe ili galerije. napuštena i zapuštena zgrada škole zjapi prazna i vapi za obnovom i stavlja-njem u funkciju u kojoj bi se posjetitelji, posebno učenici iz priobalja, ali i tu-risti mogli upoznati o njegovom životu i umjetničkom zbirkom. takvih zgrada na prostoru Zagore ima nekoliko i sve u kojima se više ne održava nastava su u ruševnom stanju, a mogle bi biti u funkciji održavanja škole u prirodi, susreta skauta, mladih znanstvenika i slično.

od ostalih događanja koja se mogu ponuditi turistima u Zagori svakako je Seoska olimpijada (najzanimljiviji dio je borba bikova) u radošiću koju već više od 20 godina organizira obitelj škopljanac. borbu bikova ili bikijadu or-ganizira i obitelj m. radanovića iz kladnjica. ovakve manifestacije privlače sve veći broj domaćih, ali i stranih turista jer se događaju tijekom turističke se-zone, a ujedno predstavljaju tradicionalne folklorne običaje.

automobilistička brdska utrka nagrada malačke ima međunarodni značaj i predstavlja ozbiljan iskorak sportskom, ali i turističkom prožimanju priobal-nog i zaobalnog dijela Splitsko-dalmatinske županije.

173


nažalost, prethodno navedena folklorna i sportska događanja su jednod-nevna i nemaju obilježja tipične turističke djelatnosti. Seoski (ruralni) oblik tu-rističke ponude podrazumijeva sudjelovanje samih turista u obavljanju seoskih poslova (npr. mužnja krava, ovaca, koza) do pripremanja i konzumiranja hrane u arhaičnom ugođaju prirodnog krajolika. Zagora za sada nema ozbiljnije pret-postavke za razvoj seoskog turizma jer nema dovoljnog demografskog ni ma-terijalnog potencijala, osim rijetkih iznimki.

Lovni turizam je jedna od mogućnosti uz više ulaganja i bolje upravlja-nje postojećim lovištima. Županijska lovišta kozjak, dugobabe – broćanac, ljubeć, klis, biluš donji, trištenica donja, primorski dolac, trištenica Gornja, bristovac – vlake, perković, unešić i moseć predstavljaju kvalitet-nu osnovu za razvoj lovnog turizma, dakako uz dodatna ulaganja.4 Spomenuta lovišta imaju izvrsne prirodne pretpostavke za razvoj lovnog turizma zbog ra-znolikog i očuvanog krajolika. lovišta su prirodna staništa zeca, lisice, jarebi-ce, šumske šljuke, fazana i prepelice, potencijalno zanimljiva talijanskom emi-tivnom turističkom tržištu. tome ide u prilog blizina splitske trajektne i zračne luke te autoceste koja prolazi gotovo središnjim dijelom Zagore.

Gastronomska ponuda predstavlja ozbiljnu mogućnost zasnovanu na tra-dicionalnim jelima na kojima su Zagorani stoljećima preživljavali. Zasigurno su to kruh, meso i krumpiri ispod peke, sir iz mišine, pura, med, raštika, kaštra-dina, pršuti, kiseli kupus, a u posljednje vrijeme bijeli luk. bijeli luk je namir-nica koja postaje zaštitni znak zdrave ishrane i nezaobilazni je dodatak svim jelima. osim hranjivih i ljekovitih svojstava, bijeli luk se plete u tradicional-ne rešte koje svojim skladnim izgledom ukrašavaju svaku kuhinju i odražava-ju maštovitost vrijednih ruku Zagorana koji su to radili u večernjim i noćnim satima u trenucima predaha od napornog dnevnog rada. takve rešte su postale tražene u čitavom dalmatinskom priobalju, a turisti ih mogu nabaviti na tržni-cama, ali i kod uličnih prodavača. vrijednošću se ističe ljubitovački bijeli luk šarac koji postaje brend na tržištu.

proizvodnja sira ima dugu tradiciju u lećevici, a temeljila se na domaćoj mliječnoj osnovi. iz demografskih podataka vidljivo je da malobrojno stanov-ništvo nema snažnu osnovu za proizvodnju mlijeka. no, nekoliko obitelji ima veća stada ovaca, goveda i koza koja se hrane uglavnom na otvorenoj ispaši. to bi trebao biti adut gastronomskoj ponudi koja bi trebala proizaći iz sirane u lećevici.

od tradicionalnih zanata u ovom dijelu Zagore svakako treba spomenuti proizvodnju samara za konje, mazge i magarce u korušcima koja je dugo bila prisutna u zaseoku topići. to bi zasigurno mogao biti zanimljivi dio koji bi tu-

4 ministarstvo poljoprivrede republike hrvatske, informacijski sustav središnje lovne evidencije

174


ristima dočarao kreativnost i marljivost zagorana u skromnim uvjetima preživ-ljava.

Glavnina posjetitelja Zagore uglavnom su tamo u jednodnevnim ili polud-nevnim posjetima i razgledavanjima. drugačije i ne može biti jer Zagora nema gotovo nikakvih smještajnih kapaciteta u kojima bi turisti mogli prenoćiti što je vidljivo iz tablice br. 3

Tablica br. 3 Stanovi prema načinu korištenja, prema rezultatima popisa 2011. godine

Općine

STANOVI ZA:

Povremeno korištenje (sezonski radovi u

poljoprivredi)

Povremeno korištenje (za odmor i rekreaciju

Obavljanje djelatnosti (iznajmljuje turistima)

Stalno stanovanje (privremeno

nenastanjeni)

Ukupno Površina u m² Ukupno Površina

u m² Ukupno Površina u m² Ukupno Površina

u m²

Klis 15 400 569 40840 – – 246 17235

Lećevica – – 1 50 – – 445 22823

Muć 8 195 467 29398 – – 695 46111

Prgomet 4 245 239 16105 – 2 64 4815

Primorski Dolac

1 15 1 25 – – 193 13236

Unešić 29 1628 551 39659 – – 145 9009

izvor: http://www.dzs.hr/hrv/censuses/census2011/results/xls/stangrad_01_hr.xls

napomena: podaci za općinu klis bitno odudaraju od prosjeka za Zagoru tim prije što njezino središte (u kojem se nalazi najveći dio stanova i stanovništva općine) kao svojevrsno predgrađe Splita ima urbana obilježja pa time i dru-gačije odnose korištenja stanova nego njezina ruralna naselja u Zagori. Stoga su okvirni podaci za ta naselja bliži oni-ma za općinu lećevica nego za matičnu općinu klis.

Čimbenici koji predstavljaju prepreku razvoju turizma u Zagori u prvom redu su nepovoljno demografsko stanje i procesi, a koji su posljedica iseljava-nja stanovništva prema kaštelima, Solinu, trogiru i Splitu koje je uzrokova-no industrijalizacijom i turističkom procvatu u priobalju. Gotovo potpuno de-mografsko pražnjenje Zagore ostavilo je nesagledive posljedice na njen gos-podarski napredak. revitalizacija prostora trebat će mnogo napora, strpljenja i umješnosti s nepredvidivim ishodom. bilo kakva turistička aktivnost zahtje-va mladu i obrazovanu radnu snagu koja jedina može biti zamašnjak razvoja.

Obiteljsko gospodarstvo Škopljanac iz radošića predstavlja pozitivan primjer kako se jedino planskim, sustavnim, promišljenim i strpljivim radom može uspjeti. uz opG, ta obitelj posjeduje tvrtku Bik commerce, a osniva-či su i voditelji KUD Ognjište. na prostoru obiteljskog etno-sela održava se

175


Seoska olimpijada starih sportova (zadnja nedjelja u mjesecu svibnju) na ko-joj se održava i poznata borba bikova, jedan od najatraktivnijih događaja čita-ve Zagore. kulturna manifestacija ivanjske noći održava se 24. lipnja, na blag-dan sv. ivana. ta je manifestacija dala nemjerljivi doprinos obnovi i promociji gotovo zaboravljenih običaja diplenja, guslanja i ojkavice koja je pod zaštitom uneSco-a kao dio ugrožene nematerijalne svjetske baštine. KUD Ognjište je poznato po njegovanju i predstavljanju u zavičaju i šire pokladnih običa-ja radoških mačkara. u suradnji s odgojno–obrazovnim ustanovama uključe-ni su u projekt Čuvajmo hrast – nama na čast podizanja nasada hrasta medun-ca koji je prepoznatljiv za ovo zaobalno podneblje. etno zbirka obuhvaća oko 1700 eksponata i 45 originalnih narodnih nošnji koji su stalno na nude ugošća-vanje do 300 gostiju kojima su na raspolaganju specijaliteti domaće kuhinje. od smještajnih kapaciteta za pružanje turističke usluge noćenja za sada imaju na raspolaganju 15 kreveta. djeca imaju na korištenje brojne zabavne sadrža-je u prirodi u sjeni hrastove šume. važno je napomenuti da je ova obitelj zapo-čela s prikupljanjem narodnih nošnji još 1971. godine, a posao se počeo uho-davati od 1987. održavanjem olimpijadom starih sportova, poznatijeg kao bor-ba bikova.7

Obitelj Radanović u kladnjicama osnovala je 2007. udrugu Zekonja koja se također bavi promicanjem i njegovanjem tradicionalnih narodnih sportova i običaja, posebno atraktivnu borbu bikova od 2007.8

iz svega navedenog vidljivo je da je za bavljenje turističko – ugostitelj-skom djelatnosti u Zagori potreban ustrajan rad, odanost prostoru i tradiciji, ali iznad svega prijenos međugeneracijskih običaja i vrednota. ova obitelj poka-zuje da je ljubav prema običajima i tradiciji iznad komercijalnih ciljeva.

ZakljuČak

iz priloga je vidljivo kako svoju demografsku i gospodarsku revitalizaci-ju Zagora može i mora tražiti i u turističkim djelatnostima i to u suradnji s tu-ristički atraktivnijim susjednim primorskim pojasom iz kojeg se prema Zagori mogli usmjeravati strani gosti kao i domaći ljudi na poludnevne ili jednodnev-ne odlaske radi razgledavanja izrazito zanimljivog krajolika, graditeljskog na-sljeđa, povijesnih i kulturoloških znamenitosti, sudjelovanja u pripremi i kon-zumaciji gastronomskih specijaliteta, relaksacije po pješačkim i biciklističkim stazama i sl. Za očekivati je da se uz turističke agencije i hotele u taj projekt uključe i upravne institucije tj. nadležne općinske, županijske i državne službe, jer demografski opustošena i gospodarski zapuštena Zagora predstavlja saču-vano i neotkriveno blago koje će svima donijeti boljitak.

176


literatura i iZvori

državni zavod za statistiku, popis stanovništva 2011.hrvatske vode, vodoopskrbi sustav plan Splitsko-dalmatinske županije, Split, 2008.

ministarstvo poljoprivrede, informacijski sustav središnje lovne evidencije Službena stranica općine lećevica, www.lecevica.hrSlužbeni vjesnik općine klis, klis, 27. rujna 2012. godine broj 6, izviješće o stanju u pro-

storu 2012. – 2016. općine klisStrategija razvoja turizma Splitsko-dalmatinske županije, naručitelj: turistička zajednica

Splitsko – dalmatinske županije, 2009.Magaš, D., i Blaće, a. (2011.): Geografske osnove razvoja Općine Unešić, Zbornika ra-

dova, Gospodarske mogućnosti Zagore i oblici njihova optimalnog iskorištavanja. Zadar, Split.

Matas, M. (2002.): Prilog proučavanju gradina i gromila na području općine Lećevica u splitskoj Zagori, Zadar Zborniku radova s međunarodnog znanstvenog skupa: Gospodarske mogućnosti Zagore i oblici njihova optimalnog iskorištavanja održa-nom u dugopolju od 19 – 21. listopada 2010. godine.

kazivanje marka škopljanca, etno selo, radošićkazivanje mate radanovića, kladnjice

177


Zoran ljubić

ZaGora aS a touriSt deStination

SummarY

among the potentional possibilities of Zagora for the development of rural or co-untryside tourism author in particular emphasizes: favourable geographical and traffic position, a pleasant climate, well-preserved archaic karst (rocky) landscape, diver-se and attractive geomorphological forms, variety of traditional agricultural and live-stock activities, specialities in lifestyle and earning, the wealth of local gastronomy, a solid transport network and utility infrastructure (electricity, telephone lines, and water-supply network in some parts) and arhitectural heritage in the construction of drystone walls and the use of vacas for stone walls. also significant is the fact of inclu-ding the local ojkavica in the list of endangered intangible world cultural heritage. this type of musical expression is the oldest form of singing in croatia, and its roots go back to the time of the illyrian period. equally attractive, the author considers nu-merous ruins, tumuli, churches, speleological objects, potential mountain hiking and biking trails, farm olympics and bikijada in radošić, as well as in kladnjice etc. the author underlines the importance of settlements and facilities associated with the lar-gest croatian donors ante topic mimara of korušac and other spiritual verticals origi-nating from Zagora. among the limiting factors, the author, in particular emphasizes; the unfavorable demographic situation and trends in Zagora, the planned construction of the regional centre for utility and non-hazardous waste in kladnjice, lack of qua-lity accommodation etc.

Key words: Zagora, rural tourism, karst landscape, architectural heritage, opG

179

nikola muslim*, mate matas**

* nova cesta 40 ** ludbreška 26 10000 Zagreb

problematika vlaSniČki i poSjedovnih odnoSa u ZaGori S primjerom iZ oGorja

SaŽetak

autori su u prilogu obradili problematiku posjedovnih odnosa naselja ogorja Gornjeg. pritom su posebno istaknuli izrazito nepovoljan udio obradivih u ukupnim površinama naselja kao i razmjerno male površine privatnih posjeda. istaknuta je i njihova rascjepkanost na ma-nje, međusobno udaljene parcele što je bio i jedan od potisnih čimbenika masovnog iseljavanja stanovnika iz tog, kao i mnogih drugih naselja u njegovoj okolici, a što je dovelo do izuzetno nepovoljne gospodarske i demografske prilike s naglašenom se-nilizacijom preostalog stanovništva. osim problema s privatnim posjedom, u radu su obrađeni značajniji uzroci i posljedice neracionalnog odnosa prema općinskim ili za-jedničkim površinama (seoski atari) koji su zbog prevelike ispaše i sječe uglavnom de-vastirani. posebna je pozornost posvećena problematici povezanoj uz zastarjelu, pa time i nepotpunu evidenciju zemljišnopravnog stanja te posljedicama koje iz tog proi-stječu, kao i mogućim rješenjima problema o kojima se raspravlja u prilogu.

Ključne riječi: ogorje Gornje, zemljišne knjige, katastar, komasacija, usitnje-nost posjeda

uvod

ogorje je prema ukupnoj površini (26,03 km2) najveće naselje u općini muć, a smješteno je na prisojnim padinama Svilaje. prema mišljenju jezikoslovaca, ime mu se tvori od imenice gora i prefiksa o-1. ime ogorje vjerojatno je bilo u upotrebi i pri-je osmanlijskih osvajanja tog prostora, jer se spominje u prvom turskom popi-su (defteru) 1528. godine. (Spaho, 53. i 64.). Zapadno od ogorja Gornjeg nala-zi se naselje ogorje donje.

1 rječnik hrvatskoga ili srpskog jezika, jaZu, Zagreb 1931., knjiga X., str. 228. od uvaženog je-zikoslovca, pokojnog akademika petra šimunovića čuo sam i usmeno obrazloženje po kojem imenica ogorje označava prostor u gori, oko gore ili između gora, što konkretan primjer u potpunosti potvrđuje.

180


imenom ogorje naziva se i katolička župa, koja je osnovana nakon oslobođe-nja podsvilajskog prostora od osmanlijske vlasti krajem 17. stoljeća.

ogorje je bilo i ime serdarije za kratkotrajne francuske vladavine našim krajevima, a u njezinu su sastavu bila naselja: bračević, Čvrljevo, crivac, divojevići, kladnjice, korušce, lećevica, milešina, nevest, nisko, pribude, radunić, ramljane, Sitno, Sratok (danas bogdanović), utore Gornje i donje, vinovo, visokodi unešić. isto je ime nosila i žandarmerijska postaja krajem 19. stoljeća.

podaci o površinama naselja i kategorijama zemljišta u njima uglavnom se baziraju mjerenjima rađenim prilikom izrade austrijskoga katastra u drugoj četvrtini 19. stoljeća. taj je katastar (kao i prethodni mletački) rađen radi efi-kasnijeg prikupljanja poreza i trgovine nekretninama. Granice pojedinih nase-lja (koja su u pravilu činila posebne katastarske ili porezne općine) definirane su posebnim protokolom potpisanim tijekom 1829. godine kojem su prethodile provjere na terenu i usuglašavanje s predstavnicima susjednih sela.

prema podacima dobivenim premjerom zemljišta koje je prethodilo izradi katastra ukupna površina katastarske općine ogorje Gornje iznosila je 4867 ju-tara (28 km2). od toga je 85% otpadalo na proizvodno neobradivo zemljište, tj. na pašnjake i šume/pašnjake, a na proizvodno obradivo 14%, dok je preostalih 1% svrstano u neproizvodne površine2. pri izradi katastra zemljišne su čestice evidentirane u posebnim upisnicima – Protocollo delle particele degli terreni, koji su bili podijeljeni u rubrike za upisivanje: broj lista na kojem je prikaz od-govarajuće čestice, naziv predjela ili lokaliteta gdje se ona nalazi, broj čestice, zakonski status, kućni broj vlasnika (privatnih osoba, crkve ili komune), ime i prezime, zanimanje i mjesto prebivališta vlasnika, vrsta kultura, površina če-stice (u hvatima i klaftrima), klasa zemljišta i., ii., iii., iv. (tab. 1.), godišnji či-sti prihod od čestica izražen u austrijskoj srebrnoj moneti, vrijednosti čestice u forintama, krunama i parama te opaske (Slukan, 2003., 34.).

Godine 1900. od ukupnih površina tog naselja, 44,82% činilo je neplod-no zemljište, 24,43% zauzimali su pašnjaci, 23,42% šume, a ostatak oranice (6,70%) i vinogradi (0,32%). (općinski rječnik, 1908).

potrebno je međutim podsjetiti da su površine privatnih posjeda u ogorju kao i svim okolnim naseljima bile male i nedovoljne za podmirivanje potre-be brojčano velikih obitelji. mletačke su vlasti početkom 18. stoljeća prilikom dodjele zemljišta novodoseljenim, ili na tom prostoru zatečenim, obiteljima u prosjeku davale oko 22,5 vrita3 (ili preračunato 2,03 ha) (Slukan, 2000.).

2 podaci preuzeti iz elaborata austrijskog katastarskog premjera dalmacije koji se nalaze u držav-nom arhivu u Splitu.3 vrit (vreteno) – 853 m2, a sadržava 144 pertike, a pertika ima 5,92 m2.

181

N. Muslim, M. Matas: Problematika vlasnički i posjedovnih odnosa u Zagori s primjerom iz Ogorja

poslije su, posebno nakon Grimanijeve reforme, posjedi povećani (u nekim slučajevima i do 2 kampa padovanska4 po članu obitelji). Čestim naknadnim diobama površine posjeda smanjivane su, o čemu svjedoče i podaci dobive-ni popisom poljoprivrede 2003. godine prema kojima 53,6% domaćinstava u općini muć5 nije imalo zemlje6. posjed površine manje od 1 ha imalo je 38,7%, a veći od 1 ha 7,6% domaćinstava. usitnjeni zemlji šni posjedi, pa time i njihova mala izdašnost, bili su i glavni razlog, odnosno poticajni čimbenik iselja-vanja stanovništva i demografskog izumiranja tog prostora.

osim malih površina posjeda, dodatne probleme čini i njihova naglašena usitnjenost. ona se sastoji od velikog broja malih parcela ili katastarskih česti-ca razbacanih po teritoriju cijele katastarske općine ili više njih. rascjepkanost ili usitnjenost posjeda u velikoj mjeri uvjetovana je i reljefno-geološkim obi-lježjem tog prostora u kojem se većina obradivih površina (izuzev onih u postinjskom polju i polju uz tisnu vrbu) nalazi u krpicama ili svojevrsnim manjim otočićima (doci, dočići, drage i sl.) u dominantnom krškom okruže-nju. prema podacima iz upisnika austrijskih premjera, u ogorju Gornjem bilo

4 padovanski kamp imao je oko 3655,45 m2, a sastojao se od 4 kvarte po 210 tavola ili pertika (her-kov, 1956.). 5 S obzirom da rezultati popisa nisu iskazivani za naselja nego za općine, za analize pokazatelja o površinama posjeda te uzgoju poljoprivrednih kultura i blaga uzeti su podaci za općinu muć u cjelini, a kojoj pripada i ogorje Gornje i s kojom u tom pogledu ima brojne sličnosti. 6 moguće je da se radi i o špekulacijama, odnosno o prijenosu vlasničkih prava na nasljednike koji ne žive na prostoru općine. na taj su način stvarni vlasnici kao bezemljaši ostvarili i jedan od preduvjeta za dobivanje socijalne pomoći.

Tablica 1. razdioba zemljišta u ogorju Gornjem prema kulturama i klasama

KultureKlase zemljišta u postocima

I. II. III

Formenta – pšenica 46 45 6

Segale – raž 21 12 19

Orzo – ječam – 13 17

Spelza – pir – 2 –

Grano turco – kukuruz 33 25 10

Miglio – proso – 3 8

Sagino – sirak – – 15

Sorgo zadea – sirak – – 25

Ukupno 100 100 100

izvor: elaborati austrijskog katastarskog premjera dalmacije

182


je 4560 parcela. taj se broj u 2014. godini7 povećao za 41% pa ih je ukupno bilo 6451.8

Tablica 2. usporedni pokazatelji o broju čestica, stanovništva i domaćinstava u ogorju Gornjem 1830. i 2011. godine

Površina u km2 Čestice Stanovništvo Domaćinstva

1830. 2011. 1830. 2014. 1830. = 100 1830. 2011. 1830. = 100 1830. 2011. 1830. = 100

28 26,03 4560 6451 141,46 369 163 44,17 76 67 88,15

podaci o broju čestica ukupno i po domaćinstvu za 2014. vjerojatno nisu najtočniji. poznato je naime da se velik broj čestica u privatnom vlasništvu u tom naselju, kao i u Zagori u cjelini, još uvijek vodi na imena davno preminu-lih očeva i djedova umjesto na njihove pravne nasljednike (djecu i unuke). oni se zbog male vrijednosti naslijeđene imovine nisu upuštali u skupu i dugu pro-ceduru prijenosa ili knjiženja na svoje ime, niti ih je, uglavnom trom, pravni sustav na to prisiljavao. uz veliku usitnjenost čestica koje su često ograđene ili ispresijecane brojnim suhozidima, prezidama ili podzidama, zemljišnoprav-ne odnose u tom naselju, kao i u Zagori općenito, karakterizira neažurnost ze-mljišnoknjižnoga stanja, neriješenih vlasničkopravnih odnosa, oskudni poda-ci o brojnim vlasnicima/suvlasnicima (vidjeti sliku br. 35 na str. 64. i sliku br. 36. na str. 188.).

Državno ili komunalno vlasništvo u ogorju kao i u susjednim naseljima zahvaća veće površine od privatnoga, a u njega su uključeni pašnjaci, šumski pašnjaci i nekorisna zemljišta. Godine 1899. općina muć u svom je vlasništvu imala 78,8% ukupnih površina, a ostalih 21,2% bilo je u privatnom vlasništvu (babić, 1905.). prema dostupnim podacima (polovicom 20. stoljeća) oko dvi-je trećine ukupnih površina u dalmaciji pripadalo je općinama kao zajednički prostor, a ostalih 37% privatnim ili individualnim posjednicima. oko 30% za-jedničkih površina svrstavano je u šume (uglavnom šikare i niske šume) dok je preostalih 70% činio krš i goleti, koji su svrstavani u pašnjake koje je koristilo lokalno stanovništvo koje se bavilo stočarstvom (oraš, 1939.).

male površine privatnih posjeda (uz nedostatak drugih izvora za preživlja-vanje) utjecale su na neracionalno iskorištavanje javnih površina (prekomjerna

7 podaci o broju čestica za 2014. godini preuzeti s internetske adrese http://e-izvadak.pravosudje.hr/statistika-glavne-knjige.htm?sudid=106. 8 ukupan broj obuhvaća sve parcele u privatnom i zajedničkom posjedu (komunalnom vlasništvu) zbog čega pokazatelji o prosječnom broju parcela po domaćinstvu nisu najtočniji. Zbog toga su kao ori-jentacijski iskorišteni podaci jednog od prvoupisnika u operate austrijskog katastra, Grge m. iz jednog podmosećkog sela (u tom pogledu vrlo sličnog zamosećkim selima) uz čije ime je upisano 36 parcela. krajem 20. stoljeća njegovo je imanje bilo, ili prema zakonu o nasljeđivanju moglo biti, u vlasništvu njego-vih dvadesetak nasljednika, što znači i višestruko veći broj parcela.

http://e-izvadak.pravosudje.hr/statistika-glavne-knjige.htm?sudId=106

http://e-izvadak.pravosudje.hr/statistika-glavne-knjige.htm?sudId=106

183


ispaša, sječa, uzurpacije i sl.) i njihovu ubrzanu degradaciju. Pravna je forma toga komunalnog posjeda takova, da je upravitelj posjeda zapravo onaj isti, koji ima najviše interesa, da se komunalno dobro što intenzivnije iskorišćuje (bez obzira na potrebe budućnosti), a to su pravoužitnici sami, jer imovinom poreznih općina po postojećim zakonima upravlja seoski zbor tj. svi birači od-nosno svi pravoužitnici. Ova forma vlasništva postoji od pamtivijeka. Ona je bila vrlo praktična, dok je bilo šta iskorišćavati, dok je naime krš bio obrastao niskom, na jugu zimzelenom šumom, koja je davala obilatu ispašu za mnogo-brojna stada koza i ovaca, te se je stoga (vjerojatno) tako dugo i održala. (…) Što je općinsko, to je svačije, a što je svačije nije ničije! (…) Svaki samo misli, kako će što više od zajedničkoga za sebe iskoristiti, a nitko ne vodi računa o tome, kako će zajedničko dobro unaprijediti! pogotovo kad takova zajednička dobra u Dalmaciji nemaju stručne uprave (oraš, 1939.).

citirane tvrdnje o neracionalnom gospodarenju javnim površinama i nji-hovoj degradaciji potvrđuju i podaci o velikom broju blaga u selima na padi-nama Svilaje čija se ispiša bazirala prvenstveno na zajedničkim površinama (tab. 3.).

Tablica 3. vrste i broj blaga u ogorju Gornjem oko 1830. godine

Konji Magarci Volovi Krave Telad Ovce Koze Svinje

39 5 64 54 62 3396 1396 59

izvor: elaborati austrijskog katastarskog premjera dalmacije koji se nalaze u ha u Splitu.

osim blaga domicilnog stanovništva, u ogorje je kao i na prostor susjed-nih naselja, posebno onih na zapadnom dijelu (bračević, crivac, milešina, pribude), u ljetnim mjesecima pristizao i velik broja ovaca i goveda iz podmo-sećkih sela, što je dodatno ugrožavalo njezinu izdašnost i održivi razvoj. o ne-racionalnom korištenju pašnjaka govore i podaci prema kojima jedno odraslo govedo ili ovca dnevno pojede krme izražene u suhoj tvari 2,5–3% od vlasti-te tjelesne težine, npr., krava teška 600 kg u laktaciji konzumira 15–18 kg suhe tvari krme (oko 100–125 kg zelene krme)9. Zanimljivi su i podaci prema koji-ma je za gajenje jedne ovce u uvjetima ekstenzivne, tj. nekontrolirane (konti-nuirane ili neprekidne) ispaše ili načina stočarenja kakav je stoljećima bio za-stupljen na ogorskom prostoru, potrebna površina od 1 do 10 ha (bura, 1955.). ako se navedeni normativ odnosa površina pašnjaka (kojima su pridodane i površine pod šumama koje se često tretiraju kao šumski pašnjaci) usporedi s brojem ovaca (kojem su pridodane i koze) proizlazi da na jedno grlo otpada svega oko 0,5 ha (na kojima su pasle i krupne životinje). takav odnos daleko

9 http://www.gospodarski.hr/publication/2013/9/panjako-koritenje-krme

184


je primjereniji poluintenzivnom stočarstvu u kojem ovce pasu na boljim paš-njacima od onih u ogorju, a tijekom zime hrane se voluminoznim hranivima i koncentratima.

Zajedničke površine bile su izložene i čestim uzurpacijama (prisvajanji-ma). to se radilo širenjem postojeće privatne površine na račun zajedničkog zemljišta (pasišta), posebno onog ravnijeg s bogatijim rahlim slojem. drugi, još nepovoljniji način bio je prisvajanje prostranijih ledina. one su se u pr-voj fazi ograđivale drvenim plotom s obrazloženjem kako se radi plandište za blago. nakon izvjesnog vremena drvene su ograde zamjenjivane suhozidnim ogradama, a ledina bi se potom iskrčila i pretvorila u obradivu površinu uzur-patora. Za takve površine korišteni su i simbolični nazivi: vatačina, privatak, torina, nova njiva, novina, ograda i sl. o takvoj praksi u jednoj brošuri s počet-ka 20. stoljeća piše: Općinsko se zemljište preotimlje posvuda. Ko se spomene darom načelnika i glavara, može da grabi gdje hoće i koliko hoće (bartulović, 1905.).

o čuvanju i zaštiti zajedničkih površina u drugoj polovici 19. stoljeća bri-nule su seoske, tj. općinske straže (ronde) i poljsko redarstvo. one su kontroli-rale obradu poljskih dobara, sprječavale neprimjerene običaje poput odmetniš-tva, hajdučije, krvarine, pljački ili osvetničkih paljenja ljetine. uloga seoskih rondi dolazila je posebno do izražaja u čuvanju zagajivanja i branjevina10 unu-tar granica vlastitog naselja, posebno od blaga iz susjednih naselja. pritom je uz zapljenjivanje blaga ili opreme pastira (aljetak, sada, torba, kosir, ponekad i puška ili kubura) često dolazilo do tučnjave, a nisu bili rijetki ni slučajevi na-mjernog ili slučajnog ubojstva vatrenijih rondara ili vlasnika blaga.

Seoske straže zadržane su u zagorskom dijelu dalmacije i nakon 1850., kada je zbog rješavanja redarstvenih pitanja uvedena i žandarmerija. njihova uloga i zadržavanje imalo je i političku pozadinu jer su austrijske vlasti i na taj način nastojale pokrajinu dalmaciju što više približiti i naposljetku potpuno prilagoditi svom državnom ustroju (oršolić, 2006.).

osim glavnog seoskog atara, u nekim selima raštrkanog tipa u skladu s običajnim pravom, postoje i manji atari pojedinih rodova (izdvojeni zaseoci) u koje pripadnici drugih udaljenijih rodova nerado zalaze radi ispaše svojega blaga ili nekih drugih razloga. u tom pogledu kao primjer može se spomenuti muslimov rod u ogorju Gornjem.

10 branjevina je zemljište na kojem je, ovisno o svrsi, zabranjeno sjeći šumu, brati šumske plodove, loviti divljač ili napasati stada. dužina zabrane prilagođava se glavnom cilju što znači da može trajati nekoliko mjeseci ili godina. u nekim slučajevima branjevina je u funkciji pregonskog stočarenja, jer se zabranom ispaše odgovarajućeg pašnjaka ili njegova dijela omogućava brži rast nadzemnog i podze-mnog korijenskog dijela biljke, pa time i veća produktivnost takvog pašnjaka.

185


muslimi u ogorju Gornjem postali su svjesni stanja u odnosima prema ovim pi-tanjima pa su se ujedinili kao rod i javno iskazali interes svojih zaselaka i sela kao cje-line. na muslimovu danu 20ll. kratko su iznijeli interes i aspiracije u životnom pro-storu, formirali muslimovu bratovštinu i sve to javno objavili u posebnoj brošuri. u prilogu prenosimo dio njena sadržaja uz napomenu da je primjena tog modela (kao i bilo kojeg drugog) moguća tek nakon odgovarajućih odluka nadležnih državnih in-stitucija.

Muslimov životni prostor

U Ogorju Gornjem i okolnim prostorima općine Muć, Muslimi imaju svoj životni prostor, a čine ga vlasničke parcele i državna muša, koju su Muslimi ne-smetano, samostalno ili s drugim rodovima u Ogorju i drugim selima koristili u bilo kojem obliku. Radi se o vrtlima, okućnicama, kravaricama, ogradama, krčinama, podvornicama, docima i stajama, kao i svim drugim prostorima što su bili u posjedu ili vlasništvu Muslimova roda.

Muslimi iskazuju neposredni pravni interes za svoja vlasnička i posjedov-na dobra kao svoje tradicionalne vrijednosti sada i u buduće, osnovano oče-kujući da će i svi drugi (subjekti i osobe) poštivati pravo Muslimove zajednice. Muslimi će to i pravno štititi.

Muslimi su preko svog životnog prostora u neposrednom dodiru s drugim rodovima u Ogorju i svim drugim susjednim selima s kojima prostorno grani-če i surađuju stoljećima.

Muslime njihov životni prostor obilježava kao rod, odražava njihov ka-rakter, predstavlja izraz njihovog načina života i posebnim u svom okruženju. Muslimi su prijatelji i suradnici s: Bočinama, Bokama, Bulićima, Čolacima, Dadićima, Kapitanovićima, Karanima, Kerumima, Kokezama, Leskurima, Miletićima, Rađama, Tešijama, Topićima, i svim rodovima na Zelovu, kao i ro-dovima u Općini Muć. Oni dijele način života sa svim i u rodbini su po svoj ženskoj lozi.

Muslimova bratovština

U Muslimovu rodu u Ogorju Gornjem djeluje Muslimova bratovština, koju čine svi Muslimi čije je podrijetlo u Ogorju Gornjem.

Muslimova bratovština je zajednica osoba koje imaju prezime Muslim bez obzira gdje žive i što rade. Muslimova bratovština je utemeljena radi:

• očuvanja običaja, tradicionalnih i inih vrijednosti života i rada,• razmjene misli i ideja o prošlom, sadašnjem i budućem životu,• međusobnog obiteljskog upoznavanja, očuvanja i jačanja bratskih veza

i rodbinskih prijateljstava,

186


• iskazivanja zajedništva u očuvanju imetka, životnog prostora, materi-jalnih i duhovnih vrednota,

• zajedničkog blagovanja, veselja i radosti u stalnim i povremenim su-sretima,

svih drugih oblika zajedništva među Muslimovim rodom.Muslimova bratovština nije pravna osoba i ne podliježe obvezi registra-

cijskog postupka pred državnim organima Republike Hrvatske; ona ima status što ga hrvatsko pravo priznaje selu kao skupini većeg broja ljudi kad odluče štititi neki širi (opći) interes i vrijednosti.

Muslimovu bratovštinu osnovao je Odbor Muslimovog dana za 2011. god. na sjednici 25. travnja 2011. godine.

Zemljišna evidencija – uzrok postojećih problema i čimbenik njihova razrješenja

među čimbenicima koji su utjecali na postojeće gospodarske i demograf-ske prilike u ogorju, kao i u Zagori općenito, važno mjesto pripada katastru i zemljišnoj evidenciji, a koji su podjednako važni za prostorno planiranje, ra-zvoj ratarstva, stočarstva, prometa, izgradnju stambenih i gospodarskih obje-kata, proizvodnih pogona i svih drugih ljudskih djelatnosti.

potrebno je naglasiti kako su aktivnosti u praćenju i bilježenju promje-na u prostoru (zemljišne knjige) bile najpotpunije i najažurnije u vrijeme izra-de austrijskog katastra i raznovrsnih operata, posjedovnih listova i zemljišnih knjiga. u razdoblju tzv. stare jugoslavije te aktivnosti naglo slabe, a u perio-du nakon 2. svjetskog rata praktički zamiru tako da se suvremena republika hrvatska ističe nesređenim zemljišnim knjigama i ostalim registrima o prosto-ru, što je uzrok brojnim gospodarskim i pravnim problemima. Zanimljiv je po-datak prema kojem se 80% zemljišne evidencije u hrvatskoj bazira na podaci-ma izmjera iz 19. stoljeća.

točne, objedinjene, ažurne i na jednom mjestu brzo dostupne informacije čine bitnu pretpostavku razvoja.

katastar i zemljišne evidencije posebno su važni za poljoprivredu i gospo-darenje zemljištem. Stoga je od izuzetne važnosti da se što prije pristupi ažu-riranju zemljišnoknjižnoga stanja, provođenju mjerničko-poljoprivredno-gos-podarskog snimanja pojedinih katastarskih općina, pokretanju komasacije, što bi odgovaralo svima zainteresiranima za poljoprivrednu proizvodnju, a koja bi doprinijela bržoj gospodarskoj i demografskoj revitalizaciji tog i drugih nase-lja, ali i šire nacionalne zajednice.

187


Komasacija predstavlja postupak uređenja poljoprivrednog zemljišta s ci-ljem uređenja zemljišnih površina i stvaranja većih i pravilnijih zemljišnih par-cela, koje su pretpostavka učinkovitije obrade i iskorištavanje zemljišta i izvo-đenje drugih radova na uređenju zemljišta. komasacija je, u smislu zakona, skup administrativnih i tehničkih postupaka kojima se male i usitnjene površi-ne poljoprivrednog zemljišta sjedinjuju u veće i uređenije, uređuju putne i ka-nalske mreže te sređuju vlasnički i drugi stvarno pravni odnosi na zemljištu, u cilju okrupnjavanja posjeda i katastarskih čestica u veće i pravilnije, radi njiho-va ekonomičnijeg iskorištavanja, stvaranja povoljnijih uvjeta za razvoj poljo-privredne proizvodnje, radi osnivanja i izgradnje poljoprivrednih putova, vod-nih građevina za melioracije te izvođenja i drugih radova na uređenju zemlji-šta namijenjenog poljoprivredi. komasacijsko područje određena je površina na kojoj se provodi komasacija zemljišta. ako to zahtijevaju gospodarski ili drugi opravdani razlozi, komasacija može obuhvatiti poljoprivredno zemljište u više katastarskih općina, odnosno njihovih dijelova. komasacija se zahva-ljujući svojoj primjeni pokazala nezamjenjivom u razrješavanju nesređenog zemljišnog stanja. u prošlosti je imala veliku važnost samo za poljoprivredu, dok se u budućnosti težište komasacije pomiče k integralnom djelovanju i ši-rem značenju.

komasacijom okupljene pašnjačke površine omogućilo bi njihovo racio-nalnije korištenje prilagođeno kapacitetu pašnjaka, optimalnom početku i za-vršetku ispaše i sl. to bi pak omogućilo suvremeniji, rotacijski ili naizmjenič-ni način ispaše koji se bazira na većem broju međusobno ograđenih jedinica ili ploha koje služe za napasanje stoke. broj ploha prilagođava se površini paš-njaka i broju stoke. ograde između ploha mogu biti stabilne (u ogorju uglav-nom od suhozida) i pokretne (premještaju se zavisno od visine narasle trave). najčešće se koristi žičana ograda kroz koju se propušta struja niskog napona. takav način ispaše omogućava plansko i ravnomjerno iskorištavanje pašnjaka i njegovu regeneraciju kao i veću zaštitu od gaženja i uništavanja biljaka.

dobro osmišljeni komasacijski zahvati bez sumnje bi potaknuli pojedince, opG-e iz tog ili drugih područja kao i trgovačka društava na otkup ili uzima-nje u koncesiju odgovarajućih površina radi pokretanja rentabilne proizvod-nje odgovarajućih ratarskih (proizvodnja krumpira, kupusa, podizanje voćnja-ka i sl.) ili stočarskih proizvoda (mlijeko, sir, meso), bavljenja seoskim turiz-mom u okviru kojeg bi svojim gostima omogućavali sudjelovanje u čuvanju, preganjanju, napajanju blaga, mužnji krava i ovaca, preradi mlijeka, kuhanju i pripremanju obroka po lokalnim receptima, pješačenju po šumskim i planinar-skim stazama, obilaženju starih lokava i bunara i sl.

komasacijom bi se riješila i pitanja nekih razmjerno mlađih pojava u tom prostoru među kojima posebno treba istaknuti one vezane uz planove (ali i

188


Slika 36. mali otočići ograđenih prihvatnih posjeda u moru državne muše na prisojnim padinama Svilaje

konkretne zahvate) lociranja parkova vjetroelektrana, centara za odlaganje i preradu otpada i drugih energetskih i proizvodnih pogona i postrojenja od ši-reg interesa na prostorima pojedinih sela u Zagori. uz gospodarske i ekološke probleme koji prate takve lokacije nameće se i vrlo važno pravno pitanje polo-žajne rente koju njihovi vlasnici ili graditelji uplaćuju. u cilju izbjegavanja ne-željenih sukobljavanja investitora i lokalnog stanovništva potrebno je što prije u skladu sa standardnim i običajnim pravom definirati norme o iznosima i ras-podjeli te rente od zaseoka ili naselja u kojem je pogon lociran, preko općine i županije do državne razine.

brigu oko provedbe uređenja katastra i ažuriranje zemljišne evidencije morali bi voditi nadležni zemljišnoknjižni sudovi i županijski uredi za kata-starsko-geodetske poslove.

hrvatski zakoni i propisi nisu pak stvorili takvu državnu organi zaciju koja bi bila sposobna preuzeti i srediti stanje po službenoj dužnosti i bez naplate. Sve što se čini i što je dosad učinje no ide na stvaranje olakšica vlasnicima i posjednicima nekretnina zbog čega bi i oni morali surađivati i poticati (na skupovima mještana, interesnim skupinama i sl.) lokalne i državne institucije da na interesnim odnosima (uz pri-vatno rješava se i pitanje državnog zemljišta11) ubrzaju ta rješenja. bez novog mode-la organizacijskih odnosa u selima i zaseocima i novog načina rada u općinama

11 Sve nekretnine koje su u vlasništvu – ili suvlasništvu države ili državnih poduzeća, odnosno ne-kretnine na kojima država ima određena vlasnička ili druga prava, kao što su vode, vodno dobro, šume, poljoprivredno zemljište, javne prometnice, pojedinačni objekti i druge nekretnine.

189


teško je očekivati ozbiljnije rezultate. dakle treba započeti, imati program, javno taj program predočiti svima zainteresiranima i krenuti.

takvim postupcima stvaraju se i mogućnosti povlačenja sredstava iz strukturnih eu fondova za poljoprivredu koji se temelje na sređenim imovin-skopravnim odnosima. okrupnjavanje zemljišta kroz smanjenje broja privat-nih posjeda omogućilo bi povećanje poljoprivredne proizvodnje i time gospo-darski oporavak prostora na kojem se ono provodi.

ZakljuČak

Činjenice i brojčani pokazatelj navedeni u prilogu upućuju na zaključak da je ogorski prostor suočen s brojnim gospodarskim i demografskim problemi-ma koje bi u interesu tog prostora kao i šire zajednice trebalo što prije rješava-ti. u tom pogledu posebno važno mjesto pripada i rješavanju imovinskoprav-nih odnosa vezanih uz privatne i zajedničke površine, tj. ažuriranje zemljišno-knjižnoga stanja, provođenja mjerničko-poljoprivredno-gospodarskog snima-nja, otkup odgovarajućih parcela, komasacija i sl. te bi mjere mogle pridoni-jeti gospodarskoj i demografskoj revitalizaciji tog prostora, a što bi morao biti cilj uže i šire zajednice.

iZvori

elaborati austrijskog katastarskog premjera dalmacijeprostorni plan općine muć, http://www.muc.hr/wp-content/uploads/2013/01/

obrazlozenje-plan http://www.dzs.hr/hrv/censuses/agriculture2003/census_agr.htm Općinski rječnik za kraljevine i zemlje zastupane u Carevinskom vijeću, XIV. Dalmacija,

c. kr. Statistička komisija, beč, 1908.Popis poljoprivrede 1. lipnja 2003., Kućanstva s poljoprivrednom proizvodnjom, državni

zavod za statistiku, http://www.dzs.hr/, 17. 6. 2010.http://e-izvadak.pravosudje.hr/statistika-glavne-knjige.htm?sudid=106

literatura

BaBić, a. (1905.): Financiranje političkih općina Dalmacije od godine 1890. do uključi-vo god 1899., trst

BarJaktarović, M. r. (1972.): Tradicionalni oblici svojine u Jugoslaviji”, Glasnik etnografskog muzeja u beogradu, knj. 35, str. 47.–67.

190


Bartulović, J. (1905): Krvave slike iz općine Lećevice, tiskara Wadas & karavanić, rijeka

Brković, M., ćuBela, i., Martinović, s. (2007.): Dalmatinska zagora na Mletačkim katastrima XVII. I XVIII. stoljeća u Državnom arhivu u Zadru, državni arhiv, Zadar

Bura, D. (1955): Prebirni način gospodarenja u niskim privatnim šumama crnike (qu-ercus ilex) na otoku Olibu, šumarski list, glasilo šumarskog društva hrvatske, godi-šte 79.

Herkov, Z. (1956.): Građa za financijsko-pravni rječnik feudalne epohe hrvatske, Zagreb

katić, l. (1956): Reambulacija dobara splitskog nadbiskupa 1397. Starohrvatska pro-svjeta, iii/5

kužić, k. (1997.): Povijest Dalmatinske zagore, književni krug Split, Split Matas, M. (1993.): Mućko-lećevački prostor, historijsko-geografski prikaz, hGd Matas, M. i Faričić, J. (2011.): Zagora – uvodne napomene i terminološke odrednice,

Zbornik radova s međunarodnog znanstvenog skupa; zagora između stočarsko-ratar-ske tradicije te procesa litoralizacije i globalizacije, Zadar, Split, str. 45.–75.

oraš, i. (1939.): Problem pošumljavanja krša u Dalmaciji, šumarski list, br. 10/1939.oršolić, t. (2007.): Seoske straže i poljsko redarstvo u kopnenoj Dalmaciji (od 1814. do

druge polovine XiX. st.), rad Zavoda povij. znan. haZu Zadru, sv. 49/2007., str. 467.–481.

periČić, š. (1991.): Ulomci iz gospodarskog života Mućkog područja u XIX.stoljeću, Zavod za povijesne znanosti, haZu, Zadar

ružička, B. (2007.): Kmetska prava, novi informator, Zagrebslukan-altić, M. (2003.): Povijest stabilnog katastra u Dalmaciji, Građa i prilozi za

povijest dalmacije 19. daSt, Split slukan-altić, M. (2000): Povijest umetačkog katastra Dalmacije, arh. vjesn., god. 43,

str. 171.–198.solDo, J. a. (1995.): Grimanijev zakon: zakon za dalmatinske krajine iz 1755./56. godi-

ne, Zavod za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, ZagrebsPaHo, F. Dž. (1986.): Splitsko zaleđe u prvim turskim popisima, acta historico oecono-

mica, vol. 13., Zagreb, str. 47.–84.stulli, B. (1983.): Građa o stanju u Dalmaciji 1818 . god., Zbornik Zavoda za povije-

sne znanosti istraživačkog centra jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, vol. 13.

ungarov, B. (1992.): Agrarni odnosi na području Dalmacije tijekom mletačke vladavi-ne s posebnim osvrtom na Grimanijev agrarni zakon i Grimanijeve karte, Geodetski list, br. 3

191


nikola muslim, mate matas

land & propertY oWnerShip iSSueS in ZaGora With an eXample From oGorje

abStract

the authors discuss various considerations pertaining to property ownership in the village of ogorje Gornje. Special emphasis is placed on the extremely unfavourable proportion of the total acreage of arable land in the village as well as relatively small acreage of private land ownership. the paper further highlights the fragmentation of arable land into smaller, mutually separated lots, which is believed to have been one of the incentives for the mass emigration from this and many other villages in the surrounding area. Such conditions have eventually brought about extremely unfavourable economic and demographic conditions, with the increasing senilisation of the remaining population. besides the problems with private property ownership, the paper discusses significant causes and consequences of irrational attitude toward municipal or common land which have, due to overgrazing and cutting, mostly been devastated. particular attention is dedicated to issues associated with outdated and thus incomplete records of the land ownership and the resulting consequences, as well as possible solutions to the problems discussed in the paper.

Key words: ogorje Gornje, land registry, land cadastre, reparcelling, land fra-gmentation

193

jurica botićministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta Služba prosvjetne inspekcije – područna jedinica u Splitu prilaz braće kaliterna 10, 21000 Split tel.: 021/490-041e-mail: [email protected]

upravno-teritorijalna orGaniZacija i raZvojne StrateGije na proStoru

ZaGore – poticajni ili oGraniČavajući Čimbenik raZvoja

SaŽetak

Članak definira Zagoru kao prostornu jedinicu i njezin položaj unutar aktualne upravno-teritorijalne organizacije republike hrvatske, kao dijela šibensko-kninske i Splitsko-dalmatinske županije. nadalje, članak donosi pregled javno dostupnih strate-gija državne uprave (ministarstava) i jedinica lokalne i područne (regionalne) samou-prave koje u se u užem ili širem smislu odnose na Zagoru, odnosno podzastupljenost Zagore u tim strategijama. konačno, člankom se naglašavaju prednosti i nedostaci ak-tualne upravno-teritorijalne organizacije na prostoru Zagore u razvojnom smislu, kao i potencijalna rješenja za navedene nedostatke. naime, članak jasno naglašava razli-čit položaj naselja Zagore u okviru aktualnih jedinica lokalne i područne samouprave te, kao posljedicu navedenog, nedosljedan odnos tijela državne uprave prema pojedi-nim naseljima.

Ključne riječi: Zagora, ministarstvo, županija, općina, razvoj

uvod

preciznu prostornu definiciju Zagore teško je postaviti, no najčešće se određuje kao prostor između brda trtara, vilaje, opora i kozjaka (i mosora) na jugu te moseća na sjeveru. Zapadnom granicom Zagore smatra se rijeka krka, dok istočna nije definirana preciznom prirodnom granicom, ali se pribli-žava rijeci cetini. međutim, općeprihvaćena prostorna definicija pojma Zagore još uvijek ne postoji, budući da se tijekom vremena ovim toponimom nazivalo područja različitih prostornih dimenzija. (matas, Faričić, 2011, 45-53)

194


nadalje, još uvijek nije precizno utvrđen ni odnos toponima Zagora pre-ma sličnom nazivu – dalmatinska zagora. u geografskom smislu Zagora pred-stavlja središnji dio dalmatinskog zaleđa, odnosno dalmatinske zagore kao geografskog pojma šireg prostornog obuhvata koji označava cjelokupni pro-stor dalmatinskog zaobalja sve do granice s likom i bosnom i hercegovinom. međutim, u gospodarskom i populacijskom smislu, uslijed dugotrajnih proce-sa depopulacije, deagrarizacije, deruralizacije i litoralizacije, prostor Zagore potpuno je marginaliziran i periferan u odnosu na dalmatinsku prostornu cje-linu, osobito priobalna područja. iako je riječ o stoljećima naseljenom prosto-ru, danas, zahvaćena izrazitim procesom senilizacije, Zagora demografski izu-mire. dakako, kao nužan preduvjet demografske revitalizacije nameće se ona ekonomske, pa je izrada i planiranje različitih i interdisciplinarnih razvojnih strategija od osobitog značaja za potencijalne mogućnosti razvoja i revitaliza-cije Zagore u cjelini.

jedan od temeljnih ciljeva i namjera ovog rada je predstaviti aktualne i jav-nosti dostupne strategije razvoja različitih tijela državne uprave (ministarstava) i jedinica područne (regionalne) samouprave u onom dijelu koji se na izravan ili posredan način odnose na strateško planiranje različitih društveno-ekonom-skih aktivnosti na prostoru Zagore. međutim, uvažavajući doprinose razvojnih strategija gospodarskoj revitalizaciji Zagore, svakako je potrebno voditi raču-na o temeljnoj činjenici da se u konkretnim slučajevima radi prije svega o pla-novima koji su iz čitavog niza razloga podložni promjenama, pa ih se stoga ne može uzimati kao neupitnu kategoriju.

nadalje, cilj i namjera ovog rada je istaknuti prednosti i nedostatke aktual-ne upravno-teritorijalne organizacije na prostoru Zagore, osobito u dijelu koji se odnosi na suodnos razvojnih strategija na državnoj i područnoj (regionalnoj) razini. dakako, u okviru kritičkog osvrta na navedeno, ponudit će se i poten-cijalna rješenja u svrhu učinkovitijeg i ravnomjernijeg razvoja Zagore kao pri-rodno-geografske i socio-geografske prostorne kategorije.

upravno-teritorijalna orGaniZacija proStora ZaGore

republika hrvatska još uvijek nije ustrojena na regionalnoj, već na žu-panijskoj razini, pri čemu se županije definiraju kao jedinice područne (regi-onalne) samouprave. u okviru postojeće upravno-teritorijalne organizacije republike hrvatske prostor Zagore nije u cijelosti obuhvaćen unutar jedne je-dinice područne (regionalne) samouprave. naime, zapadni dio Zagore u sasta-vu je šibensko-kninske, dok istočni dio pripada Splitsko-dalmatinskoj župani-

195

J. Botić: Upravno-teritorijalna organizacija i razvojne strategije na prostoru Zagore

ji. nadalje, na prostoru Zagore u cijelosti se nalaze općine lećevica, prgomet, primorski dolac, unešić, dugopolje i muć, dok dijelom u Zagoru ulaze pod-ručja gradova šibenika i drniša te općina klis, Seget i marina. također, važno je napomenuti da na prostoru Zagore nema niti jednog naselja urbanog tipa te da niti jedno naselje nema više od tisuću stanovnika, što jasno ukazuje na rural-ni karakter, ali i na trajnu depopulaciju prostora Zagore.

općina lećevica obuhvaća naselja divojevići, kladnjice, lećevica (s ublima, op.a.) i radošić. Zatim, općini prgomet pripadaju naselja bogdano-vići, labin, prgomet, Sitno i trolokve, dok općini primorski dolac pripa-da samo istoimeno naselje. nadalje, općina unešić obuhvaća naselja cera, Čvrljevo, donje planjane, donje utore, donje vinovo, Gornje planjane, Gornje utore, Gornje vinovo, koprno, ljubostinje, mirlović Zagora, nevest, ostrogašica, podumci, unešić i visoka. općina dugopolje obuhvaća nase-lja dugopolje, koprivno, kotlenice i liska, dok općina muć obuhvaća na-selja bračević, crivac, donje ogorje, donje postinje, donji muć, Gizdavac, Gornje ogorje, Gornje postinje, Gornji muć, mala milešina, neorić, pribude, radunić, ramljane, Sutina, velika milešina i Zelovo.

Grad drniš kao jedinica lokalne samouprave na teritoriju Zagore obuhva-ća naselja pakovo Selo, pokrovnik, radonić, Sedramić i Žitnić. nadalje, Gradu šibeniku u Zagori pripadaju naselja boraja, brnjica, Čvrljevo, danilo, danilo biranj, danilo kraljice, donje polje, Goriš, Gradina, konjevrate, lepenica, lozovac, mravnica, perković, podine, radonić, Sitno donje, Slivno i vrpolje. djelomično se može reći da i teritorij Grada Solina ulazi u prostor Zagore, bu-dući da obuhvaća i raseljeno naselje blaca sa sjeverne strane kozjaka.

osim naselja klis, u okviru istoimene općine, sva naselja nalaze se na po-dručju Zagore, a riječ je naseljima; brštanovo, dugobabe, konjsko, korušce, nisko, prugovo, veliki broćanac i vučevica. nadalje, općina Seget u za-gorskom dijelu obuhvaća naselja bristivica, ljubitovica, prapatnica i Seget Gornji. konačno, općina marina na prostoru Zagore nedvojbeno obuhvaća naselja blizna donja i blizna Gornja, a s obzirom na fluidnost granice Zagore na teritoriju ove općine, dio općinskih naselja možemo smatrati prijelaznim područjem prema Zagori. (www.dzs.hr; 9. ožujka 2015.)

ZaGora u raZvojnim StrateGijama tijela drŽavne uprave (miniStarStva)

u Strategiji zaštite, očuvanja i održivog gospodarskog korištenja kultur-ne baštine Republike Hrvatske za razdoblje 2011. – 2015., u poglavlju Analiza stanja, u dijelu pod nazivom Nepokretna kulturna baština: Kulturni krajolici,

196


izrijekom se spominje Zagora te se navodi sljedeće: Demografsko i gospodar-sko nazadovanje pojedinih područja u kojima su očuvana tradicionalna obi-lježja povijesnog ruralnog krajolika, primjerice na planinskim područjima i otocima (Žumberak, Pounje, Lika, Gorski kotar, Zagora, otoci i sl.) onemogu-ćava odgovarajuće korištenje potencijala krajolika za gospodarsko korište-nje. u istoj Strategiji, u dijelu pod nazivom Provedba strategije: Financiranje, navodi se i ovo: Investicije privatnih vlasnika uglavnom su usmjerene na odr-žavanje stambenih objekata u zaštićenim cjelinama ili izdvojenim kurijama. Posljednjih godina izdvojeni su primjeri ulaganja u objekte kulturne bašti-ne radi ostvarivanja gospodarske aktivnosti (konobe, galerije, etnoturizam u Krapju, Dalmatinskoj zagori, Baranji). Ulaganja vlasnika u pokretnu bašti-nu svodi se na nužno održavanje privatnih zbirki (slike, metalni predmeti). (5. ožujka 2015.)

na tragu prethodno citiranog, odnosno eventualnog korištenja kulturne baštine u turističke svrhe, potrebno se osvrnuti i na Strategiju razvoja turizma Republike Hrvatske do 2020. godine koja u dijelu pod nazivom Hrvatski turi-zam danas, uz bogatstvo prirodne i kulturno-povijesne baštine, naglašava či-njenicu da je Hrvatska izrazito siromašna u novostvorenim turističkim atrak-cijama (…) bez kojih je izuzetno teško uspostaviti pretpostavke za proširenje međunarodno prepoznatljivog proizvodnog miksa, turističko aktiviranje kon-tinentalnog prostora, uključujući i prostor priobalnog zaleđa, te produljenje sezone. nadalje, u ciljevima i planovima za budućnost Strategija želi postići otvaranje 200-tinjak malih tematiziranih obiteljskih hotela i pansiona tradicij-skog graditeljskog izričaja duž jadranske obale i u njezinu zaleđu, ali i na kon-tinentu (predviđeno oko 7.500 ključeva). također, kao jedan od ciljeva navo-di se i ravnomjernija disperzija turističke potražnje prema kontinentu i/ili pri-obalnom zaleđu, a u konkretnim mjerama, među ostalim, navodi se revitaliza-cija tradicijskih kuća u napuštenim selima/zaselcima zaleđa. (. ožujka 2015.) izgradnja autoceste a1 kroz dalmatinsko zaleđe pružila je dodatne mogućnosti ekonomskoj revitalizaciji Zagore, pri čemu je bolja prometna povezanost i do-stupnost u odnosu na emitivne prostore osobito važan poticaj razvoju turizma na području Zagore (vojnović, 2011, 595).

općenito govoreći, iz prethodno navedenog sasvim je razvidna podzastu-pljenost Zagore kao imenovane prostorne jedinice u navedenim strategijama. naime, prostor Zagore u razvojnim strategijama možemo tek implicitno naslu-titi, ali i na takav način ovaj prostor ostaje periferan u odnosu na druge dijelove hrvatske. međutim, još više zabrinjava činjenica da u se Strategiji regionalnog razvoja Republike Hrvatske, 2011. – 2013. Zagora nigdje izrijekom ne spomi-nje, već se iz sadržaja koji se odnosi na županije može naslutiti da se neki di-jelovi Strategije odnose na Zagoru. štoviše, za razliku od otoka koji u unutar-

197


njem ustroju ministarstva regionalnog razvoja i fondova europske unije imaju poseban Sektor za otoke u okviru uprave za regionalni razvoj, Zagora, kao ta-kođer jedan od prostora s izrazitom depopulacijom i ekonomskom aktivnošću čak i nižom od otoka, takvu pogodnost nema. nadalje, prema podacima ovog ministarstva, sukladno Odluci o razvrstavanju jedinica lokalne i područne (re-gionalne) samouprave prema stupnju razvijenosti (narodne novine, 158/13), Splitsko-dalmatinska i šibensko-kninska županija, kao jedinice područne (re-gionalne) samouprave koje obuhvaćaju prostor Zagore, prema indeksu razvi-jenosti, u cjelini gledajući, ne pripadaju potpomognutim područjima, no odre-đeni broj jedinica lokalne samouprave pojedinačno gledajući ipak pripada pot-pomognutim područjima. u konkretnom slučaju radi se o općinama unešić, muć, prgomet, ali i gradu drnišu čiji jedan dio teritorija ulazi u prostor Zagore. međutim, zanimljivo je primijetiti da među navedenim jedinicama lokalne sa-mouprave nema općina primorski dolac i lećevica, ali i da u navedeni popis nisu uključeni oni dijelovi Zagore koji teritorijalno pripadaju razvijenijim jedi-nicama lokalne samouprave sa središtem izvan Zagore poput, primjerice gra-da šibenika ili općina Seget i klis. (narodne-novine.nn.hr; www.mrrfeu.hr; 5. ožujka 2015.)

ZaGora u raZvojnim StrateGijama jedinica podruČne (reGionalne) Samouprave

prema podacima iz Razvojne strategije Šibensko-kninske županije 2011. – 2013., navodi se povećan interes investitora za izgradnju vjetroelektrana, među kojima od šesnaest potencijalnih lokacija za njihov smještaj, tri se nalaze na te-ritoriju općine unešić, a preostali dio u drugim dijelovima zaleđa šibensko-kninske županije. nadalje, prostor Zagore je prepoznat od strane Razvoje stra-tegije kao pogodan prostor za otvaranje radnih zona, pri čemu se ističe primjer radne zone u radoniću. međutim, kao jedan od prepreka intenzivnijeg razvo-ja šibensko-kninske županije navodi se i nedostatna razvijenost prometne in-frastrukture, točnije brze ceste koja bi povezivala obalni dio županije sa zale-đem, odnosno sa susjednom bosnom i hercegovinom. kao razvojne mjere na potpomognutim područjima, što se između ostalog odnosi i na veći dio Zagore, Razvojna strategija navodi poticanje gospodarstva povoljnijim kreditiranjem i davanjem jamstava, ulaganje u infrastrukturu za razvoj poljoprivrede i ostalih gospodarskih djelatnosti, (te) subvencioniranje prijevoza i stipendiranje stu-denata i učenika. (sibensko-kninska-zupanija.hr; 5. ožujka 2015.)

Splitsko-dalmatinska županija, u okviru politike prema tzv. posebnim po-dručjima, potiče razvoj ruralnog i etno-eko turizma. Stoga je ova županija

198


2005. usvojila Program poticanja obnove raseljenih i zapuštenih sela „Etno-eko“ s ciljem očuvanja kulturne baštine, obnove starih kuća, gospodarskih objekata, zadružnih domova, škola, crkava, kapela i ostalih objekata; obnove postojećih infrastrukturnih objekata kao i izgradnje novih; zaustavljanje rase-ljavanja (demografske erozije); povratka domicilnog stanovništva u navedena naselja; promocije dalmatinskog turizma u nas i u svijetu; komercijalizacije obnovljenih smještajnih i ugostiteljskih kapaciteta (seoski turizma); oživljava-nja tradicijske proizvodnje i starih obrta; proizvodnje zdrave hrane; poticanja i zaštite tradicijskih proizvoda otoka i Dalmatinske zagore. (Stella, 2010, 168). također, u Razvojnoj strategiji Splitsko-dalmatinske županije 2011. – 2013., među ostalim, navodi se sljedeće: Razvoj Etno-eko sela unutar Programa ra-zvoja turizma i pomorstva na području SDŽ. Županija je ovim programom po-taknula obnovu raseljenih i zapuštenih sela i na taj način pokušala zaustavi-ti nekontroliranu rasprodaju nekretnina na otocima i u dalmatinskoj Zagori strancima. (www.dalmacija.hr; 9. ožujka 2015.).

prema izračunima nikole vojnovića, u dijelu Zagore u Splitsko-dalma-tinskoj županiji bilježimo tek mali broj smještajnih kapaciteta i mali broj no-ćenja u odnosu na nešto povoljnije pokazatelje u preostalom dijelu zaleđa ove županije. ipak, ohrabruju podaci prema kojima se na isti broj postelja (13) u razdoblju od četiri godine (2004. – 2008.) na području općine lećevica broj noćenja učetverostručio. (vojnović, 2011, 599) dakako, kada govorimo o ra-zvoju ruralnog i etno-turizma u Zagori, točnije na prostoru općine lećevica, ne smijemo zaboraviti na svijetli primjer obitelji škopljanac iz radošića kao svojevrsne pionire turizma u Zagori koji su 1987. svoju djedovinu organizira-li kao prvo dalmatinsko etno-eko selo, dakle, značajno prije strateškog plani-ranja u turizmu od strane države ili jedinica lokalne i područne samouprave. danas škopljanci nude bogatu ugostiteljsku i rekreaciju ponudu, a posjeduju i bogatu etnografsku zbirku od oko 150 eksponata iz svog zavičaja. (Geić, Geić, ćorluka, 2010, 161)

ohrabrujući primjeri poput ovog iz radošića pokazuju da se lice Zagore ipak mijenja i da je domicilno stanovništvo prepoznalo potencijale svog za-vičaja u razvijanju vlastite turističke djelatnosti utemeljene na prirodnim i et-nografskim obilježjima. međutim, valja naglasiti da se tek rijetki odlučuju za mnogo zahtjevnije oblike čistog eko-turizma s vrlo visoko postavljenim cilje-vima i standardima proizvodnje u ekološkoj poljoprivredi, no ovakav model turizma, s minimalnim utjecajem na okoliš, osim što je zahtjevniji od klasič-nog komercijalnog turizma, privlači i mnogo zahtjevnije, ali i imućnije goste. (šiljković, 2010, 182)

ipak, Razvojnom strategijom predviđeno je poticanje razvoja ekološke po-ljoprivrede, pri čemu ozbiljan problem predstavlja broj i biološka struktura sta-

199


novništva ruralnih prostora Splitsko-dalmatinske županije. također, i ova žu-panija predviđa korištenje obnovljivih izvora energije kroz izgradnju vjetroe-lektrana, od kojih bi se jedan dio izgradio na prostoru Zagore ili duž njezine južne granice, što je već u nekim područjima realizirano, a na nekim lokacija-ma se još čeka na realizaciju projekata. (www.dalmacija.hr; 9. ožujka 2015.) dakako, pritom je svakako potrebno voditi računa o utjecaju takvih interven-cija u prostor na održivost cjelokupnog ekosustava na planiranom području.

prednoSti i nedoStaci aktualne upravno-teritorijalne orGaniZacije na proStoru

ZaGore u raZvojnom SmiSlu:

pretjerana usitnjenost jedinica lokalne samouprave u republici hrvatskog uzrokovala je ustrojavanje velikog broja malih općina od kojih jedan dio ima manje od tisuću stanovnika i nije u mogućnosti vlastitim proračunskim sred-stvima pokriti ni minimum svojih troškova bez pomoći države. takve jedinice lokalne samouprave primjer su loših rješenja unutar upravno-teritorijalne or-ganizacije, budući da lokalna zajednica nema mogućnosti konzumirati usluge koje ekonomski vitalnije općine i gradovi mogu uredno i redovito servisirati. primjerice, neke male općine nisu u mogućnosti na svom teritoriju niti osigu-rati vrtićke usluge, iako su to zakonski obvezne, pa se opravdano postavlja pi-tanje smisla postojanja takvih općina. dakako, to je tek jedan primjer neučin-kovitosti ekonomski neodrživih općina, no sličnih primjera ima mnogo, a takvi primjeri nisu zaobišli ni Zagoru.

S druge strane, određeni komunalne standard koje su male općine uspjele ostvariti zahvaljujući izdvajanju iz većih jedinica lokalne samouprave, u koji-ma su najčešće bile zadnje na listama prioriteta, opravdavaju njihovo postoja-nje, a uz uspješan rad i strateško planiranje razvoja pružaju nadu i u dugoroč-nu ekonomsku održivost. međutim, izdvajanje malih općina iz većih jedinica lokalne samouprave s kojima čine svojevrsnu društvenu i gospodarsku cjeli-nu, dugoročno ipak najčešće negativno utječe na razvoj takvih općina. primjeri već razvijenog etno-eko sela škopljanci na teritoriju općine lećevica te jed-nog još u povojima, opora na rubnom području općine prgomet, potvrđuju da pretjerani partikularizam i usitnjavanje jedinica lokalne samouprave te uprav-no-teritorijalno razdvajanje zaleđa od njegovih nodalno-funkcionalnih sredi-šta, nepovoljno utječu na cjelokupni razvoj depopulariziranih i gospodarski nedovoljno razvijenih područja, ali i na njihova nekadašnja središta koja ostaju uskraćena za prirodno zaleđe. (botić, 2010, 194-195)

200


međutim, kao što je prethodno u ovom članku istaknuto, na području Zagore nemamo jedinstvenog obrasca upravno-teritorijalne organizacija pre-ma kojem bi sva naselja Zagore bila jednako tretirana. naime, dok je jedan dio naselja Zagore u sastavu jedinica lokalne samouprave sa sjedištem u Zagori, postoji i čitav niz naselja u sastavu jedinica lokalne samouprave sa sjedištem izvan područja Zagore. u konkretnom slučaju uočljiva je razlika i na županij-skoj razini, pri čemu su se primorski gradovi Splitsko-dalmatinske županije (Split, Solin, kaštela i trogir), vođeni kampanelističkim sljepilom i osjećajem kulturne superiornosti, odrekli vlastitog zaleđa, dok je u šibensko-kninskoj žu-paniji veliki broj zagorskih naselja ostao u sastavu Grada šibenika.

konačno, potrebno je osvrnuti se i na činjenicu da prostor Zagore nije u cjelini uključen u sastav jedne, već dviju jedinica područne (regionalne) samo-uprave, odnosno Splitsko-dalmatinske i šibensko-kninske županije. budući da se županijski ustroj nije pokazao dovoljno učinkovitim u ostvarivanju decen-tralizacije, kao i da županije nerijetko imaju proračune manje od vlastitih sre-dišta, postaje opravdano pitati se imaju li takve jedinice područne (regionalne) samouprave dovoljno snage biti pokretači razvoja jednog desetljećima zapu-štenog prostora kao što je Zagora. Stoga se logično nameće zaključak potrebe okupljanja cjelokupnog prostora Zagore u jedinstvenu jedinicu područne (regi-onalne) samouprave većeg prostornog i ekonomskog kapaciteta, odnosno dal-matinsku regiju sa središtem u Splitu. konačno, zapostavljenoj Zagori je po-treban jedinstven tretman i strateško planiranje razvoja koje usitnjene i slabe županije nisu u mogućnosti osigurati.

ZakljuČak

prostor Zagore u aktualnoj upravno-teritorijalnoj organizaciji republike hrvatske nije obuhvaćen jedinstvenom jedinicom područne (regionalne) sa-mouprave, već je podijeljen između Splitsko-dalmatinske i šibensko-kninske županije. nadalje, uočljiva je i nedosljednost u kriterijima ustroja jedinica lo-kalne samouprave, pri čemu se naselja Zagore dovedena u različit i neravno-pravan položaj, pa jedan dio naselja pripada općinama sa sjedištem u Zagori, dok drugi dio naselja pripada općinama i gradovima sa sjedištem izvan prosto-ra Zagore, a najčešće u priobalju.

nadalje, iako Zagoru sasvim sigurno možemo pronaći u razvojnim strate-gijama tijela državne uprave (ministarstava) i jedinica područne (regionalne) samouprave, uočljiv je njezin periferan položaj u tim strategijama koji se naj-češće potvrđuje kroz nedovoljnu zastupljenost ili tek implicitno spominjanje Zagore ili njezinih dijelova. Stoga se može zaključiti da unatoč izdvojenim pri-

201


mjerima strateškog planiranja za Zagoru, ovaj prostor nije prepoznat kao prio-ritet u zaustavljanju daljnje depopulacije i ekonomskog zaostajanja kao što su prepoznati otoci.

konačno, na temelju svega navedenog nameće se zaključak potrebe za hitnom promjenom pristupa u strateškom planiranju ekonomske revitalizacije Zagore koja nužno mora obuhvatiti i cjelokupnu reformu upravno-teritorijal-ne reorganizacije republike hrvatske na regionalnoj osnovi. Zagora bi u tom slučaju bila u cijelosti obuhvaćena jednom jedinstvenom jedinicom područne (regionalne) samouprave mnogo većeg demografskog i ekonomskog potenci-jala, čime bi se, kroz suradnju s tijelima državne uprave, stvorile pretpostavke da ovaj središnji dio dalmatinskog zaleđa u okviru strateškog planiranja razvo-ja ostvari status dalmatinske provanse.

iZvori

http://narodne-novine.nn.hr/default.aspx (5. ožujka 2015.)http://sibensko-kninska-zupani-ja.hr/upload/stranice/2013/07/2013-07-18/67/dokumenti/razvojna_strategija.pdf (5. ožujka 2015.)

http://www.dalmacija.hr/portals/0/Glasnik/2011/8a/473.%20razvojna%20strategija%20splitsko-dalmatinske%20%c5%beupanije%202011.-2013.%20godine.pdf (9. ožuj-ka 2015.)

http://www.dzs.hr/hrv/censuses/census2011/results/htm/h01_01_01/h01_01_01_zup15_0957.html (9. ožujka 2015.)










202




http://www.min-kulture.hr/userdocsimages/bastina/StrateGija_baStine_vrh.pdf (3. ožujka 2015.)

http://www.mint.hr/userdocsimages/130426-Strategija-turizam-2020.pdf (3. ožujka 2015.)

http://www.mrrfeu.hr/default.aspx?id=11 (5. ožujka 2015.)http://www.mrrfeu.hr/userdocsimages/regionalni%20razvoj/vrijednosti%20

indeksa%20razvijenosti%20i%20pokazatelja%20za%20izračun%20indeksa%20razvijenosti%20na%20lokalnoj%20razini%202013..pdf (5. ožujka 2015.)

http://www.mrrfeu.hr/userdocsimages/regionalni%20razvoj/vrijednosti%20indeksa%20razvijenosti%20i%20pokazatelja%20za%20izračun%20indeksa%20razvijenosti%20na%20županijskoj%20razini%202013..pdf (5. ožujka 2015.)

http://www.mrrfeu.hr/userdocsimages/StrateGija_reGionalnoG_raZvoja.pdf (5. ožujka 2015.)

Popis stanovništva, stanova i kućanstava 2011., Stanovništvo prema spolu i starosti po naseljima, 2013., dZS, Zagreb

literatura

Botić, J., (2010.): Administrativne granice na kaštelanskom području kao kočnica razvo-ja, Opor i Kozjak – spona priobalja i Zagore, kaštela: udruga za revitalizaciju sela opor-botići, str. 189-200)

geić, s.; geić, J.; ćorluka, g., (2010.): Mogućnosti revitalizacije Dalmatinske zago-re razvojem ruralnog turizma, opor i kozjak – spona priobalja i Zagore, kaštela: udruga za revitalizaciju sela opor-botići, str. 139-166)

Matas, M; Faričić, J., (2011.): Zagora – uvodne napomene i terminološke odrednice, Gospodarske mogućnosti zagore i oblici njihova optimalnog iskorištavanja: zbornik radova, Zadar: Sveučilište u Zadru; Split: kulturni sabor Zagore, matica hrvatska, ogranak Split; str. 45-74

stella, J., (2010.): Razvojni projekti u ruralnom turizmu Splitsko-dalmatinske županije (Model upravljanja razvojem ruralnog turizma), opor i kozjak – spona priobalja i Zagore, kaštela: udruga za revitalizaciju sela opor-botići, str. 167-180)

šilJković, ž., (2010.): Opor – Eko-selo u zaleđu Kaštela, opor i kozjak – spona prioba-lja i Zagore, kaštela: udruga za revitalizaciju sela opor-botići, str. 181-188)

voJnović, n., (2011.): Stanje i mogućnosti razvoja turizma u unutrašnjosti Splitsko-dalmatinske županije, Gospodarske mogućnosti zagore i oblici njihova optimal-nog iskorištavanja: zbornik radova, Zadar: Sveučilište u Zadru; Split: kulturni sabor Zagore, matica hrvatska, ogranak Split; str. 45-74

203


jurica botić

adminiStrative-territoraial orGaniZation and development

StratreGieS in the area oF ZaGora – incentive or limitation Factor For

development

SummarY

article defines Zagora as a spatial unit and its position within the current administrative-territorial organization of republic of croatia, as part of šibenik-knin and Split-dalmatia county. Furthermore, the article provides an overview of publicly available strategies of the state (ministries) and local and regional (regional) administrations, which in the narrower or broader sense refer to Zagora, and also to under-representation of Zagora in those strategies. Finally, the article highlights the advantages and disadvantages of the current administrative-territorial organization in the area of Zagora regarding to development, as well as potential solutions for these disadvantages. Specifically, the article clearly highlights the different position of the settlements of Zagora in the context of current administrative-territorial organization and, as a consequence of the above, inconsistent attitude of the state administration to the particular settlements.

Key words: Zagora, ministry, county, municipality, development

205

petra radeljak, Sveučilište u Zagrebu, prirodoslovno-matematički fakultet, Geografski odsjek, marulićev trg 19, 10 000 Zagreb, 01/4895 420,e-mail: [email protected]

dalmatinSka ZaGora u perSpektivi raZvoja dalmacije do 2031. Godine:

primjer Grada drniša

SaŽetak

u radu se ispituje perspektiva razvoja dalmatinske zagore na lokalnoj razini – primjeru Grada drniša. razmotreni su recentni razvojni procesi kroz demografski i kontekst socio-geografskih funkcija te potom sagledana razvojna perspektiva Grada u okviru scenarija razvoja dalmacije do 2031. godine. korištene su statistička i kvali-tativna analiza. tipologija 27 naselja Grada drniša prema demografskim obilježjima izrađena je putem multivarijatne, klaster analize. Scenariji razvoja dalmacije kvalita-tivno su analizirani i korišteni u razradi razvojnih implikacija za prostor Grada.

Zaključeno je da je gubitak stanovništva prirodnom i ukupnom depopulacijom naselja osnovni problem širega okruženja drniša u posljednjih pola stoljeća, a jedino integralni pristup razvoju može polučiti pozitivne demografske učinke. perspektiva razvoja Grada drniša vezana je uz diverzifikaciju razvojnih aktivnosti, multisektorski pristup, te zadržavanje postojećih i jačanje novim centralnim funkcijama, koje su pre-sudne za okupljanje stanovništva. preduvjet održivijeg razvoja ovoga prostora jačanje je institucionalnog okvira na državnoj, regionalnoj i lokalnoj razini, te potpora lokal-nom privatnom i civilnom sektoru.

Ključne riječi: razvoj, scenariji, dalmatinska zagora, drniš

uvod

do polovice 20. stoljeća dalmacija je bila uglavnom tradicionalni rural-ni, poljoprivredni prostor. razvojna prijelomnica uslijedila je nakon drugog svjetskog rata, a procesi litoralizacije, odnosno urbano bazirane industrijaliza-cije i turističkog razvoja s jedne, te deagrarizacije i deruralizacije s druge stra-ne, utjecali su na prostornu diferencijaciju promjena. koncentracija stanovniš-tva i ekonomske aktivnosti obilježila je obalna središta, a depopulacija i druš-

206


tveno-gospodarsko zaostajanje veći dio zaobalnih i otočkih naselja (nejašmić, 1991; pejnović, 2004; defilippis, 2006; Faričić i dr., 2010; lukić, 2012).

iako originalno starije, obično se smatra da se ime dalmatinska zagora na veći dio zaobalja – područje šire od prvotne, povijesne Zagore u dijelu šibenskog i splitskog zaobalja, proširilo nakon drugog svjetskog rata kao naziv za prostor koji je gospodarski stagnirao u odnosu na industrijalizirana obalna područja (vukosav, 2011). ime dalmatinska zagora tako ima obilježja recentnog gospodarsko-razvoj-nog pojma (šipić, 2011).1

Suvremeni trendovi prostornog razvoja i prostorne diferencijacije stvaraju potrebu istraživanja i planiranja mogućih daljnjih promjena u razvoju prostora. cilj rada je stoga ispitati perspektivu razvoja dalmatinske zagore na lokalnoj razi-ni – primjeru Grada drniša. u prvom redu će biti razmotreni recentni razvojni pro-cesi kroz demografski i kontekst socio-geografskih funkcija, potom sagledana ra-zvojna perspektiva Grada u okviru scenarija razvoja dalmacije do 2031. godine te, zaključno, moguće mjere za održivi, integralni razvoj ovoga područja.

podruČje iStraŽivanja

u regionalnoj strukturi dalmacije, koju sačinjavaju otoci, priobalni i zaobalni pojas s jedne, te sjevernodalmatinski, srednjedalmatinski i južnodalmatinski pro-stor s druge strane, Grad2 drniš dio je sjevernodalmatinskog zaobalja, odnosno ne-što užeg područja sjevernog dijela dalmatinske zagore. upravno-administrativno jedna je od 20 jedinica lokalne samouprave u obuhvatu šibensko-kninske župa-nije, i obuhvaća 27 naselja: badanj, biočić, bogatić, brištane, drinovci, drniš, kadina Glavica, kanjane, kaočine, karalić, ključ, kričke, lišnjak, miočić, nos kalik, pakovo Selo, parčić, pokrovnik, radonić, Sedramić, Siverić, širitovci, štikovo, tepljuh, trbounje, velušić i Žitnić.

u funkcionalno-prostornom smislu Županiju sačinjavaju šibenska, drniška i kninska subregija. Grad drniš zauzima 351,75 km2 ili nešto manje od 12% njenog teritorija.3 u njegovom okruženju su općine unešić, ružić, biskupija, promina te Gradovi Skradin, šibenik, i vrlika u Splitsko-dalmatinskoj županiji. općine unešić, ružić i promina mogu se smatrati dijelom drniške subregije, kao područ-ja nekadašnje općine drniš.

1 matas i Faričić (2011) navode da je značenje imena dalmatinska zagora više opće geografsko nego upravno-teritorijalno, no vrlo je zastupljeno, kako u svakodnevnom govoru, tako i stručnim i znanstve-nim radovima.2 “Grad” s velikim početnim “G” odnosi se na jedinicu lokalne samouprave s 27 naselja, dok se “grad” s malim početnim “g” odnosi na središnje gradsko naselje – drniš.3 površina je iskazana prema podacima u grafičkoj bazi registra prostornih jedinica, dGu.

207

P. Radeljak: Dalmatinska Zagora u perspektivi razvoja Dalmacije do 2031. godine: primjer grada Drniša

S obzirom na dostupne pokazatelje, razvojna obilježja sagledana su na više prostornih razina – Grada drniša i naselja u njegovom sastavu te šireg okruže-nja šibensko-kninske županije, s naglaskom na područje dalmatinske zagore.

metode iStraŽivanja

u radu su korištene statistička i kvalitativna analiza. tipologija naselja Grada drniša prema demografskim obilježjima izrađena je putem multivarijat-ne klaster analize, statističko-matematičkog postupka kojim se prostorne jedi-nice sličnih obilježja mogu svrstati u kategorije. u programu SpSS Statistics provedena je hijerarhijska klaster analiza Wardovom metodom (kvadrirane eu-klidske udaljenosti, vrijednosti standardizirane u rasponu od -1 do 1). u analizi su korišteni posebno obrađeni podaci državnog zavoda za statistiku, Zagreb.

u radu su također korišteni ranije oblikovani scenariji razvoja dalmacije, izrađeni integracijom rezultata multivarijatne statističke analize i primjene me-tode delfi. kroz dva kruga upitnika znanstvenici i stručnjaci iz akademske za-jednice te prakse prostornog planiranja promišljali su moguće buduće smjero-ve razvoja dalmacije i njezinih sastavnih dijelova (županija i užih područja – otoka, priobalja i zaobalja) do 2031. godine (radeljak, 2014). navedeni scena-riji razvoja kvalitativno su analizirani i korišteni u razradi razvojnih implikaci-ja za prostor dalmatinske zagore na primjeru Grada drniša.

demoGraFSki raZvoj Grada drniša

Opće kretanje broja stanovnika. od polovice 19. stoljeća u općem kretanju stanovništva Grada drniša mogu se izdvojiti dva osnovna razdoblja. od 1850-ih godina do sredine 20. stoljeća broj stanovnika povećavao se gotovo u kontinuite-tu (sl. 1).4 emigracija, koja je obilježila demografski razvoj ovoga kraja, značaj-nije se javlja već krajem 19. i početkom 20. stoljeća (iseljavanjem u prekomorske zemlje). međutim, njezin utjecaj nije se znatnije osjećao jer se zbivala paralelno s demografskom tranzicijom, koja je zbog visokih stopa nataliteta rezultirala pove-ćanjem broja stanovnika (bralić i ramljak, 2011). vrhunac broja stanovnika dose-gnut je 1961. godine s 19 538 stanovnika, nakon čega nastupa jaka depopulacija, kako na području Grada drniša, tako i u širem okruženju.

4 prema bralić i ramljak (2011) rezultate popisa 1921. treba uzeti s rezervom jer je zbog talijanske okupacije broj stanovnika bio naknadno procijenjen i zasigurno podcijenjen, sudeći po broju stanovnika 1910. i 1931. godine. Statistički je na smanjenje utjecalo i to što je za 1921. godinu dio podataka sadržan u podacima za Grad Skradin i općinu unešić.

208


Sl. 1. opće kretanje stanovništva u Gradu drnišu, naselju drniš i ostalim naseljima 1857. – 2011.

Grad drniš

drniš

ostala naselja

25 000

20 000

15 000

10 000

5000

0

1857

.18

69.18

80.18

90.19

00.19

10.19

21.19

31.19

48.19

53.19

61.19

71.19

81.19

91.20

01.20

11. Godina

bro

j sta

novn

ika

izvor: naselja i stanovništvo republike hrvatske 1857. – 2001., šibensko-kninska županija – broj stanovnika po na-seljima, http://www.dzs.hr/; popis stanovništva, kućanstava i stanova 2011. godine, državni zavod za statistiku, Zagreb.

u razdoblju od 1961. do 1991. godine depopulira i glavnina današnje šibensko-kninske županije – ima negativnu migracijsku bilancu (Friganović, 1992). više od 85% smanjenja broja stanovnika Županije u 1970-ima odnosilo se na područje bivše općine drniš, u kojoj je 1981. zabilježeno 7.814 (21,7%) stanovnika manje nego 1971. godine. među današnjim dalmatinskim župani-jama šibensko-kninska je imala i najveći udio zaposlenih u inozemstvu, što je također bilo čimbenik širenja procesa depopulacije (pejnović, 2004).

osim toga, jačanje dispariteta između središta polariziranog razvoja i sve prostranijih depopulacijskih područja u hrvatskoj već je 1970-ih godina ista-knulo problem neodgovarajuće nodalno-funkcionalne organizacije, poseb-no manjak gradova srednje veličine koji bi stabilizirali naseljenost u gospo-darski slabije razvijenim, perifernim područjima poput dalmatinske zagore (pejnović, 2004). Slabo razvijen sustav mikroregionalnih središta nije mogao pružiti dovoljno jaku logističku potporu stanovništvu malih naselja (nejašmić i štambuk, 2003). iako je broj stanovnika grada drniša bio u porastu do 1991. godine, kada je dosegnut vrhunac od 4.653 stanovnika, relativno mnogo veći pad broja stanovnika ostalih naselja upućuje na to da je stanovništvo u iseljava-nju iz ruralnih područja često preskakalo drniš, i odlazilo prema razvijenijim regionalnim središtima (sl. 1).

na području šibensko-kninske županije drniška subregija postajala je sve izrazitiji prostor depopulacije s trendom k izumiranju u međupopisnom raz-doblju 1981. – 1991.; kninska subregija sputavala je izrazitu depopulaciju, a

209


samo šibenska subregija imala je pozitivnu migracijsku bilancu (Friganović, 1992). demografski trendovi dodatno su pogoršani u vrijeme domovinskog rata, pri čemu se ukupan broj stanovnika Županije između 1991. i 2001. sma-njio za gotovo 40 000, na oko 113 000 stanovnika. u međupopisnom razdo-blju 2001. – 2011. broj stanovnika smanjen je za daljnje 3.500 ili 3.1%, što je najveća negativna stopa među dalmatinskim županijama. dok popisni rezulta-ti pokazuju pozitivna kretanja u Gradu vodicama i općinama bilice, pirovac i tribunj šibenske subregije te većini kninske subregije, najveći relativni gubi-tak stanovništva ponovno bilježi drniška subregija.

u zadnjem međupopisnom razdoblju sam Grad drniš izgubio je 1.100 (13%) stanovnika. na području Grada 2011. godine živjelo je 7.500 stanovni-ka, od čega u naselju drniš 3.144, odnosno više od 40%. Sva drniška naselja imaju manje stanovnika 2011. u odnosu na 1961. godinu, a Grad u cjelini za jednu trećinu manje stanovnika nego 1857. godine. u mnogim naseljima osta-je malobrojno stanovništvo nepovoljnog dobnog sastava i obrazovne struktu-re, što postaje ograničavajući čimbenik daljnjeg razvoja. osim toga, periferna ruralna naselja i fizionomski je označila prirodna i ukupna depopulacija, što je vidljivo u preobrazbi agrarnog pejzaža i depopulacijskom krajoliku uopće. “to je krajolik u kojem prevladavaju znakovi ‘gašenja ognjišta’” (nejašmić, 1991:236).

Tipologija naselja prema suvremenim demografskim obilježjima. nakon analize općeg kretanja stanovništva u naseljima Grada drniša te na širem području šibensko-kninske županije, u idućem koraku naselja Grada drniša pobliže su diferencirana prema skupu demografskih obilježja. izvršen je odabir varijabli koje pokazuju broj, dobni i spolni sastav stanovništva nase-lja, dinamiku općeg i prirodnog kretanja broja stanovnika te strukturu stambe-nog fonda. obuhvaćeno je sljedećih devet varijabli:

• promjeniti ili bolje rečeno ujednačiti znakove• broj stanovnika naselja 2011. godine;• indeks promjene broja stanovnika 1961. – 2011.;• stopa prirodne promjene 2001. – 2011.;• vitalni indeks5 2001. – 2011.;• koeficijent feminiteta 2011. godine;• udio stanovništva 0 – 19 godina starosti 2011. godine;• udio stanovništva 60 i više godina starosti 2011. godine;• broj stanova za odmor i rekreaciju na 100 nastanjenih stanova 2011.;

5 vitalni indeks pokazuje broj živorođenih na 100 umrlih osoba. vrijednost indeksa iznad 100 po-kazuje da se broj stanovnika povećava prirodnom promjenom, dok vrijednosti ispod 100 ukazuju na prirodnu depopulaciju (nejašmić, 2005).

210


• indeks promjene udjela nastanjenih stanova u ukupnom broju stanova 2001. – 2011.

na temelju izloženih pokazatelja putem hijerarhijske klaster analize 27 naselja kategorizirano je u pet različitih klastera/tipova prema suvremenim de-mografskim obilježjima, koji odražavaju dubinu demografskih problema ovo-ga područja (sl. 2). na značaj pojedinih varijabli u klasterima/tipovima upuću-ju prosječne vrijednosti varijabli (tab. 1).

Tab. 1. prosječne vrijednosti varijabli po klasterima – tipovima naselja Grada drniša prema demo-grafskim obilježjima

VarijablaSredišnje naselje –

grad Drniš

Demografski življa naselja

Naselja demografskog nazadovanja

Naselja izraženog

demografskog nazadovanja

Naselja na pragu

izumiranja

Broj stanovnika 2011. 3.144,00 236,67 163,29 73,60 1,50

Indeks promjene broja stanovnika 1961. – 2011. 98,04 38,63 25,15 11,06 0,65

Stopa prirodne promjene 2001. – 2011. -43,62 -85,62 -177,63 -322,88 -2.821,43

Vitalni indeks 2001. – 2011. 65,41 55,64 25,07 12,45 5,00

Koeficijent feminiteta 2011. 104,55 96,60 104,71 133,40 50,00

Udio stanovništva 0 – 19 godina starosti 2011. 23,28 22,08 15,67 2,75 0,00

Udio stanovništva 60 i više godina starosti 2011. 24,81 28,77 39,26 73,42 100,00

Broj stanova za odmor i rekreaciju na 100 nastanjenih stanova 2011.

6,88 51,09 79,22 69,50 1.150,00

Indeks promjene udjela nastanjenih stanova u ukupnom broju stanova 2001. – 2011.

90,31 83,22 72,40 63,26 45,00

Napomena: pri promatranju vrijednosti za Naselja na pragu izumiranja u obzir treba uzeti zakon malih brojeva, bu-dući da se radi o samo dva naselja.

Središnje naselje – grad Drniš – ističe se brojem stanovnika, indeksom promjene broja stanovnika 1961. – 2011. najbližim 100 (98,04), većim udje-

211


lom mladog stanovništva i manjim udjelom starog stanovništva te manje izra-ženom negativnom prirodnom promjenom.

Demografski življa naselja, tip je koji obuhvaća najviše, 12 naselja i obi-lježava ga drugo po redu najmanje smanjenje broja stanovnika 1961. – 2011. (indeks promjene u prosjeku 38,63), povoljniji dobni sastav stanovništva (udio mladog stanovništva u prosjeku 22,08%) te, uz grad drniš, najmanje izraže-na negativna prirodna promjena. ovom tipu pripada, primjerice, dio naselja na miljevačkom platou te prigradska naselja drniša (badanj, trbounje).

Sl. 2. tipovi naselja Grada drniša prema suvremenim demografskim obilježjima

izvor: posebno obrađeni podaci državnog zavoda za statistiku, Zagreb.

Naselja demografskog nazadovanja, tip je sa sedam naselja, čije se prosječne vrijednosti za odabrane demografske pokazatelje većinom nalaze u sredini cijeloga skupa od 27 drniških naselja. u prosjeku imaju 163 stanovnika 2011. godine, pri čemu im se broj stanovnika od 1961. godine izraženo smanjio (indeks promjene 25). imaju nešto manje od 16% mladog stanovništva te gotovo 40% starog. imaju i izraženu vikendašku orijentaciju, budući da na 100 nastanje-nih stanova u prosjeku dolazi gotovo 80 stanova za odmor i rekreaciju. unatoč prirodnoj i ukupnoj depopulaciji, stam-beni fond za stalno stanovanje ne napušta se potpuno već se pretvara u stanove za odmor i rekreaciju.

Naselja izraženog demografskog nazadovanja, malog su broja stanovnika (u prosjeku 74 stanovnika); velikog gubitka stanovništva između 1961. i 2011.

212


godine (indeks promjene u prosjeku 11); smanjenja udjela nastanjenih stano-va 2001. – 2011.; neravnoteže u sastavu po spolu, odnosno većeg broja žena u odnosu na muškarce (koeficijent feminiteta 133) kao posljedica depopulaci-je i demografskog starenja; te, povezano s tim, i vrlo malog udjela mladog na-suprot velikom udjelu stanovništva starog 60 i više godina. ovom tipu pripa-da pet naselja na istočnom, perifernom rubu Grada (biočić, miočić, kanjane, štikovo i tepljuh). to su ujedno naselja smještena na višim nadmorskim visi-nama, između 350 i 518 m nadmorske visine.

Naselja na pragu izumiranja su lišnjak i nos kalik, s 2, odnosno 1 sta-novnikom 2011. godine.

Socio-GeoGraFSke Funkcije

Sastav stanovništva prema glavnim izvorima sredstava za život i zapo-slenosti. na području Grada drniša 2011. godine stalni rad je bio glavni izvor6 sredstava za život za 25,89% stanovništva, što je ispodprosječan udio u odnosu na šibensko-kninsku županiju, kao i dalmaciju i hrvatsku u cjelini (tab. 2). no, među dvadeset gradova i općina Županije drniš se nalazi na petom mjestu (iza pri-obalnih šibenika, bilica, tisnog i tribunja).

u odnosu na prosjek šibensko-kninske županije drniš ima i:• natprosječan udio stanovništva kojemu su prihodi od poljoprivrede glav-

ni izvor sredstava za život (2,09%, šesti po redu među gradovima i opći-nama);

• natprosječan udio stanovništva kojemu su socijalne naknade glavni izvor sredstava za život (7,44%, također šesti po redu među gradovima i opći-nama);

• ispodprosječan udio stanovništva kojemu je starosna mirovina glavni izvor sredstava za život (14,17%, što ga smješta na začelje među gradovi-ma i općinama – manji udio imaju samo bilice i knin).

6 prema metodološkim objašnjenjima popisa 2011. osobe su mogle dati najviše dva odgovora o prihodima koje su ostvarivale tijekom prethodnih 12 mjeseci, birajući dva najveća izvora prihoda.

213


Tab. 2. Stanovništvo u gradovima i općinama šibensko-kninske županije, Županiji te dalmaciji i hrvatskoj ukupno prema odabranim glavnim izvorima sredstava za život 2011. godine

Pros

torn

a cjel

ina

Broj

stan

ovni

ka 20

11.

Udio

stan

ovni

štva

kojem

u su

pr

ihod

i od

staln

og ra

da g

lavni

izv

or sr

edst

ava z

a živo

t u

ukup

nom

stan

ovni

štvu

2011

.

Udio

stan

ovni

štva

kojem

u su

pr

ihod

i od

poljo

privr

ede g

lavni

izv

or sr

edst

ava z

a živo

t u

ukup

nom

stan

ovni

štvu

2011

.

Udio

stan

ovni

štva

kojem

u je

star

osna

miro

vina g

lavni

izvo

r sr

edst

ava z

a živo

t u u

kupn

om

stan

ovni

štvu

2011

.

Udio

stan

ovni

štva

kojem

u su

so

cijaln

e nak

nade

glav

ni iz

vor

sred

stav

a za ž

ivot u

uku

pnom

st

anov

ništ

vu 20

11.

Bilice 2.307 32,86 0,04 13,52 5,03

Biskupija 1.699 10,12 1,65 21,72 16,66

Civljane 239 5,44 1,26 17,15 21,34

Drniš 7.498 25,89 2,09 14,17 7,44

Ervenik 1.105 7,96 3,62 23,89 15,02

Kijevo 417 17,99 0,00 17,75 2,88

Kistanje 3.481 6,95 2,21 16,03 16,43

Knin 15.407 24,68 0,30 10,46 9,74

Murter-Kornati 2.044 24,90 1,52 17,22 3,42

Pirovac 1.930 23,27 1,83 16,93 6,02

Primošten 2.828 25,00 2,97 17,29 3,11

Promina 1.136 17,81 1,50 24,07 5,11

Rogoznica 2.345 22,05 0,64 21,75 2,64

Ružić 1.591 16,66 3,96 14,46 5,09

Skradin 3.825 19,63 1,57 18,04 6,14

Šibenik 46.332 32,95 0,33 16,04 4,03

Tisno 3.094 26,66 1,10 16,26 4,72

Tribunj 1.536 26,17 1,43 17,90 6,05

Unešić 1.686 18,03 3,62 16,49 5,28

Vodice 8.875 25,25 0,69 17,16 6,27

Šibensko-kninska županija 109.375 26,98 0,90 15,69 6,14

DALMACIJA 855.731 30,02 1,34 14,42 3,86

HRVATSKA 4.284.889 32,62 1,85 14,26 4,17

izvor: popis stanovništva, kućanstava i stanova 2011. godine, državni zavod za statistiku.

214


ti pokazatelji odražavaju povoljniji dobni sastav stanovništva na razini Grada u odnosu na ostale gradove i općine u Županiji. također pokazuju važnost po-ljoprivrede, posebno kao dopunskog izvora prihoda. povezano s tim, u sustavu ministarstva poljoprivrede na području Grada drniša registrirana su 624 poljopri-vredna gospodarstva, odnosno nešto manje od 10% poljoprivrednih gospodarsta-va u šibensko-kninskoj županiji. dok je na prostoru petrovog polja važna ratarska i vinogradarska komponenta, posebno u zapadnom dijelu Grada izraženija je sto-čarska orijentacija.

međutim, važnost socijalnih naknada, uz manji udio prihoda od stalnog rada upućuje na probleme zaposlenosti i općenitog slabljenja funkcije rada. posebno kada se u obzir uzme činjenica da sama šibensko-kninska županija po ovim po-kazateljima zaostaje za dalmacijom i hrvatskom ukupno. valja istaknuti i da dalmacija (30,19%), a još izraženije šibensko-kninska županija (35,12%), u od-nosu na hrvatski prosjek (27,59%) imaju veći udio stanovništva zaposlenog u jav-noj upravi i obrani, obveznom socijalnom osiguranju, obrazovanju, zdravstvenoj zaštiti i socijalnoj skrbi.7 visokim udjelima izdvajaju se pojedini gradovi i općine u šibenskom zaobalju, od čak 100% u erveniku, do kistanja, knina i ružića koji ima tek nešto manje od 55% zaposlenih u ovim djelatnostima. to je odraz usit-njene upravno-administrativne strukture, no pokazuje i nedovoljnu diverzifikaciju ekonomskih djelatnosti i ovisnost tih područja o zapošljavanju u državnom i jav-nom sektoru. u Gradu drnišu u ovim djelatnostima radi gotovo 30% zaposlenih u pravnim osobama. S druge strane, u Gradu čak jedna trećina zaposlenih u prav-nim osobama radi u prerađivačkoj industriji, a u sekundarnom sektoru ukupno ne-što manje od polovice zaposlenih (47%). u drnišu djeluju, primjerice, drnišplast – tvornica polietilenskih cijevi, toF – tvornica oplemenjenih materijala, Girk kalun – proizvodnja kamena, vapna i betona, kao i više pršutana i sirana.

Opremljenost naselja centralnim funkcijama. centralne funkcije podrazu-mijevaju sve djelatnosti u nekom naselju koje ne služe samo stanovništvu vlastitog naselja već i stanovništvu naselja u okolici. pripadaju sljedećim osnovnim skupi-nama djelatnosti: upravi, trgovini, zdravstvu, školstvu i prometu. Zbog različitog stupnja koncentracije centralnih funkcija, odnosno različitog centraliteta pojedinih centralnih naselja, formira se hijerarhija centralnih naselja i njihovih gravitacijskih područja, što je povezano s društveno-ekonomskim razvojem određenog prostora (crkvenčić, 1976).

na području Grada drniša, izuzev lokalnih prodavaonica8, najraširenija je školska funkcija. jedina osnovna i srednja škola nalaze se u gradu drnišu, no po-

7 publikacija Zaposlenost i plaće u 2012. državnog zavoda za statistiku korištena je u nedostatku podataka iz popisa stanovništva, kućanstava i stanova 2011. godine. (u vrijeme pisanja ovoga rada u ožujku 2015. godine potpuni rezultati još uvijek nisu objavljeni).8 prodavaonice površinom manje od supermarketa nisu posebno naznačavane na kartogramu.

215


dručne škole locirane su u drinovcima, kaočinama i Siveriću, a područni odje-li u pakovom Selu, pokrovniku i radoniću. poštanski uredi rade u trima naselji-ma: drinovcima, Siveriću i drnišu. liječnik opće/obiteljske medicine, izuzev u drnišu, radi i u drinovcima.

Sve ostale funkcije, uključujući dom zdravlja, poslovnicu banke, Fina-e, bankomate i supermarkete smještene su u samom drnišu. opremljenošću cen-tralnim funkcijama drniš odgovara subregionalnom centru, a drinovci lokalnom centru. Siverić se može smatrati pomoćnim naseljem u zapadnom dijelu Grada.

ipak, važno je naglasiti da s depopulacijom ovoga područja “odlaze” i cen-tralne funkcije. od 2010. godine prekršajni sud u drnišu stopljen je sa sudom u kninu. Sudbina područnih odjela i područnih škola neizvjesna je. budući da prostorna organizacija i hijerarhija centralnih funkcija ima vrlo važnu ulogu u lokalnom i regionalnom razvoju, daljnjim redukcijama centralnih funkcija va-lja pristupati promišljeno. iako bez stanovništva nema centralnih funkcija, vri-jedi i obratno: slaba opremljenost centralnim funkcijama vodi daljnjem razvoj-nom poniranju.

Sl. 3. opremljenost naselja Grada drniša centralnim funkcijama 2014. godine

izvor: izrađeno na temelju analize podataka o opremljenosti naselja centralnim funkcijama navedenih u popisu izvora (analiza provedena u prvom tjednu svibnja 2014. godine).

216


Grad drniš u Scenarijima raZvoja dalmacije

Scenariji razvoja nekoga prostora temelje se na glavnim faktorima razvo-ja i njihovom utjecaju, te kroz razmatranje uzročno-posljedičnih odnosa opisu-ju moguće budućnosti. obično se izrađuju za istraživanje dugoročnih procesa u razdoblju od 10 do 30 godina. budući da su smjerovi u kojima se dugoročni procesi mogu razviti nesigurni izrađuje se skup scenarija, pri čemu svaki sce-narij istražuje jedan mogući smjer razvoja (dammers, 2010). Scenariji upozo-ravaju na slabosti i mogućnosti razvoja i iznimno su korisni pri oblikovanju optimalnih mjera upravljanja prostorom.

tri scenarija razvoja dalmacije do 2031. godine: Monokultura turizma, Održivi turizam i Integralni razvoj istražuju moguće pravce daljnjeg razvo-ja prostora iz različite perspektive. Znanstvenici i stručnjaci koji su sudje-lovali u izradi scenarija (radeljak, 2014) kao važnu kariku budućeg razvo-ja dalmacije vide utjecaj turističkog razvoja i rekreacije u prostoru. taj utje-caj mogao bi poprimiti različite oblike, u smislu karakteristika samoga turiz-ma, njegova odnosa s drugim djelatnostima i općenito dominacije u razvojnoj strukturi dalmacije i njezinih užih prostornih cjelina.

Scenarij pod naslovom Monokultura turizma temelji se na izraženoj dalj-noj turistifikaciji koja će utjecati na visoku sezonsku aktivnost u prostoru. ona će biti praćena jačanjem infrastrukturne opremljenosti, no stupanj zaštite oko-liša i prostora uopće bit će nizak. osim toga, turizam neće utjecati na zaustav-ljanje negativnih demografskih procesa, no može se očekivati porast broja pri-vremenih rezidenata u dalmaciji.

u kontekstu ovoga scenarija može se očekivati daljnje jačanje regional-nih i lokalnih dispariteta u razvoju. budući da monokultura turizma neće ima-ti dovoljno jak utjecaj na razvoj komplementarnih djelatnosti, poput poljo-privrede i raznih obrta, izostali bi i takvi razvojni poticaji za područje Grada drniša. ograničeni rast turističke aktivnosti u Gradu (primjerice, selektivnih oblika ruralnog turizma) ne bi bio dovoljan za okretanje depopulacijskih pro-cesa. mogao bi se očekivati ograničen interes za kupnjom stambenih objekata od strane privremenih rezidenata.

drugi scenarij nazvan je Održivi turizam i temelji se na dominaciji održi-vog smjera razvoja turizma u dalmaciji do 2031. godine. povezano s tim, tre-balo bi doći do veće diverzifikacije turističke ponude, razvoja niza selektivnih oblika turizma i izraženijih multiplikatorskih učinaka turizma na razvoj kom-plementarnih djelatnosti. iako neće doći do zaustavljanja negativnih demo-grafskih trendova, poput demografskog starenja, jačanje institucionalnog okvi-ra i veća razina znanja i inovacija u odnosu na monokulturu turizma dovest će do većeg stupnja socijalne umreženosti i održivog korištenja okoliša i prostora.

217


održivi razvoj turizma imao bi izraženije multiplikatorske učinke na ra-zvoj komplementarnih djelatnosti, vidljive u porastu poljoprivredne proizvod-nje, sitne prerađivačke industrije i interesu za tradicionalnim obrtima na po-dručju Grada drniša. povećan naglasak na razvoju selektivnih oblika turizma imao bi pozitivan utjecaj na seoska domaćinstva, kojima bi to bio dodatni izvor prihoda. ovakvi trendovi razvoja utjecali bi na ublažavanje depopulacije ak-tivnijih i dostupnijih naselja, iako bi ukupno kretanje stanovnika i dalje bilje-žilo pad. u dijelu naselja došlo bi do prodaje i prenamjene starih i napuštenih objekata, u čemu bi ulogu mogli imati i privremeni rezidenti.

posljednji scenarij, Integralni razvoj, podrazumijeva veliku važnost cjelo-godišnje aktivnosti i zaposlenosti stanovništva, visoku razinu znanja, inovaci-ja i tehnologija, uz jačanje sveučilišnih centara u dalmaciji. takvi trendovi ra-zvoja utjecat će na doseljavanje mladog i zrelog, visokoobrazovanog stanov-ništva, s dugoročnim pozitivnim utjecajem na demografske procese, posebno u okolici većih obalnih gradova i funkcionalno jakim i ekonomski diverzificira-nim subregionalnim i područnim središtima u cijeloj regiji. ovakav integralni razvoj bit će institucionalno snažno uokviren.

u takvom kontekstu drniš bi mogao funkcionalno i radno jačati kao subre-gionalni centar. razvoj ovoga područja temeljio bi se na multisektorskom pri-stupu: jačanju poljoprivredne proizvodnje, prerađivačkoj industriji te zna-čajnoj ulozi uslužnog sektora, uključujući razvoj selektivnih oblika turizma. međutim, upravo zbog većeg naglaska na obrazovanju i informacijsko-komu-nikacijskim tehnologijama u dalmaciji, u drnišu bi moglo doći do diverzifi-kacije radnih mjesta u tom pogledu, s utjecajem na ostanak mladog, obrazo-vanog stanovništva. razvojna diverzifikacija općenito bi utjecala na znatno usporavanje negativnih demografskih procesa u dostupnim i infrastrukturno opremljenim naseljima, te blago pozitivne trendove u samom gradu drnišu.

ZakljuČci

više implikacija koje proizlaze iz scenarija razvoja podloga su za obli-kovanje prijedloga mjera i instrumenata za održivi, integralni razvoj Grada drniša. Gubitak stanovništva prirodnom i ukupnom depopulacijom naselja osnovni je problem širega okruženja Grada drniša u posljednjih pola stoljeća, a jedino integralni pristup razvoju može polučiti pozitivne demografske učin-ke. perspektiva razvoja Grada vezana je uz diverzifikaciju razvojnih aktivno-sti, multisektorski pristup, te zadržavanje postojećih i jačanje novim central-nim funkcijama, koje su presudne za okupljanje stanovništva. uz jačanje opre-mljenosti centralnim funkcijama drniša kao subregionalnog centra, to podra-zumijeva i daljnje funkcionalno opremanje drinovaca, Siverića i pakovog Sela

218


kao pomoćnih centralnih naselja na području Grada. iako se često naglašava potreba smanjivanja glomaznog aparata državne i javne uprave u hrvatskoj, posebno reorganizacije preusitnjene lokalne uprave, upravo primjer Grada drniša pokazuje kako se takve odluke ne treba donositi ad hoc, te kako u obzir treba uzeti potrebe stanovništva šireg prostora i nastojati ne zadati zadnji uda-rac razvojnoj perspektivi ovakvih subregionalnih centara. Skladna hijerarhija centralnih funkcija, odnosno centralnih naselja preduvjet je razvoju.

u pogledu gospodarske održivosti presudno je povećanje broja radnih mjesta i njihova diverzifikacija kroz multisektorski pristup. to uključuje, pri-mjerice, poticaje okrupnjavanju zemljišnih parcela za ratarsku i vinogradarsku proizvodnju; poticaje lokalnim malim i srednjim poljoprivrednim proizvođači-ma; daljnje opremanje komunalnom i prometnom infrastrukturom svih naselja na području Grada, uključujući visokovalitetnu i brzu internetsku vezu; potica-je tradicionalnim obrtima, ali i onima vezanima uz informatičko-komunikacij-ske tehnologije; poticaje selektivnim oblicima turizma, posebno turizmu na se-ljačkim gospodarstvima te umrežavanje turističke ponude s onom obalnih na-selja u vidu paket i vikend aranžmana.

preduvjet održivijeg razvoja ovoga prostora jačanje je institucionalnog okvira na državnoj, regionalnoj i lokalnoj razini, te potpora lokalnom privat-nom i civilnom sektoru – jer najvažniji agens razvoja treba biti upravo lokal-no stanovništvo.

iZvori

djelo marketi, http://www.ultragros.hr/aploads/files/karta-djelo.pdf (3.5.2014.)Fina, poslovnice, http://www.fina.hr/default.aspx?sec=914 (2.5.2014.)hrvatska pošta, pretraga poštanskih ureda, http://www.posta.hr/default.

aspx?pretpum&tvrsta=ured (4.5.2014.)hZZo, adresar zdravstvenih ustanova/ privatnih praksi, http://www.hzzo.hr/zdrav-

stveni-sustav-rh/zdravstvena-zastita-pokrivena-obveznim-zdravstvenim-osigura-njem/adresar-zdravstvenih-ustanovaprivatnih-praksi (4.5.2014.)

hZZo, popis doktora ugovorenih u djelatnosti opće/obiteljske medicine; popis doktora ugovorenih u djelatnosti zdravstvene zaštite predškolske djece; popis doktora ugovorenih u djelatnosti zdravstvene zaštite žena; popis dok-tora ugovorenih u djelatnosti dentalne zdravstvene zaštite; popis ugovorenih ljekarni u rh, http://www.hzzo.hr/zdravstveni-sustav-rh/zdravstvena-zastita-pokri-vena-obveznim-zdravstvenim-osiguranjem/ugovoreni-sadrzaji-zdravstvene-zastite-u-rh (5.5.2014.)

interaktivna karta hrvatskog autokluba (hak), http://map.hak.hr (20.8.2014.)konzum, prodavaonice, http://www.konzum.hr/prodavaonice (3.5.2014.)

219


naselja i stanovništvo republike hrvatske 1857. – 2001., šibensko-kninska žu-panija – broj stanovnika po naseljima, http://www.dzs.hr/ (20.8.2014.)

ntl, prodajna mjesta, http://www.ntl.com.hr/prodajna-mjesta/1/0 (3.5.2014.)odluka o donošenju mreže osnovnih i srednjih škola, učeničkih domova i programa obra-

zovanja, narodne novine 70/2011.podaci iz grafičke baze registra prostornih jedinica izrađene za potrebe popisa

stanovništva 2011., državna geodetska uprava, Zagreb.popis poljoprivrednih gospodarstava 18.11.2013., ministarstvo poljoprivrede,

Zagreb.popis lokacija bankomata jadranske banke d.d. šibenik, http://www.jadranska-ban-

ka.hr/lokacijebankomata.aspx (2.5.2014.)popis poslovnih jedinica, http://www.jadranska-banka.hr/default.

aspx?sifraStranica=247 (2.5.2014.)popis stanovništva, kućanstava i stanova 2011. godine, državni zavod za statisti-

ku, Zagreb.posebno obrađeni podaci državnog zavoda za statistiku, Zagreb.Studenac, popis trgovina, http://studenac.hr/maloprodaja/popis_trgovina/ (3.5.2014.)tommy, prodajna mjesta, http://www.tommy.hr/prodajna_mjesta/ (3.5.2104.)upisna područja osnovnih škola republike hrvatske, ministarstvo znanosti, ob-

razovanja i sporta, http://public.mzos.hr/default.aspx?art=11531 (1.5.2014.)Zakon o područjima županija, gradova i općina u republici hrvatskoj, Narodne

novine 86/2006.Zaposlenost i plaće u 2012., Statistička izvješća 1502/2013., državni zavod za

statistiku, Zagreb, 2013.

literatura

Bralić, a., raMlJak, s., (2011.): Drniški kraj u demografskim procesima od druge po-lovice 19. stoljeća do kraja 20. stoljeća, u: Zagora između stočarsko-ratarske tradici-je te procesa litoralizacije i globalizacije: zbornik radova (ur. matas, m. i Faričić, j.), Zadar – dugopolje, 19. – 21. listopada 2010., Sveučilište u Zadru, Zadar; kulturni sabor Zagore, ogranak matice hrvatske, Split, 323-337.

crkvenčić, i., (1976.): Statistička i funkcionalna klasifikacija naselja SR Hrvatske, u: centralna naselja i gradovi Sr hrvatske: Geografska analiza (ur. cvitanović, a.), školska knjiga, Zagreb, 5-32.

DaMMers, e., (2010.): Making territorial scenarios for Europe, Futures 42, 785-793. DeFiliPPis, J., (2006.): Promjene u poljoprivredi i selu Dalmacije u posljednjih stotinjak

godina, društvena istraživanja 15 (6), 1047-1062.Faričić, J., graovac, v., čuka, a., (2010.): Mali hrvatski otoci – radno-rezidencijalni

prostor i/ili prostor odmora i rekreacije, Geoadria 15 (1), 145-185.

220


Friganović, M., (1992.): Demografska osnova i razvoj šibenske regije, acta geographi-ca croatica 27, 1-14.

lukić, a., (2012.): Mozaik izvan grada – tipologija ruralnih i urbaniziranih naselja Hrvatske, meridijani, Samobor.

Matas, M., Faričić, J., (2011.): Zagora – uvodne napomene i terminološke odrednice, u: Zagora između stočarsko-ratarske tradicije te procesa litoralizacije i globalizaci-je: zbornik radova (ur. matas, m. i Faričić, j.), Zadar – dugopolje, 19. – 21. listopa-da 2010., Sveučilište u Zadru, Zadar; kulturni sabor Zagore, ogranak matice hrvat-ske, Split, 45-74.

neJašMić, i., (1991.): Depopulacija u Hrvatskoj: korijeni, stanje, izgledi, Globus, Zagreb.

neJašMić, i., (2005.): Demogeografija: stanovništvo u prostornim odnosima i procesima, školska knjiga, Zagreb.

neJašMić, i., štaMBuk, M., (2003.): Demografsko stanje i procesi u neurbanim naselji-ma Republike Hrvatske, društvena istraživanja 12 (3-4), 469-493.

PeJnović, D., (2004.): Depopulacija županija i disparitet u regionalnom razvoju Hrvatske, društvena istraživanja 13 (4-5), 701-726.

raDelJak, P., (2014.): Metoda scenarija u prostornom planiranju: primjer Južnoga hr-vatskoga primorja, doktorska disertacija, Sveučilište u Zagrebu, prirodoslovno-matematički fakultet, Geografski odsjek.

šiPić, i., (2011.): Čovjek i prostor Zagore – od planske do globalizacijske ekonomije, u: Zagora između stočarsko-ratarske tradicije te procesa litoralizacije i globalizacije: zbornik radova (ur. matas, m. i Faričić, j.), Zadar – dugopolje, 19. – 21. listopada 2010., Sveučilište u Zadru, Zadar; kulturni sabor Zagore, ogranak matice hrvatske, Split, 89-100.

vukosav, B., (2011.): Geographic name Zagora and its reference to areas in the Dalmatian hinterland in the selected newspaper medium, Geoadria 16 (2), 261-281.

Zahvala

ovaj rad je sufinancirala hrvatska zaklada za znanost projektom 4513 te znanstveni projekt Geografsko vrednovanje prostornih resursa ruralnih i krških područja Hrvatske br. 119-1191306-1369 ministarstva znanosti, obra-zovanja i sporta.

221


petra radeljak

dalmatian hinterland development perSpectiveS until 2031: a caSe StudY oF

the toWn oF drniš

abStract

the research deals with dalmatian hinterland development perspectives, using the example of the town of drniš. recent development processes were analysed in de-mographic and socio-geographic aspects, and the development perspective of drniš was portrayed through development scenarios for dalmatia until 2031. Statistical and qualitative analyses were used. typology of 27 settlements of the town of drniš in relation to demographic characteristics was produced through multivariate cluster analysis. development scenarios for dalmatia were qualitatively analysed and used in examining implications for the development of drniš.

the research shows that depopulation has been the basic problem of the wider area of dalmatian hinterland in the last half a century, and only an integral approach to development can bring positive demographic effects. development perspective of the town of drniš is connected to diversifying development activities, a multisecto-ral approach, and holding on to and increasing central services, which are crucial for gathering population. the precondition of more sustainable development of this area is strengthening the institutional framework at state, regional, and local levels, and continuing support to local private and civil sectors.

Key words: development, scenarios, dalmatian hinterland, drniš

223

kaZala1

kaZalo oSobnih imena

Ante topić mimara, 8, 23, 59, 165, 172. 174, 177

antunac, n. 46-47antunović, Z. 39

Babić, a. 190babić, b. 71-72, 153, 182bačić, l.154, 155barać, Z. 39, 41, 47barbierri, v. 150baricevic, d. 112barjaktarović, m.r. 190bartulović, 58, 119,bartulović, j., 184, 190bašić, F. 115, 119, 121belamarić, j.86, 93beran, m. 35, 39berset, c. 112blaće, a, 25, 170, 176blaževic, n. 112borošić, j.126botić, l. 8, 23,botić, j. 193, 195, 197, 199, 201-203bourbouze, a., 39boyazoglu, j.G.39božanić, r. 42, 47bralić, a. 219, 207bratučić, j. 126bratulić, j. 155

brkić, d. 112brković, m. 25, 190bubalo, d. 75butorac, a. 119, 121, 126

Crkvenčić, i. 214, 219cvitanović, a., 219

Čagalj, m. 123, 125 127Čiček, d. 121Čokljat, Z. 47Čudina, j. 152

Ćorluka, G. 198, 202ćubela, i., 25, 190

Dammers, e., 219de Filippis, j. 30, 31, 32, 39, 206, 219devetak, Z. 112dražić, m. 75, 77, 79, 81drpić, k. 154, 155dudai, n., 112dujaković, m., 109, 111, 113

Đapo, š. 68, 72

Faričić, j. 11, 26, 72, 190, 193, 202, 206, 219-220

Filipi, j. 75, 77, 79, 81

1 u kazalima su zastupljena imena značajnijih osoba koje su svojim prilozima u Zborniku ili na neki drugi, neposredni ili posredni, način pridonijeli boljem poznavanju Zagore i njezinih posebnosti. Zastupljena su i značajnija geografska imena (ojkonomi, oronimi, hidronimi i sl.) posebno ona u Zagori ili u njezinoj okolici, kao i različiti pojmovi koji se na odgovarajući način odnose i na Zagoru. kazala se uglavnom temelje na prilozima pisanim hrvatskim standardnim jezikom izostavljena su i imena, odno-sno pojmovi koji čine sastavne dijelove naslova Zbornika (Zagora i sl.), odnosno pojedinih priloga, kao i imena s nadprosječnom učestalošću (uglavnom imena nekih gradova, regionalnih cjelina i sl.). nadamo se da to neće umanjiti vrijednost kazala pa time i Zbornika u cjelini.

224


Fortis, 26, 124, 126, 152, 155Friganović, m. 208-209, 220Gaurina, d. 72-73Geić, S. 198, 202Gotovac, j. 8, 23, 59Graovac, v. 219Grgas, a. 50Grimani, 26, 181, 191Grozdanić, Đ. 112Gudelj, p. 153Guenther, e. 112Gugić, j. 95, 97, 99

Havranek, j. 42 47herak- ćustić, m. 126herkov, Z. 181, 190hodžić, m. 66-67, 72horvat, i. 47horvat, a. 25,horvatić, a. 154, 155hudik, S.47

Ivančić, S. 152, 155ivanišević, F. 154ivanković, a. 47ivić, Ž. 70

Jakovljević, m. 112jelačić, t. 121jelavić, a. 25, 104- 106

Karić, m. 124, 126karolyi, d. 65, 69, 71- 74katić, l. 25, 190kezić, n. 75, 77, 79, 81kisić, i. 83, 85, 87, 89, 91, 93, 94klepo, t. 101, 103, 105, 107, 11,5, 117,

119, 121-122krpina, d. 119, 121kuftinec, j. 112kuštrak, d. 112kužić, k. 25, 93, 190

Lovrić, i. 152lovrić, j. 70lukić, a. 206, 220

ljubić, Z. 165, 171

Madir, a. 70, 73maksimović, S.d. 112maletić, m. 47marić, a, 119, 121marković, m. 30, 39marović d.o.o. 70martinović, S. 25, 190marulić, 95, 205matas, n. 129, 130, 131-138,matijaš, m., 49, 53, 56, 59-60matutinović, S. 43, 47meštrović, i., 8, 23, 59mihalić, v. 115, 119, 121mikulec, n. 47miletić, S. 41, 47,milinović, b. 121miljković, i. 116-117, 119, 121mioč, b. 29. 31, 33, 35, 37, 39, 40, 42, 47mornad – Fehr, 33-34, 37mravak, i., 75, 77, 79, 81muslim n. 179, 192

Nejašmić, i. 206, 208-209, 220ninčević, t. 109, 111, 113novaković, v. 121, 126

Omašić, v. 12, 17, 26oršolić, t. 184, 191ožanić, S. 31, 39, 124, 126

Pančić, j. 112pavić, v. 33. 37, 39, 47pavletić, m. 83, 85, 87, 89, 91, 93, 94pejnović, d. 206, 208, 220perajica d.o.o., 70perica, S. 101, 106peričić, š. 17-18, 26, 191pivac, d.o.o, 70plazonić, i, 53poljak, m. 126prđun, S. 75, 77, 79, 81prpić, Z. 29, 31, 33, 35- 37, 39-40puljić, a. 68, 73putanec, v. 153, 155

225

Kazala

putievsky, e. 112

Radaljak, p. 95, 179, 205, 207, 209, 211, 213, 215-217, 219- 221

radanović, m. 175radinović, S. 38, 39ramljak, S, 207, 219rogić, v. 26roglić, j. 26rogošić, j. 38-39romić, d. 126rubić, i. 21 26

Samakovlija dragičević, j. 139, 141, 143, 145, 147

Samaržija, d. 43, 47Sarač, j. 95, 97, 99Simonovska, b. 112Slukan, altić, m. 180, 191Spaho, F. 179, 191Stanojević, i. 157, 159, 161, 163-164Stella, j. 198. 202Stepanović, b.m. 112Strikić, GF. 95, 97, 99, 101-103, 105-107Stulli, b. 191Sušić, v. 39, 47Svoboda, k.p. 112

Šatović, Z. 109, 111, 113šilović, d. 52, 59

šiljković, Ž. 149, 151, 153, 155-156, 198,202

šimić, a. 115, 117, 119, 121, 122šimić, F. 79, 80šimunović, p. 179šimunović, v. 121šipić, i. 206. 220škopljanac, 172, 175, 176, 198, 199šore, Ž. 66-67, 72šušnjara, i. 95, 97, 99

Tudor, kalit, m, 46, 47

Ungarov, b. 191

Vitturi, 106vnučec, i. 39vojnović, n. 196, 198, 202vrdoljak, j. 47vujević, p, 121vukman, m. 154, 155vukosav, r. 206, 220vukušić, m. 137

Zadro, b. 101, 106

Žutić, i. 112Žaper, a, 152, 155Živković, Z. 62Župančić, a. 112. 163

226


kaZalo GeoGraFSkih imena

Albanija, 110amerika, 38, 88, 90, 140, 165-166australija, 38, 144austrija, 116, 145azija, 140, 150

Baranja, 196beč, 136benkovac, 30, 102, 104, 105, 153beograd, 112, 190bilice, 209, 212, 213biluš, 173biočić, 206, 212biokovo, 34, 42, 66, 75, 86, 89, 101, 102,

139, 154biranj, 170, 195blaca, 170, 171, 195blizna, 195bočine, 185bogatić, 206bogdanović, 180, 195boke, 185boraja, 140, 166, 169, 195bosna, 104, 138, 152, 194, 197brač, 46bračević, 180, 183, 195bratiškovci, 103bristivica, 195bristovac, 173brištane, 206broćanac, 173, 195brštanovo, 129, 169, 171, 195bukovica, 38, 66bulići, 185

Civljane, 153, 213crivac, 180, 183, 195

Čakovec, 126Čaporice, 95, 96-97, 99, 103, 153Čarije, 167

Čavoglave, 70Čemernica, 140Čikola, 91Čolaci, 185Čvrljevo, 180, 195

Dadići, 185danska, 143delminum, 90dicmo, 103, 153divojevića, 104, 170, 180, 195divulje, 167dragljane, 104drinovci, 70, 206, 215, 217drniš, 25, 70, 73-74, 102, 104, 139, 152,

153, 195, 197, 205-209, 211-213, 214-219, 221

dubrovnik, 153, 155dugobabe, 22, 140, 169, 173, 195dugopolje, 7, 23, 70, 144, 153, 176, 195,

219-220duilovo, 41, 95, 101, 109, 115, 123

Ervenik, 153, 213, 214europa, 30, 71, 72, 76, 77, 80, 87- 88, 90,

93, 140, 141, 143, 145, 150, 159, 162Francuska, 162Gardun, 103hercegovina, 152-153, 194, 197hrvace, 70, 103, 140, 153hrvatska, 17, 47, 70, 75, 78, 144, 163,

165, 179, 199, 214, 218, 220

Istra, 29, 66italija, 66, 116, 153

Jablanica, 103jasenice, 153jelinak, 140jugoslavija, 15, 186, 190, 191

227

Kazala

Kadina Glavica 206kalik, 206, 212kalun, 214kamensko, 140kamešnice, 34, 42, 101-102, 107kanada, 140kanjane, 206, 212kaočine, 206, 215kapitanovići, 185karalić, 206karani, 185kaštel lukšić, 25katuni, 103, 140kelamovac, 170kerumi, 185kijevo, 153, 213kistanje, 153, 213, 214,kladnjice, 18, 20, 22, 25, 165, 169-170-

172, 175-177, 195,klis, 104, 153, 166-169, 172-174, 176,

195, 197knin, 30, 95, 104-105, 139, 153, 167, 212-

215kočinje brdo, 14kokeze, 185kokorići, 104konavli, 124konjevrate, 195koprivno, 195koprno, 195kornati, 213korušce, 165, 169-172, 174, 177, 180, 195kostanje, 140kotlenice, 195kozajak, 107, 166krapje, 196kreševo, 103kričke, 206križevci, 39krka, 66, 76, 86, 89, 91, 103, 170, 193krušvar, 103kulina, 70, 171

Labin, 170labinštica, 166

lećevica, 7, 12-13, 17- 19, 22, 24-25, 50, 70, 104, 140, 1354, 137, 153, 166-171, 173, 174, 176, 180, 190, 195, 197-199

lepenica, 195leskuri, 64, 185lišane ostrovičke, 153lokvičići, 153lovreć, 153lozovac, 195lukovac, 140

Ljubeć, 173ljubitovica, 123-125, 127, 173, 195ljubostinje, 195

Malačka, 166-167, 171markezina greda, 170međimurje, 116milešina, 180, 183, 195miletići 185miljevci, 73, 90, 102-103, 211moseć, 8, 129, 131, 133, 135, 137, 140,

166, 173, 193,mosor, 66, 75, 86, 89, 91, 101, 103, 107,

139, 154, 166, 193mravnica, 195muć, 7, 16- 18, 22, 25-26 134, 138, 190,

191,muslimi, 184, 186

Neorić, 195neretva, 66, 69, 86, 104nevest, 180, 195

Obrovac, 153ogorje, 64, 129, 140, 179-187, 191, 192,

195,oklaj, 70olib, 190omiš, 75, 86, 103, 139orjak, 140orlovac, 140ostrogašica, 195otrić, 104

228


Pag, 124pakovo Selo, 195, 206, 215, 217pantana, 170parčić, 206perković, 169, 173, 195pirovac, 209, 213plišivica, 123podbablje, 153podumci, 195pokrovnik, 195, 206, 215polača, 153poljica, 86, 91, 95, 134postinje, 16, 181, 195prapatnica, 195prgomet, 104, 153, 167-169, 171, 174,

195, 197, 199pribude, 180, 183, 195prisika, 22proložac, 140, 153promina, 153, 206, 213prugovo, 195

Radonić, 195, 197, 206, 215,radošić, 7, 23, 165, 169-170, 172, 176-

177, 195, 198radunić, 180, 195ramljane, 25, 180, 195rašćani, 102ravča, 104ravni kotari, 102, 107ričipolje, 140rilić, 66, 75, 86, 139, 154rogoznica, 213roški slap, 91runovići, 70, 106, 137, 153ružić, 153, 206, 213-214

Sedramić, 170, 195, 206Seget, 169Sinj, 30, 70, 103-105, 107, 152-153, 167Siverić, 206, 215, 217Skradin, 103, 153, 206-207, 213Solin, 169, 174Sonković, 103Spinut, 165

Split,8, 9, 20, 25, 102, 116, 147, 172, 174, 180, 193, 200, 202

Sratok, 180Stankovci, 153Staševica, 104Suhač, 103Sutina, 195Svilaja, 8, 14, 42, 64, 70, 116, 129. 140,

179, 183, 188Svrnoga, 170

Šestanovac, 103, 153šibenik, 25, 69, 102, 123, 168, 169, 172,

195, 197, 200-201, 206, 212- 213, 219,

šilovića doci, 169širitovci, 206škabrnja, 153štikovo, 206, 212

Tešije, 185tijarica, 70tisno, 212, 213topići, 185trbounje, 206, 211tribunj, 209, 212, 213trilj, 96, 102trištenica, 173trnbuse, 103trogir, 18, 123, 169, 172. 174, 200,trolokave, 169, 170, 195trtar, 66, 193turija, 103, 104

Unešić, 25, 70, 153, 166-169, 174, 176, 180, 191, 206-207, 213

Vaganj, 140velebit, 34, 42, 101, 102, 107, 152velić, 102velušić, 206vijanjac, 170vilaja, 66, 86, 123, 166, 193visoka, 34vodice, 213voštane, 153

229

Kazala

vrdovo, 140vrgorac, 66, 70, 76, 86, 102, 104-106, 139,

140, 153vrlika, 66, 70, 75, 103, 115-122, 139, 152-

153, 155, 206vučevica, 167, 169, 195vučipolje, 140

Zadar, 25-26, 72, 75, 149, 176, 190-191, 202, 219-220

Zadvarje, 153Zagreb, 7-9, 11, 17, 25-26, 29, 39, 47, 65,

72-73, 75, 80, 83, 93, 109, 112, 121, 144, 149, 150, 155, 157, 179, 190-191, 202, 205, 207-208, 211, 219-220

Zagvozd, 103 153Zamelica, 170Zelovo, 140, 185, 195Zlopolje, 129Zmijavci, 153Zrmanja, 76, 91

Žabljak, 170Žeževica, 103Žitnić, 195, 206Žrnovnica, 139, 170Žumberak, 196Žuželj, 170

kaZalo općih pojmova

defter, 179depopulacija, 27, 65, 67, 72, 199, 208,

209, 216, 221deruralizacija, 171, 194, 205dolmatakija, 153dubčac, 54duliba, 166

egzodus, 24

fažol, 132, 133

gromile, 7, 12, 23, 165, 171, 176gruš, 41, 42, 44-45, 55idared, 117, 119-120

janjci, 132japrak, 153jarad, 34-39

kadulja, 76kampi padovanski, 17kaštradina, 34, 38, 90, 153, 173

klaftri, 180komasacija, 187kostret, 13kozletina, 152koža, 36kujundžuša, 153kumpir, 132, 133

leccino, 102-103, 106lećevački, sir 7, 14, 23,lemeš, (lemiš) 22, 133levantinka, 103lisnik, 35listinac, 37lišnjak, 206, 212litorast, 135-136

maraština, 153matičnjak, 79, 136medljikovci, 77merlot, 153mišine, 13, 38, 41, 43, 45-48, 90, 152, 173mukinje, 133

230


muša, 185, 188mutap, 13

naćve, 56

ojkavice, 165, 175, 177orasi, 137orzo, 181

pandišpanje, 152paraglajding, 170pčelarenja, 16, 78, 80podvornica, 52. 185požar, 15, 33, 37-38, 49pramenka, 14, 41-43, 45, 47-48, 50propolis, 80pršut, 67, 70, 72, 214

rafiola, 91, 152rašeljka, 133 -135reforestacije, 15rera, 95, 98rešta, 173rondari, 184ružmarin, 8rvaština, 21, 52

salamurenje, 67

sirarstvo, 42, 47sirenje, 44, 45, 47sirilo, 45sirutka, 46soparnik, 91stočarenja, 30, 183-184suhozidine, 184sukanac, 13sunčane elektrane, 63, 139, 144-145sušiona, 71svinjogojstvo, 71, 72

šiljež, 112

tujon, 109, 111turizam, 7, 23, 38, 62, 77, 83, 87-88, 90,

92, 149-151, 154-155, 157, 165-174, 176, 196-198, 202, 216-218

uljarstvo, 106

vjetroelekktrana, 8, 63, 140, 141, 143, 145vrit, 129-130, 132, 180

zagajivanja, 184zeljanik, 91

žalfija, 112

IZ RECENZIJA

Unatoč neujednačenosti pojedinih cjelina, što nije neobično za zbornike radova koliko god mudrosti i strpljenja bilo uloženo u znanstveno okupljanje, dotjerivanje i povezivanje različitih znanstvenih čestica, zbornik u cjelini pridonosi osmišljavanju održivoga, pametnoga i uključivog razvoja Dalmatinske zagore i Zagore što je, uostalom, polazna platforma aktualne razvojne strategije Europske unije. Prepoznata je potreba policentričnoga i harmoničnoga razvoja svih dijelova Hrvatske, uključujući i one koji su najviše pogođeni poteškoćama vezanim uz depopulaciju i gospodarsku krizu.Intenzivna litoralizacija i urbanizacija korelacijski su usisale najdragocjeniji razvojni resurs Zagore – mlado radno aktivno i biološki fertilno stanovništvo, a ti su procesi istodobno zasjenili bogatu tradiciju koju nosi preostalo staro stanovništvo. Nadam se da će Zbornik svoju svrhu ostvariti implementacijom u konkretnim razvojnim projektima.

Dr. sc. Josip Faričić, red. prof.

Pregledani Zbornik radova predstavlja nastavak zaključaka s prethodnog skupa o Zagori koji je održan u Dugopolju u listopadu 2010. godine i na kojem se raspravljalo o gospodarskoj i demografskoj prošlosti i sadašnjosti Zagore i gdje su istaknute njezine optimalne razvojne mogućnosti (stočarstvo, ratarstvo, turizam, poduzetništvo...). Rasprave u prilozima o gospodarskim prilikama u prošlosti, sadašnjosti te o mogućnostima optimalnog iskorištavanja i razvoja Zagore u budućnosti, odnosno gospodarskoj i demografskoj revitalizaciji tog prostora, temelje se na znanstvenim i stručnim činjenicama. Vidljivo je da i pored određenih ograničavajućih čimbenika optimizma ne nedostaje. Poruka koja se može iščitati iz priloga više je nego jasna: Zagora nikada više Terra incognita! Stoga, kao Zagoranac podrijetlom i u srcu, s posebnom radošću i zadovoljstvom preporučujem njegovu objavu.

Dr. sc. Antun Delić

K U LT U R N I S A B O R Z A G O R E

Institut za jadranske kulture i melioraciju krša

Documents

ZBORNIK RADOVA Gospodarske mogućnosti Zagore i … (web).pdf · ratarstvo seoski turizam vito bilje vjetroelektrane stočarstvo solarne ćelije Gospodarske mogućnosti Zagore i oblici