Upload
danghanh
View
245
Download
0
Embed Size (px)
Citation preview
XII SIMPOZIJUM URGENTNE MEDICINE SRBIJE SA MEĐUNARODNIM UČEŠĆEM Zlatibor, 15–18.05.2016. godine
SRPSKO LEKARSKO DRUŠTVO SEKCIJA URGENTNE MEDICINE
XII SIMPOZIJUM URGENTNE MEDICINE SRBIJE
SA MEĐUNARODNIM UČEŠĆEM Zlatibor,
15-18. maj 2016. godine GENERALNI SPONZOR – RINELS, Hrvatska
XII SIMPOZIJUM URGENTNE MEDICINE SRBIJE SA MEĐUNARODNIM UČEŠĆEM Zlatibor, 15–18.05.2016. godine
2
www.urgentnamedicina.org
ABC – ČASOPIS URGENTNE MEDICINE Volumen XVI, Supplement I
ISBN 978-86-6061-066-1
Glavni i odgovorni urednik prim. mr sci. med. dr Siniša Saravolac
Pomoćnik glavnog i odgovornog urednika
prim. dr Bogdan Nikolić
Uređivački odbor mr sci. med. dr Božana Dragišić-Dokmanović
prim. dr sci. med. dr Dragan Milojević dr Zagorka Rakonjac
dr Zoran Milanov prim. dr Snežana Petrović
dr Mirsala Islamović-Aličković dr Mihaela Budimski
Međunarodni Naučni odbor prim. dr Sena Softić-Taljanović, BiH
dr Gobl Gabor, Mađarska dr Bela Burany, Mađarska
prof. dr Viktor Švigelj, Slovenija dr sci. med. Dragan Kovač, BiH
dr Biljana Kostović, Kanada
dr Snežana Holcer Vukelić
NAUČNI ODBOR
Predsednik prof. dr Svetolik Avramov
Članovi
prof. dr Branko Đurović prof. dr Velibor Vasović
prof. dr Miodrag Veličković prof. dr Ana Šijački
prof. dr Milorad Mitković prof. dr Momir Mikov
prof. dr Ivana Stanković
prof. dr Zorana Vasiljević prof. dr. Jasna Jevđić prof. dr Robert Jung
prof. dr Aleksandar Pavlović prof. dr Miroslava Pjević
prim. dr Kornelija Jakšić- Horvat prim. mr sc. med. dr Siniša Saravolac
prim. dr sci. med. Branka Radojčić prim. dr sci. med. dr Slađana Anđelić
prim. dr sci. med. Vladimir Gajić prim. dr sci. med. Dragan Milojević
Vlasnik i izdavač Sekcija urgentne medicine Srpskog lekarskog društva
Džordža Vašingtona 19, Beograd
Štampa
SPASA, Knjaževac
Tiraž 300 primeraka
XII SIMPOZIJUM URGENTNE MEDICINE SRBIJE SA MEĐUNARODNIM UČEŠĆEM Zlatibor, 15–18.05.2016. godine
3
www.urgentnamedicina.org
XII SIMPOZIJUM URGENTNE MEDICINE SRBIJE
SA MEĐUNARODNIM UČEŠĆEM Zlatibor,
15-18. maj 2016. godine
POČASNI ODBOR ORGANIZACIONI ODBOR MINISTAR ZDRAVLJA ass. dr Zlatibor Lončar Predsednik:
akademik Radoje Čolović prim. dr Zagorka Maksimović
prof. dr Vesna Kopitović
prof. dr Ana Šijački Članovi:
prof. dr Jasmina Jevđić prim. dr Kornelija Jakšić Horvat
doc.dr Vladan Popović dr Snežana Holcer Vukelić
dr Goran Čolaković prim. dr Slavoljub Živanović
dr Bogdan Živanović dr Ivan Vuković
dr Jovan Savić
NAUČNI ODBOR Predsednik: prof. dr Velibor Vasović Članovi: prim. mr sci. med. dr Siniša Saravolac prim. dr Milan Božina dr Snežana Bogunović
dr Ankica Vasić
GENERALNI SPONZOR– RINELS, Hrvatska
XII SIMPOZIJUM URGENTNE MEDICINE SRBIJE SA MEĐUNARODNIM UČEŠĆEM Zlatibor, 15–18.05.2016. godine
4
www.urgentnamedicina.org
ZLATNI SPONZOR
SPONZORI I PRIJATELJI
XII SIMPOZIJUM URGENTNE MEDICINE SRBIJE SA MEĐUNARODNIM UČEŠĆEM Zlatibor, 15–18.05.2016. godine
5
www.urgentnamedicina.org
ZBORNIK RADOVA
XII SIMPOZIJUM URGENTNE MEDICINE SRBIJE
SA MEĐUNARODNIM UČEŠĆEM Zlatibor, 2016.
SRPSKO LEKARSKO DRUŠTVO
SEKCIJA URGENTNE MEDICINE
Program XII Simpozijuma urgentne medicine Srbije
sa međunarodnim učešćem
Nedelja, 15. maj 2016. – Otvaranje Simpozijuma
Uvodno predavanje - prim. dr Kornelija Jakšić Horvat, dr Snežana Holcer
Vukelić
Promocija “Priručnik za urgentno zbrinjavanje traume” - prof. dr Velibor
Vasović
Ponedeljak, 16. maj 2016. godine (Kongresna sala)
8:30-10:30 h panel sesija: Savremeni dispečerski centar hitnih medicinskih
pomoći i organizacija urgentnih prijema sekundarnih i tercijarnih zdravstvenih
ustanova
Moderator panel sesije: prim. dr Kornelija Jakšić Horvat
1. Christian Funk (Germany): INDEX in the Emergency Medical Services,
Germanian experience
2. Erik Zakariassen (Norvege): INDEX in the Emergency Medical Services,
Norwegian experience
XII SIMPOZIJUM URGENTNE MEDICINE SRBIJE SA MEĐUNARODNIM UČEŠĆEM Zlatibor, 15–18.05.2016. godine
6
www.urgentnamedicina.org
3. assist. dr Marko Ercegovac (Serbia): Organizacija urgentnih prijemnih odeljenja
i trijaža pacijenata na urgentnim prijemnim odeljenjima sekundarnih i tercijarnih
ustanova 4. Ana Maričić (Croatia): Integralni informacijsko-
telekomunikacijski sistem hitnih medicinskih pomoći
10:30-11:00 h Usmene prezentacije radova učesnika:
1. dr Milena Momirović Stojković: Iznenadni srčani zastoj - telefonsko vođenje od
strane dispečera
2. dr Marijana Stanimirović: Znaćaj uvođenja jedinstvenog protokola prijema u
radu SHMP
3. dr Maja Grba Vujević: Organizacija dispečerske hitne medicinske službe “194” u
Republici Hrvatskoj
11:30-13:30 h panel sesija: Retki sindromi u urgentnoj medicini
Moderator panel sesije: prim. dr Zagorka Maksimović
1. dr Radmila Stojanović Peruško (Serbia): Hiponatremija-kako je prepoznati?
2. prim. mr sci. med. dr Viktor Švigelj (Slovenia): Diferencijalna dijagnoza
delirantnih stanja(retki sindromi)
3. prim. dr sci. med. Dragan Milojević (Serbia): Serotoninski sindrom izazvan
lekovima
4. dr Mila Kovačević i prim. dr Kornelija Jakšić Horvat: Brilique-Astra Zeneca
13:30-14:00 h Usmene prezentacije radova učesnika:
1.dr Nataša Bosiljčić Božič: Moyamoya bolest
2.dr Milorad Tadić: Retka stanja u urgentnoj medicini koja neposredno ugrožavaju
život pacijenta-adrenalna (Adisonova) kriza
16:00-17:00 h Radionica 1: Disajni put: Potvrda ETI ultrasonografski i
kapnografski; alternative: LMA i I-gel;
Vođe radionica: prim. dr Kornelija Jakšić Horvat i dr Domagoj Schunk,
Demonstrator: dr Milena Momirović Stojković
17:00-18:00 h Radionica 2: KPR u specifičnim stanjima;
Vođe radionice: dr Srđan Stefanović i dr Aleksandra Lazić
18:00-20:00 h Poster prezentacije radova
1. dr Nada Emiš-Vandlik: 194-prvi kontakt sa službom hitne medicinske pomoći
2. mt Borislav Davčik: Veštine upravljanja u dispečerskom centru-mogućnosti i
iskustva
3. dr Goran Perge: Unapređenje rada dispečerskog centra
4. dr Ivana Milićević-Nešić: Da li umemo da slušamo?
5. dr Branislava Bošković: Primena informacionih tehnologija u radu hitne pomoći
XII SIMPOZIJUM URGENTNE MEDICINE SRBIJE SA MEĐUNARODNIM UČEŠĆEM Zlatibor, 15–18.05.2016. godine
7
www.urgentnamedicina.org
6. mag. mt Damir Važanić: Praženje pokazatelja rada hitne medicinske službe u
Republici Hrvatskoj
7. prim. dr Slavoljub Živanović: Koliko pacijenti provedu vremena u ambulanti hitne
pomoći
8. dr Predrag Gajić: Najčešći medicinski razlozi zbrinjavanja bolesnika u ambulanti
urgentne medicine GZZHMP Beograd
9. dr Mirko Jovalekić: Dvadeset četvoročasovno opterećenje ambulante hitne pomoći
10. dr Ana Andrić: Analiza rada lekara u ambulanti hitne pomoći
11. prim. dr Danica Salaški: Bel Medic savremeni Call Centar
12. dr Ljiljana Milošević: Heelp Syndrome-prikaz slučaja
13. dr Ljiljana Milošević: Guiliain,Barre syndrome kod dece-prikaz slučaja
14. dr Kristina Marković: Abdominalni bol kao simptom akutne intermitentne
porfirije-prikaz slučaja
15. dr Sanja Mišić: Ekspanzivan sindrom maskiran cervikobrahijalnim sindromom
16. dr Katarina Mitić: Hidropneumotoraks na terenu rupture ehinokokne ciste-prikaz
slučaja
17. dr Jovana Radmilović: Anafilaktična reakcija kao posledica spontane rupture
hidatidne ciste-prikaz slučaja
18. dr Budimir Andrić: Koliko slučajeva PRES-a propustimo u prehospitalnom
tretmanu hipertenzivne krize
19. dr Bojana Uzelac: Retki elektrokardiografski eponemi - de Winter T/ST promene
20. dr Miroslav Mitrović: Značaj često zaboravljenog AVR odvoda u interpretaciji
EKG zapisa u prehospitalnim uslovima
21. dr Ivana Stefanović: Wellens-ov sidrom-mislite o tome
22. dr Sanja Mišić: Budd-Chiarijev sindrom
23. dr Ana Bojčić:Bilateralna ishemija donjih ekstremiteta uzrokovana tronbozom
ambdominalne aorte
24. dr Mihaela Ćirković: Toksični hepatitis
25. dr Petar Todorović: Hipokaliemija uzrokovana nekritičnom upotrebom lekova-
prikaz slučaja
26. dr Stefan Savić: Trovanje porodice nitritnim solima za salamurenje mesa
27. dr Siniša Šijačić: Hijatus hernija kao urgentno stanje
28. dr Katarina Mitić: Tuberkulozni pankreatitis kao uzrok akutnog abdomena-prikaz
slučaja
29. dr Ivan Pešić: Masovna nesreća ili nesreća sa velikim brojem povređeni
30. dr Vuk Niković: Analiza trijaže i obeležavanje povreĐenih nakon masovne
autobuske nesreće u kanjonu reke Morače
31. dr Marija Radulović: Učešće Gradskog zavoda za hitnu medicinsku pomoć
Beograd u poplavama u Obrenovcu
32. dr Mihaela Ćirković: Politrauma
33. dr Elvira Lukač Radončić: Prehospitalno zbrinjavanje politraumatizovanog
pacijenta
34. dr Jovana Obrenović: Teška trauma u radu hitne pomoći Beograd
XII SIMPOZIJUM URGENTNE MEDICINE SRBIJE SA MEĐUNARODNIM UČEŠĆEM Zlatibor, 15–18.05.2016. godine
8
www.urgentnamedicina.org
35. dr Goran Perge: Tehnika imobilizacije zgloba kuka i gornjeg okrajka femura
36. mt Ivan Jakovljević: Transportna imobilizacija politraumatizovanog pacijenta-
uloga medicinskog tehničara
37. dr Ksenija Barna: Trauma
38. dr Tamara Drašković: Povrede glave kao posledica rekurentnih sinkopa
39. dr Aleksandra Obradović: Povrede udarom električne struje
40. dr Miroslav Popović: Reanimacija utopljenika u slatkoj vodi-iskustva SHMP
Šabac u periodu 2005-2010. godine
41. dr Adnan Barjaktarević: Menadžment urgentne pedijatrijske zaštiteu hitnim
medicinskim službama u Bosni i Hercegovini
42. dr Nikola Beljić: Urgentna pedijatrija u vanbolničkim uslovima-od dečjeg
odmarališta do „Partizanske bolnice“
43. dr Branislava Stanimirov: Urgentna stanja kod dece-prehospitalno zbrinjavanje
Utorak, 17. maj 2016. godine (Kongresna sala)
8:30-10:30 h panel sesija: Masovne nesreće
Moderator panel sesije:dr Mirko Vidović
1. prof. dr Boban Đorđević (Serbia): Eksplozija/požar u zatvorenom prostoru sa
velikim brojem povređenih
2. dr Rafik Masmoudi (France): Retour d‟expérience des attentats du 13 novembre
2015 à Paris/Feedback na teroristički napad 13. novembra 2015.u Parizu
3. dr Yoram Klein (Israel): Prehospital preparedness to mass casualty incidents
4. dr Vuk Niković (Montenegro): Developing and organizing a trauma sistem and
MCS organization Israel, Haifa May 2015, Moja iskustva, Gde smo ?
5. prof. dr Elizabeta Ristanović (Serbia): Medicinski i bezbedonosni izazovi XXI
veka-bioterorizam
10:30-11:00 h Usmene prezentacije radova učesnika:
1. Damir Okanović: Unapređenje saradnje hitnih službi u sistemu bezbednosti
saobraćaja Republike Srbije
2. dr Mihaela Budimski: Masovna nesreća na autoputu
3. dr Gordana Todorović: Funkcionisanje službe GZZHMP u slučaju saobraćajne
nesreće sa velikim brojem povređenih
11:30-13:30 h panel sesija: Urgentna stanja u pedijatriji
Moderator panel sesije: dr Snežana Holcer Vukelić
XII SIMPOZIJUM URGENTNE MEDICINE SRBIJE SA MEĐUNARODNIM UČEŠĆEM Zlatibor, 15–18.05.2016. godine
9
www.urgentnamedicina.org
1.dr sci. med. Katarina Milošević (Serbia): Krup, akutni napad astme i
anafilaktički šok - principi lečenja.
2. dr sci. med. Goran Vukomanović (Serbia): Maligni poremećaji ritma kod dece
3. doc. dr Dragana Bogićević (Serbia): Izmenjeno stanje svesti kod dece
4. dr Domagoj Schunk (Germany): Transport vitalno ugroženog deteta
13:30-14:00 h Usmene prezentacije radova učesnika:
1.dr Nikola Ivančević: Neneurološka urgentna stanja kod dece sa
farmakorezistentnom epilepsijom
2. dr Jasmina Sladić: Tahikardija šitokih QRS kompleksa u dečjem uzrastu-
diferencijalna dijagnoza i prehospitalni pristup
3. dr Radmila Kapetanov: Kala-Azar u pedijatrijskoj ambulanti doma zdravlja
16:00-17:00 h Radionica 3: Urgentni ultrazvuk (FAST, E-FAST)
Vođe radionica: dr Snežana Holcer Vukelić i dr Mirko Vidović
17:00-18:00 h Radionica 4: Masovne nesreće
Vođa radionice: prof. dr Bela Burany i dr Peter Temišvari,
Demonstrator: dr Mihaela Budimski
18:00-20:00 h Poster prezentacije radova
1. dr Ksenija Pantić: Akutni koronarni sindrom- značaj pravovremenog javljanja
lekaru
2. dr Dušan Filipović: Prehospitalno zbrinjavanje komplikacija akutnog infarkta
miokarda donjeg zida
3. dr Tanja Radenkov: Značaj rada lekara hitne pomoći u prepoznavanju akutnog
infarktu miokarda i van radnog mesta
4. dr Nevena Miličević: Akutni edem pluća-prikaz slučaja
5. dr Višnja Milković: Edem pluća
6. dr Momir Kitanović: Prehospitalni tretman akutnog edema pluća u kućnim
uslovima
7. dr Ivana Kundačina: Atrijalni flater kao diferencijalna dijagnoza tahikardije širokih
kompleksa
8. dr Vojislava Milutinović: Dijagnostika akutnog perikarditisa u prehospitalnim
uslovima
9. dr Danijela Ninić-Marinković: Akutni perikarditis i Q zubci na EKG-u
10. dr Stefan Savić: Paroksizmalna supraventrikularna tahikardija kod pacijentkinje
sa hipotireozom
11. prim.dr Renata Hadžić: Upotreba Amiodarona u terapiji fibrilacije atrija
12. dr Vesna Vukoje: Transkutani pejsing na prehospitalnom nivou
13. dr Bojana Uzelac: Uspešan transkutani pejsing u radu hitne pomoći
14. dr Dušica Gujančić: Ventrikularna tahikardija-prikaz slučaja
XII SIMPOZIJUM URGENTNE MEDICINE SRBIJE SA MEĐUNARODNIM UČEŠĆEM Zlatibor, 15–18.05.2016. godine
10
www.urgentnamedicina.org
15. dr Jelena Nišević: Familijarna hipertrofična miokardiopatija-prikaz bolesnika
16. dr Nataša Filipović: Apopleksija mozga i akutni infarkt miokarda-šta je uzrok a
šta posledica-prikaz slučaja
17. dr Ljilana ĐurĐević: Akutni simptomatski epi napadi u radu SHMP ( prikaz
slučaja)
18. dr Petar Todorović: Epileptični status, kao prva manifestacija epilepsije u
ambulanti opšte medicine – prikaz slučaja
19. dr Nataša Ignjatov: Hronični subduralni hematom
20. dr Rajka Ranković: Do cilja se sigurno stiže kad je ‟arrest vreme‟ niže
21. dr Nikola Gavrilović: Kontinuiranost upotrebe AED aparata na teritoriji opštine
Subotica
22. dr Nikola Beljić: KPR u transportu-ko, kada i na osnovu čega donosi odluku?
23. dr Sanja S. Marić: Alternativne metode održavanja disajnog puta
24. dr Dragan Mijušković: Prehospitalna videolaringoskopija
25. dr Aleksandra Lučić Prokin: Anoksična encefalopatija nakon srčanog zastoja
26. dr Mirsala Islamović Aličković: Pneumotoraks-prehospitalna dijagnoza
27. dr Nikola Milenković: Plućna tromboembolija-prikaz slučaja
28. dr Dragana Teovanović: Disekcija aorte-prikaz slučaja
29. dr Bojana Tomić: Specifična vaskularna oboljenja u prehospitalnim uslovima-
prikaz slučaja
30. prim. dr Dušanka Stevović-Gojgić: Značaj ultrazvučne dijagnostike u proceni
pojavljivanja aneurizme abdominalne aorte u 2015. godini u GZZHMP Beograd
31. dr Suzana Novaković: Ruptura abdominalne aneurizme-prikaz slučaja
32. dr Nataša Ignjatov: Najčešći uzroci akutnog bola u stomaku u primarnoj
zdravstvenoj zaštiti
33. dr Dragan Živković: Akutna bubrežna insuficijencija u ambulanti hitne pomoći-
prikaz slučaja
34. dr Momir Kitanović: Hipoglikemijska koma u radu SHMP Vlasotince
35. prof. dr Goran Ilić: Stepen saglasnosti uzroka smrti utvrĐenih sudsko-
medicinskim obdukcijama i kliničkom dijagnostikom
36. dr Radmila Furtula: Hitna pomoć na Sea Dance festivalu 2015
37. dr Ana Bojčić: Sindrom gornje šuplje vene izazvan metastatskom promenom
primarnog karcinoma dojke-prikaz slučaja
38. dr Slobodan Trifunović: Trovanje organskim rastvaračima-prikaz slučaja
39. dr Ivan Antić: Poremećaj acidobazne ravnoteže-trovanje salicilatima
40. dr Blažo Nikolić: Abdominalna urgentna stanja u onkologiji
41. dr Katarina Ostojić: Slavlje ili zdravlje
XII SIMPOZIJUM URGENTNE MEDICINE SRBIJE SA MEĐUNARODNIM UČEŠĆEM Zlatibor, 15–18.05.2016. godine
11
www.urgentnamedicina.org
42. dr Sredoje Đurić: Značaj ranog operativnog lečenja maleolarnih preloma-analiza
operisanih preloma za period 2010-2015.
43. dr Sredoje Đurić: Prelom dijafize butne kosti-urgentno stanje-analiza operisanih u
periodu 2010-2015.
Radovi nisu lektorisani.
Za sve stručne navode i jezičke, pravopisne i gramatičke greške odgovaraju autori.
XII SIMPOZIJUM URGENTNE MEDICINE SRBIJE SA MEĐUNARODNIM UČEŠĆEM Zlatibor, 15–18.05.2016. godine
12
www.urgentnamedicina.org
USMENE PREZENTACIJE
Savremeni dispečerski centar hitnih medicinskih pomoći i
organizacija urgentnih prijema sekundarnih i tercijarnih
zdravstvenih ustanova
1. IZNENADNI SRČANI ZASTOJ – TELEFONSKO VOĐENJE OD
STRANE DISPEČERA
Milena Momirović Stojković, Mihaela Budimski, Nikola Gavrilović, Kornelija
Jakšić Horvat
Dom zdravlja Subotica, Služba hitne medicinske pomoći, Subotica
E-pošta: [email protected]
Uvod: Uspešnost kardiopulmonalne reanimacije zavisi kako od učešća svedoka, tako
i od angažovanosti, sposobnosti dispečera da prepozna potencijalnu reanimaciju kao i
sama saradnja sa pozivaocem-laikom.
Cilj: Prikaz spremnosti pozivaoca u stresnim situacijama na saradnju i mogućnost
saradnje dispečera uz telefonsko vođenje KPR-a.
Metodologija rada: Analizirani su podaci prikupljeni putem upitnika u
šestomesečnom periodu, od 1. oktobra 2014. godine do 01.aprila 2015. godine.
Upitnikom su obuhvaćeni pacijenti kod kojih je intervenisala Služba hitne
medicinske pomoći a utvrđen im je vanbolnički srčani zastoj na teritoriji opštine
Subotica. Pomoću registrofona, preslušani su pozivi primljenih terena na kojima je
potvrđen ISZ.
Rezultati: Služba hitne medicinske pomoći Subotica pokriva teritoriju koja ima
141.554 stanovnika. Srčani zastoj je zabaležen kod 46 pacijenta kod kojih je
intervenisala SHMP. Incidenca vanbolničkog srčanog zastoja na šestomesečnom
nivou je 32.5/100.000 stanovnika. Broj započetih resuscitacija iznosi 44, dok je broj
na 100.000 stanovnika 31.08. Kod 4 pacijenata 2.82/100.000 je telefonski asistiran
KPR od strane dispečera. Dispečer je kod sva četiri slučaja prepoznao potrebu za
reanimacionim postupcima, te je uz savete objašnjavao postupke koje su laici
ispoštovali. Reanimacione mere su primenjivali članovi porodica a kolaps se kod svih
slučajeva dešavao u kućnim uslovima. Po dolasku ekipe SHMP, tri pacijenta su imala
zabeležen ritam- asistoliju, dok je jedan imao šokabilan ritam VF.
Zaključak: Neophodna je edukacija građana kako bi uz prepoznavanje kolapsa uz
dobru asistenciju dispečera mogli spasiti život najbližima. Svake godine na gradskom
XII SIMPOZIJUM URGENTNE MEDICINE SRBIJE SA MEĐUNARODNIM UČEŠĆEM Zlatibor, 15–18.05.2016. godine
13
www.urgentnamedicina.org
trgu u subotici oko 300 prolaznika prođe kroz obuku osnovnih mera životne potpore,
te se nadamo da će omasovljenjem akcije biti i bolje saradnje sa pozivaocima-
laicima.
Ključne reči: vanbolnički srčani zastoj, kardiopulmonalna reanimacija, telefonski
vođen KPR, hitna medicinska pomoć
2. ZNAČAJ UVOĐENJA JEDINSTVENOG PROTOKOLA PRIJEMA
POZIVA U RADU SHMP
Marijana Stanimirović, Milorad Tadić
Dom zdravlja “Dr Milenko Marin“, Služba hitne medicinske pomoći, Loznica
E-pošta: [email protected]
Cilj rada: Cilj rada je da ukažemo na postojanje potrebe uvođenja jedinstvenog
protokola prijema poziva u SHMP kako bi se povećao stepen senzitivnosti
dispečerske anamneze.
Materijal i metode: Retrospektivno i opservaciono istraživanje sprovedeno uvidom
u protokole prijema poziva SHMP Loznica za period 1.1.2015.-1.7.2015.g.
Rezultati: Stanje u organizaciji prijema poziva na nivou Republike Srbije je
raznoliko.U SHMP u Loznici ne postoje formalno prihvaćeni protokoli za trijažu
prilikom prijema poziva već se, koristeći setove interno prihvaćenih pitanja, najviše
oslanja na iskustvo primaoca poziva. To upravo utiče na povećanje veličine
dispečerske greške koja u našem slučaju iznosi 19,22%. U datom vremenskom
periodu od 1462 izlazaka na teren 281 (19,22%) je bilo neopravdano, rađeno je 11
reanimacija, kod 51 pacijenta je konstatovana smrt. Od ukupnog broja neopravdanih
izlazaka na teren, razlog je u 14 slučaja bila namerna laž pozivaoca, u 259 slučajeva
nesaradnja pozivaoca sa dispečerom (loše iznošenje simptoma, panika, direktan
zahtev za intervencijom, pretnja, urgiranje drugih osoba, teški bolesnici bez nade za
oporavak, socijalni slučajevi), 8 pacijenata je prilikom izlaska ekipe odbilo pregled.
Zaključak: Značajno mesto u radu SHMP predstavlja savremeni dispečerski centar.
Dispečer ima stručnu, zakonsku i moralnu obavezu da obezbedi da se u datom
trenutku pruži najbolje moguća urgentna medicinska pomoć onome kome je
potrebna. SHMP u Loznici se u svom svakodnevnom radu susreće sa mnoštvom
problema. Jedan od njih, ako ne i najveći, jeste neopravdan izlazak na teren. Prema
rezultatima ovog istraživanja, naša greška u dispečerskoj trijaži iznosi 19,22%. Da bi
se što adekvatnije odgovorilo potrebama pacijenata potrebno je povećati stepen
senzitivnosti prijema poziva. Uvođenje standardnih protokola prijema poziva moglo
bi da utiče na smanjenje veličine dispečerske greške i doprinese efikasnijem radu ove
sližbe.
XII SIMPOZIJUM URGENTNE MEDICINE SRBIJE SA MEĐUNARODNIM UČEŠĆEM Zlatibor, 15–18.05.2016. godine
14
www.urgentnamedicina.org
Ključne reči: prijem poziva, dispečerska greška
3. ORGANIZACIJA DISPEČERSKE HITNE MEDICINE SLUŽBE „194“
U REPUBLICI HRVATSKOJ
prim.mr. Maja Grba-Bujević, dr.med.spec, Branka Tomljanović, dr.med.spec.
Hrvatski zavod za hitnu medicinu, Zagreb, Hrvatska
E-pošta: [email protected]
U Republici Hrvatskoj do 2009.godine nije postojala strategija razvoja hitne
medicinske službe, a kao rezultat tome, hitna medicinska skrb u izvanbolničkoj i
bolničkoj hitnoj medicini bila je neujednačena. Iste godine, međunarodna Banka za
obnovu i razvoj daje kredit Vladi Republike Hrvatske za Projekt reorganizacije hitne
medicinske službe i investicijskog planiranja u zdravstvu. Hrvatski zavod za hitnu
medicinu provodio je, u suradnji s Ministarstvom zdravlja, projekt reorganizacija
hitne medicinske službe kako bi se izjednačila dostupnost i poboljšala kvaliteta hitne
medicinske skrbi na cijelom području Republike Hrvatske. Uspostavljen je 21
županijski zavod za hitnu medicinu sa pripadajućim medicinsko prijavno-dojavnim
jedinicama (MPDJ). U svakoj županiji MPDJ zaprima pozive, te sukladno Hrvatskom
indeksu prijema hitnog poziva, šalje najbliži hitni medicinski tim na intervenciju.
Svaka MPDJ jedinica opremljena je TETRA sustavom za komunikaciju, pa tako
djelatnici koji rade u MPDJ imaju mogućnost komunikacije sa susjednim
županijskim dispečerskim centrima, bolnicama, ali i u slučaju velike nesreće i
katastrofe i s Hrvatskim zavodom za hitnu medicinu, Kriznim stožerom Ministarstva
zdravlja, odnosno omogućena je horizontalna i vertikalna komunikacija. Medicinski
dispečeri koji rade u MPDJ završili su edukaciju sukladno Standardu osnovnog
treninga za rad dispečere u MPDJ, na kojoj su usvojili važnost i način korištenja
Hrvatskog indeksa prijema hitnog poziva za MPDJ. Hrvatski indeks nastao je
temeljem Norveškog indeksa prijema hitnog poziva, a omogućuje jednako dostupnu i
kvalitetnu uslugu hitnom pacijentu, a samim time i praćenje rada medicinskih
dispečera i trajno poboljšanje kvalitete usluga u hitnoj medicinskoj službi.
Retki sindromi u urgentnoj medicine
1. MOYAMOYA BOLEST
Nataša Bosiljčić Božić
Gradski zavod za hitnu medicinsku pomoć Beograd, Beograd
E-pošta: [email protected]
Uvod: Moyamoya bolest (puff of smoke) ili “oblak dima” bolest se prezentuje
suzavanjem odredjenih arterija u mozgu,sto je praceno kompromitovanjem protoka
XII SIMPOZIJUM URGENTNE MEDICINE SRBIJE SA MEĐUNARODNIM UČEŠĆEM Zlatibor, 15–18.05.2016. godine
15
www.urgentnamedicina.org
krvi kroz iste,a u pokusaju prevazilazenja nastalih striktura dolazi do razvoja
kolaterala koje su slabe, sklone tromboziranju i krvarenju.Bolest je prvi put opisana
1960-ih godina u Japanu; ali je bolest prepoznata I u ostatku sveta, sa
predominacijom kod zenskog pola i dece.
Cilj rada: Ukazati na retko obolenje koje se prezentuje uobicajenom klinickom
slikom,svakodnevno vidjenom u prehospitalnom zbrinjavanju pacijenata u
ambulantnom i terenskom radu nasih ekipa.
Metod rada: Koriscena je literatura dostupne elektronske baze podataka.
Rezultati: Na osnovu istrazivanja i sumiranja dostupne literature mozemo uvideti da
je rec o retkoj, progresivnoj cerebrovaskularnoj bolesti koja se najcesce prezentuje
kongnitivnim poremecajima, odnosno poremecajima,paznje,pamcenja i ucenja kod
mladje populacije, ucestalim glavoboljama, tranzitornim ishemicnim atacima (TIA), a
u formi razvijenog cerebrovaskularnog inzulta (gubitkom snage u nogama ,rukama, te
razvijenom parezom i plegijom, vizuelnim poremecajima, napadima, poremecajima
govora prolaznog ili trajnog karaktera), ponekad sa smrtnim ishodom. Prema
literaturnim navodima uzrok je 6% svih mozdanih udara u decjoj populaciji u
SAD.Treba napomenuti da je karakteristican japanski naziv moyamoya ili “oblak
dima” dobila prema angiografskom izgledu novorazijenih krvnih sudova,tj kolaterala
u ugrozenom podrucju. Suzena arterija, uprkos razvijanju ocigledno insuficijentne
kolateralne cirkulacije, sklona je tromboziranju i krvarenju.Terapija bolesti
podrazumeva konvencionalnu primenu aspirina i drugih antiagregacionih lekova, a
kada je to indikovano, neurohirursku revaskularizaciju.
Zaključak: Bolest moyamoya je bitno prepoznati i na prehospitalnom nivou kod
neuroloskih ispada,pogotovo ponavljanih TIA,u mladjoj ili cak pedijatrijskoj
populaciji. Diferencijalno-dijagnosticki sugerisati na ovu bolest i spreciti nastanak
odmakle faze, sa nepovoljnim ishodom.
Ključne reči: moyamoya,TIA, CVI, karakteristicna klinicka slika,medikamenti,
neurohirurske procedure.
2. RETKA STANJA U URGENTNOJ MEDICINI KOJA NEPOSREDNO
UGROŽAVAJU ŽIVOT PACIJENTA – ADRENALNA (ADISONOVA)
KRIZA
Milorad Tadić, Marijana Stanimirović
Dom zdravlja “Dr Milenko Marin“, Služba hitne medicinske pomoći, Loznica
E-pošta: [email protected]
XII SIMPOZIJUM URGENTNE MEDICINE SRBIJE SA MEĐUNARODNIM UČEŠĆEM Zlatibor, 15–18.05.2016. godine
16
www.urgentnamedicina.org
Cilj rada: Ukazati na značaj lekara urgentne medicine u prehospitalnom zbrinjavanju
stanja sa kojima se retko susrećemo u svakodnevnoj praksi, a koja neposredno
ugrožavaju život pacijenta.
Materijal i metode: Retrospektivna analiza medicinske dokumentacije Službe hitne
medicinske pomoći DZ Loznica i internog odeljenja OB Loznica.
Rezultati rada (prikaz slučaja): Ekipa izlazi na teren u selo udaljeno 35 km od baze i
zatiče četrdesetosmogodišnju pacijentkinju, adinamičnu, konfuznu,u prostraciji. Žali
se na jake bolove u mišićima, bol u predelu abdomena i lumbosakralne kičme.
Navodi da je povraćala više puta u toku dana. Leči se od hipertenzije.Navodi da se
pre 20 godina lečila od tuberkuloze. Vitalni parametri: telesna temperatura: 38,6
°C,TA: 80/50 mmHg, glikemija: 3,2 mmol/L, EKG: sinusna tahikardija, Fr 120. U
kesi sa lekovima nalazimo prazne kutije tableta Hydrokortizona od 20 mg.
Saznajemo da pacijentkinja ne uzima taj lek već sedam dana. Postavljamo radnu
dijagnozu primarne adrenalne insuficijencije uzrokovane tuberkuloznim procesom i
započinjemo lečenje. Uspostavljanjem venske linije odmah ordiniramo 100 mg
hidrokortizona polako u bolusu, a zatim 500 ml 0,9% rastvora NaCl sa 20 ml 50 %
glukoze u cilju normalizacije glikemije i volemije. Tokom transporta nastavljamo
infuzionu terapiju rastvorom 5 % glukoze. Na prijemu na internom odeljenju,
mentalni status poboljšan, TA: 100/60 mmHg.
Zaklučak: Akutna insuficijencija kore nadbubrežnih žlezda, Adisonova ili adrenalna
kriza je urgentno stanje nastalo usled naglog i velikog smanjenja ili potpunog
prestanka lučenja hormona kore nadbubrega koje neposredno ugrozava život
bolesnika. Pri samom postavljanju sumnje na adrenalnu insuficijenciju neophodno je
započeti terapiju bez odlaganja i čekanja na dijagnostičke procedure. Pravovremena
primena glukokortikoida i normalizacija volemije izotoničnim rastvorima natrijum
hlorida i glukoze spašava život ovim bolesnicima.
Ključne reči: akutna insuficijencija kore nadbubrega , adrenalna kriza, Adisonova
kriza, glukokortikoidi
XII SIMPOZIJUM URGENTNE MEDICINE SRBIJE SA MEĐUNARODNIM UČEŠĆEM Zlatibor, 15–18.05.2016. godine
17
www.urgentnamedicina.org
Masovne nesreće
1. UNAPREĐENjE SARADNjE HITNIH SLUŽBI U SISTEMU
BEZBEDNOSTI SAOBRAĆAJA REPUBLIKE SRBIJE
Damir Okanović, Srpski komitet za bezbednost saobraćaja,
E-pošta:[email protected]
Slobodan Malešić, Uprava saobraćajne policije MUP,
E-pošta:[email protected]
Goran Perge, Dom zdravlja Sremska Mitrovica, SHMP, E-pošta: [email protected]
Vlada Plemić, Sektor za vanredne situacije MUP, E-pošta: [email protected]
Delovanje hitnih službi nakon saobraćajne nezgode prepoznato je kao jedno od pet
ključnih oblasti rada (pet stubova) radi dostizanja željenog stanja u sistemu
bezbednosti drumskog saobraćaja, kako na međunarodnom tako i na nacionalnom
nivou. Vlada Republike Srbije usvojila je 2015. godine prvu Nacionalnu strategiju
bezbednosti saobraćaja na putevima, koja kao jedan od najvažnijih problema u tzv.
petom stubu (ključnoj oblasti rada) navodi nedostatak koordiniranog delovanja svih
hitnih službi nakon saobraćajne nezgode. Hitne službe koje deluju nakon
saobraćajnih nezgoda u Republici Srbiji trenutno se nalaze u dva različita resora
(zdravlje i untrašnji poslovi), i organizovane su na dva različita nivoa (lokalni i
nacionalni). Institucionalna saradnja uslovljena je ovakvim razlikama između hitne
medicinske pomoći sa jedne strane, i policije i vatrogasno spasilačke službe sa druge
strane. Problem saradnje na nivou institucija prenosi se i na operativno delovanje
službi, što smanjuje delotvornost i uspešnost zdravstvenog zbrinjavanja žrtava
saobraćajnih nezgoda. Osim uticaja na verovatnoću preživljavanja i težinu posledica
u povređenih, nizak nivo komunikacije i koordinacije direktno utiče i na bezbednost i
zdravlje pripadnika hitnih službi, usled povišenog rizika pri delovanju na licu mesta
saobraćajne nezgode koji se pre svega ogleda u opasnosti od nastanka tzv.
sekundarne saobraćajne nezgode. Neophodno je uspostaviti kvalitetnu komunikaciju i
visok nivo koordinacije među hitnim službama kako na nivou resornih institucija
(ministarstava) i organizacionih jedinica hitnih službi, tako i na nivou samih
pripadnika hitnih službi.
Unapređenje komunikacije i koordinacije hitnih službi značajno će doprineti
smanjenju broja smrtno stradalih u saobraćajnim nezgodama u Republici Srbiji, kao i
smanjenju rizika po bezbednost i zdravlje na radu pripadnika hitnih službi.
XII SIMPOZIJUM URGENTNE MEDICINE SRBIJE SA MEĐUNARODNIM UČEŠĆEM Zlatibor, 15–18.05.2016. godine
18
www.urgentnamedicina.org
2. MASOVNA NESREĆA NA AUTOPUTU
Budimski Mihaela, Milena Momirović Stojković, Nikola Gavrilović, Kornelija Jakšić
Horvat
Dom zdravlja Subotica, Služba za hitnu medicinsku pomoć, Subotica
E-pošta: [email protected]
Uvod: Masovne nesreće predstavljaju uticaj traumatskog događaja kojim je
obuhvaćen veliki broj ljudi u isto vreme. Na teritoriji opštine Subotica, blizina
autoputa dovodi do češćih intervencija naše službe u saobraćajnom traumatizmu. Ne
retko nesreće su takve da prevazilaze mogućnosti kojima subotička hitna raspolaže te
se javlja potreba za koordinisanom saradnjom sa susednim službama istog tipa.
Cilj rada: Prikaz zbrinjavanja masovne nesreće koja se dogodila na autoputu
Subotica-Bačka topola.
Metodologija rada: Analiza protokola Službe za hitnu medicinsku pomoć Subotica
kojima su evidentirani i zbrinjavani svi povređeni u saobraćajnoj nesreći.
Rezultati: Saobraćajna nesreća se dogodila 14.08.2014. godine u 5:40h na autoputu
20km od Subotice. U saobraćajnoj nesreći je povređeno 32 pacijenata koji su
transportovani u Opštu bolnicu Subotica. Dva pacijenta su zadobila teške telesne
povrede. Jedna pacijentkinja je stradala. U zbrinjavanju povređenih su angažovane tri
lekarske ekipe i jedna transportna Subotičke hitne i dve transportne ekipe hitne
medicinske pomoći iz Bačke Topole. Lekarska ekipa koja je stigla prva na lice
mesta, brzom trijažom je prepoznala teško povređenje pacijente (dva crvena koda) i
konstatovala smrtni ishod jedne (crni kod). Nakon zbrinjavanja, pacijenti su
transportovani u lekarskoj pratnji do bolnice. Dalje postupke sa traumatizovanim
pacijentima je nastavila treća lekarska ekipa koja je stigla nakon 20 minuta od
dolaska prve ekipe. Najzastupljenije povrede su bile povrede glave (12) i povrede
grudnog koša (7). Poslednji povređeni je zbrinut 50 minuta od prijema poziva.
Zaključak: U zbrinjavanju velikog broja povređenih, neophodna je adekvatna trijaža,
edukovanst, organizovanost i sposobnost procene potrebe za asistenzcijom obližnjih
SHMP. Koordinisanom akcijom svih uključenih, postiže se zbrinjavanje svih
povređenih za najkraći mogući period a uz adekvatni tretman i imobilizaciju. Na ovaj
način negativne posledice, smanjuju se na najmanju moguću meru. Damage control.
Ključne reči: Masovna nesreća, hitna medicinska pomoć, trijaža
XII SIMPOZIJUM URGENTNE MEDICINE SRBIJE SA MEĐUNARODNIM UČEŠĆEM Zlatibor, 15–18.05.2016. godine
19
www.urgentnamedicina.org
3. FUNKCIONISANJE SLUŽBE GZZHMP U SLUČAJU SAOBRAĆAJNE
NESREĆE SA VELIKIM BROJEM POVREĐENIH
Gordana Todorović, Ljilja Ivanović, Tanja Stojčevska, Snežana Bogunović, Nada
Emiš, Vitomir Ninić
Gradski zavod za hitnu medicinsku pomoć Beograd, Beograd
E-pošta: [email protected]
Uvod: Masovna nesreća podrazumeva svaki iznenadni dogadjaj,pri kojem nastaje
istovremeno povredjivanje ili usmrćivanje većeg broja ljudi, te je neophodno
angažovati dodatne kadrovske i tehničke resurse.
Cilj rada: Prikazati funkcionisanje službe Gradskog zavoda za hitnu medicinsku
pomoć Beograd (GZZHMP) u slučaju saobraćajne nesreće sa velikim brojem
povređenih: primanje poziva na 194, distribucija lekarskim i transportnim ekipama,
trijaža povređenih na mestu nesreće, transport povređenih,kordiniranje sa jedinicama
MUP-a,Gradskim centrom za javljanje i obaveštavanje, službama HMP Grocke i
Vrčina kao i sa kliničko- bolničkim centrima na teritoriji Beograda.
Prikaz slučaja: U noći između 21. i 22. 06.2015. u 04:12h, u GZZHMP, primljen je
poziv o prevrtanju autobusa na auto-putu Beograd–Niš, na oko 20 km od GZZHMP,
sa velikim brojem povređenih.U zbrinjavanju povređenihučestvovalo je13 lekarskih i
2 transportne ekipeGZZHMP, kao i dva lekarskatima iz Grocke i Vrčina. Na licu
mesta, prva ekipa vršila jeprimarnu „Care Flight“trijažu.Ukupno je zbrinuto 64
pacijenata od čega su47 (73.44%) pacijenata zbrinule ekipe GZZHMP. Od ukupnog
broja povređenih 12 (18.75%) pacijenata svrstanoje u prvu,22 (34.38%) u drugu,29
(45.31%) u treću i jedna osoba, preminula na licu mesta, u četvrtukategoriju.Uz
dogovor sa kliničko- bolničkim centrima40 (62.50%) pacijenata prevezeno je u UCS,
16 (25.00%) naVMA,6 (9.38%) u KBC „Zemun“i 1 (1.56%) naInstitut za majku i
dete. Prosečno vreme proteklo od poziva na 194 do predaje pacijenata u bolnicu
iznosilo je 68.63±17.64 minuta na šta je uticala udaljenost mesta nesreće i izvlačenje
nastradalih iz smrskanog autobusa.
Zaključak: Nesreće ne očekujemo, one se dešavajuposebno kada je reč o
saobraćajnom traumatizmu.Služba hitne medicinske pomoćiprva izlazi na mesto
nesreće, a od prehospitalnog tretmana unesrećenih zavisi preživljavanje i oporavak
povređenih.
Ključne reči: Masovna nesreća, hitna medicinska pomoć, trijaža
XII SIMPOZIJUM URGENTNE MEDICINE SRBIJE SA MEĐUNARODNIM UČEŠĆEM Zlatibor, 15–18.05.2016. godine
20
www.urgentnamedicina.org
Urgentna stanja u pedijatriji
1. NENEUROLOŠKA URGENTNA STANJA KOD DECE SA
FARMAKOREZISTENTNOM EPILEPSIJOM -prikaz serije
slučajeva
Nikola Ivančević1, Blažo Nikolić1, Marina Grbić3, Jasna Jančić1,2
1.Klinika za neurologiju i psihijatriju za decu i omladinu, Dr Subotića 6a, Beograd
2.Medicinski fakultet, Univerzitet u Beogradu, Dr Subotića 8
3.Institut za onkologiju i radiologiju Srbije, Pasterova, Beograd
E-pošta: [email protected]
Uvod: Farmakorezistentna epilepsija (FRE) predstavlja nemogućnost da se uspostavi
održiva kontrola napada primenom dva tolerisana, adekvatna antiepileptička
terapijska režima (bilo kao monoterapija ili kombinacija antiepileptičkih lekova).
Česta neneurološka urgentna stanja kod dece hospitalizovane zbog pogoršanja
kontrole epileptičkih napada jesu opstrukcije gornjih i donjih disajnih puteva
infektivne prirode i sepsa.
Cilj rada jeste da ukaže na učestalost, ozbiljnost i ponovljivost neneuroloških hitnih
stanja kod dece sa FRE.
Ispitanici i metode: Retrospektivna analiza pacijenata lečenih hospitalno u Klinici za
neurologiju i psihijatriju za decu i omladinu u Beogradu tokom 2015/2016. godine
obuhvatila je 6 ispitanika sa FRE različite etiologije, uzrasta od 3 do 20 godina.
Rezultati pokazuju da su svi ispitanici bili hospitalizovani zbog pogoršanja osnovne
bolesti u vidu učestalih epileptičkih napada i/ili epileptičkih statusa različite vrste.
Tokom boravka na odeljenju svih 6 ispitanika lečeno je i zbog neneuroloških hitnih
stanja: 1 zbog akutnog laringitisa, 3 zbog infektivne bronhopneumonije, 1 zbog
varicelozne pneumonije komplikovane bakterijskom sepsom, 1 zbog bakterijske
pneumonije koplikovane sepsom. Primećeno je da su ispitanici tokom trajanja
infekcije imali zadovoljavajuću kontrolu napada (nisu opservirani epileptički statusi,
broj pojedinačnih napada je bio mali ili ih nije bilo).
Zaključak: Akutne infekcije disajnih puteva su česta urgentna stanja kod dece sa
FRE. Poboljšanje kontrole napada tokom infektivnih sindroma predstavlja kliničku
opservaciju za koju ne postoji adekvatno naučno objašnjenje.
XII SIMPOZIJUM URGENTNE MEDICINE SRBIJE SA MEĐUNARODNIM UČEŠĆEM Zlatibor, 15–18.05.2016. godine
21
www.urgentnamedicina.org
2. TAHIKARDIJA ŠIROKIH QRS KOMPLEKSA U DEČIJEM
UZRASTU-DIFERENCIJALNA DIJAGNOZA I PREHOSPITALNI
PRISTUP
Jasmina Sladić, Aleksandra Jović
Dom zdravlja Bečej, Bečej
E-pošta: [email protected]
Uvod: Simptomatska tahikardija sa širokim QRS kompleksima, nije čest poremećaj
srčanog ritma kod dece.Predstavlja veliki diferencijalno dijagnostički i terapijski
problem u prehospitalnim uslovima.
Cilj rada: Ukazivanje na značaj poznavanja i prepoznavanja poremećaja srčanog
ritma u dečijem uzrastu
Materijal i metode: Prikaz slučaja
Kod devojčice uzrasta 14 godina, koja se unazad 6 godina leči od ataka
supraventrikularne tahikardija i koja je, više puta bila hospitalizovana na IZZZDiO
Vojvodine i bila na terapiji, sa više vrsta različitih antiartmika, dolazi do pogoršanja,
sa promenama na EKG-u, u smislu proširenja QRS kompleksa, uz elevaciju ST
segmenta u prekordijalnim odvodima V1-V3 i pojavom retrosterlnalnog bola. U toku
transporta do bolnice, dolazi do nastanka širokokompleksne tahikadije sa frekvencom
150-200/minuti i razvoja sinkopa, u više navrata, kao i pada tenzije. Konverzija
srčanog ritma urađena medikamntozno. Uz kontinurani monitoring i u hemodinamski
stabilnom stanju predata na prijemno odeljenje pedijatrije.
Diskusija: Supraventrikularne tahikardije su češći poremećaji ritma u dečijem
uzrastu od ventrikularnih. Pojava širokokompleksne tahikardije na EKG-u,
diferencijalno dijagnostički, može postaviti sumnju na postojanje ventrikulrne
tahikardije ili aberantno sprovedene supraventrikularne, supraventrikularna u bloku
grane. Prognoza, lečenje i dalja prevencija zahtevaju poznavanje etiologije i
mehanizma nastanka ovog, po život potencijalno, opasnog poremećaja.
Zaključak: Veliki broj uzroka mogu dovesti do tahikardije širokih kompleksa i u
dečijem uzrastu. Deca sa urođenim srčanim manama, postojanje jasnog organskog
supstrata, kao i elektrofiziološki ispitani slučajevi mogu biti lakši izazov za
lečenje.Novootkrivene i simptomatske tahikardije, bez jasnog etiološkog faktora
(idiopatske, genetski uslovljene, lekovima izazvane, Brugada sindrom i sl.), osim što
mogu biti opsane po život deteta, predstavljaju veliki problem lekarima u službi
urgentne medicine, koji se ređe sreću i nedovoljno su upoznati sa postupanjem i
terapijskim pristupom ovih poremećaja srčanog ritma.
Ključne reči: dečiji uzrast, tahikardija, terapija
XII SIMPOZIJUM URGENTNE MEDICINE SRBIJE SA MEĐUNARODNIM UČEŠĆEM Zlatibor, 15–18.05.2016. godine
22
www.urgentnamedicina.org
3. KALA-AZAR U PEDIJATRIJSKOJ AMBULANTI DOMA
ZDRAVLJA - prikaz slučaja
Radmila Kapetanov, Igor Kapetanov, Aleksandra Marić
Dom zdravlja Foča, Foča
E-pošta: [email protected]
Cilj: Cilj rada je da ukaže da se pojedine rijetke bolesti, koje čak nisu ni specifične za
naše podneblje mogu pojaviti u svakodnevnom radu.
Materijal i metode: Pri izradi rada korišteni su protokoli Doma zdravlja u Foči,
zdravstveni karton , kao i otpusnice.
Rezultati: Dijete starosti dvije godine majka dovodi na pregled zbog malaksalosti i
umjerenog bola u stomaku. Izrazito blijed, iscrpljen, srce i pluća uredni, jetra 5 cm
ispod DRL, slezina do pupka. SE 48/60, er 3,6 Hb 62. Dijete upućeno u bolnicu u
Foči, a poslije dva dana zbog pogoršanja na Kliniku za dječije bolesti u Banjaluku
gdje je ležalo 17 dana. Pošto se nije našao uzrok pancitopenije i
hepatosplenomegalije prebačeno na Institut za majku i dete(u otpusnici navedeno da
test na lajšmanijazu nije urađen iz tehničkih razloga). Na institutu je urađen test na
lišmanijazu i dijagnostikovana visceralna lišmanijaza i uveden Amphocyl te brzo
dolazi do poboljšanja.
Zaključak: Danas je dijete zdravo, bez posljedica anamnestički majka navodi duži
boravak na moru u toku zimskih mjeseci. Upornošću u traženju dijagnoze dijete je u
potpunosti izliječeno, a još jednom se dokazalo da tropske bolesti ne postoje samo u
knjigama.
XII SIMPOZIJUM URGENTNE MEDICINE SRBIJE SA MEĐUNARODNIM UČEŠĆEM Zlatibor, 15–18.05.2016. godine
23
www.urgentnamedicina.org
POSTER PREZENTACIJE
Ponedeljak, 16. maj 2016. godine
1. 194-PRVI KONTAKT SA SLUŽBOM HITNE MEDICINSKE
POMOĆI
Nada Emiš-Vandlik, Snežana Bogunović, Slađana Anđelić
Gradski Zavod za hitnu medicinsku pomoć Beograd, Beograd
E-pošta: [email protected]
Uvod: Prvi kontakt sa službom hitne medicinske pomoći ostvaruje se pozivom na
broj 194 (služba za prijem i trijažu poziva). To je mesto na kojem se na osnovu
dobijenih podataka o problemu svi upućeni pozivi obrađuju, po proceni lekara
primaju, trijažiraju i prosleđuju dispečerskoj službi koja poziv predaje ekipama na
terenu.
Cilj rada: Istraživanje je imalo za cilj da pokaže rad službe za prijem i trijažu poziva
Gradskog zavoda za hitnu medicinsku pomoć u Beogradu (GZZHMP).
Metod rada: Sprovedno je prospektivno istraživanje u GZZHMP u periodu od 01.-
31.01.2016. godine koje je obuhvatilo sve pozive upućene na broj 194. Praćen je broj
i ishod razgovora, vremenski interval između dve uspostavljene veze, najčešći
problem zbog kojeg je poziv primljen i raspodela tokom dana i sedmice.
Rezultati: U posmatranom periodu, obavljeno je 49.672 razgovora. U toku 24 sata
radilo je u proseku 14, najmanje 10 i najviše 18 operatera. Najčešći ishod razgovora
bio je: 18.261 (36.76%) saveta, 8.048 (16.20%) primljenih poziva za intervenciju
ekipa na terenu, 7.931 (15.97%) veza prebačenih na drugog operatera. Prosečno
vreme proteklo između uspostavljenih veza iznosilo je Med=0.63, IKO (0.28; 1.15).
Pozivi za lekarsku intervenciju najčešće su primljeni kao „Nejasan problem” 1.578
(20.01%), „Teškoće sa disanjem” 1.461 (18.53%), „Bol u grudnom košu-srčana
oboljenja” 1.024 (12.99%). Najviše poziva primi se, u toku dana 3.164 (40.13%) u
periodu od 15:00-22:59h, a najmanje 1.794 (22.75%) od 23:00-06:59h, a u toku
sedmice najviše petkom 1.302 (16.51%), a najmanje u četvrtkom 971 (12.31%).
Zaključak: Od ukupnog broja obavljenih razgovora, 16.20% završilo se prijemom
poziva za intervenciju lekarskih ekipa na terenu, a najčešći razlog za prijem je
„Nejasan problem”. Za polovinu razgovora prosečno vreme između dva uključenja
veze iznosi 0.63 minuta. Najviše intervencija obavi se u periodu imeđu 15:00 i 22:59,
a u toku sedmice petkom.
Ključne reči: Hitna pomoć, razgovor, prijem i trijaža poziva
XII SIMPOZIJUM URGENTNE MEDICINE SRBIJE SA MEĐUNARODNIM UČEŠĆEM Zlatibor, 15–18.05.2016. godine
24
www.urgentnamedicina.org
2. VEŠTINE UPRAVLJANJA U DISPEČERSKOM CENTRU –
MOGUĆNOSTI I ISKUSTVA
Borislav Davčik 1, Jovanka Milak 2, Norbert Čikoš1, Mihaela Budimski 1, Kornelija
Jakšić Horvat1
1. Dom zdravlja Subotica, Služba hitne medicinske pomoći, Subotica
2. Opšta bolnica Subotica, Subotica
E-pošta: [email protected]
Uvod: Dispečerski centar predstavlja mesto za prijem i trijažu poziva koji se kasnije
izdaju lekarskim ili transportnim ekipama na terenu ili se poziv završava datim
savetom. Prijem i trijažu poziva uglavnom vrše iskusni medicinski tehničari sa dužim
radnim stažom a samo u najvećim gradovima prijem i trijažu poziva vrše lekari. Za
prijem i trijažu poziva od velikog značaja je upravo sama komunikacija između
dispečera i pacijenta ili osobe koja poziva broj 194.Tokom školovanja za zdravstvene
radnike ni na jednom stepenu ne postoji predmet koji se bavi komunikacionim
veštinama i veštinama upravljanja dispečerskim centrom što je preduslov za dobro
vođen razgovor. Isto tako ne postoji ni edukacija za upravljanje pozivima,edukacija
za vođenje samog razgovora,tako da dobro vođen razgovor preko linije 194 zavisi od
veštine dispečera da vodi usmeni razgovor sa osobom sa ,,druge strane žice,, zatim od
dobro postavljenih pitanja a neretko i od strpljenja tokom razgovora. Sa druge strane
u Republici Mađarskoj u okviru školskog sistema postoji poseban smer za
dispečere,na kojem se između ostalog uči komunikologija u kriznim
situacijama,tehnike postavljanja pitanja kao i protokoli komunikacije sa pacijentima
kod prijema poziva a i kod davanja saveta zatim rad sa telekomunikacionim
sistemima i rad sa UHF radio stanicama.
Cilj rada: Prikazati mogućnosti za posebnu edukaciju zdravstvenih radnika koji rade
u dispečerskom centru
Materijal i metode: Analiza plana i programa školovanja za dispečere u Republici
Mađarskoj
Zaključak: Uzimajući u obzir odgovornost i samo radno okruženje
dispečera,neophodna je posebna edukacija ili čak i smer u okviru strukovnih škola
zdravstvenih radnika koji se posebno bavi upravljanjem dispečerskim centrom
Ključne reči: dispečer, dispečerski centar, edukacija, komunikacija.
XII SIMPOZIJUM URGENTNE MEDICINE SRBIJE SA MEĐUNARODNIM UČEŠĆEM Zlatibor, 15–18.05.2016. godine
25
www.urgentnamedicina.org
3. UNAPREĐENJE RADA DISPEČERSKOG CENTRA
Goran Perge1, Damir Okanović2, Vladimir Roljić3, Stevan Pejić4
1.Dom zdravlja Sremska Mitrovica
2.Srpski komitet za bezbednost saobraćaja
3.Odeljenje saobraćajne policije u Sremskoj Mitrovici
4.Odeljenja za vanredne situacije u Sremskoj Mitrovici
E-pošta: [email protected]
Cilj rada - Cilj rada je prikaz unapređenja dispečerskog centra u manjoj Sužbi hitne
medicinske pomoći kojim bi se postigao bolji kvalitet rada.
Uvod: Prijem poziva i upućivanje ekipa na teren je prva etapa u zbrinjavanju
povređenih i kritično obolelih. Posebno je značajna dobra organizacija dispečerskog
centra kod saobraćajnog traumatizma zbog komunikacije i koordinacije više službi.
Rezultati: U Sremskoj Mitrovici je započeto i planira se dalje unapređenje
dispečerskog centra. Urađena je infrastruktura za praćenje svih vozila u realnom
vremenu (GPS). Komunikacija između dispečera i svih ekipa se vrši radio-vezom.
Stanice poseduju sva vozila, a koriste se i ručne. Povezane su preko repetitora, tako
da je pokrivena i teritorija šira od teritorije Grada. Ovo je značajno zbog toga što u
isto vreme dojavu čuju sve ekipe. Ako je prvi red hitnosti, na mesto događaja se
odmah šalje najbliža ekipa, a ostale ekipe se stavljaju u pripravnost. U dogovoru sa
Saobraćajnom policijom i Vatrogascima-spasiocima izrađen je jedinstveni obrazac za
prijem poziva i u proceduri je izrada protokola za prijem poziva koji bi bio jedinstven
za sve službe. Time bi se dobilo na vremenu i kvalitetu dobijenih podataka i u slučaju
saobraćajnih nesreća odmah bi sve tri službe izlazile na teren.
Trenutno problem predstavlja dosta veliki broj poziva sa mobilnih telefona koji se
dešavaju sa teritorije drugih opština, a ne postoji mogućnost automatskog
prosleđivanja poziva. Otežana je i komunikcija sa drugim službama, te je u planu
uvođenje posebnog kanala radio-veze koji bi se koristio samo za komunikaciju
između službi u zajedničkim akcijama. Ova komunikacija bi se ostvarivala na nivou
dispečerskih centara i vođa ekipa na terenu. Takođe bi bio uključen i Urgentni
bolnički prijem kao jedna od karika u lancu zbrinjavanja pacijenata.
Zaključak: Iako na teritoriji Republike Srbije ne postoji jedinstveni sistem prijema
poziva i koordinacije u hitnim situacijama, na lokalnom nivou ulažemo sve napore da
postojeći organizacioni sistem unapredimo i time dostignemo nivo kvaliteta rada koji
bi odgovarao mnogo razvijenijim zemljama.
XII SIMPOZIJUM URGENTNE MEDICINE SRBIJE SA MEĐUNARODNIM UČEŠĆEM Zlatibor, 15–18.05.2016. godine
26
www.urgentnamedicina.org
4. DA LI UMEMO DA SLUŠAMO
Ivana Milićević-Nešić
Gradski zavod za hitnu medicinsku pomoć Beograd, Beograd
E-pošta: [email protected]
Uvod: Gradski zavod za hitnu medicinsku pomoć Beograd (GZZHMP) je
specijalizovana ustanova koja vrši zbrinjavanje kritično obolelih i teško povređenih.
Osnovna delatnost GZZHMP je primanje poziva za hitne medicinske intervencije na
teritoriji Beograda, njihova obrada, izlazak lekarskih ekipa na teren i davanje saveta
građanima preko broja 194.
U modernizovanom dispečerskom centru GZZHMP rade operateri (lekari, medicinski
tehničari) sa dugogodišnjim iskustvom. Oni su obučeni za vođenje razgovora sa
pacijentom ili njegovom porodicom. Trijaža i prijem poziva obavlja se na osnovu
evropskih standardizovanih protokola. Svi pozivi se na osnovu hitnosti dele na pozive
prvog (crveni) i drugog (žuti) reda hitnosti. Za procenu hitnosti poziva nadležni su
operateri. Dispečer vrši distribuciju poziva.
Prehospitalna procena stanja pacijenata razlikuje se od procene koja se obavlja u
bolničkim uslovima. Osoba koja zove hitnu pomoć često nije u stanju da jasno opiše
svoje tegobe, neretko je agresivna prema operateru ili ne želi da odgovara na
postavljena pitanja. Sve to otežava rad hitne službe.
Cilj rada: Cilj rada je ukazati na izazove i ograničenja koje ima lekar koji prima
pozive, zatim,pokazati u kom procentu se slažu tegobe koje je naveo dispečer
prilikom predaje poziva ekipi sa onim što kaže pacijent prilikom pregleda i u
slučajevima gde nema p
Materijal i metode: Obrada 223 poziva (pacijenta) praćenjem jedne lekarske ekipe u
periodu od 3 meseca.Slaganje tegoba koje je pacijent naveo operateru sa stvarnim
stanjem obeleženo je sa 1, a neslaganje sa 0. U pozivima gde nije bilo podudaranja
(0) praćena je tačnost utvrđivanja hitnosti poziva.
Rezultati: Od 223 pacijenta kod 188 (84%) postoji slaganje tegoba. Neslaganje u
navođenju simptoma je pronađeno kod 35 pacijenata (15,6%). Od tih 35, kod dvoje
(5,7%) postoji netačnost u utvrđivanju hitnosti poziva.
Diskusija: Ako se uzme u obzir mesečni ili godišnji broj poziva hitne pomoći, 15,6%
je veliki procenat neadekvatno tretiranih slučajeva.
Iz gore navedenog proizlazi potreba za kontinuiranim usavršavanjem kako pojedinca
tako i dispečerskog centra u celini.
XII SIMPOZIJUM URGENTNE MEDICINE SRBIJE SA MEĐUNARODNIM UČEŠĆEM Zlatibor, 15–18.05.2016. godine
27
www.urgentnamedicina.org
Zaključak: I pored visokog procenta podudaranja u navođenju, postoji određen broj
slučajeva gde pacijent nije imao tegobe koje su navedene u telefonskom razgovoru sa
operaterom, ili je imao potpuno drugačije simptome.
5. PRIMENA INFORMACIONIH TEHNOLOGIJA
U RADU HITNE POMOĆI
Branislava Bošković
VMC, HP, Beograd
Cilj rada: Osnovni cilj je povećanje efikasnosti rada HP uz primenu postojećih IT
uređaja. Prateći cilj je digitalizacija zdravstvenih kartona kritične grupe pacijenata.
Metode rada: Uporedna statistička analiza i iskustvene procene.
Rad ekipe HP: Specifičnost rada ekipe HP na terenu je suočavanje sa teškim,
urgentnim stanjima pacijenata, što zahteva brzu reakciju u smislu postavljanja
dijagnoze i donošenju odluke o adekvatnoj terapiji. Neretko zbog vrste poziva se ne
mogu dobiti podaci od samog pacijenta i okoline, a čak i kada je to moguće ekipe na
terenu se sreću sa nepotpunom medicinskom dokumentacijom, što otežava rad ekipe
na terenu.
Kako poboljšati rad ekipe HP: Rad ekipe HP se može poboljšati korišćenjem
postojećih elektronskih uređaja, na odgovarajući način umreženih. To su sledeći
uređaji: pametni telefoni, NFC čipovi, računari sa bazama podataka. NFC čip sadrži u
sebi šifru korisnika, preko koje se uz pomoć pametnog telefona ulazi u bazu
podataka. NFC čip u isto vreme sprečava neovlašćen pristup i čuva privatnost
pacijenta. U bazi podataka skladišti se faktografija zdravstvenih kartona pacijenata
(koristi se međunarodna klasifikacija bolesti I lekova). U prvoj fazi izrade, baza se
formira za kritičnu grupu potencijallnih korisnika usluga HP. Statistička analiza i
iskustvo su pokazali da kritičnu grupu čine pacijenti stariji od 60 godina, čiji
inicijalni tretman započinje na terenu, a završava se u stacionarnoj ustanovi. Svaki
pacijent kritične grupe dobija NFC čip, u formi priveska ili narukvice.
Zaključak: Analiza ukazuje da se uz mala ulaganja (nabavka NFC čipova), brzu
obuku kadrova, uprošćenju digitalizaciju zdravstvenih kartona potencijalnih
pacijenata, povećava efikasnost rada HP i stepen uspešnosti intervencija.
Ključne reči: teškoce u radu HP, brza dijagnostika i adekvatna terapija, digitalizacija
zdravstvenih kartona, upotreba IT (NFC čipovi).
XII SIMPOZIJUM URGENTNE MEDICINE SRBIJE SA MEĐUNARODNIM UČEŠĆEM Zlatibor, 15–18.05.2016. godine
28
www.urgentnamedicina.org
6. PRAĆENJE POKAZATELJA RADA HITNE MEDICINSKE
SLUŽBE U REPUBLICI HRVATSKOJ
Damir Važanić, Damir Važanić, Ingrid Bošan-Kilibarda, Milena Car
Hrvatski zavod za hitnu medicinu, Zagreb
E-pošta: [email protected]
Hitna medicinska služba (HMS) u Republici Hrvatskoj (RH) organizirana je na razini
primarne zdravstvene zaštite kroz 21 županijski zavod za hitnu medicinu, a na
sekundarnoj razini hitna medicinska skrb pruža se preko bolničkih objedinjenih
centara za hitnu medicinu. Projektom reorganizacije hitne medicinske službe u RH od
2009. godine, uspostavlja se i sustav praćenja pokazatelja rada izvanbolničke i
bolničke hitne medicinske službe. Hrvatski zavod za hitnu medicinu je državna,
krovna, stručna ustanova koja donosi standarde hitne medicine, prikuplja podatke i
prati pokazatelje rada HMS, kako bi se osigurala učinkovitost, sveobuhvatnost i
dostupnost medicinske skrbi za hitne pacijente. U izvanbolničkoj hitnoj medicinskoj
službi prate se rad dispečera medicinsko prijavno-dojavne jedinice (MPDJ) i rad
timova hitne medicinske službe. Značajan faktor koji utječe na skrb za hitnog
pacijenta, osim dobre trijaže telefonskog poziva koja se provodi temeljem Hrvatskog
indeksa prijeme hitnog poziva u MPDJ, jest vrijeme. Vrijeme od prijema hitnog
poziva, do trajanja poziva, vrijeme predaje poziva, ali i vrijeme dolaska tima HMS do
pacijenta, kao i krajnja skrb za pacijenta u bolničkoj zdravstvenoj ustanovi, često
može biti presudno za dobar ishod u liječenju ili rehabilitaciji pacijenta. U bolničkim
centrima za hitnu medicinu prati se rad medicinskih sestara trijaže, vrijeme čekanja
na početak pregleda liječnika i učinkovitost trijaže. Sustavno praćenja pokazatelja
rada, te donošenje mjera za poboljšanja u sustavu hitne medicinske službe doprinosi
boljoj, dostupnijoj i sigurnijoj medicinskoj usluzi koju je potrebno pružiti hitnim
pacijentima.
7. KOLIKO PACIJENTI PROVEDU VREMENA
U AMBULANTI HITNE POMOĆI
Slavoljub Živanović
Gradski zavod za hitnu medicinsku pomoć Beograd, Beograd
E-pošta: [email protected]
Uvod: Hitna pomoć Beograd u svom sastavu ima više ambulanti raspoređenih po
gradu, a ambulana u zgradi zavoda radi 24 sata dnevno. Rad je smenski po 12 sati i
organizovan je u pet smena. Građani mogu da dodju bez ikakvog dokumenta, da budu
pregledani i da im se da savet o potrebnom lečenju ili daljoj potrebnoj dijagnostici, ili
XII SIMPOZIJUM URGENTNE MEDICINE SRBIJE SA MEĐUNARODNIM UČEŠĆEM Zlatibor, 15–18.05.2016. godine
29
www.urgentnamedicina.org
se po potrebi upućuju u nadležne KBC. U ambulanti postoji oprema prema zakonu, a
od dijagnostike tu je i ecg, defibrilator sa monitorom oksimetar glukomer.
Cilj rada je bio da se utvrdi koliko se pacijenti zadržavaju u ambulanti hitne pomoći
radi dijagnostike i terapije
Materijal i metodi: Kada građanin uđe u ambulantu otvara mu se elektronski
obrazac na kome se automatski upisuje vreme ulaska. Kada se sa građaninom završi
medicinski tretman, štampa mu se izveštaj za nadležnog lekara na kome se
automatski upisuje i vreme štampanja izveštaja. Analizirani su podaci o pacijentima o
zadržavanju građana na medicinskom tretmanu u ambulanti, koje je pregledao jedan
lekara u vremenu od 21.04.2014 do 10.07.2015 na 2788 upisanih pacijenata. Podaci
su izvezeni u excel gde su i obrađivani.
Rezultati: Analizirano je 2788 upisanih poseta sa svim potrebnim vremenima a
vremena su od 27 sekundi do 18479 sekundi sa prosekom od 27,12 minuta
Diskusija: često građani dolaze sa tegobama, ali i sa nalogom od lekara iz
zdravstvenog sistema za neku terapiju, da provere krvni pritisak, sa povredom i
potrebom da dobiju uput za onoga ko povrede zbrinjava. Utisak je da se najduže
zadržavaju osobe sa visokim krvnim pritiskom koje posle terapije čekaju da se krvni
pritisak kontroliše. Ovakve osobe čekaju, dok se u ambulanti primaju drugi građani
sa zdravstvenim problemima.
Zaključak: Prosek zadržavanja građana u amb hp je oko 30 minuta što je duže nego
u amb u DZ, ali obzirom na dijagnostiku i kontrolou posle date terapije ovo vreme je
svrsishodno.
Ključne reči: ambulanta hitne pomoći, trajanje pregleda pacijenata, vreme
8. NAJČEŠĆI MEDICINSKI RAZLOZI ZBRINJAVANJA
BOLESNIKA U AMBULANTI URGENTNE MEDICINE
GZZHMP BEOGRAD
Predrag Gajić , Budimir Andrić, Slavoljub Živanović
Gradski zavod za hitnu medicinsku pomoć Beograd, Beograd
E-pošta: [email protected]
Uvod: U ambulantama urgentne medicine sprovodi se prijem, dijagnostika, trijaža i
početni tretman svih hitnih stanja i bolesti, sa posebnom pažnjom na povrede i
obolenja koja mogu ugroziti život bolesnika.
XII SIMPOZIJUM URGENTNE MEDICINE SRBIJE SA MEĐUNARODNIM UČEŠĆEM Zlatibor, 15–18.05.2016. godine
30
www.urgentnamedicina.org
Cilj rada: Ispitati vrste i učestalost medicinskih stanja i bolesti,zbog kojih bolesnici
najčešće dolaze na pregled u ambulantu Gradskog zavoda za hitnu medicinsku pomoć
(GZZHMP)Beograd.
Materijal i metode: Sprovedena je retrospektivna analizasvih stanja i obolenja,
klasifikovanih prema dijagnostičkim kriterijumima MKB-X,pacijenata pregledanih u
ambulanti GZZHMP za period od 14.04.2014. do 13.09.2014. Podaci su dobijeni
pretraživanjem protokola bolesnika i lekarskih izveštaja. Primenom deskriptivne
statistike utvrđena je učestalost pojedinih bolesti i stanja.
Rezultati:U toku pet meseci pregledano je 3675 bolesnika, a analizom je obuhvaćeno
3661 bolesnik, dok je 14 bolesnika isključeno zbog nepotpunih podataka. Najčešća
medicinska stanja utvrđena pregledom bilasu: Hipertenzija (n=555; 15,16 %),
Neurgentna stanja i obolenja (kontrola TA, primena parenteralne terapije i
propisivanje lekova n=438; 11,96%), Obolenja i bolovi mišića i koštano-zglobnog
sistema (n=363; 9,92%), Migrena i druge glavobolje (n=302; 8,25%), Alergijske
reakcije (koprivnjača, alergija i angionurotski edem n=236; 6,45%), Reakcija na
stres i drugineurotski poremećaji(n=175; 4,78%); Povrede i opekotine (n=169;
4,61%), Febrilna stanja (n=150; 4,10%), Infekcije gornjih respiratornih organa
(n=131; 3,58%), HOBP (n=120; 3,28%), Aritmije (n=105;2,87%), Gastritisi i bolovi
u epigastrijumu (n=121; 3,31%), Bol u stomaku nepoznate etiologije (n=105;
2,87%)Angina pectoris i AKS (n=89; 2,43%), Renalna kolika (n=87; 2,38%), sva
ostala stanja i obolenja manje od 2%.
Zaključak: Najčešći razlozi dolaska bolesnika u ambulantu GZZHMP bila su
hronična obolenja i stanja koja bi se mogla zbrinuti u Domovima zdravlja, čime bi se
stvorili uslovi za unapređenje pružanja urgentne medicinske pomoći bolesnicima
kojima je ona zaista neophodna.
9. DVADESETČETVOROČASOVNO OPTEREĆENJE
AMBULANTE HITNE POMOĆI
Mirko Jovalekić, Slavoljub Živanović
Gradski zavod za hitnu medicinsku pomoć Beograd, Beograd
E-pošta: [email protected]
Uvod: Hitna pomoć Beograd dalje HP ima ima svoje ambulante koje rade 24 časa
dnevno.
Cilj rada je da se pokaže opterećenje ambulante pacijentima u okviru 24 sata.
Materijal i metod: Analizirani su pacijenti jednog lekara koji radi u ambulanti u
zgradi Zavoda u ulici Franše Deperea br 5. Od ukupno 1012 pacijenata, sa svim
XII SIMPOZIJUM URGENTNE MEDICINE SRBIJE SA MEĐUNARODNIM UČEŠĆEM Zlatibor, 15–18.05.2016. godine
31
www.urgentnamedicina.org
podacima su njih 1009, a prikupljeni su iz elektronske medicinske dokumentacije, u
periodu od devetog jula do 29 decembra 2015 godine. Podaci su uvezeni u exel gde
su soritirani i analizirani
Rezultati: Opterećenje se kreće od 1.6% do 9,9% po satu. Najmanje je u petom
odnosno sedmom času ujutru, a najveće je u dvadeset drugom satu uveče.
Opterećenje ambulante HP je prilično ujednačeno sve do 20 časova kada raste i i
kreće se od 21og sata 7%; 9,9%; 8,7%; 7,9% ; 6,2% ; 4,75 sve do drugog sata
ujutru. Postoji statistički značajna razlika u opterećenju po satima. Očigledno je da
kada domovi zdrava završavaju sa radom, deo pacijenata koji nije stigao da se tamo
javi krene prema ambulanti Hitne Pomoći, da zadovolji svoje zdravstvene potrebe.
Ključne reči: Hitna pomoć beograd, ambulanta, opterećenje pacijentima
10. ANALIZA RADA LEKARA U AMBULANTI HITNE POMOĆI
Ana Andrić, P. Gajić, B. Andrić
Gradski zavod za hitnu medicinsku pomoć Beograd, Beograd
E-pošta: [email protected]
Uvod: U okviru Gradskog zavoda za hitnu medicinsku pomoć u Beogradu, na
teritoriji grada Beograda funkcioniše deset ambulanti za odrasle i jedna pedijatrijska
ambulanta, u kojima rade lekari različitih specijalnosti i subspecijalnosti.
Cilj rada: Cilj nam je bio da utvrdimo efikasnost naše ambulantne službe, kroz
pregled rada jednog lekara specijaliste tokom jednog meseca. Procentualno su
izraženi svi pacijenti koji su pregledani i definitivno zbrinuti u našoj ambulanti, oni
koji su dobili uput za konsultativni pregled drugih lekara specijalista i pacijenti koji
su preveženi ekipama hitne pomoći do dežurnih bolnica ili sala za perkutane
koronarne intervencije, kao i u kom je procentu primenjen koji vid dijagnostike i
terapije.
Rezultati: Ukupno je analizirano dve stotine pacijenata pregledanih u ambulanti
GZZHMP u Franše d’Eperea 5, u periodu od 3.12-29.12.2015.godine.
Elektrokardiografija je rađena kod 101 pacijenta (50,5%), glikemija kod 10
pacijenata (5%). Per os terapiju je dobilo 34 (17%), intramuskularnu 51 (25,5%),
intravensku 26 (13%), inhalacionu 1 (0,5%) i kiseonik 3 pacijenta (1,5%) dok su
povrede obrađene kod 3 (1,5%). Savet je dobilo 146 pacijenata (78%).
Definitivno je zbrinuto 149 pacijenata (74,5%), 51 pacijent (25,5%) poslat je na
konsultativni pregled drugog specijaliste, od kojih je 5 (2,5%) preveženo lekarskom
ekipom do dežurne bolnice, a jedan (0,5%) u salu za perkutane koronarne
intervencije.
Bez potrebe za lekarskim transportom ukupno je zbrinuto 194 pacijenta (97%).
XII SIMPOZIJUM URGENTNE MEDICINE SRBIJE SA MEĐUNARODNIM UČEŠĆEM Zlatibor, 15–18.05.2016. godine
32
www.urgentnamedicina.org
Svih 6 pacijenata (3%) koji su transportovani, bili su pod lekarskim nadzorom.
Zaključak: Od ukupnog broja analiziranih pacijenata, 3/4 su definitivno zbrinuti u
ambulanti, svaki četvrti je upućen na konsultativne preglede drugih specijalista, dok
su samo 3% zahtevali dalju dijagnostiku i intenzivno lečenje.
11. BEL MEDIC SAVREMEN CALL CENTAR
Danica Salaški
Dom zdravlja Bel Medic, Beograd
Cilj Rada: prikaz savremenog Call Centra, unapredjenje kvaliteta i zadovoljstvo
korisnika.
Metod primenjen u radu: Analiza anketnog upitnika za ocenu
zadovoljstva radom Bel Medic-a, slučajni uzorak upitnika popunjenog u periodu
septembar- oktobar 2015. godine.
Rezultati rada: Analizirano 50 upitnika popunjenih od 22 osobe muškog pola i 28
osoba ženskog pola, od kojih 23 koristi usluge povremeno, 17 redovno i 10 prvi put.
Korisnici su saznali za BM putem preporuke 16, putem interneta 13, po preporuci
poslodavca 13, preko dnevnih novina 3, privatnog osiguranja 2, a po jedan
posredstvom mas medija, ili na drugi način. Zadovljstvo radom CC su korisnici
popunjavali ocenom od 1-5. po sledećim kategiorijama: kvalitet date informacije;
Brzina reagovanja na poziv; Ljubaznost; Spremnost da se pomogne; Ukupna
komunikacija. Ponuđena je opcija izdvajanja osobe koja je primila poziv i to u
pozitivnom smislu 7, u negativnom smislu 1 i bez izdvajanja 42.
Zaključak: radom zaposlenih u CC su korisnici uglavnom zadovoljni, kod uočavanja
nezadovoljstva analiziraju se razlozi, unapredjuje se kvalitet rada i sprovodi se
edeukacija.
Ključne reči: zadovoljstvo, brzina, vreme čekanja, kvalitet, pomoć, komunikacija.
12. HEELP SYNDROME – prikaz slučaja
Ljiljana Milošević1, K. Jovanović2
1. Kliničko bolnički centar Zvezdara, Beograd
2. Visoka medicinska škola, Ćuprija
E-pošta: [email protected]
XII SIMPOZIJUM URGENTNE MEDICINE SRBIJE SA MEĐUNARODNIM UČEŠĆEM Zlatibor, 15–18.05.2016. godine
33
www.urgentnamedicina.org
Uvod: HEELP syndrome je specifična varijanta hipertenzivne bolesti trudnice i
životno tretirajuća trudnoća tj.komplikacija pre-eklampsije. Povezana je sa
hemolizom (H-hemolysis), povišenim nivoima enzima jetere (EL-elevated liver
ensimes) i smanjenjem broja trombocita (LP-low platelets). Ozbiljnost HEELP
syndrome je merena prema broju trombocita majke i podeljena je u tri kategorije (
“Mississipi classification of of HEELP syndrome”) i to klasa 1.teska; klasa
2.umereno teska i klasa 3.blaga, a u zavisnosti od broja trombocita, jetrinih enzima I
LDH (lactate dehidrogenaza).
Cilj rada: Ovaj prikaz ima za cilj da se obrati pažnja na znake i simptome pre-
eklampsije, a oni uključuju:
Brzo dobijanje na težini uzrokovano u značajnom povećanju telesne tečnosti
Abdominalna bol
Teška glavobolja
Promene u refleksima
Redukovana diureza ili bez diureze
Prekomerna mučnina i povraćanje
Promene u vidu; mutan vid, treperenje svetla
Pritisak u krvi TA – veci od 140/90 mmHg
Obostrani edemi na stopalima
Materijal i metode: Pacijentkinja strosne dobi 27 god.,druga trudnćca sa 31
nedeljom predstavljene trudnoće primljena je preko hitnog ginekoloskog prijema na
ginekolosko odeljenje poluintenzivne nege (PIN) KBC Zvezdara Beograd sa
komplikacijama abdominalnog bola posebno u gornjoj desnoj strani i teškom
glavoboljom. Ima istoriju teške pre-eklampsije u prethodnoj trudnoći koja se završila
sa section cesarean (SC) pre tri godine. Na prijemu njen pritisak je 155/100 mmHg.U
nalazu urina albumin su +2.Nalazi biohemije: hemogram (Hgb=9g/dl;trombociti 53
500 10^g/L ,bilirubin 13mg/dl, direktni bilirubin 3,24 i indirektni bilirubin 8,56,
INR=1,01, sGPT=195,5, LDH=260U/L. Data je terapija antihipertensiva (Methyl
dopa i Nifedipin), MgSO4 (prevencija konvulzija) od 4-6 g i-v praćena infuzijom 1,5-
4g/h; krvni produkti SSP(sveze smeznuta plazma) IV doze, 10 doza trombocita, 4
doze crioprecipitata i kortikosteroidi (vise doze dexametasona 10mg i-v zbog zrelosti
pluca fetusa.Razmotreno je da se ide na opštu anesteziju kao i kod prethodne
trudnoće. Nakon uradjene (SC) porodjeno je dete od 1,5kg.U postoperativnom toku je
jos dato 10 doza crioprecipitata i 4 doze SSP.
Rezultati: Primarno i glavno je da ne dodje do komplikacija HEELP syndrome kao
sto su DIC(diseminovana intravaskularna koagulopatija), abrupcija placente,
ARDS(adult respiratory distress syndrome),hepatorenalna insuficijencija,plucni
edem. Nakon primenjenih teraoijskih mera majke i novorođenčeta (zbrinuto na
XII SIMPOZIJUM URGENTNE MEDICINE SRBIJE SA MEĐUNARODNIM UČEŠĆEM Zlatibor, 15–18.05.2016. godine
34
www.urgentnamedicina.org
Institutu za majku i dete), nije došlo do komplikacija kod porodilje, mada se smrtnost
kod HEELP syndrome kreće od 10-60% zavisno od težine simptoma.
Zaključak: Na vreme dijagnostikovan i terapijski vodjen HEELP syndrome redukuje
perinatalnu smrtnost. Zato je prepoznavanje znaka i simptoma kod trudnica od
vitalnog značaja kako za majku tako i za dete i zahteva multidisciplinarni pristup.
Ključne reči: HEELP syndrome, pre-eklampsija, hemoliza, dijagnoza, lečenje
13. GUILIAIN’BARRE SYNDROME KOD DECE – PRIKAZ
SLUČAJA
Ljiljana Milošević1, K. Jovanović2
1. Kliničko bolnički centar Zvezdara, Beograd
2. Visoka medicinska škola, Ćuprija
E-pošta: [email protected]
Uvod: Gulllain’Barreov sindrom (GBS) je akutna zapaljenska demijelinantna
autoimuna bolest perifernog nervnog sistema, najčešće uzrokaovana upalnim
procesom. Spada u širu oblast perifernih neuropatija. Postoji nekoliko varijanata
sindroma, ali ako se ne navede drugačije uglavnom se odnosi na već spomenuto
akutno zapaljenjensku demijelantnu polineuropatiju. Bolest je najčećce jako opasna a
izaziva paralizu koja započinje u nogama ( slabost pri hodanju), a širi se na gornje
udove i lice i rezultuje potpunim gubitkom svakog refleksa i potpunom paralizom
celog tela. Uobičajeno lečenje bolesti odvija se plazmaforezom ili intravenskim
davanjem imunoglobulina u kombinaciji sa negom .Brzom primenom ovih terapija,
većina pacijenta će se oporaviti u potpunosti. Smrt se može dogoditi u slučajevima u
kojima su prisutne ozbiljne plućne komplikacije.
Cilj rada: Većina dece sa (GBS) trebalo bi biti prepznata jos u ambulanti da ne bi
došlo do razvoja brže kliničke progresije bolesti .U sipmtomatologiji pedijatrijskih
GBS pacijenata specijalno kod onih sa ataksijom i neurološkom disfunkcijom što
ranije otkrivanje bolesti daje bolje rezultate u lečenju.
Materijal i metode: Pacijent starosne dobi 6 godina primljen je preko hitnog ORL
prijema KBC Zvezdara, Beograd sa glasnim inspiratornim stridorom i interkostalnim
i subkostalnim uvlačenjem musculature ali bez nazalnog zapaljenskog procesa i sa
simetričnim i adekvatnim disanjem grudnog koša. Auskultatorno bez Weezinga
.Njegov stomak je bio mek sa prisutnom crevnom peristaltikom. Nije mogao da stoji
ili hoda sam. Dalji fizički pregled pokazuje povećanu salivaciju, znojenje. Srcana
XII SIMPOZIJUM URGENTNE MEDICINE SRBIJE SA MEĐUNARODNIM UČEŠĆEM Zlatibor, 15–18.05.2016. godine
35
www.urgentnamedicina.org
radnja od 80-110/min, krvni pritisak od110/70 mmHg. Dobijaju se podaci od roditelja
da je dete uredno vakcinisano, nema vidljivih ujeda insekta niti povrede glave.
Uradjena laringoskopija pokazuje paralizu glasnih žica. Nakon pregleda dežurnog
pedijatra disanje postaje sve više otžzano, te se ukazuje potreba za ventilatornom
podrskom (SpO2=89 mmHg). Pacijent je intubiran, analgosediran, IV(invazivna
mehanicka ventilacija)BIPAP po tipu protektivne ventilacije pluća,a zatim upućen u
sekundarnu ustanovu (Institut za majku i dete Beograd).
Po saznanjima tamo je uradjena lumbalna punkcija, EMNG i dijagnostikovan GBS.
Ordinirana mu je terapija imunoglobulina G(IVIG) 2g/kg 12 sati.Dalja saznanja idu u
pravcu da je nakon 10 dana odvojen od respiratorne potpore tj.respiratora i
13.og.dana otpušten kući bez sekvela na glasnim zicama a uz to je mogao i sam da
hoda.
Rezultati i diskusija: Primarnoi i glavno kod ovakvih pacijenata je uspostaviti
odgovarajuće disanje ( u ovom slučaju protektivna MV/BIPAP i dijagnostikovati
oboljenje u odgovarajućoj ustanovi.
Zaključak: Decu sa brzim razvojem kliničke slike (GBS) koja su respiratorno
kompromitovana, treba treba uputiti u tercijarnu ustanovu kada postoji i najmanja
simnja da se radi o nekoj od mišićnih slabosti, jer kako dijagnoza tako i odgovarajuća
terapija u ovom slučaju je dovela do dobrih rezulatata i prognoze bolesti.
Ključne reči: GBS, paraliza glasnih žica, stridor, MV/Bipap
14. ABDOMINALNI BOL KAO SIMPTOM AKUTNE
ANTERMITENTNE PORFIRIJE – prikaz slučaja
Kristina Marković, Marija Krstić, Marija Tošić Mijajlović, Petar Todorović
Dom zdravlja “Dr Simo Milošević“, Beograd
E-pošta: [email protected]
Cilj rada: Akutna intermitentna porfirija (AIP) je autozomno-dominatno nasledna
bolest koju karakteriše poremećaj u sintezi hema sa posledičnom povećanom
sekrecijom porfirina i njegovih prekursora. Simptomi AIP se javljaju u vidu napada
koji traju danima. Najčeći simptom je jak abodminalni bol koji je često praćen
mučninom, povraćanjem, konstipacijom, tahikardijom i hipertenzijom. Takođe,
kliničku sliku često komplikuju neurološke (konvulzije, delirijum, koma, periferne
neuropatije) i psihijatrijske manifestacije (histerija). Češći su kod žena i prvi napadi
se javljaju najčeće nakon puberteta. Cilj rada je da pokaže da AIP kao retka bolest
može predstavljati diferencijalno dijagnostički problem abdominalnog bola, sa kojim
se urgentna medicina često sreće u praksi.
XII SIMPOZIJUM URGENTNE MEDICINE SRBIJE SA MEĐUNARODNIM UČEŠĆEM Zlatibor, 15–18.05.2016. godine
36
www.urgentnamedicina.org
Materijal i metode: Podaci su uzeti iz pacijentovog kartona.
Rezultati: Pacijentkinja 27 godina, u sedmom mesecu trudnoće javila se u Urgentni
centar zbog jakog bola u stomaku po tipu kolike i osptipacije u trajanju od dva dana,
kao i crvene preobojenosti mokraće. Lična anamneza je bila negativna, dok u
porodičnoj anamnezi pacijentkinja je navela da rođena sestra boluje od AIP. Dalja
dijagnostika je bila usmerena najpre ka dokazivanju ili isključivanju AIP.
Laboratorijske analize su pokazale hiponatrijemju, povišene vrednosti transaminaza i
parametara zapaljenja dok ostali parametri su bili uredni. Analizom urina
registrovane su povišene vrednosti delta-aminolevulonske kiseline i porfobilinogena.
Na osnovu pozitivne porodične anamneze, kliničke slike i pozitivnih specifičnih
markera u urinu postavljena je dijagnoza AIP.
Zaključak: Na osnovu prikaza ovog slučaja može se zaključiti da dijagnoza AIP
može biti teška u slučaju negativne porodične anamneze, retkog javljanja bolesti i
zbog raznovrsne kliničke prezentacije. Zbog toga, kod pacijenata sa bolom u
stomaku, naročito mlađih, ženskih osoba uvek treba posumnjati i na ovu retku bolest
kao mogućeg uzroka abdominalnog bola.
15. EKSPANZIVNI SINDROM MASKIRAN
CERVIKOBRAHIJALNIM SINDROMOM
Sanja Mišić
Gradski zavod za hitnu medicinsku pomoć Beograd, Beograd
E-pošta: [email protected]
Uvod: Cervikobrahijalni sindrom je skupi simptoma i znakova koji se pojavljuju
udruženo u području vrata, ramena i duz ruke, obično u vidu bolova,
trnjenja,smetnjama u senzibilitetu i slabosti u mišićima. Bolovi su jaki i ograničeni a
mišići tvrdi i napeti.
Cilj rada: Prikazujemo bolesnicu kod koje je ekspanzivni proces maskiran
cervikobrahijalnim sindrom doveo do paraplegije.
Prikaz bolesnika: Ekipa HMP je 04.03.2016. obavila lekarski transport 29-o gorišnje
pacijentkinje sa NHK do Instituta za rehabilitaciju pod dijagnozom Paraplegia ext.
inf. Haemathoma epiduralis canalis spinalis reg C7-T2, St. post hemilaminektomija
reg. C7-T2. Tegobe datiraju od januara meseca kada je zbog bola u vratu i ramenima
sa propagacijom između lopatica, postavljena Dg Sy cervicobrachiale od koga je i
lečena. Upućena je neurologu. NMR C-kičme ukazuje na ekspazivni process na nivou
C7- T2. Nakon par dana dolazi do nagle oduzetosti DE sa gubitkom senzibiliteta.
Hitno je operisana na NHK. PH nalaz koagulum sa delimičnom organizacijom
rastresitog vezivnog tkiva za koje se sa sigurnošću ne može reći da li pripada
XII SIMPOZIJUM URGENTNE MEDICINE SRBIJE SA MEĐUNARODNIM UČEŠĆEM Zlatibor, 15–18.05.2016. godine
37
www.urgentnamedicina.org
komponenti anormalnog krvnog suda ili je deo kapsule hematoma. Kontrolni NMR
snimak je bez znakova kompresije kičmene moždine.Pri pregledu svesna, orjentisana
u vremenu, prostoru i prema ličnostima, eupnoična u miru, afebrilna, krupnije
osteomuskularne grade, dobro uhranjena. Glava uobičajne konfiguracije, simetricna.
Valeove tacke, tragusi i mastoidni nastavci palpatorno bolno neosetljivi. Bulbusi
medioponirani, konjugovano pokretni u svim pravcima, zenice izokorične, reaguju
uredno na SAK. Nalaz na ostalim kranijalnim nervima uredan. Vrat cilindričan.
Grudni kos cilindričan, respiratorno pokretan bez propratnih zvučnih fenomena.
Srčana radnja ritmična, tonovi jasni, šumove ne čujem. Abdomen u ravni grudnog
koša, mek, bolno neosetljiv na palpaciju, jetra i slezina se ne palpiraju, peristaltika
auskultatorno čujna, plasiran stalni kateter. Bez otoka i varikoziteta na
ekstremitetima. Status lokalis: Nepokretna, GE- očuvane pokretljivosti, blago
oslabljena GMS. MTR simetrični. DE mlitavo plegični. Kontraktura nema.
Senzibilitet anestezija ispod nivoa T4. Sakralna očuvanost odsutna. Radi se o
kompletnoj leziji na nivou T4.
Zaključak: Prikazom ovog slučaja želeli smo da ukažemo na činjenicu da svaki
cervikobrahijalni sindrom nije uvek bezazlen, već da može da maskira postojanje
ekspanzivnog procesa sa lošim neurološkim ishodom.
Ključne reči: cervikobrahijalni sindrom, ekspanzivni proces, C-kičma, paraplegija
16. HIDROPNEUMOTORAKS NA TERENU RUPTURE
EHINOKOKNE CISTE – prikaz slučaja
Katarina Mitić, Sonja Gojić
Dom zdravlja “Dr Simo Milošević”, Beograd
E-pošta: [email protected]
Uvod: Humana cistična ehinokokoza je najčešće uzokovana larvama pseće
pantljičare (Echinococcus grnulosus).Klinički se manifestuje stvaranjem
unilokularnih cista,najčešće u jetri i plućima i kreće se od asimptomatske infekcije do
rupture.Zavisno od lokalizacije ciste,ruptura može dovesti do
hidropneumotoraksa,peritonitisa,anafilaktičkog šoka.
Cilj rada: Prikazati da spontane rupture ehinokokne ciste mogu dati izrazito ozbiljnu
komplikaciju kao što je hidropneumotoraks.
Materijal i metode: Analiza zdravstvenog kartona pecijenta.
Prikaz slučaja: Pacijentkinja starosti 28 godina javila se lekaru zbog gušenja i
povraćanja.Iz anamneze se saznaje da je pet dana pre toga imala visoku telesnu
XII SIMPOZIJUM URGENTNE MEDICINE SRBIJE SA MEĐUNARODNIM UČEŠĆEM Zlatibor, 15–18.05.2016. godine
38
www.urgentnamedicina.org
temparaturu i kašalj.Auskultacijom se nad vrhom pluća desno čuje trahealni huk,a u
donjim partijama desno se uopšte ne čuje disajni zvuk.Na učinjenom RTG snimku
pluća se u desnom pleuralnom prostoru uočava ektenzvan hidropneumotorax koji
zaklanja delimično kolabirano desno plućno krilo i blago potiskivanje stčane senke
ulevo.U laboratoriji dominira leukocitoza saeozinofilijom.Odmah je urađena
torakocenteza i plasiran je torakalni dren.Ukupno je evakuisano 300 ml
serohemoragičnog eksudata.Biohemijski,mikrobiloški i citološki pregled eksudata
pokazao je da se radi o ehinokoknoj cisti.Učinjena je desna torakotomija i nađena je
velika kolabirana cista u desnom gornjem lobusu,koja je izvađena i urađena je
kapitonaža rezidualne šupljine.U postoperativnom toku donji režanj se ne
ekspšandira,rezidualna šupljina i dalje postoji u gornjem lobusu,a pacijentkinja i dalje
febricira i posle više promena antibiotske terapije.Ponovo je učinjena desna
torakotomija i dekortikacija desnog pluća,koje je izuzev baze bilo prekriveno
pločastim debelim sraslinama.Gornji režanj je bio potpuno destruisan ,trošne građe sa
šupljinom promera 6-7 cm,te je u potpunosti odstranjen.Četrnaestog postoperativnog
dana pacijentkinja je afebrilna,a kontrolni RTG pokazuje podignutu desnu
hemidijafragmu i normalnu transparentnost ostalog dela pluća.
Zaključak: Cistična ekinokoza je problem kako u endemskim,tako i u oblastima u
kojima nije tako česta.Veoma je važno imati svest o prisutnosti ove bolesti u cilju
pravovremene dijagnostike i terapije.
17. ANAFILAKTIČKA REAKCIJA KAO POSLEDICA SPONTANE
RUPTURE HIDATIDNE CISTE - prikaz slučaja
Jovana Radmilović , Katarina Mitić, Aleksandra Veselinović, Ana Bojčić
Dom zdravlja “Dr Simo Milošević“, Beograd
E-pošta: [email protected]
Uvod: Ehinokokna ili Hidatidnacista (HC) je kompleksna, hronična, parazitna bolest
sas vetskom distribucijom. Najčešća lokalizacija HC je ujetri (50-77%). Njen
kliničkis ažetak kreće se od asimptomatske infekcije do ozbiljne, ponekad fatalne
bolesti. Komplikacije HC se javljaju u 5-40% pacijenata. Anafilakticka reakcija je
poznata komplikacija ove bolesti. Posledica je izlivanja hidatidne tečnosti u
peritonealnu šuljinu usled spontano ili traumatski nastale rupture ciste (1-16%).
Metod:Uvid u medicinski karton pacijentkinje.
Cilj:Prikazati da su moguće spontane rupture HC koje za posledicu mogu dati
izuzetno ozbiljnu komplikaciju, anafilaktčku reakciju.
XII SIMPOZIJUM URGENTNE MEDICINE SRBIJE SA MEĐUNARODNIM UČEŠĆEM Zlatibor, 15–18.05.2016. godine
39
www.urgentnamedicina.org
Prikaz slučaja:Pacijentkinja starosti 60 godinajavila se u Dom Zdravlja zbog naglo
nastalog bola u abdomenu,otežanog disanja i pojave difuzne ospepo celom telu. U
fiziklnom pregledu primećeno: difuzna makulopapulozna ospa celog tela, abdomen u
ravni grudnog koša, tvrd, difuzno bolan pri palpaciji, krvni pritisak 90/60mmHg, puls
110/min, izmerena telesna temperatura 37.0 C⁰. U hitno urađenim laboratorijskim
analizama učena blaga limfocitoza sa predominacijom eozinofila. Pod sumnjom na
moguću anafilaktičku reakciju odmah intravenski uključena nadoknada tečnosti
(Ringerov rastvor), kao kortikosteroidi i antihistaminik. Zbog naglo nastalog bola u
abdomenu upućena hirurgu u dežurnu ustanovu, gde je laboratorijski i ultrazvučno
ispitana i indikovana kompjuterizovana tomografija (CT) abdomena. Na CT-u
subkapsularno u levom režnju jetre uočena cista promera 60mm sa vidljivim
diskontinuitetom u membrani prednjeg zida ciste. Takođe, uočeno pristustvo
peritonelanog izliva. Odmah hirurški lečena, laparoskopski učinjena parcijalana
cistektomija i omentoplastika. Postoperativni tok protekao uredno. Nakon 10 dana
otpuštena kući sa preporučenom terapijom antihelminticima, albendazol 10mg/kg/dan
minimu 6 meseci uz redovne kontrole.
Zaključak: HC predstavlja problem kako u endemskim, tako i u oblastima u kojima
nije tako česta. Spontane rupture u peritonealnu šupljinu su retke, ali izuzetno
ozbiljne. U difrencijalnoj dijagnozi anafilaktičke reakcije mora se misliti i o HC, jer
rana dijagnoza i odgovarajuće lečenje su od suštisnkog značaja za povoljan ishod.
Ključne reči: hidatidna cista, ruptura, anafilaktička reakcija.
18. KOLIKO SLUČAJEVA PRES-a PROPUSTIMO U
PREHOSPITALNOM TRETMANU HIPERTENZIVNE KRIZE?
Budimir Andrić1, D. Mijušković 2, A. Andrić1
1.Gradski zavod za hitnu medicinsku pomoć, Beograd
2.Department of cardiothoracic surgery, anaesthesia and intensive care,
Amiri Hospital, Kuwait
E-pošta: [email protected]
Sindrom posteriorne reverzibilne encefalopatije (PRES) prepoznat je 1996. godine
kada se kod bolesnika sa malignom hipertenzijom, udruženom najčešće sa
poremećajem vida, jakom glavoboljom, ponekad i drugim neurološkim znacima,
počela sprovoditi i urgentna CT dijagnostika.
Utvrđeno je da ovi bolesnici imaju izražen reverzibilni vazogeni edem parijeto-
okcipitalnih režnjeva mozga, udružen sa visokim mortalitetom, do 25%.
Epidemiološke studije su pokazale da se sindrom razvija dominantno kod:
XII SIMPOZIJUM URGENTNE MEDICINE SRBIJE SA MEĐUNARODNIM UČEŠĆEM Zlatibor, 15–18.05.2016. godine
40
www.urgentnamedicina.org
-bolesnika na imunosupresivnoj terapiji i posle transplantacije (ciklosporin A,
takrolimus),
-bolesnika sa autoimunim bolestima (SLE, skleroderma, vasculitisi),
-u eklampsiji,
-kod upotrebe metamfetamina, kokaina.
Istovremeno je primećeno da bolesnici imaju viši mortalitet ako se leče
venodilatatorima (nitroglicerin) zbog potenciranja edema mozga.
Preporučena urgentna terapija je Urapidil intravenski za sniženje hipertenzije do 25%
od početnih vrednosti u prvim satima, a u
kasnijem toku amlodipin, nifedipin, valsartan, rezerpin. Ponekad su neophodni i
antiepileptici.
Prikaz slučaja: Pacijentkinja dolazi u ambulantu hitne pomoći zbog letargije,
glavobolje i hipertenzije koja ne odgovara na propisanu Th. Leči se od SLE i Lupus
nefritisa, na terapiji Imuranom i Pronisonom. Lečena je ACE inhibitorima,
diureticima, a kasnije blokatorima angiotenzinskih receptora. Posle terapije Nifelat-
om dolazi do subjektivnog i objektivnog poboljšanja i upućena je na dalji internistički
tretman.
Obzirom da je rizična populacija transplantiranih i onkoloških bolesnika, kao i
autoimunih bolesti sve veća, a hipertenzija jedna od najčešćih dijagnoza u
prehospitalnim uslovima, neophodno je da lekari urgentne medicine pomisle na ovaj
sindrom, a na osnovu najčešćeg trijasa (glavobolja, hipertenzija i poremećaj vida)
i prepoznaju pravovremeno, te urgentno upute bolesnika na radiološku dijagnostiku i
bolnički tretman.
19. RETKI ELEKTROKARDIOGRAFSKI EPONIMI
DE WINTER T/ST PROMENE
Bojana Uzelac1, Marko Paovica2
1.Gradski zavod za hitnu medicinsku pomoć Beograd, Beograd
2.Dom zdravlja Trebinje, Trebinje
E-pošta: bojana [email protected]
Uvod: Robbert de Winter je 2008.g. opisao seriju pacijenata sa tipičnim anginoznim
tegobama, koji se na EKG prezentuju ushodnim depresijama ST segmenta (STD) 1-
3mm u odvodima V1-V6 i visokim T talasima. Prosečno vreme trajanja simptoma do
snimanja EKG-a bilo je 1,5 sati. Nalaz na EKG-unije bio prolazan: ostaje neizmenjen
do pre-procedulanog EKG, 30-50 minuta kasnije. Nalaz angiografije je pokazao da su
svi pacijenti imali značajnu okluzju proksimalnog segmenta prednje silazne
koronarne arterije (LAD). Uprkos tome što je kod svih reperfuzija bila uspešna,
gubitak miokarada bio veliki. Tačan razlog de Winter-ovih T/ST promena nije
XII SIMPOZIJUM URGENTNE MEDICINE SRBIJE SA MEĐUNARODNIM UČEŠĆEM Zlatibor, 15–18.05.2016. godine
41
www.urgentnamedicina.org
potpuno jasan. Vidja se u svega 2% prednjih infarkta miokrada. Neki autori ga
smatraju STEMI ekvivalentom i predlažu da kao takav udje u vodiče.
Cilj: je prikazati slučaj pacijenta sa bolom u grudima, koji na EKG-u ima de
Winterove T/ST promene.
Metod rada: je korišćenje podataka iz originalnog lekarskog izveštaja i bolničke
dokumentacije.
Rezultati rada: Muškarac straosti 70 godina se žali na jak bol u grudima u trajanju
sat vremena. Objektivno: svestan, orjentisan, bled, preznojen, malaksao, adinamičan.
TA: 85/55mmHg. EKG: sinusni ritam frekvence 56/min; u odvodima V2-V6 ishodne
STD do 2,5mm i visoki T talasi. Data dvojna antiagregaciona terapija i aktivirana sala
za kateterizaciju. Nadjena potpuna okluzija proksimalne LAD je uspešno otvorena,
ali stanje pacijenta se i dalje pogoršavalo. Ordinirana je inotropna potpora i zbog
produbljivanja kardiogenog šoka stavljena intra-aortna balon pumpa. Uprkos lošim
prognozama, pacijent je uspeo da preživi i potpuno se oporavi.
Zaključak: de Witnerove T/ST promene nisu još uvek zvanično priznate za STEMI
ekvivalent. Iako se vidja retko, njihovo prepoznavanje može spasiti život pacijena i
zahteva hitnu reperfuziju.
Ključne reči: de Winter, LAD, EKG
20. ZNAČAJ ČESTO ZABORAVLJENOG AVR ODVODA U
INTERPRETACIJI EKG ZAPISA U PREHOSPITALNIM
USLOVIMA
Miroslav Mitrović, Snežana Holcer-Vukelić
Dom zdravlja “Dr Đorđe Lazić”, Služba hitne medicinske pomoći, Sombor
E-pošta: [email protected]
Uvod: Elektrokardiografija (EKG) predstavlja jednu od osnovnih dijagnostičkih
metoda koja se široko primenjuje u prehospitalnim uslovima. Najčešće se koristi
EKG zapis sa 12 odvoda od koji su 6 periferni (I, II, III, aVR, aVL, aVF) i 6
prekordijalni (V1-V6) odvodi. Odvod aVR je pojačani unipolarni električni odvod sa
desne ruke za koji se smatra da gleda u šupljinu srca sa desnog ramena dajući
informacije o izlaznom traktu desne komore, bazalnom delu interventrikularnog
septuma, unutrašnjoj strani apeksa i lateralnog zida leve komore. Prilikom
interpretacije elektrokardiograma, aVR odvod je često zapostavljen iako daje
značajne dijagnostičke i prognostičke mogućnosti kako kardioloških tako i nekih
nekardioloških bolesti.
XII SIMPOZIJUM URGENTNE MEDICINE SRBIJE SA MEĐUNARODNIM UČEŠĆEM Zlatibor, 15–18.05.2016. godine
42
www.urgentnamedicina.org
Cilj rada: Skrenuti pažnju lekarima koji zbrinjavaju bolesnike na prehospitalnom
nivou, o značaju analize aVR odvoda prilikom interpretacije EKG zapisa.
Materijal i metode: Pregled savremene literature i naučnih radova objavljenih u
referentnim časopisima.
Rezultati rada: Utvrđeno je da aVR odvod može biti od pomoći pri određivanju
osovine srca, otkrivanju dekstrokardije kao i otkrivanja zamenjenih mesta perifernih
elektroda. Kod bolesnika koji se prezentuju sa bolom u grudima i nedostatkom
vazduha, a koji u EKG zapisu imaju rasprostranjene ST depresije uz ST elevaciju u
aVR odvodu, aVR odvod sa visokim stepenom tačnosti ukazuje da je došlo do
okluzije u glavnoj levoj koronarnoj arteriji (LMCA) ili u proksimalnom delu leve
descendentne arterije (LAD) pre odvajanja njenih prvih septanih probojnih grana ili
da se radi o trosudovnoj srčanoj bolesti. Kako se kod bolesnika sa ST elevacijom u
aVR odvodu ≥ 1mm u odnosu na ST elevaciju u V1 odvodu često indikuje urgentna
hirurška revaskularizacija miokarda, preporučeno je izbegavanje davanja
tienopiridinskih inhibitora (klopidogrel, prasugrel). Takođe utvrđeno je da aVR
odvod može biti od pomoći pri postavljanju dijagnoze akutnog perikarditisa,
Takotsubo sindroma i određivanja porekla atrijalnih tahiaritmija. Kada je u pitanju
dijagnoza nekardiološki bolesti aVR odvod se pokazao korisnim kod plućne
tromboembolije (PTE) i levostranog tenzionog pneumotoraksa (TP). Kod bolesnika
sa Brugada sindromom i akutnog trovanja tricikličnim antidepresivima aVR odvod
može ukazati na veću verovatnoću potencijalno fatalnih aritmija te takvi bolesnici
zahtevaju poseban nadzor tokom zbrijavanja i transporta.
Zaključak: Detaljnom analizom aVR odvoda može se olakšati postavljanje radne
dijagnoze, odluke o adekvatnoj inicijalnoj terapiji kao i ukazati na verovatnoću
pojave određenih komplikacija tokom zbrinjavanja bolesnika.
Ključne reči: EKG; aVR; prehospitalno zbrinjavanje; AKS; aritmije; akutni
perikarditis; PTE; TP; trovanje tricikličnim antidepresivima
21. WELLENS-ov SINDROM - MISLITE O TOME
Ivana Stefanović
Gradski zavod za hitnu medicinsku pomoć Beograd, Beograd
E-pošta: [email protected]
Uvod: Wellens-ov sindrom je opisan davne 1982. godine. Primećen je značajan EKG
obrazac T talasa u prekordijalnim odvodima, kod nestabilne angine pektoris, udružen
sa kritičnom stenozom leve prednje descedentne koronarne arterije (LAD).
XII SIMPOZIJUM URGENTNE MEDICINE SRBIJE SA MEĐUNARODNIM UČEŠĆEM Zlatibor, 15–18.05.2016. godine
43
www.urgentnamedicina.org
Cilj rada: Upoznavanje lekara urgentne medicine sa ovim sindromom, jer je EKG
obrazac nekada jedini znak ozbiljnih oštećenja miokarda, i u odsustvu drugih
pokazatelja ishemije.
Metod rada: Izvršeno je pretraživanje, dostupne nam baze podataka Medline i
Pubmed, ubacivanjem ključnih reči.
Rezultati rada: Wellnes i saradnici su prvi objavili kliničke, i EKG kriterijume,
bolesti kasnije nazvanea Wellensov sindrom. Poznavanje ovog sindroma dozvoljava
prepoznavanje pacijenata, koji su u velikom riziku od kritične stenoze LAD-a, i
sledstvene infarkcije prednjeg zida. Pre nego što je objasnio puni značaj
prepoznavanja ovakvog EKG obrasca, Wellens je notirao da je čak 75% ovakvih
pacijenata razvilo infarkt prednjeg zida, bez obzira na primenjenu medikamentoznu
terapiju. Dve su varijante EKG promena u ovom sindromu. Prva, ređa, se sastoji se u
bifaznom T talasu u V2 i V3, i druga, češća predstavljena dubljim simetrično
invertovanim T talasom u V2 i V3, često i u V1 i V4, a ponekad i u V5 i V6.
Simplifikovani kriterijumi za Wellensov sindrom su prethodna istorija bola u
grudima, niski kardijalni enzimi, odsustvo prekordijalnog R i patološkog Q zubca,
mala ili neznatna ST elevacija. Wellensovi kriterijumi su specifični za bolest LAD.
Mnogi procesi mogu uzrokovati promene na T talasu, te diferencijalno-dijagnostički
treba razmišljati o Q i nonQ infarktu, miokarditisu, emboliji pluća, moždanom udaru,
WPW sindromu, hipertrofiji leve komore itd.
Zaključak: Lekari urgentne medicine trebaju razmišljati i o ovom sindromu, kako ne
bi došlo do potcenjivanja ozbiljnosti lezija, i greške u adekvatnom hospitalizovanju i
lečenju ovakvih pacijenata.
Ključne reči: angina pektoris, Wellensov sindrom, LAD stenoza,diferencijalna
dijagnoza
22. BUDD-CHIARIJEV SINDROM
Sanja Mišić
Gradski zavod za hitnu medicinsku pomoć Beograd, Beograd
E-pošta: [email protected]
Uvod: Budd-Chiarijev (BCS) sindrom se prezentuje kliničkom slikom uzrokovanom
trobozom jetrenih vena od jetrenih venula sve do ulaska donje šuplje vene u desnu
pretkomoru. Sindrom je dobio naziv po britanskom lekaru Georgeu Buddu i
austrijskom patologu Hansu Chiariju. Budd je prvi opisao sindrom 1845. a 1899. je
XII SIMPOZIJUM URGENTNE MEDICINE SRBIJE SA MEĐUNARODNIM UČEŠĆEM Zlatibor, 15–18.05.2016. godine
44
www.urgentnamedicina.org
Chiari pridodao patološki opis. Incidenca ovog sindroma je jedan slučaj na million
osoba i šešće se javlja kod ženske populacije.
Cilj rada: Da ukažemo na retko oboljenje koje može biti maskirano kliničkom
slikom drugih sličnih oboljenja.
Metod rada: Korišćeni su podaci iz dostupne elektronske baze podataka na internetu.
Rezultati: Sumiranjem literaturnih podataka saznajemo da se radi o retkom sindromu
koji se klinički prezentuje klasičnim trijasom simptoma: abdominalni bol, ascites,
hepatomegalija. Sindrom može biti akutan, hroničan i asimptomatičan. Akutni
sindrom se ispoljava bolom u gornjem delu abdomena naročito ispod desnog
rebarnog luka, pojavom žutice, hepatomegalijom, ascitesom, povišenjem jetrenih
enzima te encefalopatijom. Fulminantni oblik se očituje vrlo brzo encefalopatijom i
ascitesom a može se razviti i masivna jetrena nekroza i mlečna acidoza. BCS može
biti asimptomatski i sporo progresivan, bezbolan a ponekad se stvaraju venske
kolaterale u vidu ”paukove mreže”. Uzrok nastanka BCS je u 50% bolesnika
nepoznat; u 75% je uzrokovan trombozom jetrene vene, a u oko 25% slučajeva radi
se o sekundarnom obliku nastalim zbog spoljašnjeg pritiska tumorozne mase na
jetrenu venu. Za postavljanje dijagnoze BCS važan je detaljan fizikalni pregled,
analiza krvi, UZ, CT, MR i biopsija. Terapija zahteva smanjenje unosa Na, primenu
diuretika kod ascitesa, antikoagulanasa (Heparin i Varfarin) i simptomatsko lečenje.
Hirurški vid lečenje može da obuhvati ugradnju hirurčkih stentova, angioplastiku ili
transplantaciju. Diferencijalno-dijagnostički razmišljati o drugim, nevaskularnim
uzrocima oboljenja.
Zaključak: Zaključujemo da na ovo retko oboljenje treba razmišljati i na
prehospitalnom nivou kako bi se olakšalo postavljanje definitivne dijagnoze u
bolničkim uslovima
Ključne reči: Budd-Chiarijev sindrom, klinička slika, terapija
23. BILATERALNA ISHEMIJA DONJIH EKSTREMITETA
UZROKOVANA TROMBOZOM ABDOMINALNE AORTE –
prikaz slučaja
Ana Bojčić
Dom zdravlja “Dr Simo Milošević” , Beograd
E-pošta: [email protected]
Uvod: Akutna okluzija aorte je redak, ali hitan vaskularni dogođaj, sa lošom
prognozom zbog čega često nosi naziv „vaskularna katastrofa” . Zahteva rano
otkrivanje i intervenciju. Klinička slika može da varira od slike akutne ishemije
XII SIMPOZIJUM URGENTNE MEDICINE SRBIJE SA MEĐUNARODNIM UČEŠĆEM Zlatibor, 15–18.05.2016. godine
45
www.urgentnamedicina.org
ekstremiteta, neuroloških ispada donjih ekstremiteta, do abdominalnih simptoma i
akutne hipertenzije.
Metod: Analizirana je medicinska dokumentacija pacijenta.
Cilj: Cilj ovog rada je prikazati akutnu aortalnu okluziju sa dobrim ishodom po
pacijenta.
Prikaz slučaja:Pacijent star 52 godine, hitno je prevezen na kliniku za vaskularnu i
endovaskularnu hirurgiju zbog jakih bolova u lumbalnom delu kičme i u obe noge, ali
više levo, zbog sumnje na trombozu arterija donjih ekstremiteta. Na pregledu su
femoralni pulsevi bili jako oslabljeni, pedalni se nisu mogli palpirati. Donji
ektremiteti su bili izrazito bledi i hladni na dodir. Bol je perzistirao sve vreme, a u
nekim momentima se i pogoršavao. U laboratorijskim analizama D-dimer je bio
povišen. Hitno je urađen ultrasonografski pregled donjih ekstremiteta, gde je viđeno
da je neposredno distalno od renalnih arterija, abdominalna aorta trombozirana, kao i
da su okludirane zajedničke ilijačne arterije. MSCT je potvrdio nalaz sa
ultrasonografije. Na torakalnoj arteriji nije bilo aneurizmatskih proširenja, niti CT
znakova za disekciju, a spoljašnja i unutrešnja ilijačna arterija su obostrano bile
urednih lumena. Postavljena je indikacija za hitnim operativnim lečenjem. Ugrađen je
aortno bifemoralni bajpas. Postoperativni tok je protekao uredno. Postoperativno su
pedalni pulsevi obostrano bili palpabilni. Naredna kontrola je zalakana za mesec
dana. Pacijent je otpušten iz bolnice u dobrom opštem stanju.
Zaključak: Tromboza abdominalne aorte je retko stanje koje je lako prevideti, iako
se karakteristično manifestuje. Pravilno postavljena indikacija za hitnu imidžing
dijagnostiku od krucijalne je važnosti za dijagnozu ovog stanja koje se leči hirurški i
nosi visok mortalitet.
24. TOKSIČNI HEPATITIS
Mihaela Ćirković, Jelena Bošković
Opšta bolnica Čačak, Služba anestezije sa reanimatologijom,Čačak
E-pošta: [email protected]
Uvod: Postoje različite vrste hepatitisa, a samim tim i etiologija im je
različita.Neki od uzroka hepatitisa, u ovom slučaju, toksičnog hepatitisa, mogu
biti lekovi.Mnogi lekovi mogu delovati toksično na jetru, sami, i u kombinaciji
sa drugim lekovima.Neprikladne i neracionalne kombinacije lekova mogu da
dovedu do brojnih interakcija i pojave nezeljenih reakcija.Valproinska kiselina
moze da deluje hepatotoksično, pa treba poštovati preporuke prilikom uvodjenja
leka u terapiju. Pre uvođenja i šest meseci posle, treba pratiti funkciju
XII SIMPOZIJUM URGENTNE MEDICINE SRBIJE SA MEĐUNARODNIM UČEŠĆEM Zlatibor, 15–18.05.2016. godine
46
www.urgentnamedicina.org
jetre.Varfarin je lek poznat po tome da veoma lako stupa u interakcije sa
drugim lekovima i hranom, pa takođe zahteva monitoring prilikom terapije, a to je
praćenje koagulacionog statusa-INR.U kombinaciji sa Valproičnom kiselinom,
Aspirinom, Sertralinom i dr. Varfarin ispoljava brojne nezeljene efekte.
Cilj rada: Prikaz slučaja toksičnog hepatita izazvanog lekovima, u ovom slučaju
Valproičnom kiselinom.
Prikaz slučaja: Pacijentkinja starosti 64 godine hospitalizovana na odeljenju
intenzivne nege Čačanske bolnice.Prevedena sa infektivnog odeljenja na koje je
primljena prethodnog dana zbog zute prebojenosti koze i beonjača i sumnje na
infektivno oboljenje jetre.Daje podatke da se leči od depresije, uzima
andidepresive kao sto su Zoloft, Asentra, Eftil.Pre sest meseci imala
tromboflebitis noge, vaskularni hirurg uveo u terapiju kumarinski preparat i
Aspirin.Redovno je uzimala propisanu terapiju, ali nije kontrolisala INR.Leci se
i od hipertenzije.Na infektivnom odeljenju uzeta kompletna laboratorija sa
hormonima štitaste zlezde, koagulacioni status,krv na viruse hepatita .Na prvoj
laboratoriji prisutne visoke vrednosti transaminaza AST 426, ALT769, LDH 1320,
TBIL 46, DBIL 16,9, RBC 3,6, HGB 76, WBC9,6, PLT 224, CRP40,GLIK
7,1,UREA 12,KREAT 72,INR 4,1 .Urađen RTG pulmo-masivna konsolidacija
pluća u srednje-donjim plucnim poljima, sa manjom kolicinom slobodne tečnosti
u oba kostofrenična sinusa.EHO abdomena-bo. Na prijemu u intenzivnu negu
dispnoična, uznemirena, afebrilna, gojazna, vidljivo zute prebojenosti koze i
beonjaca.Auskultatorno oslabljen disajni sum, bazalno levo pukoti.Srcana akcija
ritmicna, sum nema.Abdomen mek, bolno ne osetljiv, slezina i jetra se ne
palpiraju.Ekstremiteti bez otoka, troficne promene na nogama.Vitalni znaci- TA
135- 70, P 78 u min.Na kozi nema znakova krvarenja. U JIL je na kontinuiranom
monitoringu, ordinirana infuziona terapija kristaloidima, nadoknada krvi i derivata
krvi-sveza smrznuta plazma, antibiotici, analgetici, blokator protonske pumpe
,diuretici i hepatoprotektivna terapija.Kako je vrednost INR na prijemu 4,1 a zatim
INR 5,5 iskljucen je kumarinski preparat iz terapije.Takođe, iskljuceni su i Eftil i
antidepresivi, zbog moguceg hepatotoksicnog dejstva.U jil rađene gasne analize i
kontrolisana laboratorija u vise navrata.Konsultovani pneumoftiziolog,
gastroenterolog, psihijatar.
Na primenjenu terapiju ,opšte stanje pacijentkinje se popravlja.Uradjen kontrolni
rtg pulmo gde je pneumonia u regresiji.Markeri virusnih hepatita HAV, HbsAg
,HCV nereaktivni.Transaminaze , kao i ostali laboratorijski parametri u padu ALT
69, AST 45, DBIL 7,2,TBIL 14, TP 69 ALB 38, UREA 4,8,KREAT 37, CRP 29,
LDH 527,GLIK 6,1 , K 4,1, Na 143, Ca 2,3 ,WBC 5,5, RBC 3,71, HGB 106, PLT
230, INR 1,08.Subjektivno dobro se oseca.Desetog dana hospitalizacije otpusta se
na kucno lecenje uz nastavak hepatoprotektivne i vitaminske terapije-Hepa Merz
granule 2x1, Silymarin 2x1, Polivit drag 2x1, Controloc tbl 2x1, neslana
XII SIMPOZIJUM URGENTNE MEDICINE SRBIJE SA MEĐUNARODNIM UČEŠĆEM Zlatibor, 15–18.05.2016. godine
47
www.urgentnamedicina.org
hipoproteinska ishrana.Kontrola kod gastroenterologa sa nalazima hepatograma
za mesec dana.
Diskusija: Mnogi lekovi mogu ispoljiti toksicnost lekova na jetru i bubrege i u
skladu sa tim pratiti pacijenta.Pre ordinirana Valproata, upozoriti pacijenta da
postoji mogucnost pojave ostecenja jetre i cesce raditi hepatogram.Kod upotrebe
kumarinskih preparata , takodje imati na umu da lek stupa u brojne interakcije i
upoznati pacijenta sa nacinom ishrane i nepozeljnim kombinacijama lekova.U
ovom slucaju valproat povecava nivo kumarinskih preparata i povecana je
mogucnost krvarenja. Aspirin povecava nivo Valproata u krvi i samim tip
povecava mu toksicnost.
Zakljucak: Uvek treba misliti na toksicnost lekova , kao i na p ostojanje
interakcija među njima . Sa pacijentom razgovarati, uzeti dobru anamnezu, jer dobra
anamneza je pola
Ključne reči: hepatitis, interakcije, toksičnost, lekovi
25. HIPOKALIJEMIJA UZROKOVANA NEKROTIČNOM
UPOTREBOM LEKOVA – prikaz slučaja
Petar Todorović
Dom zdravlja “Dr Simo Milošević“, Beograd
E-pošta: [email protected]
Uvod: Normalna koncentracija kalijuma(K+) van ćelije iznosi 3,5–5,2 mmol/L.
Hipokaliemija ( vrednost manja od 3,5 mmol/L) može nastati zbog: nedovoljnog
unosa K+, gubitaka K+ van bubrega (proliv i povraćanje), gubitaka K+ preko bubrega
( upotreba diuretika, primarni aldosteronizam, osmotska diureza,
kongenitalnaadrenalnahiperplazija, renovaskularna hipertenzija, Lidlleov
sindrom),kao i zbog preraspodele K+ iz vanćelijskog u unutarćelijski prostor (
davanje insulina, stres-porast kateholamina, hipertireoza, porodična periodična
hipokaliemijska paraliza).
Cilj rada: Prepoznati i preduprediti moguća neželjena dejstva lekova na homeostazu
K+.
Materijal i metode: Analiza dokumentacije. Deskriptivni metod.
XII SIMPOZIJUM URGENTNE MEDICINE SRBIJE SA MEĐUNARODNIM UČEŠĆEM Zlatibor, 15–18.05.2016. godine
48
www.urgentnamedicina.org
Prikaz slučaja: Pacijent 77 godina, dolazi u pratnji supruge, zbog osećaja slabosti u
mišićima, brzog zamaranja, osećaja lupanja srca. Tegobe unazad 3 dana. Od jutros
pojava grčeva u predelu mimične muskulature leve polovine lica u napadima , traju
po desetak sekundi, spontano prođu. U ličnoj anamnezi : hipertenzija , srčana slabost,
diabetesmelitus tip II( na insulinskoj terapiji dugodelujićim insulinom u jednoj
večernjoj dozi). Heteroanamnestičkisaznajem da je pacijen unazad desetak dana,
zbog edema potkolenica, uzimao diuretik (furosemid) 2x1 tbl, bez nadoknade K+, kao
i bez diuretika koji štede K+. Pre 7 dana, zbog urinarnih tegoba ordiniran antibiotik
(ciprofloksacin 500mg, 2x1), u toku kojeg pacijent dobio proliv (2-3 vodene stolice
dnevno) .U objektivnom nalazu:Budan , orijentisan, gojazan po centralnom tipu,
edemi potkolenica srednje izrazeni.Cor: akcija ritmična, tonovi jasni, šum ne
čujem.TA 110/70. Pulmo: b.o.. Abdomen:iznad ravni palpatorno bolno neosetljiv,
jetru i slezinu ne palpiram.Glikemija 8,8. EKG: sinusnatahikardija 110/min, nizak P
talas, bez promena u ST. Zbog sumnje na hipokaliemiju, pacijent transportovan u
Urgentni centar(UC). U nalazima iz UC vrednosti K+ 2,8 mmol/L. Ordiniran
K+intravenski nakon čega dolazi do smirivanja tegoba.
Rezultati i zaključak: Lečenje hroničnih pacijenata često nameće zahtev za
uvođenjem većeg broja lekova. Pravilan izbor i doziranje lekova, smanju mogućnost
nastanka njihovih neželjenih efekata.
26. TROVANJE PORODICE NITRITNIM SOLIMA ZA
SALAMURENJE MESA
Stefan Savić, Radoslav Milošević, Dušica Gujaničić
Dom zdravlja Obrenovac, Služba hitne medicinske pomoći, Obrenovac
E-pošta: [email protected]
Uvod: Nitriti su soli azotaste kiseline koje sadrže NO2- jon. U prehrambenoj
industriji se najčešće koristi natrijum nitrit. Natrijum nitrit se nalazi na pozitivnoj listi
aditiva, popravlja ukus i konzervira meso. Dozvoljene koncentracije natrijum nitrita u
namirnicama ne smeju da prelaze 125 mg/kg. Mehanizam toksičnosti nitrita se
zasniva na oksidaciji fero jona Fe 2+ u feri jon Fe3+ u hemoglobinu, što rezultuje
nastankom methemoglobina koji ne može prenositi kiseonik. Simptomi se javljaju
zbog hipoksije i anaerobnog metabolizma. Trovanje se karakteriše nastankom
cijanoze koja ne reguje na terapiju kiseonikom, a javlja se kad je frakcija
methemoglobina preko 15%. Simptomi u vidu premora, malaksalosti, glavobolje,
tahikardije se javljaju kad je frakcija 20-30%(I stepen). Pri frakcijama većim od 45%
javljaju se dispnija, bradikardija, hipoksija, metaboličkaacidoza, konvulzije, koma(II
stepen). Frakcije methemoglobina preko 70% brzo dovode do fatalnog ishoda(III
stepen). Terapija se sastoji od dekontaminacije gastrointestinalnog trakta, primeni
kiseonika i davanju specifičnog antidota (metilensko plavo).
XII SIMPOZIJUM URGENTNE MEDICINE SRBIJE SA MEĐUNARODNIM UČEŠĆEM Zlatibor, 15–18.05.2016. godine
49
www.urgentnamedicina.org
Cilj rada: Prikazati tri klinička oblika trovanja natrijum nitritom koji je korišćen kao
aditiv za kobasice, kao i prehospitalno zbrinjavanje akutnog trovanja.
Materijal i metode: Korišćeni su ambulntni i terenski protokol službe hitne pomoći,
istorija bolesti Centra za kontrolu trovanja VMA i izveštaj sudsko-medicinske
obdukcije.
Prikazi slučajeva: U radu su prikazani slučajevi trovanja nitritnim solima koji su se
nalazili u većoj koncentraciji u kobasicama koji su pacijenti konzumirali. Pacijent P.
Ž.(70 god.) se u toku noći požalio na gušenje, malaksalost , ubrzo je izgubio svest i
prestao da diše. Na terenu ekipa SHP zatiče pacijenta bez znakova života i nakon
reanimacije konstatuje smrt. U toku jutra na slične tegobe se požalila njegova supruga
P. M.(54 god.), nedugo zatim gubi svest. Ekipa SHP zatiče pacijentkinju bez svesti,
cijanotičnu, hipotenzivnu, neurološki bez znakova lateralizacije i bez meningealnih
znakova i biva transportovana na UC. Treća pacijentkinja S. D. (67 god.), na pregled
dolazi u ambulantu SHP sa primarnim tegobama u vidu gušenja. Nakon uzete
anamneze i pregleda sumnja se na pojavu methemoglobinemije kao posledica
trovanja. Konsultovan Centar za trovanje VMA i obe pacijentkinje su zbrinute. Kod
obe pacijentkinje dolazi do poboljšanja opšteg stanja i otpuštaju se na kućno lečenje.
Zaključak: Prikazima tri slučaja trovanja nitritima opisani su karakteristični znaci
trovanja. Toksični efekti su doznozavisni,a radom su prikazani slučajevi sva tri
stepena trovanja nitritima. Poznavanje mehanizama dejstva i toksičnosti nitrita
pomaže u razumevanju njihovih toksičnih efekata kao i odabir adekvatne terapije
otrovanih.
Ključne reči: trovanje, nitriti, methemoglobinemija, cijanoza.
27. HIJATUS HERNIJA KAO URGENTNO STANJE
Siniša Šijačić
Dom zdravlja Bečej, Služba hitne medicinske pomoći, Bečej
E-pošta:[email protected]
Uvod: Hijatus hernija predstavlja protruziju, najčešće, dela želuca iz trbušne u grudnu
duplju, kroz otvor na dijafragmi. Uz želudac mogu prolabirati i drugi organi iz
abdomena i vršiti kompresiju na okolne organe. Simptomi mogu biti blagi do veoma
izraženi. Nadutost, otežano gutanje, bol u epigastrijumu i grudima, lupanje srca,
krvarenje iz gornjih partija digestivnog trakta i slično. Nekada su nespecifični i teže
prepoznatljivi i mogu dovesti do nedoumica i propusta na prehospitalnom ali i
hospitalnom nivou.
XII SIMPOZIJUM URGENTNE MEDICINE SRBIJE SA MEĐUNARODNIM UČEŠĆEM Zlatibor, 15–18.05.2016. godine
50
www.urgentnamedicina.org
Cilj: Ukazivanje na značaj prepoznavanja simptoma hijatus hernije, kao i propusta
usled ograničenosti prehospitalne dijagnostike.
Materijal i metode: Prikaz slučaja
Pacijent 1952. godište se u tri navrata javio u Službu urgentne medicine u Domu
zdravlja sa simptomima bola u želucu, osećaja „knedle u grlu“, pečenja u grudima. U
fizikalnom nalazu dominira zadebljanje na prednjoj strani vrata koje se povećava i na
kraju izaziva otežano disanje, praćeno stridorom. Dva puta upućen u Urgentni centar,
odakle je vraćen sa dijagnozom gastritisa. Treći put transportovan uz lekarsku pratnju
na odeljenje klinike za ORL. Nakon urađenog CT – a ustanovljeno je postojanje
velike hijatus hernije sa proširenjem jednjaka. Operisan je na odeljenju hirurgije.
Diskusija: Hijatus hernija može dati blage i nespecifične simptome. U slučaju
protruzije više organa u grudnu duplu može doći do kompresije na vitalne organe u
sredogruđu, što može biti uzrok vitalne ugroženosti pacijenta. Detaljna i kompletna
dijagnostika je veoma važna u tim situacijama.
Zaključak: Hijatus hernija kao hitno stanje nije čest slučaj u radu Službe urgentne
medicine. Potrbno je na vreme posumnjati i prepoznati njene znake, naročito kada
dođe do pojave komplikacija koje mogu ugroziti čak i život pacijenta. Kompletan
pregled, postavljanje sumnje, pravovremena dijagnostika su osnov da ne dođe do
propusta.
Ključne reči: Hijatus hernija, želudac, protruzija.
28. TUBERKULOZNI PERITONITIS KAO UZROK AKUTNOG
ABDOMENA – prikaz slučaja
Katarina Mitić, Ana Bojčić, Aleksandra Veselinović, Jovana Radmilović
Dom zdravlja “Dr Simo Miloševć“, Beograd
E-pošta: [email protected]
Uvod: Tuberkuloza je i dalje veliki socijalno-medicinski problem.Tuberkulozni
peritonitis je specifično zapaljensko oboljenje peritoneuma,izazvano bacilom
tuberkuloze,koji najčešće prelazi na peritoneumhematogenim putem iz udaljenih
žarišta(pluća,kosti,žlezda).Klinička slika je nespecifična i odlikuje se bolovima u
trbuhu,subfebrilnim temperaturama,gubitkom telesne težine,malaksalošću,ponekada i
palpabilnim tumorskim masama.Zbog zanemarivanja prisutnosti
tuberkuloze,diferencijalno dijagnostički se često stvara nedoumica u odnosu na
odmakli karinom ili akutni apendicitis.
XII SIMPOZIJUM URGENTNE MEDICINE SRBIJE SA MEĐUNARODNIM UČEŠĆEM Zlatibor, 15–18.05.2016. godine
51
www.urgentnamedicina.org
Cilj rad: Podići medicinsku svest o prisutnosti vanplućnih oblika tuberkuloze i
ukazati na značaj pravovremene dijagnostike i terapije
Materijal i metode: Analiza zdravstvenog kartona pacijenta
Prikaz slučaja: Pacijent starosti 23 godine javio se lekaru zbog jakih bolova u trbuhu
i malaksalosti.Iz anamneze saznajemo da već nekoliko dana osećanelagodu u
trbuhu,da je bio subfebrilan i da je izgubio na težini.Bolovi su se na dan javljanja
lekaru intenzivirali.Fizikalnim pregledom primećeno je da je trbuh „tvrd kao daska“ i
da je najosetljiviji u Mc Burneovoj tački,te je hitno upućen hirurgu pod kliničkom
slikom akutnog apendicitisa.Intraoperativno je u trbušnoj duplji nadjeno 400 ml
serohemoragičnog sadržaja,po parijetalnom i visceralnom peritoneumu su prisutni
brojni milijarni depoziti.PH nalazom tri ekscidirane promene postavljena je dijagnoza
tuberkulozne inflamacije peritoneuma.Citološkim pregledom nisu nadjene maligne
ćelije.MSCT pregledom grudnog koša i abdomena nije nadjen patološki
supstrat.Lečenje je nastavljeno tuberkulostatskom terapijom i to 2 meseca
četvorostrukom i jos 16 meseci dvojnom.Pacijent dobro podnosi terapiju,afebrilan je i
povratio je staru telesnu težinu.
Zaklučak: Tuberkulozni peritonitis se pojavljuje i danas u kliničkoj praksi.Zbog
nespecifične kliničke slike i ograničenog broja dijagnostičkih testova on i dalje
predstavlja dijagnostički izazov.Zbog toga je vazno imati svest o prisutnosti
tuberkuloze (kako plućne tako i vanplućnih) i pravovremeno je dijagnostikovati i
lečiti.
29. MASOVNA NESREĆA ILI NESREĆA SA VELIKIM BROJEM
POVREĐENIH
Ivan Pešić, Snežana Holcer Vukelić, Nenad Tutuš
Dom zdravlja “Dr Đorđe Lazić”, Služba hitne medicinske pomoći, Sombor
E-pošta: [email protected]
Uvod: Saobraćajni traumatizam predstavlja veliki sociomedicinski problem svakog
društva. Adekvatan i brz odgovor celokupnog zdravstvenog sistema, a posebno
njegovog isturenog dela, hitne medicinske pomoći (HMP), uslov je za smanjenje
morbiditeta i mortaliteta u saobraćajnom traumatizmu . Masovne nesreće, iako retke
u saobraćajnom traumatizmu, predstavljaju situacije kod kojih dolazi do iznenadnog
i istovremenog povređivanja više osoba, čiji broj prevazilazi redovne kapacitete
regionalnog centra teritorije gde se nesreća dogodila, te zahtevaju povećano
angažovanje kadrova, vozila i sanitetskog materijala. Hoće li se nesreća sa velikim
brojem povređenih definisati kao masovna nesreća zavisi kako od broja povređenih
XII SIMPOZIJUM URGENTNE MEDICINE SRBIJE SA MEĐUNARODNIM UČEŠĆEM Zlatibor, 15–18.05.2016. godine
52
www.urgentnamedicina.org
tako i od kapaciteta zdravstvenog sistema, obučenosti ekipa HMP kao i njihove
sposobnosti upravljanja ograničenim resursima.
Cilj: Cilj rada je da se prikaže zbrinjavanje većeg broja povređenih u saobraćajnoj
nezgodi. Poseban akcenat u lancu zbrinjavanja stavljen je na trijažu i primenu
START(Simple triage and rapid treatment) protokola, kao i njegova vrednost i
validnost prilikom procene angažovanja neophodnih resursa.
Metod i materijali: prikaz slučaja
Rezultati: U radu je prikazana saobraćajna nezgoda sa 9 povređenih koja se dogodila
na magistralnom putu u okolini Sombora. U somborskoj hitnoj pomoći 24h postoje
dve lekarske ekipe, koje su namenjene vitalno ugroženim pacijentima u gradu
Somboru i okolnih 15 sela, odnosno 85569 stanovnika. Sem ekipa u dvevnoj smeni
imamo 1-2 “transportna vozila” koja služe za transport nepokretnih vitalno stabilnih
pacijenata. U navedenoj saobraćajnoj nezgodi od 9 povređenih četvoro je bilo dečjeg
uzrasta, a petoro odraslih. Tri pacijenta su imali teške povrede, dvoje odraslih i jedno
dete (crveni kod 3), sa lakšim povredama (žuti kod 2) dvoje, a pri primarnom,
inicijalnom pregledu četvoro njih je bilo bez vidljivih povreda, "na nogama" (zeleni
kod 4). Mrtvih nije bilo (crni kod 0).
Zaključak: Angažovanje dodatnih resursa, odnosno proglašavanje nesreće sa velikim
brojem povređenih masovnom nesrećom koja prevazilazi kapacitete HMP najčešće je
odluka lekara na licu mesta. Pogrešna procena vrlo lako može ugroziti živote bilo
povređenih u nesreći usled nedovoljnog angažovanja ili drugih urgentnih pacijenata
ukoliko svi resursi, bez potrebe budu usmereni ka nesreći. Kontinuirana obuka i
trening ekipa počev od prijema poziva, obezbeđenja mesta nesreće, primarne trijaže i
procene trenutnih potreba kao i sama uvežbanost u zbrinjavanju imali bi za cilj da
ekipi HMP i lekaru olakšaju ovaj težak zadatak.
Ključne reči: saobraćajni traumatizam, trijaža, START, masovne nesreće
30. ANALIZA TRIJAŽE I OBELEŽAVANJE POVREĐENIH
NAKON MASOVNE AUTOBUSKE NESREĆE U KANJONU
REKE MORAČE
Vuk Niković1,Nikola Bašić2, Vladimir Dobričanin3, Darko Topić4, Srđan Nenek5,
Nehru Destani6
1,2 Zavod za hitnu medicinsku pomoć Crne Gore
3 Kliničko bolnički centar Crne Gore
XII SIMPOZIJUM URGENTNE MEDICINE SRBIJE SA MEĐUNARODNIM UČEŠĆEM Zlatibor, 15–18.05.2016. godine
53
www.urgentnamedicina.org
4 Opšta Bolnica Kotor
5 Dom Zdravlja Kovin - Služba hitne medicinske pomoći
6 Hitna medicinska pomoć Kovačica
E-pošta: [email protected]
Uvod: Dana 23.06.2013. godine oko 17h dogodila se teška sa obraćajna nezgoda na
putu Kolašin – Podgorica na mostu zvanom,,Grlo,,.Saobraćajna nezgoda se dogodila
kada je autobus iz Rumunije probio ogradu mosta i sleteo u ponor dubokoko 40m.
Cilj rada: Analiza trijaže prehospitalne i hospitalne trijaže kao i obeležavanje,
odnosno tzv. “tagging” povređenih.
Materijal i metode: Urađena je analiza trijaže na prehospitalnom i hospitalnom
nivou povređenih u saobraćajnoj nezgodi na mostu “Grlo”. Takođe, rađena je i
analiza obeležavanja povređenih putnika.
Rezultati: Analizom se došlo do zaključka da su povređeni u hospitalnim uslovima
zbrinuti adekvatno, ali da su se glavni problemi javili kod prehospitalne trijaže, kao i
u sistemu obeležavanja pacijenata tokom čitavog procesa zbrinjavanja.Ukupno je
povređeno 47 putnika, od kojih je na licu mesta poginulo 15. Ukupno je
transportovano 32 putnika i svi su transportovani u Klinički centar Crne Gore koji je
ujedno bio i najbliži mestu nezgode. U kliničkom centru su preminula još tri putnika i
to u prvih 12h od hospitalizacije. Ukupno je lečeno 27 putnika koji su nakon 4 dana
transportovana specijalnim transportom za Rumuniju.
Zaključak: U saobrćajnom traumatizmu prema izveštaju SZO preko 1,3 miliona je
poginulih i blizu 50 miliona povrijeđenih svake godine. Traumatizam predstavlja
jedno od najvećih opterećenja zdravstvenog sistema sa dokazanim mogućnostima
pozitivnog dejstva preventivnih mera. Smatra se da rana smrt kod teške trauma u
30% slučajeva mogu sprečiti pravovremenim i adekvatnim postupcima u
prhospitalnom tretmanu i neposredno po prijemu u bolnicu .
Ključne reči: trauma, masovne nesreće, trijaža, obeležavanje povređenih
31. UČEŠĆE GRADSKOG ZAVODA ZA HITNU MEDICINSKU
POMOĆ BEOGRAD U POPLAVAMA U OBRENOVCU
Marija Radulović, Danijela Ninić Marinković, Slađana Anđelić
Gradski zavod za hitnu medicinsku pomoć Beograd, Beograd
E-pošta: [email protected]
XII SIMPOZIJUM URGENTNE MEDICINE SRBIJE SA MEĐUNARODNIM UČEŠĆEM Zlatibor, 15–18.05.2016. godine
54
www.urgentnamedicina.org
Uvod: Vanredna situacija je stanje kada su rizici i pretnje ili posledice katastrofa,
vanrednih dogadaja i drugih opasnosti po stanovništvo, životnu sredinu i materijalna
dobra takvog obima i intenziteta da njihov nastanak ili posledice nije moguće sprečiti
ili otkloniti redovnim delovanjem nadležnih organa i službi, zbog čega je za njihovo
ublažavanje i otklanjanje neophodno upotrebiti posebne mere, snage i sredstva uz
pojačan režim rada. Jedna od vanrednih situacija koja je zahtevala angažovanje
Gradskog zavoda za hitnu medicinsku pomoć Beograd je poplava u Obrenovcu 2014.
god.
Cilj rada: Ukazati na ulogu jedne operativne smene GZZHMP Beograd u bezbednoj
evakuaciji bolesnih, starih i nemoćnim u poplavama u Obrenovcu.
Metodologija rada: Korišćeni su lekarski izveštaji ekipa GZZHMP koje su
intervenisale pri evakuaciji bolesnih, starih i nemoćnim u poplavama u Obrenovcu.
Rezultati rada: 16. maja 2014. god. u 04,20h, Gradski centar za obaveštavanje izdao
je nalog načelniku smene za upućivanje većeg broja ekipa radi evakuacije
stanovništva poplavljenog Obrenovca. Aktiviran je protokol za vanredne situacije,
uspostavljen kontakt sa ostalim hitnim služabama (MUP, vatrogasci, itd.) i bolničkim
ustanovama. Na mesto nesreće je prvo upućena najbliža lekarska ekipa a za njom još
5 lekarske i jedna transportna ekipa. Međutim, zbog preplavljenosti mosta na ulazu u
Obrenovac, a čekajući komandno lice iz Centra za vanredne situacije opštine
Obrenovac, ekipe su istovremeno ušle u poplavljeno područje. Nakon nasumičnog
pregleda lica kojima je bila neophodna medicinsku pomoć, i izvršene trijaže, dva
pacijenta (trudnica zbog pretećeg porođaja, i osoba sa akutnim infarktom miokarda)
su prevežena u poslednjem trenutku (pre urušavanja mosta i potapanja Obrenovca), u
dežurne bolnice u Beogradu. Ekipe koje su ostale u Obrenovcu zbrinjavale su na licu
mesta bolesne, stare i nemoćne s obzirom da Obrenovac više nije bilo moguće
napustiti kolima. Ove lekarske ekipe su evakuisane tek uveče oko 20h helikopterima
MUP-a
Zaključak: Uloga samo jedne operativne smene GZZHMP Beograd u bezbednoj
evakuaciji bolesnih, starih i nemoćnim u poplavama u Obrenovcu, je bila od
neprocenjivog značaja. Svaka hitna pomoć bi poput naše, trebalo da ima interni
protokol o reagovanju u vanrednim situacijama.
Ključne reči: poplave, Obrenovac, GZZHMP, uloga
XII SIMPOZIJUM URGENTNE MEDICINE SRBIJE SA MEĐUNARODNIM UČEŠĆEM Zlatibor, 15–18.05.2016. godine
55
www.urgentnamedicina.org
32. POLITRAUMA
Mihaela Ćirković, Snežana Đoković,
Opšta bolnica Čačak, Sluzba anestezije sa reanimatologijom, Čačak
E-pošta: [email protected]
Uvod.Politrauma podrazumeva povrede koji obihvataju najmanje dva različita
organa ili sistema.Multipla trauma zahvata isti organski sistem ali na vise
mesta.Politrauma je na visokom trećem mestu kao uzrok smrti, a na prvom u uzrastu
od 1-44 godina.U zbrinjavanju unesrečenog od izuzetne vaznosti je inicijalni
tretman.U skladu sa tim, treba poštovati određene protokole i redosled radnji.Najpre
proveriti vitalne znake- disanje, puls, stanje svesti, da li ima vidljivo krvarenje i
znake šoka.Obezbediti vazdušni i venski put, zaustaviti krvarenje, imobilizacija, i
smanjivanje povišenog intrakranijalnog pritiska, i sve vreme borba protiv šoka-
nadoknada cirkulatornog volumena, analgetici, utopljavanje, oksigenoterapija.
Metod rada.Prikaz slučaja.
Prikaz slučaja.Povređeni pacijent osoba muskog pola,starosti dvadeset godina,
navodi podatak da je povrede zadobio u saobraćajnom udesu.Na prijemu u JIL
svestan, eupnoičan, tahikardičan, uznemiren, izrazito blede kože, desna zenica šira
od leve,spontano pomera ruke i noge.Odaje utisak šokiranog i životno ugroženog
pacijenta.Pacijent primljen na imobilizacionoj dasci i sa postavljenom Šancovom
kragnom,otvorena venska linija i ordinirana infuziona tecnost.Auskultatorno
vezikularno disanje, srcana akcija ritmicna i tahikardična.Na kozi ruku multiple
oguljotine i lacerokontuzione rane.Leva noga komplet rotirana, u nefiziološkom
položaju, sa vidljivim otvorenim prelomomu donjoj trećini femura, kao i
otvorenemultiple frakture kostiju obe potkolenice sa destrukcijom i nagnječenjem
mekih tkiva, kao i masivnom hemoragijom.
Po prijemu pacijent biva intubiran, aspiriran krvav sadrzaj iz usne duplje.Otvorene
tri periferne venske linije, uzeta kompletna laboratorija, koagul.status, krvna grupa
i interreakcija .Plasiran urinarni kateter, bistar urin.Urađen rtg pluća, kao i eho
abdomena.Konsultovan neurolog.Konsultovani ortoped i vaskularni
hirurg.Ordinirana trojna antibiotska terapija, analgetici, H2 blokatori, At zaštita,
antiedematozna terapija, kao i energicna nadoknada tecnostima-kristaloidi i
koloidi.Inicijalno, u vise navrata rađena laboratorija- RBC 1,49 , HGB 40 , PLT
48, WBC 14 , GLIC3,9, CREA 92, ALT 61 , AST 113, K 4,4 , Na 145 , Ca
1,7 . Zbog obilnog krvarenja dobio IV jedinice krvi, svezu smrznutu plazmu i
trombocite.Planiran CT endokranijuma, vratne kicme, toraksa, karlice i dugih
kostiju, ali se zbog obilnog krvarenja i hipotenzije odustaje.Pacijent se zatim kao
vitalna indikacija operiše-urađena natkolena amputacija leve noge, kao i gips
imobilizacija desne noge.U postoperativnom periodu , izrazito nestabilan,
hipotenzivan, ukljucuje se dopaminska potpora u beta dozama, ostaje na
XII SIMPOZIJUM URGENTNE MEDICINE SRBIJE SA MEĐUNARODNIM UČEŠĆEM Zlatibor, 15–18.05.2016. godine
56
www.urgentnamedicina.org
ventilatornoj potpori.Nastavljena cirkulatorna nadoknada.Posle 6h, pacijent se
hemodinamski stabilizuje,zadovoljavajuce satne diureze, iskljucuje se dopamin.
Zatim uradjen MSCT –Multipli prelomi kostijubaze i krova lobanje, kao i kostiju
sinusa, znaci mozdanog edema, i SAH desno temporalno. Konsultovan neurohirurg,
predlog nastavak konzervativne terapije. U parenhimu pluća levo kontuziono
žarište.U abdomenu prisustvo slobodne tečnosti.Fraktura obe pubicne kosti.Nakon
kontrolnog EhO-a abdomena urađen operativni zahvat-eksploracija, lavaza i drenaza-
prisutan veliki retroperitonealni hematom i kontuziona zarista na slezini.Po
zavrsenom operativnom zahvatu vracen uintenzivnu negu na dalju ventilacionu
potporu i sedaciju, kao i nadoknadu tecnostima i krvlju.U daljem toku
hospitalizacije laboratorija u vise navrata kontrolisana, dolazi do skoka
zapaljenskih parametara CRP 154....188....144...123, lao i leukocita WBC
14....16,6...25,3...13...
Treceg dana hospitalizacije pacijent visokofebrilan, pa se bakterioloski obrađuje, u
smislu uzimanja urinokulture i hemokulture, reintubira se i uzima se i bris
endotrahealnog tubusa.Antibiotska terapija zamenjena, ukljuceni karbapenemi.
Petog dana hospitalizacije urađena ortopedska operacija- Fiksator po Matkoviću
desne noge.Noga topla, palpabilnih pulseva.Pored Meropenema, u terapiju ukljucen i
Vankomicin.
Sedmog dana iskljucena sedacija, pacijent se budi, ekstubira, uz povracaj stanja
svesti ,retrogradnu amneziju za prethodne događaje.Kontrolni CT endokranijuma-
regresija promena.Iz brisa tubusa izolovane bakterije Acinetobacter, Cirynebac.spp,
Staph.aureus.
Hemokultura-Staphylocc.MRS, urinokultura sterilna.Bris raneStaphilocc aureus,
Corinebacterium Spp.
Prema antibiogramu menjana je i prilagođavana antibiotska terapija , da bi
trinaestog dana bili eksirani svi dotadasnji antibiotici,konsultovan klinicki
farmakolog, i uveden Tygeciclin kao monoterapija.
Svakodnevno konsultovan hirurg kojije pratio operativni rez, skinuo konce, eksirao
abdominalni dren, kao i orogastricnu sondu sestog dana, i zapoceo per os unos .
Ortopedi dva put dnevno previjali ranu na desnoj nozi.U vise navrata konsultovani
neurolog i neurohirurg, kao i orl i maksilofacijalni hirurg.
Po ekstubaciji konsultovan psihijatar koji uvodi u terapiju antidepresiv.
U jedinici intenzivne nege pacijent je proveo dvadeset dana.Od toga na repiratornoj
potpori šest dana, primio sedamnaest doza sveze smrznute plazme, trinaest doza
trombocita i deset doza eritrocita.
Uz primenjene terapijske i reanimacione mere, opšte stanje pacijenta se
popravlja, hemodinamski stabilan, najpre subfebrilan, zatim i afebrilan.Lokalni
nalaz na rani desne noge bolji.Rana manje curi i demarkira. Laboratorijski
parametri u popoljšanju-
WBC 14, RBC 3,58, HGB 106 , PLT 491, INR 1,18, CRP 36.
Nastavak lecenja je jos pet dana na ortopedskom odeljenju , a zatim na odeljenju
plasticne hirurgije VMA.
XII SIMPOZIJUM URGENTNE MEDICINE SRBIJE SA MEĐUNARODNIM UČEŠĆEM Zlatibor, 15–18.05.2016. godine
57
www.urgentnamedicina.org
Zaključak.Lečenje politraume je kompleksan i slozen postupak.Zahteva brzei
energicne terapijske mere.Svaki postupak je podjednako vazan-vazdusni put,
agresivna nadoknada tecnosti i krvi, dobra analgezija, kao i izbor
antibiotika.Takođe, potreban je multidiscoplinarni pristup, odnosno angažovanje i
konsultovanje lekara različitih specijalnosti.
Ključne reči.Politrauma, intenzivno lečenje.
33. PREHOSPITALNO ZBRINJAVANJE POLITRAUMATIZOVANOG
PACIJENTA – prikaz slučaja
Elvira Lukač Radončić, Muhamed Islamović, Faruk Pašović
Dom zdravlja Novi Pazar, Služba hitne medicinske pomoći, Novi Pazar
E-pošta: [email protected]
Istovremeno oštećenje više organskih sistema predstavlja politraumu. Sve češće se
danas u literaturi upotrebljava termin teška trauma. Veliko oštećenje samo jednog
sistema može imati smrtan ishod po pacijenta , dok manje oštećenje više sistema uz
adekvatan medicinski tretman rezultuje preživljavanjem. Najčešći uzrok smrti u
mladjih ispod 40 godina života je trauma.
Cilj rada je da se ukaže na značaj brzog reagovanja kod politraumatizovanog
pacijenta.
Materijal i metode: Ekipa Hitne službe primila je poziv oko 12h, da je muškarac
pao sa gradilišta, sa visine oko 7 metara, nije pri svesti i krvari. Sagovorniku
saopštavamo da povredjenog ne pomeraju i odmah izlazimo na teren.
Rezultati: Na licu mesta, uz samo gradilište, zatičemo muškarca oko 40-tak godina,
u ležećem položaju na ledjima ,bez svesti, sa velikom rasekotinom na čelu i
poglavini koje obilno krvare. Desna natkolenica deformisana u gornjoj trećini i
zauzima neprirodan položaj. Pregledom pacijenta utvrdjujemo da pacijent spontano
diše, zenice su obostrano kružne i reaguju na svetlost, TA 100/60 mm/Hg, akcija srca
tahikardična, nad plućima obostrano normalan disajni šum. U usnoj duplji nema
stranog sadržaja. Pacijentu odmah postavljena Sancova kragna, izvršena hemostaza,
otvorene dve venske linije i uključeno 1000ml Ringer laktata. Pacijent postavljen na
spinalnu dasku uz prethodnu imobilizaciju desne nadkolenice Kramerovim šinama. U
kombiju Hitne pomoći pacijentu uključen kiseonik preko maske 5L/min.U
medjuvremenu, saznajemo od brata povredjenog koji je stigao na lice mesta, da
pacijent boluje od šećerne bolesti. Proverom glikemije dobijamo vrednost 2.4 mmol/l
i pacijentu dajemo 20ml 50% rastvora glukoze intravenozno u bolusu, nakon čega
XII SIMPOZIJUM URGENTNE MEDICINE SRBIJE SA MEĐUNARODNIM UČEŠĆEM Zlatibor, 15–18.05.2016. godine
58
www.urgentnamedicina.org
pacijent počinje da se budi. Uz kontrolu vitalnih funkcija i u najkraćem mogućem
roku transportujemo ga u Opštu bolnicu, gde je hirurški i ortopedski zbrinut.
Zaključak: Rani pristup teško traumatizovanom pacijentu, hitno zbrinjavanje i brz
transport do najbliže zdravstvene ustanove povećavaju verovatnoću preživljavanja.
Ključne reči: trauma, imobilizacija, transport
34.TEŠKA TRAUMA U RADU HITNE POMOĆI BEOGRAD
Jovana Obrenović
Gradski zavod za hitnu medicinsku pomoć Beograd, Beograd
E-pošta: [email protected]
Uvod: Zbrinjavanje teške traume na mestu povređivanja predstavlja veliki
profesionalni izazov u radu hitne pomoći. Dobro organizovana služba, savremena
oprema, uigrani timovi, zbrinajvanje pacijenta prema protokolima za zbrinjavanje
teških trauma, olakšava rad, a povređenima, pored odklanjanja neposredne životne
opasnosti, umanjuje rizik od dodatnog povređivanja i invalidnosti.
Cilj rada: je sagledavanje učestalosti i vrsta povreda koje dovode do teške traume u
2015.godini u Beogradu, čime se ukazuje na značaj u osavremenjavanju opreme i
obuke lekara radi brzog i efikasnog zbrinjavanja pacijenata.
Materijal i metode: Analizirano je 554 lekarskih izveštaja koji su u periodu januar -
decembar 2015. godine izdvajani i analizirani kao teška trauma. Ovi izveštaji su
izdvajani po kriterijumima pravilnika i parametrima za praćenje kvaliteta rada
zdravstvenih ustanova. Koristili smo i statističke podatke za isti period o smrtnom
ishodu kod kojih je uzrok trauma(n=184). Deskriptivnom metodom smo obradili
sledeće parametre: vreme kada se intervencija desila, vrsta povrede koja je dovela do
teške traume, pol i godine pacijenata, kao i teritorije na kojima se povreda dogodila.
Rezultati: Pokazano je da u odnosu na ukupan broj teških trauma u prošloj godini
(n=738) procenat smrtnih slučajeva na licu mesta je bio 24,93% (184). U odnosu na
analizirani broj izveštaja (n=554) dobijeni su sledeći rezultati: najveći broj
traumatizovanih osoba je bio prosečne starosti od 36 do 65 godina života- 36,82%
(204) i muškog pola – 67,15%(372); najčešći uzrok nastanka teške traume je bio
saobraćajni udes - 21.66% (120); najveći broj teških trauma se dešavao tokom dnevne
smene - 60.29% (334) i na teritoriji opštine Čukarice - 16.07% (89) .
Zaključak rada: Ovim radom želeli smo da istaknemo značaj adekvatnog i brzog
zbrinjavanja na licu mesta, terapijski protokol kao i obuku laika, vozača i ostalog
XII SIMPOZIJUM URGENTNE MEDICINE SRBIJE SA MEĐUNARODNIM UČEŠĆEM Zlatibor, 15–18.05.2016. godine
59
www.urgentnamedicina.org
stanovništva, jer se ovim doprinosi smanjenju smrtnosti i invaliditeta nakon
zadobijene teške traume.
Ključne reči: Teška trauma, prehospitalno zbrinjavanje, protokol zbrinjavanja
trauma
35. TEHNIKA IMOBILIZACIJE ZGLOBA KUKA I GORNJEG OKRAJKA
FEMURA
Goran Perge, Ivan Jakovljević
Dom zdravlja Sremska Mitrovica, Služba hitne medicinske pomoći, S. Mitrovica
E-pošta: [email protected]
Cilj rada: Prikaz alternativne tehnike imobilizacije zgloba kuka i gornjeg okrajka
femura kao specifične regije
Materija: Kendrick Extrication Device
Uvod: Prelomi zgloba kuka mogu biti stabilni i nestabilni – stabilnim se smatraju
prelomi koji se dese unutar zglobne kapsule, dok su nestabilni svi izvan zglobne
kapsule
Rezultati: Ako dođe do stabilnog preloma kuka pacijent oseća bol i ima otežanu
pokretljivost u zglobu, ali je zglob donekle funkcionalan. Kod nestabilnih preloma
zglob nije funkcionalan i svako pokretanje u zglobu može da dovede no naknadnog
povređivanja. Zbog toga je u ovom slučaju potrebno imobilisati povredu pre
započinjanja transporta. Postoji više načina i svaki ima svoje nedostatke. Kramerove
udlage su nezgodne zbog fiksiranja, a vakuumske zbog podvlačenja pod pacijenta.
Zbog toga smo se odlučili za korišćenje KED-a kao predefinisanog sredstva koje
obezbeđuje dovoljnu čvrstinu, a lako se montira. Pacijent se ne podiže od podloge
nego se za podvlačenje šireg dela i kaiševa koristi prostor koji obezbeđuje fiziološka
lordoza kičme u LS predelu, a uži kraj koji je predviđen za glavu se obavije oko
distalnog dela femura ili kolena. Kao i svako sredstvo, i on ima svoje nedostatke: u
slučaju da se desio prelom levog kuka, kopče za zatezanje ostaju ispod pacijenta i
otežano je zatezanje kaiševa. Međutim ovaj problem ne predstavlja veliku poteškoću.
Zaključak: U svakodnevnom radu KED se pokazao kao jednostavno, ali pouzdano
sredstvo za imobilizaciju zgloba kuka.
XII SIMPOZIJUM URGENTNE MEDICINE SRBIJE SA MEĐUNARODNIM UČEŠĆEM Zlatibor, 15–18.05.2016. godine
60
www.urgentnamedicina.org
36. TRANSPORTNA IMOBILIZACIJA POLITRAUMATIZOVANOG
PACIJENTA – ULOGA MEDICINSKOG TEHNIČARA
Ivan Jakovljević, Goran Perge
Dom zdravlja Sremska Mitrovica, Služba hitne medicinske pomoći, S. Mitrovica
E-pošta: [email protected]
Politrauma predstavlja traumatsko oštećenje više sistema organa. Ovakvi pacijenti su
najčešće pretrpeli veliku silu koja je delovala na njihovo telo i često nije moguće na
licu mesta precizno utvrditi koje povrede pacijent ima.
U Službi hitne pomoći Sremska Mitrovica prilikom transporta politraumatizovanih
pacijenata koristi se spinalna daska i ređe vakuum madrac. Rad medicinskog
tehničara se izvodi u više etapa. Prvo, pošto je lekar uvek kod glave povređenog i
fiksira je, tehničar postavlja odgovarajuću tvrdu kragnu i po potrebi vrši korekciju
pozicije iste, na zahtev lekara. Zatim, zajedno sa vozačem, vatrogascima-spasiocima i
drugim ljudima iz okoline, po nalogu lekara, postavlja povređenog na odgovarajuće
transportno imobilizaciono sredstvo. Ako se koristi duga daska, postavlja blokove za
učvršćivanje glave i dodatno učvršćuje trakama. Zatim sa vozačem simetrično
postavlja set kaiševa kako bi povređeni bio potpuno imobilisan. U međuvremenu, po
nalogu lekara, obezbeđuje jednu ili dve venske linije i parenteralnu nadoknadu
tečnosti. Ako se koristi vakuum madrac, posao tehničara je, takođe, da sa vozačem
zategne kaiševe za fiksaciju. Zatom vozač vrši izduvavanje vazduha, a tehničar
nadzire oblikovanje madraca i eventualno manuelno oblikuje određene delove radi
boljeg naleganja i fiksiranja. Nakon izvršene imobilizacije svi članovi ekipe
postavljaju povređenog na nosila i odvoze do sanitetskog vozila čime se započinje
transport.
U našoj službi je praksa da se pacijenti koji se transportuju na dasci potpuno
imobilišu. Kada se ne bi koristila sva sredstva za imobilizaciju moglo bi doći do
naknadnog povređivanja u toku transporta. KED se koristi kao sredstvo za izvlačenje,
a ne kao transportna imobilizacija politraumatizovanog pacijenta.
37.TRAUMA
Ksenija Barna
Dom zdravlja Sremska Mitrovica, SHMP, Sremska Mitrovica
E-pošta: [email protected]
Cil rada: savremeni pristup zbrinjavanu traumatizovanog pacijenta
Materijal i metode:prikaz više slučajeva traume i načina njihovog zbrinjavanja.Izvor
podataka –terenski protokol Službe hitne pomoći.
XII SIMPOZIJUM URGENTNE MEDICINE SRBIJE SA MEĐUNARODNIM UČEŠĆEM Zlatibor, 15–18.05.2016. godine
61
www.urgentnamedicina.org
Trauma je vodeći uzrok smrti u životnoj dobi 1-45 godina,a povrede na radu značajan
su uzrok morbiditetu ,invaliditetu i mortalitetu.Statistika za Srbiju 2015 navodi 40
smrtnih ishoda,kao posledicu povrede na radu!
Prikaz slučaja:
Slučaj I: Primljen poziv da je čovek pao s bandere,bez svesti.Po dolasku
očevici,kolege pacijenta daju podatak da je pad s visine 4 m ,na glavu.Pacijent leži na
boku, bez svesti,obilno ktrvari iz rane na poglavini,nosa i usta.Disanje
otežano,krklja.Donet aspirator,manuelno očišćena usna duplja i nos,aspiriran,i dalje
obilno krvari.Intubacija otežana,zbog jako smanjene vidljivosti,posle dva pokušaja
plasirana LMA,opet aspiriran..Vidljiva veća modrica na donje levom delu
g.koša.Plasiran šanc okovratnik,imobilisan na spinalnoj dasci,otvoren venski put-
Sol.Hartmani,zavijena rana na poglavini.
Postavljen monitoring-TA-palpatorno60/30,tonovi tiši,EKG bez znakova poremećaja
ritma,fr.oko120/min.disanje i dalje otežano,i pored stalne aspiracije većakoličina krvi
u disajnim putevima.Sa O2 83%-uz 3L-O2/min-86%.Transport do bolnice 4
minuta,radio vezom obavešteni hirurg i anesteziolog.Pacijent preminuo posle 1,5 h u
JIN.
Slučaj II: Sličan poziv-pacijent pao s veće visine,pod nepoznatim
okolnostima?!Kolege ga zatekle na zemlji.Inicijalno svestan,ne rekostruiše
dogadjaj,bled,preznojan,negira tegobe.TA 110/70,cor-fr.oko 110/min,tonovi
jasni,pulmo-levo oslabljeno disanje.Abdomen,mek,bez bolne osetljivosti.Pokreće sva
četiri ekstremitetai glavu,Plasiran šanc,imobilisan na spinalnoj dasci,venski
put,monitoring.SaO 2- 87%.U transportu stabilan,žali se da ne može da diše od
kaiševa.Na prijemu,nalaz na plućima se menja-čujni pukoti obostrano,više
levo.Upućen na CT dijagnostiku,prijem u JIN.
Slučaj III: Poziv za pacijenta koji je pao s prikolice kamiona(4 m) na beton.Pacijent
leži na ledjima,svestan,rekonstruše dogadjaj,žali se na bol u lumbalnoj kičmi.TA
100/70,cor et pulmo bo.Nema vidljivih spoljašnjih znakova
povredjivanja,ekstremitete pokreće.Zbog sumnje na pvredu kičme imobilisan na
spinalnoj dasci..CT tnalaz uredan,otpušten iu bolnice posle nekoliko dana.
Zaključak: primena savremenog pristupa zbrinjavanu traumatizovanog pacijenta i
scenario „STAY AND PLAY“ značajno doprinose smanjenju obima sekundarnog
oštećenja, a time i smanjenjui i tanog i kasnog mortaliteta.
XII SIMPOZIJUM URGENTNE MEDICINE SRBIJE SA MEĐUNARODNIM UČEŠĆEM Zlatibor, 15–18.05.2016. godine
62
www.urgentnamedicina.org
38. POVREDA GLAVE KAO POSLEDICA REKURENTNIH SINKOPA
- prikaz slučaja
Tamara Drašković1, Ksenija Pantić1, Anelija Rošu2
1.Dom Zdravlja Žitište,Hitna medicinska pomoć
2. Dom zdravlja Žitište,Opšta medicina
E-pošta: [email protected]
Uvod: Pod kraniocerebralnim povredama se podrazumeva oštećenje mozga i
moždanih funkcija,odnosno koštanih struktura lobanje ili njene poglavine nastalih
kao posledica dejstva spoljne mehaničke sile,koje su praćene privremenim ili trajnim
padom kognitivnih,fizičkih i psihosocijalnih funkcija,kao i gubitkom ili izmenom
stanja svesti.
Cilj: Cilj ovog rada je da ukaže na značaj procenjivanja težine povrede od strane
lekara tj. da ne postoje „bezazlene“ povrede glave, bez obzira na okolnosti
povređivanja.
Prikaz slučaja: Anamneza:Poziv od strane ukućana da je pacijetkinja malaksala,od
jutros teže govori, usporena, bleda, povraćala nekoliko puta,žali se na glavobolju i
mučninu.Prethodni dan imala krizu svesti,pala i udarila glavu o tlo,bio lekar ostavio
uput za neurologa ali je nisu odveli. Pre mesec dana vožena u UC Zrenjanin zbog
čestih kriza svesti i novootkivenog BLG. Status: svesna, orijentisana, komunikacija
otežana -teško izgovara reči, bleda, afebrilna, eupnoična
Vitalni parametri:
TA: 90/60mmHg , SpO2:98% , fr:99/min, ŠUK:6,1mmol/l, br.resp.:17/min,
tt:36,3°C
Auskultatorni nalaz:srčana radnja ritmična, tonovi jasni, normalan disajni šum
EKG:HR-99/min,BLG
CNS:svesna,senzomotorno disfazična,zenice kružne, jednake,reaktivne,refleksi
moždanog stabla se izazivaju,bez ispada na kranijalnim nervima,na gornjim i donjim
ekstremitetima bez lateralizacije,spontano i adekvatno savija ekstremitete.Lokalno na
poglavini bez znakova povrede.
Terapija:otvorene dve venske linije,aplikovana amp Klometol i.v.,amp Trodon a
50mg i.v.,a zatim prikopčana i.v.infuzija NaCl 0,9% 500ml,transport u UC
Zrenjanin,vreme transporta 20 minuta
Diskusija: Povrede glave su česte u svakodnevnoj lekarskoj praksi.Pri povredi se
dešavaju kontaktni fenomen(oštećenje na mestu udara) i povrede zbog rotacionih
pokreta mozga i celokupnog intrakranijalnog sadržaja.Dele se na: povrede lobanje i
traumatska oštećenja mozga.
Zaključak: Bez obzira na uslove povređivanja i na kliničku sliku utvrđenu
pregledom,pacijent se mora opservirati u cilju praćenja moguće dinamike poremećaja
XII SIMPOZIJUM URGENTNE MEDICINE SRBIJE SA MEĐUNARODNIM UČEŠĆEM Zlatibor, 15–18.05.2016. godine
63
www.urgentnamedicina.org
stanja svesti.Pacijenti kod kojih se pojavi „slobodni interval“ spadaju u najurgentnije
pacijente,zato svaka povreda glave zahteva opreznost.
Ključne reči: povreda glave, sinkopa, svest
39. POVREDE UDAROM ELEKTRIČNE STRUJE
Aleksandra Obradović, Lidija Duilović Pavlović, Jovana Obrenović
Gradski zavod za hitnu medicinsku pomoć Beograd, Beograd
E-pošta: [email protected]
Uvod: Od povreda električnom strujom češće stradaju muškarci, uzrasta 20-30
godina. Primarna povreda je gotovo uvek opekotina, dok je sekundarna povreda
rezultirana padom ili odbacivanjem sa izvora napajanja.
Cilj: Ukazati na značaj pravilnog i pravovremenog prehospitalnog zbrinjavanja
povređenog od strujnog udara.
Materijal: Korišćeni su podaci iz lekarskog izveštaja GZZHMP Beograd i istorija
bolesti pacijenta lečenog na VMA.
Prikaz slučaja: Muškarac star 32.god., prema svedočenju je pokušao samoubistvo
dohvatanjem železničkog strujnog voda.Tom prilikom je zadobio povredu glave i
opekotine tela.
Pacijent je zatečen u sedećem položaju, svestan, dezorijentisan GKS/14. Nije
rekonstruisao događaj. Zenice jednake, kružne, brzo reaguju na SAK. Diše
spontano,16 respiracija u minuti. Pokreti očuvani, ograničeni opekotinama u svim
ekstremitetima. Opekotine su pokrivene odećom, lokalizovane na prednjoj strani
grudnog koša, abdomena, leđa, leve nadlaktice, podlaktice i šake. Opečene površine
su II stepena i zahvataju preko 25% površine tela. Na poglavini je prisutna lacero
kontuzna rana.
Pacijent je postavljen u ležeći položaj, oslonjen na nepovređene delove tela.
Odstranjena je odeća sa opečenih površina. Pacijent prevežen i predat na VMA sa
uputnom dijagnozom: Electrocutio gr II; VLC capitis reg parietalis; Tentamen
suicidii. Pregledan je i lečen od strane hirurga, neurohirurga, kardiologa, a u daljem
toku lečenja i oftamologa, neuropsihijatra, infektologa. Hospitalizovan na odelenju za
opekotine, plastičnu i rekonstruktivnu hirurgiju u trajanju od 20 dana. Otpušten kući
u dobrom opštem stanju bez prisustva invaliditeta.
Zaključak: Pacijent je zbrinut na licu mesta i u ovom slučaju prevezen direktno u
ustanovu tercijernog nivoa, koja je toga dana dana bila prijemna za sva urgentna
XII SIMPOZIJUM URGENTNE MEDICINE SRBIJE SA MEĐUNARODNIM UČEŠĆEM Zlatibor, 15–18.05.2016. godine
64
www.urgentnamedicina.org
stanja. Blizina mesta događaja, toj bolnici toga dana, je doprinela, da se bez obzira na
namere pacijenta, sve dobro završi. U drugačijim okolnostima, pacijentu treba u
bolničkim uslovima nadoknađivati tečnost, kontrolisati diurezu, pratiti vitalne
funkcije i stabilnog ga prevesti u specijalizovanu ustanovu na dalje zbrinjavanje
opekotina
Ključne reči: udar, električna struja, prehospitalno zbrinjavanje, transport
40.REANIMACIJA UTOPLJENIKA U SLATKOJ VODI - ISKUSTVA SHMP
ŠABAC U PERIODU 2005-2010. GODINE
Miroslav Popović 1, Branko Vujković 2 , Nikola Beljić 2 , Živoslav Nikolić1
1. Dom zdravlja Šabac, Šabac
2. Opšta bolnica “Dr Laza K. Lazarević”, Šabac
E-pošta: [email protected]
Smrt usled utapanja vekovima se objašnjavala gušenjem, izazvanim ulaskom vode u
pluća. Krajem XIX veka, obdukcioni nalaz osobe koja se utopila pobudio je sumnju u
ovakav zaključak, jer je u njenim plućima bilo više vazduha nego vode.
Patofiziološke promene u plućima i celom organizmu razlikuju se u zavisnosti od
toga da li je utopljenik stradao u slanoj ili slatkoj vodi. Pri utapanju u slatkoj vodi,
koja je hipotonična u odnosu na krv, voda prelazi alveolokapilarnu membranu branu
velikom brzinom i odlazi u cirkulaciju, uzrokujući hipervolemiju i hemodiluciju.
Kada slana voda, prilikom utapanja, uđe u pluća, tada zbog razlike osmotskih
pritisaka so velikom brzinom prelazi iz pluća u krv, a voda iz krvi u pluća. Posledica
je nagli razvoj plućnog edema, koji je praćen hemokoncentracijom, hipovolemijom i
hipotenzijom. I slana i slatka voda u plućima ispiraju surfaktant iz alveola, te dolazi
do njihovog kolapsa, gde nastaju multiple atelektaze sa stvaranjem desno-levog šanta
]. Oko 10-15% utopljenika umire sa „suvim plućma”, jer reflektorni laringospazam i
prestanak disanja sprečavaju ulazak vode u pluća.( uglavnom kod mlađih osoba, u
slučaju naglog ulaska u vodu (vagalni refleks)) , Dominantni poremećaj je akutna
hipoksija, koja s progresivnom hiperkapnijom i acidozom dovodi do cardiac arrest-a
i smrti utopljenika. . Ulazak vode u pluća smatra se komplikacijom utapanja.
Dokazano je da se evidentni poremećaji u elektrolitskom sastavu pojavljuju tek kad
utopljenik aspirira veliku količinu vode, više od 22 ml/kg telesne težine i da ona
zavisi više od količine aspirirane tečnosti nego od njene vrste .
Cilj rada:ukazati na potrebu spasilačkih ekipa na bazenima i drugim
plažama,obučenih za pružanje KPR.
Metod rada:analiza protokola SHMP Šabac za navedeni period,retrspektivni,.
XII SIMPOZIJUM URGENTNE MEDICINE SRBIJE SA MEĐUNARODNIM UČEŠĆEM Zlatibor, 15–18.05.2016. godine
65
www.urgentnamedicina.org
Rezultati rada:U radu SHMP Šabac u period 2005-2010 je zabeležene su tri
utapanja u kojima je rađena KPCR.Mesta utapanja su bila reka Sava (1x)i bazeni.2
puta. Žrtve utapanja sva tri puta neplivači,a jedan nesećan slučaj se desio u toku
obuke neplivača zbog nesavesnosti i greške instruktora plivanja,dok je drugi slučaju
bazenu nastao nepažnjom pratioca u bazenu za decu,visine oko1 m.Vreme od
utapanja do započinajnja KPCR od 10 minuta do 20 minuta.Primenjene mere ET
intubacije aspiracije uz mehaničku ventilaciju 3x,dva puta spoljašnja masaža
grudnog koša(u jednom slučaju je postojala spontana srčana aktivnost,ali s etu radilo
o utopljeniku kod koga su kupači na bazeni po pronalasku do dolaska SHMP
radili spolajšnju masažu gr.koša i davali veštačko disanje u odnosu 30:2 nekoliko
minuta).Smrt je proglašena na mestu nesreće dva puta a jedan utopljenik(kod koga
je započeta KPCR pre3 dolaska ekipe HMP je prevežen do OB Šabaca odatle na
Institut za majku i dete gde je umro 10-ti dan bez poboljšanja osnovnog stanja.U
ovim slučajeviam se u sva tri slučaja radilo o kasnom spašavanju i dugom boravku
pod vodom te o izostanku prve pomoći u dva slučaja.Tamo gde je radjen a KPR.
Zaključak:Slučajevi utapanaja se dešavaju po tri obrasca;1.utapanje bez
svedoka,kad žrtva neispliva.2.utopljenik spašen u momentima neposredno nakon
početka davljenja kad nije bilo potrebe za KPR 3.radjena KPR(ishod uslovljen
vremenom započinjaja KPR i opremljenošću i obučenosti
spasilaca).Uspostavljanjem spasilačkih službi,njihovom edukacijom za pružanje
KPR i sa odgovarajućom opemom,povećavaju s e mogućnosti većeg preživlajvanja
utopljenika.
41. MENADŽMENT URGENTNE PEDIJATRIJSKE ZAŠTITE U HITNIM
MEDICINSKIM SLUŽBAMA U BOSNI I HERCEGOVINI
Adnan Barjaktarević1, Milan Mioković1, Sanja Putica 1, , Saša Mandić 1 ,Gordana
Vuković1, Jadranka Mumin 1 , Verica Misanović 2 , Merjem Rizdal 3, Almir Masala 4,
Branka Đukić 5
1.Public Health Institution of Health Center Sarajevo – Pediatrics Department
2.Pediatrics Clinic Sarajevo
3. General Hospital Sarajevo
4. Cantonal Government-Ministery of Science and Education Sarajevo
5. First Medical Aid Sarajevo - Pediatrics Department
E-pošta: [email protected]
Uvod: Hitna pedijatrijska služba bila najveći pružalac dječije hitne medicinske zaštite
u Bosni i Hercegovini na više lokacija u cijeloj BiH, kao u Sarajevu, Banja Luci,
Mostaru, Tuzli, Zenici, Doboju, Bihaću, Brčkom, Bijeljini, Livnu, Trebinju i
Travniku, prije rata 1992. godine, ali situacija je promijenjena nakon rata i posebno
nakon 2013. godine svuda, čak iu Sarajevu, kao glavnom gradu zemlje.
XII SIMPOZIJUM URGENTNE MEDICINE SRBIJE SA MEĐUNARODNIM UČEŠĆEM Zlatibor, 15–18.05.2016. godine
66
www.urgentnamedicina.org
Cilj rada: Ustanovljenje istinske hitnosti za djecu je kada bolest ili ozljeda stavlja
zdravlje ili život djeteta u ozbiljnu opasnost i liječenje ne može biti odgođeno.
Metode: Naš obučeni urgentni pedijatrijskih tim iz Sarajeva je tretirao u teškim
uslovima slučajeve i koji nisu baš hitni, uključujući kašalj, groznicu, manje
posjekotine i povrede, manje probleme sa disanjem, bolove u trbuhu i bolove uha.
Glavni zadaci su bili liječenje astme, kašlja i prehlade, krupa, bolova ušiju, upala
pluća, gripe, uganuća i iščašenja, lomova, razderotina, bolova u trbuhu, osipa,
groznica, dehidracije, infekcije urinarnog trakta, infekcije oka, manjih opekotina, epi
napada, glavobolje, ataksija, koma, trovanja, komplikacije dijabetes melitusa,
predoziranja lijekovima i mnogo toga još.
Rezultat: Kroz niz intervencija, bilo je dosta konkretnih rezultata i efekata. Nakon
završetka projekta na kraju 2012. godine, stope incidencije ozljeda grupe hitne
intervencije i kontrolne grupe su bili slične oko 5%, bolova u trbuhu 4%,
dehidratacija 12%, bolesti pluća i astme 19%, infekcije uha 2%, alergija 4%, epi
napada 1%, trovanja 1%, povišenih temperatura 50% i drugih medicinskih razloga
oko 2%.
Zaključak: Djeca i mladi treba da imaju medicinsku instituciju za hitne medicinske
probleme i posebno pružanje pomoći od strane urgentnih pedijatrijskih službi noću sa
hitnim zbrinjavanjem tokom onih časova, pa i kada njihov pedijatar iz primarne
prakse nije dostupan ili za usluge za koje njihov pedijatar nije nadležan, nego dobro
obučena hitna pedijatrijska služba.
Ključne reči: pedijatrija, hitnost, urgentna njega, menadžment.
42. URGENTNA PEDIJATRIJA U VANBOLNIČKIM USLOVIMA – OD
DEČJEG ODMARALIŠTA DO “PARTIZANSKE BOLNICE”
Nikola Beljić1, Miroslav Popović2, Milan Martinović3.
1.Opšta bolnica “Dr Laza K. Lazarević”, Urgentni prijem, Šabac
2. Dom zdravlja Šabac
3. Dom zdravlja “Dr Milenko Marin“, Služba hitne medicinske pomoći, Loznica
E-pošta: [email protected]
Uvod: Lekari Urgentaši često su angažovani kao hotelski lekari ili lekari dečijih
odmarališta, gde se susreću sa širokom patologijom obolele dece, često na hroničnoj
terapiji.
Cilj rada: Cilj rada je da prikaže iskustva lekara na rekreativnoj nastavi predškolaca,
prateći hroničnu terapiju, izveštaje izabranih pedijatara ukoliko postoje, kao i odnos
roditelj-vaspitač-izabrani pedijatar. Uzeti su u obzir 5 prikaza slučaja.
XII SIMPOZIJUM URGENTNE MEDICINE SRBIJE SA MEĐUNARODNIM UČEŠĆEM Zlatibor, 15–18.05.2016. godine
67
www.urgentnamedicina.org
Materijali i metode: Korišćeni su materijali izveštaji izabranih pedijatara,
ordinirajućih pedijatara DZ Čajetina, OB Užice, Čigote, kao i izveštaji ostalih lekara,
čije se konsultativno mišljenje tražilo.
Rezultati: Predstavljeni rezultati ne mogu se adekvatno interpretirati zbog saznanja
da su pojedine grupe od po 170 dece u odmaralište došle bez izveštaja izabranih
pedijatara, a sa jako komplikovanim medicinskim biltenom dece. Lekar, sa svojim
limitiranim sredstvima, u uslovima kada nadležni DZ na Zlatiboru nema pedijatra, a
često i ne radi, dolazi u apsurdnu situaciju, koja često podseća na „Partizanski
bolnicu“.
Zaključak: Rezultati dobijeni imaju vredan medicinsko-sociološki momenat koji
ukazuje na odnos roditelj-vaspitač-izabrani pedijatar, kao i odnos zemlje prema svom
podmlatku.
Ključne reči: urgentna pedijatrija, vanbolnički uslovi, izabrani pedijatri
43. URGENTNA STANJA KOD DECE – PREHOSPITALNO
ZBRINJAVANJE
Branislava Stanimirov
Dom zdravlja “Novi Sad“, Novi Sad
E-pošta: [email protected]
Uvod: Urgentna stanja kod dece i omladine predstavljaju značajno mesto u akutno
nastalim poremećajima zdravlja, prouzrokovani različitim činiocima, i neretko
rešavanje istih spada u domen vanbolničkog zbrinjavanja na nivou primarne
zdravstvene zaštite.
Cilj rada:Ispitati učestalost urgentnih stanja i njihova zastupljenost prema uzrastu
polu, primenjenoj terapiji i potrebi za hospitalizacijom.
Metod rada:Naša ciljna grupa bili su pacijenti uzrasta od 0-18 godina, koja se leče u
Službi za zdravstvenu zaštitu dece Doma zdravlja „Novi Sad“ – Novi Sad u
3.godišnjem periodu (2009.- 2012.).U ispitivanom uzorku, analizirano je 4017
zdravstvenih kartona dece, koja su tretirana zbog urgentnih stanja (US): febrilnih
stanja,konvulzija,alergijskih reakcija, kriza svesti, trovanja,akutnih bronhoopstrukcija
i subglotičnog laringitisa.
Rezultati rada: Najveći udeo (US): činila su febrilna stanja 76,24%, alergijske
reakcije 20,18%, akutne bronhoopstrukcije 18,64%, laringitis 11,40% krize svesti
XII SIMPOZIJUM URGENTNE MEDICINE SRBIJE SA MEĐUNARODNIM UČEŠĆEM Zlatibor, 15–18.05.2016. godine
68
www.urgentnamedicina.org
6,23%, konvulzije 4,85% i trovanja 4,67%.Nisu analizirana deca sa težim povredama
i stranim telima u disajnim putevima, pošto su brigu o njima preuzele druge službe.
Zaključak: Urgentna stanja kod dece u vanbolničkim uslovima, veoma su česte
pojave,koje se u najvećem broju uspešno zbrinu, a mali deo njih zahteva
hospitalizaciju.Pažnju treba usmeravati na bolju informisanost i edukaciju roditelja u
cilju prevencije takvih stanja.
Utorak, 17. maj 2016. godine
1. AKUTNI KORONARNI SINDROM(AKS)-ZNAČAJ PRAVOVREMENOG
JAVLJANJA LEKARU
Ksenija Pantić1, Tamara Drašković1, Anelija Rošu2
1.Dom zdravlja Žitište, Hitna medicinska pomoć
2. Dom zdravlja Žitište, Opšta medicina
E-pošta: [email protected]
Uvod:Različite prezentacije AKS dele isti patofiziološki supstrat.Glavni simptom
koji injicira dijagnozu je bol u grudima,ali se klasifikacija bolesnika bazira na
elektrokardiogramu.U skladu sa tim postoje dve kategorije bolesnika:bolesnici sa
tipičnim,akutnim bolom i perzistentnom elevacijom ST segmenta koji razvijaju
akutni infarkt miokarda(STEMI) i drugi tip bolesnika sa akutnim bolom i promenama
na elektrokardiogramu u vidu depresije ST segmenta,inverznih ili aplatiranih T talasa
ili bez izmene na elektrokardiogramu pri prvoj prezentaciji(NSTEMI).
Cilj:Cilj rada je da opišemo dijagnostiku i adekvatno zbrinjavanje pacijenta sa bolom
u grudima uz poštovanje vodiča dobre kliničke prakse na nivou primarne zdravstvene
zaštite.
Prikaz slučaja:Anamneza:pacijent se javlja u ambulantu HMP zbog jakog bola u
grudima koji traje 15 minuta.Juče imao slične tegobe ali su
popustile.Status:svestan,pravilno orijentisan,komunikativan,bled,orošen hladnim
znojem, afebrilan, eupnoičan. Vitalni parametri:TA:140/80mmHg SpO2:98%
fr:79/min ŠUK:8,2mmol/l br.resp:16/min tt:36°C. Auskultatorni nalaz:srčana
akcija ritmična,tonovi tiši,bez patoloških šumova,normalan disajni šum. Eksremiteti-
prisutni,bez otoka
EKG:sinusni ritam,HR-79/min,elevacija ST segmenta u D1,aVL,V1-V3,depresija ST
segmenta u D2,D3,aVf. Terapija:oralno dato 1x8 tbl Plavix a 75mg,Nitrolingual 1x1
sublingvalno, tbl Aspirin a 300mg 1x1 sublingvalno,otvorene dve venske
linije,aplikovano amp Klometol i.v.1x1,amp Trodon a 100mg i.v.1x1.Transport u
XII SIMPOZIJUM URGENTNE MEDICINE SRBIJE SA MEĐUNARODNIM UČEŠĆEM Zlatibor, 15–18.05.2016. godine
69
www.urgentnamedicina.org
Institut za kardiovaskularne bolesti u S.Kamenici radi pPCI,vreme transporta 40
minuta
Diskusija:AKS je manifestacija ateroskleroze kojoj obično prethodi akutna
tromboza izazvana rupturom ili erozijom aterosklerotskog plaka,sa pratećom
vazokonstrikcijom ili bez nje,uzrokujući iznenadno i kritično smanjenje u krvnom
protoku.U STEMI tromb je bogat fibrinom i najčešće potpuno okluzivan,dok u
drugom tipu AKS(NSTEMI) je uglavnom trombocitni i delimično ili intermitentno
okluzivan.
Zaključak:Pravovremeno javljanje službi HMP kada se jave prvi simpromi srčanih
smetnji-pojava bola u grudima praćena malaksalošću i preznojavanjem,omogućava
bolji ishod lečenja i veći procenat preživljavanja.
Ključne reči:akutni koronarni sindrom,bol u grudima,stemi
2. PREHOSPITALNO ZBRINJAVANJE KOMPLIKACIJA AKUTNOG
INFARKTA MIOKARDA DONJEG ZIDA
Dušan Filipović, Bojana Uzelac
Gradski zavod za hitnu medincinsku pomoć Beograd, Beograd
E-pošta: [email protected]
Uvod: Infarkt miokarda sa ST elevacijom (STEMI) inferiornog (dijafragmalnog) zida
najčešće nastaje okluzijom desne koronarne arterije (DKA), redje okluzijom
cirkumfleksne grane leve koronarne arterije (a.Cx). Elektrokardiografski se registruje
konveksnom ST elevacijom u odvodima II, III i aVF. Najčešće komplikacije su
posledica pridruženog infarkta (zadnjeg, lateralnog, infarkta desne komore i/ili desne
pretkomore), ishemije SA, ishemije AV čvora, povišenog tonusa parasimpatikusa i
pojave novi aritmija.
Cilj rada je prikazati kliničke i EKG komplikacije infarkta miokarda inferiornog
zida, zbog adekvatnog prehospitalnog zbrinjavanja istih,
Metod rada je prikaz slučaja 60-godišnjeg muškarca sa bolom u grudima, koji se
klinički prezentuje kao AKS.
Rezultati su pokazali da pored kliničkih komplikacija: vagusne simptomatologije,
hemodinamske nestabilnosti, bradikardije, hipotenzije uz druge znake i simptome
mogućeg infarkta desne komore (IDK), postoji i patološki EKG. Prisutne su ST-
elevacije u II,III, aVF odvodima, sa ST-depresijom I i aVL, što odgovara početnoj
XII SIMPOZIJUM URGENTNE MEDICINE SRBIJE SA MEĐUNARODNIM UČEŠĆEM Zlatibor, 15–18.05.2016. godine
70
www.urgentnamedicina.org
dijagnozi STEMI inferiornog zida. Dalje komplikacije se odnose na pridruženi infarkt
levog lateralnog zida: ST-elevacija u V3-V6, dok elevacije u V3R-V6R potvrdjuju i
udruženi infarkt desne komore. Zatim, osnovni ritam nije sinusni, već imamo de novo
atrijalnu fibrilaciju i kompletan AV blok sa nodalnim ritmom izmicanja od 43/min.
Zaključak: Prepoznavnje komplikacija je omogućilo pravilan multiterapijski pristup:
ordinirana je osnovna terapija za AKS, vodeći računa o kontraindikacijama zbog
IDK, korigovane komplikacije- bradikardija zbog totalnog AV bloka, hipotenzija
zbog IDK, bol; pacijent stabilizovan, terapijski pripremljen za p PCI i transpotovan u
salu za kateterizaciju.
Ključne reči: STEMI inferiornog zida, komplikacije, klinička slika, EKG,
prehospitalna terapija.
3. ZNAČAJ RADA LEKARA HITNE POMOĆI U PREPOZNAVANJU
AKUTNOG INFARKTA MIOKARDA I VAN RADNOG MESTA
Tanja Radenkov, Ivana Stefanović
Gradski zavod za hitnu medicinsku pomoć Beograd, Beograd
E-pošta: [email protected]
Uvod: Akutni infarkt miokarda su različite prezentacije akutnog koronarnog
sindroma koje dele isti patofiziološki supstrat. Glavni simptom koji inicira dijagnozu
je bol u grudima, ali se klasifikacija bolesnika vrši na osnovu elektrokardiograma.
Cilj rada: Ukazati na značaj razmiljanja o simptomima i diferencijalnoj dijagnozi i
van radnog mesta lekara hitne pomoći kao i o propustima na nivuo sekundarne
zdravstvene zaštite.
Metod rada: Prikaz slučaja 57 godišnjeg muškarca sa nespecifičnim simptomima
akutnog infarkta miokarda i ulogu lekara hitne pomoći u prepoznavanju istih i van
radnog mesta.
Rezultati: Muškarac star 57 godina, par dana unazad ima tegobe poput mučnine,
slabosti, podrigivanja, nelagodnosti i bola ispod levog rebarnog luka. Nakon sinkope,
koja se javila prvi put u zivotu javlja se lekaru u Domu zdravlja, koji ga pod
dijagnozom suspektnog gastritisa šalje internisti a, internista ga bez odrađenog
elektrokardiograma šalje gastroenterologu Gastroenterolog zakazuje gastroskopiju za
3 dana. Dobijen je b.o. rezultat gastroskopije. Nakon toga zakazan pregled kod
kardiologa ali za 6 meseci. Simptomi i dalje perzistiraju. Na inicijativu lekara hitne
pomoći a, njegove ćerke uradjen elektrokardiogram koji je pokazao ožiljne promene,
što je i potvrđeno ultrazvukom. Odmah nakon toga urađena koronarografija koja je
XII SIMPOZIJUM URGENTNE MEDICINE SRBIJE SA MEĐUNARODNIM UČEŠĆEM Zlatibor, 15–18.05.2016. godine
71
www.urgentnamedicina.org
pokazala spontanu rekanalizaciju i dve stenoze oko 50% još uvek nesignifikantne za
rad.
Zaključak: Značaj sveobuhvatnog medicinskog razmišljanja i van radnog mesta,
razmišljanje o nespecifičnim simptomima i prepoznavanje kardiološkog problema u
sklopu gastričnih tegoba i sinkopa. Zahvaljujući lekaru hitne pomoći i njegovom
temeljnom pristupu došlo se do prave dijagnoze i terapije.
Ključne reči: Akutni koronarni sindrom, nespecifični simptomi, ishemija miokarda,
sinkopa.
4. AKUTNI EDEM PLUĆA – prikaz slučaja
Nevena Miličević, Rada Duronić Mikerević, Milica Gavela, Sanja Petković
Javna zdravstvena ustanova “Dom zdravlja“ Doboj, Služba hitne medicinske pomoći,
Doboj
E-pošta: [email protected]
Uvod: Edem pluća je hitno, po život opasno i dramatično stanje, koje zahtjeva hitnu i
neodložnu intervenciju. Karakteriše ga ekstravaskularno nakupljanje tečnosti u
alveolama pluća, zbog povišenog pritiska u plućnim kapilarima ili zbog povećane
propustljivostikapilo-alveolarne membrane.
Cilj rada: Cilj rada je da prikazom slučaja pokaže kako ishod njihovog zdravstvenog
stanja zavisi od urgentnog terapijskog postupka, kao i simptome i znake akutnog
edema pluća.
Materijal i metode: Metod rada je prikaz slučaja pacijenta sa akutnim edemom
pluća u SHMP. Materijal korišten za izradu rada je protokol ambulantnih pregleda
SHMP, broj protokola: 1962, 27.12.2015. godine.
Rezultati: Dana 27.12.2015. godine u 01:44h je na broj SHMP Dobojuslijedio poziv
muške osobe inicijala L.V. starosti 63 godine, zbog naglo nastalog gušenja i
preznojavanja. Ekipa SHMP je momentalno izasla na teren. Prilikom pregleda
pacijenta utvrdila sam da su kod njega prisutni sledeći patološki znaci: gušenje jakog
intenziteta, anksioznost, profuzno znojenje, auskultatorno masa inspirijumskihpukota
difuzno obostrano nad plućnim krilima, umjerenatahikardija, oslabljeni srčani tonovi,
TA 300?/200, SaO2 56%. Odmah nakon pregleda su započete terapijske procedure:
postavljen je u sjedeći položaj, oksigenoterapija pomoću maske 3l/min O2, plasirana
intravenska braunila, plasiran urinarni kateter,ordinirane 3 ampule edemida od 20mg
intravenozno, sprej gliceril-trinitrat tri doze sublingvalno na po 5 minuta, kaptopril
25mg p.o. Nakon izvjesnog vremena dolazi do poboljšanja zdravstvenog stanja
pacijenta. Dalje liječenje je nastavljeno na inetrnom odjeljenju.
XII SIMPOZIJUM URGENTNE MEDICINE SRBIJE SA MEĐUNARODNIM UČEŠĆEM Zlatibor, 15–18.05.2016. godine
72
www.urgentnamedicina.org
Zaključak: Nakon hitno primijenjenih terapijskih postupaka, došlo je do poboljšanja
zdravstvenog stanja pacijenta sa akutnim edemompuća.
Ključne reči: Akutni edem pluća, terapija.
5. EDEM PLUĆA
Višnja Milković, Marija Kitanović Ćorović, Boris Šarović
Dom zdravlja “Dr Jovan Jovanović Zmaj“, SHMP, Stara Pazova
E-pošta: [email protected]
Cilj rada: Prikazati dva primera zbrinjavanja edema pluća u SHMP Stara Pazova.
Materijal i metode: Koriščeni su podaci iz originalnih protokolaSHMP Stara Pazova
za prikaz slučaja 67_eg muškarca i 73_nje žene sa edemom pluća.
Rezultati:
1.Izlazak na teren po pozivu. Pacijent se guši, obliven hladnim lepljivim znojem,
cijanotičnih usana i noktiju. Srčana radnja tahirkadična, tonovi tihi, fr oko 120, nad
plućima masa rano i kasnoinspirijskih pukota difuzno.
TA-240/120 ekg: sin. ritam, fr 120 bez promena ST-T pacijent shvaćen kao
edempluća.
Obezbeđen kiseonik 6 l/min, venski put, data Th: 4 ampule furosemida, 1 ampula
aminofilin, 2 ampule lemoda a 40mg i.v. brz transport do dežurne ustanove.
Nakon 9 dana hospitalizovanog lečenjaotpuštena sa dijagnozama:
Oedema pulmonum (J81), Hyprttensio art. (I10), diabetes mellitus tip 2 (E11) i
insuff.renalis CHR incip (N18).
2.Pacijenta dovode u ambulantu SHMP, guši se čujno krklja, izrazito bled, orošen
hladnim znojem.
Postavljamo ga u sjedeći položaj. Akcija srca ritmična, fr oko 100 auskultatorno nad
plućima rano i kasnoinspirijumski pukoti difuzno. TA=130/80 EKG: sin ritam, fr oko
100 bez promene ST-T. Pacijent shvaćen kao edem pluća.
U ambulanti gubi svest, prestaje da diše, puls se ne pipa. Započeta CPR, obezbeđen
kiseonik 10l/min (airway, maska) otvoren venski put date 2 ampule adrenalina i.v.
nakon povratka vitalnih funkcija brz transport pacijenta do dežurne ustanove.
Tokom transporta pacijent pod kiseonikom 6l/min, date 4 ampule furosemida a 40mg.
Hospitalizovan je u koronarnoj jedinici, nakon 9 dana otpušten sa dijagnozama:
Oedema pulmonum (J81), Cardiomyopathia dil decomp EF 40% (I42),
Insufficientia renalis CHR gradus III (N18.3)
I35.1, I34.0, J18.0, N18.3, I 10, D64, M10.
XII SIMPOZIJUM URGENTNE MEDICINE SRBIJE SA MEĐUNARODNIM UČEŠĆEM Zlatibor, 15–18.05.2016. godine
73
www.urgentnamedicina.org
Zaključak: Značaj inicijalnog prepoznavanja i zbrinjavanja akutnog edema pluća u
prehospitalanim uslovima. U oba navedena slučajase radi o hipertoničarimakoji se
nisu držali redovne terapije (muškarac alkoholičar, žena dijabetičar), a na otpustu
između više dijagnoza imaju i dve zajedničke (I10 Hypertensio arterialis i N18 Insuff.
Renalis CHR).
Ključne reči: edem pluća, furosemid
6. PREHOSPITALNI TRETMAN AKUTNOG EDEMA PLUĆA U KUĆNIM
USLOVIMA
Momir Kitanović, Nela Milenković
Dom zdravlja Vlasotince, Vlasotince
E-pošta: [email protected]
Uvod: Akutni edem pluća (oedema pulmonis acuta) predstavlja jedno od
najurgentnijih stanja u medicini. To je plućno oboljenje opasno po život pacijenta te
stoga spada u prvi red hitnosti zbrinjavanja službe hitne medicinske pomoći (shmp).
Cilj rada je da prikazom slučaja pokaže simptome i znake akutnog edema pluća i da
pokaže terapijske metode koje se koriste zbrinjavanju osoba sa akutnim pućnim
edemom u SHMP.
Materijal i metod rada je prikaz slučaja jedne osobe sa akutnim edemom pluća,
pacijenta SHMP. Materijal za izradu rada je korišćen iz protokola pregleda SHMP
doma zdravlja Vlasotince.
Prikaz slučaja: Dana 18.12.2015. godine (br. Protokola 17866) nakon dobijenog
poziva u 19:10 minuta od strane sina pacijentkinje ekipa SHMP dolazi na adresu gde
se nalazi D.S. 1993 godište pri prvom vizuelnom kontaktu sa pacijentkinjom,
primetio asm da sedi na kauču, oblivena znojem i otežano diše. Usne su joj bile
modre i imala je izrazito nabrekle vene na vratu. Kliničkim pregledom sam ustanovio
da je osoba u edemu pluća. Urađen je EKG snimak (sinusni ritam, leva osovina, SF
100/min, -T u D1, Avl, bez bitnijih promena u ST segmentu), SaO2 75%, TA=
190/110 mmHg. Odmah nakon pregleda počeli smo sa terapijskim procedurama na
licu mesta u kućnim uslovima. Pacijentkinji je plasirana braunila i stavljena je u
sedeći položaj. Data je terapija: amp.furosemid od 20 mg i.v. amp. Aminophyllin od
250 mg i.v. i tbl kaptopril 25 mg s.l..Data je i jedna doza spreja gliceril trinitrata 0,4
mg s.l. kao i ½ amp. Morfina od 20 mg i.v. i amp. Klometol i.v. Nakon 15 minuta
dolazi do poboljšanja zdravstvenog stanja pacijentkinje koja je transportovana u
opštu bolnicu Leskovac sanitetskim vozilom uz davanje oksigeno terapije 4 l/min
nazalnom kanilom.
XII SIMPOZIJUM URGENTNE MEDICINE SRBIJE SA MEĐUNARODNIM UČEŠĆEM Zlatibor, 15–18.05.2016. godine
74
www.urgentnamedicina.org
Zaključak: Akutni edem pluća zahteva brzu primenu adekvatnih terapijskih
postupaka kojima je moguće izvršiti stabilizaciju zdravstvenog stanja osobe i u
kućnim uslovima.
7. ATRIJALNI FLATER KAO DIFERENCIJALNA DIJAGNOZA
TAHIKARDIJE ŠIROKIH KOMPLEKSA
Ivana Kundačina, Bojana Uzelac
Gradski zavod za hitnu medicinsku pomoć Beograd, Beograd
E-pošta: [email protected]
Uvod: Atrijalani flater (AFl) je „makro-reentri“ pretkomorska tahikardija, frekvence
flater (F) talasa 250-300/min. AV sprovodjenje je obično 2:1, te je frekvenca komora
oko 150/minutu.
Tahikardija širokih kompleksa („wide complex tachycardia“ –WCT) je ritam
frekvence preko 100/minuti, a trajanja QRS kompleksa preko 120msec. Najveći
procenat WCT, 80%, su ventrikularne tahikardije (VT); oko 15-20% su
supraventrikularne tahikardije aberantno sprovedene po tipu bloka grane Hisovog
snopa, dok 1-6% ima u osnovi preekscitaciju-WPW sindrom (antidromna AVRT i
atrijalne tahiaritmije: AT, AF, AFl sprovedene preko pomoćnog puta).
Cilj rada: je ukazat na mogućnost atrijalnog flatera kao dijagnoze WCT.
Metod rada: je prikaz slučaja 71-godišnje pacijentkinje sa nalazom WCT na EKG-u.
Korišćeni su podaci iz originalnog lekarskog izveštaja.
Rezultati rada: Pacijentkinja se žali na osećaj lupanja srca, malaksalost i opštu
slabost u trajanju sat vremena. Objektivno: svesna, orjentisana, eupnoična u miru,
tahikardična, kardijalno kompenzovana. EKG: WCT, frekvence 150/minuti.
Pacijentkinja je primljena u bolnicu pod dijagnozom VT. Nakon terapije
Amiodaronom konvertuje se u sinusni ritam, kad se uočava kompletan blok leve
grane (LBBB). Naknadnom analizom EKG-a sa WCT ipak se uočava atrijalna
aktivnost, najbolje vidljiva u odvodima V2 i V3. AV odnos je 2:1, pri čemu je jedan
F talas vidljiv, a drugi superponiran sa QRS kompleksom. Zaključuje se da je bila reč
o AFl udruženim sa LBBB. Nakon kraće hospitalizacije, pacijentkinja je otpuštena
kući u dobrom opštem stanju.
XII SIMPOZIJUM URGENTNE MEDICINE SRBIJE SA MEĐUNARODNIM UČEŠĆEM Zlatibor, 15–18.05.2016. godine
75
www.urgentnamedicina.org
Zaključak: Atrijalni flater može biti aberantno sproveden na komore i prezentovati
se kao WCT na EKG-u. Bilo da se radi o AFl udruženom sa WPW-om ili sa već
postojećim blokom grane Hisovog snopa, on može da liči na VT.
Ključne reči: Atrijalni flater, tahikardija širokih kompleksa, ventriklularna
tahikardija.
8. DIJAGNOSTIKA AKUTNOG PERIKARDITISA U PREHOSPITALNIM
USLOVIMA
Vojislava Milutinović, Vladimir Milutinović
Gradski zavod za hitnu medicinsku pomoć Beograd, Beograd
E-pošta:[email protected]
Uvod: Bol u grudima je čest diferencijalno dijagnostički problem u radu lekara hitne
pomoći.Njime se manifestuje veliki broj životno ugrožavajućih bolesti,kao što je
akutni koronarni sindrom,aortna disekcija,plućna embolija i akutni pneumotoraks.
Cilj rada: Ukazati da kod bolesnika sa bolom u grudima treba razmišljati i o drugim
dijagnozama,a ne samo o AKS na kojeg prvo pomislimo
Materijal i metode: Korišćeni su podaci iz lekarskog izveštaja i otpustne liste za
prikaz slučaja pacijenta sa akutnim perikarditisom.
Rezultati: Prikazan je slučaj prethodno zdravog muškarca starog 63 godine, koji je
pozvao službu hitne pomoći zbog bola u grudima. Po dolasku ekipe,pacijent se žali
na jak retrosternalni bol, praćen preznojavanjem i mučninom, koji se javio
iznenada,prvi put u životu, 2,5 h pre nego što je potražio pomoć, a koji se pojačava
pri ležećem položaju i inspirijumu i smanjuje u sedećem položaju, sa širenjem u vrat i
oba ramena. Opisuje ga kao intenzivan bol jačine 8/9.Na srcu je registrovana ritmična
akcija, jasnih tonova, i bez propratnih šumova, frekvencije 80/min. EKG je
registrovao sinusni ritam, konkavnu ST elevaciju od 1 mm u D1,D2,aVF, aVL,V4-
V6, bez recipročnih promena. Pacijent je transportovan u dežurnu zdravstvenu
ustanovu, sa uputnom dijagnozom akutnog perikarditisa, koja je i potvrđena nakon
laboratorijske i ultrazvučne dijagnostike. Tokom hospitalizacije pacijent je lečen
nesteroidnim antiinflamatornim lekovima, na koje je povoljno reagovao i nakon tri
dana otpušten je na dalje kućno lečenje.
Zaključak:Prilikom pregleda pacijenta sa bolom u grudima potrebno je razmotriti
sve diferencijalne dijagnoze jer je njihovo lečenje različito.
XII SIMPOZIJUM URGENTNE MEDICINE SRBIJE SA MEĐUNARODNIM UČEŠĆEM Zlatibor, 15–18.05.2016. godine
76
www.urgentnamedicina.org
9. AKUTNI PERIKARDITIS I Q ZUBCI NA EKG-U
Danijela Ninić-Marinković, Bojana Uzelac
Gradski zavod za hitnu medicinsku pomoć Beograd, Beograd
E-pošta: [email protected]
Uvod: Etiologija perikarditisa može biti: infektivna, neinfektivna i autoimuna; a na
osnovu evolucije postoje: akutni (do 6 nedelja), subakutni (6 nedelja - 6 meseci) i
hronični. Akutni perikarditis je često praćen i određenim stepenom miokarditisa. U
kliničkoj praksi oni se preklapaju, jer dele zajedničke etiološke faktore, uglavnom
kardiotropne viruse. EKG promene perikarditisa klasično imaju 4 faze. U prvoj su
prisutne difuzne, konkavne ST elevacijeuz depresiju PR segmenta.Nakon 1-3 nedelje
ST segment postaje izoelektričan, a T talas aplatiran. Potom T talas postaje negativan,
a posle više nedelja EKG je normalizovan. Sličnu evoluciju mogu imati i
mioperikarditisi, uz specifičnije znake: lokalizovane STE (infero-lateralne ili antero-
lateralne), recipročne promene, pojavu novih Q zubaca... Sy preekscitacije (WPW) je
urodjeno postojanje pomoćnog puta u AV sprovodjenju, koje se na EKG manifestuje
skraćenim PQ intervalom i delta-talasom (pozitivnim ili negativnim-pseudo Q zubci).
Cilj: prikazati slučaj 40 godišnje žene sa dokazanim perikarditisom i nalazom Q
zubaca na EKG-u.
Metod: korišćenje podataka iz originalnog lekarskog izveštaja i bolničke
dokumentacije.
Rezultati: Pacijentkinja se žali da unazad dve nedelje, nakon prehlade, ima
povremene probode iza grudne kosti, lupanje srca i gušenje. U objektivnom pregledu,
sem tahikardije, neupadljiva. EKG: sinusni ritam, frekvence 140/minutu, prisutna
inverzija T talasa u odvodima III, aVF i V1,V3 i aplatirani T talasi u odvodima II i
V2. PQ interval skraćen, oko 0,10sec, prisutni duboki Q zubci u infero-lateralnim
odovdima. Pacijentkinja hospitalizovna, gde je laboratorijskim nalazima i
ehokardiografijom potvrdjen perikarditis, bez znakova lezije miokarda. Njen
oporavak je bio dobar.
Zaključak: Novi Q zubci se ne javljaju u prostom perikarditisu. Kod ove
pacijentkinje teorijski dolazi u obzir mioperikarditis, ali nalaz Q zubaca (negativnih
delta-talasa) i skraćenog PQ intervala na starom EKG pre ukazuje na WPW-sy.
Ključne reči: Q zubci, perikarditis, mioperikarditis, preekscitacija.
XII SIMPOZIJUM URGENTNE MEDICINE SRBIJE SA MEĐUNARODNIM UČEŠĆEM Zlatibor, 15–18.05.2016. godine
77
www.urgentnamedicina.org
10. PAROKSIZMALNA SUPRAVENTRIKULARNA TAHIKARDIJA
KOD PACIJENTKINJE SA HIPOTIREOZOM
Stefan Savić, Dušica Gujaničić
Dom zdravlja Obrenovac, Služba hitne medicinske pomoći, Obrenovac
E-pošta: [email protected]
Uvod: Poremećaji ritma su česta pojava kod bolesti štitne žlezde. Najčešće se
poremećaji ritma vide u sklopu hipertireoze kao posledicadejstva tireoidnih hormona
na srce. S druge strane, hipotireoza se karakteriše bradiaritmijama i niskom voltažom
QRS kompleksa. Još ređe su opisani slučajevi tahiaritmija u
hipotireozi.Paroksizmalna supraventrikularna tahikardija (PSVT) spada u
pretkomorske aritmije ipodrazumeva iznenadnu pojavu ubrzanja srčane
frekvence(150-220/min). Napad PSVT nastaje naglo, u vidu lupanja srca, može trajati
nekoliko minuta ili više sati, pa čaki dana. Pacijenti se najčešće žali na lupanje srca,
osećaj gušenja, nesvesticu. Terapija se sastoji u nadražaju vagusnog nerva, najčešće
Valsalva manevrima, primenom antiaritmika ili električnom konverzijom ritma.
Antiaritmici se daju radi prevencije napada. Uporne i česte tahikardije mogu se
radikalno lečiti intrakardijalnom kateter-radio frekventnom ablacijom.
Cilj rada:Ukazati na mogućnost pojave tahiaritmija kod pacijenata sa sniženom
funkcijom štitne žlezde.
Metod rada: Podaci iz ambulantnog protokola SHP, laboratorijski nalaz,
specijalistički nalazi.
Rezultati: U radu je prikazan slučaj pacijentkinje G.G.(60 god) koja se javila u
ambulantu SHP sa tegobama u vidu lupanja srca i nesvestice. Anamnestički,
pacijentkinja unazad više meseci ima povremeno napade lupanja srca zbog kojih su
joj prepisane tablete Verapamila. Takođe se dobija podatak da se unazad 2 godine
oseća malaksalo, da nema snage, da je pospana i depresivna. Pregledom je
ustanovljeno da ima kliničke znake hipotireoze (podbulo lice, spušteni očni kapci,
izrazito suva kosa i koža sa perutanjem, bradipsihična, bleda, usporenih pokreta). Na
EKG-u se vide znaci za PSVT. Data joj je terapija Verapamil ampule 10 mg iv.
Uspostavlja se sinusni ritam i kliničko poboljšanje. Pacijentkinja biva dalje upućena
specijalisti interne medicine. Laboratorijski parametri su ukazali na postojanje
hipotireoze.
Zaključak: Prikaz slučaja ukazuje na mogućnost pojave tahidisritmija u pacijenata sa
hipotireozom. Iako retka ova pojava nije nemoguća kod ovakvih pacijenata. Opisano
je više potencijalnih mehanizama nastanka supraventrikularnih tahikardija. Tretman
ovakvih pacijenata bi podrazumevao i hormonsku supstituciju pored ostale terapije za
kontrolu ritma.
Ključne reči: lupanje srca, supraventrikularna tahikardija, PSVT, hipotireoza.
XII SIMPOZIJUM URGENTNE MEDICINE SRBIJE SA MEĐUNARODNIM UČEŠĆEM Zlatibor, 15–18.05.2016. godine
78
www.urgentnamedicina.org
11. UPOTREBA AMIODARONA U TERAPIJI FIBRILACIJE ATRIJA
Renata Hadžić1, Velibor Vasović2, Momir Mikov2, Jordana Karahasanović1, Slavica
Lazić3
1.JZU „Dom zdravlja“, Služba hitne medicinske pomoći, Banja Luka
2. Medicinski fakultet Novi Sad
3. JZU“Dom zdravlja“ Prijedor
E-pošta: [email protected]
Uvod: Najčešća aritmija u kliničkoj praksi je pretkomorni poremećaj
ritma,fibrilacijaatrija (FA). Palpitacije,nesvjestice,vrtoglavice, tromboembolijski
incidenti, srčani zastoj, su najčešća simptomatologija FA ili seotkriva slučajno na
EKG snimku kod asimptomatskih bolesnika. Učestalost pojavljivanja FA pokazuje
porast u starijoj populaciji.FA predstavlja haotičnu električnu aktivnost pretkomora,
sa sporim ili brzim komornim odgovorom. Terapijski algoritam je individualan i
zavisi od dobi pacijenta, vrste i trajanja aritmije. Cilj je konverzija ritma je kontrola
frekvence, prevencija tromboembolije, terapija simptomatologije, kardiovaskularnih i
drugih pridruženih bolesti.Kod FA sa bradikardijomkoristi se Atropin ili privremeni
elektrostimulator, a kod brzog komornog odgovorakardioverzija ili beta
blokatori,antagonisti Ca-kanala,Digitalis, Amiodaron i Propafen.U farmakološkoj
terapiji Amiodaron je lijek drugogili trećeg izbora, ali se može koristiti ikao prvi
izbor, primijenjen u bolus dozi.
Cilj rada:
Prikazati učestalost pojavljivanja FA u populaciji pacijenata pregledanih u
Službi hitne medicinske pomoći(SHMP)Banja Luka sa osvrtom na polnu i
starosnu strukturu.
Uporediti učestalost davanja Amiodarona kao jednoznačne terapije i u
kombinaciji sa drugom terapijom.
Pokazati uticaj Amiodarona na konverziju ritma i kontrolu frekvence.
Pokazati uspješnost terapije Amiodaronom u rješavanju FA u SHMP ili
potrebom za hospitalizacijom.
XII SIMPOZIJUM URGENTNE MEDICINE SRBIJE SA MEĐUNARODNIM UČEŠĆEM Zlatibor, 15–18.05.2016. godine
79
www.urgentnamedicina.org
Materijal i metode:U istraživanju su korišteni podaci iz ambulantnog protokola
SHMP od 01.01. do 31.12.2014.god.
Rezultati i zaključak:Učestalost pojave FA u ispitivanoj populaciji je 0,8%. Nagli
porast oboljelih se registruje u populaciji starijoj od 50god.UpotrebaAmiodarona
pokazuje uspješnost kontrole frekvence (50%), konverzije ritma (25%), a oko 25%
pacijenata je upućenona kliničko liječenje.
Ključne riječi: fibrilacija atrija, amiodaron
12. TRANSKUTANI PEJSING NA PREHOSPITALNOM NIVOU
Vesna Vukoje, Nikolaj Itov
Gradski zavod za hitnu medicinsku pomoć Beograd, Beograd
E-pošta: [email protected]
Uvod: Transkutani ili eksterni pejsmejker je spoljašnja elektrostimulacija srca koju je
neophodno započeti bez odlaganja kada oštećenje u sprovodnom sistemu srca dovodi
do visokog stepena bloka. Smatra se intervencijom Klase I u AV bloku 3 stepena od
strane AHA.
Cilj rada je da se prikaže slučaj i podeli iskustvo u radu sa transkutanim
pejsmejkerom na prehospitalnom nivou.
Materijal i metode: U radu je korišćen prikaz slučaja pacijentkinje koja je imala
akutni infarkt miokarda dijafragmalne lokalizacije, komplikovan AV blokom 3
stepena i kardiogenim šokom. Radilo se o pacijentu sa poremećajem stanja svesti.
Ordinirana joj je dopaminska infuzija i ukupno dve ampule Atropina, a ujedno su joj
stavljene elektrode za transkutani pejsmejker. Kako nije došlo do odgovora na venski
ordiniranu terpiju, uključen je pejsmejker bez prethodne sedacije pacijenta.
Frekvenca je podešena na 70/min, a započelo se strujom jačine 40 mA.
Hemodinamski odgovor, puls i poboljšanje stanja svesti je postignuto strujom jačine
56 mA. Kontaktirana je i sala za kateterizaciju, ali pošto iz više razloga nisu mogli da
prihvate pacijenta, nije joj data dvojna antiagregaciona terapija, koja po proceni i nije
bila prioritet. S obzirom na vrlo zadovoljvajući hemodinamski odgovor, u dogovoru
sa kardiolozima na prijemu, odlučeno da pacijent bude na našem spoljašnjem
pejsingu, sve do početka perkutane koronarne intervencije.
Naknadnom proverom saznajemo da je pacijentkinja u dobrom opštem stanju
otpuštena iz bolnice, sa implantiranim stentom, a implantancija drugog je planirana
po oporavku stanja pacijenta.
XII SIMPOZIJUM URGENTNE MEDICINE SRBIJE SA MEĐUNARODNIM UČEŠĆEM Zlatibor, 15–18.05.2016. godine
80
www.urgentnamedicina.org
Zaključak: Neiskustvo i strah lekara od intervencije transkutanim pejsmejkerom je
neopravdan i nepotreban u odnosu na benefit za pacijenta.
Ključne reči: AV blok 3 stepena, transkutani pejsmejker
13. USPEŠAN TRANSKUTANI PEJSING U RADU HITNE POMOĆI
Bojana Uzelac
Grdaski zavod za hitnu medicinsku pomoć Beograd, Beograd
E-pošta: [email protected]
Uvod: Transkutani pejsing je neinvazivna procedura aplikacije vodiča srčanog ritma
preko transkutanih elektroda, zalepljenih na grudni koš pacijenta. Obično se koristi
spoljašnji defibrilator koji ima funkciju pejsinga.Glavna indikacije za njegovu
urgentnu primenu je hemodinamski nestabilna bradikardija (udružena sa:
hipotenzijom, akutno izmenjenim mentalnim statusom, ozbiljnim ishemijskim bolom
u grudima, sinkopom, znacima srčanog popuštanja ili šoknog stanja). Kao privremeni
pejsmejker stavlja se kod bradikardija rezistentnih na medikamentoznu terapiju, kao i
za reverzibilna stanja udružena sa bradikardijom.
Cilj rada: je prikazati slučaj pacijentkinje starosti 60 godina koja se prezentuje
hemodinamski nestabilnom supraventrikularnom bradikardijom frekvence 14/min.
Metod rada je korišćenje podataka iz originalnog lekarskog izveštaja i bolničke
dokumantacije.
Rezultati: Nakon kratkotrajne sinkope, pacijentkinja jepostala somnolentna;
povraćala i defecirala u više navrata. Zatečena adinamična, bleda, otvara oči na nalog
i odgovara na pitanja usporeno, ali tačno. Leče se od sklerodermije i HTA; zbog
PSVT-a ima u terapiji Bisoprolol i Propafen. EKG: bradikardija uskih QRS
kompleksa frekvence 14/min. Dok se priprema transkutani pejsing, pacijentkinji dat
Atropin i započeto davanje Dopamina, bez poboljšanja. Elektrode zalepljene na
prednji zid grudnog koša i ostvaren uspešan pejsing sa 70mA na frekvencu 70/min,
što je potvrdjeno auskultatorno i elektrokardiografski. Postignuto kliničko
poboljšanje i pacijentkinja transportovana u salu za kateterizaciju radi stavljanja
intravenskog pejsmejkera.Na transkutanom pejsmejkeru je bila ukupno 45 minuta. U
toku hospitalizacije pacijentkinja povratila normalan ritam i skinuta sa privremenog
pejsmejkera. Njen oporavak je bio potpun. Šta je uzrok ove, najsporije ikad
zabeležene supraventrikularne bradikardije, sklerodermija ili (verovatnije)
sinergističko dejstvo lekova, nije razjašnjeno.
XII SIMPOZIJUM URGENTNE MEDICINE SRBIJE SA MEĐUNARODNIM UČEŠĆEM Zlatibor, 15–18.05.2016. godine
81
www.urgentnamedicina.org
Zaključak: Primena transkutanog pejsinga iz vitalnih indikacija obavlja se bez
odlaganja. Radi sticanja neophodnih veština za ovu proceduru neophodna je teorijska
obuka i trening.
Ključne reči: transkutani pejsing, supraventrikularna bradikardija, sklerodermija.
14. VENTRIKULARNA TAHIKARDIJA – prikaz slučaja
Dušica Gujančić, Stefan Savić
Dom zdravlja Obrenovac, Služba hitne medicinske pomoći, Obrenovac
E-pošta: [email protected]
Uvod : Ventrikularna tahikardija je pojam koji se odnosi na bilo koji ritam koji je
brži od 100(po nekima 120 otkucaja u minuti), sa 3 ili više iregularna QRS
kompleksa ,koji nastaje distalno od Hisovog snopa. Ventrikularna tahikardija se
klasifikuje na onu koja se održava i na onu koja se ne
održava(sustained/nonsustained),a kriterijum je spontani prekid poremećaja ritma
koji traje duže od 30 sekundi. Prema EKG karakteristikama VT se klasifikuje na
monomorfnu, kada su QRS kompleksi isti iz ciklusa u ciklus, i polimorfnu, kada se
morfologija QRS kompleksa menja od ciklusa do ciklusa.
Cilj rada:prikazati značaj ranog prepoznavanja i lečenja VT i sprečiti pojavu
ventrikularne fibrilacije i iznenadne srčane smrti.
Metod rada: prikaz slučaja 75-godišnjeg muškarca za koga su javili da leži na ulici
bez svesti, nekomunikativnog, nekooperativnog, neugledne spoljasnjosti, isprljanog ,
pocepanog i mokrog. Diferencijalno-dijagnostičko razmišljanje ide u pravcu
cerebrovaskularnog insulta i akutnog alkoholisanog stanja.
Rezultati upucuju na značaj brze primene rutinskih dijagnostičkih i osnovnih
procedura koje daju i dijagnozu: VT. Ekipa Hitne pomoći zbog blizine dešavanja i
trostrukog poziva stiže u roku od par minuta. Pacijent je u koma položaju, izrazito
cijanotične prebojenosti kože lica i vrata. Zenice su normalne širine, reaktivne, TA
90/60. Prvi snimljeni EKG pokazuje monomorfnu ventrikularnu tahikardiju. Daje se
pacijentu lidokain , 3 ampule u bolusu i 2 ampule u kontinuiranoj infuziji. Na
kiseoniku sve vreme , i posle par minuta gube se široki QRS kompleksi. Pacijent ,
bradipsihičan, svestan, transportuje se na VMA-internisti gde je zadržan na
bolničkom lečenju. Kasnijim uvidom u medicinsku dokumentaciju nalazi se podatak
o AIM pre 9 godina i radjenoj revaskularizaciji, i oštećen miokard kao supstrat za
pojavu tahikardije.
Zaključak: Zahvaljujuci brzom i efikasnom delovanju ekipe Hitne pomoci mogu se
sprečiti fatalni ishodi periarestnih aritmija.
XII SIMPOZIJUM URGENTNE MEDICINE SRBIJE SA MEĐUNARODNIM UČEŠĆEM Zlatibor, 15–18.05.2016. godine
82
www.urgentnamedicina.org
Ključne reči:Sustained VT, nonsustained VT, monomorfna VT, polimorfna VT,
lidokain
15. FAMILIJARNA HIPERTROFIČNA MIOKARDIOPATIJA - prikazi
bolesnika
Jelena Nišević
Gradski zavod za hitnu medicinsku pomoć Beograd, Beograd
E-pošta: [email protected]
Uvod: Hipertroficna miokardiopatija (HCM) je primarno obolenje srčanog misića.
Karakteriše se simetričnom ili asimetričnom hipertrofijom miokarda leve komore bez
prisustva neke druge sistematske ili srčane bolesti.
Cilj rada: Ukazati na značaj ranog postavljanja dijagnoze hipertrofične
miokardiopatije kako bi se adekvatnom terapijom sprečio nastanak naprasne smrti.
Prikazi bolesnika U radu je prikazan slučaj familijarne opstruktivne i neopstruktivne
hipertrofične miokardiopatije kod oca i sina. Dijagnoza obolenja kod oca je
postavljena 1986. god. na osnovu kliničkog nalaza, neinvanzivnih i invazivnih
dijagnostičkih procedura. Dolazi do komplikacija u vidu kongenstivne srcane
insuficijencije, ishemijske bolesti srca, poremećaja srcanog ritma (tahiaritmija
absoluta). Komplikacije u znatnoj meri pogoršavaju subjektivno i objektivno stanje
oca, koji egzitira aprila 1991god. Sin je do 1996. god. bez subjektivnih i objektivnih
tegoba, kada kreću prve manifestacije ove familijarne bolesti. Uprkos čestim
poremećajima srčanog ritma po tipu aritmije absolute, za sada je relativno stabilnog
stanja, što su potvrdile neinvazivne dijagnostičke metode.
Zaključak: S obzirom da se idiopatska HCM javlja u 1/5000 novorođenih, a da su
iznenadna srčana smrt i maligni poremaći srčanog ritma najčešći uzroci smrti, važno
je što ranije postavljanje prave dijagnoze kako bi se adekvatnom terapijom, sprećio
nastanak naprasne smrti.
Ključne reči: hipertrofična miokardiopatija, familijarna, dijagnoza, adekvatna
terapija, naprasna smrt.
XII SIMPOZIJUM URGENTNE MEDICINE SRBIJE SA MEĐUNARODNIM UČEŠĆEM Zlatibor, 15–18.05.2016. godine
83
www.urgentnamedicina.org
16. APOPLEKSIJA MOZGA I AKUTNI INFARKT MIOKARDA – ŠTA JE
UZROK A ŠTA POSLEDICA – prikaz slučaja
Nataša Filipović, Marijana Nedeljković
Gradski zavod za hitnu medicinsku pomoć Beograd, Beograd
E-pošta: [email protected]
Uvod: Apopleksija mozga i akutni infarkt miokarda kod ljudi mlađeg i srednjeg
životnog doba često karakteriše teška klinička slika i neizvestan odnosno fatalan
ishod. Moždano krvarenje bilo kog etiološkog uzročnika, uključeno sa akutnim
infarktom miokarda ima najgoru prognozu.
Cilj rada: Ukazati na moguć ishod apopleksije mozga udruženog sa infarktom
miokarda kao i mere prevencije potencijalno ugroženog ali i zdravog organizma
čoveka od ovih akutnih stanja.
Prikaz bolesnika: Ekipa hitne medicinske pomoći u ranim jutarnjim časovima je
upućena na poziv kod muskarca starosti oko 40 godina koji je nakon pada izgubio
svest. Po dolasku na mesto događaja zatičemo osobu bez svesti u kadi. Dobijamo
podatak da je bio hipertoničar ali da se nije lečio i da ima izuzetno loše zdravstvene i
životne navike. Pri pregledu, izmenjeno stanje svesti nivoa kome, disanje stabilno,
produbljeno, frekvence 16 u minuti, akcija srca ritmična, tonovi jasni, frekvena 80 u
minuti, GKS=6, bulbusi medioponirani, zenice jednake, miotične, kružnog oblika
reaguju na svetlost, bez vidljivih povreda glave i tela. Auskultatorno na plućima
vezikularno disanje bez propratnih zvukova, TA= 145/85 mm/Hg., glikemija
9,9mmol/l , SO2 97%, EKG nalaz: sinus ritam, ST elevacia u V1 i V2, negativno T u
D1, D2, V5 i V6. Pacijent je pripremljen za transport i tokom transporta u
adekvatnom položaju uspostavljen venski put, pacijent praćen na monitoru. Povratna
informacija sa VMA je potvrdila prehospitalnu sumnju na apopleksiju mozga i infarkt
miokarda.
Zaključak: Rano prepoznavanje subjektivnih tegoba, blagovremeni pregledi i
prevencija mogu poboljšati opšte zdravlje ali i sprečiti loše ishode ovakvih akutnih
stanja.
Ključne reči: apopleksija mozga, akutni infarkt miokarda, koma, prevencija.
17. AKUTNI SIMPTOMATSKI EPI NAPADI U RADU SHMP - prikaz slučaja
Ljiljana Đurđević
Dom zdravlja Valjevo, Služba hitne medicinske pomoći, Valjevo
E-pošta: [email protected]
Uvod: Akutni simptomatski epi napadi predstavljaju napade koji su provocirani
privremenim delovanjem sistemskih, metaboličkih, toksičnih i drugih štetnih faktora
koji deluju epileptogeno (visoka febrilnost, hipoglikemija, hipoksija, alkohol,
XII SIMPOZIJUM URGENTNE MEDICINE SRBIJE SA MEĐUNARODNIM UČEŠĆEM Zlatibor, 15–18.05.2016. godine
84
www.urgentnamedicina.org
nespavanje, itd) ili se javljaju u sklopu akutno nastalih lezija mozga (moždani udar,
meningitis, trauma, itd.).
Cilj rada: da se prikazu mere lečenja pacijenta sa akutnim simptomatskim epi
napadom prehospitalno na mestu dogadjaja. Da se ukaze na znacaj pravilno uzete
anamneze i ulogu dispečera u u radu ekipa HMP.
Materijal i metode: Deskriptivni prikaz podataka dispečerski protokol, lekarski
protokol i smernice vodica dobre klinicke prakse za krize svesti iz 2005, otpustna
lista pacijentkinje.
Prikaz slučaja: U 12h i 3 min ekipa je primila poziv putem radio veze da je ženska
osoba starosti 58 godina izgubila svest. Dispečer daje podatak da je pacijentkinja
obolela od hronične opstruktivne bolesti pluća izgubila svest, da se tresla i poplavela,
da diše veoma otežano. U prvom momentu se pomišlja na hipoksiju kao uzrok krize
svesti. Pacijentkinja zatečena budna, konfuzna, cijanotična, sa tagovima krvi na
usnama. Primarnim pregledom je utvrđeno da je pacijentkinja dispnoična, na plucima
oslabljen disajni šum, produžen ekspirijum, prisutan polifoni wheezing nad oba
plućna krila, SaO2 92%, srčana akcija ritmična, tahikardična, oko 110/min. TA
160/100mmHg. Prisutan ugriz jezika sa desne strane. Po protokolu za krize svesti
izmerena temperatura T 36.8 0C i glikemija 3.2mmol/l. U grubom neurološkom
nalazu, zenice nešto šire, uredno reaguju na svetlost, meningealni znaci negativni,
nema znakova piramidne lateralizacije . Postaje jasno da je pacijentkinja imala akutni
simptomatski epi napad. Postavlja se pitanje da li je uzrok napada hipoksija, akutno
predoziranje aminofilinom ili blaga hipoglikemia. Pacijentkinja sve vreme konfuzna
ne saradjuje pri pregledu. Dispečer radio vezom potvrdjuje da se pacijentkinja ne leči
od epilepsije i da je isulin zavisni dijabetičar. Obezbeđen venski put, ordiniran
rastvor 10% Glucosae 250ml, kortikosteroidna terapija i oksigenoterapija. Stanje
svesti pacijentkinje se u potpunosi popravlja u toku transporta na prijemno odeljenje
bolnice u Valjevu.
Zaključak: Za uspešnost tretmana ovih pacijenata neophodno je u što kracem
vremenskom intervalu prepoznavanje akutnih simptomatskih napada s obzirom da
oni nemaju medicinske i socijalne konsekvence epileptičkih napada i ne leče se
primenom antiepileptičkih lekova. Terapijski pristup se bazira na lečenju primarnog
oboljenja, odnosno uklanjanju neposrednog provokacionog faktora.
Ključne reči: epi napad, hipoksija, hipoglikemija
XII SIMPOZIJUM URGENTNE MEDICINE SRBIJE SA MEĐUNARODNIM UČEŠĆEM Zlatibor, 15–18.05.2016. godine
85
www.urgentnamedicina.org
18. EPILEPTIČNI STATUS KAO PRVA MANIFESTACIJA EPILEPSIJE
U AMBULANTI OPŠTE MEDICINE – prikaz slučaja
Petar Todorović, Marija Tošić Mijajlović, Kristina Marković, Bojana Ašanin
Dom zdravlja “Dr Simo Milošević“, Beograd
E-pošta: [email protected]
Uvod: Epileptični status(ES) je epileptični napad koji traje duže od 30 minuta ili se
javlja kao serija napada,između kojih ne dolazi do oporavka svesti bolesnika. U
kliničkom smislu, svaki napad( ili serija napada, bez oporavka svesti) koji traje duže
od 5 minuta nemeće potrebu brzog i adekvatnog lečenja, i može se smatrati ES. 10%-
30% svih epilepsija počinje kao ES. Smrtnost iznosi 3% - 6%.
Cilj rada: Istaći značaj blagovremenog dijagnostikovanja i lečenja ES.
Materijal i metode: Analiza dokumentacije.Deskriptivni metod.
Prikaz slučaja: Pacijentkinjastara 10 godina,dolazi u pratnji komšije, jer joj je
pozlilo na putu do škole.Pacijenkinja navodi da odjednom nije videla ništa, i da je to
trajalo desetak sekundi.Negira gubitak svesti.Heteroanamnestički dobijam podatak da
se devojčica požalila, da vidi žute krugove i da je to trajalo oko pola minuta.U
fizikalnom pregledu TA 100/70, Cor:b.o.,Pulmo:b.o.,Glikemija 5,7.Neurološki
pregled uredan, grubo ispitano vidno polje uredne širine i bez grubih
skotoma.Pacijentkinja ostaje na opservacijido dolaska roditelja. Nakon 10 minuta
devojčica ne reaguje na poziv.U fizikalnom nalazu bez svesti,ne reaguje na poziv i
grubu draž,izražena devijacija očnih bulbusa u levo i na gore,razvija grč donje
vilice,tahipnoična,povraća u mlazu više puta,inkontinencija stolice.Nakon oko 1
minuta razvija toničke grčeve u ekstremitetima i paravertebralnoj
muskulaturi.Aplikovane 2 doze rektioladiazepama, nakon kojih ne dolazi do
povlačenja napada.Nakon 5 minuta aplikovandiazepami.v.nakon čega dolazi do
prekida napada.Aplikovanasuportivna terapija 10% glukozom.Pacijentkinjaafebrilna,
hemodinamski stabilna sve vreme napada.
Rezultati i zaključak: U udaljenim ambulantama domova zdravlja, gde su terapijske
i dijagnostičke mogućnosti veoma ograničene, a do transporta i definitivnog
zbrinjavanja pacijenta može proći mnogo vremena, pravovremenom dijagnozom i
adekvatnom terapijom, sprečava se razvoj neuroloških sekvela ES.
XII SIMPOZIJUM URGENTNE MEDICINE SRBIJE SA MEĐUNARODNIM UČEŠĆEM Zlatibor, 15–18.05.2016. godine
86
www.urgentnamedicina.org
19. HRONIČNI SUBDURALNI HEMATOM
Nataša Ignjatov
Dom zdravlja “Dr Simo Milošević“, Beograd
E-pošta: [email protected]
Uvod: Hronični subduralni hematom (HSH) je kolekcija stare krvi nastala obično
nakon traume u prostoru između dure i arahnoideje. Pojavljuje se tri nedelje nakon
neznatne traume, najčešće kod starijih osoba. Manifestuje se pretežno konfuzijom i
fokalnim neurološkim ispadima. Rano prepoznavanje nekarakterističnih simptoma
HSH u primarnoj zdravstvenoj zaštiti je krucijalno u prevenciji komplikacija
hematoma koji pravi mas efekat u endokranijumu i dovodi do hernijacije.
Pravovremeno slanje bolesnika na neurohiruršku intervenciju smanjuje morbiditet i
mortalitet posebno u starijem dobu.
Cilj rada: Ukazati na značaj ranog prepoznavanja HSH kod starih bolesnika i
pravovremenog transporta do neurohirurške klinike.
Prikaz slučaja: Opisan je slučaj bolesnika starosti 73 godine sa HSH koji se javio
izabranom lekaru sa progredirajućom konfuzijom i disfazijom. Nakon pregleda
bolesnika i isključenja metaboličkih i toksičnih uzroka, kao i cerebralne aneurizme i
šloga, pozvana je ekipa hitne pomoći (HP). U trenutku dolaska ekipe HP, bolesnik
dobija generalizovani toničko-klonički napad koji je trajao 7 minuta i prekinut je
intravenskom administracijom diazepama. U neurohirurškoj klinici je
dijagnostikovan HSH i posle hitne operacije, bolesnik se oporavio.
Heteroanamnezom je ustanovljeno da je bolesnik imao povredu glave slabijeg
inteziteta pre 5 nedelja.
Zaključak: Rano prepoznavanje HSH zahteva pažljivo uzetu anamnezu i
heteroanamnezu, uz inspekciju bolesnika, klinički pregled i hitan transport na
neurohiruršku kliniku. Na nivou primarne zdravstvene zaštite izuzetno je važna dobra
procena bolesnika i saradnja sa ekipom HP.
Ključne reči: subduralni hematom, rano prepoznavanje, klinički znaci
20. DO CILJA SE SIGURNO STIŽE KAD JE “ARREST VREME” NIŽE –
prikaz slučaja
Rajka Ranković
Dom zdravlja Ub, Služba za hitnu medicinsku pomoć, Ub
E-pošta: [email protected]
Uvod: KPCR –predstavlja jasno definisane postupke i primenu određenih
lekova.Izvodi se kod pretećeg ili izraženog srčanog zastoja(cardiac arresta) sa ciljem
XII SIMPOZIJUM URGENTNE MEDICINE SRBIJE SA MEĐUNARODNIM UČEŠĆEM Zlatibor, 15–18.05.2016. godine
87
www.urgentnamedicina.org
ponovnog uspostavljanja spontane cirkulacije sa dovoljnom količinom oxigenisane
krvi..Period od momenta nastanka cardiac arresta do momenta započetog KPCR-a
naziva se arrest vreme.
Cilj rada: Cilj rada je da se ukaze na značaj brzine sprovodjenja svih dijagnostičkih
i terapijskih postupaka koji su presudni za uspeh reanimacije kod bolesnika sa
akutnim zastojem srca.
Materijal i metodologija: Korišćen je protokol Sluzbe hitne medicinske pomoći
DZUB.
Prikaz slučaja: Pacijentkinja ženskog pola,stara 64 godine dovezena na pregled zbog
naglo nastalog gušenja. Inspekciom se zapaža da je pacijentkinja svesna
,agitirana,uznemirena,preznojena,lividne periferije,dispnoična ,ortopnoična.U toku
merenja tenzije,gubi svest, prestaje da diše, puls se ne palpira nad a. carotis.Na
monitoru defibrilatora elektromehanička disocijacija. Unutar prvog minuta od
akutnog zastoja srca započeta KPCR kompresiom grudnog koša f. 100/min
,intubirana tubusom br 8,ventilirana samoširećim AMBU balonom frekvence 12/min
uz primenu 100% kiseonika protokom 10l/min,otvoren venski put,dat adrenalin1mg
i.v..Posle 2 minuta KPCR-a sprovedenog po algoritmu za asistoliju puls nad a.carotis
postaje palpabilan, na monitoru defibrilator tachiarrhitmia absoluta f oko
123/min.,hipotenzivna TA 90/50.mmHgi dalje bez svesti..Uključena
medikamentozna potpora Dopaminom u 0,9%inf.rast Na Cl-a. U toku transporta u
sekundarnu zdravstvenu ustanovu nastavljena asistirana ventilacija frekvencom 12-
14/min sa pojavom spontanih respiratornih pokreta niske frekvencije,TA
93/60mmhg,puls 120, Spo292%.Na prijemnom odeljenju pacijntkinja bez svesti
,spontano diše preko tubusa.Primljena na odeljenju JIN radi respiratorne potpore
.Drugi dan hospitalzacije odvojena od mehaničke ventilacije u daljem toku svesna,
orjentisana, umereno dispnoična,kardiopulmonalno dekompenzovana . Uz
konsultaciju kardiologa prevedena na odeljenje kardiologije gde je vise puta
hospitaizovana zbog srčanog popustanja i poremećaja srčanog ritma. U dobrom
opštem stanju otpuštena sa odeljenja kardiologije.
Zaključak: Vreme od momenta nastanka cardiac arrest-a do momenta započinjana
KPCR-a je od izuzetne važnosti za preživljavanje bolesnika i za smanjenje negativnih
posledica cardiac arrest-a. Ne treba gubiti vreme na traženje simptoma koji najčešće
nisu bitni za dijagnozu,a mora se imati na umu da je svaka sekunda dragocena,da
posle 3-5 minuta od nastanka cardiac arrest-a dolazi do ireverzibilnog oštećenja
moždanih ćelija posle čega je svaka reanimacija izlišna.
Ključne reči: kpcr,arres vreme, edem pluca.
XII SIMPOZIJUM URGENTNE MEDICINE SRBIJE SA MEĐUNARODNIM UČEŠĆEM Zlatibor, 15–18.05.2016. godine
88
www.urgentnamedicina.org
21. KONTINUIRANOST UPOTREBE AED APARATA NA TERITORIJI
OPŠTINE SUBOTICA
Nikola Gavrilović
Dom zdravlja Subotica, Služba hitne medicinske pomoći, Subotica
E-pošta: [email protected]
Uvod: Na teritoriji opštine Subotica se nalazi 28 ambulanti opšte medicine.
Ambulante su razuđene i raspoređene tako da ih je u gradskoj sredini 15 dok ih je u
prigradskim naseljima 13. U svim ambulantama se nalaze AED aparati.
Cilj rada: Prikaz rezultata praćenja upotrebe AED aparata u ambulantama opšte
medicine na teritoriji opštine Subotica.
Materijal i metod rada: Analizirani su protokoli SHMP pacijenata kod kojih je
primenjen AED aparat tokom resuscitacionih postupaka.
Rezultati:Uvođenjem AED aparata u ambulante opšte medicine 2008. godine,
postojao je otpor od strane zdravstvenih radnika, te se prve 4 godine aparati nisu
koristili. Kontinuiranom edukacijom postignuta je češća primena, tako da je u periodu
od 2012.-2013. godine aparat koristio dva puta, dok je u periodu 2014.-2015. koristio
4 puta. U svakom pojedinačnom slučaju upotrebe AED apatara, pozivana je i ekipa
SHMP da nastavi resuscitacione mere. Kolaps se desio u ambulanti opšte medicine i
osvedočen je 4 puta dok je u 2 slučaja pacijent dovežen bez svesti i disanja
sopstvenim vozilom. DC šok je primenjen AED aparatom u tri slučaja. Po dolasku
ekipe SHMP, postupci reanimacije su nastavljeni u 4 slučaja dok je kod dva pacijenta
proglašen smrtni ishod.
Zaključak: Evidentan je porast upotrebe AED aparata u ambulantama koje su
udaljene od SHMP, te se zdravstveni radnici odlučuju da ga koriste. Neophodna je
kontinuirana edukacija i trening medicinskog osoblja da bi se postigao bolji kvalitet
pruženih mera osnovne i napredne životne potpore.
XII SIMPOZIJUM URGENTNE MEDICINE SRBIJE SA MEĐUNARODNIM UČEŠĆEM Zlatibor, 15–18.05.2016. godine
89
www.urgentnamedicina.org
22. KPR U TRANSPORTU – KO, KADA I NA OSNOVU ČEGA DONOSI
ODLUKU ?
Nikola Beljić1, Miroslav Popović2, Milan Martinović3.
1.Opšta bolnica “Dr Laza K. Lazarević”, Urgentni prijem, Šabac
2. Dom zdravlja Šabac
3. Dom zdravlja “Dr Milenko Marin“, Služba hitne medicinske pomoći, Loznica
E-pošta: [email protected]
Uvod: Rad je prikaz slučaja reanimacije u transportu pacijenta sa AIM, od Koronarne
jedinice OB Šabac do KBC Bežanijska Kosa. Nastao je zbog želje prikaza KP
reanimacije u trajanju od 60 minuta.
Nalaz na EKG: AV bolk gr. III, fr 35; ST elevacija D2, 3 aVf i u desnim odvodima.
Pacijent na dopaminskoj potpori, soporozan.
Cilj: Rad ima za cilj da prikaže dramu Sanitetske ekipe u vozilu i životnu dramu
pacijenta. Naglašava se neophodnost adekvatne obuke po ALS, kao i PHTLS, te često
postupanje ekipe i preko propisanog protokola zbog trenutnog stanja pacijenta koje
„povuče“ sanitetski tim.
U suženom manevarskom prostoru, sa defibrilatorom, ampularijumom,
laringoskopom, bocom za kiseonik adekvatna obučenost dobija pravi smisao.
Materijali i metode: Korišćeni materiali i metode su otpusne liste Opšte bolnice
Šabac; KBC Bežanijska Kosa.
Rezultati: Nakon PCI u dva akta, pacijent otpušten kući, sa EKG fr 79; q u
dijafragmalnim odvodima, uz negativan T talas od V1-V3, mikro r. Ehokardiografski,
oktobar 2015 EF 48%, akinezija inferoposteriornih segmenata i bazalne polovine
lateralnog zida.
Zaključak: Prilikom KP reanimacije, pacijent je dobio 12 DC šokova, upotrebljeno
je 6 ampula adrenalina, konstantno na atropinskoj potpori. Intubiran u transportu i
ventiliran, bez svesti. Zenice široke, nereaktivne na svetlost, bizarni nalaz EKG na
monitoru. Kao takav, lekar u transportu se odlučuje na dalju reanimaciju, koja daje
rezultat.
Diskusija: U toku reanimacije, prateći ritam, stanje pacijenta, fizički nalaz često se
treba osloniti i na osećaj spasioca koji proizilazi iz želje za adekvatnom
reanimacijom.
Ključne reči: KPR, transport, donošenje odluke
XII SIMPOZIJUM URGENTNE MEDICINE SRBIJE SA MEĐUNARODNIM UČEŠĆEM Zlatibor, 15–18.05.2016. godine
90
www.urgentnamedicina.org
23. ALTERNATIVNE METODE ODRŽAVANJA DISAJNOG PUTA
Sanja S. Marić 1, Milivoje Dostić1, Vanja Starović1, Dalibor Bošković2, Dražan
Erić3, Maksim Kovačević3
1.Centar za anesteziju, reanimaciju, intenzivnu terapiju i terapiju bola Univerzitetske
bolnice Foča
2.Odjeljenje za anesteziologiju, reanimatologiju i intenzivno liječenje Javne
zdravstvene ustanove Bolnice Istočno Sarajevo
3.Centar za hirurgiju Univerzitetske bolnice Foča
E-pošta: [email protected]
Prema podacima Svetske zdravstvene organizacije preko 600 ljudi svake godine
umire zbog nemogućnosti uspostavljanja disajnog puta. Održavanja disajnog puta
predstavlja osnov reanimatologije, anesteziologije, intenzivne i urgentne medicine.
Trauma, posebno trauma glave i trauma centralnog nervnog sistema vrlo često je
uzrok opstrukcije disajnog puta. Endotrahealna intubacija predstavlja zlatni standard
za održavanje disajnog puta. Težak disajni put je klinička situacija kada
konvencionalno utreniran anesteziolog teško može ventilirati pacijenta na masku,
intubirati ili oboje.
Alternativne metode obezbeđivanja disajnog puta i ventilacije su nazotrahealna
intubacija, fiberoptička intubacija, intubacija rigidnim brohoskopom i retrogradna
intubacija. Međutim za svaku od ovih metoda neophodna je odgovarajuća oprema i
iskustvo obučenog anesteziologa.
Alternativne tehnike za uspostavljanje disajnog puta su laringealne maske
(LMA)/laringealne tube, transtrahealna Jet ventilacija, kombitube.
LMA su supraglotična sredstva za uspostavljanje disajnog puta u hitnim stanjima.
Njihova upotreba je indikovana kao alternativa ventilaciji na masku u rutinskim i
urgentnim situacijama, za korišćenje u situacijama kada je otežana endotrahealna
intubacija očekivana ili neočekivana, za korišćenje tokom reanimacije kod bolesnika
koji su bez svesti sa odsutnim refleksima u disajnim putevima. LMA se lako
postavljaju i našle su svoje mesto u urgentnoj medicini.
Ezofagealno-trahealne kombitube omogućavaju intubaciju naslepo, imaju dvostruki
lumen sa dva cuff-a.
Perkutana transtrahealna JET ventilacija pedstavlja laganu i brzu metodu koja
omogućava oksigenaciju i ventilaciju kada su konvencionalne metode neuspešne.
Zaključak: Bilo kakva krizna situacija zahteva planski i sistematičan pristup
disajnom putu. Najvažnije je prepoznati situaciju “težak disajni put”. Neophodno je
poznavati i nove i stare i alernativne tehnike obezbedjenja disajnog puta, biti
familijaran sa svim procedurama, i potruditi se da imamo rezervni plan. Pacijent ne
umire zbog nemogućnosti intubacije već zbog nemogućnosti ventilacije i
uspostavljanja disajnog puta.
XII SIMPOZIJUM URGENTNE MEDICINE SRBIJE SA MEĐUNARODNIM UČEŠĆEM Zlatibor, 15–18.05.2016. godine
91
www.urgentnamedicina.org
24. PREHOSPITALNA VIDEOLARINGOSKOPIJA Dragan Mijušković1, Andrić B.2, Gavrilovska-Brzanov A.3, Slaveski D.3, Andrić A.2
1.Department of carditohoracic surgery, anaesthesia and intensive care. Amiri
Hospital , Kuwait
2.Gradski zavod za hitnu medicinsku pomoć Beograd, Beograd
3.Univerzitetski klinički centar Majka Tereza, Skopje, Makedonija
E-pošta: [email protected]
Učestalost neuspešne direktne laringoskopije i endotrahealne intubacije u
prehospitalnim uslovima dostiže 20% ukoliko je izvode neanesteziolozi (1).
Učestalost otežanog disajnog puta je takođe visoka i u slučaju hirurške anestezije u
operacionoj sali,čak do 5,8% (2).
Sa druge strane, nemogućnost pravovremenog uspostavljanja adekvatnog disajnog
puta rezultuje u hipoksiji, aspiraciji, neurološkim posledicama i/ili hemodinamskim
poremećajima.Da bi se ovaj problem prevazišao, razvijena je nova tehnologija
videolaringoskopije koja podrazumeva da se mikro kamera visoke rezolucije nalazi
na vrhu zakrivljene špatule laringoskopa. Time se distanca od glasnica svodi na svega
2-3 cm, za razliku od 30-40 cm u klasičnoj laringoskopiji, a povećava ugao
posmatranja sa 15° na čak 60 °.Kamera se kablom povezuje na spoljni monitor ili na
optički sistem na dršci laringoskopa. Postoje trenutno brojna tehnička rešenja.
Prednosti koje proizilaze iz ovakvog prikaza:
1. uspešnost intubacije 99% u slučajevima gde je direktna laringoskopija bila
nemoguća (!) zahvaljujući omogućenom “pogledu iza ugla” (3)
2. manji stres za pacijenta, manji hemodinamski odgovor (4)
3. značajno kraća edukacija (5)
Nedostaci metode :
cena
glomaznost nekih aparata
nemogućnost vizualizacije u prisustvu stranih materija u orofarinksu (obilan
sekret, krv)
nema studija u različitim atmosferskim uslovima
Zaključak:
Metoda videoloaringoskopije se intenzivno razvija u poslednjih nekoliko godina i jos
uvek nedostaju čvrsti dokazi o njenoj prednosti u prehospitalnim uslovima, ali
iskustva govore da će ova metoda u budućnosti dominirati u uslovima
urgentne endotrahealne intubacije (6).
XII SIMPOZIJUM URGENTNE MEDICINE SRBIJE SA MEĐUNARODNIM UČEŠĆEM Zlatibor, 15–18.05.2016. godine
92
www.urgentnamedicina.org
25. ANOKSIČNA ENCEFALOPATIJA NAKON SRČANOG ZASTOJA
Aleksandra Lučić Prokin1, Sanela Popović1, Nemanja Popovič 1, Željko
Živanović1,Timea Kokai Zekić1, Jelena Šekarić1, Vladimir Manojlović2
1.Urgentni centar, KC Vojvodine, Novi Sad
2.Klinika za vaskularnu hirurgiju, KC Vojvodine, Novi Sad
E-pošta: [email protected]
Uvod: Od ukupnog broja osoba koje dožive srčani zastoj u vanbolničkim uslovima,
samo 2-9% njih preživi sa promenljivim funkcionalnim rezultatima. Prevalencija
kome ili perzistentnog vegetativnog stanja kao posledica anoxičnog oštećenja mozga
predstavlja terapijski izazov za svakog kliničkog lekara.
Prikaz slučaja: 31-godišnja žena, hospitalizovana je u Jednicu intenzivnog lečenja
UC Novi Sad, sa podacima o naglom gubitku svesti, nakon spusta sa tobogana pri
pokušaju izlaska iz bazena. Prethodno potpuno zdrava sa uredno proteklim
porođajem, 5 meseci ranije. Parcijalne mere kardiopulmonalne reanimacije (KPR)
započete su u vanbolničkim uslovima, u smislu postavljanja airway, Adrenalin I amp
iv i jednog DC šoka od 200J. Na prijemu GCS 4, bradipnoična sa povremenim
apneama, cijanotična, KP dekompenzovana. Nakon intenzivnih reanimacionih mera
započetih u UC i stabilizacije hemodinamskog statusa, registruju se mioklonizmi lica
i ekstremiteta, povremeni fokani epiletični napadi, kvadriplegija uz perzistiranje
vegetativnog stanja. MRI mozga, 5. i 25. dana, ukazao je na difuzne extenzivne zone
ishemije kortikalne i subkortikalne lokalizacije –anoksična encefalopatija. EEG
nalaz: globalno trpljenje mozga.Tokom hospitalizacije razvija se parcijalna plučne
atelektaze levo, uz porast markera inflamacije što je tretirano adekvatnom AB
terapijom. Zbog nemogućnosti gutanja, plasiran je PEG. Nakon 2,5 meseca, stabilnih
KP parametara, bez verbalnog kontakta sa znacima spatične kvadripareze i hipotrofije
muskulature, prolongiranog vegetativnog stanja, nastavljeno je fizikalno lečenje u
odgovarajućoj ustanovi. Godinu dana kasnije, bolesnica je preminula.
Zaključak: Bolesnici sa anoksičnom encefalopatijom nakon srčanog zastoja jesu
najugroženija kategorija, obzirom na neizvesnost stanja svesti i njihovu dalju
prognozu. U ovakvim slučajevima, kompletne mere KPR u vanbolničkim uslovima,
moraju predstavljati imperativ.
XII SIMPOZIJUM URGENTNE MEDICINE SRBIJE SA MEĐUNARODNIM UČEŠĆEM Zlatibor, 15–18.05.2016. godine
93
www.urgentnamedicina.org
26. PNEUMOTORAKS – PREHOSPITALNA DIJAGNOZA
Mirsala Islamović Aličković, Damir Husović, Aladin Husović
Dom zdravlja Novi Pazar, Novi Pazar
E-pošta: [email protected]
Uvod. Pneumotoraks podrazumeva nakupljanje vazduha u intrapleuralnom prostoru
usled prekida kontinuiteta visceralne ili parijetalne pleure, izjednačavanje
atmosferskog i intrapleuralnog pritiska te kolaps pluća
Cilj rada. Prikazati značaj prehospitalno postavljene sumnje na razvoj
pneumotoraksa kod pacijenta sa hroničnom opstruktivnom bolešću pluća (HOBP)
Metod. Prikazaćemo slučaj muškarca starosti 62 god. kod koga je došlo do razvoja
spontanog pneumotoraksa, kao i mere preduzete prehospitalno.
Prikaz slučaja. Iz telefonskog poziva saznajemo da je pacijentu pozlilo, da ima
gušenje, bol u grudima, te da je plućni bolesnik. Odmah se upućujemona teren i na
licu mesta smo zatekli pacijenta u polusedećem položaju, bledog, hladno
preznojenog, dispnoičnog, krvnog pritiska 90/60mmHg, pulsa frekvence oko
120/min. Žali se na probadajući bol sa leve strane grudnog koša nastao nakon
fizičkog napora, gušenje i malaksalost. Anamenstički dobijamo podatak da se
pacijentima hronični bronhitis, koristi „pumpice“, već nekoliko dana oseća
pojačano zamaranje i gušenje, da je tog jutra više puta koristio pumpice i da je
planirao da se javi izabranom lekaru ali je zbog jakog bola odlučio da pozove hitnu
pomoć. Inspekcijom, pacijent cijanotičan, bačvastog grudnog koša, koristi pomoćnu
disajnu muskulaturu. Auskultatorno nad plućima oslabljen disajni šum, sa leve strane
nečujan. Perkutorno, levo hipersonoran zvuk. Pacijent postavljen u polusedeći
položaj, dat analgetik i.v, apliciran kiseonik preko maske 4 l/min i pod sumnjom na
spontani pneumotoraks transportovan na odeljenje hirurgije gde je rendgenskim
snimkom potvrđena dijagnoza a pacijent zbrinut torakalnom drenažom.
Zaključak. Pacijenti sa HOBP su česti u radu lekara hitne službe pre svega u
ambulanti, ređe na terenu, ali se u konkretnom slučaju na pneumotoraks posumnjalo
već pri prijemu telefonskog poziva, a radna dijagnoza postavljena zahvaljujući
anamnezi i kliničkom pregledu, što je bilo značajno za brz transport pacijenta na
hirurgiju.
Ključne reči: spontani pneumotoraks, HOBP, gušenje
XII SIMPOZIJUM URGENTNE MEDICINE SRBIJE SA MEĐUNARODNIM UČEŠĆEM Zlatibor, 15–18.05.2016. godine
94
www.urgentnamedicina.org
27. PLUĆNA TROMBOEMBOLIJA - prikaz slučaja
Nikola Milenković, Emilio Miletić, Marija Lazarević
Zdravsveni centar Knjaževac, SHMP, Knjaževac
E-pošta: [email protected]
Uvod: Plućna tromboembolija (PTE) je patološko stanje koje nastaje kada trombni
embolus blokira protok krvi u jednom delu vaskularnog korita plućne arterije. I pored
savremenih dijagnostičkih i terapijskih procedura PTE i danas predstavlja akutno
stanje sa visokom stopom mortaliteta. Dijagnoza nije ni malo laka, pogotovu ako
osoba ima neko ranije srčano ili plućno oboljenje. Klinička slika je nespecifična i
moze biti različitog stepena intenziteta u zavisnosti od težine patoloških promena.
Cilj rada: Cilj rada je da prikazom slučaja pokaže simptome i znake plućne
tromboembolije i da pokaže terapijske metode koje se koriste u zbrinjavanju osoba sa
plućnom tromboembolijom u Službi hitne pomoći.
Materijal i metode: Metod rada je prikaz slučaja jedne osobe sa PTE, Pacijenta
Službe hitne pomoći. Materijal za izradu rada je korišćen iz protokola ambulatnih
pregleda SHMP ZC Knjaževac, broj protokola 13945 od 06. 12. 1015.
Rezultati: Dana 06. 12. 2015. Godine u 9:40h u ambulanti SHMP javila se muška
osoba M.P. , starosti 71 godina, zbog jakog gušenja, praćenog malaksalošću, koje se
prvi put javlja i traje zadnjih sat vremena. U anamnezi navodi da godinama unazad
ima problema sa proširenim venama donjih ekstremiteta. Prilikom pregtleda pacijenta
utvrdio sam sledeće: anksioznost, blaga cijanoza centralnog tipa, gušenje, tahipneja i
površno disanje, preznojavanje. Auskultatorni nalaz na plućima: difuzno oslabljen
disajni šum bez propratnih patoloških šumova. Auskultatorni nalaz na srcu:
tahikardija, slabiji srčani tonovi. TA 120/70 mmHg. SpO2 81%. EKG nalaz: srčana
radnja ritmična, sinusna tahikardija: oko 120/min, nekompletni blok desne grane
Hisovog snopa, negativni „T“talasi u „V1-V4“ standardnim prekordijalniom
odvodima. Na osnovu prisutnih simptoma i znakova posumnjao sam da se radi o
PTE. Odmah su započete terapijske procedure u vidu oksigenopotpore pomoću
oronazalne maske sa protokom 6 l/min, plasirana intravenska braunila, pacijent
postavljen u poluležeći položaj. Nakon toga pacijent je prebačen na interno odeljenje,
gde je nakon dodatnih ispitivanja potvrđena PTE.
Zaključak: Zbog težine same bolesti i mogućeg letalnog ishoda sve osobe sa
sumnjom na PTE treba adekvatno zbrinuti u SHMP i odmah nakon toga
transportovati u adekvatnu zdravstvenu ustanovu na dalja ispitivanja i lečenje.
XII SIMPOZIJUM URGENTNE MEDICINE SRBIJE SA MEĐUNARODNIM UČEŠĆEM Zlatibor, 15–18.05.2016. godine
95
www.urgentnamedicina.org
28. DISEKCIJA AORTE – prikaz slučaja
Dragana Teovanović, Slobodan Trifunović, Branko Radičević
Dom zdravlja “Dr Milenko Marin”, Služba hitne medicinske pomoći, Loznica
E-pošta: [email protected]
Uvod: Disekcija aorte predstavlja rascep zida aorte prilikom čega krv prodire u zid
aorte i stvara lažni lumen. Rascep zida aorte najčešće zahvata ascedentnu aortu, gde
je pritisak mlaza krvi najveći. Klinička slika je posledica rascepa intime, nastanka
hematoma, okluzije zahvaćenih arterija ili kompresije okolnog tkiva. Najčešća tegoba
je iznenadni bol lokalizovan u grudnom košu, jak, razdirući i širi se u smeru u kom se
širi disekcija duž aorte.
Cilj rada je prikaz slučaja pacijenta sa disekcijom ascedentnog dela aorte sa
netipičnom kliničkom slikom.
Materijal i metode: Izvor podataka su protokol pacijenata SHMP i istorija bolesti
pacijenta sa IO. Rezultati su dobijeni retrospektivnom analizom podataka.
Prikaz slučaja: Pacijent je muškarac, star 53 godine, koji se javlja u ambulantu hitne
pomoći zbog osećaja nedostatka vazduha, lupanja i preskakanja srca, bolova u
epigastrijumu i nadutosti. Tegobe su se javile prethodnog dana. Na pregledu TA
160/100 mmHg, ŠUK 6,7 mmol/l, EKG- fibrilacija pretkomora, P oko 110/min,
bifazno T u D2, D3, aVF, V5, V6, ST b.o. Pacijent se upućuje na Interno odeljenje
OB Loznica. Nakon UZ-a srca dijagnostikovana je disekcija ascedentnog dela aorte.
Pacijent se radi dalje dijagnostike i lečenja upućuje u KCS kardiohirurgu. Učinjena je
MSCT aortografija i potvrđeno je da postoje znaci disekcije ascedentne aorte na 20
mm od valvule. Nakon kratke preoperativne pripreme pacijent je u uslovima OETA
hitno operisan. Rani postoperativni tok protekao je uredno.
Zaključak: Smrtnost kod pacijenata sa disekcijom aorte bez tretmana je veoma
velika: 15% umre tokom prvih 15 minuta od javljanja tegoba, više od četvrtine umre
prvog dana, preko polovine prve nedelje, a iznad 75% u prvom mesecu. Važno je da
se na bolest što pre posumnja i da se dijagnoza postavi što pre kako bi se preduzele
adekvatne mere lečenja.
XII SIMPOZIJUM URGENTNE MEDICINE SRBIJE SA MEĐUNARODNIM UČEŠĆEM Zlatibor, 15–18.05.2016. godine
96
www.urgentnamedicina.org
29. SPECIFIČNA VASKULARNA OBOLJENJA U PREHOSPITALNIM
USLOVIMA – prikaz slučaja
Bojana Tomić, Kornelija Jakšić Horvat, Nada Basara, Nikola Gavrilović
Dom zdravlja Subotica, Služba hitne medicinske pomoći, Subotica
E-pošta: [email protected]
Cilj rada: Cilj rada je prikaz dva slučaja iste kliničke simptomatologije uzrokovane
disekcijom torakalne aorte i subclavian steal sindromom.
Metodologija: Metod rada je deskriptivan. Korišćeni su podaci iz medicinske
dokumentacije Službe hitne medicinske pomoći i Opšte bolnice Subotice.
Rezultati:
Slučaj 1: Muškarac, starosti 61 godinu,dolazi u SHMP navodeći bol u grudnom košu,
trajanja oko pola sata, koji se širi u desnu ruku. Fizikalni nalaz: pacijent blede kože,
urednog auskultatornog nalaza na srcu i plućima. Tenzija na levoj ruci 180/70
mmHg, SpO2 97%, pritisak na desnoj ruci nemerljiv, puls nepalpabilan. EKG: sr, fr
75/min, bez dinamike. Pacijent se transportuje u bolnicu, gde dolazi do srčanog
zastoja, nakon reanimacije prima se u JIL-a.
Slučaj 2: Pacijentkinja, 49 godina, žali se na bol u grudima,sa širenjem u leđa,
trnjenjem ekstremiteta. Auskultatorni nalaz na srcu i plućima uredan. Pregledom
uočena je razlika u pritiscima, na levoj ruci pritisak 90/60 mmHg,puls filiforman,
SpO2 82% ; na desnoj TA 160/90 mmHg, SpO2 98%. EKG: sr, fr 100/min, bez
dinamike. Pacijentkinja se transportuje u bolnicu, nakon CT toraksa, nalaz ukazuje na
torakalnu aortu urednih morfoloških karakteristika,ostup leve a. subclaviae okludiran
u dužini oko 9mm, vaskularizacija distalnog segmenta preko leve a. vertebralis- steal
syndrom.
Zaključak: Bol u grudima sa razlikom u pritiscima na rukama može ukazati, s jedne
strane, na disekciju aorte, čija dijagnostika u preko 38% slučaja izostane pri prvom
pregledu,a sa visokom stopom mortaliteta. S druge strane, na subclavian steal
sindrom koji pogađa 0,1% -3,4% populacije, koji je najčešće asimptomatski ili se
manifestuje sinkopom, anginoznim tegobama, simptomima okluzije ekstremiteta ili
vertebrobazilarne insuficijencije.
XII SIMPOZIJUM URGENTNE MEDICINE SRBIJE SA MEĐUNARODNIM UČEŠĆEM Zlatibor, 15–18.05.2016. godine
97
www.urgentnamedicina.org
30. ZNAČAJ ULTRAZVUČNE DIJAGNOSTIKE U PROCENI
POJAVLJIVANJA ANEURIZME ABDOMINALNE AORTE –
ISKUSTVA U 2015. GODINI U GZZHMP BEOGRAD
Dušanka Stevović-Gojgić1, Goran Čolaković1, Milan Gojgić2
1.Gradski zavod za hitnu medicinsku pomoć Beograd, Beograd
2.KBC Bežanijska kosa, Beograd
E-pošta: [email protected]
Uvod: Aneurizma abdominalne aorte (AAA) je lokalizovano, trajno proširenje koje
njen dijametar širi za najmanje 50%. Duži životni vek opšte populacije posebno u
visoko razvijenim zemljama stvorio je preduslove za degenerativne procese
(elastoliza) koji u starosti dolaze do izražaja, a stanovništvo je više nego ranije
izloženo faktorima rizika: pušenje, hipertenzija, gojaznost, povišen nivo masnoća u
krvi.
Cilj rada: Prikazati važnost ultrazvučnog pregleda abdomena u otkrivanju i opisu
karakteritika AAA kod pacijenata pregledanih u ambulanti za ultrazvuk u GZZHMP
Beograd.
Materijal i metode: U radu su korišćeni podaci dobijeni iz protokola ambulante za
ultrazvuk i elektronskih zapisa izveštaja datih pacijentima, a potom obrađeni
deskriptivnim statističkim metodama. Pregledi su rađeni na aparatu GE sondom od
3,5 MHz, a preglede je radio subspecijalista za ultrazvuk u kliničkoj medicini.
Rezultati: U toku 2015. godine u ambulanti za ultrazvučnu dijagnostiku je
pregledano 1407 pacijenata. Dijagnoza Aneurysma aorte abdominalis postavljena je
kod 48 pacijenata (3,4%), od toga 77,1% muškaracai 22,9% žena. Distribucija prema
starosti: 50-59 god. 4,2%; 60-69 god. 52,1%; 70-79 god. 29,2%; >80 god. 14,6%.
Važni faktori rizika su: Pušenje 66,7%,Povišene vrednosti masti u krvi 81,3%,
Hiperglikemija 60,4%, Hipertenzija 87,5%, Fizička neaktivnost 70,8%. Najčešći
simptomi su: Bolna osetljivost pri palpaciji trbuha -29,2%, Osećaj jakih pulzacija u
trbuhu -50,0%, Gubitak telesne težine -22,9%, Bol u donjem delu leđa-54,2%.Širinu
AAA 30-35 mm imalo je 50% pacijenata, 36-45mm -33,3%, 46-55mm- 10,4% i veću
od 55mm - 6,3%. Pozicija AAA u infrarenalnom segmentu aorte nađena je u 85,4%,
zatim iznad račve -10,4%, i suprarenalno - 4,2%. Jedno proširenje je zabeleženo u
64,6%, dva proširenja u 31,3%, a tri u 4,2% slučajeva. Parijetalni tromb unutar AAA
nije nađen kod 35,4% pacijenata, dok je tromb na jednom zidu viđen kod 56,3%, a na
oba zida kod 8,3% pacijenata.
Zaključak: Ultrazvuk abdomena je pouzdana, neinvazivna i precizna metoda u
otkrivanju AAA u ambulantnoj službi GZZHMP.
Ključne reči: ultrazvuk, aneurizma abdominalne aorte, hitna pomoć Beograd.
XII SIMPOZIJUM URGENTNE MEDICINE SRBIJE SA MEĐUNARODNIM UČEŠĆEM Zlatibor, 15–18.05.2016. godine
98
www.urgentnamedicina.org
31. RUPTURA ABDOMINALNE ANEURIZME - prikaz slučaja
Suzana Novaković
Dom zdravlja Zvezdara, Beograd
E-pošta: [email protected]
Uvod: Aneurizma je lokalizovana dilatacija arterije, najmanje za 50% veća od
fiziološkog dijametra (preko 3cm) i vrlo često zahvata abdominalnu aortu. Najčešći
uzrok je ateroskleroza te se pretežno javlja u starijoj populaciji. Najurgentnija
komplikacija aneurizme je ruptura. Ruptura aneurizne abdominalne aorte (AAA) se
manifestuje sa simptomima akutnog abdomena i hemoragičnog šoka. Javlja se jak bol
u abdomenu, uz znake razvijanja hipovolemijskog šoka: bledilo lica i konjuktiva,
suve usne, osećaj žeđi kao i poremećaj senzorijuma. Na abdominalnoj aorti ruptura
aneurizme se javlja u 32% slučajeva. Mortalitet nakon rupture aneurizme je izuzetno
visok. Rano prepoznavanje i otkrivanje simptoma rupture AAA je najvažnija mera
protiv ove teške komplikacije.
Cilj rada: Ukazati na značaj rane evaluacije pacijenta sa rupturom abdominane
aneurizme i prehospitalne intervencije.
Prikaz slučaja: Prikazan je slučaj muškarca starosti 72 godine, koji je dobio jak bol
u stomaku, opisanog kao renalna kolika i pozvao ekipu neodložne pomoći doma
zdravlja. Bolesnik je bio svestan, veoma bled, uz osećaj žeđi i palpitacija. Bol u
stomaku je opisao kao intezivan i oštar koji se širi u prepone uz otžeano mokrenje.
Pregledom je ustanovljeno izrazito bledilo, anemične konjuktive, suve usne i jezik,
taikardija i filiforman puls uz hipotenziju 90/50. Adomen je bio difuzno palpatorno
osetljiv uz prisustvo „pulsirajećeg tumora“ infraumbilikalno levo. Otvorene su dve
venske linije i uključen fiziološki rastvor. Pozvana je ekipa hitne pomoći koja je
transportovala pacijenta do Urgentnog centra gde je uspešno operisan.
Zaključak: Rano prepoznavanje znakova i simptoma rupture abdominalne
aneurizme i prehospitalno zbrinjavanje bolesnika obezbeduje pravovremeni transport
u odgovarajuću ustanovu i tretman ovog urgentnog stanja. Takođe je značajna i
saradnja ekipe doma zdravlja i ekipe hitne medicinske pomoći.
Ključne reči: ruptura aneurizme, rani znaci, prehospitalna intervencija
XII SIMPOZIJUM URGENTNE MEDICINE SRBIJE SA MEĐUNARODNIM UČEŠĆEM Zlatibor, 15–18.05.2016. godine
99
www.urgentnamedicina.org
32. NAJČEŠĆI UZROCI AKUTNOG BOLA U STOMAKU U
PRIMARNOJ ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI
Nataša Ignjatov
Dom zdravlja “Dr Simo Milošević“, Beograd
E-pošta: [email protected]
Uvod: Akutni bol u abdomenu, njegova lokalizacija, način propagacije, karakter, tip
bola kao i način nastajanja su značajni putokazi u dijagnostici širokog spektra
oboljenja. Za izabranog lekara bolesnik sa akutnim abdominalnim bolom predstavlja
veliki izazov. Procena ovakvog bolesnika zavisi od analize anamnestičkih podataka,
kliničkog pregleda i znanja o najčešćim uzrocima akutnog abdominalnog bola. Ona
omogućava razlikovanje hitnih hirurških stanja od onih stanja koja se mogu tretirati
konzervativno.
Cilj rada: Ustanoviti učestalost pojedinih uzroka akutnog bola u abdomenu u
primarnoj zdravstvenoj zaštiti.
Metodologija rada: Retrospektivnim istraživanjem ispitano je 405 bolesnika koji su
se javili izabranom lekaru u Domu zdravlja „Dr Simo Milošević“ zbog akutnog bola
u abdomenu u toku 2015 godine. Izvor podataka su zdravstveni kartoni, a obrađeni
parametri su: pol, uzrok bola i urgentnost stanja.
Rezultati: Od ukupno 405 bolesnika sa akutnim bolom u abdomenu 38.7% je
muškog i 61.3% ženskog pola. Kod muških bolesnika najčešći uzroci bola su:
gastroezofagealna refluksna bolest (29.5%), renalna kolika (17.9%), gastroenteritis
(16%), iritabilni kolon (12.8%), urinarna infekcija (5.8%), ekstraabdominalni uzroci
(5.8%), bilijarna kolika (4.5%), akutni apendicitis (3.2%), ileus (3.2%), pankreatitis
(1.3%). Kod ženskih bolesnika najčešći uzroci bola su: urinarna infekcija (24.9%),
bilijarna kolika (16.9%), genitalna oboljenja (16.1%), renalna kolika, (11.2%)
gastroezofagealna refluksna bolest (9.6%), gastroenteritis (7.2%), ekstraabdominalni
uzroci (5.2%), iritabilni kolon (4%), akutni apendicitis (3.2%), ileus (1.6%). Urgentna
stanja su utvrđena kod 10.2% muških bolesnika, dok je kod ženskih bolesnika bilo
13.7%.
Zaključak: U primarnoj zdravstvenoj zaštiti izuzetno je značajna procena urgentnosti
stanja bolesnika i diferencijalna dijagnoza kod pojave akutnog abdominalnog bola
kao i poznavanje učestalosti različitih uzroka. Postepenim isključivanjem
najučestalijih uzroka dolazi se do prave dijagnoze.
Ključne reči: akutni abdominalni bol, uzroci, urgentnost stanja
XII SIMPOZIJUM URGENTNE MEDICINE SRBIJE SA MEĐUNARODNIM UČEŠĆEM Zlatibor, 15–18.05.2016. godine
100
www.urgentnamedicina.org
33. AKUTNA BUBREŽNA INSUFICIJENCIJA U AMBULANTI HITNE
POMOĆI - prikaz slučaja
Dragan Živković
Dom zdravlja Ub, Ub
E-pošta: [email protected]
Uvod: Akutna bubrežna insuficijencija ( ABI ) je klinički sindrom brzog,
progresivnog i ponekad neprepoznatljivog smanjivanja bubrežne funkcije.
Karakteriše se azotemijom, poremećajem regulacije vode i elektrolita i smanjenom ili
normalnom diurezom.
Cilj rada: Ukazati na značaj ranog prepoznavanja simptoma ABI kako bi se što pre
započelo sa lečenjem.
Metod: Za prikaz bolesnika podaci su dobijeni anamnezom, kliničkim pregledom i
laboratorijskim analizama.
Rezultati: Služba hitne medicinske pomoći ( HMP ) dobija poziv da je osoba
izgubila svest. Ekipa zatiče pacijenta muškog pola, starosti 62 godine, tada već
svesnog ali konfuznog, adinamičnog, afebrilnog. Iz anamneze saznajemo da je u
zadnje vreme malaksao, bez apetita, žedan, razdražljiv, boli ga glava. Auskultatorno
na plućima i srcu nalaz uredan. Krvni pritisak 90/60 mmHg. Na EKG-u prisutne
povremene VES. Glikemija 5,4 mmol/l. Neurološkim pregledom nema znakova
piramidalne lateralizacije. Izlučivanje mokraće normalno. Posle infuzione terapije
pacijent se oseća dobro. Odlazi kući sa završnom dijgnozom sinkopa. Pet dana
kasnije dolazi u službu HMP i ima lupanje srca, mučninu, povraćanje, pospanost,
dezorjentisan je. Objektivno, kapci otečeni, prisutan zadah na amonijak. Urađene su
laboratorijske analize. U urinu prisutni ćelijski cilindri, epitelne ćelije, belančevine, a
u krvi anemija, kreatinin 324 μmol/l, ureja 13,0 mmol/l, kalijum 5,6 mmol/l. Pacijent
je transportovan u opštu bolnicu.
Diskusija: ABI je potencijalno reverzibilna i pored visokog mortaliteta 20-90%.
Tranzitornu dijalizu zahteva 29 bolesnika sa ABI na milion stanovnika godišnje, a na
svakog dijalizovanog, dolazi 10-12 bolesnika sa blagom ABI koja se sanira
konzervativno, kontrolom unosa hrane, vode i regulisanjem acidobazne i elektrolitne
ravnoteže.
Zaključak: Neophodno je na vreme prepoznati simptome ABI. Potencijalno
najopasniji simptomi nastaju kao posledica hiperkalijemije, retencije soli i vode i
metaboličke acidoze. Encefalopatija kao komplikacija ABI može biti praćena
različitim poremećajima svesti. Uz prepoznavanje simptoma, porast azotnih materija
u krvi je najvažniji dijagnostički kriterijum.
Ključne reči: akutna bubrežna insuficijencija, simptomi, rano prepoznavanje
XII SIMPOZIJUM URGENTNE MEDICINE SRBIJE SA MEĐUNARODNIM UČEŠĆEM Zlatibor, 15–18.05.2016. godine
101
www.urgentnamedicina.org
34. HIPOGLIKEMIJSKA KOMA U RADU SHMP VLASOTINCE
Momir Kitanović, Nela Milenković
Dom zdravlja Vlasotince, Vlasotince
E-pošta: [email protected]
Uvod: koma je najteži kvantitativni poremećaj svesti koji može trajati godinama.
Hipoglikemijska koma spada u grupu metaboličkih koma i ako traje duže može
izazvati i smrt. Vžan zna hipoglikemijske ome je očuvanst refleksa zenica na svetlost
i očuvan okulovestibularni refleks. Stepen dubine kome se najčešće utvrđuje
vrednošću ,, Glasgow coma scale” (GCS).
Cilj rada: prikazati učestalost starosnu i polnu strukturu pacijenata sa
hipoglikemijskom komom kao i postupak zbrinjavanja u zavisnosti od nivoa šećera u
krvi.
Metod rada: istraživanje je retrospektivno i opservaciono. Podaci su priupljjeni iz
protokola lekarskih ekipa SHMP Vlasotince o pacijentima koji su u period od
01.01.2014.-31.12.2014. godine lečeni pod dijagnozom hipoglikemijska koma.
Rezultati: u toku 2014 godine ekipe SHMP Vlasotince su pregledale 16846
pacijenata,. Kod 34 je postavljena dijagnoza hipoglikemijska koma što čini 0,20 % od
ukupnog broja pacijenata. Prosečna vrednost šećera u krvi kod pacijenata sa
hipoglikemijskom komom je bila 1,75 mmol/l. prosečna starost pacijenata je bila
53,48 godina. Pacijenata muškog pola je bi 55,88 % ,a pacijenata ženskog pola 44,12
% .
Diskusija: najčešće sprovedena terapija kod ovih pacijenata je 20-30 kubika 50%
glukoze kao i davanje 10% glukoze i.v. između 200-300 ml, što je dovodilo do
potpunog oporava pacijenata jer su se vrednosti šećera u krvi povećavale na
zadovoljavajući nivo.
Zaključak: hipoglikemijska koma je u najvećem broju slučajeva bila izazvana
davanjem insulin, a potom izostankom uzimanja hrane, mada je bilo i slučajeva
nedovoljne obučenosti pacijenata za davanje insulin. Otežavajuće okolnosti su bile
težano davanje intravenskog puta kao i grčevi kod mladih I snažnijih pacijenata(
konvulzije). Hipoglikemijska koma može biti i smrtonosno obolenje te je neophodna
i brza reakcija I adekvatna terapija timova SHMP.
XII SIMPOZIJUM URGENTNE MEDICINE SRBIJE SA MEĐUNARODNIM UČEŠĆEM Zlatibor, 15–18.05.2016. godine
102
www.urgentnamedicina.org
35. STEPEN SAGLASNOSTI UZROKA SMRTI UTVRĐENIH
SUDSKOMEDICINSKIM OBDUKCIJAMA I KLINIČKOM
DIJAGNOZOM
Goran Ilić, Radovan Karadžić, Jovan Stojanović, Lidija Kostić-Banović, Miodrag
Zdravković, Aleksandra Antović, Miroslav Milić, Ivan Stojanović, Stevan Todorović
Zavod za sudsku medicinu, Niš
E-pošta: [email protected]
Cilj rada: Cilj ovog rada je utvrđivanje stepena saglasnosti kliničkih nalaza i nalaza
utvrđenih sudsko-medicinskim obdukcijima u odnosu na vreme proteklo od prijema
na lečenje do smrtnog ishoda, poreklo smrti i kliniku na kojoj je sprovođeno lečenje,
da bi se utvrdili faktori koji su od najvećeg uticaja na tačnost kliničkih dijagnoza..
Materijal i metode: Izvršena je analiza 718 obdukcionih nalaza sačinjenih tokom
2013.g. u Zavodu za sudsku medicine u Nišu, obavljenih na zahtev 22 klinike
Kliničkog centra u Nišu, 6 regionalnih opštih bolica, vojne bolnice u Nišu i jedne
specijalne bolnice, pri čemu je utvrđen procenat saglasnosti kliničkih i autopsijskih
nalaza u odnosu na dužinu lečenja (smrt na prijemu, do 2 sata, do 12 sati, do 24 sata,
do 48 sati, do sedam dana i preko sedam dana od prijema na bolničko lečenje), u
odnosu na prirodni ili nasilni uzrok smrti, u u odnosu na kliniku gde je obavljano
lečenje.
Rezultati rada: Utvrđeno je da je od ukupnog broja analiziranih obdukcija (718) u
618 slučajeva utvrđen prirodni a u 100 slučajeva nasilni uzrok smrti. Saglasnost
obdukcionog i kliničkog nalaza je konstatovana u 53,2% slučajeva sa prirodnim
uzrokom umiranja i u 85% slučajeva sa nasilnim uzrokom smrti. Stepen saglasnosti
klinički i obdukcijski utvrđenih uzroka smrti je rastao sa dužinom lečenja: dužina
lečenja do 2 sata – saglasnost kliničkih i autopsijskih nalaza u 42% slučajeva, do 12
sati lečenja – u 60% slučajeva, do 24 sata lečenja – u 63% slučajeva, do 48 sati
lečenja – u 72% slučajeva, do sedam dana lečenja - u 78% slučajeva i preko sedam
dana lečenja – u 83% slučajeva. Najveći procenat saglasnosti kliničkih i obdukcijskih
dijagnoza utvrđen je na neurohirurškoj klinici – 89%, a najmanji na klinici za
neurologiju – 45%.
Zaključak: Naši rezultati jasno pokazuju da sa porastom dužine bolničkog lečenja i
samim tim povećanjem mogućnosti za primenu adekvatne dijagnostike, raste i tačnost
kliničkih dijagnoza, uključujući i tačno utvrđivanje uzroka smrti, što potvrđuju i
naknadni autopsijski nalazi. Značajno je viši stepen saglasnosti kliničkih i
obdukcijskih dijagnoza u slučajevima nasilnih uzroka smrti, što je i razlog da je na
neurohirurškoj klinici, koja zbrinjava pretežno pacijente sa traumom glave, stepen
saglasnosti klinčkih i obdukcijskih nalaza bio najviši.
XII SIMPOZIJUM URGENTNE MEDICINE SRBIJE SA MEĐUNARODNIM UČEŠĆEM Zlatibor, 15–18.05.2016. godine
103
www.urgentnamedicina.org
36. HITNA POMOĆ NA SEA DANCE FESTIVALU 2015
Radmila Furtula1, Saša Stefanović1, Bojan Stojanović2, Vasilije Đurašković2, Miloš
Šaponjić1
1.Zavod za hitnu medicinsku pomoć Crne Gore
2.Specijalna bolnica CODRA – Podgorica, Crna Gora
E-pošta: [email protected]
Uvod: Sea Dance Festival 2015 održan je u Crnoj Gori od 15-18. jula na plaži Jaz u
Budvi. Tokom četiri dana ovaj događaj imao je oko 110 000 posjetilaca (do 35000
dnevno). Zavod za hitnu medicinsku pomoć Crne Gore obezbjeđivao je manifestaciju
kroz organizaciju i rad poljske bolnice i pet isturenih punktova sa reanimobilima i
kompletnim medicinskim timovima, kao i dodatnim vozilima za dalji transport
pacijenata.
Metod rada: Podaci o ukazanoj hitnoj medicinskoj pomoći dobijeni su putem
Protokola poljske bolnice u koji su pregledi upisivani, a statistički analizirani u SPSS-
u.
Rezultati: Pregledano je ukupno 330 pacijenata iz 27 zemalja svijeta. Najveći broj sa
Balkana: 270 (81,8%) i iz Zapadne Evrope: 35 (10.6%). Najviše pregledanih je iz
Srbije 116 (35.2%), Crne Gore 91 (27.6%), Makedonije 20 (6.1%) i Ujedinjenog
Kraljevstva 18 (5.5%). Među pregledanima bilo je 210 muškaraca (63.6%) i 120 žena
(36.4%). Prosječna starost pacijenata bila je 26 godina, pretježna 19-33 godine,
najučestalija 20-25 godina. Najveći broj pacijenata pregledan je između 21-04h
(60.7%), sa pikom između 02-03h (13.9%). Najučestaliji pregledi bili su prvog dana
od 01-03h. Minimalan broj pregleda bio je između 07-08h (0.3%). Među pregledanim
pacijentima bilo je 128 povreda (38.8%) i 202 netraumatska oboljenja (61.2%).
Najčešće dijagnoze bile su povrede skočnog zgloba i stopala (19.4%), upotreba
psihoaktivnih supstanci (7.6%), opšti simptomi i znaci bolesti (7.3%), respiratorne
infekcije (6.1%), povrede koljena i potkoljenice (5.5%). Tri povrede bile su posledica
nasilja. U zdravstvene centre transportovano je 6 pacijenata (akutna psihoza, upotreba
psihoaktivnih supstanci, povrede glave, koljena i skočnog zgloba). Nije bilo letalnih
ishoda.
Zaključak: Svi pregledani adekvatno su zbrinuti, a sprovedena medicinska pomoć
bila je efikasna i pravovremena.
XII SIMPOZIJUM URGENTNE MEDICINE SRBIJE SA MEĐUNARODNIM UČEŠĆEM Zlatibor, 15–18.05.2016. godine
104
www.urgentnamedicina.org
37. SINDROM GORNJE ŠUPLJE VENE IZAZVAN METASTATSKOM
PROMENOM PRIMARNOG KARCINOMA DOJKE- PRIKAZ
SLUČAJA
Ana Bojčić, Katarina Mitić, Aleksandra Veselinović, Jovana Radmilović
Dom zdravlja “Dr Simo Milošević”, Beograd
E-pošta: [email protected]
Uvod:Sindrom gornje šuplje vene ili sindrom vene cave (SVC) uzrokovan je
opstrukcijom protoka krvi kroz taj krvi sud. Najčešće se javlja kod primarnih
malignih procesa u toraksu (oko 90%), i predstavlja jedno od urgentnih stanja u
onkologiji. Metastatske promene mogu uzrokovati SVC (3-15 %), najčešće od
karcinoma dojke.
Cilj: Prikazati onkološkog pacijenta sa sindromom gornje šuplje vene, kao posledice
metastatske promene u medijastinumu.
Metod: Analizirana je zdravstvena dokumentacija pacijenta.
Prikaz slučaja:Pacijentkinja se javlja svom izabranom lekaru zbog osećaja
nedostatka vazduha koji se javlja u miru, jake glavobolje, vrtoglavice, povremenog
bola i grčeva u desnoj ruci. Pre dve godine joj je dijagnostikovan karcinom dojke
(invazivni duktalni) koji je lečen operativnom, hemio i zračnom terapijom. Redovno
ide na kontrole. Fizikalnim pregledom je zapažen diskretan otok lica, sa izraženijim
periorbitalnim edemima, otok vrata i desne ruke, blaga cijanoza kože lica. Na
plućima je bio oslabljen disajni šum, srčana radnja uredna, grubi neurološki pregled
je bio uredan. Lečena je bronhodilatatornom terapijom, oksigenoterapijom i
anksiolitikom, nakon čega se osećala malo bolje, te je upućena na RTG pluća.
Radiografija je pokazala sliku proširenog gornjeg medijastinuma, sa suspektnom
tumorskom promenom koja se širi ka desnom hilusu. Upućena je svom onkohirurgu.
Na magnetnoj rezonanciji je u distalnom delu gornje šuplje vene, na dva centimetra
iznad ušća u desnu pretkomoru, uočena formacija veličine 20x 35x 20 mm, koja
sužava lumen vene cave do nivoa subtotalne stenoze. Pacijentkinja je urgentno
operisana, histopatološkim nalazom je potvrđeno da se radi o metastatskoj promeni.
Nakon operacije sprovedena je hemoterapija u šest ciklusa, na koju je pacijentkinja
dobro odgovorila. Simptomi sindroma gornje šuplje vene se nisu vraćali.
Zaključak: Kod onkoloških pacijenata simptomi znaci sindroma gornje šuplje vene
mogu biti prvi znaci sekundarnog širenja karcinoma, o čemu se mora misliti zbog
blagovremene dijagnostike i lečenja.
XII SIMPOZIJUM URGENTNE MEDICINE SRBIJE SA MEĐUNARODNIM UČEŠĆEM Zlatibor, 15–18.05.2016. godine
105
www.urgentnamedicina.org
38. TROVANJE ORGANSKIM RASTVARAČIMA –
PRIKAZ SLUČAJA
Slobodan Trifunović, Dragana Teovanović, Branko Radičević
Dom zdravlja “Dr Milenko Marin”, Služba hitne medicinske pomoći, Loznica
E-pošta: [email protected]
Uvod: Organski rastvarači su hemijska jedinjenja koja imaju primenu u raznim
granama industrije i u domaćinstvu, te su lako dostupna velikom broju ljudi. Jedan od
najčešće upotrebljavanih organskih rastvarača je nitro razređivač, koji se nalazi u
širokoj upotrebi za razređivanje nitro premaza, prevashodno u automobilskoj
industriji. Trovanja su najčesće zadesna, mada postoje i slučajevi namernog
samopovređivanja. Najčešći put apsorpcije je inhalacioni, mada može doći i do
apsorpcije preko kože nakon direktnog kontakta tečnosti sa organizmom.
Predominantna simptomatologija trovanja je od strane CNS-a. Kod akutnog trovanja
pri nižim koncentracijama dolazi do glavobolje, vrtoglavice, mučnine, konfuzije dok
veće doze mogu dovesti do depresije CNS-a sa komom i respiratornim arestom.
Cilj rada: Prikaz slučaja pacijenta sa akutnim zadesnim trovanjem organskim
rastvaračima.
Materijal i metode: Izvor podataka su protokol pacijenata SHMP i istorija bolesti
pacijenta sa Odeljenja anesteziologije OB Loznica. Rezultati su dobijeni
retrospektivnom analizom podataka.
Prikaz slučaja: Pacijent je muškarac, star 24 godine, koji se javlja u ambulantu
hitne pomoći zbog osećaja gušenja, mučnine i vrtoglavice. Na pregledu pacijent
somnolentan, TA - 120/80 mmHg, EKG - sinusni ritam, P oko 95/min, levogram, T i
ST b.o., srčani tonovi jasni, disajni šum difuzno oslabljen nad oba hemitoraksa, SaO2
94%. Obezbeđena venska linija, započeta infuzija kristaloidnim rastvorima i
oksigenoterapija preko nazalne maske. Tokom transporta na Grudno odeljenje dolazi
do pogoršanja stanja svesti do kome sa povremenim toničko-kloničnim spazmima
ekstremiteta. Pacijent se hitno prevodi na odeljenje anesteziologije gde je intubiran i
poslat na VMA Beograd (odeljenje toksikologije) gde je izvršena detoksikacija i
stabilizacija.
Zaključak: Trovanja organskim rastvaračima daju tešku kliničku sliku, retka su ali
se dešavaju kod specijalizovanih zanimanja i zbog mogućnosti fatalnog ishoda
trebaju biti uspešno procenjena uprkos ponekad oskudnim anamnestičkim podacima.
Od ključnog je značaja postaviti pravu dijagnozu, započeti odgovarajuću inicijalnu
terapiju i adekvatno pripremljenog pacijenta uputiti u referentnu zdravstvenu
ustanovu.
XII SIMPOZIJUM URGENTNE MEDICINE SRBIJE SA MEĐUNARODNIM UČEŠĆEM Zlatibor, 15–18.05.2016. godine
106
www.urgentnamedicina.org
39. POREMEĆAJ ACIDOBAZNE RAVNOTEŽE - TROVANJE
SALICILATIMA
Ivan Antić, Sanja Filipović
1. Dom zdravlja “ Novi Sad”, Novi Sad
2. Klinički Centar Srbije, Prva hirurška klinika, Beograd
E-pošta: [email protected]
Uvod: Široka rasprostranjenost terapijske primene acetil salicilne kiseline, kao i
dostupnost ovih preparata čine ih čestim uzrokom trovanja. Samostalno lečenje
febrilnosti, kao simptoma, a ne otkrvanje etiologije febrilnosti,može imati za
posledicu intoksikaciju organizma koja se može završiti letalno.
Cilj rada: Ukazati na poteškoće sa kojim se susreću anesteziolozi i lekari u JIN i
svim nivoima zdravstvene zaštite , prilikom postavljanja dijagnoze metaboličke
acidoze pod sumnjom trovanja medikamentima.
Materijal i metod rada: Kroz prikaz slučaja korišćena je retrospektiva analiza
raspoložive medicinske dokumentacije pacijentkinje koja je intoksicirana
medikamentima.
Prikaz slučaja: Pacijentkinja starosne dobi 20 god.dolazi zbog febrilnosti,slabosti i
malaksalosti.Nekoliko dana pre prijema imala je povišenu telesnu temperaturu,
mučninu i gubitak apetita. Nakon prijema pacijentkinja gubi svest, acijanotična, sa
Kussmalovim disanjem,dehidrirana,TT 39,5 C.
Odmah po prijemu kod bolesnice su započete mere rehidracije, borba protiv
šoka,parenteralna antibiotska terapija, urađene laboratorijske analize. Ustanovljeno je
da je u acidozi, gde je nivo bikarbonata 6 mmol/L, i hiponatremija 125 mmol/L uz
visoku anjonsku razliku 15 mmol/L.Nalaz u KS je bio uredan, zapaljenski sindrom
pozitivan. Na primenjenu terapiju gde je za 24 h dobila 190 mEq
bikarbonata,rezistentnom metabpličkom acidozom uz veliku anjonsku razliku uzorci
seruma i urina su poslati na toksikologiju.Pregledom je ustanovljeno prisutvo acetil
salicilne kiseline u koncentraciji od 690 mg/L.(toksična doza je 350 mg/L). Uprkos
dalje korekcije metaboličke acidoze kod bolesnice je nastupio smrtni ishod 48h nakon
prijema.
Diskusija: Metabolička acidoza predstavlja jedan od oblika poremećaja acidobazne
ravnoteže a nastaje zbog povećanja koncentracija jona vodonika u plazmi i snižavanja
koncentracija bikarbonata.
Zaključak: U celini,na osnovu prikazanog slučaja potrebno je naglasiti da kod
pacijenta sa jasnom klinikom slikom metaboličke acidoze,a posebno kada postoji
refraktarnost na terapiju treba imati u vidu i intoksikaciju medikamentima.
Ključne reči:metabolička acidoza,acetil salicilna kiselina
XII SIMPOZIJUM URGENTNE MEDICINE SRBIJE SA MEĐUNARODNIM UČEŠĆEM Zlatibor, 15–18.05.2016. godine
107
www.urgentnamedicina.org
40. ABDОМINАLNА URGЕNТNА SТАNJА U ОNKОLОGIЈI
Blаžо Nikоlić1, Nikоlа Ivаnčеvić1, Ivаn Zаlеtеl2,4, Јаsnа Јаnčić1,4, Zоricа Мilоšеvić3,4
1.Klinika za neurologiju i psihijatriju za decu i omladinu, dr Subоtićа 6а, Bеоgrаd
2.Institut zа histоlоgiјu i еmbriоlоgiјu «Аlеksаndаr Đ. Kоstić», Višegradska 26,
Bеоgrаd
3.Institut zа оnkоlоgiјu i rаdiоlоgiјu Srbiје, Pasterova 14, Beograd
4.Medicinski fakultet, Univerzitet u Beogradu, dr Subоtićа 8, Bеоgrаd
E-pošta: [email protected]
Uvоd: Urgеntnа stаnjа su svа аkutnо živоtnо ugrоžаvајućа stаnjа kоd kојih je
neophodna hitna intеrvеnciја da bi se spаsio živоt pаciјеnta. Kоd оnkоlоških
pаciјеnаtа urgentna stanja nаstајu kао pоslеdicа dејstvа sаmоg tumоrа ili kао
pоslеdicа primеnjеnоg tеrаpiјskоg mоdаlitеtа. Nајvеći brој оnkоlоških pаciјеnаtа,
tоkоm svоје bоlеsti, dоživi bаr јеdnоm urgеntnо stаnjе.
Cilј: Prikаz nајčеšćih аbdоminаlnih urgеntnih stаnjа u оnkоlоgiјi.
Materijal i mеtоdе: U retrospektivnoj studiji analizirana je medicinska
dokumentacija 84 pаciјеntа, kојi si lеčеni u Institutu zа оnkоlоgiјu i rаdiоlоgiјu
Srbiје. Sumnjа nа urgеntnо stаnjе pоstаvlјеnа је nа оsnоvu kliničkе slikе i nаtivnе
rаdiоgrаfiје аbdоmеnа kао iniciјаlnе diјаgnоstičkе mеtоdе. Zа stаtističku аnаlizu
kоrišćеnе su mеtоdе dеskriptivnе i аnаlitičkе stаtistikе.
Rеzultаti: U ispitivаnој grupi bilо је 25% muškаrаcа i 75% žеna, uzrasta od 20 do
81 godine. Nајčеšći simptomi su bili: bоl u аbdоmеnu, opstipacija, mučninа i
pоvrаćаnjе, bоl u lumbоsаkrаlnоm dеlu kičmеnоg stubа, bоl u grudnоm kоšu,
vаginаlnо krvаrеnjе i mеlеna. Ilеus је imаlо 11,9% pаciјеnаtа, а subilеus 41,7%
pаciјеnаtа.
Zаklјučаk: Rеzultаti su pоkаzаli dа su simptоmi аkutnоg аbdоmеnа čеšći kоd žena.
Prеmа primаrnој lоkаlizаciјi tumora, urgentna stanja se najčešće javljaju kоd 28,6%
pаciјеntkinjа sа kаrcinоmom grlićа mаtеricе i kоd 19% pаciјеnаtа sа kаrcinоmоm
rеktumа. Nеоphоdnа је bоlја еdukаciја lеkаrа urgеntnе mеdicinе i lеkаrа оpštе
prаksе о аkutnim stаnjimа u оnkоlоgiјi, u cilјu prаvоvrеmеnе i аdеkvаtnе diјаgnоzе.
XII SIMPOZIJUM URGENTNE MEDICINE SRBIJE SA MEĐUNARODNIM UČEŠĆEM Zlatibor, 15–18.05.2016. godine
108
www.urgentnamedicina.org
41. SLAVLJE ILI ZDRAVLJE?!
Katarina Ostojić
Opšta bolnica “Dr Laza K. Lazarević”, Služba nefrologije sa dijalizom, Šabac
E-pošta: [email protected]
Uvod: Akutno trovanje etil alkoholom i njegove posledice mogu predstavljati
veoma dramatična stanja ako se blagovremeno ne prepoznaju i ako se adekvatno ne
reaguje.
Cilj rada je da ukaže kako akutno pijanstvo kod pojedinih ljudi može da izazove
fatalne poremećaje zdravlja a čak i da dovede do letalnog ishoda.
Metod rada: Prikaz slučaja.
Prikaz slučaja: Pacijent dolazi u Urgentni prijem u pratnji i navodi da je pre dva
dana bio na žurci, da je malo više popio ("domaća rakija") i da je pao sa stepeništa i
povredio glavu, desno rame i grudni koš. Leči se od depresije i ulceroznog kolitisa i
ne koristi alkohol. Nije gubio svest i nije se javljao lekaru, ali se sve lošije osećao,
otežano je disao, bio je slab i malaksao. Urađena rtg dijagnostika je zahtevala
konsultaciju pneumoftiziologa i hirurga. Hirurških i ortopedskih povreda nije bilo,
ali pneumoftiziolog konstatuje isuficijenciju ventilacije(SAO2-76%) i odlučuje da
se pacijent transportuje u tercijarnu ustanovu, u Institut za plućne bolesti Sremska
Kamenica gde dolazi do pogoršanja stanja te se stavlja na veštačku ventilaciju. U
međuvremenu dolazi do pogoršanja acido-bazne ravnoteže, povećanja vrednosti
azotnih materija u krvi, te mu se plasira FVK i započinje se lečenje hemodijalizama.
Dolazi do oporavka plućne funkcije, te se vraća u OB i prima na odeljenje
Nefrologije zbog nastavka lečenja hemodijalizama.
Rezultat je preživljavanje pacijenta nakon akutnog pijanstva, zahvaljujući
blagovremeno započetom lečenju.
Zaključak: značaj prepoznavanja i lečenja posledica akutnog trovanja alkoholom.
42. ZNAČAJ RANOG OPERATIVNOG LEČENJA MALEOLARNIH
PRELOMA-ANALIZA OPERISANIH PRELOMA ZA PERIOD 2010-2015
S. Đurič,T. Kuđija, I. Ivanović, Đ. Maksimović
Opšta bolnica Vršac, Vršac
E-pošta: [email protected]
Maleolarni prelomi su indirektni zglobni prelomi koji nastaju kao posledica luksacije
i subluksacije talusa u zglobnoj viljušci.Prelomi su praćeni bolom,otokom i
nemogućnošću oslonca na povredjenu nogu.Cilj lečenja je idealna repozicija koštanih
XII SIMPOZIJUM URGENTNE MEDICINE SRBIJE SA MEĐUNARODNIM UČEŠĆEM Zlatibor, 15–18.05.2016. godine
109
www.urgentnamedicina.org
okrajaka i njihova stabilizacija.I mala dislokacija lateralnog maleolusa dovodi do
inkongruencije izmedju talusa i koštane viljuške što dovodi do sekundarne artroze.
Dislocirani maleolarni prelomi koji se ortopedskom repozicijom ne mogu
zadovoljavajuće reponirati trebaju se operisati unutar 6-8 sati,što ove prelome čini
urgentnim.Ranom operacijom se izbegava pojava enormnih otoka kao i pojava
buloznih promena na koži u predelu povredjenog skočnog zgloba a repozicija
koštanih okrajaka je lakša.
Radi lakše odluke o operativnom lečenju koristimo Weberovu podelu maleolarnih
preloma/A,B,C/prema visini preloma fibule u odnosu na tibiofibularnu sindesmosu.
U periodu 2010-15. u OB Vršac je operisano 112 pacijenata sa maleolarnim
prelomima/60 M i 52 Ž/.Desni skočni zglob je zastupljen sa 51,7% levi 48,3%.Tip B
je na našem materijalu najčešći 87,5% ,tip C 12,5% Typ A nije operativno tretiran.
Nakon hirurške repozicije preloma lateralnog maleolusa isti se stabilizuje olučastom
pločom sa šrafovima u 81 sluč. Rusch-ovim klinom kod 3 operisana a samo
kortikalnim šrafovima kod 28 povredjena.Medijalni maleolus je nakon repozicije
stabilizovan sa maleolarnim šrafom u 89,3%.U 10,7% slučajeva stabilizacija je
postignita metodom Zuggurtung.Transfiksacija tibiofibularne sindesmose je radjena
kortikalnim šrafom kod 12 operisanih-Typ C.Marginis posterior je stabilizovan
kortikalnim šrafom sa platnom kod 7 operisanih.
Ranim operativnim lečenjem se izbegavaju kožne komplikacije u tretiranoj
regije,lakša je i egzaktnija repozicija koštanih okrajaka,brži postoperativni oporavak i
kraći boravak u bolnici što sve čini lečenje jeftinijim.
43. PRELOM DIJAFIZE BUTNE KOSTI-URGENTNO STANJE
-ANALIZA OPERISANIH U PERIODU 2010-2015.
S. Đurič,T. Kuđija, I. Ivanović, Đ. Maksimović
Opšta bolnica Vršac, Vršac
E-pošta: [email protected]
U radu su prikazani način lečenja i rezultati operativnog lečenja preloma dijafize
femura u periodu od 5 godina u OB Vršac.
Prelomi dijafize femura se češće sreću kod osoba u punoj snazi,dakle u mladjoj
životnoj dobi.Nastaju kao posledica snažne sile koja deluje direktno na dijafizu
femura dovodeći do pojave kominutivnih i poprečnih preloma.Ovi prelomi mogu
nastati i indirektnim mehanizmom-uvrtanjem nastaju spiralni prelomi ili kosi.
Prelomi dijafize butne kosti su praćeni jakim bolom,velikim gubitkom krvi/oko
1000ml/što neretko dovodi povredjenog u stanje šoka.Sve ovo zahteva urgentno
lečenje/imobilizacija,nadoknada volumena,analgetica/.
Na ortopedskom odeljenju OB Vršac u periodu 2010-15. operisano je 17 povredjenih/
13 M, 4 Ž/-saobraćajni traumatizam u 14 slučajeva 3 pad-prosečne starosti 37
XII SIMPOZIJUM URGENTNE MEDICINE SRBIJE SA MEĐUNARODNIM UČEŠĆEM Zlatibor, 15–18.05.2016. godine
110
www.urgentnamedicina.org
god.Svi su operisani nakon 7 do 10 dana od zadobijanja preloma a nakon optimalne
pripreme.U preoperativnom periodu su tretirani trakcijom /transosalna 16,kutana
1/,trombembolijskom profilaksom,analgeticima,infuziona nadoknada tečnosti.Kod
12 pacijenata je uradjena krvava intramedularna fiksacija Kuntcherovim klinom a
kod pet operisanih je uradjena osteosinteza pločom i šrafovima.
Post operativne komplikacije su bile: jedna plućna trombembolija sa blažom
kliničkom slikom-uspešno sanirana,površne infekcije rane kod dva pacijenta.
Kod 16 operisanih je do uspešne sanacije preloma došlo do 8 meseci a kod jednog je
došlo do refrakture preloma-operisan pločom sa šrafovima.
RADIONICE
Ponedeljak, 16. maj 2016. godine
Radionica 1:
Disajni put: Potvrda ETI ultrasonografski i kapnografski; alternative: LMA i I-
gel;
Vođe radionica: prim. dr Kornelija Jakšić Horvat i dr Domagoj Schunk,
Demonstrator: dr Milena Momirović Stojković
E-pošta: [email protected]
Pocus ultrazvuk u resuscitaciji Procena disajnog puta (A) i disanja (B)
prim dr Kornelija Jakšić Horvat
Pocus (point of care) ultrazvuk je pomoćno sredstvo za procenu i monitoring
kritično obolelog pacijenta i sve više se koristi i u prehospitalnim uslovima.
Pocus ultrazvuk je nova, jednostavna, neinvazivna i bezbolna procedura za procenu i
podršku obezbeđivanja disajnog puta kod životno ugroženih bolesnika.
Vizualzicaja disajne regije je izazov. Vazduh je loš ultrazvučni medium. Jedina
vidljiva anatomska struktura je pleura, sve stalo su artefakti, koji se analiziraju.
Procena disajnog puta (A) i disanja (B):
1. Pozicija krikotiroidne membrane (CT membrane)
2. Potvrda pozicije endotrahealnog tubusa (ETT) - preko isključivanja ezofagealne
intubacije
3.Potvrda bilateralne ventilacije
4.Isključivanje pneumotoraksa ( PTX)
Pozicija krikotiroidne membrane (CT membrane)
Nakon identifikacije potencijalno otežanog disajnog puta US se lokalizuje i
obeležava CT membrana za eventualnu konikotomiju.
Potrebno je identifikovati tiroidnu, krikoidnu hrskavicu, krikotiroidnu membranu i
granicu sluznice dušnika i vazduha.
XII SIMPOZIJUM URGENTNE MEDICINE SRBIJE SA MEĐUNARODNIM UČEŠĆEM Zlatibor, 15–18.05.2016. godine
111
www.urgentnamedicina.org
Hrskavice su tamnije hipoehogene strukture a sjajna bela linija je granična linija
vazduha i tkiva.
Michael B.Stone,Focused Ultrasound for airway
management
Krikoidna hrskavica je jajolika,nešto veća hipoehogena struktura u odnosu na
dušničke hrskavice, koje liče na niz bisera.CT membrana se nalazi između krikoidne i
tiroidne hrskavice.
Postupci za eventualnu konikotomiju:
-Predvideti otežan disajni put
-Identifikovati CT membranu
-Obeležiti mesto konikotomije
Potvrda bilateralne ventilacije
Identifikacija pleuralne linije – znak ventilacije pluća.
Pleuralna linija (znak klizanja pluća) zamisliti hiperehogenu liniju koja se pomera
napred-nazad , kretanja pleure sinhrono sa ventilacijom
Isključivanje pneumotoraksa (PTX)
Pri identifikaciji reverzibilnih uzroka srčanog zastoja 4H i 4T,važno je isključiti/ili
potvrditi mogućnost PTX.
US pluća je bolja od RTG dijagnostike za isključivanje PTXi;senzitivnost je 91%,a
specifičnost 97% u dijagnostikovanju,a RTG ima senzitivnost od 50,2%,a
specifičnost 99,4%.
Postupak isključivanja pneumotoraksa
Korak 1 (isključuje se): Prisutnost klizanja pluća isključuje pneumotoraks u području
koje se gleda. Potrebno je proceniti više interkostalnih prostora.
Korak 2 (utvrditi razlike): Razmotriti moguće dijagnoze sa odsutnim klizanjem
pluća:PTX, HOBP, konsolidacija, priraslice pluća. Znak plućne tačke je definitivno
dokaz PTX.
Korak 3 (isključuje se): Ako se vide B-linije, nema vazduha za odvajanje visceralne
od parijetalne pleure i nema pneumotoraksa.
XII SIMPOZIJUM URGENTNE MEDICINE SRBIJE SA MEĐUNARODNIM UČEŠĆEM Zlatibor, 15–18.05.2016. godine
112
www.urgentnamedicina.org
Korak 4 (pravilo u): Plućna tačka je karakterističan znak za pneumotoraks ,
specifičnost 100%
M mod:
A-peščana plaža(normalna pluća)
B-stratosfera znak (kod pneumotoraksa)
XII SIMPOZIJUM URGENTNE MEDICINE SRBIJE SA MEĐUNARODNIM UČEŠĆEM Zlatibor, 15–18.05.2016. godine
113
www.urgentnamedicina.org
XII SIMPOZIJUM URGENTNE MEDICINE SRBIJE SA MEĐUNARODNIM UČEŠĆEM Zlatibor, 15–18.05.2016. godine
114
www.urgentnamedicina.org
Radionica 2: KPR u specifičnim stanjima;
Vođe radionice: dr Srđan Stefanović i dr Aleksandra Lazić
Kardiopulmonalna reanimacija u specifičnim stanjima
Stefanović Srđan 1, Lazić Aleksandra 2
1.Institut za plućne bolesti Vojvodine, Sremska Kamenica
2.Dom zdravlja "Doktor Mladen Stojanović", SHMP, Bačka Palanka
E-pošta: [email protected]
Specifična stanja koja mogu dovesti do srčanog zastoja su: astma, anafilaksa,
hipovolemija i poremećaj elektrolita.
Astma je hronična inflamatorna bolest disajnih puteva, povezana sa obstrukcijom i
povećanjem otpora u disajnim putevima, a javlja se kao odgovor na različite
nadražaje. Obstrukcija je najčešće reverzibilna i prolazi spontano ili uz terapiju. U
uobičajene simptome spadaju: teško disanje, kašalj, stezanje u grudima i kratak dah.
Dijagnoza astme je isključivo klinička. Tri najteža klinička oblika astme su: akutna
teška astma (engl. Acute severe asthma), životno ugrožavajuća astma (engl. Life
threatening asthma) i skoro smrtonosna astma (engl. Near fatal asthma). Postavljanje
dijagnoze i rana terapija su ključni u lečenju astme. Terapija je kombinovana:
kiseonička, inhalatorna beta-2 agonistima, bronhodilatatori, kortikosteroidi,
magnezijum i kristaloidni rastvori.
Anafilaksa može biti teška, životno ugrožavajuća, generalizovana ili sistemska
hipersenzitivna reakcija. Karakteriše je brz razvoj životno ugrožavajućih problema sa
disajnim putem, disanjem i cirkulacijom, udruženih sa promenama na koži i mukozi.
Verovatno se radi o anafilaksi ako su zadovoljeni svi od navedenih kriterijuma: nagli
početak i brza progresija simptoma; životno ugrožavajuće tegobe disajnog puta i/ili
disanja i/ili cirkulacije; promene na koži i/ili sluznici (crvenilo, urtikarija,
angioedem). Dijagnozu potvrđuje izlaganje bolesnika poznatom alergenu. U
zavisnosti od puta ulaska u organizam alergena, očekivana fatalna reakcija nastaje:
pri uzimanju hrane nakon 30-35 minuta; prilikom uboda insekata nakon 10-15
minuta; nakon intravenske primene leka unutar 5 minuta.Vreme observacije pacijenta
mora biti minimalno tri puta duže od očekivanog fatalnog vremena. Najteži oblici
anafilaktičke reakcije leče se adrenalinom (0,5 mg im ili 2-10 mcg iv), H1/H2
antihistaminicima, kortikosteroidima i kristaloidnim rastvorima. Hipovolemija je
smanjen volumen krvi u cirkulaciji, najčešće zbog jačeg krvarenja, ali i zbog jake
dehidratacije. Hipovolemijski šok predstavlja naglo smanjenje volumena krvi u
cirkulaciji, što dovodi do smanjenja tkivne perfuzije i poremećaja ćelijskog
metabolizma. Gubitak volumena veći od 40% može dovesti do srčanog zastoja.
Najčešći uzrok naglog gubitka volumena tečnosti su: trauma, ruptura aortne
aneurizme, gastrointenstinalna krvavljenja i post operativna krvavljenja. Terapija se
XII SIMPOZIJUM URGENTNE MEDICINE SRBIJE SA MEĐUNARODNIM UČEŠĆEM Zlatibor, 15–18.05.2016. godine
115
www.urgentnamedicina.org
zasniva na zaustavljanju krvavljenja, te nadoknadi volumena infuzionim rastvorima i
derivatima krvi.
Poremećaji ravnoteže elektrolita su poremećaji, povećanja ili sniženja, koncentracije
elektrolita u krvi čoveka. Elektroliti imaju vitalnu ulogu u održavanju homeostaze u
telu čoveka. Poremećaji elektrolita mogu uzrokovati nepravilnosti u radu svih vrsta
ćelija u telu, a najčešće remete rad svih vrsta mišićnih ćelija, nervnih ćelija, remete
ravnotežu tečnosti u telu i acidobazni status. Najčešći poremećaji elektrolita su
poremećaji koncentracije jona kalijuma, natrijuma i kalcijuma. Neophodan je
sistematski pristup pri proceni i lečenju pacijenata sa elektrolitskim poremećajem.
Ključne reči: astma, anafilaksa, hipovolemija, poremećaj elektrolita.
Utorak, 17. maj 2016. godine
Radionica 3: Urgentni ultrazvuk (FAST, E-FAST)
Vođe radionica: dr Snežana Holcer Vukelić i dr Mirko Vidović
Focused Assessment with Sonography for Trauma/Extended FAST
Snežana Holcer Vukelić
E-pošta: [email protected]
FAST predstavlja ultrazvučnu dijagnostiku u traumi, koja omogućava identifikaciju
intraperitonealne i intraperikardijalne slobodne tečnosti (krvi) i doprinosi proceni
hemodinamske stabilnosti pacijenta. EFAST omogućava i pregled grudnog koša
bilateralnim anteriornim transtorakalnim ultrazvučnim pregledom, koji ima za cilj da
identifikuje pleuralni izliv, proceni količinu tečnosti u plućnom tkivu i identifikuje
pneumotoraks.
U našem organizmu postoje potencijalni prostori u kojima okultne povrede mogu
dovesti do značajnog gubitka krvi bez vidljivih spoljašnjih povreda (u peritonealnoj
šupljini, u pleuralnom prostoru , u perikardnom prostoru).
FAST omogućava da kod osoba koje su doživele traumu identifikujemo krvarenje-
slobodnu tečnost u potencijalnim prostorima i omogućimo pravovremenu hitnu
hiruršku inetervenciju, odnosno FAST omogućava brzu dijagnozu potencijalno
životno ugrožavajućih krvarenja. To je važno, jer 10% smrtnosti uzrokovanih
traumom su posledica traume abdomena. FAST detektuje već oko 100 ml tečnosti u
Morisonovom prostoru i oko 250 ml ukupno u peritoneumu, senzitivnost mu je oko
90% (86 - 99%), a specifičnost 95 - 100%.
Tehnika pregledaje je sledeća: povređeni je u supinaciji; koristi se B mode
(brightness) i konveksna sonda 2,5 - 3,5 MHz, a ravni pregleda mogu biti:
1. longitudinalna (sagitalno)
2. transverzalno
XII SIMPOZIJUM URGENTNE MEDICINE SRBIJE SA MEĐUNARODNIM UČEŠĆEM Zlatibor, 15–18.05.2016. godine
116
www.urgentnamedicina.org
3. koronarno
Rade se 4 obavezna polja pregleda:
1. desni gornji kvadrant (perihepatično, perirenalno, pleuralno); u srednjoj
aksilarnj liniji između 7-og i 11-og rebra; obratite pažnju pogotovo na Morisonov
džep (hepatorenalno). Obavezno nađite vrh jetre i donji pol bubrega
2. levi gornji kvadrant (perisplenično, perirenalno, pleuralno); u zadnjoj aksilarnoj
liniji, između 5-og i 8-og rebra Slobodna tečnost je retko splenorenalno i najčešće
se uočava oko slezine i između slezine i dijafragme
3. mala karlica (rektouterino, rektovezikalno); neposredno iznad pubične simfize i
to rektouterino (Douglas) žene, a rektovezikalno u muškaraca.
4. subksifoidno (perikardno), tamponada perikarda – potražite tečnost iza leve
komore i obratite pažnju na prisustvo kolapsa desne komore tokom dijastole ili
desne pretkomore tokom sistole
Sveža krv se prikazuje anehogeno (crno), a zgrušavanje krvi kao hipoehogeno i
hiperehogeno kasnije. Uvek su linearnog ili trouglastog oblika.
Prednosti FAST su: preciznost, brzina pregleda (prosečno vreme pregleda 2-4
minuta, a prosečno vreme otkrivanja masivnog prisustva krvi u Morisonovom džepu
je svega 19 sekundi!), neinvazivnost, nema štetnog jonizujućeg zračenja niti
nefrotoksičnog kontrasta, može se jednostavno i brzo ponoviti , aparat je prenosiv
(pokretan), pregled pored kreveta pacijenta, nema rizika za povređene trudnice i
osobe sa koagulopatijama.
Ograničenja su: nemoguće je utvrditi etiologiju slobodne tečnosti (razlika između
hemoragije i ascitesa). Vijuge creva ispunjene tečnosti imitiraju slobodnu tečnost
(okrugle, peristaltika).
Radionica 4: Masovne nesreće
Vođa radionice: prof. dr Bela Burany i dr Peter Temišvari,
Demonstrator: dr Mihaela Budimski
XII SIMPOZIJUM URGENTNE MEDICINE SRBIJE SA MEĐUNARODNIM UČEŠĆEM Zlatibor, 15–18.05.2016. godine
117
www.urgentnamedicina.org
Magyar Légimentő Nonprofit Kft.
Hungarian Air Ambulance
METHANE report
METHANE utvrđivanje
• M(major incident) Masovna nesreća
• E(exact location) Tačno mesto
• T(type) Tip
• H(hazards) Rizici
• A(access and egress) Pristup, evakuacija
• N(number and severity) Broj povređenih
• E(emergency services) službe (na licu
mesta/potreba)
XII SIMPOZIJUM URGENTNE MEDICINE SRBIJE SA MEĐUNARODNIM UČEŠĆEM Zlatibor, 15–18.05.2016. godine
118
www.urgentnamedicina.org
PRIMARNA TRIJAŽA