ZAGREB PROSINAC 2005. - dominikanci.hr · Draga bra}o, sestre, cijenjeni ~itatelji! U bo`i}noj no}i dosanjan je san pisca Knjige Ponovljenog zakona: «Ova zapovijed – Bo`ja Rije~

VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE

ZAGREB, PROSINAC 2005.

Na dobro nam do{ao Boì} i ro|enje Gospodinovo!

VJESNIKHRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE

God. XLII. prosinac 2005. br. 97

Draga bra}o, sestre, cijenjeni ~itatelji!

U boì}noj no}i dosanjan je san pisca Knjige Ponovljenog zakona: «Ova zapovijed – Bo`ja Rije~ – {toti je danas dajem nije za te prete{ka niti od tebe predaleko. Nije na nebesima da bi rekao: Tko }e se za naspopeti na nebesa, skinuti nam je i objaviti da je vr{imo. Nije ni preko mora, da bi mogao re}i: Tko }e pre-ko mora za nas po}i, donijeti nam je te nam je objaviti da je vr{imo! Jer, Rije~ je posve blizu tebe, u tvojimustima i u tvome srcu, da je vr{i{ (Pnz 30, 11-l4).»

Na{e boì}ne pjesme potvr|uju biblijsku utemeljenost i osje}aj hrvatskog ~ovjeka za teologiju Boì}a.Boì} naime objavljuje i podaruje smisao ìvotu ljudskomu: ljudsko se poboànstvenjuje, izraàvaju}iistodobno smisao Bo`jega predanja: Bog se u~ovje~uje. Pjesma «Oj pastiri, ~udo novo» ovim rije~ima tokazuje:

Ljubav Bo`ja prevelikaPrimi pravu put ~ovjeka:S neba si|e dolje radi grje{nika,rodi se u {taliradi ~ovjeka.

Jedan je ~ovjek prekinuo vezu na{eg pripadanja Bogu, jedan je ~ovjek to trebao ponovno povezati iispa{tati. Prevladava uvjerenje da je Franjo Asi{ki za~etnik uprisutnjenja jaslica u na{im crkvama, a po-slije u ku}ama i stanovima. Nakana mu, navodno, bija{e: pokazati uvjete betlehemske {tale u kojoj se Na-zare}anin rodio, da bi vjerni~ki puk na uvjerljiv na~in spoznao patni~ki ~as utjelovljenog Boga koji je upunini prihvatio svako na{e ljudsko siroma{tvo.

Marica Stankovi} ovim }e rije~ima progovoriti o betlehemskom ~udu:

«A za{to je u toj no}i ~ovjek tako tih, tako blag, tako ganut? To je zato jer se te no}i srelo nebo i zemlja,Bog i ~ovjek, duh koji vlada svemirom i du{a ljudska u ljubavi i po ljubavi. Ove se no}i rodila ljubav. I ovesmo no}i postali djeca ljubavi.»

Knjièvnik–prorok, A. G. Mato{ progovorit }e o nedosanjanim snovima na{eg naroda (ali i drugih na-roda) i poku{ati zapaliti iskru betlehemskog svjetla u du{ama svojih suvremenika prije stotinu i ~etiri go-dine: «Mir Vama, Hrvati koji stradate, koji patite i za ljubavlju i slobodom ljudskom ~eznete u sjeni Nje-

govog ùljevitog, krvavog krià! Vjerujte u Hrvatsku, vjerujte u domovinu i molite se za nju, Bogu ljubavii mu~eni{tva, slobode i potpunog `rtvovanja… Na{a boì}nica neka razvedri i zalutale Hrvate, te nekaobraduje svakoga, koji ide stopama onoga, koji je spasio svijet.»

@elim vam duhovno uìvanje u ozra~ju boì}ne no}i. Neka betlehemsko ~edo pro`me va{a srca dobro-tom, nek' vas ispuni rado{}u i u~ini vas svojim blagovjesnicima.

Na dobro vam Boì} 2005. i na dobro vam nova godina 2006.!

Fr. Ivan Iko Mateljan, OPprovincijal

VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE 4 God. XLII. prosinac 2005. br. 97

Bijeg u Egipat

Hvala Sveti O~e, Ivane Pavle Drugi!

MAJKA

3. Za~u|enost nad jedincem

Ovo se svjetlo probijalo polako kroz svakodnevna

doga|anja,

na koja se ènske o~i i ruke privikavaju od malena –

al se, polako, u zbivanjima, tim istim, takav otkri sjaj

neizmjerni

da ruke sklopi{e same, kad rije~i bez svojih ostahu

domena.

Sine moj - u onom tamo ubogu mjestancu, gdje ljudi su

nas znali,

govorio si mi »majko« - no nitko nije pronicao u dubinu

za~u|uju}ih zbivanja {to svakodnevno su se odvijala

- a ìvot se tvoj slio sa ìvotom siromaha,

kojima si èlio pripadat, dijele} s njima sudbinu.

Ali ja sam znala: svjetlo {to je zapretano u tim zbivanjma

poput dubokog vlakanca iskre pod korom dana

to si Ti.

Nije ono moje bilo -

i koliko vi{e Te imadoh u sjaju tom i u toj {utnji,

no {to Te plodom tijela mojega i krvi imah.

S poljskog preveo Milivoj Slavi~ek

God. XLII. prosinac 2005. br. 97 5 VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE

Dobro nam do{ao, Sveti O~e Benedikte [esnaesti!

Kolike smo samo vjetrove nauka upoznali u ovim posljednjim desetlje}ima, kolika ideolo{ka strujan-ja, kolike pomodnosti razmi{ljanja... Ti su se valovi nerijetko poigravali malom barkom misli mnogihkr{}ana, bacaju}i je s jednoga kraja na drugi: od marksizma do liberalizirana, sve do libertinizma; od ko-lektivizirana do radikalna individualizirana, od ateizma do nejasna religijskoga misticizma; od agnosti-cizma do sinkretizirana i tako redom. Svakoga se dana ra|aju nove sljedbe te se ostvaruje ono {to kaèsveti Pavao o prijevarnosti ljudi, o lukavosti koja nastoji odvu}i u zabludu (usp. Ef 4,14). Imati jasnu vje-ru, prema Vjerovanju Crkve, ~esto se etiketira kao fundamentalizam. Dok se relativizam, to jest pre-pu{tanje »svakome vjetru nauka« da baca sad amo sad tamo, predstavlja kao jedini stav dorastao suvre-menome dobu. U tijeku je ostvarivanje diktature relativizma koja ne priznaje ni{ta kona~no i koja ostavljakao posljednje mjerilo samo vlastito ja i njegove prohtjeve.

Mi, me|utim, imamo druk~iju mjeru: Sina Bo`jega, pravoga ~ovjeka. On je mjera pravoga humaniz-ma. »Odrasla« vjera nije ona vjera koja slijedi valove pomodarstva i posljednjih noviteta; odrasla i zrelavjera jest vjera duboko ukorijenjena u prijateljstvu s Kristom. To nas prijateljstvo otvara za sve ono {to jedobro te nam daje kriterij za razlikovanje ispravna od la`na, prijevare od istine. U toj odrasloj vjeri mora-mo sazrijeti, toj vjeri moramo voditi stado Kristovo. I ta vjera - samo vjera - stvara jedinstvo te se ostvaru-je u ljubavi. Sveti Pavao, u tome smislu, nasuprot stalnim preokretima onih koji su poput neja~adi valovi-ma bacani amo-tamo, lijepo nas pou~ava da valja istinovati u ljubavi. To je temeljna formula kr{}anskogapostojanja. U Kristu se susre}u istina i ljubav. U mjeri u kojoj se pribliùjemo Kristu i u na{emu se ìvotusjedinjuju istina i ljubav. Ljubav bez istine bila bi slijepa; istina bez ljubavi bila bi kao »cimbal {to zve~i«(1 Kor 13,1).

Iz homilije kard. Josipa Ratzingera, dekana kardinalskog zbora po misom za izbor rimskog prvo-sve}enika 18.IV.2005.


IZ GENERALNE KURIJE

Intervju s U~iteljem reda i njegovim asistentima(IDI: 433/05)

IDI: Fr. Carlos, prije nego si izabran za U~itelja reda, 2001., bio si, od 1997. prokurator reda (zastup-nik).

Fr. Carlos: Slu`ba prokuratora vrlo je sloèna. Tu se rje{avaju kanonska pitanja mnoge bra}e, osobitoonih koji èle napustiti red. Treba prona}i kanonska rje{enja. Drugi vid te slu`be jest pomo}i provincijali-ma glede kanonskih pitanja i predstaviti U~itelju reda i generalnom vije}u stanje provincije.

Sada, kao U~itelj reda, posje}ujem bra}u. Ne bavim se vi{e bra}om koja napu{taju red, nego po-sje}ujem novicijate, studentate, bra}u koja èle postati dominikanci doìvotno. To je jedan drugi vid.@ivot mi je jednostavno vi{e ispunjen nadom. Kad sam bio prokurator, pred bra}om koja su èljela napu-stiti red pitao sam se {to nismo u~inili dobro, koji su bili nedostatci, pogrje{ke, {to smo propustili da bra}ane èle ìvjeti zajedni~ki ìvot nego napu{taju red. Sada, naprotiv, razmatram motive zbog kojih bra}aèle postati dominikanci.

IDI: [to ti se ~ini, po tvojim iskustvima prokuratora i sada kao U~itelja reda, koja su pitanja i ciljevinajva`niji danas za na{ red u svijetu?

Fr. Carlos: Moj odgovor ne}e slijediti neki logi~ki red. Mislim na me|ureligijski dijalog, koji senaro~ito njeguje u pojedinim mjestima, kao na pr. u Pakistanu, Kairu, ali i na poseban na~in me|u nama, una{em gradu. Ovdje u Francuskoj nevjerojatno je koliko se ljudi susre}e na ulici. To je kola`, simfonijarasa, naroda, jezika. Velik je to izazov za red. Prioritet su, ve} vi{e od trideset godina, sredstva dru{tvenogpriop}ivanja, katehizacija u sekulariziranom svijetu, evangelizacija kultura.

Fr. Wojciech: Ja mislim da je jedan izazov, naro~ito u isto~nom svijetu, kako predstaviti vizijukr{}anskog identiteta mladima koji dolaze iz tako krhkog svijeta u kojemu je sve u razvoju, sve se mijen-ja. Njima treba pomo}i u~vrstiti vjeru i kr{}anski ìvot, ali istodobno mislim da je Red pozvan sve toostvarivati u ozra~ju nutarnje slobode, da se ne zaustavlja na strogim modelima, nego da mu polazi{tebude autenti~an kr{}anski ìvot, u duhu evan|eoske Istine. Red ima intelektualnu tradiciju koja sna`nonagla{ava slobodu, krjeposti, kreativnost i duh demokracije u na{im zajednicama. Dakle, kako prenijeti tabogatstva? Mislim da zapadnom svijetu treba prikazati slobodniji evan|eoski kr{}anski ìvot.

Fr. Carlos: Treba tako|er istaknuti va`nost generalnih kapitula. Svaki kapitul nastoji prepoznati iza-zove reda, izvana i iznutra. Kao {to je rekao Drugi vatikanski: »Misije da, ali one ne smiju i}i na {tetubratskoga ìvota«.

IDI: [to bi ti rekao danas mladima koji èle postati dominikanci? Mo`da bi tvoj odgovor bio druga~ijiod drugog dijela svijeta koji si posjetio?

Fr. Carlos: Svaka provincija ima svoje posebno poslanje, ali to je uvijek isto poslanje reda. Mislim dau Redu na{a mlade` moè otkriti prostor slobode. Mislim da moè otkriti ùdnju za istinom. Jednom no-vinaru koji ga je pitao: »Jesi li pravi dominikanac«, o. Congar je odmah odgovorio, bez pretjerivanja:


»Da!« îni se to kao ne{to veoma oholo. Ali je odgovorio dobro. Razlog zbog kojega je rekao »Da« bioje: »Ja ljubim istinu kao {to se ljubi osoba«. A kad ljubimo jednu osobu, moèmo pogrije{iti, pretjerati,u~initi kakav propust… kakav grijeh. Ljubav prema istini – to je izvor ìvota. Sloboda je religija, kako jeCrkva (po starom kanonskom pravu) nazivala redovni~ke ustanove. Sv. Katarina Sijenska, kada je govo-rila o Redu sv. Dominika, rekla bi: »na{a religija, sretan vrt, velik, radostan…«

U Redu, ja mislim da ljudi nalaze prostor slobode, produbljivanja, {to je izraèno u na~inu upravljanja.Upravljanje nas odmah ~ini odgovornima za ìvot. Za zajedni~ki i osobni ìvot. To je veoma va`no. Torazlu~ivanje izme|u nutarnjeg i vanjskog u dominikanskom je ìvotu veoma va`no da bi se prona{ao pro-stor nutarnje slobode. Nije rije~ o prostoru slobode koju traìm za sebe, nego ja slobodu darujem drugima,bez etiketiranja, bez pretjerivanja.

Fr. Paul: Po mojem iskustvu s mladima, rekao bih da oni ìve u nemiru jer u njihovim obiteljima, usta-novama, u dru{tvu nema mnogo povjerenja. Ono {to Red moè ponuditi mladima, to je vlastito povjeren-je u tradiciju i sigurnost da ulaskom postaje{ dio jedne zajednice. Povjerenje u autoritet koje dolazi iz su-odgovornosti. To istodobno postaje velikim izazovom za Red, jer na taj na~in svi mi, od najstarijih do naj-mla|ih, moramo postati svjesni potrebe me|usobne suradnje. Mislim da u na{em dru{tvu ima malo takvaduhovnog prihva}anja i iskustva sudjelovanja u ne~emu {to istodobno ima u sebi vrijednost i autoritet.

IDI : [to te se najvi{e dojmilo prigodom ovog pohoda Francuskoj? A {to ti je bilo neugodno?

Fr. Carolos: U kinodvoranama, prije nego zapo~ne film, ~ine se mali pokusi, probe. Ja ne bih èliopokazati »probe« ovim posjetom. To }e se u~initi na provincijskom vije}u, na kojem }e se zaklju~iti ovajkanonski pohod. Ali èlio bih ipak odgovoriti na prvi dio pitanja: »{to me se najvi{e dojmilo«. U domini-kanskoj je duhovnosti nagla{ena pozitivna vrijednost prvih dojmova. Ako ti prvi dojmovi nisu dobri, tre-ba poku{ati razumjeti {to se doga|a.

Veoma me se dojmila imaginacija kreativnosti, vjernosti duhu sv. Dominika. Jer to nije neka imagina-cija u prazno. To je kreativnost u vjernosti, ili kreativna vjernost. Svaki susret s bra}om za vrijeme posjetapostao je prigoda za pjevanje Te Deum-a. Naravno, postoje i problemi. Bra}a ne pokazuju samo raz-li~itost kreativnosti. One se o~ituju u razli~itim ambijentima; intelektualnim, s mnogo ljudi; u ambijenti-ma siroma{tva, intelektualnim ambijentima. Apostolski ìvot, uistinu, cvate.

Fr. Wojciech: @elio bih nadodati ne{to onomu {to je rekao Carlos: Ovdje sam na{ao potvrdu onoga {tosam mislio. Vjerska kultura Francuske i dominikanaca u Francuskoj veoma je tomisti~ka, u smislu da imamoralnu viziju krjeposti, a ne moralnu viziju du`nosti (obveza). U drugim sam zemljama vidio da je vjer-ska kultura usredoto~ena na obveze, na du`nosti, ovdje je, naprotiv, sve usredoto~eno na slobodu kreativ-nosti. Posljedak jest to da se u Francuskoj ostari mnogo kasnije nego u drugim zemljama. U drugim pro-vincijama gdje su bra}a ìvjela nastoje}i biti poslu{ni, gdje su se zadovoljili time da ~ine samo ono {to seod njih traìlo, oni su vrlo brzo ostarjeli. Ovdje ima uvijek prostora za kreativnost, za nadu, za hrabrost zabudu}nost o kojoj je govorio p. Couesnongle (ex-U~itelj), vidim da su ~asni starci ove provincije radosni,puni ideja, dinamike. Imaju 80 godina, ali jo{ razmi{ljaju {to bi trebalo ~initi za Crkvu. To je predivno!

Fr. Carlos: Uostalom, kada taj nara{taj postavlja pitanja o novom nara{taju, to je pitanje koje ide usmjeru prepoznavanja nove kreativnosti. To je traènje na~ina kako razumjeti svijet, a ne kako ga kritizi-rati. To je veoma apostolska kritika. Ona poti~e. I ja mislim da ju mlade` prihva}a, da to ne smatra nekimracionalnim, generacijskim ili ideolo{kim problemom. To je izazov. Mi smo dominikanci doìvotno.

IDI: Koje su najva`nije razlike izme|u Europe i Latinske Amerike, za tebe, koji dobro poznaje{ obje?

Fr. Carlos: Vi{e nego razlike ja nalazim lijepu uzajamnost. Europska je ba{tina ne{to ìvotno u Latin-skoj Americi.


Ali {to se ti~e trenutnog stanja, ne bih znao. Ima bra}e koja se bave Latinskom Amerikom. îni mi seda se ne{to lo{e dogodilo. [ezdesetih i osamdesetih godina Europa se vi{e zauzimala za Latinsku Ameri-ku na teolo{koj i socijalnoj razini. Sada mi se ~ini da se previ{e bavi sama sobom. Svakim danom sve jeteè prelaziti europske granice. Ako nismo u europskoj zajednici, zovemo se extracomunitari.

Danas, europska se teologija ne zauzima za Latinsku Ameriku. Ja mislim da Crkva vi{e teì zadràtiEuropu u svom sredi{tu. Rado se upotrebljava naziv »crkveno zajedni{tvo«, ali je to ~esto veoma jednoz-na~no. Jer ako ja raspravljam o nekom pastoralnom pitanju Crkve, tu nije rije~ o crkvenom zajedni{tvu.To je rasprava o pitanju pastorala. Nije isto re}i da su u Trojstvu ~etiri, a ne tri osobe, i nije isto govoriti spastoralnog gledi{ta o slavljenju liturgije ili euharistije. Jedna stvar je ujedinjenje, a druga je ono {to sekaè. Teolo{ki diktat postao je determiniran na europskoj razini. Razvilo se ozra~je sumnje prema Aziji,Africi ili Latinskoj Americi u teologiji. Za{to? Zbog izgreda iz {ezdesetih, sedamdesetih i osamdesetihgodina. Uznemiruje nas kad se govori o teologiji oslobo|enja! To je zato {to se na neke stvari stavljajuetikete. Teologija s etiketama. U slu`benom se nauku Crkve razvija sumnja. Ne prihva}a se ìvotnostmla|e Crkve. Velik je dio Crkve u Latinskoj Americi. Postoji strah od pretjerivanja. Strah nije dobar.

IDI: Znam da ti voli{ pitati bra}u koji im je odlomak iz Svetog pisma posebno drag. Ne znam je li pra-vo, ali dopusti mi da tebi postavim pitanje: koji izri~aj ti najvi{e voli{?

Fr. Carlos: Zapravo, volim znati kakav motiv moè jedna osoba imati. Ne kao biskupsko geslo, negonadasve jedan odlomak, jedan mali izri~aj Svetoga pisma, ili kojeg duhovnog pisca, ili neko osobnoizna{a{}e. Drago mi je to jer izraàva talent, Bo`je nadahnu}e. Sv. Pavao je rekao: »Nitko ne moè re}i daje Isus Krist Gospodin ako mu to nije dano od Duha Svetoga«. T.j. ono {to nam je u srcu, to je nadahnu}eDuha Svetoga. êsto, u jednoj istoj zajednici, ne zna se {to misli drugi brat. Ne poznaje se onaj dragocjenibiser duhovnog ìvota koji je u njemu. Zajednica moè podijeliti i otkriti s velikim iznena|enjem kako seveliki propovjednik krije u nekom bratu.

Ima jedna re~enica koju veoma volim: »Gospodine, ti sve zna{, ti zna{ da te ljubim« (Iv 21,17). Nije to,kao na francuskom jeziku, ne{to veoma romanti~no. To je izraz posvema{njeg povjerenja u Isusovo poz-navanje. Kad je prvi put vidio Isusa, Petar mu je rekao: »Idi od mene, jer sam ~ovjek grje{nik.« Istina je,prva etapa duhovnog ìvoga jest priznati da smo grje{nici. Nakon toga Petar nije ostao na tome {to on mi-sli, nego {to Isus zna o njegovu ìvotu.

I tada, da zavr{im, dvije su rije~i koje jako volim, to su dva citata Djevice Marije. Veoma su va`na udominikanskom ìvotu. Govorim to i povodom kanonskog pohoda ovoj provinciji. Za sve ono {to je Bogdarovao francuskoj provinciji u njenoj povijesti, za sve: Veli~a (du{a moja Gospodina). Mislim na trenu-tak ustanovljenja samostana u Parizu, Poitieru i t.d., sve do problema sve}enika-radnika, zatim na sva raz-doblja nakon II. vat. koncila, i sada na izazove novih zvanja. Magnificat! Za svaku stranicu povijesti.

A za sve ono {to se o~ekuje od francuske provincije, Fiat! Za sve ono {to Bog pripravlja za francuskuprovinciju Fiat. Fiat, to zna~i: Fiat voluntas tua. Neka bude volja tvoja. Jer ja mislim da Bog pripravljamnoge stvari.

Prijevod: s. Slavka Sente



Prikazanje u hramu

IZ PROVINCIJALATA

7. velja~e 2005. – fr. Marko Boba{ postavljen za starje{inu bolskog samostana.

ll. oùjka 2005. – fr. Luka Prcela potvr|en za splitskog proira.

18. lipnja 2005. – sve}eni~ko re|enje fr. Petra Gali}a u zagreba~koj katedrali

24. srpnja 2005. – Sve~ana profesija bra}e Leopolda Nikole Noso i Mihaela Maria Tolja, te

obnova jednostavne profesije Mara Randa Botice u Starom gradu.

27. kolovoza 2005. – fr. Petar Gali} asigniran u splitski samostan.

4. rujna 2005. – po~eo novicijat Krunoslava Batini}a (redovni~ko ime Rafael), [ime Zup~i}a

(Emanuel), te Sre}ka Koralije u dubrova~kom samostanu.

20. rujna 2005. – fr. Nikola Dugandì} i fr. Hrvoje Bla{ko reasignirani u HD–provinciju.

24. rujna 2005. – fr. Kristijan Rai~ potvr|ena za priora dubrova~kog samostana.

16. listopada 2005. – fr. Hrvoje Bla{ko asigniran u starogradski samostan.

l. prosinca 2005. – u Dubrovniku preminuo u Gospodinu fr. Mijo Horvat.

6. prosinca 2005. – fr. Pero ]avar postavljen za starje{inu gru{kog samostana.

Zapisnik s VII. sjednice Provincijskog vije}a

Zagreb, 15. velja~e 2005.

Nazo~na bra}a: Ivan Iko Mateljan (provincijal), Viktor Arh, Marijan Bi{kup, Mato Bo{njak, Alojz]ubeli}, Zvonko Dànki}, Zvonko Kneèvi} (ekonom provincije), Frano Prcela, Luka Prcela, IvicaTomljenovi}.

Izo~na bra}a: Franjo [anjek (Pariz)

U duhovnom nagovoru brat Viktor Arh podsjetio je na rije~i znamenitog slovenskog knjièvnika(Boè Rustija) o tome kakav u~inak imaju na{e propovijedi. On se zapravo pita kamo su nestale te rije~i?Koji su njezini plodovi? One su postale dio ìvota ljudi, one im pomaù da postanu bolji, da postanu sli~niBogu i okrjepa su za nebo.

Ekonomsko izvje{}e ekonoma provincije za 2004.

Ekonom provincije brat Zvonko Kneèvi} podnio je Provincijskom vije}u ekonomsko izvje{}e za2004. Informirao je bra}u vije}nike o sada{njem ekonomskom stanju provincije, a vije}e je dalo potporutom izvje{}u.

Izvje{}e Centra za studij i izdava~ku djelatnost (fr. Slavko Sli{kovi})

Provincijskom vije}u izvje{}e je pisanim putem podnio brat Slavko Sli{kovi}, koji nije bio nazo~ansjednici vije}a, u svojstvu voditelja Centra za studij i izdava~ku djelatnost. U izvje{}u je naveo dosa-da{nje rezultate te planove za vrijeme koje nadolazi. Brat Ivan Iko Mateljan istaknuo je potrebu da Pro-

God. XLI. prosinac 2004. br. 96 11 VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE

vincijsko vije}e temeljitije valorizira rad Centra, te da o tome treba u skora{njoj budu}nosti voditi vi{era~una, kako bi se stvari u~inkovitije ostvarivale i potpunije ispunila zada}a toga tijela.

Rekonstrukcija splitskog samostana

Brat Luka Prcela izvijestio je bra}u vije}nike o sada{njem stanju rekonstrukcije splitskog samostana.U tom pogledu dobivene su sve potrebne dozvole, pa se s prvom fazom radova moè zapo~eti. Naravno,za taj projekt potrebna su znatna sredstva, pa je u tom smislu brat Luka Prcela zatraìo pomo} provincije,a k tome je poslao u svojstvu priora samostana dopis svim na{im samostanima i prijateljima da u skladu svlastitim mogu}nostima pomognu pri realizaciji toga projekta.

Nekretnine Provincije i pojedinih samostana (Kor~ula, @upa Dubrova~ka...)

[to se ti~e nekretnina, brat Ivan Iko Mateljan ustvrdio je da su najzanimljivije destinacije za kupceKor~ula i Dubrovnik. U tom pogledu bilo je govora o zemlji{tu na Kor~uli, zatim u Petrov~u, te o ponuda-ma za @upu Dubrova~ku i Lopud. Naposljetku je provincijal informirao bra}u o na{em samostanu naîovu i o pravnom procesu u pogledu "Bijele ku}e" na Bolu.

Intermedija (Bol, lipanj 2005).

U Bolu na Bra~u bit }e uo~i Intermedije organiziran prvi turnus duhovnih vje`bi, a nakon toga }e bitisastanak bra}e u Provinciji i Provincijsko vije}e. Po dogovoru i tijeku odvijanja rada nadamo se da }emose prije nedjelje 26. lipnja 2005. vratiti na svoja odredi{ta.

Dopis fr. Nikole Dugandì}a u svezi s djelovanjem u Chicagu

U dopisu {to ga je Provincijskom vije}u poslao brat Nikola Dugandì} on moli da mu se, ako je to ika-ko mogu}e, jer je tu èlju vi{e puta ponovio tijekom posljednjih godina, udovolji èlji za asignacijom una{u Hrvatsku dominikansku provinciju. Bra}a vije}nici su dali jednoglasnu potporu provincijalu da iz-vidi najbolji na~in provo|enja te odluke.

Razno

Za starje{inu samostana u Bolu imenovan je brat Marko Boba{. Na koncu Provincijskog vije}a bratIvan Iko Mateljan obavijestio je bra}u vije}nike da je Hrvatska konferencija vi{ih redovni~kih poglavaraza `rtve tsunamija izdvojila stanoviti iznos pa je potrebno da i Provincijsko vije}e u~ini ne{to sli~no tome.Dogovorili smo se da to bude 5000 eura, s ~ime su se svi provincijski vije}nici sloìli.

zapisni~ar: Fr. Alojz ]ubeli}, OPprovincijal: Fr. Ivan Iko Mateljan, OP

Intermedija

Bol, 23. lipnja 2005.

Za zapisni~ara na pro{irenom provincijskom vije}u izabran je brat Alojz ]ubeli}.

Na po~etku intermedije provincijal, brat Ivan Iko Mateljan, pozdravio je svu nazo~nu bra}u rekav{i daje rije~ o sastanku, a ne o izbornoj skup{tini. Opisuju}i stanje na{e provincije, istaknuo je podatak da tre-nutno na{a provincija broji 63 sve}enika, da u provinciji djeluje 47 bra}e, do~im je izvan provincije 16bra}e. Prosjek godina na{e bra}e trenutno je 59,3. Od tog broja devetero bra}e predaje na raznim fakulte-tima unutar i izvan Provincije. U posljednje dvije godine napisao je 13 asignacija, a uskoro }e brat Petar


Gali} biti asigniran u splitski samostan. Isto tako, u dvogodi{njem razdoblju preminula su petorica bra}e,i to Pavao Njegovec, Kerubin Mekjavi}, Augustin Pavlovi}, Rando Par{i} i Manes Zdol{ek. Formirana jenova zajednica na Volov~ici. Po mi{ljenju brata Ike me|uljudski su odnosi u Hrvatskoj dominikanskojprovinciji dobri, a dobri su i uvjeti za rad. Kao stanoviti nedostatak naveo je potrebu u~inkovitijeg radarazli~itih komisija, koje se nedovoljno sastaju i nedovoljno ispunjavaju povjerenu im zada}u. Nakonuvodnog govora, brat Iko Mateljan prepustio je rije~ bra}i koja su bila du`na na~initi izvje{}a.

Prior samostana sv. Dominika iz Dubrovnika brat Kristijan Rai~ u svom je izvje{}u ukratko iznio ono{to se u prethodne dvije godine u samostanu doga|alo, posebno istaknuv{i brojne radove. On drì da je tuu prvome redu rije~ o za{titi kulturnih vrijednosti, starih i tisu}u godina, koje zasluùju toliku, ako ne ive}u pa`nju i pozornost. Istodobno, to je preduvjet za uspje{nije bavljenje pastoralom, a ujedno i znak dau dubrova~kom samostanu ima mjesta za bra}u koja }e im se pridruìti ili ih zamijeniti.

U izvje{}u iz splitskog samostana prior Luka Prcela ukazao je na trenutno pastoralno stanje, na aposto-lat u koji su bra}a uklju~ena, te na ekonomsko stanje samostana. [to se ti~e planova, prior Luka se nadada }e bra}a nastaviti uobi~ajeni ùpni pastoral, koji ne uklju~uje samo rad s djecom, nego i sa svim uzra-stima, zatim rad s katekumenima i neokatekumenima, a i bavljenje rubnim grupacijama, kao {to su ovi-snici i besku}nici. Naposljetku je istaknuo da mu je posebno drago {to je dovr{ena prva faza rekonstrukci-je samostana, da su uredili prostore za one koji dolaze i koji su voljni uhvatiti se u ko{tac s novim izazovi-ma.

Prior samostana iz Zagreba na Koloniji brat Alojz ]ubeli} u svom se izvje{}u osvrnuo na trenuta~nostanje u tom samostanu, osobito nakon asignacije trojice bra}e u samostan bl. Augustina Kaòti}a. Kaoproblem je istaknuo skrb o bolesnoj bra}i, tako da bi se omogu}ila puna i stru~na njega za na{ega ~lana sa-mostana brata Jozu Mrkonji}a. Ocijenio je da su me|uljudski odnosi dobri i naposljetku istaknuo kakobra}a s nadom i radosno gledaju prema budu}nosti.

Brat Veselko Begi} napisao je izvje{}e o ìvotu i radu trogirske zajednice, koja je nekoliko godina fili-jalni samostan Splita. Osim {to bra}a obavljaju redovne pastoralne obveze, povremeno ih zovu ùpniciza ispomo} u ispovijedanju. Postoje i dvije neokatekumenske zajednice, koje se u samostanu sastaju srije-dom i subotom. [to se ti~e odràvanja crkve, sondirani su njezini temelji, a planiraju se i neki koraci u ob-novi rozeta ili prozora.

U svojstvu vikara Slovensko-dominikanskog vikarijata, to jest samostana @alec-Petrov~e, brat ViktorArh poslao je dopis u kojem izvje{}uje o trenutnom stanju u vikarijatu. Osobito su pogo|eni smr}u dvoji-ce bra}e u prethodnom razdoblju, pa se postavlja pitanje budu}nosti, to jest novih zvanja, ho}e li im se tkopridruìti, jer situacija nije optimisti~na u tom pogledu. To je pitanje koje ih prati i trenutno na nj nemajuodgovora jer su potrebe velike, a radnika malo.

Iz na{e ku}e Klop~e dopisom se javio brat Pero Juri~, koji je ukratko opisao sadràj svoga rada. Tu su,dakako, neizostavne mise, propovijedi, ispovijedanje, vjeronauk, sastanci s mladeì, sastanci s drugima,rad s kolegama na pobolj{anju op}e situacije u gradu, sprovodi iz vlastite ùpe i iz drugih ùpa. U pogleduekonomskog stanja, istaknuo je da preostaje na crkvi najdelikatniji dio, a to je interijer. Po jednomura|enom predra~unu, za kompletno ure|enje kakvo je projektom zami{ljeno trebalo bi jo{ dostanov~anih sredstava. U tom smislu on se nada pomo}i od provincije, koja je i dosad bila osjetljiva na stanjeu Klop~u.

Starje{ina samostana bl. Augustina Kaòti}a na Volov~ici brat Marinko Zadro svoje je izvje{}e sveona dvije to~ke. U prvoj moli da im se dodijeli jo{ jedan brat, a po mogu}nosti i vi{e njih radi kvalitetnijegredovni~kog ìvljenja i uspje{nijeg obavljanja pastoralnog rada. U drugoj to~ci bra}a iz samostana pre-


dlaù da im Provincija odobri kredit na rok od deset godina, a da samostan svake godine vra}a razmjerniiznos.

Starje{ina samostana sv. Krià iz Gruà brat Pero ]avar usmeno je bra}u izvijestio o trenutnom stanjuu tom samostanu. Istaknuo je da su me|uljudski odnosi dobri, da bra}a i nadalje poku{avaju {to kvalitet-nije ispuniti preuzete obveze, i da nema nikakvih posebnih problema koje bi trebalo istaknuti.

Kao starje{ina bolskog samostana brat Marko Boba{ ukratko je izvijestio o stanju i djelatnostima te sa-mostanske zajednice. Osim jednog bolesnog brata u poodmakloj dobi osobito se zahvalio bratu EugenuBiàci na njegovoj spremnosti da i nadalje u samostanu vodi ekonomiju, jer on osobno to ne bi nikadamogao ~initi. Brat Anastazio Petri} naro~ito je djelatan u ùpi koja je odvojena od samostana i koja fun-kcionira samostalno. Osim toga, brat Anastazio se osobito bavi umjetni~kim radom, pa odatle i brojneizlo`be koje je imao u Hrvatskoj i inozemstvu.

O situaciji u rije~kom samostanu bra}u je izvijestio brat Josip [imi}. Kao {to je svima poznato, tamobrat Marijan Jur~evi} jo{ uvijek intenzivno djeluje kao profesor i voditelj raznih duhovnih vje`bi, preda-vanja i susreta s razli~itim profilima ljudi. U samostanu je odnedavno i brat Marko Bijeli}, koji bi trebaozavr{iti svoj magistarski rad. Atmosfera u samostanu je dobra, pa i oni radosno gledaju prema budu}imobvezama i ciljevima svakida{njeg rada.

Brat Mario Marinov istaknuo je kakvo je trenutno stanje u Starom Gradu, ~ime se njih dvojica bra}ebave i kakvi su im planovi. U tom je kontekstu spomenuo da postoje razne mogu}nosti za budu}e susreta,tipa organiziranja duhovnih vje`bi za sve}enike, ili pak organizacije likovne radionice, te sli~nihdoga|anja. No kao problem je spomenuo i to da samostan nema primjereno organiziranju kuhinju za prih-vat ve}eg broja sudionika takvih doga|anja. On osobno ima brojne ideje, koje }e, nada se, postupno mo}ii ostvarivati.

Brat Mato Bo{njak izvijestio je subra}u o stanju i perspektivama samostana na Kor~uli. Nakon smrtidvojice bra}e iz tog samostana on i brat Drago Kolimbatovi} nastavljaju raditi u onim okvirima koji su imzadani, odnosno u skladu s njihovim mogu}nostima. Brat Mato je problematizirao budu}nost toga samo-stana, budu}i da trebamo postaviti iskreno pitanje {to i kako dalje, poglavito zato {to u skoroj budu}nostijedva da moèmo o~ekivati, u skladu s realnim prioritetima provincije, da im se netko od bra}e pridruì.

Iz na{e misije u Hamburgu brat Mirko Jagnji} izvijestio je bra}u o djelatnicima misije te o pastoralnomradu. U kontekstu pastoralnog rada napominje da, osim svetih misa, bra}a drè pouke za vjen~anja, obav-ljaju kr{tenja, posje}uju bolesnike i obitelji. Organiziraju razne turnire, ali kao slabost isti~e nedostatanrad s mladima.

U kratkom dopisu iz Hannovera brat Nikola Mio~ izvijestio je o novonastaloj krizi u toj hrvatskoj ka-toli~koj misiji. Rije~ je, naime, o preseljenju Misije u druge, neadekvatne prostorije, t.j. u zajedni~ko di-jeljenje prostorija s talijanskom i {panjolskom katoli~kom misijom. Zajedno s njim hrvatska je zajednicaspremna razgovarati s mjerodavnima kako bi se na{lo neko pozitivnije rje{enje tog novonastalog proble-ma. O ishodu tih razgovora je jo{ prerano naga|ati.

U dopisu iz Chicaga brat Nikola Dugandì} izrazio je ponovno svoju èlju za povratkom u Hrvatsku.Budu}i da je toj njegovoj èlji udovoljilo prethodno Provincijsko vije}e, on napominje da bi njegovslu`beni opro{taj od te misije bio na Stepin~ev dan, to jest 10. velja~e 2006., ako se na{a misija bude pre-davala nekome drugome, tko je izvan na{e Provincije. Ako li pak bude postojala mogu}nost da netko izna{e provincije preuzme vodstvo te Misije, njegov bi se povratak mogao i poùriti. Brat Nikola ponovnoje istaknuo da je ta zajednica aktivna i perspektivnija od svih drugih hrvatskih pastoralnih zajednica.Tome u prilog govorio je i brat Frano Prcela, koji vidi opravdanost, a time i budu}nost na{e dominikanskezajednice u Chicagu. Takva prisutnost otvara mogu}nosti Provincije izvan okvira svoga teritorija i ne


mora nu`no zna~iti jedino i isklju~ivo pastoralni rad. Treba redefinirati status te dominikanske zajedniceu odnosu prema Provinciji, a i prema ameri~koj dominikanskoj provinciji sv. Alberta sa sjedi{tem u Chi-cagu. Nakon tih refleksija brat Iko je konstatirao da tamo nismo nikoga slali za u~enje jezika odnosno nastudij. Postavio je i pitanje kakva se komunikacija dosad zbivala izme|u Misije i Provincije. On osobno uovom trenutku nema koga tamo poslati i drì da je zbog svega toga nu`no zatvoriti misiju, o ~emu }e, na-ravno, odlu~iti Provincijsko vije}e.

Regens Studija na{e provincije brat Franjo [anjek u opse`nu je izvje{}u pod 8 to~aka izvijestio bra}u otom va`nom vidu na{ega poslanja. Prvo je nabrojio samostanske lektore, zatim i ~injenicu da se na{i stu-denti upisuju na Katoli~ki bogoslovni fakultet Sveu~ili{ta u Zagrebu jer provincija nema vlastitog studija.U tom kontekstu izvje{}uje i o trenutnim aspiracijama i studijskom stanju studenata Mihaela Tolja, Leo-polda Nose, Matijasa Farka{a, Silvija Mar{i}a, Mare Botice i [ime Zup~i}a. Zatim i o bratu Marku Bije-li}u, te o bratu Zvonku Dànki}u. Brat Anto Gavri} poslao je iscrpan dopis o svom studiju, koji je regensstudija Franjo [anjek uvrstio u svoj dopis. U prethodnom razdoblju doktorirala su bra}a Slavko Sli{kovi}i Alojz ]ubeli}. Brat Marijan Jur~evi} uskoro bi trebao biti izabran u zvanje redovnog profesora, do~im jebrat Marijan Bi{kup potvr|en u trajno zvanje redovnog profesora. Naposljetku, regens studija izvje{}ujeo «studijskim tjednima» koji se redovito odràvaju u Dubrovniku. Po mi{ljenju brata Franje [anjekaangaìranost bra}e u podru~jima crkvenog i dru{tvenog ìvota na vrlo je solidnoj visini u odnosu na brojredovnika Hrvatske dominikanske provincije.

U svojstvu promotora za zvanja brat Zvonko Dànki} izvijestio je {to je dosad u~injeno na tom poljuotkad je preuzeo tu slu`bu od ljeta 2003. Tiskan je letak o osnovnim podatcima o Redu i provinciji. Obje-lodanjena je knjiìca «Sv. Dominik i Red propovjednika». Postavljena je posebna stranica na mreì(web-site) «Dominikanska zvanja», koja se redovito aùrira s najpotrebnijim informacijama. Realiziranje idejni projekt provincijala Ike Mateljana jumbo-plakata koji su postavljeni diljem Hrvatske. U zak-lju~ku brat Zvonko poru~uje da treba traìti nove putove te da je za to potreban pozitivan anga`man i osta-le bra}e. U izvje{}u u~itelja sjemeni{taraca brata Zvonka Dànki}a imali smo prigodu ~uti da u posljednjevrijeme nismo imali previ{e sre}e. Tek jedan sjemeni{tarac bio je u sjemeni{tu, no on je zbog nekolikorazloga otpu{ten. Po mi{ljenju brata Zvonka vrijeme i uvjeti ìvota druk~iji su danas u odnosu na prija{njavremena, tako te je interes za sjemeni{ta opao.

Iz izvje{}a u~itelja postulanata brata Zvonka Dànki}a informirali smo se o sada{njim postulatnimaKrunoslavu Batini}u, Ivanu Armandi, [imi Zup~i}u i Sre}ku Koraliji. Brat Zvonko Dànki} napisao jeizvje{}e o studentima budu}i da je njihov u~itelj. Po~etak njegove slu`be obiljeìli su problemi vezani zaodlazak tri zavjetovana brata (Anton Rado{evi}, Tihomir Mili~evi} i Kre{imir @ièk). Nakon spomenutihodlazaka u studentatu su ostala sljede}a zavjetovana bra}a: Petar Gali}, Leopold Noso, Mihael Tolj, Sil-vio Mar{i}, Maro Botica i Matijas Farka{. [to se ti~e brata Petra Gali}a, on je zare|en za sve}enika 18.VI. 2005. u Zagrebu. U zaklju~ku brat Zvonko Dànki} konstatira kako je rije~ o povoljnu broju mladihljudi, za koje se nada da }e i ostati te tako pridonijeti kvalitetnijem obavljanju na{ih raznolikih slu`bi idjelatnosti. Osim toga je spomenuo i to da }e 24. lipnja 2005. biti sve~ani zavjeti za dvojicu bra}e stude-nata i jedno obnavljanje zavjeta na Starom Gradu. Duhovne vje`be uo~i zavjeta vodit }e brat MarkoBoba{. U~itelj novaka brat Ivo Plenkovi} napisao je kratko izvje{}e u kojem isti~e da u posljednje dvijegodine nismo imali nijednog novaka. Ipak se nada da }e ove godine u novicijat u}i pet mladih ljudi, te da}e sljede}ih godina mo}i pisati ljep{a i opse`nija izvje{}a.

Voditelj Centra za studij i izdava~ku djelatnost, brat Slavko Sli{kovi}, u svom izvje{}u napominje daje na po~etku svoje slu`be iznio stav da se u prvoj godini nakon skup{tine ne }e mo}i posvetiti toj slu`bizbog privo|enja kraju doktorata, {to je nai{lo na razumijevanje vije}nika. Zahvaljuju}i ~lanovima Cen-tra, sjednice su bile redovite i poslovi su se obavljali. Nabrojio je izdanja koja su u prethodnom razdoblju


ugledala svjetlo dana te dva studijska tjedna odràna u Dubrovniku. Nada se da }e se ta tradicija organizi-ranja «studijskih tjedana» nastaviti. Na kraju je iznio i podatke o ekonomskom poslovanju «Centra za stu-dij i izdava~ku djelatnost» s prijedlogom da se razmisli o mogu}nosti da blagajnik «Centra» bude osobakoja nije ~lan Reda. U svojstvu promicatelja lai~kih bratstava Hrvatske dominikanske provincije, bratJozo îrko poku{ao je vizitirati sve samostane i ku}e gdje su organizirana lai~ka bratstva i vidjeti ~inje-ni~no stanje. U Splitu djeluje Dominikanski pokret mladih «Veritas». Pro{le godine sudjelovao je na Eu-ropskom susretu dominikanskih lai~kih bratstava u Walberbergu. Preveo je statut, pravila i preporuke Eu-ropskog vije}a dominikanskih lai~kih bratstava. Iznio je i planove za naredno razdoblje, a oni su tiskanjeprepravljenog Pravilnika lai~kih bratstava sv. Dominika HDP. Organizira i susret Dominikanske obitelji,koji je dogovoren za 17. rujna 2005. u Kor~uli. Potrebno je utemeljiti ogranak bratstva Tre}eg reda. Do-voljne su tri zajednice da bismo sudjelovali s pravom glasa na Europskim susretima. Na koncu svog iz-vje{}a iznosi molbu da se organiziraju lai~ka bratstva, da se po{tuju naredbe akta izbornih provincijalnihskup{tina iz g. 1999. i 2003. te da sve na{e ku}e oìvotvore sli~ne ogranke u radu s mladima poput ve}utemeljenog ogranka «Dominikanskog pokreta mladih VERITAS – Split».

Organizator duhovnih vje`bi u svom izvje{}u brat Anastazio Perica Petri} isti~e na koji je na~in orga-nizirao u prethodnom razdoblju duhovne vje`be, premda nije ba{ lako prona}i voditelja, a posebice dobravoditelja. Druga pote{ko}a sastoji se u tome {to je veoma te{ko uskladiti vrijeme odràvanja duhovnihvje`bi s terminima voditelja. Na kraju izvje{}a brat Anastazio predlaè da bi bilo zgodno, bar koji put, daduhovne vje`be imaju i na{a bra}a, primjerice mladi doktori, profesori, jer bi to po njegovu mi{ljenju mo-glo sve nas duhovno obogatiti.

Kao promicatelj {tovanja i kanonizacije svetaca brat Marijan Bi{kup napisao je izvje{}e u kojem izno-si najva`nije stvari vezane uz tu slu`bu. Priredio je glasnik za blagdan bl. Augustina Kaòti}a, u GlasuKoncila objavio prilog o Kaòti}u. O proslavi sedamstoljetnice Kaòti}eva preuzimanja uprave zagre-ba~kom biskupijom odràno je sve~ano bogoslu`je, o ~emu je brat Marijan Bi{kup op{irno napisao prilogu Glasu Koncila. I u g. 2004. bio je objavljen Kaòti}ev vjesnik. U sklopu proslave 700. obljetnice preuzi-manja uprave zagreba~ke biskupije organizirano je hodo~a{}e zagreba~kih sve}enika u Luceru, asve~ano koncelebrirano euharistijsko slavlje bilo je u lucerskoj katedrali 21. rujna 2004. O hodo~a{}u jeobjavljen prilog u Glasu Koncila: Poziv sve}enicima da ~uvaju svoju slobodu, i u Slu`benom vjesniku za-greba~ke nadbiskupije. Brat Marijan Bi{kup radosno spominje i ono {to su drugi u~inili na {irenju {tovan-ja na{ih svetaca i blaènika. U tom je kontekstu spomenuo s. Blaènku Rudi}, koja je objavila dva prilogao bl. Ozani Kotorskoj, te jedan igrokaz o blaènici. Dominikanska naklada «Istina» objavila je prijevodknjiìce Simona Tugwella OP, Sveti Dominik i red propovjednika (Zagreb, 2004.). A brat Tomislav Kral-jevi} objavio je Devetnicu u ~ast blaènom Augustinu Kaòti}u (Zagreb, 2004.), koju je sastavio i uKaòti}evu molitveniku Bo`ji miljenik (3. izd, Dubrovnik, 1963, str. 91-126.) objavio dubrova~ki biskup,mons. Pavao Butorac. Osim toga, brat Kraljevi} dao je tiskati i Kaòti}eve sli~ice s molitvom bl. Augusti-nu Kaòti}u. Brat Ljudevit Josip Je|ud sastavio je u svojstvu promicatelja krunice izvje{}e u kojem izno-si da su na inicijativu promotora krunice iz talijanske provincije sv. Dominika odràna dva susreta kru-ni~arskih promotora iz dominikanskih provincija Europe. Prvi je bio u Bologni (23.-30. 3. 2004.), a drugiu Be~u (8.-12. 4. 2005). U ime na{e provincije brat Ljudevit nazo~io je na obama susretima. U tijeku po-sljednjih dviju godina brat Je|ud je dao tiskati tisu}u kompleta 20 otajstava «@ive krunice». Sli~ice nosena pole|ini prigodni tekst, kojega je brat Ljudevit autor. Osim toga, dao je tiskati tisu}u komada djela«Gospin krunica» - razmatranja u nakladni~koj ku}i «Glas Koncila». Nadalje, brat Ljudevit vodi Registardvaju kruni~arskih dru{tava. Na kraju svog izvje{}a posebno bra}i preporu~a da blagdan Kraljice sv. Kru-nice bude u svim na{im samostanskim crkvama poja~ane zauzetosti za promicanje Gospine krunice idru{tava koja su povjerena nama dominikancima.


Brat Marinko Zadro kao arhivar Provincije isti~e da je nastavio sre|ivati arhivsku gra|u. U arhiv jesmje{tena «ostav{tina» dvojice na{e bra}e, koja su u ovom razdoblju umrla u zagreba~kom samostanu, tojest brata Tome Vere{a i brata Augustina Pavlovi}a. Svu arhivsku gra|u brat Marinko raspore|uje poabecednom redu ~lanova na{e Provincije, na{ih samostana i po posebnim djelatnostima unutar Provincijeza koje se gra|a u arhivu nalazi. U arhivu se i dalje ~uvaju dokumenti vezani uz uobi~ajeno djelovanjeReda i Provincije. Na kraju svog izvje{}a brat Marinko Zadro isti~e da je spreman i dalje raditi jer poslaima napretek.

U izvje{taju promicatelja sredstava dru{tvenog priop}ivanja brata Kristijana Rai~a nagla{avaju se po-sebno tri stavke. Kao prvo, da je na{ samostan u Starom Gradu na Hvaru, zahvaljuju}i bratu Mariju Mari-novu, uspostavio svoju vlastitu internet stranicu, koju se moè vidjeti i posjetiti izravno ili posredstvomna{e provincijske web-stranice. Osim starigradskog, jo{ samo dubrova~ki samostan ima svoje osobneweb-stranice, a ima ih i ùpa bl. Augustina Kaòti}a. Druga va`na stavka jest promid`ba za zvanja koja sedogodila na inicijativu o. Provincijala, a oìvotvorena je putem dàmbo-plakata «posijanih» diljem Lije-pe na{e. I naposljetku, tre}a stavka koja se popravila na na{im stranicama, uz rubriku propovijedi koje suredovito aùrirane, jest studentat i zvanja. Po mi{ljenju brata Kristijana Rai~a stranice nisu savr{ene, alinisu ni tako lo{e. Nada se da }e biti jo{ i bolje. U svom kratkom izvje{}u promotora Justitia et pax brat IvoMartini} isti~e da nije mnogo poduzeo u tom svojstvu zbog svoje bolesti, ali nadodaje i to da ne isklju~ujemogu}nost nekakvih reakcija na nepravde u svijetu i kod nas u budu}nosti.

Posljednje izvje{}e za intermediju je sastavio ekonom provincije brat Zvonko Kneèvi}. On je ukratkobra}u podsjetio na koji na~in provincija ekonomski funkcionira, koje je sada{nje ekonomsko stanje pro-vincije i na koji na~in treba u budu}nosti djelovati kako bismo se odgovorno pona{ali prema provincij-skim dobrima.

Na kraju intermedije provincijal Ivan Iko Mateljan obavijestio je bra}u da na{e sestre dominikankeslave 100 godina od osnutka Kongregacije An|ela ~uvara 30. rujna, 1. i 2. listopada 2005. na Kor~uli.

Provincijsko vije}e

Bol, 24. lipnja 2005.

Nazo~na bra}a: Ivan Iko Mateljan (provincijal), Zvonko Kneèvi} (ekonom provincije), MatoBo{njak, Ivica Tomljenovi}, Marijan Bi{kup, Luka Prcela, Frano Prcela, Zvonko Dànki}, Alojz ]ube-li}.

Izo~na bra}a: Franjo [anjek

Odmah nakon zavr{etka sastanka bra}e u Provinciji ili intermedije uslijedilo je provincijsko vije}e. Nasamom po~etku provincijskog vije}a brat Mato Bo{njak je imao primjedbu na pro~itani zapisnik u kojemtreba re}i da se kvadrat zemlji{ta na Kor~uli nudi na prodaju po druk~ijoj cijeni od navedene.

1. Rekonstrukcija splitskog samostana – stanje i perspektive

O sada{njem stanju u pogledu rekonstrukcije splitskog samostana bra}u vije}nike je izvijestio bratLuka Prcela. U tom kontekstu je spomenuo da je vi{e puta u prethodno vrijeme istaknuto kako je rekon-strukcija samostana prioritet na{e provincije. A to ima svoju cijenu. Stoga je bra}u vije}nike iznova po-taknuo da pripomognu uspje{nom zavr{etku ovog projekta. Osim toga je zapitao bra}u vije}nike je li raz-


borito i}i u najam prostorija koje su u vlasni{tvu splitskog samostana 10. godina unaprijed? ProvincijalIvan Iko Mateljan je istaknuo kako je potrebno {to prije ishoditi gra|evinsku dozvolu, animirati prijateljeda se i oni djelatnije uklju~e u pomo}, te da se napravi sna`nija i u~inkovitija promid`ba u ostvarenjuovog cilja. Kao provincijsko vije}e moèmo u ovom trenutku samo re}i da podràvamo ono {to je biloodlu~eno, pa }emo u narednom vremenu vidjeti {to se u tom pogledu moè dodatno u~initi.

2. Molba provincijskom vije}u iz samostana blaènog Augustina Kaòti}a na Pe{~enici

Brat Marinko Zadro je napisao molbu provincijskom vije}u da im provincija odobri kredit na rok oddeset godina, a da samostan svake godine vra}a odre|enu svotu koju samostan moè osigurati. Bra}avije}nici su nakon rasprave procijenili da je potrebno doraditi ovaj predmet te da se trebaju ispitati drugemogu}nosti rje{enja ovog problema, jer u sada{njem trenutku provincija nije u stanju odobriti traènasredstva. Sva bra}a vije}nici su jednoglasno podràla ovaj zaklju~ak.

3. Klop~e

U izvje{}u pro{irenom vije}u provincije brat Pero Juri~ je ukratko izloìo trenuta~no stanje u Klop~u,te o njegovim planovima koji su vezani uz gradnju crkve te interijera. Budu}i da je Provincija i dosad sno-sila najve}i dio financiranja izgradnje crkve, brat Pero se nada da }e i ovaj put pozitivno odgovoriti na teurgentne potrebe. Bra}a vije}nici su ukratko razmotrili ovu molbu i odlu~ili da se odmah donira odre|enasvota sredstava, s time da bi u narednom vremenu do finalizacije projekta trebalo da provincija snosi 50 %posto tro{kova a samostani ostalih 50 %.

4. Zagreba~ki samostan na Koloniji

U ime zagreba~kog samostana na Koloniji, brat Alojz ]ubeli} je u svojstvu priora zamolio provincij-sko vije}e da u pogledu brata Joze Mrkonji}a provincija pomogne rije{iti njegovu situaciju. Naime, sa-mostanska skup{tina je brata ]ubeli}a zaduìla da prona|e dvije medicinski stru~ne osobe koje bi preuze-le skrb nad bolesnim bratom Jozom Mrkonji}em u na{em zagreba~kom samostanu. Stoga se moli provin-cijsko vije}e da financijski pomogne za uposlenje tih dviju novih osoba. Bra}a vije}nici su odlu~ili da }epomo}i tako {to }e pola tro{kova snositi provincija a pola samostan za financiranje tih dviju osoba, a nak-nadno }e se znati o kojoj je svoti rije~.

5. Chicago

Budu}i da je brat Nikola Duganì} nekoliko puta opetovao svoju èlju da se vrati u provinciju, i toj muje èlji udovoljilo provincijsko vije}e na ~elu s provincijalom, postavilo se na pro{irenom provincijskomvije}u pitanje kakva je budu}nost na{e zajednice u Chicagu. Brat Frano Prcela je vi{e puta istaknuo kakota zajednica ima perspektivu i budu}nost ukoliko bi se jo{ netko pridruìo na zajedni~kom poslu u Chica-gu, no, on ne kani ostajati tamo sam jer se to protivi naravi redovni~kog ìvljenja i djelovanja, te se otvori-la rasprava o tome kako se postaviti prema tom pitanju. Brat Ivan Iko Mateljan je istaknuo kako u ovomtrenutku nema osobe koju bi tamo mogao asignirati jer nitko ne izri~e takvu èlju niti moè od postoje}egkadra o~ekivati da bi krenuo tim putem, budu}i da se jedva pokrivamo i na ovim prostorima. Stoga je pre-dloìo da se odlu~imo o zatvaranju misije u Chicagu ukoliko su bra}a vije}nici za takav izbor. Ishod gla-sovanja je bio sljede}i: ve}inom glasova odlu~eno je da se zatvori misija u Chicagu.

Nakon takvog ishoda glasovanja nagla{eno je da provincijal treba krenuti u pravnu realizaciju rje{enjapitanja, to jest zatvaranja misije.

Na koncu provincijskog vije}a, vije}nici su se izjasnili o prijedlogu dubrova~kog priora brata Kristija-na Rai~a, o tome da mu se dopusti da proda odre|eni stan koji je u vlasni{tvu dubrova~kog samostana.Dio sredstava pripao bi dubrova~kom samostanu, a drugi dio utro{io bi se za rekonstrukciju splitskog sa-mostana. Sva bra}a vije}nici su jednoglasno podràli taj prijedlog.


IX. Provincijsko vije}e

Zagreb, 5. listopada 2005.

Sjednici su nazo~ili: brat Ivan Iko Mateljan (provincijal), bra}a vije}nici: Ivica Tomljenovi}, MarijanBi{kup, Ivan Arzen{ek umjesto brata Viktora Arha, Luka Prcela, Mato Bo{njak, Frano Prcela, ZvonkoDànki}, Alojz ]ubeli}. Vije}u je nazo~io i brat Zvonko Kneèvi} (ekonom provincije).

Izo~an: Franjo [anjek

0. Duhovni nagovor

Duhovni nagovor odrào je brat Zvonko Kneèvi}, navode}i rije~i Dietricha Bonhoeffera iz njegoveknjige Zajedni~ki ìvot (Osijek, 1995, str. 82-83) u poglavlju o slu`bi. Tu naime Bonhoeffer isti~e slje-de}e: «Svoje zle misli najbolje }emo sprije~iti tako {to }emo im odlu~no zabraniti rije~. Iako duh samoo-pravdanja moè biti pobije|en samo duhom milosti, ipak pojedine osu|uju}e misli ograni~avamo i dovo-dimo do gu{enja time {to im nikada ne ustupamo pravo da do|u do rije~i osim u priznanju grijeha». Uzaklju~ku toga razmi{ljanja Bonhoeffer isti~e da «u slobodi koju moj bli`nji ima kao stvorenje on mi po-staje razlogom radosti, tamo gdje mi je prije donosio napor i jad. Bog ne èli da svoga bli`njega oblikujemprema slici koja mi se ~ini dobrom, a to jest meni na sliku, ve} je Bog njega neovisno od mene oblikovaoprema svojoj slici. Ja ne mogu predvidjeti kako u mom bli`njemu treba izgledati Bo`ja slika. Ona, naime,poprima uvijek iznova novi oblik, kojeg odre|uje jedino slobodno Bo`je stvarala{tvo».

1. Povrat zemlji{ne imovine Slovenskom dominikanskom vikarijatu (brat Viktor Arh)

Ovu to~ku dnevnog reda prvotno je trebao izloìti brat Viktor Arh, ali on je bio sprije~en do}i na sasta-nak pa je u njegovo ime i u ime SDV-a na sjednicu do{ao prezentirati to pitanje brat Ivan Arzen{ek. Pro-vincijal Ivan Iko Mateljan predloìo je da to bude prva to~ka dnevnog reda zbog brata Ivana, koji se usko-ro morao vratiti u Sloveniju. Nakon {to je brat Ivan izloìo situaciju u pogledu traènja austrijske domini-kanske provincije za povratom stanovitog zemlji{ta, on se u suradnji s ostalom bra}om iz slovenskog vi-karijata htio konzultirati sa stru~njacima da se vidi kako stvari pravno stoje. U tome smislu angaìrao jeprof. dr. [imu Ivanjka, koji je detaljno opisao trenuta~no stanje stvari u jednom dopisu upu}enom bratuIvanu. Provincijsko vije}e dalo je potporu naporima bra}e iz slovenskog vikarijata da se zauzmu da tobude na{e zemlji{te, a ne austrijske dominikanske provincije, jer po svim pravnim kategorijama na toimaju puno pravo. Valja prona}i pravedno rje{enje, naglasio je provincijal.

2. Osvrt na ovogodi{nji studijski tjedan u Dubrovniku (brat Alojz ]ubeli})

Brat Alojz ]ubeli} iznio je kratak osvrt na VIII. studijski tjedan za ~lanove dominikanske obitelji uformaciji, koji se zbio u Dubrovniku, od 5. do 11. rujna 2005. Tema tjedna bila je „Koje su temeljne vri-jednosti danas?“ Predavanja su odràli profesori Ton}i Matuli}, Vincenzo Caprara, Tomislav ZdenkoTen{ek te Alessandro Cortessi. Tjedan je brat ]ubeli} ocijenio uspje{nim jer su predava~i bili vrlo dobri,jer je bio solidno medijski popra}en, a atmosfera je bila jako ugodna. Ipak, kao nedostatak je istaknuto daje bio premali broj sudionika u odnosu na prethodne godine, pa se u tom smislu treba zapitati koji su raz-lozi malog broja sudionika.

3. Priprava za 800. obljetnicu Reda (brat Ivan Iko Mateljan)

Bra}u vije}nike provincijal Iko Mateljan obavijestio je da idu}e godine po~inje priprava za slavlje800. obljetnice Reda. Po povijesnim dokumentima prva je sestrinska zajednica osnovana prije 800 godina


u Prouilleu. U tom smislu trebalo bi razmisliti na koji se na~in pripraviti za tu proslavu. Naime, tu se po-stavlja pitanje na{ega identiteta odnosno vra}anja na izvore.

4. Rekonstrukcija splitskog samostana i daljnja izgradnja (brat Luka Prcela)

Brat Luka Prcela iznova je bra}u vije}nike izvijestio o trenuta~nom stanju rekonstrukcije splitskog sa-mostana te o daljnjim planovima. Prvi dio rekonstrukcije posve je gotov, a preostaju jo{ neki sitni detalji.No ono {to je va`no jest daljnja gradnja. U tom smislu je brat Luka zamolio provinciju da i dalje nastavipomagati kako bi se taj posao priveo u dogledno vrijeme kraju. Po na~elu 50% Provincija, a 50% samo-stan, bra}a vije}nici jednoglasno su odlu~ili da Provincija daruje odre|enu svotu sredstava u tu svrhu.Osim toga, dali su signal splitskoj zajednici da se jo{ zauzetije posvete skrbi za prikupljanje nov~anihsredstava u te svrhe. Osim toga, sugerirali su im da se priredi i izradi precizniji tro{kovnik.

5. Stanje îova, Lopuda i ostalih provincijskih nekretnina (brat Ivan Iko Mateljan)

Brat Ivan Iko Mateljan ukratko je iznio najnovije informacije u pogledu na{ih provincijskih nekretninana îovu, Lopudu i drugdje. U tom smislu nije bilo nekih posebnih detalja za koje bi bra}a vije}nici dono-sili neku kona~nu odluku. Dali su potporu provincijalu u nakani da angaìra stru~ne osobe za realizacijuna{ih planova.

6. Razno

Brat Ivan Iko Mateljan tako|er je informirao bra}u vije}nike o trenutnom stanju u pogledu «Bijeleku}e» u Bolu na Bra~u. Vodi se i nadalje pravni postupak pa }emo u skora{nje vrijeme saznati kakav }ebiti ishod tog postupka.

Na koncu provincijskog vije}a brat Mateljan je spomenuo da }e u Selcima na otoku Bra~u 23. listopa-da biti postavljeno poprsje pokojnog biskupa Celestina Bezmalinovi}a, dominikanca.

zapisni~ar: Fr. Alojz ]ubeli}, OPprovincijal: Fr. Ivan Iko Mateljan, OP


GODI[NJICE U 2005. GODINI

VELJAÂ

40. godi{njica zavjeta, Joè Rupnik – 2. 02.

30. ro|endan, fr. Marko Bijeli} – 7. 02.

O@UJAK

40. ro|endan, fr. Frano Prcela – 22. 03.

SVIBANJ

40. godi{njica zavjeta, fr. Pero Juri~ – 5. 05.

40. godi{njica zavjeta, fr. Mirko Ljubi} – 22. 05.

LIPANJ

70. ro|endan, fr. Vinko (Ante) [esni} – 8. 06.

40. godi{njica sve}eni~kog re|enja, fr. Mario (Roko) Marinov – 26. 06.

40. godi{njica sve}eni~kog re|enja, fr. Josip ([imun) [imi} – 26. 06.

40. godi{njica sve}eni~kog re|enja, fr. Veselko Begi} – 26. 06.

30. godi{njica sve}eni~kog re|enja, fr. Mato Bo{njak – 27. 06.

10. godi{njica sve}eni~kog re|enja, fr. Tomislav Kraljevi} - 29. 06.

SRPANJ

70. godi{njica sve}eni~kog re|enja, Anselmo (Drago) Radi} – 19. 07.

RUJAN

50. godi{njica zavjeta, fr. Josip Mrkonji} – 9. 09.

50. godi{njica zavjeta, fr. Ivo Plenkovi} – 9. 09.

10. godi{njica zavjeta, fr. Jozo îrko – 18. 09.

10. godi{njica zavjeta, Damir [oki} – 18. 09.

10. godi{njica zavjeta, fr. Marko Bijeli} – 18. 09.

LISTOPAD

60. ro|endan, fr. Pero Juri~

STUDENI

70. ro|endan, fr. Reginald Klape` - 11. 11.


GODI[NJICE SMRTI BRA]E

O@UJAK

18. 60. godi{njica Markolin Knego

LIPANJ

6. 10. godi{njica Rajmund Kupareo

KOLOVOZ

8. 10. godi{njica Emanuel Kisi}

RUJAN

10. 60. godi{njica êslav Novak


IZ NA[IH SAMOSTANA

DUBROVNIK

Novicijat

Radost je osjetiti bo`ji zov i staviti sama sebe u slu`bu svojoj bra}i u Kristu jer je po svojoj pokornostiOcu Krist postao sluga bra}e.

Odlu~iv{i se na odaziv Bo`jem pozivu, nas smo trojica novaka: fr. Rafael Krunoslav Batini}, fr. Ema-nuel [ime Zup~i} i fr. Sre}ko Koralija u{li 4. rujna 2005. u Novicijat bra}e Reda propovjednika te smo sena taj na~in odlu~ili na „avanturu“ redovni~kog ìvota „da slo`no ìvimo u ku}i i da budemo jedna du{a ijedno srce u Bogu“ (KKN I. §2). Samom ~inu obla~enja, a time i ulasku u Red, prethodile su duhovnevje`be u trajanju od 25. do 31. kolovoza 2005. u samostanu sv. Nikole u Kor~uli. Bilo nam je to prvo za-jedni~ko iskustvo zatvorenih duhovnih vje`bi, bez suvi{ne pri~e i galame, kako bismo mogli, uz pomo}voditelja duhovnih vje`bi, o. Mate Bo{njaka, uroniti duboko u sebe i oslu{kivati svoje srce. To nam jeiskustvo ostalo nezaboravno i bilo nam je doista lijepo i korisno.

Nakon duhovnih vje`bi, kako je ve} re~eno, slijedilo je obla~enje, a time i ulazak u Novicijat. Samobred primanja obavljen je u skladu s propisima na{ih Konstitucija za vrijeme slavljenja sv. mise u samo-stanskoj crkvi u Dubrovniku u devet sati. Svetu misu predvodio je o. Ivan Iko Mateljan, provincijal na{eHrvatske dominikanske provincije. Dobiv{i svije}e kao simbol svjetla, osjetili smo potrebu i zada}u dakao redovnici pronosimo Kristovo svjetlo gdje god bili prisutni.

Ono {to u novicijatu nastojimo jest: ste}i poznavanje redovni~kog ìvota i dominikanskog na~ina po-stupanja upu}ivanjem u Konstitucije, koje nam tuma~i na{ u~itelj o. Ivo Plenkovi}; srastati u zajednicu sostalim ~lanovima Reda; sebe osobno izgra|ivati, a na~in ìvota prilago|ivati apostolskim ciljevima po-sve}ivanja bli`njemu kao izrazu ljubavi prema neizrecivom i ljubavi punom Bogu. @elimo se ugledati nana{ega sv. oca Dominika posvema se daju}i i prelijevaju}i se od dobrote prema bli`njemu i suosje}aju}i sljudima u nevolji te nastojati govoriti s Bogom ili o Bogu.

Na{ novicijat je, dakle, vrijeme u kojem u~imo biti s Gospodinom, prijateljevati s njime u molitvi i za-jedni~kom ìvotu sa subra}om kako bi se pripravili za ìvot u poslanju u Gospodinovu vinogradu. Kakobi to posve ostvarili, èlimo svoj ìvot, svoju osobu velikodu{no darovati Bogu po zavjetima koji }e usli-jediti nakon ove godine ku{nje te na taj na~in predano i spremno slijediti Krista u siroma{tvu, ~isto}i i po-slu{nosti, nasuprot dana{njem svijetu, koji gu{i borba za presti`, seksualna zaokrenutost i „te`nja“ k ego-izmu. @elimo se osloboditi kako bismo postali slobodni.

Molitva je, razumije se, na{ osnovni pokreta~ i oslonac; po njoj nastojimo bolje upoznati Boga. Onanadilazi ograni~enja jer posredstvom nje èlimo uroniti u Bo`ju ljubav kako bismo osje}ali ljubav premasvemu. Moèmo ukratko re}i da zapravo èlimo u svoj ìvot inkorporirati na{e dominikansko geslo „La-udare, Benedicere, Praedicare“, slaviti, blagoslivljati i propovijedati Boga darivanjem svoga ìvota Nje-mu te nesavr{enu, ograni~enu i ~esto posve bespomo}nu stvorenju kakvi smo i mi sami.

S tim u vezi, neka nas prati zagovor sv. oca Dominika i blagoslov svemogu}ega Oca!

Fr. Sre}ko Koralija, O.P.


Zavr{ena obnova dominikanske knji`nicesamostana sv. Dominika u Dubrovniku

U dubrova~kom dominikanskom samostanu 1. listopada 2005. godine odràna je sve~anost otvorenjaobnovljene samostanske knji`nice. Znakovito je da su na isti dan 1991. godine na{i isto~ni susjedizapo~eli granatiranje i ru{enje drevnoga grada Dubrovnika, jednoga od bisera na{e domovine, u kojem jenastradao i ovaj samostan. Ipak, ìve}i s nadom u bolju budu}nost danas smo sretni jer su ratne {teteuglavnom zalije~ene, pa je tako obnovljen i prostor vrijedne knji`nice tog samostana. Obnova prostorasamostanske knji`nice trajala je dvije godine; ure|ena su tri kata samostanske zgrade, t.j. prvi i drugi kat uju`nom te prvi kat u zapadnom samostanskom krilu. Biblioteka je ovim projektom dobila i poseban ulaz spredvorjem i prostorijom za bibliotekara i korisnike knji{ke gra|e.

Sve~anosti otvorenja nazo~ilo je oko 100 uzvanika, a svojim dolaskom posebno nas je po~astio preuz-vi{eni g. @elimir Pulji}, biskup dubrova~ki, koji je uz prigodnu rije~ na koncu sve~anosti blagoslovio no-voobnovljenu knji`nicu. U ime Provincijalata Hrvatske dominikanske provincije, na sve~anosti je sudje-lovao fr. Alojz ]ubeli}, provincijalov zamjenik; zatim fr. Anastazio P. Petri} iz samostana u Bolu, kao su-organizator sve~anosti; bra}a iz samostana u Gruù; g. Atnun Kisi}, dubrova~ki dogradona~elnik; prof.@ana Ba}a, pro~elnica odjela Ministarstva kulture za za{titu kulturne ba{tine u Dubrovniku; g. MarcusKaiser, {vicarski veleposlanik u RH; g. Knut Toraasen, norve{ki veleposlanik u RH te brojni drugi.

Uz priorovu uvodnu rije~ i pozdrav na sve~anosti otvorenja na{e dubrova~ke knji`nice okupljenima seobratio fr. Anastazio P. Petri}, pro~itav{i «Kratki povijesni pregled knji`nice dominikanskog samostanau Dubrovniku», autora fr. Stjepana Krasi}a, koji zbog obveza u Rimu nije mogao osobno nazo~iti tom~inu. U ime Ministarstva kulture prigodnu rije~ izrekla je pro~elnica Konzervatorskog odjela iz Dubrov-nika gospo|a @ana Ba}a, zatim donatori projekta g. Marcus Kaiser, {vicarski veleposlanik u RH, te g.Knut Toraasen, norve{ki veleposlanik u RH.

U ime Provincijalata Hrvatske dominikanske provincije okupljenima se obratio fr. Alojz ]ubeli}, te jeuz ostalo rekao:

«Dame i gospodo, po{tovani uzvanici, pripala mi je izuzetna ~ast da Vas na sve~anosti otvorenja ob-novljene biblioteke dominikanskog samostana u Dubrovniku sve zajedno pozdravim u ime provincijalaHrvatske dominikanske provincije, brata Ivana Ike Mateljana, i u svoje osobno ime. Dopustite mi daizloìm nekoliko ideja koje su takore}i vi{e osobne naravi.

Biblioteke su posred samostana uvijek u dominikanskoj tradiciji i povijesti bile povla{tena mjesta ukoja su zalazili neumorni istraìva~i i pobornici intelektualnog rada svih psiholo{kih profila. Dakako dase pristup tim prostorijama dopu{tao ve} prema povijesnim okolnostima ve}inom jedino klericima, odno-sno pripadnicima dominikanskog reda. Danas se nekako ~udimo {to jo{ uvijek postoje takva mjesta koji-ma pristupamo sa stanovitom dozom strahopo{tovanja, takva mjesta postoje prvotno kao turisti~ka atrak-cija jer svojim mirisom i skladom nude svojevrsnu egzotiku, ne{to {to nemamo svaki dan prigodu vidjeti.Stoga me to danas kao dominikanca poti~e na pitanje kako se zapravo odrediti prema toj kulturnoj i du-hovnoj ba{tini? Neosporno je da mi danas ne{to lijepo i uzvi{eno proslavljamo, da se takore}i klanjamopred ishodom rada neizmjerne povorke mislilaca, pisaca, pjesnika, umjetnika, pred simbolima nekog da-lekog svijeta u kojem vi{e ili manje izravno sudjelujemo. Postavlja mi se stoga pitanje, ne samo kako}emo se mi odrediti prema njihovu radu, nego, prije svega, kako }e se budu}i nara{taji odrediti premana{em radu, {to im mi namiremo u ba{tinu, {to to ostaje vrijedno iz na{ega rada za budu}e generacije? Topitanje, dakako, ostavljam otvorenim sebi i vama?


Druga stvar koju u razmi{ljanju èlim s vama podijeliti jest zapravo odluka ili stav prema budu}nosti?Ako samo zakratko zavirimo u stolje}e koje je netom zavr{ilo, vidimo da nemamo previ{e razloga za nekioptimisti~an stav prema budu}nosti. Hiro{ima, Auschwitz, Afganistan, Izrael i Palestina, Irak, Hrvatska iBosna i Hercegovina, da ne nabrajamo razne bolesti, potrese, poplave i sli~no. Svi ti doga|aji kao da nasuvjeravaju da se nemamo ~emu nadati, i da nam preostaje samo nekakva nada protiv svake nade o kojoj jegovorio sveti Pavao. Kao da su se obistinile posvema Nietzscheove analize u dana{njem vremenu, pa sesvaki rad tomu dosljedno ~ini uzaludnim, nada ostaje rije~ bez temelja, iluzorna, rije~ li{ena smisla. Stogame dana{nje otvaranje obnovljene biblioteke dominikanskog samostana u Dubrovniku raduje u pozitiv-nom smislu zato {to nam ipak nudi nadu da }e unato~ na{im ìvotnim pogrje{kama, unato~ krivim odabi-rima i biranjima sredstava za ostvarenje na{ih ciljeva, ~ovje~anstvo hoditi prema nekoj punini, koju vodinetko tko je apsolutno drugi i druk~iji, ali istodobno i blizu svakom ~ovjeku, ponajvi{e neizmjernim pat-nicima i bogaljima na{ega doba. Neka ova obnovljena biblioteka bude mjesto susreta, mjesto u kojem }ese osje}ati duh otvorenosti za dijalog ne samo s ljudima koji su nam prethodili, nego prije svega i nadasves ljudima na{ega doba, jer smo svi mi lutalice i traìtelji istine.»

Dominikanska biblioteka u Dubrovniku pravi je mali trezor srednjovjekovnog i suvremenog znanja izpodru~ja prirodnih i humanisti~kih znanosti. Znanje ~ovjeka oplemenjuje i ~ini uzvi{enim, a istina gaosloba|a spona sputanosti i prosje~nosti. Dvije prethodne godine obnavljali smo stambeni prostor znanja,pisane rije~i ~uvane u biblioteci samostana sv. Dominika u Dubrovniku. Bio je to zajedni~ki projekt ovo-ga samostana, Hrvatske dominikanske provincije, Ministarstva kulture, Nacionalne i sveu~ili{teknji`nice iz Zagreba, te {vicarskog i norve{kog veleposlanstva u Republici Hrvatskoj. Stoga zahvaljujemprije svega dragom Bogu, a potom i svima onima koji su svojim znanjem, uporno{}u, radom i pomo}uomogu}ili da se spomenuto pisano blago sa~uva jo{ barem onoliko koliko je stara najstarija knjiga u na{ojbiblioteci, a ona broji upravo 1000 godina, jer je nastala po~etkom jedanaestoga stolje}a.

Sretan Boì} i blagoslovljenu Novu Godinu èle bra}a i sestre iz Dubrovnika.

Fr. Kristijan D. Rai~, OP

KNJI@NICA SAMOSTANA SV. DOMINIKA U DUBROVNIKUKratak povijesni pregled

1. Knjiga je, kao {to je poznato, po svojoj naravi i namjeni nezaobilazno sredstvo za ~uvanje,priop}avanje i {irenje ljudske misli i spoznaja. Bez nje bi napredak jedva bio zamisliv. Kao {to je, naime,pismo omogu}ilo rije~i pobjedu nad vremenom, tako je i knjiga omogu}ila pobjedu nad prostorom. Onaonomu koji se zna njom posluìti otvara vrata prostora i vremena i ~ini dostupnim bezbrojna dostignu}aljudskog duha.

Va`nost knjige mo`da nikada nije bila toliko do{la do izraàja kao u srednjem vijeku, kada je, osnivan-jem {kola i sveu~ili{ta, ona postala nerazdvojiv pratilac {irokog sloja mladih ljudi koji su u potrazi za no-vim znanstvenim spoznajama po~eli putovati iz jednog grada u drugi i iz jedne zemlje u drugu. Nose}iknjige u svojim torbama, oni su prenosili dragocjeno sjeme novih kulturnih i znanstvenih spoznaja kojesu uskoro preobrazile svijet i postavile temelj njegovu sveukupnom napretku.


Knjiga je i u povijesti dominikanskog kao propovjedni~kog i eminentno intelektualnog reda odigralaiznimno va`nu ulogu. Sama narav i specifi~ni cilj reda od po~etka su odre|ivali njegov odnos prema sve-mu {to se odnosilo na knjigu i u~enje. Dok su mona{ki redovi benediktinske inspiracije slijedili kontem-plativan na~in ìvota, prosja~ki redovi, posebno propovjedni~ki, prihvatili su na~in ìvota koji je bio vi{eaktivan nego kontemplativan. Sveti je Dominik po~eo svoju djelatnost radom me|u hereticima. Dosljed-no tomu, glavna zada}a njegova reda postala je obrana i propovijedanje katoli~ke istine. Zbog toga se nje-govi ~lanovi nisu bavili ru~nim radom, kao {to je to bio slu~aj s ~lanovima mona{kih redova, nego inte-lektualnom djelatno{}u, posebno pou~avanjem svih vrsta filozofskih i teolo{kih disciplina i pou~avanjemu njima drugih ljudi èljnih znanja.

Ljubav prema knjizi, i uop}e studiju, u dominikanskom redu bila je tolika da je u odre|enim razdoblji-ma bila prerasla u svojevrsni kult. Tomu su u znatnoj mjeri doprinijeli i vrhovni starje{ine Reda, koji sunajve}im dijelom potjecali iz sveu~ili{nih sredina. Me|u njima bih naro~ito istaknuo Humberta iz Ro-mansa (1254.-63), ~etvrtog nasljednika sv. Dominika na vodstvu Reda, koji je govorio da knjige treba nesamo ~itati, nego i ~uvati kao sveta~ke mo}i. One su trebale biti svojevrsni sveti predmeti, dragocjenoblago, najkorisnija stvar koju treba ne samo koristiti, nego i ~uvati; »oru`je kojim branimo sebe i napada-mo neprijatelja; kanal kojim mudrost silazi s neba na zemlju, duhovno ogledalo u kojemu se svatko moèupoznati onakvim kakav doista jest».

Knjige su vrlo rano na{le mjesto i u Konstitucijama reda. One su ve} g. 1228. propisale da svaki samo-stan mora biti svojevrsna {kola, na ~elu s priorom i jednim «doktorom teologije», u kojoj su knjige trebalebiti glavno pomagalo za pripravu propovjednika, ispovjednika, a naro~ito profesora. Morale su bitiosnovni inventar svakog samostana i nerazdruìvi pribor svakog ~lana reda. U tom je smislu sveop}askup{tina reda odràna u Firenci g. 1257. smatrala potrebnim naglasiti da su knjige intelektualno «oru`jena{ega reda». Iz tog vremena najvjerojatnije potje~e i poznata poslovica: «Monasterium sine armario si-cut castrum sine armamentario» (Samostan bez ormara za ~uvanje knjiga sli~i vojarni bez oruàne).

Iako su knjige u srednjem vijeku, i ne samo u njemu, bile skupe, tako da nije bilo previ{e sretnika kojisu se mogli pohvaliti njihovim posjedovanjem, u dominikanskim su se samostanima za njihovu nabavumorala na}i sredstva, jer su se smatrale radnim priborom, oru|em ili alatom svakog ~lana reda, sli~no kao{to su ~eki} i dlijeto klesarski pribor, a ne luksuzni nakit kojim se bogati kite da bi ljep{e izgledali. Konsti-tucije su nagla{avale da se u duhu redovni~kog zavjeta siroma{tva na svemu mora biti {tedljiv osim na li-jekovima i knjigama koje su potrebne za rad ~lanovima reda. U tomu se i{lo tako daleko da je zbog njiho-va posjedovanja bilo mogu}e napraviti iznimku ~ak i od samog redovni~kog zavjeta siroma{tva, tako dasu pojedinci mogli posjedovati odre|enu svotu novca kako bi nabavili sebi potrebne knjige. Jedini je uv-jet bio da su njihovi vlasnici morali na njima zabiljeìti jesu li ih nabavili novcem provincije ili su ih pri-mili na dar od rodbine i prijatelja, kako bi se nakon njihove smrti moglo znati jesu li one vlasni{tvo pro-vincije ili njihova mati~nog samostana.

2. Knji`ni fond prosje~nog dominikanskog samostana u srednjem vijeku razmjerno nam je dobro poz-nat, i to najvi{e zahvaljuju}i zakonima i propisima koji su bili jednaki za cijeli red, te na temelju sa~uva-nih suvremenih izvje{taja. Svaki je, naime, iole ure|en samostan, osim knjiga vlastite uprave, morao po-sjedovati Bibliju, zatim sve potrebne liturgijske i koralne knjige, Konstitucije, Regulu sv. Augustina,zbirke papinskih bula, odluke op}ih zborova reda s pismima vrhovnih starje{ina reda, spise provincijalnihzborova, registar zavjetovanih redovnika, knjigu slu`benih vizitacija, djela va`nijih teologa, djela moral-ne kazuistike, ìvotopise svetaca vlastitog reda i Op}e crkve i t.d. Samostani u kojima su postojale {kole iu~ili{ta morali su, ovisno o njihovu nastavnom planu i programu, kako za profesore tako i za studente na-bavljati sve potrebne knjige, poglavito razna gramati~ka djela, djela Aristotela i drugih starih filozofa, Bi-


bliju, djela crkvenih Otaca, povijest Crkve, Sentencije Petra Lombar|anina, djela sv. Tome Akvinskoga idr.

3. I u Dalmatinskoj, sada Hrvatskoj, provinciji reda, osnivanje knji`nica teklo je usporedo s osnivan-jem pojedinih samostana i djelatno{}u njihovih ~lanova. Pojedini i gotovo slu~ajno sa~uvani izvje{taji ostanju u kojemu su se nalazili pojedini samostani govore o znamenitim i bogatim knji`nicama prepunimaknjiga koje su bile ~uvane pod budnim okom samostanskog knji`ni~ara. Tako na pr. kotorski dominika-nac Vinko Babi}, u svom ljetopisu kotorskog samostana sv. Nikole, pi{e o «znamenitoj knji`nici, gotovoprepunoj bezbrojnih knjiga i neprestano ~uvanoj pod posebnim re{etkama pod kojima se ~uvala dragocje-na samostanska pismohrana i u njoj sve {to je staro, istinsko, vrijedno i na ~ast ovomu gradu» (Kotoru).Tako je bilo i u drugim samostanima, naro~ito onim ve}ima i va`nijima.

[to se pak ti~e dubrova~kog samostana, za nj znamo da je odmah od po~etka, dakle od 1. poloviceXIII. st., imao knji`nicu koja se sastojala od jednog ili vi{e posebnih ormara. Budu}i da se broj knjiga ne-prestano pove}avao, nametnula se potreba gradnje posebne zgrade za njihovo ~uvanje i kori{tenje. No tajproblem bilo je mogu}e rije{iti tek krajem XV. st., nakon {to su sagra|eni svi va`niji samostanski objekti:crkva, samostan, klaustar i t.d Dubrova~ki bijeli fratri htjeli su sagraditi veliku knji`nicu, dostojna imena izna~aja samog samostana. Za nju su u drugoj polovini XV. st. namijenili posebno izgra|en kat u zapad-nom dijelu samostana. U tu su svrhu 1469. od pape Pavla II. isposlovali dopu{tenje da za gradnjuknji`nice upotrijebe neke pobo`ne legate, ~ija je vrijednost dostizala znatnu svotu od 600 zlatnih dukata.Budu}i da za podizanje jedne takve zgrade spomenuta svota nije bila dovoljna, pet godina poslije toga(1474.) i papa Siksto IV. dubrova~kim je fratrima dopustio da u tu svrhu upotrijebe i neke druge legate.No za jedan tako velik gra|evinski pothvat ni ta sredstva nisu bila dovoljna. Nalazimo da su pojedini kan-didati za redovni~ki poziv prije polaganja svojih zavjeta ostavljali novac za dovr{enje te knji`nice. Takoje na pr. dubrova~ki gra|anin Vinko Bakrovi}, prije polaganja svojih redovni~kih zavjeta, oporukom od21. svibnja 1492. za njezino dovr{enje namijenio 100 daljnjih dukata.

I vlada Dubrova~ke Republike potpomagala je gradnju biblioteke. Ona je, po ugledu na susjednu Itali-ju, namjeravala u svom gradu otvoriti javnu knji`nicu kao {to su to bile firentinska Biblioteca Laurenzia-na i Vatikanska biblioteka. U tu je svrhu nekoliko puta davala nov~ane priloge za dovr{enje ve} zapo~eteknji`nice. Najprije je 23. travnja 1501. za nju dala 300 perpera. Zatim je 27. oùjka 1511. odobrila isto to-liku svotu, a 1520. godine veliku svotu od ~ak 4600 perpera. Tim i ostalim novcem bilo je mogu}e u za-padnom samostanskom krilu privesti kraju gradnju velike i vrlo va`ne knji`nice. U odluci dubrova~kogsenata od 23. travnja 1501. izrijekom se navodi da se nov~ana pomo} daje za knji`nicu dominikanskogsamostana «jer }e ona sluìti na ~ast Bogu, ukras toga samostana i utjehu bilo svih na{ih gra|ana, bilo pakstranaca koji do|u u na{ grad» («quia dicta libraria erit ad honorem Dei et decorem dicti conventus et adconsolationem tam omnium civium nostrorum, quam advenarum divertentium in civitate nostra». Ta jeodluka zna~ila ro|endan prve javne knji`nice ne samo na hrvatskom tlu, nego i uop}e na ju`noslavenskimprostorima.

4. Knji`nica dubrova~kog samostanska bila je za ono vrijeme vrlo suvremeno opremljena. Rukopisi subili ~uvani u dva reda posebnih stalaà. Va`niji rukopisi su, zbog opasnosti od kra|e, posebnim lancimabili zavezani za klupe. Spominje se 20 klupa za posjetitelje, {to zna~i da je knji`nica mogla ugostiti znatanbroj ~itatelja. Njezinim uslugama sluìli su se ne samo ~lanovi samostana i dubrova~ki gra|ani, nego istranci.

Javni karakter knji`nice omogu}ivao je ne samo ~itanje knjiga u njezinim prostorijama, nego iodre|ene zloporabe, tipi~ne za takve javne ustanove. Knjige su iz nje, naime, bile ne samo posu|ivane,nego i otu|ivane. Zanimljiv je i indikativan zapis koji je jedan fratar krajem XV. st. ostavio na jednoj in-kunabuli: «Hic liber est meus, quem dedit mihi Deus. Qui rubabit librum istum non videbit Jesum Chri-


stum» («Ova knjiga je moja. Dao mi ju je sami Bog. Ako je netko ukrade, ne }e vidjeti Isusa Krista»). Dasprije~i te i takve zloporabe, generalni vikar Dubrova~ke kongregacije Ambroz Ranjina obratio se zapomo} papi Sikstu V., koji je posebnom ispravom od 1. prosinca 1589. izrijekom zabranio izno{enje knji-ga izvan prostorija same knji`nice. Zabrana se odnosila kako na gra|ane, tako i na ~lanove samostana.Navedena je zabrana ne samo odmah stupila na snagu, nego je od tog vremena i za prodaju duplikata bilapotrebna posebna papinska dozvola. Dobivenim novcem od njihove prodaje smjelo se kupovati samodruge knjige.

5. U povijesti Dubrova~ke Republike, a samim time i toga samostana i njegove knji`nice, po~etakXIX. st. bio je jednim od najcrnjih razdoblja u njihovoj dugoj povijesti. Godine 1806., kao {to je poznato,po Napoleonovoj su naredbi francuske revolucionarne trupe na prijevaru u{le u grad i zaposjele ga. Tomsu prigodom zaposjele i dominikanski samostan, koji su temeljito oplja~kale. Bio je odnesen sav novac isakralno posu|e koje fratri nisu uspjeli sakriti. Crkva i klaustar bili su pretvoreni u konju{nicu, a samo-stan u vojarnu. Knji`nica je posluìla za vojni~ku spavaonicu, u kojoj su vojnici radili {to su i kako suhtjeli. Tada je nepovratno nestao znatan dio dragocjenih rukopisa, od kojih su, kako su poslije pri~alipreìvjeli fratri, vojnici pravili fi{eke za pu{~ani prah, a tiskane knjige prodavali za bocu vina onima kojisu imali smisla za taj oblik trgovine. Francuzi su nakon povla~enja iz Dubrovnika 1814. godine iza sebeostavili pravu pusto{, sli~nu onoj koju iza sebe ostavi orkan koji na svom ru{ila~kom pohodu ne bira vri-jedno od manje vrijednoga, dopu{teno od nedopu{tenoga. Knji`nica je bila toliko o{te}ena da ju nije bilomogu} popraviti. Bilo je nu`no prona}i neki drugi prostor za smje{taj onoga {to je iza Francuza ostalo.Budu}i da u ina~e prostranom samostanu nije bilo takve prostorije, u tu su svrhu bile zazidane prelijepearkade gornjeg samostanskog trijema. Tako je sada{nja knji`nica na 1. samostanskom katu postala svo-jevrsni spomenik najtragi~nijeg stradanja grada Dubrovnika i dominikanskog samostana u njihovoj du-goj povijesti.

6. O kulturnoj i znanstvenoj va`nosti knji`nice dubrova~kog samostana moglo bi se mnogo toga re}i inapisati. Za ilustraciju njezina zna~enja dovoljno je napomenuti da ona, unato~ svim neda}ama, i danas~uva oko stotinu srednjovjekovnih rukopisa biblijskog, teolo{kog, filozofskog, pravnog, povijesnog, li-turgijskog, propovjedni~kog sadràja. Mnogi su od njih predivno iluminirani. Me|u njima ima pravih re-mek-djela neprocjenljive povijesne i umjetni~ke vrijednosti. Dovoljno je spomenuti dva bogato ilumini-rana kodeksa Sv. pisma Staroga i Novoga zavjeta pisana karolin{kim pismom u XI. st., kakvih je te{kona}i i u najslavnijim knji`nicama europskog Zapada. Dio tih rukopisa donijeli su pojedini redovnici napovratku sa studija u Italiji i Francuskoj, o ~emu svjedo~e razne rubne bilje{ke, a neki su bili napisani uskriptoriju dubrova~kog samostana.

Knji`nica je znamenita i po broju tiskanih knjiga, me|u kojima na poseban na~in treba navesti 240 in-kunabula (prvotisaka), po ~emu stoji u samom vrhu na cijelom Balkanskom poluotoku.

O njezinu povijesnom, kulturnom i znanstvenom zna~aju navest }u samo mi{ljenje poznatog hrvat-skog jezikoslovca Josipa Badali}a, sastavlja~a prve sustavne zbirke inkunabula u Hrvatskoj. On isti~e daje knji`nica, unato~ velikom potresu iz g. 1667. i plja~ki za vrijeme napoleonske okupacije, sa~uvala naj-bogatiju zbirku inkunabula (prvotisaka) na ju`noslavenskom prostoru kao odraz «smi{ljeno odabrane iizgra|ivane knji`ni~ne zbirke u skladu sa svojedobnim ciljevima i potrebama tog samostana. Znakovitoje da je ba{ u toj knji`nici sa~uvan i jedan knjiàrski cjenik (letak) znamenitog nürnber{kog tiskara Antu-na Kobergera iz godine 1480., a koji dokazuje da je taj samostan bio dobra mu{terija, koja je nabavljalaknjige po svom izboru. A da je izbor dubrova~kih dominikanaca bio obilat, potvr|uje i dana{nja sa~uvanazbirka inkunabula u toj dominikanskog knji`nici: bogat izbor najva`nije tada{nje religiozno-filozofijskeliterature (vi{e od trideset izdanja pojedinih Savonarolinih spisa), pro{iren na sve domene tada{njih znan-stvenih disciplina teoretskog i prakti~nog karaktera. Tu ima djela povijesnoga, pravnoga, teolo{koga, fi-


lozofskoga, prirodoznanstvenog, medicinskog i glazbenog karaktera; tu su zastupana sva znanstvena po-dru~ja, koja su mogla zanimati tada{njeg prosvije}enog ~ovjeka, napose {kolovanog redovnika. Pravosrednjovjekovno sveu~ili{te.»

Zaklju~ak

Ovaj kratki osvrt na povijest knji`nice samostana sv. Dominika u Dubrovniku pisan u povoduzavr{etka va`nih radova na njezinoj obnovi èlio bih zavr{iti jednom izrekom poznatog engleskog filozo-fa Francisa Bacona, koji je napisao: «Povijest pou~ava ljude, pjesni{tvo ih sokoli, matematika ~ini o{tro-umnima, moral odgovornima, a logika i retorika sposobnima da raspravljaju.» Ja bih tim nadahnutimrije~ima dodao da i kulturni spomenici, kao {to je knji`nica ovog samostana, samim svojim postojanjempou~avaju sve kasnije nara{taje o visokoj svijesti i ljubavi onih koji su ih stvarali za sve {to je u ìvotu jed-nog kulturnog ~ovjeka, posebno redovnika, lijepo, vrijedno i korisno. Oni sluè ne samo na vje~ni spo-men onima koji su ih tijekom proteklih stolje}a mukotrpno stvarali, nego i onima koji u ovo na{e, ni{talak{e, poratno vrijeme ulaù zaista mnogo ljubavi, znanja, napora i materijalnih sredstava da ih obnove,o~uvaju i prenesu budu}im nara{tajima.

Fr. Stjepan Krasi}, OP

SPLIT

Listaju}i Kroniku na{eg splitskog samostana, pogotovo Gra|evinski dnevnik, mudri bi povjesni~ar si-gurno prona{ao dovoljno materijala za pisanje op{irnog znanstvenog ~lanka, koji bi se, svojim opsegom,vi{e uklapao u neku povijesnu reviju negoli u Vjesnik Hrvatske dominikanske provincije. Autor ovogteksta nije povjesni~ar. Nisam optere}en ni nekim te{kim mislima ili pretenzijama da kronolo{kim redomopisujem zbivanja u na{em samostanu i oko njega. Smatram da bi takvo izvje{}e bilo naporno i dosadno,kako za pisca ovog uratka, tako i za njegovo ~itateljstvo. Temeljna nakana ovog teksta jest izvijestitibra}u i sestre o na{im temeljnim ìvotnim preokupacijama i planovima. Budu}i da je na{ samostan, barzemljopisno, u sredi{tu Hrvatske dominikanske provincije, pretpostavljam da su vam na{e preokupacijevi{e-manje poznate, da ve} i vrapci na krovovima pjevaju da je rekonstrukcija i gradnja splitskog samo-stana na{ dugogodi{nji san i briga.

Na àlost, na{a su bra}a u Splitu samo djelomi~no ostvarili svoj dugo sanjani san. Iskreno govore}i, japripadam me|u onu bra}u koja se, u svom dugom ìvotu, nisu previ{e optere}ivala razmi{ljanjima ogra|enju i ru{enju, o razbacivanju kamenja i skupljanju kamenja. Ali danas, kada sam zagazio u poznegodine ìvota, nalazim se na takvoj du`nosti da se moram prihvatiti tvrdog i oporog graditeljskog posla.Dapa~e, o svemu tomu moram uporno izvje{}ivati bra}u u Hrvatskoj dominikanskoj provinciji i izvannje.

Uvjeren sam da se prisje}ate da smo u posljednjem broju Vjesnika 2004. najavljivali rekonstrukcijuzapadnog dijela, a i gradnju sjevernog, isto~nog i ju`nog dijela samostana. S rekonstrukcijom smo po~elina blagdan bl. Alojzija Stepinca, 10. velja~e 2005. Ta je faza zavr{ena. Rekonstrukcijom samostana dobi-li smo dosta prostora, koji je mnogo ugodniji za stanovanje, ~itanje, meditaciju, molitvu i apostolsko dje-


lovanje od onog prija{njeg, koji bija{e sli~an onoj maloj barki «{to pu{ta na sve strane». îni se da teksada uvi|amo u kakvu smo jadu i «brlogu» ìvjeli, kako su nas, sa svih strana, ugrizale ljute zime i kakonas je iscrpljivalo uàreno «Splitsko ljeto». Svejedno, hvala dragom Bogu {to smo pro{li kroz to isku-stvo. Svako nas iskustvo vodi na novu obalu.

Drago mi je {to vas, najzad, mogu izvijestiti da danas nijedan na{ brat ne ìvi vi{e u sobama u kojimasmo prije ìvjeli i umirali. Selidbu smo zapo~eli u mjesecu listopadu, a zavr{ili u prvoj polovici studeno-ga. Ja sam se nadao i najavljivao da }e radovi biti zavr{eni znatno prije toga, ali se pokazalo da sam bio,kao i obi~no, velik optimist. Iskreno govore}i, bilo je mnogo nepredvi|enih radova i preinaka, uvjetova-nih na{im zahtjevima ili pak zahtjevima konzervatora i izvo|a~a radova. No najva`nije je da smo danassvi u svojim novim i toplim sobama i {to }ete nas i vi sada, vjerojatno, vi{e posje}ivati te {to Split za vasne }e vi{e biti samo »tranzitni» grad. Mo`da je, napokon, do{lo vrijeme da i vi po~nete pjevu{iti «nimaSplita do Splita». I zaista ga nema, kao {to nema samostana do ovog splitskog, koji je obnovljen to~noprema nacrtanom projektu.

Dràvna je komisija, u pratnji konzervatora, predstavnika izvoditelja radova i nadzora, obavila teh-ni~ki pregled rekonstruiranog dijela samostana, 10. studenoga 2005. Komisiji bija{e najva`nije da se ni-smo udaljili od nacrta.

Tog je dana, to~no u podne, provincijal Hrvatske dominikanske provincije o. Ivan Iko Mateljan, unazo~nosti sve samostanske bra}e i sestara, a i brojne bra}e iz na{e Provincije i brojnih sestara iz Kongre-gacije an|ela ~uvara, na ~elu sa sestrom i ~asnom majkom Katarinom Maglica, zazvao Bo`ji blagoslov naobnovljeni samostanski prostor. Na tom sve~anom i vjerskom ~inu bila su nazo~na dva zamjenika split-skog gradona~elnika te splitsko-dalmatinski ùpan i doùpan, a i svi ~lanovi spomenute dràvne komisi-je. Gradona~elnik je, po svojim zamjenicima, opravdao svoj nedolazak.

Kao {to vam je poznato, pozive za blagoslov samostana poslali smo svim na{im samostanima, kao isvoj na{oj bra}i koja ìve i djeluju u inozemnoj pastvi. Bilo nam je iznimno drago {to su se odazvali pred-stavnici svih na{ih samostana i ku}a, raspr{enih {irom Lijepe na{e, osim predstavnika rije~kog samosta-na. No oni su nam zahvalili na zahvalnosti za nov~anu pomo}, a i na poslanom im pozivu na blagoslov. Iz«inozemstva» je do{ao, naàlost, samo o. Pero Juri~, dovev{i sa sobom jednog od svojih pastoralnih su-radnika. @ao nam je {to vi{e bra}e nije do{lo iz inozemstva, pogotovu zbog neodaziva one bra}e, koja sunam poslala obilatu nov~anu pomo} (bra}a iz Hamburga, Mate Luka~ i Anto Gavri}). Hvala im!

Kao prior samostana, ja sam, na sve~anom ru~ku, zahvalio ponajprije majci Provinciji, na ~elu provin-cijalom, te svim na{im samostanima i ku}ama na nov~anoj pomo}i, a isto tako na plemenitim èljama imolitvama, koje su tako|er ugra|ene u zidove, ne samo na{eg, nego i svakog samostana. Napominjem dasu nam sve ku}e, osim jedne, poslale nov~anu pomo}. Jo{ jednom: HVALA SVIMA! U svojoj kratkojzahvalnici napomenuo sam i to da je novi samostan na{e zajedni~ko djelo i da nitko od nas ne gradi samo-stan za sebe. Samostani se uvijek grade za Gospodina, t.j. za one koji budu u nj dolazili u ime Gospodnje.

Dopustite mi da vam, u ovom kontekstu, opi{em jednu od svojih tjeskoba. Dok smo planirali rekon-strukciju i gradnju samostana, ja sam se zaista bojao da }emo, tijekom gradnje, morati negdje drugdjetraìti skloni{te. No, nadahnuti Duhom Bo`jim, odlu~ili smo gradnju razdijeliti u dvije faze. I pogodilismo. Nismo morali micati ni ùpni ured ni vjeronau~nu dvoranu. Tako je pastoralni rad normalno fun-kcionirao i za vrijeme gradnje. Danas su takvi strahovi i tjeskobe stvar pro{losti. Prostor je osiguran zanormalno funkcioniranje ùpe i samostanskog ìvota i rada. S drugom }emo fazom gotovo sigurno po~etiu rano prolje}e.

Da ne biste pomislili da je gradnja samostana na{a jedina briga, dopustite mi da vas podsjetim da smopostali bogatiji za jednog novog ~lana. Na{u je zajednicu, kona~no, «obasjalo mlado sunce s visine» kada


se, krajem kolovoza, na{oj zajednici pridruìo na{ jedini ovogodi{nji mladomisnik, o. Petar Gali}. Asi-gnacija je pro~itana i sve~ano proslavljena 2. rujna 2005. îni mi se da se na{ novi ~lan izvrsno uklapa usamostanski ìvot i pastoralni rad. Poznato je da povjerene du`nosti, ipak, pove}avaju u nama osje}ajeodgovornosti. Iako je na{ novi ~lan iznimno odgovorna osoba, nadamo se da bi mu nova du`nost mogladati mnogo snage i elana u revnosti za dom Gospodnji. Napominjem da o. Petar ve} radi kao ùpni vikar,da katehizira prvopri~esnike i u~enike prvog srednje, da zajedno s o. Jozom vodi prijatelje sv. Dominika,da kr{tava...

Kad ve} spomenuh o. Jozu, drago mi je {to mu je na{ novi ~lan malko olak{ao teret, {to ne zna~i da muje «oduzeo» posao. On i nadalje radi u {koli, vodi krizmanike i prijatelje sv. Dominika. Trenutno pripre-ma mlade za molitveni boì}ni susret mladih, {to ga ve} vi{e desetlje}a organiziraju bra}a iz Taizea. Ove}e godine susret mladih, iz cijeloga svijeta, biti u Milanu.

U Splitu uvijek i za svakoga ima posla. Dovoljno je samo pogledati s kora vjernike kako ~ekaju predispovjedaonicama, pogotovo u ovo adventsko i u ono korizmeno vrijeme. I ove smo godine u potrazi zaispovjednicima. Mnogo je lak{e ispovijedati nego gledati kako vjernici, koji ~ekaju pred ispovjedaonica-ma, gube strpljenje i kako po~esto odlaze ku}ama neobavljena posla. Ja znam da }e neki ovu moju izjavudoìvjeti i protuma~iti kao poznate Don Quijotove predod`be i snove o vjetrenja~ama. Ali ja vas uvjera-vam da se mi u Splitu ne borimo s vjetrenja~ama. Ako mi ne vjerujete, do|ite i uvjerite se!

Fr. Luka Prcela, OP

GRU@

Stari samostan, a uvijek novi popravci, zahvati i poslovi! Tim bismo rije~ima mogli navijestiti sadràjovoga na{eg izvje{}a o na{em samostanu u Gruù.

U proteklom vremenskom razdoblju vra}en nam je jedan stan u zapadnom krilu samostana nakon {toje stanarka umrla. Taj smo stan opremili i uredili za primanje samostanskih gostiju. U istom krilu trebalismo ove godine dobiti natrag jo{ jedan na{ stan nakon {to je i ta stanarka umrla, ali je njezina unukaneo~ekivano bespravno uzurpirala stan i sad smo radi toga na sudu.

U prizemlju toga samostanskog krila prostoriju je od 1990 iznajmljivao «Mediator». Po~etkom pro{legodine «Mediator» je u{ao u lanac «Konzuma», koji je bio zakupio taj poslovni prostor. «Konzum» je utom prostoru ostao samo do 21. lipnja 2004. jer je u Gru{koj luci otvorio svoj veliki poslovni centar.Odmah smo na{li novoga iznajmljiva~a, poduze}e «MIANDI». Vlasnik je na{ ùpljanin Mi{o Butigan.

Novi je iznajmljiva~ temeljito uredio cijeli prostor iznutra, a izvana je o`bukao zidove toga samostan-skog krila. âk je uredio sanitarni ~vor stanara iznad toga poslovnog prostora o svom tro{ku.

Pro{log ljeta izmijenili smo na katu gdje boravimo drvene prozore aluminijskim, a nad terasom sa sje-verne strane samostana podignuta je nadstre{nica i stvoren ugodan prostor za rekreaciju u ljetne dane. Tobi bile ve}e promjene i zahvati na samostanu. A sada pone{to o ìvotu i radu bra}e u samostanu i ùpi. Fr.Pero je ponovo postavljen samostanskim starje{inom. Postao je i vjerou~itelj ~etvrtom razredu Osnovne{kole «Ivan Gunduli}» u Gruù. Fr. Ilija drì ùpni vjeronauk budu}im krizmanicima, a fr. Ante budu}imprvopri~esnicima.


Fr. Ante ve} devet godina vodi molitvenu zajednicu starijih, a sedam godina molitvenu zajednicu mla-dih. Obje su zajednice otvorena tipa, slobodnog pristupa. U starijoj zajednici broj se kre}e oko 120, a umla|oj oko 150 ~lanova. Starija se zajednica okuplja svakoga petka, a mlada svakoga ponedjeljka.Po~inje se s ve~ernjom svetom misom. Nakon svete mise slijedi predavanje, a nakon predavanja slijediklanjanje pred izloènim Svetotajstvom s kratkim meditacijama i pjevanjem. U predavanjima suobra|ivane biblijske teme dvije godine, toliko vremena obra|ivali smo Katekizam KC. Ve} drugu godinupredavanja su o euharistiji. Obra|ivane su i prigodne teme. Ranije su nakon predavanja slijedila pitanja iodgovori. A ve} dvije godine za to je jednom mjese~no uveden utorak. Uvedena je trajna molitva, tako dasvaki ~lan koji ho}e po svojoj èlji odabere jedan sat danju ili no}u. Tako se ve} godinama moli bez pre-stanka danju i no}u. Na taj na~in uveden je i post o kruhu i vodi, pa se posti svaki dan. Svakog ~etvrtka na-kon ve~ernje sv. mise uvedeno je klanjanje i molitva pred izloènim Svetotajstvom za Domovinu i na{ na-rod. Uo~i prvog petka uvedeno je cjelono}no i u petak cjelodnevno klanjanje. ê{}e se organizirajuhodo~a{}a po Domovini i po sveti{tima izvan Domovine. To su prave duhovne vje`be za hodo~asnike,o~i{}ene od turisti~kih i {oping elemenata. Zajednice imaju svoj Caritas i skupinu koja ga vodi. Do sadase za Knin i Vukovar poslalo dosta hrane, odje}e, obu}e, poku}stva i nov~anih priloga. Pomaè se i siro-ma{nim ~lanovima zajednice i drugima. Postoji i liturgijska grupa, koja posebno pripravlja pjevanje kojepredvode dvojica gitarista i orgulja{ica. ^lanovi se dobro poznaju i me|usobno pomaù u svim ìvotnimpotrebama.

^lanovi zajednice veoma su razli~itih zanimanja: srednjo{kolci, studenti, radnici, profesori, lije~nici,pravnici, novinari, ~inovnici, suci, inènjeri, trgovci... momci i djevojke, mladi bra~ni parovi, od kojih suse neki u zajednici prona{li i povezali sakramentom ènidbe te djecu ra|aju. Me|u njima je onih koji subili «tradicionalni» vjernici, neki na raznim stranputicama. Neki su ovdje primili sakramente kr{}anskeinicijacije. Mnogi od njih spremno svjedo~e svoje osvje{}enje koje su doìvjeli u zajednici. Kroz tu je za-jednicu pro{lo mnogo onih koji su iz drugih dijelova Hrvatske i BiH. Oti{li su nakon svojih studija, prom-jene, posla ili prebivanja, ali su ostali povezani sa zajednicom. Zajednica ima i malu biblioteku, video, TVi druga pomagala. Do sada su dvije djevojke oti{le u ~asne sestre, a jedan je mladi} kandidat za sve}enikai ve} je na teologiji. Jo{ dvojica mladi}a obavljaju priprave za bogosloviju. To su glavne to~ke i obilje`jatih molitvenih zajednica. Fr. Ante je duhovnik ~lanovima zajednica; ali gotovo svakodnevno prima narazgovore mnogo ljudi, me|u kojima je sve vi{e mladih. l ove je godine do sada na tim razgovorima bilooko 750 ljudi. To je jedan oblik evangelizacije. Sve to pridonosi ìvosti na{eg pastorala u samostanu iùpi, na ~emu su nam poneki i (pobo`no) zavidni te poku{avaju pone{to od toga i primijeniti u svojojùpi. Svoj bra}i u Provinciji i izvan nje èlimo radostan Boì} i svakim blagoslovom bogatu novu godinu2006.!

Bra}a iz Gruà


ZAGREBIZ STUDENTATA

Mnogo je vode proteklo ispod savskog mosta, mnogo puta sunce pospano provirilo na isto~nom ob-zorju, a mjesec, vje~ni lutalica, opisao vi{e srebrnih lukova po bistrom, zvjezdanom svodu. I lanjski sesnijeg otopio. (A pro{le je zime zaista bio bogat, izda{an i prhak. Sje}am se onoga trenutka kad smo po{liu jednu kratku no}nu {etnju opijeni rado{}u te snje`ne zimske ve~eri, jer snijeg je padao u gustom raspo-redu i pokrio sve, te povio ~itav krajobraz u najljep{u bijelu posteljinu! Zamislite taj ugo|aj: hodati Mak-simirom, udisati svjeìnu i bjelinu, dok lu~ maksimirskih lampi treperi, a srce nam kli~e zbog neuhvatlji-vog trenutka, darovanog, ali slobodnog, koji }e se ponoviti, mo`da tu, na istom mjestu, a mo`da negdjedrugdje, i tada }e na{e asocijacije zaigrati, i zaklju~it }emo, pretpostavljam, da je svaki trenutak unikat,neponovljiv i nezaustavljiv, korak koji nam daje priliku biti bliè i dotaknuti Ono {to je jedino bitno...) Uritmu godi{njih doba, u ritmu dana i no}i, Jutarnje i Ve~ernje, blagovanja kod Gospodnjeg stola, sve~anihzavjeta, Studijskoga tjedna, predavanja, ispita i upita, u ritmu na{ih sanja, pokucali smo i tiho u{li u prvuzornicu adventa.

Da, dugo se nismo ~uli, dugo vam nismo poslali nekoliko rije~i iz studentskog krila. Ali osje}amo po-vezanost i jedinstvo sa svima, posebno s vama koji ste bolesni i trpni, koje je kri` ìvota umorio. I sada~ekate utjehu i vapijete odakle }e vam do}i pomo}!

Ljudi su od pamtivijeka vapili i uzdisali u mraku svojih boli i tjeskoba, usamljeni, iako ne sami, puniìvota, a opet s neobja{njivim teretom na le|ima. No u srcu im je gorjela nada, tiha slutnja da dolazi trenu-tak izbavljenja. I tada, u Betlehemu, najmanjoj od kneèvina judejskih, spustilo se Mlado Sunce s Visine,Isus Krist. Rasvijetlio nam je sve i pokazao nam sve. Postao je Dan na{oj no}i, melem na{im ranama, utje-ha na{im razo~aranjima. Nije htio ~ekati, nije ostao gluh na uporne pozive tolikih porobljenih generacijasvoje bra}e i sestara. ûo je krik i do{ao me|u nas postav{i ~ovjekom.

Svojim ìvotom posvjedo~io je Bo`je suosje}ajno i supatni~ko srce prema uzetom, hromom, opsjed-nutom i optere}enom. Prepoznavao je potrebe ljudi i ljubio ih onakvima kakvi jesu. Tako nam je pokazaogdje se nalazi izvor istinske radosti i {to nam je ~initi da zadobijemo ìvot vje~ni te postanemo djecaBo`ja.

„A ima jo{ mnogo toga {to u~ini Isus, i kad bi se sve redom popisalo, sav svijet, mislim, ne bi obuhva-tio knjiga koje bi se napisale. (Iv 21, 24 – 25)“, kaè evan|elist Ivan. I pitam se, uza sva egzegetskaobja{njenja toga retka vrijednih svake pa`nje, nije li mo`da evan|elist Ivan mislio i na nas pi{u}i te rije~i?Na nas kao dionike i sudionike Kristove ba{tine i djela, njegove milosti Krià? „Dakako, mislio je“, la-konski odgovaram. Mislio je i na nas koji ìvimo ovdje i sada. I poru~io nam da vje~ni Logos nosimo usebi kako bi na{i ìvoti bili evan|elja, kako bi svjetlo u nama upaljeno svijetlilo me|u ljudima! Tada }eknjiìce na{ih ìvota koje smo prepustili Isusu, na{em uredniku i spisatelju, zaista biti bogate. I ljudi }e ihrado ~itati i za njima posezati.

Svoj bra}i èlimo radostan Boì} i blagoslovljenu novu godinu!

Fr. Leopold N. Noso, OP


CHICAGOKardinal posjetio Hrvate

U nedjelju, 27. studenoga 2005. Hrvatsku katoli~ku misiju blaènog Alojzija Stepinca u Chicagu po-sjetio je kardinal Francis George. Vrijeme do{a{}a nadbiskup Chicaga zapo~eo je s Hrvatima prigodomproslave 45. obljetnice redovni{tva i 40. godi{njice sve}eni{tva dominikanca fr. Nikole Dugandì}a. Eu-haristijsko slavlje predvodio je sam slavljenik, a na sve~anosti je bio nazo~an i pomo}ni biskup FrancisKane, provincijal dominikanaca provincije sv. Alberta Velikog, fr. Michael Mascari te dvadesetaksve}enika. U prepunoj misijskoj crkvi prigodnu propovijed odrào je njegov dominikanski subrat fr. Fra-no Prcela.

Kardinalu Georgeu ovo je bio ujedno drugi pastirski pohod ove, uz druge dvije ùpe na jugu Chicaga,jedine isklju~ivo hrvatske ùpe. Naime, iste godine (1998.) kad je Alojzije Stepinac progla{en blaènimupravo je kardinal George sve~anim ~inom stavio tu najmla|u hrvatsku misiju u Chicagu pod za{titu no-vog hrvatskog blaènika. Dotada{nju misiju An|ela ~uvara na sjeveru Chicaga osnovali su i vode juhrvatski dominikanci uz pastoralnu suradnju hrvatskih sestara dominikanki.

U svome obra}anju nakon sve~ane svete mise kardinal je zahvalio fr. Nikoli na odanom i angaìranom40-godi{njem sve}eni~kom sluènju i ujedno ~estitao na 25. obljetnici ùpni~ke slu`be u misiji blaènogAlojzija Stepinca. Kardinal je istodobno naglasio zna~enje hrvatskih katolika u ìvotu chica{ke nadbi-skupije i njihov kulturni doprinos u dinami~nom i tolerantnom ìvotu te srednjozapadne ameri~ke metro-pole.

Nakon euharistijskog slavlja, za vrijeme kojega su u znak zahvalnosti predstavnici pojedinih ùpnihskupina slavljeniku uru~ili prigodne darove, sve~anost se nastavila u obli`njem Hrvatskom kulturnomcentru. Tom prigodom se sabranoj zajednici prepunog Centra obratio pomo}ni biskup Francis, koji jeujedno i vikar za taj dio nadbiskupije, i blagoslovio bogato pripremljen slavljeni~ki stol, poèljev{i daljnjiplodan ìvot toj hrvatskoj katoli~koj zajednici. Provincijal fr. Mascari je, izrekav{i prigodnu rije~, isto-dobno podsjetio na gotovo stoljetno djelovanje hrvatskih dominikanaca u Chicagu, a kustos fr. MarkoPulji} istaknuo je dobru suradnju franjevaca i dominikanaca.

U bogatom prigodnom programu posebnu je pa`nju izazvao prigodni film iz ìvota i o ìvotu slavljeni-ka, koji su moderirale aktualne svjetski poznate novinarske zvijezde CNN-a. Fr. Nikola je zaklju~no zah-valio svima nazo~nima i podsjetio na poslanje, ne samo sve}enika, nego i svakog ~ovjeka, a pogotovuvjernika, da uzajamno nosimo teret i radost ìvota.

Fr. Frano Prcela, OP


OSVRTI

VIII. Studijski tjedan za ~lanove dominikanske obitelji u formaciji– Dubrovnik , 5.-11. rujna 2005. –

„Koje su temeljne vrijednosti danas?“, pitali su se mladi dominikanci zajedno sa svojim voditeljima ipredava~ima na po~etku jo{ jednog Me|unarodnog dominikanskog studijskog tjedna koji se u Dubrovni-ku tradicionalno doga|a ve} osmu godinu. Va`nost promi{ljane tematike nije samo intelektualna, nego,dapa~e, duboko egzistencijalna – zadire u same temelje smisla ljudske egzistencije i daje joj odgovara-ju}e svjetlo i usmjerenje.

Uvodno predavanje odrào je prof. dr. Ton~i Matuli} na temu: «Ljudske vrijednosti u znanstveno-teh-ni~koj civilizaciji, eti~ko-moralni pristup». Predava~ je naglasio da ljudske vrijednosti ostaju iste tijekom~itave povijesti ljudskog roda i prate ~ovjeka kao {to ga prati njegova sjena. Mijenjaju se samo naglasci,kutovi gledanja na te iste vrijednosti. To je pokazao dav{i prikaz ~etiriju velikih povijesno-civilizacijskihrazdoblja zapadne civilizacije. Ona su se nastavljala jedno na drugo u kontinuitetu povijesnog dinamizmabez jasno ocrtanih granica razdvajanja. Ta su razdoblja: helenizam, kr{}anstvo, novovjekovlje i postmo-derna s tipi~nim odrednicama: kozmocentrizmom, teocentrizmom, antropocentrizmom i tehnocentriz-mom, ovisno o vrijednostima koje su na ljestvici vrijednosti stavljane na prvo mjesto (kozmos, Bog, ~ov-jek, tehnika). Autor je tako|er istaknuo kako je do{lo do promjene senzibiliteta ~ovjekove savjesti od or-gana koji razlikuje dobro i zlo prema organu koji kao osnovno polazi{te svojega djelovanja uzima principkorisno-nekorisno. To ne zna~i da dobro i zlo nestaje, nego da se postupno mijenjaju kriteriji njegovaidentificiranja. Promjena pogleda jest evidentna: sloboda se gleda pod prizmom u~inkovito-neu~inkovi-to; kod osobe se stavlja naglasak na autonomiju i samosvijest, a tijelo postaje stroj koji se moè reparirati.Zdravlje u tom poimanju postaje objekt i biokemija, a ìvot koji se prije razumijevao kao dar i tajna uovom se kontekstu svodi na DNA i prirodni slu~aj. Sve to gore izneseno upu}uje na razlog konfuzije i ne-snalaènja u brojnim eti~ko-moralnim pitanjima dana{njice, {to dovodi i do nesigurnosti prakti~nog, kon-kretnog ìvota te obja{njava na{a pitanja o vrijednostima, t.j. razlog na{eg interesa za njih. Teologija ivjera ~ovjeku trebaju vratiti sigurnost, povjerenje i smisao, ali s odgovorima se ne treba ùriti, ve} ih trebapromisliti i pri~ekati.

Drugog dana Studijskog tjedna predavanje je odrào prof. Vincenzo Caprara, OP, iz Rima, s naslovom„'Preostale' temeljne vrijednosti suvremene Europe?“ Autor postavlja pitanje treba li govoriti o preìvlja-vanju temeljnih vrijednosti ili o nekim traènjima etike koja bi bila svima zajedni~ka i temelj zajedni~kogìvota. Pojam vrijednosti prvi se put se javlja u ekonomiji – ono {to ima cijenu na trì{tu; dok se poslijenjegovo kori{tenje pro{irilo i na ostala podru~ja ljudskog ìvota – religiju te socijalno, estetsko i politi~kopodru~je. Vrijednost je ne{to konkretno, sve ono {to bi trebalo biti vrjednovano, {to za nas ima vrijednost,neka vrst savr{enstva u dobroti i ljepoti ljudskog bi}a. Vrijednost je ono {to moèmo vidjeti, cijeniti,poèljeti, pretpostaviti ne~emu drugome, objekt neke te`nje, koja moè postati norma ili zakon koji setada name}e drugome. Vrijednosti se mogu podijeliti na individualne i institucionalne, a njihov razvojovisi o stalnom razvoju osoba te o utjecaju razli~itih kultura i povijesnih naslije|a. One se, po autoru, iz-nova ra|aju i mijenjaju, i to ne samo linearno, nego i suprotno od onoga {to smo o~ekivali. Kada govori-


mo o institucionalnim vrijednostima, treba re}i da je jedinstvena Europa jedna nova vrijednost. Proble-matika o kojoj moèmo govoriti u tom europskom kontekstu jest trostruka – odnos vrijednosti i demokra-cije, diktatura ve}ine i eti~ki imperijalizam.

Zdrava demokracija jest onaj sustav u kojem ne dolazi do smanjenja razli~itih aspekata ljudskog po-stojanja, t.j. smanjenja vrijednosti osobe, niti je ~ovjek samo gra|anin ~ije se bi}e zaustavlja u toj katego-riji, kao {to se doga|a u diktatorskim zemljama. Naprotiv, samo je u demokraciji mogu}a distinkcija indi-vidualno/kolektivno i ostvarivanje vlastitog postojanja. Diktatura ve}ine (papa Ivan Pavao II.) javlja se uonim kvazidemokratskim, formalno demokratskim, reìmima koji sadrè samo odre|ene sustave nekihprocedura. U njima se moralna vrijednost ne name}e zato {to je dobra, ve} zato {to ju ve}ina smatra do-brom te ona kao takva nema vrijednost u sebi i po sebi. Vrijednost u takvim dru{tvima ima snaga ve}ine,ona odlu~uje o vrijednostima koje su prihvatljive ili to, po njihovu mi{ljenju, nisu. Eti~ki imperijalizamne po{tuje pluralizam kao vrijednost i smatra da moèmo nametnuti neke vrijednosti kao jedino vaè}e.Cilj dana{nje Europe, kako tvrdi predava~, bio bi stvaranje etosa prihvatljiva svim gra|anima. To bi bilajavna civilna etika koja bi sprje~avala sukobe interesa i diktaturu ve}ine. Isto je tako potrebno stvaranjeìvog odnosa izme|u etike uvjerenja i etike prava. Etika mora biti zasnovana na dijalogu, susretu, bez ilu-zije da moèmo posti}i savr{enstvo. Moramo traìti zajedno s drugima u zajedni~kom prostoru u kojemmoèmo ìvjeti u miru, a to je demokracija koja daje dovoljno prostora za osobna svjedo~anstva.

Tre}e predavanje odrào je prof. dr. T. Z. Ten{ek, OFMcap, pod naslovom: „Kako iznova oìviti seku-larizirane religiozne vrijednosti? – teolo{ki pristup“. Sam naslov upu}uje na problemati~nost – jesu li tevrijednosti takve da bi ih trebalo oìvljavati ili je ~ak i dobro da su sekularizirane? Predava~ je po~eo svo-je izlaganje povijesno-sociolo{kim pristupom u kojem obja{njava razvoj pojma sekularizacija u raz-li~itim povijesnim i sociolo{kim kontekstima. Sekularizacija je pomodna rije~ koja se javlja u zapadnimdru{tvima u drugoj polovici 20. st. Ona prati tzv. ~ovjekovo osamostaljenje i odrastanje prema religioz-nom svijetu, njegovu neovisnost u odnosu na Boga, gdje ~ovjek postaje mjerilo svojega samoodre|enja, ato „prestaje“ biti Bog. Izraz ozna~ava vrijeme ~ovjekove samostalnosti, a i samostalnosti zemaljskih vri-jednosti prema onim transcendentnima, ali i stanje izrazite agresivnosti mnogih europskih dru{tava pre-ma Crkvi. Nakon II. vatikanskog sabora zapo~inje dijalog Crkve sa svijetom. Crkva se otvara svijetu.Po~etak je to teolo{kog ravnovjesja. Javljaju se dvije razli~ite teologije, teologija ili pokret nacionalnogoslobo|enja i teologija koncilskog dijaloga, koje su se ~esto poni{tavale te se nisu vidjeli pravi pomaci.Naglo zatim dolazi do raspada velikog ravnovjesja i razo~aranja u bilo kakvu obnovu. Uzroci raspadajesu religionizacija politike i sekularizacija religije, t.j. njezina politizacija. Politika postaje nova religija,a religija se stavlja u slu`bu politike. Vrhunac takva razvoja jest 11. rujna 2001., koji zapravo zna~i nasil-ni poku{aj obnove velikog ravnovjesja. Posvuda je prisutno nasilje u koje je uvedena i religija, tako da po-stoji opasnost da religija postane suprotnost sama sebi. I zato pred Crkvom u njezinu odnosu premadana{njem svijetu stoje ovi zadatci: Crkva mora biti: 1. Crkva siromaha i zapostavljenih, 2. Crkva dobro-te i milosrdne ljudskosti, 3. Crkva nade i radosti 4. Crkva mirotvorstva, pomirenja i pra{tanja, 5. Crkva di-jaloga sa svijetom – svijet nije neprijatelj i Crkva ne èli poraziti svijet kao neprijatelja, nego èli graditicivilizaciju ljubavi.

êtvrto predavanje odrào je prof. dr. Alessandro Cortessi, OP, pod naslovom: „Moè li biblijska po-ruka biti klju~ ponovnog otkrivanja temeljnih ljudskih i kr{}anskih vrijednosti? – biblijski pristup“ Zakr{}ane je osnovno pitanje {to moèmo traìti u Bibliji – moralno-eti~ki prijedlog, ili je ona ne{to drugo?Po autoru, opasno je traìti u Bibliji vrijednosti koje bi bile odvojene od biblijske «pri~e». To bi zna~iloredukciju vjere na eti~ko pitanje, a Bo`je rije~i na ljudsku rije~. Autor nagla{ava da je biblijska porukauniverzalna, ali je s vremenom postala partikularna. To je glavni problem i iz njega proizlaze svi drugiproblemi. [abat i Izlazak jesu dva izdvojena primjera pomo}u kojih se moè pokazati upravo univerzal-


nost biblijske poruke – ~ovjek je pozvan biti suradnikom u Bo`jem stvarateljskom djelu, a ~itava ljudskaobitelj, kojoj je Izrael samo klica, trebala bi kroz povijest hodati putem me|usobne solidarnosti te otvore-nosti i zahvalnosti Bogu. Tim dvama doga|ajima ljudska egzistencija dobiva svoj unutarnji smisao.

Profesor Cortessi isti~e da je Biblija knjiga odnosa izme|u Boga i ljudi, knjiga ìvota, a ne knjiga upu-ta. Najva`nije u na{em ìvotu jest nau~iti razgovarati s Bogom i s ljudima. Identitet ~ovjeka kao bi}a od-nosa gradi se ba{ u tom u razgovoru. Nadalje isti~e da etiku ne smijemo svesti na pitanje tko je moj bli`nji.Sam Isus govori nam da sam ja bli`nji drugome. Zato trebamo navije{tati evan|elje, ìvjeti ga, slu{ati injegove geste ~itati i kod onih koji nisu pripadnici kr{}anske vjere. Trebam u}i u ìvot vjere na jedan dru-gi na~in, i to tako da uzmem u obzir drugoga. Njega trebam pitati {to mi to nedostaje da budem bolji vjer-nik, {to nedostaje mojemu ìvotu. Neka mi nevjernik pomogne da budem bolji vjernik. On na kraju zak-lju~uje da religija nije intelektualni sustav, ni posjedovanje Boga zatvorenog u nekom religijskom nauku.Tako kr{}anstvo nije religija knjige, nego vjera koja izlazi iz dijaloga s Bogom i zato taj dijalog nikada nesmijemo prekinuti, niti se od drugoga razdvajati, nego se staviti u potragu za onim {to nas moè ujediniti.

Fr. Leopold N. Noso, OP

Dragi o~e Marko,

U 'Vjesniku Hrvatske dominikanske provincije' (prosinac 2004.) pro~itah Tvoj vrlo dojmljiv napisosebujna karaktera pod naslovom 'Ispunilo se vrijeme'. Doìvjeh ga i razumjeh kao dirljivu ispovijest vje-re i potresnu ispovijed ìvota, kao osobno posvjedo~enu Blagovijest i blaèn trijumf milosti u stanju ot-kupljena stvorenja, pa nao~igled toga tronut zastadoh i sebi rekoh, kad posvr{avam neke poslove, valjat}e mi za stol sjesti i napisati fr. Marku nekoliko redaka, priop}iti mu koju besjedu o tome.

Sada pak, nakon vi{e od mjesec i pol dana, ~ini se nekako kao da mi je kairos izvr{enja ve} tada biodo{ao i pro{ao – u nepovrat, pa mi zato te{ko pada ispuniti sebi zadanu rije~, nakon prohujala ~asa suda iodluke, kad mi, eto, okolnosti nisu dopu{tale u~initi {to hotimice ina~e ne bih bio propustio. Svejedno, ìvi neizbrisiv mi je ostao onaj razdragan moj ushit pri ~itanju Tvog teksta, s popratnim uzdahom i opetova-nim usklikom: 'Blago Tebi, Marko!' Evo, to je sve {to Ti ovim pismom èlim priop}iti, ni vi{e ni manje,ma {to god budem dalje jo{ kazao, jer ovo je zapravo i bilo mojom prvotnom pobudom.

Tvoja pobuda pak glasila je odmah na po~etku napisa: "@elio bih bar mali dio onoga {to sam proìvio uovih trinaestak godina podijeliti s Tobom koji ~ita{ ove retke – ako se, i koliko se, moè podijeliti ne{to{to je te{ko opisati rije~ima'. Pa, razumije se, rado sam prihvatio ovu Tvoju velikodu{nu ponudu i uzna-stojao izi}i ususret toj tvojoj èlji: Doista, blago onomu tko ima {to s drugim podijeliti i, ne zadràvaju}iuskogrudno sam za sebe, spreman je s drugima {irokogrudno podijeliti. Ta, mi ina~e tako rado zadràva-mo za sebe, smatramo dobitkom {to ~vrsto drìmo u rukama, ali ìvot se stvara onim {to dajemo; pa {tosebi ~uvamo, u nepovrat gubimo, a {to dajemo, zapravo dobivamo i zasigurno imamo.

Eto, fr. Marko, Ti ovdje dodu{e samo poku{ava{ 'makar ne{to od svega toga (pro-ìvljenoga) izre}iovim redcima' (u svom napisu punom dinamike i dramatike), ali i time si zacijelo mene, a valjda i sveostale koji su tekst ~itali, preobilno svojim samopriop}avanjem obdario iz najintimnijih dubina svogabi}a, tako da Ti se od srca za to zahvaljujem, ne samo u svoje ime, nego i svih ostalih koji su, primjereno


Tvojoj èlji, prihvatili ovu izvanrednu ponudu i {ansu, naime da smiju u onome participirati {to je Tebisamome sveto i drago, do ~ega Ti je nadasve stalo i {to Ti ponajprije leì na srcu.

Pripominjem pak da mi pred o~ima duha sveudilj lebde dva Tvoja kontrastna lika, smjenjuju}i se imije{aju}i, ponekad preklapaju}i i stapaju}i u jednu potpunu odnosno upotpunjenu sliku. Pa, napriliku,sad Te vidim kao lepr{ava mlada ~ovjeka, 'miljenika muza', kako dinami~an àrkih o~iju i toplo zvonkaglasa gestikuliraju}i nadahnuto uvjerava u svoje ideje {to mu jedna preko druge previru te mu se od toli-kog naboja bujna kosa kostru{i na sve strane (kakvim sam Te doìvljavao drugom polovicom sedamdese-tih u Bologni); a sad opet Tebe vidim kao staloèna i suzdr`ljiva muà srednje dobi, pronicavo mirna po-gleda i ozarena ~ela, isposni~ke spodobe i meka tiha glasa, prorije|ene kose i pro}elava tjemena, pone{to{tedljiva u rije~ima i gestama (kakvim sam Te doìvljavao od sredine devedesetih u Kor~uli).

Hajde, fr. Marko, da po~nem malko od Tvoga metiera, od onoga {to se tu o~ima znakovito nudi navi|enje. Pogledao sam i opet Tvoj natpis te podno bremenita-znamenita naslova (s molitvenom preporu-kom) evo vidim tu, na dosta prostranoj, slobodnoj plohi, nacrtana golo-bosa kukavca nekog kako se jad-nik srozan do dna strovalio i glavom tako èstoko ljosnuo o tlo, te mu je od pusta 'zôra' na sve strane tolikozasvijetlilo da je odjednom sve zvijezde ugledao, a pritom opet kao da mu je odozgor nekako prosinulo teje time bio ujedno prosvijetljen, pameti se valjda dozivao i u ~istu zoru pa~e skroviti sjaj neba nazirao.Aluzije, konotacije i asocijacije mi s vi{e strana ovdje naviru, odnosno, na mnogo {to upiru.

Na sljede}oj stranici pak u sklopu teksta vidim uspravan lik sv. Dominika kako zagledan u nebo asket-ski vitak stoji vape}i Bogu, valjda da bi – predimenzioniranih {aka – sveudilj lijevom skrovito primaoodozgo u krilo {to desnom {tite}i kao blagoslov dolje na zemlju prenosi: An Gottes Segen ist alles gelegen- Sve stoji do Bo`jeg blagoslova! ('Crkve i samostani – re~e Hegel – ne opstoje poradi koristi, nego poradiblagoslova.') Sve se to pak poja~ava simbolikom crno-bijele njegove odore, koja se izrazito prenosi naozareno mu lice s crnom bradom usred uokrug posloèna dijela bijelog habita {to izda{an izviruje iz skri-vene nutrine ispod crnog pla{ta. Dakako, i ovdje mi aluzije, konotacije i asocijacije naviru, odnosno, uzsimboliku svjetla i tame na mnogo toga upiru. Preostali likovni prilog, onaj usred teksta na stranici {to za-tim slijedi, meni je pak ostao i odvi{e zagonetan, a da bih se osim slutnje usudio ne{to o njemu kazati ukontekstu tematike samog napisa; bit }e da si i njime, onkraj dosega rije~i, htio surreal-arhai~no ukazatina ne{to {to je u danom sklopu veoma va`no; meni je to pak samo po sebi ostalo do sada zaklju~anim i uneizvjesnu domi{ljanju jedva ikako pristupa~nim. Ali, {to god i kako god sad bilo s time, Tvoje besjede uovom napisu zasigurno su izravna jeka iz najintimnijih dubina bi}a, iz nepristupa~nog i nedodirljivogsveti{ta u srcu osobe, onog numinoznog mjesta objave Svetoga kao 'tremendum et fascinosum' (R. Otto),pa mi ovdje i ne preostaje ni{ta drugo nego da sukladno tome zastanem u smjernu strahopo{tovanju, di-skretan i ne~ujan, te s pripadnim respektom za{utim tronut – u ~istoj prezenciji svete Tajne, onkraj dosegarije~i.

I dakle, samo s ovu stranu rije~i smijem sad ovdje priloìti nekolike svoje opaske, ali s pripomenom dapritom nipo{to ne mislim dirati u sami Tvoj tekst niti ulaziti u ra{~lambu ovog vi{eslojevita, osobitepa`nje vrijedna napisa, koji izvorno nadahnut i u nutrini za~et kao da se organski spontano porodio i raz-vio, ra{~lanio i porastao u organi~nu cjelinu osebujna karaktera, ponikao naime iz elementarne pobude:zahvalnom rado{}u posvjedo~iti svoju vjeru i s apsolutnim pouzdanjem dati ra~un o svome ìvotu usredmisterija Bo`jeg U~ovje~enja. Stoga se tu, zapravo, vi{e i nema {to kazati, osim s pripadnim respektomnaspram Svetoga spontano i smjerno sam u sebi izustiti: Blago tome ~ovjeku!

Ponajprije, {to se ti~e 'umjetnosti' (Tvoje likovne), kojoj si, veli{, 'mislio posvetiti svoj ìvot', pitamTe, nije li i ono zdu{no 'obra|ivanje' i bri`no 'oblikovanje' svoga bi}a, sav onaj neumoran 'trud i rad' nasebi samomu 'kako bi osobnim suobli~ivanjem Kristu prosinula u nama slika i prilika Bo`ja', nije li to za-pravo vrhunsko umije}e, u kojem izlazi na vidjelo i jasno odsijeva iskonska forma na{ega bi}a, obistinju-


je se u ~inu i djelu onaj pralik (arhetip) na{eg bivstva, kojim i kakvim nas je od iskona Bog u istini htio? Inije li takvo umije}e ìvljenja 'na Bo`ju sliku i priliku' pa~e ona prava umjetnost, odnosno, nadumjetnostkojoj je, zapravo, svaki ~ovjek kao takav pozvan 'posvetiti svoj ìvot' sasvim i bez pridràja? Uostalom,stari su kr{}anski oci, govore}i o takvom 'obra|ivanju' i 'oblikovanju' svoga bi}a, imali pritom vi{e pre-dod`bu umije}a rezbara i kipara koji da u sirovini drveta ili kamena ve} postoje}i lik samo osloba|aju odnaslaga kojima je prikriven, izbijaju}i zato trijeske i iverje kako bi se taj lik u zoru istine pokazao onim ionakvim kakav je tu (u drvetu ili kamenu) oduvijek i bio; a manje su taj vitalno-kreativni postupak 'iz-vla~enja forme iz materije', odnosno taj delikatni 'trud i rad' na sebi samome prispodobljivali s izvanjskimmodeliranjem ili mije{enjem amorfne mase u neki proizvoljan lik-figuru ('formavit igitur Dominus Deushominem de limo terrae et inspiravit in faciem eius spiraculum vitae et factus est homo in animam viven-tem', Gn 2, 7), jo{ manje pak uspore|ivali s eventualnim odlijevanjem u prethodno spravljeni neki kalupili {ablonu, te dakle ni sa stereotipnim umnoàvanjem po nekakvu istom obrascu, bez kraja i konca (=multiplicatio entium sine necessitate). Ovo pak ve} i stoga {to se ovdje suptilnim Dahom Bo`jim odn.snagom Duha @ivotvorca sve doga|a iznutra kao singularan zametak ìvota, koji kao takav a priori sveve} u sebi nosi i samo se ima jo{ razviti, tim i takvim iskazati, u zbiljnosti obistiniti: svrha je tu naimesadràna u po~elu, i obrnuto, te je tako ~itav hrast pohranjen u svojoj klici, i ni{ta se tu ne o~ekuje {to ne bive} bilo sadràno u èludcu. Mistici tu govore o poro|aju Boga u ~ovjeku i ~ovjeka u Bogu: 'Kru{kinosjeme raste u kru{ku, Bo`je sjeme raste u Boga' (M. Eckhart). Pri ovome pak i ovakvom nad-umije}u ~ov-jekova suobli~ivanja s Kristom uslijed Bo`jega u~ovje~enja, odnosno pri toj nad-umjetnosti ~ovjekovapreporo|aja uz trajno bivanje 'na sliku i priliku Bo`ju' u Kristu Bogo-~ovjeku, apsolutni ~initelj i tvoracje, dakako, sami Bog, dok je ~ovjekov 'posao' kod toga ponajprije pustiti Bogu da mu bude Bogom i nanjemu izvr{ava svoje djelo {to je naumio s njime, prema onoj M. Eckharta: Gott wirkt und ich werde –'Bog djeluje i ja bivam', primaju}i svoj bitak kao osoba, a ba{ time i kao bi}e relacijâ, na sliku i priliku tro-jedinog Boga; i dakle, 'Bog djeluje i ja bivam' s drugima na sliku i priliku Bo`ju, kao {to i drugi tome|usobno bivaju u zajedni{tvu sa mnom – u 'op}instvu svetih' odn. u Crkvi kao biotopu Vjere i sakra-mentu Spasa.

Pa, uostalom, Pismo se sluì i ina~e prispodobama i primjerima iz oblasti raznih umije}a odnosno um-jetnosti ne samo kad je rije~ o osobnoj 'izgradnji' i 'formiranju' pojedinca vjernika, nego i o zauzetoj 'grad-nji' i 'formiranju' vjerni~ke zajednice – Crkve. A evo, kako ve} odavno znam, Ti si, fr. Marko, u jednom idrugom pogledu proveo vi{e od jednog desetlje}a u Bo`joj 'u~ionici-radionici' (workshop), kad i samveli{: "Pou~avan od drugih, u~io sam i u~it }u. U~itelj je takav kakva poèljeti mogu! Jedan jedini! [to midrugo preostaje nego i}i u {kolu." – I, dakako, pri takvu u~enju odnosno stjecanju umije}a uprili~enja i su-obli~enja Kristu postupno je do{la na vidjelo i pripadna ljepota toga Bogu omiljena ìvota, odjelotvorenai harmonijom (makar i na nesavr{en na~in), a koja ljepota kao takva pravo je vidljiva samo oku Vjere uprosvijetljenu duhu, ona 'duhovna ljepota' o kojoj govori i sv. Augustin.

E sad, stari su ono rekli, 'pulchrum est quod visum placet ' – lijepo je {to se (oku i srcu) vi|eno svi|a(ubi amor, ibi oculus, Augustin), pa kako ne bi onda samim time bio lijep, pa~e prelijep ìvot koji seBo`jem oku i srcu svi|a, koji je Bogu omilio te mu se onda i dopada? Uostalom, ni obe}anu rajsku sre}unije, primjerice, subrat bl. fra Angelico projicirao u nekakvim apstraktnim metafizi~kim ili moralnim ka-tegorijama, nego pa~e profinjeno predo~avao u prekrasnim estetskim slikama ljepote razigrana ìvota,tako {to tu sam Krist kao korifej vodi plesno kolo Bo`jih preobraènih miljenika i miljenica, po procvalojpoljani, na blago-uspinju}oj zaravni, onamo prema nadolaze}em blaènu svjetlu punine Bo`jeg bitkaodn. vje~nog ìvota, nazna~ena kao interminabilis vitae tota simul et perfecta possessio.

Ali, {to uz ovo ho}u jo{ re}i jest i to da je umjetnost i ina~e stvar duha i kao takva ima posla s Apsolut-nim, ba{ kao i religija i filozofija (Hegel), da je ona jedan od medija susreta s Apsolutom, te da je po


shva}anju starih i umjetnikova inspiracija izvorno numinoznog porijekla, uslijed ~ega joj pripada i onajtipi~ni entuzijazam (en-theosis) kao 'iskustvo Theiona iz mitske pra-objave' (Hölderlin), i da onda zbore oboànskom Daimonionu koji se iz onkraja domogao pjesnika, te tako Platon moè ~ak govoriti o boàn-skoj mahnitosti zaljubljenika i pjesnika; ina~e, po Aristotelu pjesnik ima s filozofom zajedni~ko ono za-divljuju}e-za~udno (mirandum), odnosno ono ne{to tajanstveno-otajstveno u Bitku.

E sad, {to se ti~e tvoga (slikarskog) umije}a, fr. Marko, po onoj klasi~noj izreci 'ut pictura poesis' (Ho-racije), slikarstvo je ba{ srodno i komplementarno s poezijom, te nam tako Lessing slobodno po Plutarhusri~e onu ve} poslovi~nu da je 'slikarstvo nijema poezija, a poezija zbore}e slikarstvo", pa su oboje valjdaistog ili srodnog porijekla, a zajedno s filozofijom imaju jednako posla s numinoznim, tajanstveno-za~ud-nim. S kojeg god kraja to sad ovdje uzeli, umjetnost sama po sebi traì cijelog ~ovjeka da joj bez pridràjaodgovori svim bi}em i posveti joj svoj ìvot, naime, ukoliko je ona medij transparencije prema Apsolut-nome, inspirirana iz transcendentne domene Numinoznoga, a nao~igled divnoza~udnog Tajanstva u sve-miru bi}a, pri ~emu pak 'mislilac kazuje Bitak, a pjesnik imenuje Sveto' (Der Denker sagt das Sein; derDichter nennt das Heilige, Heidegger).

Pa, uostalom, pri samom umjetni~kom ~inu kao 'samo-postavljanju istine u djelo'(Sich-selbst-ins-Werk-Setzen der Wahrheit, Heidegger), odnosno uz pripadnu ljepotu kao 'odsjev forme'(= odsjaj bitnosti bi}a) na umjetni~kom djelu i sami umjetnik izlazi na obasjanu ~istinu istine bitka, biva isam onim {to od iskona jest, 'na sliku i priliku Bo`ju', tako da u njemu samome ujedno 'resplendira izvor-na forma' njegova iskonskog bi}a. I dakle, 'posvetiti svoj ìvot umjetnosti' ne samo da je sasvim u redu,nego i jedino ispravno, poglavito za onoga tko je na to pozvan posebnom nadareno{}u, karizmom i {ar-mom; pa stoga, tu nema ni{ta lo{ega, ve} tu pa~e ima samo dobroga i uzvi{enoga, dakako, sve dotle doksami 'medij ne postane porukom', odnosno prestane biti transparentan za Apsolutno i prometne se {tovi{eu opstakul i zapreku spram Svetomu (s kojim se onda vi{e i ne komunicira u vjeri, a niti se ophodi u molit-vi).

Pa sad, dodu{e, filozofija se moè ina~e krivotvoriti i zlorabiti kao ideologija, religija kao samodostat-ni sustav postvarenog kulta, idolatrije i ritualizma odnosno kao legitimacija mo}i, interesa i sile, a umjet-nost kao samodopadno lapurlartisti~ko obmanjivanje sebe i drugoga; ali pripominjem da se svaki put radio falsifikatu, i to pervertiranjem medija u samosvrhu i dakle zastiranjem izvornog obzorja Transcenden-cije, odnosno brisanjem nedogledne perspektive Apsoluta, {to se opet konkretno dogada fakti~nom inver-zijom Prve zapovijedi Bo`je, pa, napriliku, ona besjeda 'Ja sam Gospodin Bog tvoj', tu onda glasi 'Ja samgospodin bog svoj'. I sve se tada zbiva 'etsi Deus non daretur' (Bonhoeffer), a {to sve iz toga neminovnoslijedi, razumije se samo po sebi. Autonomni subjekt je sam svoja mjera i svoj zakon!

Zacijelo, doti~nim 'slobodnim padom' sve do 'dna provalije' ~ovjek nehoti~no stje~e jezovito iskustvoposvema{nje apsencije, nedostatka, praznine i ni{tavila, ali ne samo negativno-nihilisti~ki u smislu onoghorror vacui, nego i pozitivno-bivstveno u smislu dane mu jedinstvene mogu}nosti da iskusi istinsku Pri-sutnost u odsutnosti, gdje, primjerice, neku osobu ili stvar pravo zapaàmo istom u njihovoj odsutnosti,pa ih po~nemo pravo vrednovati i cijeniti tek kad ih tu vi{e nema, tako da u njihovoj odsutnosti tek spoz-najemo da su i {to su, zapravo, u sebi i za nas, i od kojeg su nam zna~enja, napose usred oskudice i u stanjukrajnje potrebe, dok nas istodobno ni{ta drugo ne zadovoljava (kako {to i Ti sam za sebe konstatira{: 'Sveono {to sam mislio da imam i da znam, sve to nije mi koristilo ni{ta'). Pa, takvo je bilo i Augustinovo gor-ko iskustvo {to ga je stekao in terra dissimilitudinis, te kao trpko pokri}e i stoji zapravo iza one glasovitenjegove besjede: "Za sebe si nas stvorio i nemirno je srce na{e dok se ne smiri u tebi, Boè!"

I tako, ne samo da je 'razmetni sin', tek nakon {to se u dalekoj tu|ini srozao do dna, usred oskudice i ustanju krajnje potrebe bio istom kadar spoznati blagodati o~inskog doma i dobrotu svoga oca pa se vrnutidoma, nego ~ak ni samome Isusu nikad Otac Nebeski nije bio prisnije blizak i privrèn nego onda kad ga


je kao Sin, sav predan u Njegovu volju, 'si{av nad pakao' i 'ostavljen' usred 'tame i smrtne sjene', u bezda-nu odsutnosti Prisutna zazivao s Krià: Eloi, Eloi, lama sabagthani (Mk 15, 35). Te dakle, abyssusabyssum invocat – bezdan doziva bezdan (Ps 42, 8), pa je onda adekvatan odgovor na taj zov i 'vapaj izdubine' bilo Isusovo Uzvi{enje s desne Ocu, dakako, ujedno s uzdignu}em ~ovjeka i svekolikog stvorenjau Boga – Uskrsnu}em.

Ta, uostalom, i hod kroz labirint ima svoj obrat tek na samom dnu, otkuda se odsada kao i dosada na-stavlja zbunjuju}e meandri~nim gibanjem kroz mrkle hodnike prema svjetlosti izlaza. No, znamo, nije sesvatko izbavio iz crne mreè u koju je zalutao ili zasrljao, mnoge je progutala tama ili magla, poneki je su-stao u hodu i, ostav{i leàti, nikad nije otrije`njen izbio iz labirinta u jasno}u i na svjetlost dana, a niti sesvatko 'na dnu provalije' i krajnje nevolje dozvao sebi i Bogu te opame}en vrnuo doma, poput 'razmetnogsina'; usred tmina na Golgoti tek je jedan od dvojice ({to bijahu s Isusom raspeti) u pouzdanoj nadi Vjereugledao rajsko svjetlo Spasa, dok onaj drugi ne ... Eto, kojeg li nedoku~ivog misterija, koliko li onda vi{eimamo razloga Boga hvaliti i slaviti za izbavljenje i Spas iz vlasti smrti i oblasti ni{tavila.

Samo onaj tko je iznio ìvu glavu zna iz kakva je grotla umakao, ba{ kao {to i 'grijeh pravo poznajemotek kad ga se ostavimo'. Pa i ina~e, 'kad je brodolom, najve}i je uspjeh ostati ìv', re~e mi jednom Albe Vi-dakovi} u nekom drugom kontekstu, i doista, tek u jezivu iskustvu na rubu smrti i nao~igled paklene pro-valije ni{tavila zamje}ujemo i pravo spoznajemo bitak, tek opaàmo i vidimo prioritet bitka u svemu isva~emu: ono do ~ega je sve stalo jest naprosto biti, i ni{ta se ne da tako celebrirati kao puki opstanak, ba{'kao da si nanovo ro|en', veli se, jer, najzad, samo 'ìva glava dugovanje pla}a'.

Wenn jemand eine Reise tut, so kann er was erzählen- – 'Kad netko na put ide, tad ima {to i pri~ati'(pri-povijedati), poslovi~no veli Mathias Claudius. A opet, kad netko ide na put te pritom zaluta, taj {todalje ide, to vi{e ide u bludnju, gube}i se sve vi{e na bespu}u; zacijelo, tome }e onda i eventualni povratakbiti utoliko dulji, tegotniji i mu~niji (M. Eckhart), taj zaista ima {to i pri-povijedati, ako iznese doma ìvuglavu. K tomu pak, reko{e stari – pathemata mathemata – 'patnje su pouke' (Ezop), pa tko nije pro{aokroz ~istili{te ku{nje i dakle mnogo toga mu~na iskusio i pretrpio, {to taj uop}e zna, i zar taj ima {to ipri-povijedati? (Ta i za Isusa se veli, Hebr 5, 8: 'premda je bio Sin, iskustveno nau~i poslu{nost od onoga{to je pretrpio", a – po rije~ima jednog izraelskog filozofa – i 'vrijedno je samo ono za {to smo spremniplatiti najvi{u cijenu'.)

Kad nekoga njegov put kroz svakojake pogibelji odvede daleko sve do na rub bezdana na samom krajusvijeta, poput smjelih Argonauta u potrazi za 'zlatnim runom', ili je pak poput Odiseja osvajaju}i nova ob-zorja rasrdio bogove te stoga na povratku iz daleke tu|ine u prisni zavi~aj o~inskog doma i Penelopineljubavi deset godina morem lutao i, odolijevaju}i dodu{e zamamnosti Sirena, pao na lijepak zavodljiveCirke te stigao survan do na dno ponora, pa je ~ak morao si}i jo{ uniè i pro}i kroz samo podzemlje; tko seodatle iz carstva sjena izbavio i tako umaknuo sa samog ruba smrti, odnosno tko je kao ovaj ostao ìv jo{ iu brodolomu, taj je najzad sav sretan {to, stigav kona~no ku}i, jo{ ima komu {to pri~ati.

Evo, dragi fr. Marko, nakon svega zaista i Ti ima{ {to a i komu pripovijedati, pa zato bome i zbori{ osvome dugom i mu~nom hodu kroz labirint, pri-povijeda{ o stanovitu svom lutanju i gubljenju na be-spu}u, o tome da si neprimjetno i polagano bio zasrljao na dno ponora gdje da si prebivao oko dvije godi-ne, i t.d i sl. ({to sve skupa, dakako, ne bija{e ni mimo Bo`je volje, ni bez Njegova milosnog raspore|aja,ma {to da je i bilo s vjerom i molitvom), a govori{ i o svome izbavljenju-otrje`njenju i pripadnom-poprat-nom {oku, o mu~no-duga~koj serpentini povratka sebi i Bogu, o vijugavoj putanji uspinjanja svome Isko-nu kao o svojoj osebujnoj, singularnoj 'peregrinatio ad Deum " te usto me|u ostalim primje}uje{:

"Ni taj put nije bio bez problema, bez povremenih 'opijanja' (...) Do slobode je trebalo i}i kroz 'pustin-ju'. I u tom hodu pro{lo je dosta godina u kojima sam se gubio, i opet se nalazio. Ali o povratku na staro,vratiti se u 'Egipat', o tome nije bilo ni govora. Odluka je bila ~vrsta zbog onoga {to sam prije doìvio i


proìvio, u 'mome Egiptu'. (...) A bolna je istina, itekako bolna na samom po~etku. No ona poslije izgubisvu bol, ba{ kao {to Isus kaè: '@ena kad ra|a, àlosna je jer je do{ao njezin ~as; ali kad rodi djete{ce, nespominje se vi{e muke od radosti {to se ~ovjek rodio na svijet' (Iv 16, 21)."

Ma{ala(h) Ti bilo, Marko! "Ispunilo se vrijeme!", isti~e{ u naslovu i time sav sretan najavljuje{ {tosmo mnogi tolike godine ~ekali od Tebe, povratak svojoj umjetnosti i tome sukladan novi po~etak; i dak-le, pozivaju}i se na to, Ti na kraju priop}ava{: 'Opet }u se baviti umjetno{}u – ali ne vi{e kao zabludjelipregalac, nego kao dominikanac! Za to sam zahvalan jedino mome U~itelju, Isusu." Kako vidi{, usudih sesad ovdje umjesto 'heretik' staviti 'zabludjeli pregalac' , jer to po mome sudu vi{e odgovara Tvome nature-lu kao i onom Tvome liku kakav mi sveudilj lebdi pred o~ima duha, ba{ kao {to to, unato~ svemu, i nepo-sredno proizlazi iz svekolikog ovog Tvog napisa, a bome i zvu~i mi nekako skladnije.

"Teologija razlikuje materijalnu herezu (kad netko pristaje uz neku objektivnu herezu, a da nije svje-stan svoje zablude) i formalnu herezu (kad netko svjesno', tvrdoglavo i zlonamjerno pristaje uz neku ob-jektivnu herezu). Sve dok netko drì za sebe neko 'zabludjelo' poimanje ili poricanje neke dogme, a da sene izja{njava, govori se o grijehu hereze za razliku od delikta hereze.' (K. Rahner-H.Vorgrimler, KleinesTheol. Wörterbuch).

Dakle, 'vrijeme se ispunilo', do{ao je napokon ~as suda i odluke, opet }e{ se, biva, baviti umjetno{}u,ali (veli{) kao dominikanac! Ho}e re}i, kao brat propovjednik po uzoru na sv. Dominika koji je – dirnutmilosr|em i su}uti Bo`jom za propalog ~ovjeka – navije{tao ljudima Blagovijest i tako privodio zalutale izabludjele na pravi put Spasenja, danomice k nebu vape}i: O, Boè, {to }e biti od gre{nika!

Neka, fr. Marko! Bogu neka je hvala i slava na njegovu daru: Veritas est index sui et jalsi (Spinoza).Od sada }e tako i ona osnovna story Tvoje umjetnosti mo}i obilato crpiti iz prebogate Tvoje doga|ajniceodn. iz one history o kojoj je u dramati~noj Tvojoj ispovijesti bila rije~, a time }e{, ako Bog da, suglasnona{oj dominikanskoj devizi, biti onda zbilja u stanju, more artis, na svoj singularan na~in, 'verbo, opere etexemplo ' prezentirati Istinu, koja kao svjetlost samu sebe pokazuje i time ujedno na svoju opreku ukazu-je, te razotkrivaju}i zabludu, la` i patvorinu, razgoni tminu obmane i maglu varke.

Ovo je utoliko vi{e va`no, koliko je i ina~e ve}a nu`da takva umjetni~kog izraàja upravo u dana{njadoba; jer, ne samo da je takvo {to poèljno, nego je danas i posve aktualno, te tako osobnoj pobudi umjet-ni~kog priop}avanja istine ovdje odista korespondira objektivna potreba. Za 'Pepelnicu umjetnika' ovdjeu Kölnu govorio je u tom smislu i kardinal Meissner, karakteriziraju}i 'umjetni~ku egzistenciju' doneklekao 'proro~ku egzistenciju'. Iz 'Kölnskih crkvenih novina' (od 18. II. 2005.) svjeè prenosim neke u tompogledu za na{u svrhu vrijedne ekscerpte: ,,(...) Kad je Bog oblikovao Adamovo tijelo i zadahnuo ga svo-jim ìvotnim Dahom, mislio je (reko{e crkveni oci) na Krista-Logosa koji je jednog dana imao biti ~ov-jek. ôvjek je dakle stvoren popustan za Boga. Stoga je Bog mogao postati ~ovjekom. Gdje se pak ~ovjekkao prilika Bo`ja otu|uje, usteè i razobli~uje od Onoga komu je na po~etku uprili~en, ~ovjek se gubi ipropada. To je sasvim evidentno i pokazuje se groteskno u na{em dru{tvu, koje ~ovjeka sve vi{e raz-rje{uje iz njegova eti~kog poretka primjerena stvorenju. Bog pak ~ovjeka nikad ne pu{ta, tako da vi|eno sBo`je strane nema zapravo bezbo`nika. On, vje~ni Bog, koji se definira kao pralik ~ovjekov, uputio se ustatus svoje slike i prilike. Original biva takore}i kopijom: Bog postaje ~ovjekom, da bi ~ovjek postao Bo-gom – kao na po~etku.

Stoga je svijet, a napose ~ovjek, proèt, obiljeèn i odre|en Logosom, Bogom. (...) – Umjetnicima jepovjereno da svojim djelima posreduju ljudima tu fasciniraju}u poruku, u~ine im je zornom. Pa, slikarpotrebuje ne samo dobru ruku, nego najprije dobar pogled da bi vidio i uo~io ono {to mu ruka ima obliko-vati. Umjetni~ka je egzistencija nekako poput proro~ke egzistencije. Tu se gleda iza kulisa, i to ne upovr{nom smislu, nego se pa~e nazire utisnuti ìg, signatum, tragove Logosa. Ni{ta ne obiljeàva deka-denciju neke kulture vi{e nego povr{nost, izvanjskost, plitko}a i nutarnja praznina. Ovdje moè dodu{e


biti formâ i formulâ, ali su bez sadràja. – (...) Stoga je danas umjetnik za suvremenike jednako nuàn kaou srednjovjekovlju. I stoga svaka umjetnost mora stvarati jednu 'Biblia paupuerum', to jest posredovati~ovjeku sve ono nu`no za ìvot, {to on u svojoj povr{nosti previ|a, ali {to u dubini zbiljnosti postoji. –(...) Vrijeme bez vidovitih ljudi stoga je vrijeme bez slika i vizija. A vrijeme bez slika i vizija jest vrijemebez orijentacije. Umjetni{tvo nije neki dobrostiv dodatak ~ovjekovu ìvotu da bi ga se imalo ugodnijim,nego je uz kruh vaàn pripadak (sira i maslaca) ili bolje provijant za ~ovjekovo putovanje kroz svoj svijet.(...)" Evo, fr. Marko, stranica mi se pribliìla kraju pa moram zavr{iti, iako bih rado priloìo jo{ nekasvoja opaànja i refleksije. "Vi{e se ne }e{ zvati Jakov, nego Izrael, jer si se hrabro borio i s Bogom i s lju-dima, i nadvladao si"; da, ali uz pripomenu, da je zato Jakov iz onog otajstvenog boja na Jabok-potokuizi{ao ozlije|ena kuka, te obiljeèn time odsele 'hromao' cijelog svoga ìvota (Post 32,29-33).

[to si Ti u do{a{}u istaknuo u naslov, to ja u korizmi uzimam za pe~at i na kraju upotpunjujem: "Ispu-nilo se vrijeme, blizu je kraljevstvo Bo`je! Obratite se i vjerujte u Radosnu vijest!" (Mk 1, 15). Jer, ovajdrugi dio iz Isusova Protoevan|elja obiljeàva po~etak preduskrsnog crkvenog doba uz obred pepeljanja:Obra}enje i vjerovanje kao adekvatan odgovor Radosnoj vijesti trajan su zahtjev i stalan ~imbenikevan|eoskog ìvota – sve do slavnog Pojavka Gospodnjeg! U tom smislu, fr. Marko, èlim Tebi i ostalojsubra}i ~estit i blagoslovljen Uskrs!

Uz najbolje èlje i srda~ne bratske pozdrave ostajem Tvoj – confrater in Christo.

Refrath, 10. velja~e 2005.

Fr. Tihomir I. Zovko, OP

POVIJESNA VA@NOST PRVOG HRVATSKOG SVEUÎLI[TAGovor prof. Stjepana Krasi}a u povodu primanja po~asnog doktorata

Sveu~ili{ta u Zadru 7. travnja 2005. –

Dopustite, prije svega, da izrazim svoje veliko zadovoljstvo {to sam danas me|u Vama da podijelimradost i sre}u proslave Dana Va{ega (ili, bolje re~eno, na{ega) Sveu~ili{ta. Svrha dana{njeg dana jesttrajno nas podsje}ati na va`nost i blagodati koje dugujemo sveu~ili{tu, jednom od najoriginalnijih, naj-ve}ih i najljep{ih dostignu}a srednjega vijeka na intelektualnom podru~ju. Tada se, naime, prvi put u svo-joj povijesti, europski duh po~eo osloba|ati dotada{nje povijesne uvjetovanosti, upustiv{i se u raz-mi{ljanje na nov, racionalan i “moderan” na~in, {to obara svima nama dobro poznati stereotip o srednjemvijeku kao “mra~nom” razdoblju u odnosu na renesansu kao razdoblje “svjetla” i vladavinu razuma. Tre-ba imati u vidu da sli~nu ustanovu nije poznavala nijedna druga kultura ili civilizacija. S ustanovomsveu~ili{ta donekle bi se samo mogao usporediti mandarinat u vrijeme kineskog carstva, koji je – za razli-ku od europskih sveu~ili{ta – isklju~ivo bio namijenjen odgoju visokih dràvnih ~inovnika. U Europi jesveu~ili{te imalo sasvim druk~ije dru{tvene korijene i namjenu. Tu je, naime, znanje prvi put u povijestiafirmiralo vlastitu samobitnost te se – uz Crkvu i dràvu – nametnulo kao nova dru{tvena i povijesna sna-ga. Neposredni protagonisti te povijesne preobrazbe bili su intelektualci koji su tijekom vremena postaliprofesionalni nositelji znanja i njegova preno{enja posredstvom strogo definiranog {kolskog programa.[kole su imale zada}u oìviti znanje i znanost, usvojiti ih, pro{iriti i prenijeti novim nara{tajima. Ljudski


razum je – kao {to znamo – za~etnik znanja, {kola njegovo rasadi{te, a znanost njegov najvi{i domet.Tako je mi{ljenje kao istraìva~ki rad postalo posebno zanimanje, a njegovi zakoni potanko propisani.

Zahvaljuju}i tim ~imbenicima intelektualci su bili u stanju izvesti dotad nevi|en obrat u povijesti, na-metnuv{i znanje kao univerzalnu kategoriju koja je preporodila svijet. Tako zami{ljeno sveu~ili{te mno-go je stolje}a dràlo monopol najvi{e prosvjete, znanosti i, dobrim dijelom, kulturnog stvarala{tva. Sve,ili gotovo sve, {to je u~injeno na podru~ju filozofije, teologije, prava, medicine, fizike i drugih znanostibilo je ostvareno na sveu~ili{tima. Ona su kao “plodna majka znanosti” (alma mater scientiarum) dala~ovje~anstvu institucionalizirano znanje kao jedan od najljep{ih i najoriginalnijih plodova europske civi-lizacije. Papinski ih dokumenti ~esto uspore|uju s “visokim svjetionicima”, “stablima koja donose slatkei obilne plodove”, “plodnim njivama na kojima rastu najizvrsniji i najplemenitiji usjevi”, “rijekama kojesvojim vodama natapaju neplodne pustinjske krajeve” (neznanja) i t.d Poznati car Fridrik II. Hohenstau-fovac je 1224. godine svoje napuljsko sveu~ili{te nazvao “izvori{tem znanosti i rasadi{tem nauka (fonsscientiarum et seminarium doctrinarum). Kolijevke sveu~ili{ta bile su – kao {to je poznato – nama su-sjedna Italija i ne{to udaljenija Francuska. U njima su se u XII. i XIII. st. prvi put u povijesti, neovisno ojavnim vlastima i drugim dru{tvenim slojevima, profesori i studenti po~eli autonomno organizirati u za-sebne udruge, postaviv{i znanje kao svoj isklju~ivi cilj. Taj pokret je kao svojevrsni plimni val ubrzo zap-ljusnuo gotovo sve velike europske gradove i zemlje u kojima su postojali isti ili sli~ni kulturni i materi-jalni uvjeti.

Pojava jedne takve ustanove u ìvotu svakog naroda bila je dokazom njegove kulturne i znanstvenezrelosti, a samim time i jednim od najva`nijih datuma njegove povijesti. [panjolski filozof i knjièvnikJosé Ortega y Gasset (1883.-1955.) {irenje sveu~ili{ta uspore|uje s ko{nicama punim nemirnih p~ela kojeu prolje}e u svojim venama osjete nemir ìvota i zov novih poljana bogatih {arenim cvije}em i mirisnimpeludom pa se po~nu rojiti i seliti na nove cvjetne poljane u potrazi za peludom da ga pretvore u slatkimed. Jedan takav “roj p~ela” spustio se davne 1396. godine na “cvjetne livade” drevnog i pitomog Zadra,privu~en nadom u obilnu ètvu slatkog meda. Radilo se o specifi~nim “bijelim p~elama” dominikanskogreda koje su umije}e prikupljanja peluda i njegova pretvaranja u slatki med znanja stekle u najve}im eu-ropskim sredi{tima, naro~ito u kolijevkama visokog {kolstva, Bologni i Parizu. Vode}i ra~una o toj stvar-nosti, mladi dominikanski red je u XIII. st. za svoje sjedi{te izabrao ne Rim, nego Bolognu i Pariz, sjedi{taisto tako mladih i najpoznatijih europskih sveu~ili{ta i modele na koje su se ugledavale sve kasnije viso-ko{kolske ustanove. Tako se dogodilo da su prva sveu~ili{ta i dominikanski red ne samo blizanci, t.j.ro|eni gotovo u isto vrijeme, nego i ~eda iste matere: latinske kulture i Katoli~ke crkve. Povijesna je ~in-jenica da je Crkva utro{ila mnogo vi{e vremena, snage i sredstava u osnivanje svih vrsta {kola, naro~itosveu~ili{ta, nego dràvne vlasti. Slijede}i primjer svojih prethodnika, u~eni vrhovnik dominikanskogreda Rajmund De Vineis (Dalle Vigne) iz Capue (1380.-1399.) naredio je 1396. godine da u Zadru po~nerad generalno u~ili{te jednako onima koja su u to vrijeme postojala u Bologni, Parizu, Padovi, Rimu, Sa-lamanci i drugdje. Bio je to ro|endan prvog sveu~ili{ta na hrvatskom tlu, koji je ozna~io prekretnicu i ot-vorio sasvim novu stranicu u hrvatskoj kulturnoj povijesti. Ne samo da doma}im sinovima nije bilo vi{enu`no odlaziti u inozemstvo u potrazi za sveu~ili{nom izobrazbom i akademskim naslovima, nego su isami stranci, iz istih razloga, ve} od samoga po~etka po~eli dolaziti u Hrvatsku, i to poglavito iz onih ze-malja, sredina i gradova u kojima su postojala sveu~ili{ta. Akademski naslovi, naro~ito doktorat, posti-gnuti u Zadru imali istu pravnu vrijednost kao da su bili postignuti na spomenutim ili drugimsveu~ili{tima. Od tog trenutka Hrvatska je od “uvoznika” i “potro{a~a” znanja i znanosti postala “proiz-vo|a~” i “izvoznik”, svrstav{i se tako u red naprednih europskih zemalja. I dok su – zbog nama dobropoznatih povijesnih okolnosti – drugi hrvatski gradovi bili prisiljeni ~ekati XVII. ili XX. stolje}e da seupi{u u registar sveu~ili{nih sredi{ta, Zadar je ve} krajem XIV. st. imao sre}u to u~initi i biti predvodnik


znanja i znanosti na na{im prostorima. To generalno u~ili{te ve} je samim svojim naslovom htjelo nagla-siti da je – ne kako se obi~no misli – bila visoko{kolska ustanova na kojoj su se predavale i u~ile “sve”znanstvene discipline, nego da je “u~ili{te za sve”, dominikance i ne-dominikance, klerike i laike,doma}e sinove i strance. Na zadarskom generalnom u~ili{tu od samog njegova po~etka nalazimo studen-te i profesore iz gotovo cijele Europe, i to ve}inom iz zemalja koje su ve} imale svoja sveu~ili{ta, {to go-vori u prilog ugleda zadarskog sveu~ili{ta. U sa~uvanim knjigama generalnog u~ili{ta mogu se tako|erpro~itati naredbe nekoliko vrhovnika dominikanskog reda da se dio dominikanskih studenata iz Zadrapreseli u druge okolne samostane kako bi se na njegovu Filozofskom fakultetu u~inilo mjesta za upisdoma}e mladeì. Tu “almu mater” ovoga grada i naroda 1807. godine zatvorile su francuske revolucio-narne i okupacijske vlasti, koje su u svom ru{ila~kom pohodu isprevrtale ne samo mnoga kraljevska prije-stolja, nego i sveu~ili{ne katedre koje im iz jednog ili drugog razloga nisu bile po volji. No ta se “alma ma-ter Jadrensis” – nakon tog nasilnog prekida od gotovo 200 godina – ponovno rodila, sli~no kao {to se1991. godine, poslije prekida od punih devet stolje}a, ponovno rodila neovisna i demokratska hrvatskadràva. To je bilo mogu}e zahvaljuju}i skladnom radu svih dru{tvenih ~imbenika ovoga grada, ùpanije inadbiskupije te dalekovidnoj i hvalevrijednoj odluci Hrvatskog sabora, koji je uvidio va`nost da se tomnama svima tako dragom gradu Zadru vrati njegovo sveu~ili{te. Tako se ono, poput legendarne ptice Pho-enix, ponovno rodilo iz vlastitog pepela da svojim novim ìvotom svjedo~i o neuni{tivoj volji ovog naro-da za ìvotom, slobodom i napretkom.

Ovom prilikom èlio bih podsjetiti na jednu va`nu ~injenicu: oba su se zadarska sveu~ili{ta – prvo idrugo, odnosno staro i novo – rodila u slobodi. Prvo je niklo u vrijeme kad se Zadar nalazio u sastavuonda{njeg Hrvatsko-ugarskog kraljevstva, a novo u krilu slobodne i neovisne hrvatske dràve. To najbol-je govori o tomu da je sloboda u ìvotu jednog naroda nuàn preduvjet njegova napretka, naro~ito kultur-nog i znanstvenog stvarala{tva, jednako kao {to je jednom ìvom organizmu nuàn zrak za disanje. Za-darsko sveu~ili{te ponovno je ugra|eno u krunu hrvatskog visokog {kolstva kao njegov 5. blistavi dra-gulj, sli~no grbovima pet hrvatskih pokrajina koje rese na{ lijepi kockasti grb. Taj su dragulj – kao {to re-kosmo – tu|inske vlasti iz te krune bile silom istrgnule, bacile u blato i pogazile, ali je on odlukom saboramlade i suverene Republike Hrvatske ponovno vra}en na svoje izvorno mjesto kako bi svojim sjajem svi-jetlio i svjedo~io da su politi~ka sloboda i kulturno-znanstveni napredak nerazdvojivo povezani. I ako seu budu}nosti na{e pokoljenje bude i~im naro~ito ponosilo, ponosit }e se – uvjeren sam – prije svega uspo-stavom samostalne hrvatske dràve, a onda i ponovnim ugra|ivanjem ovog blistavog dragulja u krunuhrvatskog visokog {kolstva.

Na ovom mjestu èlio bih naglasiti jo{ jednu stvar koja mi posebno leì na srcu i koja je razlog mojedana{nje nazo~nosti me|u vama. Osje}am se iznimno ponosnim i po~a{}enim ~injenicom da mi upravoova “alma mater Jadertina”, ovo “najstarije-najmla|e” hrvatsko sveu~ili{te, podjeljuje po~asni doktoratkao najvi{i naslov koji obi~ni smrtnik moè primiti od jedne ovakve ustanove. No zasluga za to ne pripa-da toliko meni, koliko dominikanskom redu i njegovu u~enom vrhovniku Rajmundu Dalle Vigne iz Ca-pue, koji je smatrao da ovaj grad i dominikanska Dalmatinska provincija zasluùju jednu tako presti`nuustanovu kao {to je sveu~ili{te. Njima posve}ujem ovo veliko priznanje. Ja sam mo`da bio samo sretninalaznik onoga {to su oni u~inili. Ipak, primam ga s rado{}u i zahvalno{}u svim onima koji su moj znan-stveni rad tako visoko ocijenili, dodijeliv{i mi ovo vrijedno priznanje. No ja ga smatram ne samo nagra-dom za ve} u~injeni rad, nego i pozajmicom za budu}e angaìranje na prou~avanju hrvatske povijesti,naro~ito prebogate pro{losti ovoga grada i ovoga sveu~ili{ta.

Prou~avanje vlastite pro{losti i vlastitih korijena mnogo je va`nije nego se to obi~no misli. Iako se for-malno bavi pro{lo{}u, ona ima i te kako velik utjecaj kako na sada{njost, tako i na budu}nost. Narod kojine zna tko je i odakle je, ne zna ni kamo ide, niti moè stvarati vlastitu budu}nost. Lucidni i svima nama


dobro poznati engleski pisac George Orwell jednom je u svom poznatom stilu izrekao jednu veliku istinu:“Tko kontrolira pro{lost, kontrolira sada{njost. Tko kontrolira sada{njost, kontrolira budu}nost.” Odatlesvi oni veliki i mali prijepori o “slu`benoj” i stvarnoj povijesti i njezinu tuma~enju. Pou~eni lo{im isku-stvom iz svoje neposredne i daljnje pro{losti, mi nikada ne bismo smjeli dopustiti da nam netko drugi pi{ei tuma~i politi~ku, kulturnu, crkvenu ili bilo koju drugu povijest. Oni koji su je stvarali i ìvjeli u prvomlicu najbolje je mogu razumjeti i drugima tuma~iti. Burna pro{lost ne samo grada Zadra i njegova “najsta-rijeg-najmla|eg” hrvatskog sveu~ili{ta u tomu nam moè biti dobra pouka. Ova sintagma “najstarije-naj-mla|e sveu~ili{te” nije nipo{to slu~ajna, niti je rije~ o igri rije~i. Ona u sebi krije ne{to duboko simbo-li~no. Mi, naime, na ovim prostorima nismo nikakvi skorojevi}i, nego dolazimo iz daleka i uzdignuta ~elagledamo daleko u svoju budu}nost.

I, na kraju, dopustite da jo{ jednom izrazim svoju iskrenu i duboku zahvalnost cijelom akademskomSenatu i prof. dr. Damiru Maga{u, rektoru Sveu~ili{ta ovog drevnog, lijepog i nama svima dragog gradaZadra, na izvanrednoj po~asti koju su mi danas iskazali dodjelom ovog vrijednog priznanja.

II. sastanak predstavnika dominikanske obitelji

Kor~ula, 17. rujna 2005.

Po drugi put su se sastali predstavnici dominikanske obitelji iz razli~itih ogranaka Hrvatske domini-kanske provincije, i to iz Dubrovnika, Splita, Kor~ule te Zagreba. Ovog puta sastanak se dogodilo uKor~uli. Provincijal Hrvatske dominikanske provincije brat Ivan Iko Mateljan je u uvodnoj rije~i podsje-tio na prvi sastanak, koji se zbio u Zagrebu 29. svibnja 2004. Ve} je najavio idu}i sastanak u ne{to pro{ire-nijem broju, koji bi se vjerojatno trebao organizirati u Splitu, ali se to nije moglo sa svom sigurno{}u naovom sastanku fiksirati, jer je poznato da se obavlja rekonstrukcija splitskog samostana. No, svi su biliuvjereni da s takvim susretima treba nastaviti.

U uvodnom obra}anju skupu ~asna majka, sestra Katarina Maglica izrazila je svima dobrodo{licu uKor~ulu, jer se time dodatno proslavlja 100 godina od osnutka Kongregacije an|ela ~uvara. Stoga je do-bro da se susret dogodio upravo na Kor~uli. Sestra Katarina je u nadahnutom promi{ljanju istaknula da susestre od po~etka svoga djelovanja skrovito prisutne uz bra}u, pa se iz toga razloga postavlja pitanje ho}eli to bra}a priznati i danas? Nekoliko re~enica progovorila je i o zamisli brata Mi{kova, ~iju je osnovnuzamisao konkretizirao An|eo [oljan, premda se to ne moè s punom sigurno{}u tvrditi, kako to obi~nobiva s nekim dalekim povijesnim doga|ajima. Nadalje je spomenula gospodina Jozu Fazini}a, koji je bioekonom novoutemeljene kongregacije, ~ime se zapravo pokazuje suradnja razli~itih ogranaka domini-kanske obitelji. Sestre su od po~etaka svoga djelovanja pokazale interes za rad u onim ustanovama u kojesu rijetki zalazili, a rije~ je o raznim ubo`nicama, internatima, kuhinjama, i tome sli~no; to je po mi{ljenjusestre Katarine posljedica prvih poticaja, to jest duha osnivatelja, a i onih potreba koje su rasle i pojavlji-vale se u tom povijesnom kontekstu. Taj se duh na razli~ite na~ine o~itovao tijekom povijesti i u toj svije-sti postoje znakovi nade za budu}nost.

Sestra Katarina pone{to je govorila i o na~inu upravljanja zajednicom, jer da bi takve stvari mogle za-nimati ~lanove dominikanske obitelji. U tom smislu njoj se svi|aju rije~i biv{eg u~itelja Reda TimothyjaRadcliffa, koji je govorio o duhovnosti upravljanja. Po njezinu mi{ljenju naglasak ne bi smio biti na


upravljanju kao takvu, upravljanje nije «biti glavni», nego je ono prije svega slu`ba. Sve slu`be jednakosu ~asne. Ne treba odlu~ivati samovoljno, nego razmatraju}i zajedni~ko poslanje. U tom kontekstu spo-menula je ono ~ime se sestre danas poglavito bave, a to je odgoj djece u vrti}ima, katehizacija u {kolama,rad sa starim i nemo}nim osobama. Postavlja se pitanje kako postupiti kad se uo~i da netko ima neke dru-ge darove, a koji ne odgovaraju starim obrascima, odnosno treba li im omogu}iti ne{to novo, {to bi barprema tom uo~avanju njihovih darova bilo primjerenije tim novim mogu}im djelatnostima.

Brat Jozo îrko opravdao je nedolazak najavljene predava~ice za ovaj susret koja je, ipak, svoje preda-vanje poslala, a njega je prevela i pro~itala sudionicima sastanaka predstavnica dominikanske obitelji izSplita g|ica Vinka. To predavanje u cijelosti imate prigodu pro~itati na stranicama na{eg «Vjesnika Pro-vincije».

Nakon vrlo nadahnutog predavanja i poticajnih misli izloènih u njemu provincijal Ivan Iko Mateljanrekao je da su pripremljeni materijali ad experimentum u kojima }emo imati na jednom mjestu sve rele-vantne elemente vezane uz dominikansku obitelj odnosno tre}i red. Osim toga, spomenuo je da se radi naosnivanju sli~nih ogranaka na Volov~ici, da je to potrebno u~initi i na Bolu na Bra~u, a ima naznaka da }ese i u Rijeci dogoditi ne{to sli~no.

Kao osnovni problem brat Iko je spomenuo da je u sada{njem trenutku srednja ìvotna dob sve}enikaHrvatske dominikanske provincije 58/4, u {to su uklju~ena i ona bra}a koja djeluju u inozemstvu. njego-vu On }e uputiti dopis svim zajednicama s porukom da se trebaju «nametnuti» ùpnicima kako bi mogliostvariti u~inkovitiju promid`bu zvanja. Misije se tu i tamo, dakle rijetko, organiziraju, stoga je ulogapromotora zvanja klju~na. To je jedno od klju~nih pitanja za nadolaze}e vrijeme.

U pogledu medijskog nastupanja ~ulo se da ni ono nije osobito izraèno. S druge strane, na{e web-stra-nice nisu lo{e.

Mo`da nije lo{e organizirati hodo~a{}e u Prouille predstavnika dominikanske obitelji kao uvod u pro-slavu 800 godina dominikanskog Reda. Potom u Calaruegu i Toulouse.

Predstavnik iz Dubrovnika konstatirao je kako ljudi zapravo ne razumiju {to je to tre}i «red» jer drèda je rije~ jedino i isklju~ivo o molitvenoj zajednici, pa im to treba, po njegovu mi{ljenju, rastuma~iti prvired. Postavlja se pitanje iz samih skupina: [to ja mogu ~initi?, K tome, uloga tih malih zajednica svela sejedino na moljenje krunice. Istaknuta je i va`nost raspoloìvosti sve}enika za to, za {to bi, dakako, trebaliimati dara.

Brat Mato Bo{njak izvijestio je o djelatnostima povezanima s dominikanskom obitelji u Veloj Luci.Idu}i sastanak predvi|en je za idu}u godinu u svibnju.

zapisni~ar: Fr. Alojz ]ubeli}, OP


Za{to je vrijedno i va`no voditi lai~ki dominikanski ìvot me|ubra}om i sestrama dominikanskoga reda?

Susret Hrvatske dominikanske obitelji, Kor~ula, 17. rujna 2005.

Prvo bih Vam htjela zahvaliti, bra}o i sestre u svetom Dominiku, na Va{em velikodu{nu pozivu naovaj susret Hrvatske dominikanske obitelji, na ovom predivnu otoku.

Uvod

Dopustite mi da se predstavim.

Zovem se Nikolett Muranyi. Ro|ena sam 1960. u Budimpe{ti, u Ma|arskoj. Dominikanski sam laik,kao i moj suprug. Imamo dvije k}eri.

Po zavr{etku {kolovanja, radila sam kao stjuardesa. Kada sam se udala, prestala sam s tim poslom i za-poslila se kao fizi~ki radnik u obiteljskoj radionici s pre|om. Nakon toga poha|ala sam te~ajeve kato-li~kog novinarstva i izrade web-stranica. Radila sam i kao tajnica za razli~ite kompanije, me|u kojima je ipropagandni ured Ma|arske katoli~ke biskupske konferencije. Od 1998. radila sam kao financijski asi-stent za multinacionalnu industrijsku kompaniju.

Od 1992. moj smo suprug i ja ~lanovi-osniva~i Dominikanskog lai~kog bratstva u Budimpe{ti. Od2000. ~lan sam na{ega provincijskog vije}a, a od 2001. i europskoga. Radim i za ùpno vije}e.

Jedan sam od osniva~a novoga ma|arskoga dominikanskog tiska nakon politi~kih promjena 1989.(naime, dominikanski je red bio zabranjen izme|u 1950. i 1989.). Ure|ujem i tiskane i internetske publi-kacije.

Izdajem ~lanke o dominikanskoj duhovnosti i dominikanskim doga|anjima na ma|arskom i engle-skom jeziku.

Prvu sam bro{uru izdala 2003. godine pod naslovom «A Prayer Ladder», a u njoj su sadràna mojapredavanja s posljednjeg Europskog skupa dominikanskoga laikata u Walberbergu, o temi «molitvenenavike u ìvotima ljudi 21. stolje}a».

Je li vrijedno truda?

Kada mi je Va{ promotor pater Jozo îrko zadao temu ovoga predavanja, zaklju~ila sam da je mojna~in ìvota meni samoj kao ribi ìvot u vodi. Ba{ kao {to ni riba ne moè zamisliti ìvot izvan vode, takoni ja ne mogu zamisliti vlastiti ìvot izvan Reda. Nikada ranije nisam o tome pisala, tako da sam o tomeduboko porazmislila i s Vama bih èljela podijeliti svoje misli.

Pogledajmo prvenstveno ono suprotno od postoje}ega:

– Kako bi se odrazila odsutnost dominikanskog laikata?– Kako bi se odrazila odsutnost dominikanskog reda?– Kako bi se odrazila odsutnost Katoli~ke crkve?– Kako bi se odrazila odsutnost kr{}anskih Crkava?– Za{to je va`no posloìti sve cigle na njihova mjesta?– Kako bi se odrazila odsutnost nekih od cigli u crkvenoj zgradi?


– Kako bi se odrazila odsutnost cementa koji spaja te cigle?– Kako bi se odrazila odsutnost nekih zidova na crkvenoj zgradi?– Kako bi se odrazila odsutnost nekih soba u crkvenoj zgradi?– Kako bi se odrazila odsutnost same crkvene zgrade?

Ne smatram da bismo trebali odgovoriti na sva ta pitanja. Dovoljno je samo zamisliti odgovore. Tada}emo mo}i razumjeti za{to je va`no i vrijedno truda svakog ~lana da ~vrsto stoji na svom mjestu.

Bog je veliki graditelj. Svatko od nas treba stajati tamo gdje nas je On namjerno postavio. Mi, male ci-gle, nismo u stanju sagledati ~itav Njegov plan, ali moramo Mu vjerovati i biti sigurni da smo postavljenina najbolja mjesta. Kada se gradi unutra{njost sobe, komad crijepa je beskoristan – on mora biti na krovu,a tada }e i soba biti za{ti}ena. Komad parketa beskoristan je na krovu, ali je nuàn za pod. Komad prediv-nog mramora iz Carrare ne moè se koristiti pri izgradnji dimnjaka, ali je vrlo dobar za potporni stup. Sviovi materijali imaju samo odre|enu namjenu. I mi isto moèmo svoje du`nosti izvr{avati samo uodre|enim podru~jima. Ne moèmo osu|ivati razli~ita zvanja ni unutar, ni izvan Reda. Svako je zvanjedruga~ije, ali vrijedno, ako zadovoljava vlastite uvjete.

@eljela bih citirati nekoliko re~enica iz:

POST-SINODALNI APOSTOLSKI SAVJETI

LAICI KRISTU VJERNI

O NJEGOVOJ SVETOSTI IVANU PAVLU II.

O POZIVU I MISIJI VJERNIKA-LAIKA U CRKVI I U SVIJETU

«Sudjelovanje tolikog broja osoba i grupa u ìvotu dru{tva ubrzano se nastavlja, da bi se ostvario toli-ko èljeni mir. Na ovom putu susre}emo mnogo vjernika-laika koji su velikodu{no predani dru{tvenim ipoliti~kim sferama i koji rade u raznim oblicima institucija, kao i one koji se u najmanju ruku bave volon-terskim aktivnostima.» (Intr. 6)

«Drugi vatikanski koncil o apostolatu vjernika-laika pi{e: ´Za primjenu apostolata Duh Sveti, koji po-sve}uje Bo`je ljude preko sve}eni~ke slu`be i sakramenata, daje i vjernicima posebne darove.´ (1 Kor12,11), ´svakome po vlastitu naho|enju´ (cf. 1 Kor 12,11), tako da svatko moè ´primijeniti na druge tuzadobivenu milost´ i postati ´dobrim slu`benikom raznih Bo`jih milosti´ (1 Pt 4,10), i izgraditi cijelo tije-lo u milosr|u. (Eph 4,16)»

Darovi se primaju u primateljevoj zahvalnosti, ali i u zahvalnosti ~itave Crkve. Oni su zaista jedinstve-ni i bogati izvor milosti va`ne za odrànje apostolata i svetosti cijeloga Tijela Kristovog, pod uvjetom dasu to darovi koji odista dolaze od Duha Svetoga i upotrebljavaju se u potpunosti u skladu s izvornim poti-cajima Duha. Stoga je uvijek potrebno razlu~iti darove.

Vjernici-laici sudjeluju u crkvenom ìvotu ne samo izvr{avanjem du`nosti i upotrebom svojih darova,nego i na mnogo drugih na~ina. Takvo sudjelovanje najprije se odraàva na ìvot i misiju odre|eneCrkve, na dijecezu u kojoj je 'zbilja prisutna i djeluje jedna, sveta, katoli~ka i apostolska Crkva' Kristova.

Vjernici-laici imaju va`nu i nezamjenjivu ulogu u ovom proglasu i svjedo~anstvu: preko njih Crkva seKristova ostvaruje u raznim svjetskim aspektima, kao znak i izvor nade i ljubavi.

´Svijet´ stoga postaje mjesto i sredstvo vjernika-laika za ispunjavanje njihovih kr{}anskih du`nosti, jerje svijetu su|eno slaviti Boga Oca u Kristu.»

«Oni nisu pozvani napustiti svoje poloàje koje imaju u svijetu. Kr{tenjem se oni nikako ne odvajajuod svijeta; ili rije~ima apostola Pavla: ´Stoga, bra}o, gdje god da se tko nalazio u vrijeme poziva, nekatamo i ostane s Bogom´ (1 Kor 7,24). No On im povjerava zada}e koje se u mnogo~emu ti~u njihovihpoloàja u svijetu. Vjernici-laici su, zapravo, ´pozvani od Boga da bi, vo|eni duhom Evan|elja, mogli do-


prinijeti posve}enju svijeta proìmaju}i ga iznutra, svatko izvr{avaju}i svoje zasebne du`nosti. Stoga,posebno ovakvim na~inom ìvota, u punom sjaju vjere, nade i milosr|a, oni drugima javno o~ituju Kri-sta.´ Dakle, za vjernike-laike, da bi bili prisutni i aktivni u svijetu, nije potrebna samo antropolo{ka ili so-ciolo{ka stvarnost, ve}, na poseban na~in, i teolo{ka i crkvena stvarnost. Zapravo, u njihovim svjetovnimrealnostima Bog im prikazuje svoj plan i prenosi im svakomu njegov/njezin poziv ´traènja kraljevstvaBo`jega kroz uklju~ivanje u sada{nja zbivanja i njihovo ure|ivanje prema Bo`jem Planu´.»

Putovima na{ih prethodnika

Osvrnimo se na tri primjera: sveti Dominik, sveta Katarina Sijenska i blaèni Pier Giorgio Frassati. Si-gurna sam da ste upoznati s njihovim ìvotima. Samo bih èljela istaknuti neke posebnosti. Za{to se njima~inilo vrijednim u~initi ono {to su u~inili? Za{to je to njima bilo va`no?

Moèmo re}i da su svi vodili ìvot svjesno predan kr{}anstvu, da bi ispunili Bo`ju volju me|u ljudima.Koja je svrha svjesno predanoga kr{}anskog ìvota?

Sveti Dominik

21. i 13. stolje}e sli~ni su s mnogih stajali{ta.

Njegov bi se plan mogao uvrstiti i u raspored dana{njice. Ni danas on ne bi ìvio druga~ije nego onda.Mnogo se heretika okrenulo Crkvi zahvaljuju}i nje`nim rije~ima, kao i ìvotu u vjeri ovoga sveca, jer supotvr|ivali njegove propovijedi. Potaknulo ga je suosje}anje s grje{nicima. Obi~avao je re}i: «Gospodi-ne, {to }e se dogoditi s grje{nicima?» Djelovao je da bi spasio du{e. Znao je da je jedino to u svijetu vrijed-no truda i muke. Nije tratio vrijeme – pri~ao je samo s Bogom i o Bogu.

Plam ljubavi Srca Isusova zahvatio je i njegovo nagnav{i ga da se trudi najbolje {to je mogao za spa-senja du{a. Primjer svetoga Dominika moèmo slijediti.

Sveta Katarina Sijenska

Na{a prethodnica ro|ena je 1347. i pripadala je skupini skru{enika zvanih Mantelletas. VrhovnikReda, Munoz di Zamora, izdao im je Pravilnik za Tre}i dominikanski red jo{ 1285. godine. U Katarininovrijeme nisu se odjeljivali lai~ki i crkveni tre}i dominikanski redovi.

Oba imaju isti izvor. Danas, kao dominikanci-laici, ìvimo sa svojim obiteljima, a grana redovni{tvaìvi u samostanima Kongregacije.

Katarina je ìvjela sa svojom obitelji, ali si je stvorila }eliju u srcu, da bi tamo mogla ìvjeti s Isusom.[to god da je napravila, napravila je s Isusom. Postala je gospodarica kontemplacije. Tajna joj je bila uusredoto~enju na Kristovu volju – u otvaranju srca prema Bo`joj, a ne prema svojoj volji. Moèmo ~itatinjezine «Dijaloge s Isusom». Nakon {to je tijekom kontemplacije spoznala Boga, va`no joj je bilo samodjelovati za kraljevstvo Bo`je. Nije postavljala pitanje je li vrijedno truda ili ne. Bila je sigurna da su du{evrijedne spa{avanja od vje~ne smrti. Plam Kristove ljubavi, kroz svetoga Dominika, zahvatio je i njezinosrce i nagnao je da djeluje najbolje {to moè za spasenja du{a. Uspjela je mno{tvo osloboditi mnogih ne-volja. Bila je mirotvorka. Moèmo ~itati i stotine njezinih pisama koja sluè kao dokazi da njezin ìvotnije bio uzaludan. I njezin primjer moèmo slijediti.


Blaèni PierGiorgio Frassati (1901.-1925.)

Da to nitko nije znao, brinuo se o siromasima svoga rodnoga grada Torina. Bio je student nasveu~ili{tu kada se, u 21. godini, priklju~io dominikanskom laikatu. Tri godine kasnije umro je za vrijemeepidemije poliomijelitisa, od bolesti koju je zadobio me|u siroma{nima. Unato~ toj smrtonosnoj bolesti,smatrao je da je ono {to je napravio bilo va`no i vrijedno truda.

Uspostavio je dobru ravnoteù izme|u kontemplacije i svjetovne aktivnosti. Obi~avao je skijati i pla-ninariti. Volio je u planinama biti nasamo s Bogom. Na misu je i{ao svakodnevno. Prije odlaska u plani-ne, sate bi provodio u klanjanju.

U raznim je crkvenim i politi~kim udrugama radio za kraljevstvo Bo`je ulaù}i velike napore. Nije siizgradio karijeru, nego je nastojao svakoga dovesti k Bogu. I njegov primjer moèmo slijediti.

Kroz svetoga Dominika, plam Kristove ljubavi zahvatio je i njegovo srce, nagnav{i ga na {to bolje dje-lovanje za dobrobit mladih, a posebno za dobrobit siroma{nih.

Ova tri spomenuta dominikanska vjernika unijela su pozitivne promjene u ljudski duh svojim hvale-vrijednim i predanim ìvotima, a njihova su djela bila svjedocima njihovih rije~i.

Dana{njica

I danas su nam potrebni predani ljudi koji drè do kr{}anskog ìvota, koji su u stanju unijeti promjeneu duh dana{njeg besmislenog, materijalisti~kog i samoljubivog svijeta, i koji }e pomo}i ljudima na}iistinsku radost u Bogu. Na{e su du`nosti prema drugima sljede}e: pokazati stvarne ìvotne vrijednosti, iz-vesti ih na pravi put, ne grije{iti, biti suosje}ajni i davati duhovnu potporu. Na{e su du`nosti prema Bogupak sljede}e: slaviti Ga i ispunjavati du`nosti koje nam zadaje na{e zvanje. Drugim rije~ima: na}i radost uBogu. Obveza ne zna~i da propovijedamo samo kada nama odgovara, nego da uvijek budemo odani svo-me Pravilniku. Ne kaèm da sam u tome uvijek uspijevala, ali bar se trudim. Poznajem Pravilnik i èlimga se dràti u slavu Boga i za mir svoje du{e.

Sveti Pavao kaè: «@ivim pak, ne vi{e ja, ve} Krist ìvi u meni, i koliko god da sada ìvim u tijelu,ìvim i vjerom u Sina Bo`jega koji me ljubi i koji se predao za mene.» (Gal 2,20)

Ovome svijetu trebaju apostoli. Sveti Dominik bio je apostol. I mi to moèmo postati i u privatnim iposlovnim ìvotima. U svojim bratstvima moramo nastaviti djela svojih osniva~a: propovijedati nanjeàn, ali samouvjeren na~in, preispitivati svoju vjeru i biti u stalnoj molitvi.

U Bibliji stoji da su vjernici kao kvasac svijeta.

Va`no je ne ostati bez kvasa, jer vi{e ne }e biti svjeèga kruha. Takva na{a uloga jest va`na, ali mi samikoli~inu kvasca ne bismo smjeli mjeriti. To nije na{a zada}a. êsto ~ujemo da ovo ili ono dobro djelo nijevrijedno ~initi, jer tko jo{ dobra djela i radi! U stvarnosti vrijedi suprotno: trebamo spoznati da, ako posto-ji manjak dobrih djela, sama }e se vrijednost na{eg rada uve}ati. Na{a vokacija moè biti da postanemomali klub «blagoslovljenih ostataka» koji bi nastavili slijediti Isusa. Ne bismo se trebali zamarati mi{lju jeli na{ na~in ìvota popularan ili ne – to je nebitno. Trebamo samo vjerovati u Isusa.

Mijenjanje mentaliteta

Imamo mogu}nost u~iti u svom bratstvu i tada }e se formirati na{ mentalitet i na{a svijest, tako da}emo kasnije mo}i formirati i ostale.

Glavni bih problem svjetskoga mentaliteta prikazala parabolom.


Igra kartama

@ivot je kao karta{ka igra. Kad je igramo, skupljamo karte slijede}i odre|ena pravila i boje. Pobjednikje onaj koji uspje{no prati boju. Ali taj isti pobjednik ne zadràva karte, on se njima samo koristi i vra}a ihdjelitelju. Prije ili poslije svatko tko se uklju~i u igru i slijedi pravila pobijedi.

Bog je u na{e du{e upisao «boje karata», dav{i nam do znanja {to je dobro i lijepo.

A uza sve to stvorio je u na{im srcima i golemu ~e`nju, prostor za dobrotu i ljepotu, koji se ipak jedinoNjime moè trajno ispuniti.

Moèmo nastojati ispuniti svoje èlje drugim dobrim i lijepim stvarima: dobrim me|uljudskim odno-sima, odje}om po posljednjoj modi, brzim automobilima, uzbudljivim televizijskim filmovima, egzo-ti~nom hranom, ali sve }e nas to usre}ivati samo kratko vrijeme. Praznina u du{i uvijek }e ostati. Svim setim stvarima moèmo koristiti, ali ih nipo{to ne smijemo èljeti posjedovati, jer nam one ne mogu donijetiistinsku radost.

Osoba koja èli posjedovati karte bit }e razo~arana, jer to nije nagrada. Svjetovne su stvari samo alat,«nagrada» je sam Bog. Kada igramo karte, mi ih ne posjedujemo, samo se njima koristimo. Poslije ihvra}amo da bi se i drugi mogli njima sluìti. Na{e se ùdnje mogu zadovoljiti samo Bogom, i to je razlogzbog kojeg je On u nama stvorio ~e`nju.

Sveti Pavao kaè: «Bra}o, velim vam, vrijeme istje~e. Od sada, neka se oni oènjeni pona{aju kao danemaju èna, oni koji pla~u kao da ne pla~u, oni radosni kao da se ne raduju, oni koji kupuju kao da ne po-sjeduju, oni koji se koriste svjetovnim kao da se u potpunosti ne koriste. Jer svijet nestaje u svomsada{njem obliku.» (1 Kor 7, 29-31) Materijalno ovoga svijeta potrebno nam je za ìvota, ali trebamoostati njime neoskvrnjeni. Ne zbog toga {to je ono lo{e, ve} zbog toga {to je kratkotrajno. Sve predivne idobre stvari ovoga svijeta odraz su Boga, ali su otprve nejasne, i ne mogu se ni usporediti s onom rado{}ukoja nas jo{ o~ekuje.

U ovom materijalisti~kom svijetu, gdje se samo uga|a tijelu, va`no je pokazati da je smisao ìvota iz-nad svega toga. Primjerice, u svakodnevici moèmo pokazati da TV-serijali nisu sredi{te na{ih ve~eri,nego radije pozovimo ~lanove svojih obitelji ili susjede na zajedni~ke molitve i diskusije.

Potrebni su ljudi koji mogu sve prihvatiti kao Bo`ji dar i biti zahvalni na svemu {to ih sustigne, bilo todobro ili lo{e.

Trebamo preuzeti odgovornost za svoje ìvote. Vrijedno je imati hrabrosti za molitvu i pritom bitisvjedokom njezine velike va`nosti. Trebamo nastaviti moliti bez obzira na nevolje i okolnosti koje nassrde. Na{ je poziv biti ustrajni do kraja na{ih ìvota, bez obzira na sve.

Vjerujemo da nas Bog nosi kao kap vode na dlanu.

Razni dominikanski pozivi

Pripadamo Dominikanskoj obitelji. Po{tujemo sva zvanja, jer sva su ona Bo`ji dar. Volimo i trebamojedni druge. Nadodajemo razne vrjednote da bismo u cijelosti izgradili Obitelj.

Me|u raznim umjetnicima mnogo je prelijepih stilova. Ne trebamo sve voljeti. Svatko moè odabrativlastiti stil. Nemogu}e je i nepotrebno suditi koji je stil vrjedniji. Svaki je od njih vrijedan u svojoj raz-li~itosti. Ako se meni ne svi|aju impresionisti, to ne zna~i da je njihov stil manje vrijedan. To samo zna~ida je mo`da neki drugi stil meni samoj vi{e blizak. Sagledavaju}i zvanja, mnogo je razli~itih, ali vrijednihusmjerenja. Svako od njih moè voditi Bogu. Ne zna~i da svako od njih moram slijediti za svoje spasenje.Dovoljno je odabrati si jedan smjer.


@ivot u na{em ogranku jednako je vaàn kao i drugi ogranci Obitelji. U dobrom smo odnosu i s drugimograncima: sa sestrama u kongregaciji i s redovnicima i redovnicama u kontemplaciji.

Na{i ìvoti nisu ni{ta lak{i od njihovih, samo su razli~iti. @ivot u zajednici ima veliku mo}, on dajeenergiju za ìvot po pravilu. Naspram tomu, shva}am da ne moè uvijek biti lako tim redovnicama i re-dovnicima koji ìve zajedno s mno{tvom ljudi. No redovnik potkraj dana moè oti}i u svoju }eliju, zak-lju~ati vrata i osamiti se – dominikanski vjernici-laici ìve pak sa svojim obiteljima. Dakle, nemogu}enam je zaklju~ati se potkraj dana i izolirati. Ne posjedujemo odvojene }elije, ne moèmo re}i«dovi|enja» svojim obiteljima u 8 sati nave~er, kada bismo htjeli ti{inu za meditaciju, ve} ih moramo to-lerirati svake minute svojih ìvota. Dakle, s ovog aspekta, imamo vi{e prigode pokazati se dostojnima, ili{to iznevjeriti. Na{e zvanje ne uklju~uje napu{tanje obitelji i samo}u (osim nekoliko dana ili tjedana u go-dini za vrijeme meditacijskih seminara). Svaku sekundu moèmo ponuditi Bogu i samo On zna kolikonam ustrajnosti svakoga dana doista treba. Iz toga su razloga na{i ìvoti od velike vrijednosti.

Na{e nam bratstvo moè mnogo pomo}i kao potporni stup i kao mjesto gdje se dijeli i pronalazi du-hovna potpora. Izgradnja dobroga bratstva vrijedna nam je utro{ka energije. Tada }e ono svojim ~lanovi-ma biti izvorom duhovne snage. Ne brinite se – to je vje~ito nedovr{en posao. Ako prestanemo davati vla-stite darove u zajedni~ku duhovnu riznicu, a samo uzimamo iz nje, sve to ne }e djelovati i vrlo }e se skororiznica i isprazniti. Potreban je neprekidni rad da bi se odràla ravnoteà, ali vrijedno je truda. Rezultate}emo vidjeti zaìvljene u bratstvu. Trebamo upamtiti da to nije skupina prijatelja, ve} skupina ljudiudruènih u ljubavi prema svetom Dominiku, pozvanih zajedno pratiti isti put. Bog daje prekrasne daro-ve, a kasnije }e ih dati i mnogo vi{e. Isplati se odgovoriti na Njegov poziv i raditi za Njegovo Kraljevstvo.Neki nam redovnici isto pomaù u ìvotu bratstva. Katkada do|u na na{a okupljanja, gdje slu{amo jednidruge, molimo se i zajedni~ki djelujemo. Odnosi unutar Dominikanske obitelji i me|u bratstvima od veli-ke su nam va`nosti. Mi nismo izolirane skupine, ve} prije ~lanovi jedne velike obitelji, koje se osje}amopripadnicima, unato~ razli~itim stilovima ìvota.

Kao {to znate, sveti Dominik propovijedao je u gostionicama i na sajmovima. Susretao se s ljudima naraznim mjestima i ishod bi bio njihovo obra}enje. Preobra}enici nisu i{li u crkvu, tako da nisu mogli ~utinjegove homilije. No oni su ipak sudjelovali u osobnim razgovorima o vjeri ili su ga slu{ali dok je na uli-cama i trgovima javno propovijedao. Vrijedno je poku{avati kvalitetno razgovarati sa susjedima, kolega-ma ili prijateljima o raznim religijskim temama. Ali za to se trebamo pripraviti – moramo prou~iti izvoresvoje vjere: Bibliju, Katekizam i druge va`ne crkvene dokumente dana{njice, primjerice Papine poslani-ce. O na{im se pozivima ne }e suditi po razini na{ega znanja, ve} po na{oj vjernosti ìvotu bratstva. Ovak-vim naukama ne }emo polagati ispite ni graditi karijeru, ve} }emo postati kompetentni odgovarati na pi-tanja o svijetu koji nas okruùje.

Za nevjernike i prosje~ne kr{}ane, sestre, redovnice i redovnici kao da su svjetlosnim godinama udal-jeni. Njihov na~in ìvota u biti je nepoznat mnogim ljudima i s njime se susre}emo samo u rijetkim prigo-dama. Imamo jedinstvenu prigodu biti «na razme|u religijskoga i lai~koga», gdje moèmo susretati objestrane. Na{a je zada}a doprijeti do srdaca nevjernika i prosje~nih kr{}ana preko dijeljenja, suosje}anja,diskutiranja ili upotrebe moderne tehnologije kada je to mogu}e. Kvalitetne i otvorene rasprave o crkve-nom ìvotu veoma su va`ne.

Zdruèna molitva

Volim psalme jer znam da se pridruùjem slu`benoj molitvi ~itave Crkve, uklju~uju}i i sve grane Do-minikanske obitelji. Obvezni smo ~itati ih bar jednom dnevno. Preporu~eni su jer nam du{e podiù k


Bogu. Lijepo je pridruìti se takvoj zajedni~koj molitvi i osje}ati da nismo sami, ve} udruèni sa svecima,an|elima i samim ìvim Bogom. O~ena{ je uklju~en u jutarnju i ve~ernju slu`bu Bo`ju i u molitvu kruni-ce, koja je tako|er vrlo vaàn dio dominikanske molitve.

Uvijek se podsjetim da je sam Krist pou~io u~enike O~ena{u. Srce mu je bilo puno ljubavi prema Ocu iprema nama grje{nicima. Teìo je tome da nas ispuni Svojom ljubavlju.

Ako Mu èlimo pripadati, trebamo Mu se pridruìti u molitvi nebeskom Ocu. On nas èli pro~istiti.Vrijedno je vrijeme koje utro{imo s Njim u molitvi. Plodonosno je. Jedina radost koja zapo~inje sada imoè trajati zauvijek jest sjedinjenje s Bogom u kontemplaciji.

Moèmo se moliti zajedno s ~lanovima bratstva tijekom susretâ, a kada smo sami, duhom da budemoprisutni uz njih. Zdruèna molitva ima posebnu snagu, kako Isus kaè: «Jer ako su dvoje ili troje zdruèniu mom Imenu, Ja sam tu me|u njima. (Mt 18, 20)» Nije samo va`no moliti nasamo – i zdruèni u molitvimoèmo primiti milost koju nam Bog èli udijeliti.

Na{a je zada}a stoga moliti u svim okolnostima da pred Bogom ne padnemo u napast i da svijetusa~uvamo blagoslov. Ne samo da se moè moliti u vremenu predodre|enom za to, ve} i tijekom putovan-ja, ~ekanja reda pred blagajnom, pred po~etak radnoga dana, ili ~ak dok bespomo}ni leìmo u bolni~komkrevetu. Moèmo moliti za du{e svojih bli`njih i onih koji mo`da nikada i ne mole. Plodonosno je i hvale-vrijedno slijediti put svetoga Dominika. Najvrjedniji Bo`ji dar jest mir srca i stalno rastu}a èlja za spa-senjem du{e. Pravi~an je takav ìvot jer ìve}i osje}amo radost i nadu u Bogu, unato~ svim nevoljama ipatnjama. Bog je svagdje oko nas i vapi za nama.

Ovome svijetu trebaju ljudi koji èle provesti Bo`ji plan tako da «kad mu sve bude podloèno, tada }ese i on sam, Sin, podloìti Onome koji je njemu sve podloìo da Bog bude sve u svemu (1 Kor 15, 28)».

âst nam je biti onima koji djeluju rame uz rame s njegovim Sinom, Isusom Kristom.

Op}enito, moèmo re}i da ìvimo svoj dominikansko-lai~ki poziv u vlastitim ìvotnim okolnostima, ukojima nastojimo stvoriti ravnoteù me|u kontemplacijom i djelovanjem.

Na{e aktivnosti

Neki su primjeri:

Vodimo molitve krunice i druge molitvene skupine, uklju~ujemo se u molitve za pomirenje, kao ~la-novi ùpnoga odbora organiziramo razne programe, radimo kao sakristani, ovisno o vje{tinama pojedina-ca renoviramo ùpnu crkvu, pou~avamo katekumene, obavljamo volonterske poslove i vjerou~itelji smo,izdajemo – na Internetu i tiskane – ùpne biltene i ~lanke dominikanske tematike, prevodimo tekstove odominikanskoj duhovnosti, pi{emo ~lanke za op}inske novine, vodimo izvi|a~e, u bliskim smo kontakti-ma s drugim ~lanovima Dominikanskog laikata, posje}ujemo stare i nemo}ne, udjeljujemo bolesni~kopomazanje, a neki na{i ~lanovi, koji su tijekom vlastitih bolestî mnogo propatili, na raspolaganju su podi-jeliti svoju bol s drugima i olak{ati im njihovu.

Tu su i neke specijalizirane aktivnosti koje smo organizirali po dominikanskom nauku o duhovnosti:

– slijepi ~lan, voditelj mjesne udruge slijepih, pomaè svojim ~lanovima podnose}i razne patnje iponiènja;

– drugi pak ~lan svake nedjelje vodi staru sestru vjernicu na misu i kasnije k sebi na objed;– me|u nama su i u~itelji, ~ak i oni za hendikepiranu i slijepu djecu, i svi zajedno predano obavljaju

svoje poslove, kao mali kota~i u mehanizmu dominikanske misije.


Gore navedeni primjeri konkretno su preuzeti iz ma|arskog vikarijata, ali bra}a i sestre Dominikan-skog laikata sli~no ìve svoje pozive po ~itavoj Europi, ali i ~itavom svijetu.

Dominikanski laikat za novu Europu

Ovo je bio naziv posljednjeg europskog skupa bratstava dominikanskog laikata, koji se odrào u Nje-ma~koj g. 2004. Zahvaljuju}i inicijativi nekolicine odva`nih i predanih vjernika, od g. 1989. svake setre}e godine odràva takav skup.

Europski je skup 1998. godine izabrao Prvi europski koncil. Struktura je sada usavr{ena i imamo svojestatute.

Svrha je u~vrstiti veze me|u provincijama, a i osje}aj zajedni{tva i pripadnosti velikoj me|unarodnojorganizaciji. Me|unarodni se koncil Dominikanskog laikata utemeljio g. 2001., a u njemu je po jedan sta-novnik svakog kontinenta. Prvi se Me|unarodni skup planira odràti g. 2007..

U Europi imamo otprilike 10 000 ~lanova, u azijskim i tihooceanskim zemljama oko 63 000, a 2 500 uLatinskoj Americi. U ostalim zemljama svijeta ukupno imamo otprilike 100 000 ~lanova.

Prijevod: Vinka Gvozdanovi}

SUSRET DOMINIKANSKIH UÊNIKA

U dominikanskom samostanu u Zagrebu organiziran je 6. svibnja susret biv{ih u~enika Dominikanskeklasi~ne gimnazije, koja je djelovala u razdoblju 1941.-1945.

Susret kojemu je nazo~ilo pedesetak polaznika biv{e gimnazije zapo~eo je okupljanjem u~enika ispreddominikanskog samostana te razgledanjem samostanskih prostorija i knji`nice. Zatim je slavljena misakoju je predvodio fr. Alojz ]ubeli} uz koncelebraciju vi{e sve}enika, od kojih su neki i sami bili polaznici{kole. Nakon euharistijskog susreta slavlje je nastavljeno u samostanskoj blagovaonici.

Gimnazija je po~ela rad 22. rujna 1941. i trajala je do 5. svibnja 1945. U {kolskoj 1941./42. godini ot-voren je prvi razred, a svake nove {kolske godine novi razred. Gimnazija je imala vlastite prostore u Do-minikanskom samostanu na Koloniji sve do 22. velja~e 1944., kada je zra~nim napadom uni{ten samo-stan, pa je iz tog razloga gimnazija premje{tena u Nadbiskupsko bogoslovno sjemeni{te, Kaptol 29.

U {koli je predavao 21 profesor. Svi profesori birani su po katoli~kom usmjerenju. U {koli su predavalii profesori laici, koji su uspje{no sura|ivali s dominikancima kao voditeljima gimnazije. Budu}i da je{kola djelovala samo ~etiri godine, maturirao je samo jedan nara{taj u~enika, dok su ostali nakon zatva-ranja pre{li u druge {kole.

Na kraju {kolske godine 1944./45., prije zatvaranja, njih 58 u prvom razredu, 54 u drugom, 38 u tre}emi 38 u~enika u ~etvrtom razredu zavr{ili su {kolsku godinu. Kroz {kolu je pro{lo vi{e od 200 u~enika.

Gimnazija je prestala raditi 1945. godine, kada je dràva ukinula sve privatne {kole.

Spomen na to razdoblje djelovanja te ~injenica da je od prisilnog ukinu}a gimnazije pro{lo 60 godinate 60. godi{njica male mature, bio je razlog da dominikanci okupe biv{e polaznike {kole.


Za tu prigodu tiskana je publikacija «Dominikanska klasi~na gimnazija u Zagrebu 1941.-1945.«, kojuje predstavio fr. Slavko Sli{kovi} u ime Centra za studij i izdava~ku djelatnost Hrvatske dominikanskeprovincije. Publikacija, koju je uredio i kriti~ki obradio fr. Zvonko Dànki}, obra|uje povijesnu pozadinuosnutka gimnazije, njezin razvojni put, profesore, u~enike i ostale osobitosti {kole, podijeljena je na darsvim polaznicima spomenute gimnazije.

Fr. Zvonko Dànki}, OP

BOGU, REDU I NARODUUz stotu obljetnicu Kongregacije sestara dominikanki Svetih an|ela ~uvara

Stolje}e sluènja «Bogu, redu i narodu», pod kojim je sloganom davne 1905. godine dominikanac o.An|eo Marija Mi{kov osnovao Kongregaciju sestara dominikanki Svetih an|ela ~uvara u Kor~uli, do-stojno je obiljeàvanja tog zna~ajnog doga|aja i djelovanja dominikanki u Hrvatskoj. Stoga je stota ob-ljetnica te Kongregacije sve~ano, ali i radno proslavljena u kor~ulanskome samostanu Kongregacije trod-nevnim skupom {to je odràn od 30. rujna do 2. listopada 2005. Bila je to prigoda da se oda po~ast osni-va~u, Zlarinjaninu, ocu An|elu M. Mi{kovu, tada{njem provincijalu Dalmatinske dominikanske re-dodràve (provincije), koji je uvi|aju}i potrebu obnove pomalo rasute i oslabljene zajednice dominikan-ki, na temeljima zajednica redovnica u [ibeniku i Splitu, osnovao Kongregaciju sestara dominikanki Sve-tih an|ela ~uvara u Kor~uli, koja danas broji oko 130 sestara.

Okupljene tom prigodom u Kor~uli (gdje ina~e boravi 35 sestara), uz brojne uzvanike, redovnice i re-dovnike, ne samo dominikanskog Reda, te sve}enike, kojima su se pridruìli i mostarski biskup dr. RatkoPeri}, dubrova~ki biskup @elimir Pulji} i vara`dinski biskup Marko Culej, dominikanke su se prisjetile isvoje velike prethodnice, Ozane Kotorske, prve hrvatske blaènice. Stoga su na svoju sve~anost pozvalerodbinu iz njezina davna{njeg plemena u Crnoj Gori, kao i rodbinu oca Mi{kova i prve ~asne majke s.Imelde Juri}, koji su se ponosno odazvali i nazo~ili tom trodnevnom slavlju.

Na samom po~etku slavlja ~asna majka Katarina Maglica, vrhovna glavarica Kongregacije, zahvalilaje svim sestrama koje su zajedni~ki tkale ovu postojanu zajednicu ostaju}i vjerno na Dominikovu putu ine zaboravljaju}i da je Dominik 1206. utemeljio upravo prvo red sestara dominikanki. One, obra}enice izalbigen{ke sljedbe, bile su prvi plodovi Dominikova propovijedanja i gorljive obrane evan|elja. Njihovìvot odredile su molitva, studij, zajednica i poslanje. A poslanje ove Kongregacije profilirao je njezinimosnivanjem otac Mi{kov kao sluènje Bogu, redu i narodu, {to je ona u milim i nemilim vremenimazdu{no ~inila, nastoje}i svojim javnim djelovanjem pomagati u odgoju (osnivanjem vrti}a), obrazovanju(osnivanjem {kole, na àlost oduzete im nakon Drugog svjetskoga rata), u skrbi za bolesne, stare inemo}ne. To je upravo i razlogom {to su u Kor~uli (sjedi{tu Kongregacije), gdje su u povije{}u bremeni-tim vremenima zdu{no nastojale i pomogle odràti kr{}anski identitet pu~anstva, voljene i utkane u narodkojemu sluè, kao {to sluè Bogu i redu.

Nakon uvodnih rije~i ~asne majke Katarine te provincijala Hrvatske dominikanske provincije o. IvanaIke Mateljana, ~estitke ministra kulture mr. Boè Bi{kupi}a uz stotu obljetnicu Kongregacije prenio jenjegov izaslanik Franjo Dubrovi}, tajnik Komisije za odnose s vjerskim zajednicama. Dobre èlje, kojetrebaju pratiti daljnje djelovanje Kongregacije, izrekli su i zamjenik gradona~elnika Kor~ule Du{ko Ka-


logjera, ùpnik kor~ulanske ùpe sv. Marka don Frano Kuraja i starje{ina kor~ulanskoga dominikansko-ga samostana sv. Nikole o. Mato Bo{njak.

Prvi dan obljetni~koga skupa bio je ponajprije posve}en prvoj ~asnoj majci sr. Imeldi Juri} i, naravno,utemeljitelju Kongregacije ocu Mi{kovu, kojemu su dominikanke u svome samostanu tom prigodom ot-krile spomen plo~u. O njihovim ìvotnim putovima govorio je dr. Jure Kri{to, autor za ovu prigodu pri-re|ene monografije {to nosi naslov «Stolje}e sluènja Bogu, redu i narodu – Kongregacija sestara domi-nikanki Sv. an|ela ~uvara», s posebnim naglaskom na priprave oca Mi{kova za osnivanje Kongregacije,koji je za taj svoj pothvat traìo i potpore, a dobio ih svesrdno od |akova~kog biskupa Josipa Jurja Stro-ssmayera, s kojim je bio u dugogodi{njem, gotovo prijateljskom odnosu. Strossmayer je, naime, shvatioda }e se Mi{kovljeva ideja o reformi zajednica sestara dominikanki najbolje ostvariti ujedinjenjem u novuKongregaciju. Otac Mi{kov nije bio samo uporan u tome. Istaknut je i kao promicatelj kauze Ozane Ko-torske. U oba slu~aja pokazao se ne samo upornim, nego i uspje{nim.

Predstavljanje knjige «Bogu, redu i narodu» razlomljeno je, uz rekapitulaciju stolje}a sluènja domi-nikanki, koju je iznio dr. Jure Kri{to, na poglavlja toga sluènja – Bogu, redu i narodu. [to, tko i kakosluìti Bogu? zapitao je dr. Ante Mateljan, odgovaraju}i: sve i svi Bogu u istinskoj ljubavi koja je izvorsnage za ìvot, jer je Bog vertikala zabodena u zemlju, jer je Bog ukorijenjen u na{ put. Bog je putokaz. Azakon redovni{tva jest jedino: «Idu}i prema Bogu mogu do}i k tebi». A sluè}i redu na takvu putu, o~emu je govorio o. Mate Bo{njak, dominikanke su u Kongregaciji ostvarile i onaj put koji im je pokazaoo. Mi{kov. Utkanost tog puta i u sluènje narodu, a da se ne okrnji pri tome zavjet poslu{nosti ni duhovno-sti, istaknuo je Branko Salaj, naglasiv{i kako je sluènje narodu ujedno i sluènje dràvi kojoj taj narodpoliti~ki pripada.

Na kraju prvoga dana, nakon euharistijskoga slavlja koje je u crkvi sv. Nikole predvodio provincijaldominikanaca, svi sudionici tog impozantnoga skupa uputili su se sa svije}ama u sve~ani pohod premamjesnome groblju sv. Luke, gdje su jo{ jednom odali po~ast ocu Mi{kovu, ~asnoj majci Imeldi Juri} iostaloj preminuloj bra}i i sestrama dominikanskoga Reda.

Drugi dan proslave ozna~io je simpozij naslovljen «Bogu, redu i narodu u svjetlu dana{njice». Bila jeto prilika ne samo za sve~arske, nego i za kriti~ke rije~i o ulozi kako dominikanki i dominikanaca, tako iCrkve uop}e u suvremenom, sve vi{e sekulariziranu, dru{tvu koje je Boga proglasilo mrtvim jo{ sNietzscheom, na {to je upozorio prof. dr. [piro Marasovi}, OFMconv. Bilo je stoga govora i o zatvaranjuCrkve u svoje okvire, dakle o izvjesnom distanciranju od toga dru{tva, a onda o njezinu otvaranju nakonDrugoga vatikanskoga koncila. Na neke slabosti i samog postkoncilskog vremena upozorio je prof. dr.Ivica Ragu`. Kr{}anstvo je interpretirano kao identitet kojeg se suvremena Europa odri~e, odbacuju}i snjime i kr{}anske moralne zasade, {to je u svome izlaganju o «ulozi nacionalnoga identiteta u navije{tan-ju Radosne vijesti» istaknuo biskup dr. Ratko Peri}.

Poseban je naglasak u svome govoru o dominikankama izme|u tradicije i globalnih izazova ~asnamajka Katarina Maglica stavila na globalizacijske procese koji se poku{avaju prikazati pozitivnima, iakooni, diktirani trì{nim nadmetanjem, izazivaju jo{ ve}e raslojavanje dru{tva na (nedodirljive) bogate i si-roma{ne, koji postaju jo{ siroma{nijima, zatim uzrokuju otu|enost, nezaposlenost, rat, fundamentalizam,raslojavanje obitelji, ekolo{ke degradacije te odumiranje eti~nosti i moralnosti. Istaknula je da Katoli~kacrkva ne odbacuje globalizaciju, jer je i ona po svojoj naravi globalisti~ka i zalaè se za bolju svjetsku obi-telj. A ona bi uistinu bila bolja kada bi zakoni za sve bili isti i kada bi svi slobodno uzimali sa „stola“ i dije-lili ste~eno, kada bi mir bio jednako raspore|en svima, a ne samo nekima, kada bi se nesporazumi rje{ava-li dijalogom, a ne oru`jem, kada bi ljudsko bi}e bilo cilj, a ne sredstvo.

Same dominikanke, kao i dominikanci, pozvane su, kako je nagla{eno, na djelovanje, na rad, na zauzi-manje za ~ovjeka na prvome mjestu. Zato je i ova Kongregacija znala o~itavati vapaje svoga vremena i na


njih spremno odgovarati. No, vrijeme nije uvijek bilo sklono redovni~kim zvanjima, pa ni dominikan-skom. Stoga je o. Ivan Iko Mateljan govorio i o krizi zvanja, a dr. Ivica Ragu` upozorio da putove u ri-skantnom vremenu modernoga dru{tva treba traìti ne izvan, nego unutar te krize. Bilo je rije~i i odgovor-nosti redovni~koga poslanja u svijetu i prema svijetu. U tom kontekstu fr. Frano Prcela, OP, kriti~ki jepreispitivao teolo{ki govor u postteolo{kome vremenu u kojem se religija ~esto svodi na religioznost, ukojem religija ostaje bez teologije. A kad je rije~ o propovjednicima, {to dominikanci jesu od osnutka,onda etika teolo{koga govora podrazumijeva koegzistenciju rije~i i djela, na {to je posebno upozorio. Kadtakva prava teolo{ka praksa (teopragmatika) izostaje, kad vjera ostane bez teologije odnosno religija bezrefleksije, onda poslanje nije u cijelosti ìvljeno. Iako se o tome uglavnom {uti, nu`no je i o tome govoriti,zaklju~io je, jer je krivo {utjeti pred Bogom.

Na tom je skupu o biskupu Strossmayeru i Kor~uli, s kojom je bio povezan preko oca Mi{kova, preda-vanje odrào dr. Franko Oreb, a o povezanosti dominikanki s Kor~ulom dr. Alena Fazini}. Otvorena je iprigodna izlo`ba «100 godina nije samo pro{lost», koju je pripremila prof. Marta Lon~arevi}. Drugi, rad-ni dan, obiljeàvanja stote obljetnice Kongregacije dominikanki zavr{en je euharistijskim slavljem kojeje predvodio biskup mostarski dr. Ratko Peri}, te prigodnom sve~anom akademijom koja je bila i dirljivolistanje albuma pro{losti Kongregacije, ali i pogled u budu}nost apostolskog poslanja sestara dominikan-ki.

Trodnevno slavlje zavr{eno je u nedjelju, na blagdan An|ela ~uvara, za{titnika Kongregacije domini-kanki, euharistijskim slavljem koje je predvodio biskup dubrova~ki @elimir Pulji}, koji se u propovijedi,upozoriv{i jo{ jednom na Europu koja se odri~e svojih kr{}anskih korijena, zaloìo za ~uvanje kr{}anskeba{tine, riskantnom vremenu usprkos. Na tom zadatku i dalje ostaje Kongregacija sestara dominikankiSv. an|ela ~uvara sluè}i Bogu, redu i narodu.

Fr. Frano Prcela, OP

Sredi{te za zahvalnost

U ovom, po mnogima: povla{tenom, vremenu radosnog i{~ekivanja i posebnog doìvljaja Bo`je blizi-ne s vrhuncem u proslavi svetkovine Boì}a, mislim da se moramo sjetiti onoga {to je odista bitno i sre-di{nje za na{ ìvot i djelovanje. No, to nije tako jednostavno uo~iti i u pisanom obliku prenijeti.

Naime, nekako se razo~aramo kad do|emo do istih zaklju~aka do kojih su brojni mislioci ve} do{li ilise pokaè da se to zapravo zbiva u svakom ~ovjeku, ali se toga «sje}amo» prerijetko ili gotovo nikako.Osim toga, razloga za odustajanje u svakom pogledu sve je vi{e i vi{e, iz dana u dan gomilaju se raznolikeprivla~ne i zamamne ponude, razni stilovi ìvljenja koji su pokazatelji uspje{nih i poduzetnih osoba neo-visno o kona~nom ishodu takvih ljudskih odabira ili spleta okolnosti koje utje~u da se te osobe bave ovimili onim poslom koji ima javno zna~enje.

Prije nekoliko mjeseci ~uo sam u {aljivom tonu od jednog prijatelja da je nekom tipu o kojem je pri~aostradao centar za dare`ljivost. To sredi{te bi se, naime, trebalo nalaziti u mozgu ili u ~ovjekovu duhu. Ukona~nici, taj ~ovjek je, po njegovim rije~ima, {krt 'do zla boga', ili 'do bola', kako bi se izrazio jo{ jedanmoj prijatelj. Meni je palo na pamet ne{to suprotno od centra za {krtost. To bi bio, naklapam i zami{ljam,centar za zahvalnost. Ne znam kako se tko odnosi prema {krticama ili ih podnosi, ali svakako je nezgodno


prijateljevati ako netko u odnosu nije spreman odvojiti ni onoliko koliko je crno ispod nokta. îni mi seda bi u dana{njem vremenu bilo vrijeme da nam proradi sredi{te za dare`ljivost, ili, jo{ bolje, sredi{te zazahvalnost. Uostalom, govori se posvuda – naravno, s neskrivenom dozom ironije – da je Boì} vrijemedarivanja. Trgovci svih profila u tom se razdoblju najvi{e smje{kaju i èle svako dobro nama i na{im obi-teljima.

Mislim da bi Boì} trebao biti prvobitno blagdan zahvaljivanja. Postavlja se pitanje, dakako, za{to?Sada bismo mogli nabrojiti litanije razloga zbog ~ega nemamo na ~emu ili kome zahvaljivati jer toboènam je ìvot obiljeèn jedino i isklju~ivo raznim tragedijama, problemima, ili onim ve} klasi~nim prigo-vorom «za{to nas je Bog kaznio?». Meni se, ipak, ~ini suprotno: da vaga takore}i preteè u smjeru istin-skoga ìvota. @ivot nas upozorava na istinski ìvot. Svaki dan je dar, nitko nam ne jam~i da }emo se sutraprobuditi. Izgleda da nam je potrebna svakida{nja doza radosti kako bi ìvot u cjelini izgledao smislen.Uljep{ao si mi, ili: Pokvario si mi dan – re~enica je koja se odnosi na one s kojima ìvimo. To je ta doza zakoju se treba potruditi, a ona iziskuje odgovornost oko rije~i koje «bacamo u zrak», oko re~enica koje iz-govaramo i oko toga kako u kona~nici ìvimo.

Primjer malog Ante

U Rijeci sam upoznao Antu, koji je bio paraliziran od najranijeg djetinjstva. Bio je posve «oduzet». Je-dino su mu o~i funkcionirale. Taj pogled govori je li mu posjetitelj u tom trenutku drag ili ne. Tim o~imagovori je li vrijeme da ne{to pojede ili ne, je li vrijeme za spavanje ili «gledanje te i takve stvarnosti». Nje-gova majka znala je ~itati te poruke. I ne samo ona. Ali poglavito ona. Jednom je, pri~ala mi je, trebala i}ina vjen~anje nekog svog ~lana najuè obitelji. Sve je bilo spremno da to «obavi», no nave~er se Anti jo{vi{e pogor{alo zdravstveno stanje i zavr{io je u bolnici. Tada je majka izjavila da ga nijednog dana do kra-ja njezina ili njegova ìvota ne}e ostaviti. Nije oti{la na vjen~anje. Ostala je 15 godina uz njega. Ostala jesvaki dan do njegove smrti, koja se zbila prije kojih mjesec dana. Nije rekla: 'Proklet Bog {to mi je ovostvorenje postavio u ku}u!'. Ante je za nju i njezinu obitelj bio an|eo. Njoj je radio centar za zahvalnost,jer je Ante unato~ svemu bio blagoslov za nju i njezinu obitelj. Ante nam govori koliko su pogrje{ne na{e«antropolo{ke paradigme», na{i zami{ljaji tko je i kakav je ~ovjek, odnosno kakav bi trebao biti i izgleda-ti. Taj ~ovjek nije skup apstraktnih poimanja ni «divnih misli» iz riznice mi{ljenja najve}ih umova, ve}konkretni ~ovjek u svoj ogoljelosti, ali istodobno i veli~ini.

Imam dojam da su ljudi dana{njeg doba usvojili mentalitet po kojem je nemogu}e sluìti drugim ljudi-ma jer se to toboè protivi njihovoj slobodnoj volji, to jest, ~initi ono {to èlim ~initi i sve {to mogu ~initi.Slaèm se da u mentalitetu sluganstva ima ne~ega {to je previ{e poniàvaju}e. No paradoksalno je to {tose ti isti ljudi koji se zauzimaju za egzistenciju apsolutne slobode na|u na koljenima pred mo}nicima ovo-ga svijeta. To je licemjerje, ~ini se, trajna oznaka ljudskoga roda. Ono se prvobitno odraàva u krivom po-imanju pojmova autoriteta i mo}i, kao krajnjeg dohvata koji se ljudima pruà, ako smo toliko zadojenitim duhom samopotvr|ivanja, sebeljubivosti, isklju~ivosti i vjerovanja da smo mali ili veliki bogovi. Sto-ga bi zapravo trebalo u~initi zaokret te takore}i prije}i iz mentaliteta sluganstva u mentalitet sluènja.Trebalo bi rehabilitirati vrijednost sluènja, jer je ono po mojem mi{ljenju osnovno za smislen ljudskiìvot. Stoga bih svim ~itateljima Vjesnika provincije zaèlio za ovaj Boì} da im proradi sredi{te za zah-valnost, u {to uklju~ujem i pisca ovog kratkog razmi{ljanja.

Fr. Alojz ]ubeli}, OP


Poklonstvo kraljeva

NA[I POKOJNICI

Fr. Mijo Horvat, OP(Palinovec, 20. IX. 1941. – Dubrovnik, 1. XII. 2005.)

Roditelji: Josip i Marija Blagus

Datum i mjesto ro|enja: 20. rujna 1941., Palinovec – âkovec

Jednostavni zavjeti: 16. srpnja 1961.

Sve~ani zavjeti: 30. travnja 1966.

Sve}eni~ko re|enje: 29. lipnja 1968., Zagreb

Dana 1. prosinca 2005. godine, u dubrova~koj Op}oj bolnici, u 65. godini ìvota, ovozemaljsku prisut-nost napustio je na{ brat Mijo Horvat. Rodio se 20. rujna 1941. godine u sjetnom Me|imurju, u mjestu Pa-linovec, ùpa Sv. Juraj u Trnju, gdje je zavr{io i osnovnu {kolu. G. 1956. upisao se u Dominikansku kla-si~nu gimnaziju u Bolu na Bra~u, a po njezinu zavr{etku, odsluìv{i vojni rok, g. 1961. upisuje Domini-kansku visoku bogoslovnu {kolu u Dubrovniku. Diplomu o zavr{enom studiju iz op}eg bogoslovlja ste-kao je na Katoli~kom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu.

Brat Mijo Horvat kao sve}enik ìvio je i radio u vi{e dominikanskih zajednica i to: u Zagrebu, Bolu,Splitu, Rijeci i Dubrovniku. Njegova zadnja asignacija bio je dubrova~ki dominikanski samostan, pa }use u ovom prilogu dijelom osvrnuti upravo na to razdoblje njegova ìvotnog puta.

Glazba mu je bila doìvotna druìca. Omiljen mu je bio rad s ljudima, kako ga mi zovemo: «pastoralnirad», a gitaru je nazivao «svojom voljenom». Skladao je za svoju i du{e drugih. Iza sebe je ostavio pove-lik broj zaljubljenika u glazbu, ~iju klicu je posijao upravo on. Kroz njegovu otvorenost, iskrenost, pristu-pa~nost i nadasve pravednost uvijek je progovarao jednostavan i plemenit sve}enik, redovnik. Upravozbog toga bio je voljen i volio je.

U mladosti je svoj ìvotni put usmjeravao radu s mladima. Nebrojeno je puta s grupama mladih puto-vao u razna sveti{ta i na skupove mladih diljem Europe. U zreloj dobi, tijekom 5 godina ìvota u Dubrov-niku, posvetio se upravo onima koji su pri zavr{etku ovozemaljskog puta. Imenovan kapelanom doma zaumirovljenike na Pilama, brinuo je o sakramentalnom i vjerskom ìvotu starih i nemo}nih. Mnogo putasam ~uo kako ih je znao divno utje{iti, nasmijati i ohrabriti. Svake nedjelje i o ve}im blagdanima zajednosu blagovali kruh Gospodnji, veselili se i pjevali. U domu umirovljenika bili su sretni zbog njega. Mi{koje svoj optimizam s lako}om prenosio na bli`nje te je vjerojatno iz tog razloga i bio voljen i prihva}en od{irih dru{tvenih krugova.

Osim gitare, njegova zapaèna ljubav bila je knjiga, t.j. knji`nica. Mnogo sam puta u tom misti~nomprostoru u sitne sate opazio upaljeno svijetlo, a unutra brata Miju gdje provjerava i slaè pisanu gra|u.Znao je re}i: «Neka ostane sa~uvano i za sljede}e nara{taje». Vjerojatno }e tako i biti – i njegovom zaslu-gom i marom.

A nama koji ostajemo danas «ne{to» nedostaje. Premda vjerujemo u veli~ajnu Kristovu milost i po-novne susrete s onima koji su nas pretekli, osje}amo se kao da nam je otkinut komad tijela ili i{~upan koji


organ. Napustila nas je osoba uvijek spremna za bratski razgovor, {alu ili argumentiranu zbilju. S njim jeoti{ao i jedan ~itavi svijet.

Dragi Mijo, budi nam zagovornik kod Gospodina. Nadam se da On ne}e imati ni{ta protiv kad Mu {to-god odsvira{, kad Ga nasmije{, kad bude{ htio voditi kakvu raspravu s Njim... Hvala ti na svemu.

Sprovodne obrede vodila su bra}a franjevci dok je misu zadu{nicu za pokojnog fr. Miju predvodio du-brova~ki biskup dr. @elimir Pulji}, a propovijedao provincijal fr. Ivan Iko Mateljan.

Do vi|enja u vje~nosti!

Fr. Kristijan D. Rai~, OP

Pater Mijo – ~ovjek koji je ìvio za druge

Dana 1. prosinca 2005. u Dubrovniku je umro o. Mijo Horvat, dominikanac. Kao osoba koja je duginiz godina bila u njegovoj blizini dok je ìvio i djelovao u Rijeci, imam potrebu napisati svoje svjedo~an-stvo o ìvotu i suradnji s p. Mijom.

Do{av{i u Rijeku na studij g. 1981., upoznala sam zajednicu bra}e dominikanaca i p. Miju. Tada ~ov-jek u mla|oj dobi, okupljao je oko sebe sve: djecu, mlade i stare. Osobito prihva}en me|u djecom i nama,tada studentima. Bio nam je i brat i pater. Nije imao radno vrijeme, nije znao za sat, osim u doba sv. mise.Uvijek je bio spreman pomo}i. Zvono njegove sobe moglo se pritisnuti u svako doba, a da ne bude{ odbi-jen ili nevoljko primljen. Osim vremena, dijelio je s nama sve {to je imao. S nama je molio, pjevao, igraose, radio, bio je na usluzi. Me|u prvima je u Hrvatskoj po~eo voditi mlade u Taize (ekumenska zajednicasa sjedi{tem u Francuskoj).

Putovali smo s njim i u njegovoj organizaciji na molitvene skupove stotine tisu}a kilometara. Osim du-hovnog oboga}enja i molitve, upoznavali smo druge Crkve, nacije i kulture. Spoznavali vrijednosti raz-li~itosti, u~ili se toleranciji, ve} tada mi smo ìvjeli europski. Tada kada nije bilo popularno i}i javno ucrkvu i kad je bilo te{ko dobiti vize za izlazak iz zemlje. Nije se bojao organizacije i odgovornosti za takovelik broj mladih ljudi koje je vodio sa sobom. Odlaze}i tako prvi put u Pariz na ekumenski skup mladih uorganizaciji iz Taizea, rekla sam mu: «P. Mijo, ja nemam novaca za odlazak na put, jedva imam ~ime pla-titi studentsku sobu i hranu.» Njegov je odgovor bio: «Samo se ti prijavi, sna}i }emo se.» Ja sam ipakuspjela skupiti tih 100 DM koji su nam bili potrebni za put, ali postojali su brojni mladi ljudi koji su i{li snama bez ikakvih sredstava.

Mnogo se toga doga|alo na na{im putovanjima; bilo je gotovo ~udesnih doga|anja, otvarala su nam se«vrata» tamo gdje se pri zdravoj pameti nikada ne bi mogla otvoriti. Nije se bojao organizirati put s mini-malnim, ~esto i nedostatnim sredstvima. O na{im doìvljajima na tim putovanjima mogla bi se napisatiknjiga. Veselio se tim izazovima i okupljao mlade oko sebe.

Jasno je da je uz takvu osobnost vi{e puta bio iskori{ten materijalno na svoju {tetu i {tetu svoje domini-kanske zajednice. Ali on se nije dao smesti, i{ao je dalje i brzo zaboravljao lo{a iskustva.

Osim studentske mladeì, njegova velika ljubav je bila glazba. Obdaren lijepim glasom i sluhom,okupljao je oko sebe budu}e i tada{nje glazbenike, iz njegove radne dvorane izniknuli su ne samo komer-cijalni glazbenici, nego i akademski obrazovani glazbenici. Sa svojim darom za tehniku, sklapao je glaz-


bene instrumente, popravljao ih, posu|ivao ih, a oni naj~e{}e ne bi bili vra}eni. Osim {to se druìo s nji-ma, on bi te iste glazbenike krstio, pripravljao za sakramente i duhovno vodio. Svirao je vi{e instrumena-ta. Malo je poznato da je i skladao duhovnu glazbu. Neke od pjesama danas se izvode na misama za mla-de.

Bavio se i ljudima na rubu dru{tva: narkomanima, alkoholi~arima, napu{tenima, socijalnim slu~ajevi-ma. I oni su imali mjesta u njegovom dru{tvu. Odlazio je me|u njih, pomagao im materijalno i duhovno,~esto opet na svoju {tetu, a ostalima u gradu na ~u|enje. êsto se moglo ~uti: »Pa pogledaj kamo je oti{ao,s kim se druì.» On je pak nama govorio, a i vidjeli smo to, da mu je primarna zada}a ne{to drugo, a nedruènje s njima u smislu provoda. Duhovno druènje. Nije se bojao pribliìti njima i pomagati im, iskre-no im je pristupao.

Njegova druga strana ìvota, o kojoj te{ko progovaramo, njegovu slabost, mi koji smo bili s njim ni-smo mogli popraviti. Za~u|uju}e je da nam to nije smetalo i otu|ivalo nas od njega, dapa~e, poku{avalismo mu pomo}i, patili zbog toga, ali nismo ga uspjeli izvu}i. Nismo mu uspjeli pomo}i onako kako je onpomogao nama. Kako su godine prolazile, naru{avalo se njegovo zdravlje i na kraju ga je to dovelo doprerane smrti.

Zahvalni smo Bogu {to je p. Mijo ìvio me|u nama i s nama. Dao nam je vi{e nego {to pojedini roditel-ji daju svojoj ro|enoj djeci. On nije bio «serijski» sve}enik- redovnik. S mnogo ljubavi i du{e izgarao jeza sve nas na svoj na~in. Gledaju}i mjesto na kojem je pokopan, groblje Dan~e u Dubrovniku, divimo seljepoti mjesta, te se nadamo da je Gospodin pripravio za na{eg p. Miju najljep{e mjesto u svom Kraljev-stvu.

Mirjana Bari~i}, dr. med.,i svi oni koji patera Miju nose u srcu


San Svetog Josipa


†Ante Marinov

brat fr. Maria Marinova† 25. travnja 2005.

Jaka Mateljan

† 9.VI. 2005.

majka fr. Ivana Ike Mateljana

Mate Botica

† 8.VIII.2005.

otac fr. Mara Randa Botice

Zora ]avar

† 30.VII. 2005

majka fr. Karla ]avara

Ante Zrno

† 29. X. 2005.

otac fr. Ilije Zrne

Franjo Boba{

† 11.XI. 2005.

otac fr. Marka i Ante Boba{a

POÎVALI U MIRU BO@JEM

Marija i mi


SADR@AJ

Uvodna rije~ fr. Provincijala ................................................................................................................. 3

IZ GENERALNE KURIJEIntervju s U~iteljem reda i njegovim asistentima (IDI: 433/05) ........................................................... 5Majka ..................................................................................................................................................... 8

IZ PROVINCIJALATAZapisnik s VII. sjednice Provincijskog vije}a ....................................................................................... 11Intermedija ............................................................................................................................................. 12Provincijsko vije}e ................................................................................................................................ 17IX. Provincijsko vije}e .......................................................................................................................... 19Godi{njice u 2006. godini ...................................................................................................................... 21Godi{njice smrti bra}e ........................................................................................................................... 22

IZ NA[IH SAMOSTANADubrovnik .............................................................................................................................................. 23Knji`nica samostana Sv. Dominika u Dubrovniku.......................................................................... 25Split ................................................................................................................................................. 29Gru`.................................................................................................................................................. 31Zagreb – Iz studentata...................................................................................................................... 33Chicago – Kardinal posjetio Hrvate................................................................................................. 34

OSVRTIVIII. Studijski tjedan za ~lanove dominikanske obitelji u formaciji– Dubrovnik , 5.-11. rujna 2005. – ........................................................................................................ 35Dragi o~e Marko .................................................................................................................................... 37POVIJESNA VA@NOST PRVOG HRVATSKOG SVEUÎLI[TA– Govor prof. Stjepana Krasi}a u povodu primanja po~asnog doktorataSveu~ili{ta u Zadru 7. travnja 2005. – ................................................................................................... 43II. sastanak predstavnika dominikanske obitelji .................................................................................... 46Za{to je vrijedno i va`no voditi lai~ki dominikanski ìvot me|u bra}om i sestramadominikanskoga reda? ..................................................................................................................... 48Susreti dominikanskih u~enika ........................................................................................................ 55BOGU, REDU I NARODU – Uz stotu obljetnicu Kongregacije sestaradominikanki Svetih an|ela ~uvara – .............................................................................................. 56Sredi{te za zahvalnost ..................................................................................................................... 58

NA[I POKOJNICIFr. Mijo Horvat, OP ............................................................................................................................... 61Pater Mijo – ~ovjek koji je ìvio za druge ....................................................................................... 62

VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE

IZDAJE: Dominikanski provincijalat, Kontakova 1, 10000 Zagreb

UREDIO I ODGOVARA: fr. Ivan Iko Mateljan, provincijal

LEKTORIRAO: Zdravko Gavran

LIKOVNI PRILOZI: Kre{imir Nik{i}

GRAFI^KA PRIPREMA I TISAK: DENONA d.o.o., Zagreb

DATUM: prosinac 2005.

Documents

ZAGREB PROSINAC 2005. - dominikanci.hr · Draga bra}o, sestre, cijenjeni ~itatelji! U bo`i}noj no}i dosanjan je san pisca Knjige Ponovljenog zakona: «Ova zapovijed – Bo`ja Rije~