Zagreb, 3. VI. 1947.

Mnogopostovani moj duhovni Oce '

Primio sam Vas ocinski list. Puno Varn zahvaljujern na svirn Vasirn ocinsk im brigarna oko rnoga dobra i napretka kao i za sve dobro koje ste maloj moga brata uci­ nili. Sve Varn dragi Bog obilno naplatio!

Zahvaljujern Varn na sv. molitvi i s virn dobrirn zeljarna za onu kusnju koju je Gospodin name pustio. Nek je blagoslovljeno ime Gospodnje u svernu i nada sve1

Oprostite, da Varn nisarn javio odavna rnoje duhovno stanje. Moje duhovno sta­ nje kroz ova cetiri mjeseca bilo je otprilike s pornocu Bozjorn ovako: Nastojao sam sa­ cuvati svoju duhovnu ravnotezu i drzat i svoj duhovni pravac. Veljacu i ozujak proveo sarn vecinorn u k revetu. S pornocu Bozjorn bio sam potpuno predan svetoj volji Boz­ joj. Zel io sam savrseno ispunjavati svetu vo lju Bozju. Bolest sam, s pornocu Bozjorn, nastojao iskoristit za duhovni napredak Vjczbe koje sarn mogao izvrsivau. sve sam obav­ ljao. Za vrijerne bolovanja nastojao sarn bi ti u pricutnos ti Eozjoj i u svetoj molitvi nu­ tarnjoj. To mi je uspjelo. Otcjepljenje od stvorenja, od sarnoga sebe pazio sam da prak­ ticirarn i sto bolje c'uhovno provadam. Gledao sam da u svemu pazim na glas rnilosti i da ga slijedim.

Kusnju, koju je Gospodin dostojao se na me pripustiti, prirnio sarn sa zahval­ noscu i ljubavlju iz ruke njegove. Meni se cini data kusnja jos nije svrsila. Uvijek sarn ga molio kroz ovo vrijeme, a to i sada prosim, da me prornijeni »in alterum virurn« i da ispunim njegovu svetu volju. Kroz cijelo ovo vri jeme, koje sam provco u »duhovnim vjezbarna«, s pomocu Bozjorn nastojao sarn sve vrijeme provesti u svetoj rnolitvi, raz­ matranju i sjecanju duhovnog stiva. Zelio bih provesti u zivot sve sto od me'.le Gospodin trazi. Posebno sam molio provinciju, za klerike, za duse koje mi je Gospodin povjerio. Moho sam za nmp. o. Provincijala, zc1. Vas, za duhovnu obnovu svete Crkve, za jedinstvo Crkava, za obnovu sYecenickog i redo-·nickog stalefa, za pobjedu kraljevstva Bozjega.

S pomocu Bozjom zelim ovaj mjesec posvetiti Bofanskom Srcu i zivjeti njego­ vim zivotom, u njemu. Posebno se vjezbam u svetoj poniznosti, otcjepljenosti od sebe i stvorenja, u jedinstvu sa svetorn voljorn Bozjom i u duhu frtve. Molirn Vas, za pokoru sto sam pogrijesio kroz ovo vrijerne. Ako Gospodin <lade, ja cu se mozda opet povratiti na ovo vrijeme i reci Varn ono sto hoce sveta volja Bozja.

Za Vas ocinski imendan izvolite pri miti sinovske cestitke uz zelju, da Varn Go­ spodin <lade sve one rnilosti koje su Varn potrebite da Ga proslavite ovdje na zernlji i odrnah ga zasluzite uzivati u vjecnosti, kada Vas on pozove k sebi. On bio Vasa plata za sve dobro koje ste meni nevrijednorn iskazali. Ljubim Varn ocinsku ruku, prosirn sveti blagoslov, ponovno Varn ceslitam i zelirn najbolje od Gospodina i svetog Ante

Vaseg Mnp. ocinstva nevrijedni Fra Ante

Pismo do11osi111a be::. ko111e111ara. Kas111je cemn se osvnwti 11a 11eke tocke i probleme koje spomi11je o. fra A111e.

V

Zivot sv. Kriza askeza

po krizu treca poruka

Antica

-

o. I kriz Gospodina nasega Isusa Krista je iz­

vor zivota za krscanina. Kriz je askeza, a takoder i tajna. Kriz je as­

keza, jer u sebi nosi zahtjev pokreta i penjanja. Kriz je otajstvo, jer, cirri se pojavi, daje i sna­ gu, da ga mozemo nositi, dok ga nosimo, po­ staje izvor unutarnje preobrazbe.

Otajstvo kriza nam sam Isus objavljuje i to na jednostavan, ali efikasan nacin: »Ako tko ze­ li ici za mnom - veli Isus - neka se odrece sam sebe, neka uzme svoj kriz i neka me slije­ di ... (Mk 8,34).« Isus otajstvo kriza pretvara u uvjet vjernosti prema njemu i osiguranje preobrazenja za vjecnost. Tko hoce slijediti Isusa, ima odreden put, a taj put je sam Isus. Isus kao put vodi u visine, vodi do otajstva in­ timnosti s Bogom, vodi u otajstvo blazenstva, vodi u zivot. Zato kriz - rijec tako malo popu­ larna, malo voljena, krije u sebi duboko i sku­ pocjeno bogatstvo, jedinstveno za krscanina. Kriz je put, stovise pravi put, narociti put.

Iako Isus i apostoli nauku kriza jasno opisu­ ju, ipak je kriz problem za ljude, ne po sebi, nego zato sto ga ljudi cine problemom. Moglo bi se reci, da se visina i otmjenost duhovnosti jednoga doba maze prosuditi prema shvacanju problema kriza ... odricanja i zrtve. Cesto se danas potcjenjuje askeza kriza i tvrdi, da nose­ nje kriza nije zivot. Nosenje kriza je - govori se danas - odricanje, a odricanje je nesto ne­ gativno - destruktivno, dok je krscanstvo po­ zitivna stvarnost i plodna dinamika. Pa i pita se danas: zasto se toliko inzistira na krizu, zrt­ vi, odricanju kad je sve to negativno.

Uz potcjenjivanje dolazi odbacivanje kriza u ime humanosti i naturalizma. Naturalisti pi-

taju: Zasto tu ljudsku narav od Boga stvorenu treba razapinjati? Bog nije - kazu oni - stvo­ rio covjeka da ga ucini mucenikom, nego bas razvoj covjekove osobnosti u potpunoj slobodi, najbolje je svjedocanstvo vjernosti koju maze­ mo iskazati Stvoritelju. Kriz stoga - dodaju ovi - treba staviti na stranu.

Ali osim potcjenjivanja i odbacivanja aske­ ze kriza danas se ta askeza i krivo shvaca. Aske­ za krifa se vise puta uzima za neki krscanski stoicizam, za ostatke stare filozofije i etike. Tre­ ba stoga naglasiti, da je prebacivanje askeze kriza u sferu stoicizma krivo poimanje kriza, krivo shvacanje jednog otajstva: i jedne milosti. Krscanin ne zeli biti stoik. Za krscanina aske­ za kriza nije nesto pasivno, nego nesto pozi­ tivno, nesto sto krscanin svjesno, slobodno i iz ljubavi prozivljava, Kriz samo onda zasluzuje ime askeze kad s pristankom krscanina posta­ je njegov zivot, njegova ljubav, njegov izbor.

Motivi zivota i askeze kriia

Zasto moramo prihvatiti put kriza, zivot kriza i putem kriza hodati po vlastitoj inicijati­ vi? Prvi motiv se nalazi u stvarnosti grijeha. Grijeh je ropstvo, radikalno ropstvo, jer stavlja covjeka u apsurdno stanje i to na teoloskom kao i na moralnom, psiholoskom i povijesnom planu. Stoga sve ono sto je potrebno da se os­ lobodimo toga ropstva grijeha, postaje zivotna obaveza i duznost, ali ne obaveza nametnuta iz­ vana, nego duznost i obaveza koju nam sugeri­ ra unutrasnja potreba da svome zivotu damo smisao, a svome postojanju ideal.

1

Stvarnost istocnoga grijeha cini covjeka ro­ bom: robom ozlijedene naravi, robom sviju pos­ ljedica nereda i istocnoga grijeha, robom sklo­ nosti na osobni grijeh, robom posljedica osob­ noga grijeha. Svaki covjek nosi u svome zivotu teret grijeha kojega se mora osloboditi. Osloba­ danje od toga tereta je napor, nastojanje, kriz. Potreba kriza, potreba zrtve i odricanja izvire prije svega iz stvarnosti grijeha. A ta stvarnost grijeha je u nama, duboko u nama. Izbaciti gri­ jeh je osobna obaveza, obaveza koja umara sve do smrti. Svuci sa sebe starog covjeka - kako govori Apostol - a obuci se u novog, svlacenje sa sebe ropske nadogradnje grijeha je umor, kriz, zrtva. A bez zrtve, bez kriza, ropstvo, teret grijeha se ne svlaci.

No, ne samo da stvarnost grijeha zahtijeva zrtvu, kriz, nego prisutnost grijeha u nasern zivotu kompromitira i upotrebu nasih moci, os­ labljuje nase sposobnosti, paralizira nasu du­ hovnu aktivnost. To prociscavanje - purifika­ cija - nasih moci, da im se povrati agilnost i vitalnost, jest napor, a taj je napor opet zrt­ va i kriz. Nadalje stvarnost grijeha cini da nas u nasern duhovnom zivotu postizavanje dobra kosta zrtve, a zlo izaziva ugodnost. Dobro tre­ ba ljubiti, a to trazi napor. Tako je stvarnost grijeha prvi motiv koji zahtijeva i opravdava askezu kriza u krscanskom zi votu.

Drugi, isto tako temeljni motiv askeze po krizu jest uzvisenost cilja na koji je krscanin ponan, a to je tijesno sjedinjenje s Bogom, po­ bozanstvenjenje. Covjek, krscanin poradi toga zvanja i takve svrhe zivota mora se pomalo uz­ dizati iznad svoje naravi i penjati se na dioni­ stvo bozanskog zivota, da po tom dionistvu i sam, po milosti, postane u Bogu istina i ljubav. Ta pak sublimacija u suradnji s miloscu, to pe­ njanje, koje nadilazi granice naravi, jest na­ por kao sto je napor svaka askeza. I nije samo napor, jer je askeza, nego i zato sto nalaze na­ soj naravi postepeno usmjerivanje nasih moci, da bi ih se uskladilo s dozivljavanjem Bozjeg otajstva i osposobilo za sastanak s Bogom.

To osposobljenje za dozivljavanje Bozjih otajstava ne obavlja samo milost, koja ulazi u nas kao kvasac zivota, nego to vrsi i vjerna su­ radnja s miloscu, a ta suradnja zahtijeva napor i rad cijele nase osobe. Ta suradnja je askeza, zrtva, kriz. I tko je dublje suradivao - kao sto su to cinili mistici - taj je i bolje upoznao otajstvo kriza, potrebu i vrijednost kriza. Du­ boko duhovne duse bile su i duboko zaljublje­ ne u kriz i po njemu su se preobrazavale. Tu tajnu je dobro shvacao i o. Antic pa ju je zato i uvrstio medu poruke posvecenja.

Treci motiv koji zahtijeva i opravdava as­ kezu kriza na duhovnom putu krscanina jest uprilicenje - konfiguracija - Gospodinu na­ sem Isusu Kristu. A Krist, kakav se predstavlja krscaninu i kakva treba slijediti, jest razapeti Krist.

Treba paziti da Kristovu razapetost na kriz ne bismo smatrali kao nesto sto je na periferiji njegova otajstva. Ne, razapetost - u nasem planu spasenja - nije na periferiji Kristova zivota, nego nesto bitno u njegovu otajstvu, jer je dosao »poradi nas ljudi i poradi nasega spa­ senja«, kako izgovaramo u Vjerovanju.

Askeza krifa, zivot krifa je zadovoljstina za grijehe - kako je to ucinio razapeti Krist - a za nas je zadovoljstina, a ujedno i »preoblace­ nje« u novoga covjeka tj. u Isusa Krista. Duz­ nost pak obuci se u Krista i upriliciti se s njim zahtijeva odricanje, zrtvu, kriz. Sveci su mno­ go puta u krifo vise gledali to uprilicenje Kri­ stu, to identificiranje svoga zivota s Kristovim zivotom negoli zadovoljstinu za grijehe.

Stvarnost grijeha, dakle, nadnaravna uzvi­ senost cilja nasega zivota, uprilicenje Gospodi­ nu nasem isusu Kristu jesu temeljni motivi ko­ ji zahtijevaju i opravdavaju askezu krifa u zi­ votu krscanina. A ta askeza kriza je konkretan i siguran put, jer je put Gospodina naseg Isu­ sa Krista raspetoga. Ona uz to brani i nadna­ ravnost nasega cilja i naseg poziva u vjecnost i pobjeduje sve neprijatelje, koji nam u ovom zivotu - kao posljedice grijeha - ometaju na putu prema nasem idealu. Askeza krifa je nada­ lje najautenticniji dokaz vjernosti koju covjek maze iskazati svome Bagu, jer po toj askezi krifa krscanin uistinu i efikasno daje Bogu svoj zivot. Sv. Ivan od Krifa, kada je htio de­ finirati ljubav prema Bagu, tu najuzviseniju stvarnost krscanskog zivota, izrazio je to uk­ ratko: Ljubiti Boga znaci: odreci se za Boga svega onoga sto nije Bog. A to odricanje je konstantna zrtva i askeza krifa.

Kako se obavlja askeza kriza

Prvi stupanj askeze po krizu je borba pro­ tiv napasti. Krscanin ne smije zanemariti tu borbu protiv napasti. Krscanin ne smije zane­ mariti tu borbu, jer bez nje ulazi u okvire gri­ jeha, prestaje biti sin, a postaje rob.

Drugi stupanj askeze po krifo je upoznava­ nje dominantne mane i nastojanje, da ju pobi­ jedimo. Cesto se puta popustanje napastima i pad u grijeh dogada, jer se nedovoljno ne poz­ najemo i jer se zanemaruje asketski napor da bi se svladala i pobijedila glavna mana.

Nadalje, asketsko iskustvo nam upucuje, da krscanin, ako uistinu zeli svladati napasti i do­ minantnu manu, mora primijeniti i treci stu­ panj askeze krifa, a to je: mrtvenje osjetila.

Mrtvenje unutarnjih i vanjskih osjetila, mrt­ venje maste i pamcenja, sviju osjecaja i emo­ cija, sviju nasih moci: ociju, usiju, govora, sve­ ga, po cemu smo ukljuceni u svijet, treba »ra­ zapeti«. A to zato, sto je po grijehu sve bilo po­ remeceno, pa da se uspostavi red, potrebno je sve procistiti. To i takvo mrtvenje osjetila

2

nije samo odricanje nekog uzitka ili umjerenost u upotrebi stvari, nego i pozitivno trazenje zrt­ ve. Rijec - pokora iako na izgled antipaticna - ipak ce postojati sve dok bude postojalo krs­ canstvo. Stoga, koliko god netko nastoji biti mi­ nimalist i suvremen, pozitivno trazenje zrtve i odricanja ostat ce temeljna obaveza askeze po krizu.

Najzad mi nismo samo osjetila, mi smo i duh pa i duh ulazi u askezu kriza. U stvari, vr­ hunac askeze zahvaca bas nase dusevne rnoci: um i volju. Tako npr. mrtvenje vlastitog pono­ sa - toga urodenog stava covjecjeg uma- jed­ na je krscanska duznost. A poniznost - taj ve­ liki kriz krscanstva bitna je obaveza svakog krstenoga. Tako i prociscavanje volje od unu­ trasnjeg egoizma treba da se do dna obavi, da bi Bog sam bio srediste zivota, da bi Bog sam postao upravitelj sviju nasih cina i sviju na­ sih zelja. Sve ovo sacinjava cetvrti stupanj as­ keze po krizu. Tako je prvi stupanj askeze po krizu borba protiv napasti, drugi borba protiv dominantne mane, treci mrtvenje osjetila, cet­ vrti prociscavanje duha.

Nakon te askeze dolazi druga tajna kriza, koja vise nije askeza, nego mistika kriza.

Za smisao trece poruke o. Antica - zivota i askeze kriza - nama je bilo dovoljno navesti gore receno, jer sve to dovoljno dokazuje da as­ keza kriza zahvaca cijeli zivot krscanina i na­ mece mu napor, posao koji ne prestaje dok zivi. Ujedno sve receno dovoljno opravdava trecu poruku o. Antica, koju on upucuje dusi, koja »ozbiljno zapocinje svoj duhovni zivot, svoj du­ hovni uspon, svoju duhovnu borbu i svoj du­ hovni rad, da postigne savrsenu dob Kristovu i da bude slicna Kristu ... « Ipak cerno dodati jos ovo: danas svaki krsca­

nin treba da je spreman za askezu kriza i zrtve, treba da je spreman za tri temeljne duznosti: na discipliniranje svoga urna, na mrtvenje svojih osjetila, na pokoru. To sve zato, sto nakon Boz­ je milosti covjeka nista toliko ne obnavlja i ne cini covjekom krscaninorn koliko askeza po kri­ zu. Ona covjeka oslobada svakog ropstva, sva­ ke ovisnosti od stvarnoga, a uzdize ga iznad sve­ ga stvorenoga. Zato je askeza kriza »kraljevski put« prave i autenticne personalnosti.

Na tom putu kriza krscanin nalazi ne samo siguran put nego i potrebnu snagu koja ga krije-

pi da se ne umori, obeshrabri, nego da postigne cilj ... posvecenje ... savrsenost. Isus je sam rekao: »Tko hoce sacuvati svoj zivot, izgubit ce ga. A tko izgubi svoj zivot radi mene i Vesele vijesti spasit ce ga« (Mk 8,35). Tu je sav krs­ canski humanizam, tu je sva tajna razvijene osobnosti iznad ljudskih granica, tu je i vjer­ nost onome znaku krifa sto ga je svaki krscanin primio na prvi clan svoga krscanstva pri krs­ nom zdencu. Taj znak sv. krifa treba da je zivi mak svakog krscanina, jer vjernost askezi po krizu jest vjernost nasem zvanju djece Boz­ je.

Ta vjernost askezi po krizu je bas zahtjev danasnjice koja je duboko prozeta hedoniz­ mom. Karakteristika danasnje civilizacije jest komoditet. C:ovjek se danas gusi u trazenj u ko­ moditeta, a time i slabi pa postaje trom i nes­ posoban za frtvu i odricanje. Treba se vratiti samozataji, autenticnom vjezbanju u kreposti­ ma krifa pa umjesto da budemo »robovi« koji­ ma je sve potrebno, postanemo »slobodni« ko­ jima nije »nista« potrebno. Takvi su bili sveci.

Sva gore opisana disciplina osjetila i duha danas je nadalje krscaninu potrebna, jer je gri­ jeh veoma prosiren i postigao je pravo javno­ sti, jer je duh fovjekov postao neuredan, nema­ ran i lijen na polju krscanstva, jer smo postali duhovni relativisti. Danas se bjezi od apsolut­ nih spoznaja, od preciznih postavki, od dogmat­ skih uvjerenja.

Sve to dovodi krscanstvo na neku civilizaci­ ju ili neku kulturu, a na taj se nacin krscan­ stvo ubija, jer krscanstvo je zivot.

Pa i u vezi s II vat. koncilom cuju se tvrd­ nje kao da Koncil ne govori o frtvi, samozataji, krizu. To posebno isticu oni koji bi zrtve i odri­ canje odbacili kao zaostalost, zastarjelost. To nije ispravan stav prema Koncilu u pogledu fr­ tve, jer samim vec pozivom sviju na svetost (L G, 39) Koncil prihvaca zrtvu i odricanje, jer bez toga nema posvecenja. A br. 42 LG, gdje se govori o putovanjima i sredstvima svetosti Koncil stavlja medu sredstva posvecenja samo­ zataju i nasljedovanje Krista na putu krifa isto tako kao sto stavlja sakramente, molitvu i vjez­ banje u svim krepostima. Zato je i treca poru­ ka o. Antica - askeza po krizu - koncilska i suvremena.

o. Ladislav Markovic

3

Pripravite putove Kralju svome

Bog poziva izabrane duse da provedu izvje­ stan broj kalendarskih dana u sutnji i sabrano­ sti, odijeljene od materijalnog ~v!jeta. Poziva ~~ da obave ne obicne duhovne vjezbe (produblji­ vanje spoznaja o svrsi ljudskoga zivota, o vjec­ nim istinama i svega ostalog) vec da obave du­ hovne vjezbe apostola. Svrha toga rada jest, da pozvane duse same na~ce prip~avljat_iv putove Gospodinu, da se odgoje za svoje uzviseno zva­ nje, za svoj apostolat. A kako? Da posta~m k~? drugi Isus, da se Njime napune, da od Njega z1- ve te da Mu dopuste da On zivi u njima. Znaci da moraju biti rezervoari koji se izlijevaju na duse i oploduju ih prema rijecima: »Napunite se zivim vodama, sto teku u zivot vjecnil« (Iv. 4, 14).

Uvjeti da se spomenuto postigne jesu: I sprazniti se od samih sebe - Stvoriti praz­

ninu u sebi, jer samo ono moze napuniti sto je prazno. Dakle biti prazni od samoljublja, praz­ ni od koristoljublja, od malih i odvise ljudskih briga premda nisu zle; zatim biti prazni od svo­ ga previse licnoga gledanja na svijet i ljude, pr~­ sudivanja u zbivanjima pa i u duhovmm stvan­ ma.

I zabrati veliki put - Ponekad izabrane du­ se zele se posvetiti na svoj mali, hiroviti, laki i udobni nacin: zele same sebi izgraditi svoj mali put. A pozvane su da 1;-apuste svoj ~nali p1;1t, ?<: velikodusno i hrabro izaberu veliki put, jedini put - Isusa Krista. On je sam. Put, ka_o sto je Istina i Zivot (Iv. 15,6). On Je upravio sv. Margareti Mariji i sv. Tereziji rijE:ci: »B~! ces sveta prema mojoj, a ne prema svojoj volji. Pu­ sti da Ja radim!«

A kako se isprazniti od samih. sebe? Urediti svoju savjest - Dobro obavljen is­

pit savjesti pokazuje dusi _s~~ mora ?~straniti i odbaciti, sto treba popravrti 1 obnoviti. Kod t~­ ga posla treba odbaciti svaki strah, sva~u ~n~ gu i svako nepovjerenje prema Bogu. T~J vazm posao treba obaviti bez nemir~, mirno 1 rados­ no kao dijete - pred Gospodmom. Treba Bo­ gu jednostavno reci: Gospodin~, evo jed1;1e pog~ reske, eto i druge ... tu su moje slabosti ... T1

Gospocline, sto hoces da ucinim?« »Pusti - da IA radim!«

ih bolje poznas nego ja. Popravi me! Ozdravi me!

Gospodin ce odgovoriti dusi kao sto je jed­ noga dana odgovorio svetoj Margareti Mariji, kada ju je njezina poglavarica slala k Njemu, da bi je ozdravio kao potvrdu njezine rnisije: »Sva si moja i na mojoj si brizi, zato te predajem kao savrseno zdravu onoj, koja te je meni pre­ dala bolesnu.«

A kako se ispuniti Bogom? Po duhu i z.ivotu viere - Nije dosta imati

vjeru, nego treba zivjeti po vjeri i od vjere. Vje­ ra izabrane duse treba da prozme sve njezine misli, sudove, osjecaje, planove rada i ziv·ota, da bude njezina jedina jedincata mudrost. Ljud­ ska mudrost je nista ako se usporedi sa mud­ roscu svetaca o kojoj sv. Pavao pise: »Ja nisam mislio da znam sto medu vama, osim Isusa Krista i to raspetoga« (1. Kor. 2,2).

Dufoost je izabrane duse, da trazi tu pravu i korisnu znanost svetaca. Na koljenima na pod­ nozju tabernakula ociju uprtih u Bofanskog Ucitelja kao nekada apostoli treba da mole za milost dubokoga i potpunoga poznavanja Nje­ gova zivota i nauke sv. Evandelja. Zivot vjere ,·odi do zivota ljubavi.

Zivjeti z.ivot ljubavi - Ne zivot osjetne lju­ bavi, nego ciste i nesebicne ljubavi koja zi~i od duha sluzenja i zrtvovanja. Temelj svake lJuba­ vi je uvijek ljubav prema zrtvi radilo se to o vlastitom posvecenju ili posvecenju bliznjega. Zato izabrane duse vjerno nastoje da ljube svo­ ga Isusa ozbiljnom i dubokom ljubavlju. One se potpuno u svemu prepustaju Njemu i Njegovoj volji napustivsi sebe.

Biti siguran za Isusa, jer je On - Bog. Izabrane duse uvijek i svagdje racunaju na

Boga, a ne na sebe. Tako Bog djeluje u njima, s njima i po njima usprkos ljudske bijede. Bog ih cini sijacima svetosti, te ce moci jednog da­ na svaka od njih reci: »Meni je Zivot Krist« (Fil. 1,2).

Isus Krist jest zivot i nista drugo nego On. Svetost je dozivjeti Isusa Krista. Krist moli iza-

4

brane duse da zive u Njemu, da bi On po njima zivio u dusama, Govorio je sv. Margareti Mariji: »Zelim da budes poslusno crude da tako privu­ ces srca mojoj ljubavi ... Maje bozansko srce je tako raspaljeno ljubavlju prema ljudima a napose prema tebi. I buduci da ono ne maze za­ drzati u sebi plamen svoje goruce ljubavi, tre­ ba da je izlije po tebi ... Izabrao sam te kao bezdan neznanja i nedostojnosti za ispunjenje toga velikoga nacrta zato da sve bude ucinjeno po Meni ... Tebi ce samo onda ponestati pomo­ ci, kada mome Srcu uzmanjka moci ... Ti ces uvijek biti Njegova ljubljena ucenica.«

Bozje poslusno oruzje postati i ostati - zna­ ci dusa je sposobna da Boga daje i rasprostire, te Ga ucini vidljivim. Uvjet za to jest da izab­ rana dusa zivi s Njime intimnim zivotom, srce uz srce. Nije li mozda potrebno da Gospodin, kao i sv. Margareti Mariji, iscupa njezino ogra­ niceno i sebicno srce te joj daruje svoje?

Ali to jos nije dosta. Kad bi On stavio svoje srce u njezina prsa, bila bi dva srca: Njegovo Srce i to njezino bijedno, slabo ljudsko srce, koje bi drugi clan iza duhovnih vjezba bilo spremno izdati Bozansko Srce. Izabrana duso, reci svome Bogu: »Uzrni, iscupaj moje srce, mo­ ju dusu, sve sto imam, sve sto jesam. Uzmi me od mene same!«

Isus je bitna i ziva knjiga. On sam uci. On sam prosvjetljuje, On sam ogrijava. Treba dak­ le moliti is velikim duhom vjere i pouzdanja u danima intimnoga opcenja duse i njezinoga Bo­ ga.

POKOJ VJECNI. ..

0. Fra KARLO NOLA, profesor teologije i eksprovincijal, umro 24. kolovoza u 80. godini zivota, 62. redovnistva i 56. svecenistva. Poznat kao propovjednik i pisac duhovnih knjiga. Na­ pisao je vise teoloskih rasprava i nekoliko znan­ stvenih brosura. Bio je kolega Oca Antica i s njim podrzava vrlo dobre veze. Napisao je par clanaka o fra Anti i preporucivao da se sto pri­ je zapocne sakupljanje materijala i otvori po­ stupak za njegovu beatifikaciju.

0. Fra EUGEN ZANINOVIC, gvardijan za­ darskog samostana, umro je 26. kolovoza u 53. godini zivota. Uvijek vedar i raspolozen, mno­ gima je pomagao, a osobito sirotinji. Drag je bio svima: braci u samostanu, vjernicima kao zupnik, djeci kao vjeroucitelj, poglavarima kao vrijedan i poslusan redovnik.

Prof. PET AR PAPP, akademski slikar, umro u Zagrebu 4. rujna. Bio je mnogima uzor i kao covjek i kao vjernik.

BARA ud. GRACANIN, umrla u Splitu 14. listopada. Od svoje mladosti poznavala je Oca Antica i k njemu cesto dolazila. Bila je dobra, prakticna krscanka i zivjela sakramentalnim zivotcm i zivotom molitve.

ZLATA ud. LONCAREVIC, umrla u Zagrebu 21. listopada. Majka dvanaestoro djece. Zivjela je za Boga i za svoju obitelj. Na povratku iz crkve stradala u prometnoj nesreci. Dobro je poznavala Oca Antica i k njemu cesto dolazila.

lzabrana posuda Duba Svetoga Da, Ti si to bio, predragi Oce! To je mogao

osjetiti svatko tko je dosao u Tvoju blizinu. To su osjetile tolike duse, koje su imale srecu Te­ be upoznati.

Za Tebe se maze reci da si to bio, jer se na Tebi vidno zrcalila ponizna poslusnost Duhu Svetorne, u kojoj si prozivljavao svoje krscan­ stvo, redovnistvo i svecenistvo.

Bila je dovoljno svrnuti pogled na Tebe, da se dobije slika duse ispunjene Bozjim Duhom, duse posve vjerne poticajima Duha Svetoga. Sama Tvoja pojava, Tvoj stav kod molitve, Tvo­ je ophodenje s dusama u razgovoru iii u sakra­ mentu svete ispovijedi - sve je to odavalo du­ su preplavljenu darovima Duha Svetoga i traj­ no ispunjenu plodovima tog dragog nebeskoga Gosta.

Da, dragi nas Oce Anticu, bio si izabrano a­ rude Duha Svetoga, kojim se On sluzio da izvo­ di divne stvari u dusama. Koliko svjetla, mira, radosti ulijevao je Duh Sveti po Tebi u duse. To su cinjenice opcenito i javno poznate. Doci k Tebi u Tvoju blagoslovljenu blizinu, u Tvoju so-

bicu uz crkvu Gospe Lurdske - znacilo je os­ jetiti nesto od sile Duhovskog jutra, od fara pr­ vih Duhova. Kad bismo odlazili od Tebe, nase je srce gorjelo raspaljeno Duhovskim ognjem i mislim da su to ne jedanput nmogi osjetili i prozivjeli.

A sto da se tek kaze o Tvojem daru gledanja, vidovitog poniranja u duse. Cesto nije bilo po­ trebno ni da Tvoj sugovornik pravo otvori us­ ta, a da Ti njegovo duhovno stanje bude jasno, kao na dlanu ... Tko bi izbrojio duse, koje su po Tebi stekle jasnocu i sigurnost u svom zva­ nju Bagu posvecenih. Tvoja rijec bila im je si­ gurnim putokazom i jamstvom Bozjeg izabra­ nja. Tek onaj tko je prozivljavao borbe i krize za svoje zvanje, maze ocijeniti veliku blagodat susreta s Taborn u takvim danima.

Dobri nas Oce Anticu, izmoli nam milost, da i mi postanemo harem u malom izabrane posu­ de Duha Svetoga i da po poniznoj poslusnosti tom istom Duhu, budemo svjetlo braci koju su­ srecemo na svom zivotnom putu!

Grinjona

5

Slava mu bila na nebesim

Nesnosna vrucina. 10. kolovoza 1973. Tije­ lo trazi osvjezenje, Tisuce kupaca u mom koje kipi od zamaha ruku i nogu. Biokovske stijene gore. Upalile se. Vjetra ni za lijek. Uzarenim pa­ dinama Biokova idem s jednim bogoslovom u posjet starici. Kozji put vodi nas do njezine ku­ ce. Na osami je ta kuca, visoko iznad magistra­ le, podno Biokova. Trosni zidovi oznacise kucu sirote. Zovemo staricu po imenu i na njezin od­ govor: - Udite, Bog vas pomoga - udosmo u pro­

storiju u kojoj covjek moze vidjeti sve moguce stvari, jer je to jedina prostorija. Na krevetu sjedi teta Dome, u ruci joj krunica. - Hvaljen Isus, teta Dome! - - Vazdan hvaljen, Bog vas pomoga! -

Iznenadena bijase nasim dolaskom, pace nam: - Isus vas posla meni, nitko drugi!­

Odmah prijedosmo na stvar zbog koje smo do­ sli. - Hocete Ii nam teta Dome nesto reci o

fra Anti, jer smo culi da ste ga poznavali? - - Ocu, Bog vas pomoga, kazat cu vam sve

sto znam o fra Anti, slava mu bila na nebe­ sim. - I poce teta Dome svoje izlaganje: - Fra Antu Antica sam prvi put upoznala

oko 1945. ili 1946. god. Do susreta s njim imala sam teskih trenutaka u svom zivotu. Malo zastade, pa kroz priguseno jecanje nasta­ vi: - Od 26 godina ostala sam bez muza. Jos k

tome bolesna sam muza uzdrzavala. Dicu sam odgojila. Kad se zametnija rat, dva su mi sina poginula. Druga dva sina od bolesti su umrla. Tako sam ostala sama. Od 1931. god. imam su­ Yi katar do dana danasnjeg a poslije smrti si­ nova imam bolest srca i mozga koja mi smeta misliti. Poslije smrti moga drugog ubijenog sina, ja sam se tukla, otrov pila, hranu nisam vazimala, bila sam mrtvo tilo, samo sto nisam duh molala. Sama sam sebi ubojica bila. Ru­ sila sam se. Nisam mislila na Boga ni na dusu, Nego, kada nema moga sina, neka nema ni me­ ne. To je bila jedina misao u glavi.

Kad, Boze moj, ja u bolnici bila, ondje pok­ raj samostana u Makarskoj. Doslo mi je u pa­ met da bi se ja ispovidila. A vidim priko pro­ zora jedan svecenik nosi knjigu u rukam; zut, slab, Boze tebe. Uvik je oda gori i doli. Dok­ tora poslije podne u bolnici nije bilo. Idem u

crkvu. U crkvi nalazim brata laika. Onda ja njemu govorim: - Fra Joze, reci jednom sveceniku da me

<lode ispoviditi, a nemojte mladu, nego koji je usa u godi.ne.

Kad, ja sila pokraj ispovidnice, vise mrtva nego ziva, kad eto ti, leti k meni kao andeo s neba fra Ante Antic. Ja njega nisam poznavala, nego poslije sam bila s njim. On dolazi k meni, ugleda me jako slabu i on meni govori, da bi mi trebala vrhunaravna ispovid. Ja nisam ni znala sto je vrhunaravna ispovid. Ja govorim: - Velecasni, ako vi hocete, ja bih zelila. -

Onda on mene ispovida sve od ditinstva sto sam sagrisila. Ja mu sve kazem sto jesam i sto ni­ sam. Pitao me i za ime. On meni govori, slava mu bila na nebesim: - Hocete Ii se vi Dome dati u moje ruke? - - Ja, velecasni, ocu. -

Uz naredenu pokoru on meni veli: - Ja necu nikad moju svetu misu reci a da

necu molit Boga da vam Bog <lade ustrpljivosti da mognete to iznositi na zemlji. - Ovo vam je tocna istina, ko da vam Isukrst Bog ol' Blazena Divica Marija s neba govore, - veli nam teta Dome. - Poslije sam ja uvik odila fra Anti. Vidi­

la sam da je svetac i da te moze pornoci. Zavo­ lila sam crkvu. Redila oltare. Kupovala robu i svecenike pomagala ... Ja sam Isusu odila, a ne fra Anti. On je po ne­ srici meni otisa iz Makarske. Iz Zagreba mi sa­ lje molitvenik »Serafinsko cvice« i franjevacku krunicu treceg reda. Eno je i sada visi na zidu. - Sto bi ste nam jos kazali o fra Anti, teta

Dome?- - Kad mi dajete vrimena, jos cu vam nes­

to reci. Zelila bih dusorn i srcem da svi sveceni­ ci budu naki. Jer, ono je bio Isukrst - Bog. Drugima je molio Boga, ispovidali su se u njega. Dugo je drfao ispovidi i on bi te tom ispovidi pomoga. Cinio je »strasnu ispovid«. Ja vam mo­ gu reci da me je pomoga, da me je sjedinio s Bogom, s Crkvom. J a sam drfala svakog svece­ nika kako Isukrsta na krizu, po njemu, jer je cinio cudesa. U potrebama, falostima i bolesti­ ma je pomaga. Kad je fra Ante umro, dala sam da se sluzi »misa interca« za nj, jer je zasluzio. Priko vas dajem 1000 ND za fra Antin glas­ nik. -

6

- Kako se osjecate, teta Dome, ovih vru­ cih, ljetnih dana? - Teske mi je. Muci me ovaj suvi katar sa

upalom, a i mozak mi smeta mislit, ali, fala Bogu, ja sam zadovoljna. Utjehu nalazim u mo­ litvi. Molim se Isukrstu zivom Bogu, Presve­ tom Trojstvu i sv. Imenu Isusovu svaki clan a najvise ujutru. Sad mi je 75. godina. U crkvu ne mogu odit radi bolesti. Crkva je uz more a ja na ovim Bozjim visinama. Svaki misec zupnik do­ de do mene i naredi me ...

Po zavrsetku razgovora iznese teta Dome pred nas: prosek, suve smokve i kolace.

- Jidite i pijte, Bog vas pomoga. Sve mora­ te pojist i popit. Samo vazmite. Ka' u svojoj ku- 6. Danas ste mi ucinili veliku radost. Nisam zasluzila vas dolazak. - Okrijepismo se. Zahvalismo se teta Domina sve­ mu. Suze joj navrijese na oci kada smo morali pod. Drhtavim glasom rece nam: -Pomolite se na grobu fra Antinu za me. - - Hocerno, teta Dome, zbogom vam. - - Zbogom, Bog vas pratija! -

Ostavismo je samu . . . Ali ona nije sama. U drustvu je Presvetog Trojstva kojemu se moli svaki clan.

fra Jozo Zupic

Cim je poceo izlaziti Bilten dobrog Oca An­ tica, odmah sam osjetila zelju da napisem koju je ulogu odigrao u mom zivotu, no to mi nije bilo rnoguce ...

Za vrijeme srednje skole mnogo sam raz­ misljala o redovnickom pozivu. Zeljela sam se posve predati Gospodinu i to u sto strozem Re­ du. Cula sam kroz zivotopis sv. Terezije od Dj. Isusa za karmelicanke i svakako pozeljela da joj postanem duhovna sestra. Pisala sam u Bre­ zovicu jos prije mature i sestre su mi odgovo­ rile neka, ako mogu, zavrsim skolu. Tako je i bilo.

No u meduvremenu sam obavljala u Hrv. Leskovcu duhovne vjezbe za djevojke koje je vodio vlc. o Ivan, karrnelicanin. Tu se je do kul­ minacije rasplamsao moj poziv za Karmel. Od­ lucila sam!

Prilike su kod kuce bile takve, da odmah nisam mogla otici, premda sam vec bila u Bre­ zovici i usmeno se dogovrila, jer se starija sestra posvetila sluzbi Bozjoj. Nije mi preostalo drugo, nego da se zaposlim. Ucinila sam to, ra­ dila sam godinu dana, ali se uza sve poslove ni­ sam mogla osloboditi misli na samostan.

Moja mi je starija sestra bila druga majka i savjetnica. Iskusavala je ona moje zvanje ...

Razgovarala je o meni i s dobrim Ocem An­ ticem, svojim duhovnikom. Kad mu je otkrila moju zelju da stupim u Karmel, iako me nije poznavao niti ikada u zivotu vidio, kazao je od­ lucno: »Ne!«

Vee tada sam kao 19-godisnja djevojka ima­ la o njemu tako uzviseno misljenje i toliko pos­ tovanje da sam sama sebi kazala: »Pa to je vo­ lja Bozja.« Moja mi je sestra o dobrom Ocu Anti toliko lijepog pricala da mi je ova njegova rijec u tako odlucnoj i zivotnoj odluci bila dos ta. Pri­ cala mi je o sveceniku franjevcu iz Zagreba ko­ ji cita savjesti i vidi duse. Dakle, nije mu bilo potrebno ni to, da osobu ima pred sobom, da s

njome razgovara, nego je mogao govoriti i to o posve nepoznatim dusama.

Interesantno je dame je u takvom trazenju vise razlicitih osoba uputilo na istu adresu. Ra­ dilo se o jednom apostolskom Institutu koji je kroz povijest uvijek nastojao da se prilagodi potrebama Crkve. I upravo me to osvojilo.

Kada sam u spisima doticne utemeljiteljice procitala rijeci koje su napisane pred vise od 400 godina: »Pa ako bi druga vremena i potrebe zahtijevale da se odredi sto novo i da se sto promijeni, ucinite to velikom razboritoscu i na temelju dobrih savjeta«, bilo mi je jasno da cu u toj druzbi naci ono sto trazim.

Isto govori i II. vatikanski sabor: »Prilago­ dena obnova redovnickog zivota treba da jedna­ ko obuhvati: s jedne strane neprestano vracanje na izvore svakog krscanskog zivota kao i na izvorni duh redovnickih ustanova, a s druge 5trane njihovo prilagodavanje promijenjenim prilikama vremena. Tu obnovu treba izvrsiti pod utjecajem Duha Svetoga i pod vodstvom Crkve ... «

Dobri je Otac Antic sigurno molio za mene da pronadem svoj zivotni put i sada mu nakon 13 sretno prozivljenih godina redovnickog zi­ vota u svojoj redovnickoj druzbi zahvaljujem za pomoc koju tada nisam razumjela.

U mojoj je dusi ostalo veliko postovanje prema Karmelu. Sestre sam upoznala s plano­ \'ima Providnosti glede mog poziva. Povezana sam s njima i duhom cesto ulazim medu te velike i herojske duse i prikazujem Gospodinu njihove molitve i zrtve za cijelu Crkvu, a kad mi se pruzi prilika, osobno ih posjetim.

Iako je mene dobri Otac Ante odvratio od Karmela, sama se osobno to ne bih usudila uciniti nijednoj dusi koja pozeli uci u to sveti­ ste ljubavi i zrtve.

Dobri je Otac Antic citao duse ... Sretna redovnica

7

Iz duhovne ostavstine o. Ante Antica

37-a godtna: 16. JV. 1930.

EVHARJSTIJSKOM BOZANSKOl~1 SRCU POSVECENA

Prezir svake naklonosti, izbjegavanje svakog bespotrebnog zadriavanja, gubljenja vremena, govorenja ...

OSJETNOST- NJEtNOST

Ovo je moja naravna sklonost (strana, koja ako se ne pazi i nije podlozna razumu, pogodu­ je necistoci i pogibeljna je jako). S pomocu Boz­ jom i zastitorn Neoskrvnjene Djevice Majke, cu­ vat cu se i paziti da nigda ne prelazim u ovom granice, pravila, redovnicko-svecenicke ozbilj­ nosti, dostojanstva i svetosti.

1. S pomocu Bozjom prema svakome cu na­ stojati ispuniti svoju duznost jednostavno, in caritate, in iustitia et veritate coram Deo i ne­ cu se obazirati sto drugi misle, drze i sude o me­ ni. Sve to ostavljam Gospodinu. Sklonost svoje blage i njezne naravi ispravljat cu i krotiti uz milost Bozju i Majke cum religiosa maturitate mortificando omnem inclinationem, responsio­ nem, occasionem sensibilitatis vel temeritatis.

Prema svakom obaviti sto trazi duznost, te odmah s Gospodinom poci k svome poslu ili na sv. molitvu, k duhovnom stivu ili u samocu,

2. Svakih njeznih rijeci cuvat cu se pa i na ispovijedi.

3. Izbjegavat cu sklonost, simpatiju prema svakome; ako to opazim kod drugoga, slijedit cu svoj put i preko toga prelaziti.

4. S pomocu Bozjom i Marijinorn nigda se necu tuziti na ikoga, niti na bolest, vrijeme ...

5. Necu nigda traziti da me tko ikad, pa bi­ lo u najvecim mukama, sazaljuje, da ih zna, ni­ ti cu ih ikome kazivati; zelit cu da drugi sa mnom postupa onako kako Svernoguci Gospo­ din pripusti i hoce.

6. Nigda ne smijem dopustiti da moja bla­ gost i popustljivost bude drugom na stetu ili na slabljenje reda i discipline.

7. Sklonost na popustanje, osobito prema sebi, trebam svladati i biti strog sa sobom, a s drugima blag ali vazda trazeci da se cuva pos-

tenje i izvrsi duznost: fortiter in responsione, amanter in modo. Uvijek je nacelo: cum ceteris benignus, sibi rigidus.

8. Nikad necu kritizirati hranu ...

NB! Muk do kave, tako i poslije objeda i vecere.

NB! Ad Vesperas feria V. do Prime Sabbati potpuni strogi muk na cast muka kojeg je Bo­ zanski Ucitelj odrzao u svojoj svetoj Muci.

Poslije svete molitve vazda muk i cuvaj pri­ mljenu poboznost i sabranost. Svaki utorak raz­ matranje o SUTNJI vjecne Mudrosti pred He­ rodom.

Govorit cu prema pravilima redovnicke dis­ cipline: tarde, caute, ac demissa voce. Prije go­ vora uzdignut cu pamet i srce k Duhu Svetome:

Pone, Domine, custodiam ori meo ...

Posebne v j e z b e

1. Prva misao ujutro: poniziti se pred Gos­ podinom Bogom, poslije cina poklona s Mari­ jom, u Mariji i po Mariji.

2. Prikazati se Nebeskoj Majci kao najne­ vredniji i najprezreniji i najdostojniji svakog prezira njezin jadni sluga koji rnora vise, radi­ je, pripravnije »summa diligentia« umirati, ne biti, ponistiti se pred svakim, nego Ii biti. »Ouo­ tide mori.«

3. Sve sv. molitve, duhovne vjezbe, vrsenje duznosti obavljati u duhu svete poniznosti.

4. Blandities huius saeculi, honores, glorias vel favores vanae gloriae, quasi mortiferas pes­ tes omnino fugias.

5. Uciniti cin duboke poniznosti, prezira sa­ moga sebe, kad sam sa starjesinom, starijima, s bracorn smatrajuci se nedostojnim njihova pogleda, razgovora i drustva. Zasluzujem pre­ zir i odbacenje od njih! Njihovo vladanje, oso­ bito sto se protivi mojim osjetilima, oholosti i samoljublju primat cu od milosrdnog Boga sa zahvalnoscu.

6. Pobuditi cine vjere o nistavilu i nevrijed­ nosti svojoj u crkvi, koru, ispovjedaonici, refek­ toriju, konverzaciji i skoli. Ne zasluzujem sta­ novati sa svetima Bozjim u kuci Bozjoj.

8

NEKOLIKO KORISNIH MISLI I SAVJETA Nema svetosti ako najprije potpuno sebe

ne prezres, zanijeces, zaboravis, Ako to ucinis ozbiljnom voljom, tad pocinjes biti svet. Jer covjek sve radije ostavi, nego li sama sebe.

* * * Moras biti kao blato, preko koga svatko ga­

zi, osobito stariji i braca, Moras biti vrlo ma­ len, kao nista.

* * * Uvijek placi, kaj se i ponizuj sto nisi ona­

kav, kakav to Isus od tebe trazi i zeli da bu­ des.

Necu niti zellm da te sto pitam, da ja tebi sto recem ili ti meni nego samo ono, sto Bog ho­ ce.

U FRA ANTINOJ SKOLI •

* * * Sto sve ljudi ne cine, da zadobiju naklonost

svoga kralja? Sto sve nece poduzeti, sto nece zrtvovati da to postignu, ako je ikako moguce i ako ima samo tracak nade. A eto ti vrlo lako mozes, odmah mozes! A sto si ucinio i sto cinis? Stidi se, sto tako malo cijenis naklonost, prija­ teljstvo tako velikog i uzvisenog kralja i prija­ telja.

* * *

U FRA ANTINOJ SKOLI • U FRA ANTINOJ SKOLI e »Ne sluzite ljudima, nego Bogu, Isusu Kris­

tu koga u ljudima gledate i sluzitc.« *

»Svako jutro u duhu zive vjere i ciste ljuba­ vi predajte se da sluzite Bagu onom ljubavlju, onom voljom, kojom Isus sluzi Ocu u Presv. oltarskom Sakramentu. Onom ljubavlju i vo­ ljom, kojom je Marija rekla svoj »f i a t«. Volja Isusova u Presv. oltarskom Sakramentu i volja Marijina u njezinu »f i a t«, to je glavna pokret­ na misao, volja, koja vas svaki dan pokrece u sluzbi Boga i bliznjega.«

* Svaki se dan vjezbajte u spoznanju same se­

be i spoznanju dragog Boga. Poznavajuci samu sebe ponizivajte se pred Gospodinom i podajte sa sv. o. Franjom u svoje nistavilo.«

* »Na svetu misu, na svetu pricest podite zi­

vom vjerom, ljubavlju, poboznoscu i cistocom srca. Svaki dan moramo moliti za napredak, porast u svim krepostima ... «

* »U svome zivotu najvise se cuvajte, izbjega­

vajte grijeh. Grijeh je nase najvece zlo i grijeh nikada ne smijemo napraviti niti se izlagati gri­ jesnim prigodama. U svom srcu gajite, podrza­ vajte najvecu mrznju na grijeh. Boze moj, prije sve podnijeti, prije umrijeti nego Tebe uvrijedi­ ti«.

* »Budite domisljati, pronadite nacin, kako

cete svojim vlastitim srcem prihvatiti svaku i najmanju priliku za ljubav prema Isusu u svom svakodnevnom zivotu.

* »Gdje god radite i s kim god radite, nosite

svagdje Isusa, rnir i dobro! Dosao kriz s koje mu drago strane, primite ga kao Isus svoj kriz i ponesite ga s njim svaki dan, odricuci se same sebe!«

* »Najjaci poticaj za ustrajnost mogu nam

biti rijeci sv. Pavla: »Krist me je ljubio i samo­ ga sebe predao za rnene!« (Gal. 2,20).

* »Izvrsi svoje posle svaki dan, a tvoje misli

neka budu samo jedno: sebi umrijeti, sebe pot­ puno prezreti ... - Isusa ljubiti, Mariji pripa­ dati, u Mariji biti. Isusu i Mariji zrtvuj svoje razgovore, poglede, drustvo.«

* »Gori Ii u vasem srcu posebna ljubav prema

nebeskoj Majci? Poniznost, jednostavnost i andeoska cisto­

ca neka vas resi i cini slicnom Mariji. Zelim da budete savrsena slika bozanskog Srca i nebeske Majke.«

* »Pocnimo, dakle, Gospodinu sluziti veliko­

dusno, svim srcem, jer >>do sada nismo nista ucinili« - govorio je nas sv. o. Franjo.

Neka vas odusevljava najveca zelja i molit­ \'a svete Crkve: biti slicna svom bofanskom Za­ rucniku Isusu!"

* i>Svaki ce naci mir i srecu, bude li se poko­

ravao planu, naredbi Bozjoj. Cuvajte savjest, imajte strah Bozji koji je pocetak mudrosti.

Zivot prolazi, ali ostaju djela kako su ucinje­ na. Ne vjerujte strastima, putenosti, slobodnom zivotu ... jer sve to vodi u propast.«

* »Tako mora biti! Sve ce vas razocarati, ali

Bog ne ostavlja nikada duse. Dobro je da isku­ site na sebi sve, ali Bog vas nece nikada napu­ stiti, samo vi prvi ne ostavite Gospodina!«

* »Ljubite Isusa u svim svojim bliznjima s

kojima vas je povezala duznost sluzbe, s kojima se sastajete i vidite da im treba razumijevanja i pomoci, ali uvijek im donesite Isusa koji nas je ljubio i dao sebe za nas.«

* »Da moj duhovni zivot poraste, vjezbat cu

prave, solidne kreposti. Moja je krepost solid­ na, kada je vjezbam iz ljubavi prema Bogu. Mo­ ja je krepost solidna, kada je vjezbam po uzo­ ru i primjeru Spasitelja Isusa.

Moja je krepost solidna, kada nisam nave­ zana na svoju vanjstinu, svoju cud, svoj tempe­ rament. Ne zelim biti krepostan radi sebe, ne­ go da ispunim volju Bozju, da budem savrsen kao sto je savrsen moj Otac nebeski.«

9

Poniznost - krepost oca AntiCa

Mnogo toga bi se dalo reci o fra Antinoj po­ niznosti. Ali prije svega zapitat cemo se: Sto je zapravo poniznost? Krepost ! - Da, ali kakva? To znademo: ispravno shvacanje i poimanje prave vrijednosti sebe kao stvorenja i Boga kao Stvoritelja!

Biti pravo ponizan znaci, dakle: imati pot­ pun uvid u sebe, pa prema tome i postupati. Covjek, koji je dnevno uronjen u Bozju prisut­ nost i ne moze drugacije. Bozja velicina ga pos­ ve prozme i osvoji, au toj svjetlosti tek pravo vidi svoju vlastitu bijedu i nistavilo. Ali to ga ne zastrasuje, ne cirri ga malodusnim, vec na­ protiv. Ta spoznaja vlastite nemoci i nistavila, postavljena u svjetlo Bozje svemoci i velicine, cirri ga vedrim, smirenim i sretnim, po Bogu do­ biva svoju neprocjenjivu vrijednost.

Samo ovo par rijeci umjesto uvoda - jer, doista, mnogo toga se moze reci o poniznosti. A mi smo imali srecu, da susretnemo u svojim da­ nima covjeka, za kojega se moze mirne duse re­ ci, da je bio sama poniznost.

Njegovo drzanje bilo je uvijek skromno, ne­ upadno, jednostavno. 0 sebi nije nikada nista govorio, jedino ako je to morao po duznosti, Ni­ kad se nije nametao ni isticao. Nikada nije go­ vorio o svojoj rodbini, o svojim potrebama. Do sebe nije nikada nista drzao, vec je sve pripisi­ vao Duhu Svetom i njegovoj milosti. Nije se ni­ kada vrijedao ni ljutio. Uvijek je saslusao tu­ de misljenje. Kad bi morao protusloviti, nije to nikada radio zucljivo ni u afektu, vec uvijek smireno, krotko, s uvjerenjem da mora reci i zastupati istinu. No, isto tako nikada ne bi za­ tajio istinu, nitko ne bi zbog ljudskog obzira nesto presutio, ako je to bilo pravo i potrebno da se rekne.

Ponizan je bio i u svojim sluzbama, Kao ma­ gister dolazio je cesto u priliku, da ukori dake. Cinio je to tako ponizno, ali sa svom cvrstinom da i najteze opomene nisu izazvale revolt, vec su djelovale pobudno i edificirajuci, Odredbe poglavara izvrsivao je poslusno, ali i sa svom poniznoscu, primao ih je kao Bozje odredbe. Bolesnu bracu je rado posjecivao, molio s nji­ ma, ali im i pomagao u njihovim teskocama bo­ lesti, ne ustrucavajuci se uciniti svaku uslugu. Njegova poniznost ocitovala bi se cesto i neho­ tice: znali su ga zateci kako ponizno obavlja

najnize poslove umjesto nekoga, koji je to za­ boravio napraviti.

Izbjegavao je svaku pohvalu iii cast. Kad mu je bio imendan, dolazili su mu mnogi cestitati, a on bi se tada jos vise pognuo, udarajuci se u prsa - najvise onda kada bi njemu u cast pa­ dale zdravice ili bi ga hvalili. Nije se nikada vri­ jedao, uvijek je drugima davao prednost, uvi­ jek je bio skroman i sutljiv, spreman da poslu­ sa, da saslusa, da opravda.

Kad bi ga covjek pogledao, nikada ne bi za­ kljucio, ljudski govoreci, da je on tako daleko odmakao u duhovnom zivotu, jer je njegovo po­ nasanje izarivalo jednostavnost i skromnost.

Bio je dosljedan do smrti ... Najdirljiviji trenutak bila je njegova javna ispovijed pred subracorn, pred svima onima koji su se u to vrijeme nasli kod njegove bolesnicke postelje. Ovaj gest je svima izmamio suze iz ociju, Po­ niznost se zrcalila i u podnosenju bolesti, u pri­ manju svih usluga, u nemoci tijela, u podnose­ nju neugodnosti koje neminovno prate svaku bolest.

Teske je biti siromasan, tesko je odrfavati cistocu, jos je teze biti poslusan. Ali biti poni­ zan, to je andeoski, to je ulazak u kraljevstvo Bozje vec ovdje na zemlji. Biti ponizan moze sa­ mo istinski produhovljen covjek, jer on zivi u istini i od istine.

A kakva je, brate i sestro, tvoja poniznost? Da Ii si svjestan toga, da si pred Bogom nis­

ta, atom prasine, »sluga beskoristan«? Gledas Ii s visoka na nize od sebe u drustve­

noj ljestvici, po znanju, po bogatstvu? Istices Ii svagdje svoj polofaj, svoje imanje,

svoju pamet? Ne zaboravi nikada: samo poniznima se Bog

daje!

Samo ponizni ga mogu shvatiti!

10

ZAHVALNICE U zahvalu nasem dobrom Ocu Anticu saljem

prilog od 500 dinara za potrebe Vicepostulatu­ re.

Preporucam se i dalje u njegov zagovor. Zahvalna Marija G. - Zagreb

* Saljern 200 dinara u fond Vicepostulature za beatifikaciju Oca Antica, u zahvalu sto mi je od Presv. Trojstva isprosio sretan svrsetak skolo­ vanja moje djece.

Prepustam ih i unaprijed u njegov zagovor. Marija Tomasic, Baska

* U znak zahvalnosti saljem prilog od 100 di­

nara za svetu misu a za beatifikaciju dragog Oca Antica .

M. M. - Zagreb

* Dragom Ocu Anticu u zahvalu za prirnljene

milosti sa zeljom da moju obitelj i nadalje prati u svim nasim teskocama i prilazem 300 dinara za sto skorije proglasenje blazenim.

Zahvalna N. N. - Trpanj

* Teska sam obolila i silno trpjela. Lijecnici

su me uputili u bolnicu, trebala sam biti operi­ rana na zelucu. Nekoliko dana su trajale pre­ trage. Molila sam se dobrom Ocu Anticu dame oslobodi bolova i operacije. Bogu hvala! Moja je bolest postajala sve blaza i laksa. Lijecnici su mi cak rekli da meni nece trebati operacija. U bolnici sam bila skoro dva mjeseca. Otpustili su me bez operacije.

Nedavno sam bila na kontroli i nakon svih pregleda Iijecnici su mi rekli da su svi nalazi dobri i da nema vise nikakve opasnosti.

Bogu hvala! Po zagovoru Oca Antica za me­ ne je ovo velika milost Bozja. Prilazern kao mi­ lodar 40 dinara za potrebe Vicepostulature.

Stana Dugandzic, Zagreb

* Velike su nas poteskoce pratile iza ostavin­

ske rasprave. Punih sedam godina cekala sam konacnu odluku. S ustrajnom, vrucom molit­ vom, velikim pouzdanjem i zivom vjerom, pre­ dala sam taj posao, dobri Oce Anticu, u tvoje ruke ocekujuci tvoju pornoc i tvoj zagovor kod Svemogucega. I u kratkom roku bila sam us­ lisana. Na clan svetoga Ante (imendan Oca An­ tica) stvar se povoljno rijesila, a na prvi petak u kolovozu i konacno likvidirala. U znak oso­ bite zahvalnosti na tako velikoj pomoci - usli­ sanoj molbi - prilazemo milodar od 1.000 di­ nara za popravak stijena oko sarkofaga.

Zahvalne M. i A.

Zahvaljujem na velikom uslisanju i prepo­ rucam se i dalje u zagovor Dobrog Oca Antica. Saljern doprinos od 50 dinara.

M. A. - Zagreb

* Za blagoslov i srecu u obitelji preporuca se i

salje milodar od 50 dinara. Branka Grozdanic, Kastel Stari

* Dobri Oce Anticu, molim Te isprosi mi od

Presvetog Trojstva milost da mogu ustrpljivo snositi svoj teski kriz sto mi ga je Providnost odredila.

Jos Te molim da mi izrnolis milost da do­ dem k tvom grobu da mogu izvrsiti svoj zavjet. Tisi mi rekao: »Ja Te cekam!« Ako mi Ti, dra­ gi Oce Anticu, ne pornognes, to mi nikako nije moguce.

* U velikoj sam teskoci, Dobri Oce Anticu, -

Ti mi pomozi!

* * *

M. Stimac

Dobri Oce Ante Anticu, hvala Ti na tvojoj dobroti, na uslisanoj molbi. Molim Te, pomozi mi i ubuduce,

U znak zahvalnosti saljem u fond Vicepostu­ lature 400 dinara.

* Dobri Oce Anticu, molim Te za veliku milost

- za ozdravljenje moje kcerke, Prilazem u fond Vicepostulature 150 dina­

ra. s. G.

* U zahvalu Fra Anti Anticu prilazem za tros­

kove i postupak iznos od 100 dinara. S.D.

* Po zagovoru Oca Antica problemi su mi sret­

no rijeseni, U znak zahvalnosti prilazern 60 di­ nara.

Anastazija Horvat, Svetozar Miletic

* Zahvaljujuci dobrom Ocu Anticu sto mi je

isprosio milost da je moje zdravlje sada pu­ no bolje pa mogu redovito pohadati crkvu. Pri­ lazem 10 dinara u fond Vicepostulature.

Vilma Richter, Zagreb

11

V spomen 22. godisnjice smrti neprezaljenog sina Ratimira prilazem za beatifikaciju Oca fra Ante Antice 1000 dinara.

Fanny Capek, Zagreb

* Molila sam Vas ustrajno, dobri Oce Anticu,

i hvala Varn velika na uslisanju. Saljem dopri­ nos od 50 dinara.

Zahvalna stovateljica

* Zahvaljuje na uslisanim molitvama po zago­

voru Oca Antica i salje doprinos od 100 dinara. I. K. - Zagreb

* U znak zahvalnosti za izmoljeno mi olaksa­

nje u mojoj tjelesnoj boli po nasem o. Anticu prilazem za Vicepostulaturu 50 Din.

A. B. - Zagreb

* Od srca se zahvaljujem Ocu Anticu koji me

je uslisao i hitno pomogao mom braci Ivici. Njegovo zdravstveno stanje se naglo i vidno po­ boljsalo.

Dobri Oce, primi i svu moju rodbinu pod svoju zastitu. Mali se za sve nas.

U znak zahvalnosti dajem prilog od 100 di­ nara za troskove beatifikacije.

Marija Gubic, Zagreb

* Dobri Oce Anticu preporucujem se u Tvo­

ju zastitu i saljem u fond Vicepostulature za troskove beatifikacije 100 dinara.

Jorja Sersic, Baska

* Poslala sam prilog od 100 dinara u zahvalu

sto sam primila veliku milost po zagovoru na­ sega velikog zastitnika Oca Fra Ante Antica. Bi­ la .s~m tesk? bolesna preko 20 godina. Lijecnik m1 je _gov~rn::i_ da ~siram na operaciju, a ja sam se bojala 1 rnsarn isla. Trpjela sam i trpjela a svaki d';1_n mi je bilo sve to teze. Jedna dobra pr1Jatel31cav govorlla mi je kako nas dobri fra Ante pomaze u s:11m nevoljama. Dala mi je i nje­ govu slicicu. Pocela sam vruce moliti i zazivati dobrog ha i\n.tu cla mi -pomogn.e. Oc\ cmog cla­ na kako sarn se -pocela moliti bilo mi 3e sve lak­ se i bolje. Sada su vec tri mjeseca da ne osjecam nikakvih bolova. Meni je sada sasvim dobro. Dok sam ziva, bit cu zahvalna dragom fra Anti.

Posaljite mi, ako imate, njegovih slicica i [a cu ih dijeliti mojim poznatima i preporuciva­ ti cu svima da se mole nasem dobrom fra An­ ti i da se preporucuju u njegov zagovor u svim potrebama. J. S.

12

V Znak zahvalnosti za sretno i brzo rjesenje penzije kao doprinos za potrebe beatifikacije Oca Antica prilaiern jednu mjesecnu penziju.

S. A.

* Ovim izricem najtopliju zahvalu o. Anti An­

ticu, koji mi je pomogao u jednoj teskoj kus­ nji i napasti od koje me oslobodio cim sam ga zazvao u pomoc. Prvom prilikom odsluzit cu svetu misu za njegovu proslavu na zemlji kao zahvalu za uslisanje.

L. K.

* Casna Sestra Egberta Tonsic - Martinska

Ves zahvaljuje o. Anticu na uslisanoj molbi.

* Oce Anticu, moli se za mene i za moje di­

jete. A. L. - Zagreb

* Stovateljica Oca Antica iz Hvara salje dop­

rinos za potrebe Vicepostulature u iznosu od 500 dinara u znak zahvalnosti za uspjeh opera­ cije casne majke Alojzije Budrovic iz samosta­ na benediktinki u Hvaru. Sve su njezine sestre molile za pomoc i zagovor Oca Antica u ovoj potrebi.

* Nalazeci se u raznim tjelesnim i dusevnim

poteskocama, cesto sam se utjecala za pomoc dobrom Ocu Anticu i bila uslisana. Njegova po­ moc bila je posvjedocena i popracena cudes­ nim vidljivim znakovima njegove prisutnosti.

Iako mi je svaki put zelio pomoci, ipak sam z~~ljucivala, po raznim znacima, da mu je sve vise stalo do toga da strpljivo nosim svoj kriz.

~ moja jev vruca zelja da on bude cim prije uzd1gnu~ na sas~ oltar':. U tu svrhu saljem ovaj skromm novcam doprmos od 20 dinara za GLA­ S~LO a 30 dinara za pospjesenje procesa oko n3egove beatifikacije.

Franka Zagar

* Bila sam u velikoj nevol3i. Moleci se blaoo­

pokojnom Ocu fra Anti Anticu primila sarn ~-e­ like milosti i sve sto sam molila ispunilo se. I dalje ga vruce molim da bude zagovornikom ci­ jele moje obitelji.

U znak velike zahvalnosti i stovanja dopn­ nosit cu, prema svojim mogucnostima, mjese - no za troskove beatifikacije.

Zahvalna F. D. - Zagre

Sjecanja na Ira Antu Antica

I.

Vrlo mi je drago da se sakupljaju podaci o zivotu i radu pokojnog o. fra Ante Antica i da izlazi njegovo glasilo, u kojemu moze svatko iznijeti svoje misljenje i svoj sud o njemu.

Ja sam bio njegov gojenac od 1940 - 1944. godine u Makarskoj. On je mojim kolegama i meni, kao i svima koji su tada ucili bogoslovij_u u Makarskoj, bio magister i profesor. Rijec ma­ gister znacila je onda, kod nas u Provinciji, a to znaci i danas: ucitelj i voditelj duhovnog zivota svecenickih i redovnickih pripravnika. I on nas je vodio u duhovnom zivotu. Kao pro­ fesor opet je predavao asketiku i mistiku, dakle svoj predmet: nauku o duhovnom zivotu.

I vise je nego sigurno da smo mi svi u Ma­ karskoj, i profesori, i samostanci i bogoslovi, smatrali o. fra Antu najduhovnijim. Bez sum­ nje svi su ondasnji profesori na bogosloviji u Makarskoj bili dobri redovnici i svecenici. Svi su bili na svom mjestu, svi ljudi od rada i od molitve. A ipak o. fra Ante je uzivao glas, bilo je to opce misljenje, da je on u pogledu dobro­ te, duhovnosti i svetosti iznad sviju. I svi ga zato posebno postivali i mnogo drzali do njega. A on je bio ponizan, i ja sam dobivao takav dojam, da je on smatrao svakoga boljim od sebe. Njegov pristup starjesinama (ovdje mi­ slim na rektora bogoslovije i na gvardijana), kao i svakom svom kolegi iz profesorskog zbora bio je pun umiljatosti i paznje,

Kao magister i profesor nastupao je skrom­ no. Nije se razbacivao frazama niti je isao za tim da pokaze svoju rjecitost. Svi smo bili uvjereni da je on u detalje poznavao i bio pravi strucnjak u svom predmetu: u nauci o duhov­ nom zivotu. On je stalno citao i proucavao Sveto pismo, citao i proucavao strucnu litera­ turu o duhovnom zivotu na latinskom, fran­ cuskom, njemackom i talijanskom jeziku. Ci­ ta£_ je i proucavao zivote svetaca i svetica. Ula­ zio u bit i sve nijanse zivota milosti. Stoga njegove egzorte i njegove duhovne vjezbe kao i njegova predavanja koja je drzao, bila su, iako mozda bez narocite govornicke rjecitosti,

puna sadrzaja i iscrpne bogate zivotne mudro­ sti.

Vjerojatno je i po naravi bio blage i mekane cudi, a trajnim vjezbanjem i uz pomoc milosti svoju narav je jos vise oplemenio, istancao i dotjerao tako da je i u teskim casovima i slucajevima uvijek znao sacuvati svoj mir i svoju predanost u vol ju Bozju. Ja nikada nisam zapazio da bi on, steno se kaze, eksplodirao, bubnio, zestoko vikao ili se brutalno izrazavao.

Kao odgojitelj imao je moc, da dobro i pra­ vilno uoci dobre i lose strane svojih gojenaca. Znao je gdje je kome »ahilova peta«, u cernu je netko najslabiji i cemu treba da posvecuje najvecu paznju - da to ispravlja. Nije mi poz­ nato, da je u svom sudu o gojencima pogrijesio. Ono se kaze, da kolege najbolje poznaju jedan drugoga, ali i o. fra Ante je poznavao svakog svog gojenca i vrlo dobro sudio, da li je netko za svecenika ili ne. Svakog pojedinog od nas sigurno je upozoravao sto treba da ispravlja, u cemu treba da se posebno vjezba i koje da­ rove od Boga dane da iskoristava kako bi danas - sutra bio <lobar, koristan i plodonosan sve­ cenik.

Ono sto je svaki od nas mogao opaziti bilo je: da nas je ljubio, da se za nas zrtvovao, zelio nam dobro i s nama suosjecao. Kad je bilo vrijeme ucenja, on je zelio i nastojao da ucimo: kad je bilo vrijeme molitve, on je zelio i nasto­ jao da molimo; a kad je bilo vrijeme setnje iii odmora, on je zelio i nastojao da se sto bolje odmorimo. U nicemu nije bio skucen. Poznavao je mladost i mladenacke teznje, a on je svim plemenitim teznjama - koliko god je mogao - udovoljavao. Volio je red i rad; volio je mo­ litvu, napredak, samoinicijativu i veselio se te podrzavao i pomagao svaku dobru i plemenitu akciju nas gojenaca. Bas zato je u moje vrijeme bio vrlo ziv rad u nasem zboru »Milovan« kao i u pojedinim sekcijama (liturgijska, filozofsko­ -teoloska, misijska, socijalna). Sjecam se da je vec bio prireden za tisak almanah »Milovan« - zbirka knjizevnih radova nas bogoslova. Rat­ ne prilike su onemogucile tiskanje. A fra Ante se toliko veselio i tako nas ocinski poticao ... Pravi Magister!

13

Ljubav je bila polaziste i nacin odgajanja nasega Magistra. Nikada necu zaboraviti tesku bolest i smrt ondasnjeg mladomisnika o. fra Josipa Basica. Dosao je do oltara, rekao mladu misu, ali jos nije stupio u svecenicki zivot. Jos je trebalo samo koji mjesec skolovanja i on bi, kao i njegove kolege, napustio bogoslovske klupe i zaplovio svecenickim djelovanjem, ka­ mo bi ga poslusnost poslala. Ali bio je bolestan. Lijecnici mu nisu mogli pornoci. Rekli su o. magistru, da njemu nema zivota na ovoj zemlji. Mlad i zelen cekao je cas kad ce napustiti ovu zemlju. A bolovi su bili sve tezi i tezi. Bolesnic­ ki krevet postat ce mu i smrtni krevet.

Tko mu je bio glavni bolnicar? Tko ga je najvise dvorio, njegovao i krijepio tjelesno i duhovno? - Danima i sedmicama, danju i no­ cu, vrtio se oko njega o. magister. Strpljivo i velikom ljubavlju vrsio je casnu ulogu oca i majke, zapravo duhovnog i tjelesnog samari­ tanca, koji je bio duboko svjestan, da sto ucini bolesniku, da je samome Isusu ucinio. Kada je fra Ante njegovu dusu Bagu preporucivao, do­ bivao sam dojam, kao da gleda dusu, cistu i lijepu, kako odlazi u blazenu vjecnost ...

Da, odgajao nas je o. Ante ljubavlju, ali i vlastitim primjerom.

Iz dana u clan gledali smo pred sobom re­ dovnika i svecenika, koji je sebe, svoja osjetila, svoj rad i svoje vrijeme potpuno produhovio. Drugim rijecima: mogli smo dobivati dojam, a i dobivali smo, da je on ne samo covjek, koji vjeruje i koji se nada, nego covjek koji prozi­ vljuje i gleda ono sto vjerujemo i cemu se na­ damo. Trajno je bio u nadnaravnoj atmosferi. Ne samo u crkvi, i kad je bio skupa s nama i kad je bio sam, nego i u sobi, i u dvoristu, i na setnji, uvijek i svuda ...

rata preselio u Zagreb. U Zagrebu je nastavio zivjeti svojim zivotom i svojim radom. Prvi put iza rata vidio sam ga 1947. kad sam diplo­ mirao na teoloskom fakultetu. Kasnije sam ri­ jetko, samo po poslu dolazio u Zagreb. Ali sam se uvijek zadrzao u razgovoru s o. Anticem. Uvijek me je bodrio i poticao na rad i duhovni zivot.

Kroz dugi niz godina njegova boravka u Za­ grebu, a moga u Splitu i Metkovicu, nismo prekidali veze. Za Bozic, Uskrs, sv. Antu oba­ vezno, preko godine kad bi mu sto trebalo, uvi­ jek mi se javljao, obicno zatvorenim pismom. U pismu bi bila najprije cestitka ili neka molba, a zatim kratka duhovna pouka. Meni je zao, da nisam cuvao ta pisma. Mazda je poneko i sa­ cuvano. ali se nalazi po knjigama, koje jos uvijek leze u sanduku, jer nernam kamo s nji­ ma. Mazda bi ta pisma jos bolje i jos vise kazala, nego sto ja mogu kazati za o. fra Antu. Bila kako bilo, trajno je u pismima preporuci­ vao, da zivim u prisutnosti Bozjoj, dame uvijek vodi dobra nakana, da cesce pohadarn u crkvi Svetotajstvenog Isusa, da uvijek budem pobo­ zan prema Bl. Djevici Mariji itd.

Zao mi je sto nisam mogao <loci na sprovod svom o. magistru. On je umro 4. ozujka 1965. To su bili preduskrsni dani. To je vrijeme, kad se po zupama obavlja uskrsna ispovijed i pri­ cest. Tih dana sam bio u nekoj neretvanskoj zupi.

Uvijek sam osjecao, a osjecam i danas, du­ boki pijetet prema dragom o. magistru. Uvjeren sam da nam svima maze biti uzor. Bog dao da posao oko njegove beatifikacije uznapreduje sto bolje, pa da ga sto prije vidimo na nasim oltarima.

Jos prije svrsetka rata ja sam se od o. fra Ugljane, 12. X. 1973. Ante rastavio. A i on je, cini mi se, odmah iza Fra Ante Sekelez, fopnik

II.

Vee se duze vremena spremam napisati bar koju rijec o dragom Ocu Anti Anticu, pa to cinim ovaj puta. Veseli me svaki broj glasila vicepostulature gdje uvijek i uvijek zasja nova zraka koja obasjava lik dobroga oca. Vrlo sam ga zavoljela odmah na pocetku cim sam cula za njega ... Privlaci me njegova dobrota, nje­ gova jednostavnost, njegov duh sluzenja svima koji ga stavlja svima do nogu, a upravo ga to uzvisuje do Kristova Srca: »Tko se ponizi ... «

Posebno mi je osvjetljavao duhovnu stazu ove godine za vrijeme duhovnih vjezbi. Obavlja-

14

la sam ih sama pa sam imala vise prilike da biram sto hocu .... Nasla sam veliku radost u tome da boravim u fra Antinoj skoli. Hvala mu za svako nadahnuce, svjetlo, dobru odluku, koje sam primila i njegovim zagovorom ...

Vjerujem da ce me i dalje pratiti njegov zagovor, jer muse cesto preporucujem. Njegova mi je slicica na dohvatu oka i duse. Zelim Va­ rna i svima koji rade oko njegove kauze obilje milosti i blagoslova u radu, a svima koji mu se utjecu i ispunjenje njihovih zelja.

S. K.D.

IZ VICEPOSTULATURE Fr a Antin i pr i j ate I j i odrzavaju

svakog mjeseca sastanak u samostanskoj kape­ li. Sastanci se drze c et v rt k om poslije poslije prvog petka. Slijedeci sastanci odrzat ce se: 10. sijecnja, 7. veljace, 7. ozujka.

Prijatelji i stovatelji Oca Antica izvan Za­ greba mogu se katkada i sami sastati i medu­ sobno porazgovoriti o zivotu i radu Oca Antica. Na tim prigodnim sastancima mogu procitati pokoji ulomak iz zivotopisa iii iz Glasila.

Uveden je postupak da se Oca Antica progla­ si blazenim i svetim, imenovan vicepostulator i u Zagrebu otvorena vicepostulatura.

Adresa Vicepostulature: Vicepostulatura Vrbaniceva 35 41000 - Zagreb

Na ovu adresu treba slati sve sto je u vezi s nasim dobrim Ocem Anticem: uspomene, bilje­ ske, fotografije, pisma, milodare, pretplate ...

NOVE PROSTORIJE VICEPOSTULATURE. U Nedjelju 11. studenoga mnp. o. fra Petar Dr. Capkun, provincijal, blagoslovio je nove pros­ torije i zazelio blagoslov Bozji i sretan uspjeh u radu na beatifikaciji o. fra Ante Antica. Pro­ storije se nalaze ispred ulaza u baziliku Gospe Lurdske. Ovim je uvelike olaksan rad jer su prostorije dosta prostrane i udobne.

r11111111111111111111111111111111111111111111111r111r1111111r111111111111111111111111111111111111111111111111111n

0. Fra KARLO BALIC - zlatomisnik Ovoga ljeta o. Karlo je proslavio svoj zla­ tomisnicki jubilej u rodnom mjestu - K A T U N I kod Ornisa, Tom prigodom sjetio se je i nase Vicepostulature.

»U znak postovanja i zahvalnosti prema svom dragom rnagistru o. fra Anti Anti­ cu poklanjam iznos od 500 dinara sa ze­ ljom da Gospodin sto prije proslavi svog vjemog slugu«.

Dragom o. Karlu zahvalno cestitamo sa zeljom da ga Gospodin pozivi i u zdravlju podrzi na korist i na diku svete Crkve i hrvatskog naroda,

15

MILODARI U fond Vicepostulature za troskove beatifi­

kacije doprinijeli su: Ankica Miklausic - Tuz­ la (SO); Kate Berns - Bratus (SO); Ivo Barie - Duratovci (SO); Fra Marijo Jurisic - Metkovic (100); N. N. - Zagreb (100); N. N. - Zagreb (20); Marija Picukaric - Zagreb (300); M. Sti­ mac - Zagreb (150); N. N. - Zagreb (50); Fra Vitomir Stih- Konjevrate (100); R. B. - Split (l.000); Anka Puharic - Makarska (SO); Anica Zidaric - Zagreb (10 DM); Fra Luka Livaja - Zagreb (100 DM); Fra Silvestar Aracic - Sibe­ nik (100 DM); M. P. - Roma (6.000 Lit); Do­ mingo Kunac - Buenos Aires (10 dolara); Magdalena Marosevic - Buenos Aires (20 do­ lara); Margita Baturic - Pucisce (20 fran); Zor­ ka Kolimbatovic - Split (200); Zorka Slujo Bradaric - Split (100); Katarina Papic - Za­ greb (50 mjesecno): Treci Red kod Gospe Lurd­ ske - (SO mjesecno): Jelka Crnjanin - Zagreb (50 mjesecno): Josipa Zivicnjak - Zagreb (50 mjesecno): Marija Grguric - Zagreb (SO mje­ secno): Stefa Bauer - Zagreb (50 mjesecno): Mila Antos - Zagreb (SO mjesecno); Danica Petricevic - Zagreb (100 mj .) ; Katarina Ruka­ vina - Zagreb (50 mj.); Marija Humski - Za­ greb (50 mj.); Marija Jemric - Zagreb (20 mj.); Jelka Margeta - Zagreb 10 mj.); Liza Puhiera - Split (10 mj. za svijece kod groba); Amalija Bogovic - Zagreb (SO); Justina Mohorovic - Zagreb (50); Slava Jakovljevic - Zagreb (SO); Irma Nad - Zagreb (20); Terezija Nemes - Zagreb (100); Vjekoslava Labura - Sibenik (200); Pavica Puhes - Vukovar (SO); Anka Vi­ dovic - Zagreb (20); Fra Petar Babic - Zlo­ polje (300); Fra Silvestar Aracic - Sibenik (300); Ing Machiedo - Zagreb (200); Fra Petar Jankovic - Knin (200); Katica Nevjestic - Travnik (50); Adela Stare - Maribor (100); C. s. Berna Bikic - Split (SO); Msgr Rudolf Sve­ rer - Dakovo (SO); Dr J osip Lach, biskup - Zagreb (100); N. N. - Zagreb (100); Ivan Jeric - Bakovci (30); Samostan sv. Klare - Split (50); Mato Kovacic - Zabrde (50 u zahvalu za prim. milosti); Cecilija Arbanas - Perusic (30); Olga Polic - Zagreb (SO); Jedna djevojka iz Turopolja (50); Matija Lapov - Zadar (50); Slava Fecko - Pula (SO); Frida Darsie - Zag­ reb (SO); Marija Baranovic - Split (50); Se­ stre Franjevke - Cakovec (30); Katica Lukic - Zadar (50); Jelena Sigeti - Daruvar (30); Zupni Ured Bukovica - Mesihovina (30); Do-

brila Lozic - Zadar (150); Don Petar Rudan - Hvar (50); Ivan Janes - Dakovo (20); Jelica Latin - Vodice (700); Casne Sestre - Dobrota (30); Matija Lapov - Zadar (SO); Anica Debic - Nelson, Canada (10 dolara); Marija Tomasic - Baska (200); Bozena Novosel- Zagreb (100); Fanny Capek - Zagreb (100); Marija Fristacki - Zagreb (SO); Anastazija Horvat - Svetozar Miletic (60); Ankica Miklaucic - Tuzla (SO); Nikola Zuravelj, svecenik - Vratnik (SO); Obi­ telj Vasil - Osijek (20); Katica Urankar - Lasko (SO); Marija Cvetkovic - Durdevac (50); Zdenka Mestric - Virovitica (40); N. N. - Omis (500 u zahv. za prim. milosti): Franka Ze­ garac - Split (50); Danica Milas - Zagreb (100); N. N. - Zagreb (SO); Silva Strojin - Zagreb (500); Jelica Harnicar - Zagreb (100); Fra Silvestar Aracic - Sibenik (500); A. L. - Zagreb (20 za svijece na grobu); Sestre Milo­ srdnice - Dubrovnik (100); Ruza Rados - Sa­ rajevo (SO); M. S. - Makarska (100); Klemica Beres - Krvavica (10); N. N. - Zagreb (350); Frida Dorsic - Zagreb (SO); Marija Zrimic - Strizivojna (100); N. N. - Zagreb (60); N. N. - Zagreb (60 u zahv.); Matilda Suknaic-Babic - Zagreb (400); Andric - Vidovic - Split (500); Ruza Medic - Brela (100); Manda Zar­ nic - Brela (SO); Matija Ribicic - Brela (20); Matija Sosic - Brela (20); Kerubina Klancar - Zrenjanin (500); N. N. - Zagreb (100 u zahv.); Jelka Zeljko - Bruxelles (200); Marija G. - Zagreb (500); S. A. - Zagreb (500); Ivan Drrnic - Zagreb (50); Bea Derencin - Zagreb (SO); N. N. - Trpanj (300); S. D. - Zagreb (200 u zahv.); Marija Radie - Zagreb (40); Stanko Boric - Crown Point (10 dolara); Kata Beres - Bratus (200); Doma Alac - Drasnice (1.000); 0. Ljudevit Sonje skupio od rodbine (450); Ma­ tija Lapov - Zadar (SO); Klara Bacic - Ivanic Grad (SO); Ljudmila Franciska Pericic - Zagreb (100); Slavica Majstor - Osijek (SO); Mira Tre­ urzic (SO mjesecno); Jelka Santek - Vodice (100); S. Renata Dezman - Ljubljana (300); Stefica Stanisic - Vinkovci (SO); Marija Berak - Zagreb (100); Leon Sulic, student - Zagreb (500); Kazimir Uglesic - Bofava (100); X. Y. - Makarska (500); M. F. - Makarska (500); Casne Sestre - Podsused (200); Franjevacki Samostan - Sumartin (200); Terezija Antulov - Hartford (5 dolara)

16

H. l. M. J. Post ovani Oci Lekturi!

Prerrida sam odsutan. ipak sam u duhu s vama, osobito ovih svetih dana. Znam da vi svi molite za me, premda ne za­ sluzujern. I mene jos vise mnogi razlozi ima­ ju siliti, da svederno rnolirn za vas kao svo­ je dobre ucitelje i odgo iitelje. S moje strane nas tojim, s pornocu Bozjoru, svagdano sc sjecati u svetoj mol i tvi svih vas zajedno posebno.

Moja cestit ka za bozicne blagdane i Novu Godinu vise je u sveioj molitvi nego

u rijecima na papiru. Harnost me i ljubav vezu da i vanjskim nacinorn svoje cestita­ nje pokazern, pa cu, s pornocu Bozjorn, to i ucini ti.

Dragi je Isus svojirn rodenjern du­ nio svijetu svjetlo, milost, istinu i zivot. Ci­ jeli je njegov zivot protekao u neprestanom podjeljivanju ovili triju najvecih blagodati: milost i, istine i zivota. To i sada on radi, ali preko svojih namjesnika. Kod nase brace klerika on lO izvada preko vas, postovani Oci. Pre ko Vas dobri Isus prosvjetljuje njihovu pamet, grije i raspaljuje njihovo srce, poka­ zuje pravi put zivota.

Moja cestitka i zelja prigodom ovih dana i NO\e Godine ta je, da dragi Isus i dobra Majka izliju na vas obilnu svoju svetu milost i pornoc, da se preko vasih ocinskih srdaca izlije na nasu bracu obilnija rnilost, jace svje tlo, potpuniji i savrseniji zivot.

Sveder se sjecajuci vase ocinske lju­ bavi i naklonosti sinovskim postovanjern Iju­ bim vam ocinsku ruku

vas zahvalni i odani ucenik Fra Ante Antic

Imotski sredinom prosinca 1919.

Cesti1a111 Fam Bozic, Svece, Novu Godii1u! Srce mora bi1i oczsc,·1w. nutar11jost preobra­ zena, misli procl_uhodjl'n..:. c:ije/1 11utarn;i i va11jski covjek uzdignut do Boz.je nazocnosti, lju­ havi, jeclins1va.

Kako' - Po moliLvi, mrtvenju, odrica 11ju i savrsenom siromastvu ...

BOZIC I NOVU GODINU CESTIT A

VICEPOSTULATURA

Nos dobr! [ra Antic Dobri otac Antic Kratki zivotopis napisao Dr Darnic. Str. 58, cijena 5 Din. \'rlo sazeto i zanirnljiv im stilom iznio je pisac zivotni put covjcka nasih dana, koji je u svorn zivotu ostvario nauku Evandelja, koji je doista svirna bio sve. Fino i nenarnetljivo vodi pisac ci­ taoca od djctinjstva sve do smrti, a kroz citav zivotopis provejava \ elika ljubav i sinovsko pou­ zdanje spram Majke Bozje i Majke nase, u kojoj jc: pokojnik bio doista primjcr i uzor. 2irntopisu jt: pt idodat niz mivli i savjeta nademh u rukopisirna ovog velikog sma sveie Crkve i Hr­ vatskog naroda povezanih ., Marijom

Svietto u tam! Krat ki zivotopis Oca Fra Ante Ant ica napisao dr Nat ko Faranetic. Str. 64, cijena 5 Din. Tko zeli upoznati zivot i rad o. Ira Ante Antica ... 1 k o zeli doz iv jet i sto blize i neposrednije fra Antu .. Tko Zel i nae: u fra Anti S\Oj uzor ... rado ce uzeti u ruke ova i k rat k i zivotopis I na dusak ce ga procitat i. l danasnje \ rijerne trke buke, zurbe. nemira i ncsiaurnosti lik fra Ante izariva smirenost, spo­ kojstvo, nadu, utjehu. sigurnost i radost. Fra Ante je dijete sunca i \'edrine, siror. :isni brat s,. Franje, ponizni nas suputnik i sudioni:, u nasim nastojanjima i trkama, m ijck spreman pomoci. utjesiti, podignuti i ohrabriti. l' s\ ijetu bez ljubm i fra Ante je bio glasnik , jecne ljuba\'i, njezin nai\'jerniji tuma( i nosilac

.............................. , .

OOBRI OTAC ANTIC Glasilo Vicepostulature

lzdaje: FranJe\acki Samostan \'rbamcern 35. Zagreb

Odgmorni urednik Fra Roko (l\an) Tom1c Vrbanic.:,·a 35, Zagreb

Casop1.., izlazi dozvolom crbenih i redovm­ ckih poglarnra.

Godi.:,n ja pretplata Pojedini brnj

IO dinara 2 dinara

7.i,otopis napisao isusovac o. Ante Katalinic. Str. 150, cijena 5 Din.

»Zahrnlni smo Bozj ,j Providnosti sto je nama Hr­ , atima u O\ im posliJekoncilsk1m godinama data Oca Antica, \elikog realizatora farke ljubavi prema Bogu i farke ljubmi prema IJudima. Zar su te ljubavi, koje jc nosio u sebi, bile dvije ljubavi? Ne! To je bila samo jedna liuba\. Pitate se: kako to? Citajte zivotopis pa Cete razumjeti.«

Zeljan Bogo Osobni pristup fra Anti Anticu napisao J. SimunO\ Str. 52, cijena 5 Din.

Opsegom malena, sadrzajem bogata brosura. »Fra Ante je bio covjek: jednostavan, drag - svet.« A svetost, uzoran zivot jednog redovnika privlaci suvremenog covjeka.

Zanimljivi su naslovi pojedinih poglavlja: Bog pn1 i jedini; Trnj oslonac mora biti Euharistija i Ma­ rija; Sveto zivjeti - svetost promicati; Gospodina t rcba slijcdi ti velikodusno i savrseno; Franjevacko ozracje.

Zanimljivo je, da je pisac svjetovnjak koji bas u ovim nasim trenucima posvjedocuje vjecne istine, silnu zedu i potrebu za Bogom.

Srnkog pnog cetutka u mjesecu sluzi s.: sveta Misa za sve prijateljc, dobrocinitcljc i suradnike Viccpostulaturc.

Za sve sto se u ovom Glasilu navodi ili na­ zivlje »cudo«, »svetost«, »svetac« i slicno - to, u duhu crkvenih propisa, treba uzeti i razumjcti u nasem obicnom ljudskom nacinu izrafavanja. 0 svemu ovom izreci ce konacni sud Sveta Crkva. ,._ ..., ..., - _ Tisak: »Zrinski«, tiskarsko-1zdavack1 zavod

Cakovec, Globetka bb .

.........................................................................