Wilbur Smith - Lovci Na Dijamante

7/24/2019 Wilbur Smith - Lovci Na Dijamante

1/122


2/122

Wilbur Smith

LOVCI NA

DIJAMANTE

The Diamond Hunters 1971

by Wilbur Smith


3/122

Posveujem ovu knjigu mojoj eni, neprocjenjivo blago mog ivota, sbeskrajnom ljubavlju i iskrenom zahvalnou, blagoslovena za sve godine

naeg zajednikog ivota.


4/122

LOVCI NA DIJAMANTE

Nairobi su stigli s tri sata zakanjenja i kad je napokon Boeing nainterkontinentalnom letu sletio u London, unato etiri dupla whiskyja JohnnyLance je bio odspavao tek nekoliko kratkih tura, i to loe. Osjeao se kao da sumu bacili aku zemlje u oi. Na kraju, nakon zamornog pregleda putovnica,

pojavio se u ekaonici meunarodne zrakoplovne luke Heathrow loe volje.Londonski agent tvrtke Van Der Byl Diamonds bio je tamo i ekao ga.Ugodno si putovao, Johnny?On gunajui odgovori: Kao da sam skoknuo do pakla.

Posluilo ti je kao priprema. Agent se nasmija.Njih su se dvojica odavno znali i svata su zajedno proivjeli. I Johnny se nasmija, no

nevoljko.Jesi li mi sredio hotel i automobil?Dorchester i Jaguar. Agent mu prui kljueve automobila. A rezervirao sam ti i

povratni let za Capetown. Dva mjesta, sutra naveer u devet. Karte su na recepciji hotela.Bravo. Johnny gurne kljueve Jaguara u dep kaputa od kamira i uputi se prema

izlazu. Zna li gdje je Tracey van der Byl?Agent slegne ramenima. Otkad sam ti posljednji put pisao, nestala je, doslovce kao da

je u zemlju propala. A ne uspijevam niti zamisliti odakle bi je mogao poeti traiti.Divno, doista prekrasno. Johnny je bio ljut. Stigli su na parkiralite. To znai da u

krenuti od Benedicta.Stari zna za Tracey?Johnny odmahne glavom. ovjek je bolestan, nisam mu nita rekao.Evo tvog auta. Agent se zaustavio pred sedefastim Jaguarom. Ima li vremena za

jedno pie, Johnny?Naalost, ovoga puta ne. Johnny je sjeo za upravlja. Moda sljedei put.Raunam na to. Agent pozdravi i ode.

Kad je Johnny stigao do nadvonjaka Hammersmith, vlana i tmurna veer ve se bilaspustila, a kad je uao u labirint etvrti Belgravia, nekoliko se puta izgubio prije no to je

pronaao neugledan ulaz u dvorite iza trga Belgrave. Parkirao je.

Od posljednjeg puta kad je bio tu obnovili su proelje kue ne tedei novce. Njegovse izraz lica promijeni, iskrivi usne. Taj se dragi Benedict nije ba previe trudio da zaradinovce, ali se oito svojski trudio da ih potroi. U kui su svjetla bila upaljena. Udari snanonekoliko puta bronanim zvekirom. Unutra je odjekivalo kao da je kua prazna i uinilo muse da u tiini koja je uslijedila uje apat glasova iza navuenih zavjesa. Opazi i jednu sjenu.

Prieka tri minute, a onda se odmakne od vrata, stane nasred dvorita i pone vikati:Benedicte van der Byl, prokletstvo! Brojim do deset, nakon ega u nogom razvaliti

ova vrata! Udahne i nastavi vikati: Ja sam, Johnny Lance, Benedicte! I zna da uvijekuinim ono to kaem!


5/122

Vrata se ponu otkljuavati gotovo istog asa i on uleti unutra irom ih otvoriviudarcem ramena. Ne obrati panju na Benedicta, koji je bio iza vrata jo uvijek dreirukom kvaku, ve krene pravo prema dnevnom boravku.

Benedict potra za njim. Dragi Boe, Lance! Ne moe ui tamo unutra!Johnny jedva da ga je i pogledao. Zato ne? Stan je ionako u vlasnitvu tvrtke, a ja

sam predsjednik uprave.

Prije no to je Benedict stigao odgovoriti, on je ve uao kroz vrata. Jedna djevojkapokupila je odjeu s poda i gola potrala prema vratima spavae sobe. Druga je na brzinunavukla kaftan dug do glenja i pogledala Johnnyja sa srditim izrazom na licu. Kosa joj je

bila raupana i kruti su joj uvojci oko glave oblikovali grotesknu aureolu.Lijepa zabavica, kako vidim. Johnny baci pogled na projektor na nonom ormariu

uz krevet, zatim na platno rastegnuto na suprotnom zidu. S filmiima i svime.Djevojka upita: Jesi li drot?Zbilja ima potplat umjesto obraza, Johnny Lance. Benedict van der Byl stajao je

pored njega i jo je vezivao pojas svilenog ogrtaa.Djevojka opet upita: Je li drot?Benedict je umiri: Ne. Radi za mog oca. Ta reenica kao da mu je vratila

samopouzdanje. Ispravi se cijelim tijelom i, proavi desnicom kroz dugu crnu kosu,produi: tovie, zapravo je njegov sluga. I razvueni glas opet je postao glupoizvjetaen.

Johnny se okrene prema njemu, no obrati se, ne gledajui je, djevojci: Gubi se, droljo.Pridrui se prijateljici.

Djevojka je oklijevala. Brii! Johnnyjev glas bio je praskav poput vatre od suharaka.On i Benedict sada su stajali suelice jedan drugome. Bili su iste dobi, neto preko

tridesete, i obojica su bili visoki i tamnokosi, a svejedno nisu mogle postojati dvijemeusobno razliitije osobe. Johnny je bio irokih ramena, uskoga struka i bokova te sjajne,od pustinjskoga sunca preplanule puti. Oris velike i izboene vilice bio je istaknut i jasan, anjegove su oi bile oi ovjeka naviklog da promatra iroke obzore. U glasu su mu

odzvanjali svi akcenti jezika koji se govori tamo dolje.Gdje je Tracey?Arogantno hinei iznenaenje, Benedict podigne obrve. Bio je blijedo maslinaste puti

jer ve mjesecima nije stupio nogom u Afriku, pa je izgubio ten. Usne su bile jako crvene,gotovo kao da su naminkane, a klasine crte lica bile su oteale pretjeranom debljinom.Imao je male mlohave depie pod oima, a mekan i ugodan svileni ogrta nije uspijevao

prikriti gojaznost tijela osobe odane vie jelu i piu no kretanju i vjebi.Ljepotane moj, a to te to vraga navodi na pomisao da ja znam gdje je moja sestra?

Ne vidim je ve tjednima. Johnny mu okrene leda i proe sobom. Priblii se jednoj slici nasuprotnom zidu. Soba je bila puna djela dobrih junoafrikih slikara, od Alexisa Prellera iIrme Stern do Tretchikoffa: neobina mjeavina tehnika i stilova, ali netko je bio uvjerioStaroga da se radi o izvrsnom ulaganju. Napokon, Johnny se opet okrene prema Benedictu.Promotri ga kao to je promotrio slike, usporeujui ga s gipkim sportaom kakav je mladivan der Byl bio do prije nekoliko godina.

U svom je sjeanju imao sliku Benedicta kako skladno poput leoparda tri po zelenomigralitu pred dupke punim gledalitem i kako nezaustavljivo, uzdignute glave, slijedi irokii streloviti let ovalne lopte da bi je naposljetku uhvatio u toci pada i krenuo opet u poljegradei igru.

Prozbori gotovo sikui: Deblja se, ampione.


6/122

Benedictu od srdbe navre krv u obraze, koji pjegavo pocrvene. Zarea: Gubi se, izovih stopa!

Iz ovih stopa, naravno. No prvo e mi rei o Tracey.Ve sam ti rekao, ne znam gdje je. Kurva se negdje. Chelsea, pretpostavljam.

Johnnyja smjesta obuzme drhtaj bijesa, ali se obuzda.Odakle joj novac, Benedicte?

Ne znam... Stari... Johnny ga odmah prekine: Od Staroga dobija tek deset funtatjedno, a prema onome to sam uo, ona troi i rasipa.

Nebesa, Johnny! Benedictov glas postao je pomirljiv. Ne znam. Ne tie me se,uostalom... Moe biti da joj Kenny Hartford...

Johnny ga opet nestrpljivo prekine. Kenny Hartford ne daje joj ama ba nita. Tako suse dogovorili kad su se rastali. Sada, elim znati tko joj plaa ta putovanja u zaborav. I onda,

pizdo od brata, ne zna ba nita o tome?Benedict je sada bio ve uvrijeen. Ja? Dobro zna da ne umiremo od ljubavi jedno za

drugoga.Moram li ti ba sve do kraja odslovkati? No dobro. Stari umire, ali nije izgubio ni

mrvu svog potpunog prezira za svaki oblik slabosti i poronosti. Ako Tracey bude postala

drogirana beskunica, onda e se moda naem vrlom Benedictu ukazati iznimna prilika daopet bude u milosti staroga oca. Stoga, za njega bi bilo izvrsno ulaganje izvadi li sada kojutisuu funta i poalje Tracey u pakao. Udalji li je nepovratno od oca... i svih onih lijepihmilijunia. Benedict provali: Tko je ikada govorio o drogi?

Johnny stane pred njega. Ja sada govorim o njoj. Benedicte, ti i ja imamo jedan malinerijeeni raun i bio bi mi veliki uitak razbiti te da vidim kako funkcionira tvoj unutarnjisklop. Dugo je prodorno gledao Benedicta, sve dok ovaj, i dalje se poigravajui pojasomogrtaa, nije oborio pogled.

Gdje je Tracey, Benedicte?Isuse Boe, ne znam!Sporim korakom Johnny se pribliio projektoru i uzeo jedan kolut s oblinjeg nonog

ormaria. Odmotao je nekoliko metara trake i pogledao ju prema svjetlu. S izrazom gaenjaprimijeti: Draesno.

Benedict zarea: Ostavi to!Ti zna to Stari misli o ovim svinjarijama, zar ne?Benedict u tren problijedi. Ne bi ti vjerovao.Oh, vjerovao bi mi, itekako. Johnny baci kolut na noni ormari i okrene se opet

prema njemu. Uvijek vjeruje onome to kaem jer mu nikada nisam lagao.Benedict je oklijevao. U jednom trenutku uzrujanim pokretom nadlanice obrie usne.

Ne vidim je vie od dva tjedna. Posljednji put ivjela je u iznajmljenom stanu u etvrtiChelsea, u ulici Stark. Na broju dvadeset i tri. Dola me posjetiti.

Kako to?Trebao joj je novac. Posudio sam joj nekoliko funta.Nekoliko?No dobro, nekoliko stotina. Jo uvijek mi je sestra, unato svemu.Lijepa gesta, tako uljudna i puna ljubavi s tvoje strane. Hajde, napii tu adresu.Benedict ode do stola s konom podlogom i napie adresu na posjetnicu, pa se vrati do

Johnnyja i prui mu je. Premda tih, glas mu je pucao i drhtao od bijesa.Ti voli smatrati sebe monim i opasnim, Lance. Ali i ja, na neki svoj nain, mogu

biti opasan. Stari nee ivjeti dovijeka, Lance: istoga dana kad on sklopi oi, rastrgat u te.Ve drhtim od straha, Benedicte. Johnny se nasmije i vrati do automobila.


7/122

Na trgu Sloane bio je zastoj u prometu i dok je pokuavao izvesti Jaguara iz njega kakobi se zaputio u Chelsea, imao je dovoljno vremena za razmiljanje. U umu mu oiviuspomena na prisnost koja je neko povezivala njih troje, Tracey, Benedicta i njega. Kao trimlada divljaka, zajedno su razuzdano trali planinama, plaama, visoravnima, beskonanim

prostranstvima Namaqualanda koja su za njih bila ogromno, beskrajno igralite. To prije

nego to je Stari doivio zapanjujui nenadani uspjeh u pothvatu na rijeci Slang, odnosnokad jo nije bilo novaca niti za kupnju cipela, kad je Tracey nosila haljine saivene od platnavrea za brano, kad su njih troje svaki dan zajedno ili u kolu na jednom neosedlanom

poniju, poreani na hrptu kao tri tamna i goludrava vrapca na ogradi. Sjeao se dugihsunanih tjedana kad bi Stari bio odsutan i kad bi se oni, smijui se sretno, preputali svojimtajnim igrama, uspinjui se potom svake veeri na vrh stoga iza kolibe od blata.

Od tamo su motrili na sjever, onstran onog bezgraninog prostranstva koje se u sutonutapalo u crvenim tonovima krvi i purpura, nadajui se da e tamo u daljini ugledati oblak

praine koji najavljuje povratak Starog. I prisjeao se gorueg, poticajnog uzbuenja kad bise iznenada pranjav i raskliman Fordov kamion, s blatobranima privrenim eljeznomicom, pojavio u dvoritu te kad bi Stari, sa zabaenim eirom umrljanim od znoja i s

bradom pokrivenom prainom i neobrijanom tko zna koliko dana, izaao iz kabine. Uhvatiobi Tracey, koja bi veselo zaciala, i bacao bi je u zrak; zatim bi svoju panju posvetioBenedictu i napokon njemu, Johnnyju.

Uvijek tim redom: Tracey, Benedict, on. A ipak, nikada se nije bio upitao zato baremjednom nije krenuo od njega. Uvijek taj nepromjenjivi redoslijed: Tracey, Benedict, on. Istotako, nikada se nije bio upitao zato se on zove Lance, a ne van der Byl.

Zatim je, iznenada, taj svijetli sunani djeji san zavrio, naglo se prekinuo. Johnny,ja nisam tvoj pravi otac. Tvoji otac i majka umrli su kad si ti bio jo jako malen. On ga jegledao s nevjericom.

Stari nastavi: Razumije, Johnny?Da, tata.

U tom je trenutku Tracey, topla i njena ivotinjica, pod stolom svojom rukompotraila njegovu. On ju je hitro izmaknuo. Moda bi bilo bolje da me vie tako ne zove,Johnny. Jo se sjeao tog smirenog odlunog glasa dok je mrvio u krhotine njeni kristalnjegova djetinjstva. Bio je to poetak samoe.

***

Pritisne na papuicu gasa i Jaguar poskoi naprijed, prema King's Roadu. udno kakosu uspomene mogle jo uvijek nanositi toliku bol, ipak ju je vrijeme trebalo ublaiti, smiriti.

***

Od tada njegov ivot nije bio nita drugo no neprekidno, uporno takmienje kako bi sipriskrbio odobravanje Starog. U iju se ljubav nije usudio polagati ni najmanju nadu.Potom, vrlo brzo, uslijedile su daljnje promjene. Tjedan dana kasnije stari Fordov kamionneoekivano se pojavio brujei iz tame pustinjske noi i gromki smijeh Starog munjevito ih

je izbacio snene iz njihovih postelja. Upalivi svjetiljku Petromax, Stari ih je posjeo nakuhinjske stolice oko klimavog brijestovog stola, a zatim je, s urotnikim izrazom lica,

poloio na sredinu stola neto slino velikom komadu kristala. A njih troje, sneni, sjedili supogleda uprta u taj reklo bi se oblutak ne shvaajui.


8/122

Otra acetilenska svjetlost kao da je bila zatoena u unutarnjosti kristala: bila jezarobljena, pojaana i vraala im se kao plameni i plavi odbljesak. Stari je u meuvremenulikovao. Dvanaest karata. Bijelo plav i savren. I tamo gdje sam naao ovoga, ima ih jomnogo.

Od tog asa bilo je nove odjee i automobila, uslijedila je selidba u Cape Town, novakola, velika kua na breuljku, ali i dalje je stalno bilo prisutno ono takmienje koje mu

nije pribavljalo, kako je trebalo, odobravanje Starog, ve prije ljubomoru i mrnjuBenedicta van der Byla.

Lien poleta i poriva koji su njega poticali, Benedict ni u snu nije mogao dostiiJohnnyjevu razinu ni u uenju ni u sportu. U razredu i na igralitu nije mogao drati korak sJohnnyjem... i zato ga je mrzio.

to se pak ticalo Starog, on nije nita primjeivao jer je tada ve rijetko bio s njima. Uvelikoj kui njih su troje ivjeli praktino sami s guvernantom, jednom mravom iutljivom enom. Stari je tamo navraao vrlo rijetko i svaki se put sve manje zadravao. Iuvijek je izgledao rastreseno i umorno. Ponekad bi iz Londona, Amsterdama, Kimberleyadonosio darove koji su njima tada ve vrlo malo znaili. Oni bi bili vie voljeli da sve opet

bude kako je bilo prije, tamo u pustinji. U praznini koju je Stari ostavio za sobom

neprijateljstvo i bijesno suparnitvo izmeu Johnnyja i Benedicta doli su do te toke da jeTracey bila prisiljena birati izmeu njih dvojice.

Odabrala je njega, Johnnyja. U svojoj su se samoi vezali jedno za drugoga. Ona,djevojica zatvorena u se, i on, suh i mrav djeak, postupno su podigli svoju tvravu protivsamoe. Za njih je to bilo svijetlo sigurno mjesto u kojemu ih tuga nije mogla dostii i izkojega je Benedict bio iskljuen.

Skrenuvi, napustio je prometni tok i uao u Chelsea, u ulicu Old Church u srcu etvrti,te se uputio prema rijeci. Vozio je bezvoljno, dok su mu se uspomene gomilale u umu.Potrudi se da opet osvoji i zauzme tu tvravu topline i ljubavi koju su on i Tracey biliizgradili prije mnogo vremena, ali na um mu je odmah navrla uspomena na no u kojoj seona sruila.

Jedne noi, u staroj kui na Wymberg Hillu, probudio ga je daleki pla. Ustao je te,bosih nogu i u pidami, krenuo prema tim jecajima to su parali srce. A bilo ga je strah.Imao je samo etrnaest godina i bilo ga je strah mraka u velikoj kui.

Tracey je plakala, glave uronjene u jastuk, i on se nagnuo nad nju.Tracey? to je, Tracey? Zato plae?Ona skoi na koljena i, kleei nasred kreveta, baci mu ruke oko vrata. Oh, Johnny!

Usnula sam uasan san, pravu moru. Zagrli me, molim te, zatiti me. Nemoj otii, ne putajme samu. Njen je glas bio sveden na apat pun suza.

On se uvukao u postelju s njom i drao ju je zagrljenu dok nije zaspala. Od tada jesvaku no dolazio u njenu sobu. Nevin i posve djetinjast in: jedna dvanaestgodinjakinja i

jedan djeak koji joj je ako ne imenom, onda po prirodi stvari bio brat. Leali su zagrljeni upostelji, razgovarali apui i tiho se smijali dok ih san ne bi svladao i odnio daleko.

Zatim je jedne noi iznenada zaiskrila ivahna svjetlost lustera usred sobe. Na praguTraceyne spavae sobe stajao je Stari. Iza njega Benedict, u pidami, uzbueno skakutajui ineprestance pobjedonosno ponavljajui: Rekao sam ti, tata, rekao sam ti!

Razjaren, s onim velikim busenom bijele kose nakostrijeene poput grive ranjena lava,Stari je zgrabio Johnnyja i izvukao ga iz kreveta, doslovce ga istrgnuvi iz Traceynih rukukoje su ga grlile.

Mala kurvo! Grmio je dok se, drei bez ikakve potekoe prestravljenog djeakajednom rukom, nagnuo nad ker i slobodnom rukom udario je posred lica. Nakon toga,


9/122

ostavivi je u suzama i lica uronjena u jastuk, odvue Johnnyja cijelim hodnikom do radnesobe u prizemlju. Gurne ga unutra tako silovito da ga odbaci do pisaeg stola u koji djeakudari. Zatim ode do police i uze jedan lagan i savitljiv bambusov tap, vrati se natrag, zgrabiJohnnyja za kosu i pritisnu mu lice na plohu pisaeg stola. Bio ga je ve vie puta istukao,ali nikada tako, nikada s toliko srdbe i okrutnosti. Van sebe od bijesa, udarce je zadavaonasumice, ali mnogi su pogodili cilj. ak i u agoniji tog muenja za Johnnyja je bilo pitanje

asti ne ispustiti ni krik, ne odati se ni najmanjim jaukom. Ugrize si usne sve dok ne osjetislani i metalni okus krvi.

Ne smije me uti kriati!Ugui svaki jauk i osjeti kako mu se hlae pidame venatopljene krvlju lijepe za noge. Ali taj njegov tvrdoglavi muk posluio je samo kao izazovneobuzdano raspirenoj srdbi Staroga. Bacivi tap, podigne ga i stane ga udarati rukama,odbacujui mu glavu s jedne na drugu stranu nezaustavljivim zausnicama koje su mu

protresale modine uz zasljepljujue bljeskove. No ipak, on nikako da padne. Razbijenih inadutih usana i oteenog lica punog modrica, stajao je na nogama grevito se drei za rub

pisaeg stola i taj je tvrdokorni otpor nagnao Staroga onstran granica razuma. Naposljetkustisne pest i opali njome posred lica momka, koji s udesnim osjeajem olakanja napokondoeka munjeviti nestanak bola u toploj bujici tmine.

Prvo zauje glasove. Jedan je bio nepoznat: ...kao da ga je napala zvijer. Zamalo ga jerastrgao. Morat u obavijestiti policiju. Zatim drugi, za koji mu se inilo da ga poznaje, alimu je trebalo vremena da ga smjesti negdje. Pokuao je otvoriti oi, ali kao da su bilezatvorene katancem. Osjeao je da mu je lice oteklo i u plamenu. S naporom uspije otvoritikapke i prepozna Michaela Shapira, tajnika Staroga. Razgovarao je s onim drugim. Zrak je

bio ispunjen mirisom antiseptika, a na nonom ormariu pored kreveta bila je lijenikatorba. Otvorena.

Sluajte, doktore. Znam da e vam to moda izgledati nekorektno od mene, alipriekajte s pozivom policiji. Ne bi li bilo bolje prije porazgovarati s djeakom? Oba sugledala prema krevetu. Osvijestio se.

Lijenik se odmah priblii krevetu. to ti se dogodilo, Johnny? Hoe li nam rei to

se dogodilo? Obeavam ti, tko god je to uinio, bit e kanjen.To nije smio izgovoriti: nitko na ovome svijetu nije mogao kazniti Staroga. Pokua

progovoriti, ali usne su mu bile otekle i teke. Pokua ponovo.Pao sam. Pao. Nitko nije to uinio. Nitko. Pao sam i gotovo.

Nakon to je lijenik otiao, Mike Shapiro priblii se krevetu i nagne se nad njega. Onenjegove tamne idovske oi bile su pune suosjeanja... i drugoga. Srdbe, moda, ili akdivljenja. Vodim te svojoj kui, Johnny. Brzo e se oporaviti.

Ostao je dva tjedna, povjeren na brigu Shapirovoj supruzi Helen. Kraste su otpale srana, modrice su poblijedile pretvorivi se u ukaste kolobare, ali nosna je kost ostalanepovratno kriva. Prouavao je novi nos u ogledalu i gotovo da mu se dopadao: bio je nalik

boksau, tovie piratu. No trebalo je proi mnogo mjeseci da nestane osjetljivost i da simoe bezbrino dodirnuti nos.

Sluaj, Johnny. Ti e sada ii u novu kolu. U jedan odlian koled uGrahamstownu. Michael Shapiro svojski se trudio da mu glas zvui oduevljeno.

Grahamstown je bio udaljen pet stotina milja. Za praznike e odlaziti uNamaqualand, ii e tamo da bi nauio sve ono to valja nauiti o dijamantima i njihovuvaenju. Svidat e ti se, vidjet e. to kae?

On je razmiljao o tome, promatrajui u meuvremenu Michaelovo lice i iitavajui snjega stid koji je svakako morao proivljavati.!

Dakle, vie se neu vratiti kui?


10/122

Pod kuom on je podrazumijevao onu na Wynberg Hillu. Michael odmahne glavom.Ali, onda, kada u ih... Zastane, traei prave rijei. Kada u ih opet vidjeti?Mike odgovori dokraja iskreno: Ne znam, Johnny.

Kao to je Michael Shapiro rekao, radilo se o odlinom koledu.Prva nedjelja nakon njegova dolaska: poslije mise krenuo je za drugim djeacima u

razred, nedjeljom se obavezno pisalo doma. Svi su odmah poeli urno pisati svoja pisma ipisamca roditeljima, a on je tamo nepomino sjedio sa svojom tjeskobom sve dok se deurniprofesor nije zaustavio kraj njegove klupe.

Brino ga upita: A ti, Lance? Ne pie? Siguran sam da tvoji ele znati kako ti jeovdje.

Posluno uzme naliv-pero i neko vrijeme nastavi piljiti u bijeli i prazan list papira.Naposljetku napie:

Gospodine, nadam se da Vam je drago doznati da se sada nalazim u koledu. Hrana jedobra, ali kreveti su vrlo tvrdi. Svaki dan idemo u crkvu i igramo ragbi.

Va JOHNNY .

Od tada pa sve dok, tri godine kasnije, nije napustio koled kako bi krenuo na studij,pisao je Starome bez izuzetka jedno pismo svaki tjedan i u svakome mu se obraaooslovljavajui ga s Gospodine, zapoinjui uvijek na isti nain:

Nadam se da vam je drago doznati da...

Ni na jedno od tih pisama nikada nije dobio odgovor.Jednom na tromjeseje dobivao je, meutim, pismo napisano pisaim strojem u

kojemu bi ga svaki put Michael Shapiro obavijestio o odlukama donoenim glede njegovihpraznika. Obino je to podrazumijevalo stotine milja dugo putovanje vlakom kroz Karroo,

do nekog zabaenog sela u toj prostranoj i jalovoj pustoi, gdje bi ga doekao malizrakoplov Van Der Byl Diamondsakako bi ga poveo jo dublje u pustinju, sve do neke odtvrtkinih koncesija.

Tamo je, kako mu je Michael Shapiro bio najavio, poeo uiti sve o dijamantima injihovu vaenju. Kad se na kraju upisao na sveuilite, izgledalo mu je zato potpuno

prirodno da izabere studij geologije.U meuvremenu, i dalje je bio izopen iz obitelji van der Byl. Nikada vie nije vidio

nikoga od njih, ni Tracey, ni Benedicta ni, ne daj Boe, Staroga. Onda ih je, neoekivano,vidio sve troje jednog nezaboravnog popodneva. Bio je na zadnjoj godini studija i bilo jevie no izvjesno da e diplomirati: ve od prve godine bio je uvijek najbolji u svim

predmetima i na elu svih ljestvica ispitnih ocjena, tako da je na kraju bio imenovanstudentom prorektorom sveuilita Stellenbosch; sada ga je pak ekao dodatni lovorovvijenac.

U narednih deset dana Nacionalna ragbijaka liga trebala je objaviti sastav odabranemomadi za utakmicu protiv novozelandskihAll Blackna turneji i izbor Johnnyja kao krila

bio je izvjestan koliko i diploma iz geologije. Sportski tisak nadjenuo mu je nadimak JagHond, po imenu krvolonog afrikog grabeljivca, kejpskog divljeg psa, ivotinjenevjerojatne snage, otpornosti i surovosti koja svoju lovinu izmori trkom. Nadimak je imaouspjeha i Johnny je postao ljubimac iroke sportske javnosti.


11/122

U momadi sveuilita Cape Town, pak, bio je drugi veliki ljubimac navijaa, ije jemjesto u nacionalnoj vrsti koja se imala susresti s All Black bilo sigurno koliko i onoJohnnyja Lancea. Sa svog mjesta u treoj liniji Benedict je vladao cijelim igralitem sotmjenou i finoom boanskog izabranika. Postao je ljudina irokih ramena i snanihnogu, tamnokos i lijepe vanjtine.

Johnny je doveo gostujuu momad do sredine zelenog polja i, dok je skakutao i

izvodio zgibove i pregibe, svrnuo je pogled gore prema krcatom gledalitu kako bi biosiguran da su svi vrhovni sveenici ragbijake lige nazoni. Tamo gore ugleda doktoraDaniea Cravena zajedno s drugim lanovima odbora u za njih rezerviranom sektoru, ispodnovinarskog. Pred njim je sjedio premijer, koji se nagnuo i okrenuo unazad kako bi mu seobratio. Taj susret izmeu dva sveuilita bio je najvei dogaaj ragbijakog prvenstva iljubitelji su prevalili tisue milja da bi mu mogli prisustvovati. Premijer se smijao i kimaoglavom u znak potvrivanja, potom se nagnuo naprijed i potapao po ramenu velikuspodobu sijede glave koja je sjedila u redu ispod njega.

Kad se ta velika sijeda glava okrenula i pogledala pravo u njegovu smjeru, Johnnyosjeti kako ga proima doslovce strujni udar. Bio je to prvi put u sedam godina, prvi put odone uasne noi, da vidi Staroga. Podigne ruku u znak pozdrava i Stari je dugo gledao u

njegovu smjeru prije no to se okrenuo i poeo razgovarati s premijerom. U tom su trenutkuu igralite ule maoretkinje. Prole su visoko podiui noge u svom spektakularnommimohodu. Sve do jedne lijepe djevojke, mlade i rumene od uzbuenja i napora, nosile su

boje sveuilita Cape Town i bile su odjevene u bijele izme, kratku suknjicu i visoki eir.Vrisak gomile odjekivao je u Johnnyjevim uima poput zaglunih udaraca bubnjeva

koji su bili u ritmu s otkucajima bila: u prvom je redu ugledao Tracey van der Byl. Odmahju je prepoznao iako je ve bila izrasla u djevojku. Ruke i noge bile su preplanule, a crna isjajna kosa padala joj je na ramena. Koraala je u ritmu s druicama, visoko podiui noge iisputajui uobiajene poklike bodrenja, vrckajui stranjicom u nevinom preputanju dok

je gomila vikala i komeala se, a opa pomama postajala neobuzdana. Nastavi je gledatipotpuno nepomian u svoj toj uskomeanosti. Bila je najljepa ena koju je ikada vidio.

Zatim je spektakl zavrio, maoretkinje su se povukle smjestivi se pored ulaza usvlaionice, a domaa je momad trkarajui izala na igralite. Benedict van der Byl stignena svoje mjesto i okrene se. Iz arape koja mu je dosizala do koljena izvue ealj i proenjime kroz tamnu kosu. Oarana tom malom teatralnom gestom, gomila pone vikati izviditi. On vrati ealj u arapu i, zauzevi arogantnu pozu s jednom rukom na boku i

podignutom bradom, promotri protivniku momad. U jednom trenutku susretne Johnnyjevpogled i brzo promijeni pozu, sputajui pogled i lagano kopkajui jednom nogom po tlu.

Zauje se zviduk i utakmica pone. Odmah se pokazala onakvom kakvom se gomilanadala da e biti: bio je to veliki susret s igrom koja nije mogla a da ne ushiti sve i koja im

je zasigurno trebala ostati u sjeanju. Siloviti i dobro osmiljeni jurii napadaa, dugi i brziprodori tree linije u kojima je ovalna lopta skakala od ruke do ruke sve dok kostolomnimbranikim zahvatom onaj koji je u tom trenutku bio u njenom posjedu ne bi bio baen na tlo.Tvrda, ali unato tome ista igra odvijala se u visokom ritmu od jedne do druge straneterena. Nebrojeno puta gomila je u pomamnoj napetosti skoila na noge razrogaenih oiju iisputajui krik iz ustiju, da bi opet uz reanje sjela nakon to je oajnika intervencijaobrane uspjela zaustaviti loptu na samo nekoliko centimetara od crte polaganja. Tri minute

prije kraja utakmice jo uvijek nije bio postignut pogodak. Na koncu jedne guve CapeTown je preao u napad iskoristivi pukotinu u protivnikoj obrani i ispucavi odmah zatimloptu u zrak, u jedan dugi izbaaj.


12/122

Uhvatio ju je u letu, ni najmanje ne pomijenivi ritam svog brzog trka, krilni igraCape Towna ije kopake kao da su bacale iskre ak i po zelenoj travi. Gomila opetushieno skoi na noge. Johnny se baci i srui ga uhvativi ga nisko, neto iznad koljena, iudarivi ga ramenom. Oba se otkotrljaju van igralita otkidajui busenje trave s bijele crtedok se gomila, uz gromki uzdah, vratila na sjedalice. Dok je ekao ubacivanje iz auta,Johnny uputi brze i promukle naredbe. Smee uti dres bio je natopljen znojem, a mlaz krvi

iz ogrebotine na boku umrljao mu je bijele hlaice.Ubaci, brzo! Nemoj je drati. Dodaj Dawieu. Dawie, ispucaj je uvis i naprijed!

Zatim, kad je lopta ubaena u igru, skoi u zrak i u letu je dohvati akom aljui je tono uDawieve ruke. Istovremeno se okrenuo da bi blokirao protivnike napadae. Dawie se

povue dva koraka i ispuca. Snaga kojom je to uinio bila je takva da mu se desna nogadigla iznad glave, dok ga je zamah ponio naprijed i zarotirao ga. Lopta se penjala sve vie,letei poput strelice, bez najmanjeg titraja. Stigla je do vrhunca putanje tono iznad sredineigralita i nakon toga poela je padati. Dvadeset tisua glava slijedilo je taj let, dok suigralite i gledalite utonuli u iznenadni muk. A u toj neprirodnoj tiini Benedict van der Byl

poeo se polako povlaiti u svoju polovicu polja i varljivo sporim korakom, a ipakpravodobno, kako to ine veliki sportai, stigao je tono do mjesta gdje je lopta imala pasti.

Lopta mu je uletjela tono u ruke i on je mirno krenuo prema sredini terena, otvorivi si kutza uzvratni udarac. Nad igralitem se jo uvijek nadvijala ona nadnaravna tiina: sva panja

bila je usredotoena na Benedicta van der Byla.Jag Hond! Usamljeni glas u gomili dade znak za uzbunu i dvadeset tisua glava

okrene se prema suprotnoj strani igralita. Sada se ve orilo. Jag Hond! Johnny se odvojiood skupine napadaa i skladnim pokretima ruku i nogu krenuo je odluno prema Benedictu.Suvian pokuaj i napor: nije se mogao nadati da e presresti igraa Benedictova kalibra stako velike udaljenosti. No on se svojski trudio, troei u tom juriu i zadnju preostalusnagu. Njegovo je lice bilo sjajna i znojna krinka odlunosti i u svom je sumanutom juriukopakama upao itave grude zemlje. U jednom trenutku dogodi se neto neponovljivo inevjerojatno. Benedict van der Byl bacio je pogled iza sebe, vidio je Johnnyja i promijenio

korak: usporio je i dvama se nespretnim koracima okrenuo oko svoje osi, pokuavajui sepovui na svoju polovicu igralita. Sva sigurnost kao da je iznenada netragom nestalazajedno s vjetinom i elegancijom. Spotakne se, samo to ne padne, a lopta mu pobjegne izruku i otkotrlja se daleko. Tada nezgrapno potri za njom, ispruivi nasumice ruke, i dalje

pogledavajui iza sebe. Johnny je bio jako blizu: svakim korakom sve tee diui poput lavaranjena u stomak, ogromnih ramena ve nagnutih naprijed za hvatanje, usana razvuenih u

podrugljiv kez.Benedict van der Byl pade na koljena i pokrije si glavu rukama presamitivi se na

travi. Johnny ga okrzne ne usporavajui i, sagnuvi se u trku, lagano pokupi loptu to sekotrljala. Kad je Benedict, jo uvijek na koljenima, spustio ruke i pogledao uvis, Johnny je

bio deset jarda daleko, uspravan izmeu vratnica vrata, i gledao ga. Potom se, i daljesmireno, sagnuo i poloio loptu meu noge postigavi tako i slubeno pogodak. Zatim su uistom asu, kao po dogovoru, on i Benedict okrenuli glavu prema centralnoj tribini i

pogledali Staroga: bio je ustao i polaganim je korakom iao prema izlazu i probijajui sekroz zablenutu gomilu.

Dan nakon utakmice Johnny se vratio u pustinju. Stajao je na dnu jednog pokusnogkopa otvorenog u stjenovitom terenu i tamo dolje, u toj dubokoj rupi, vruina je bilanepodnoljiva. Imao je na sebi par bijednih utosmedih hlaica i preplanule miice bile susjajne od znoja, a ipak je ustro radio na uzimanju uzoraka. Slijedio je granicu i profil


13/122

drevnog morskog terasastog sedimenta koji su ere zakopale pod pijesak. I oekivao je da etamo, na toj stjenovitoj podlozi, nai tanki sloj dijamantnog ljunka. Zauje brujanje dipakoji se pribliavao i utanje koraka na raspukloj zemlji tamo gore iznad sebe. Ustane i

protrlja si bolne miice lea. Na rubu iskopa stajao je Stari i gledao ga. U ruci je imaopresavijene novine. Bio je to prvi put tijekom svih tih godina da ga Johnny vidi izbliza.Ostao je iznenaen promjenom. Bujna kosa bila je skroz bijela i crte lica bile su izraene i

duboke kao u mastifa. Veliki orlovski nos jo se vie isticao, ocrtavajui se na licu poput rta.No na tijelu nije bilo znaka debljanja ili omlohavljenja, dok su plave oi bile jo uvijeknepokolebljive i leden e. Baci novine u jarak.

itaj! Ne skidajui pogleda s njega, on ih pokupi. Novine su bile otvorene nasportskoj stranici i naslov je bio velik i upadljiv:

JAG HOND IZABRAN!

VAN DER BYL OTPAO!

Iznenaenje je bilo ugodno koliko i skok u planinski potok.Izabran je! Nosit e zelenouti dres i na depiu na grudima jakne nosit e springbocks antilopu!

Gledao je gore ponosan i sretan, dok mu je sunce udaralo u nepokrivenu glavu,ekajui da Stari progovori.

I on napokon tiho progovori: Sada odlui. eli li igrati ragbi ili raditi za Van Der BylDiamonds? Obje stvari ne moe. Nakon toga se vratio u dip i otiao je.

Sljedeeg je dana telegrafirao i javio svoju odluku da se povlai iz sporta. Eksplozijaprosvjeda i optuba u svom nacionalnom tisku i stotine otrovnih pisama koje je dobio i ukojima su ga optuivali za izdaju, kukaviluk i jo gore stvari naveli su ga da barem jednom

blagoslovi samou u pustinji. On i Benedict nisu vie odigrali nijednu utakmicu.

***

Razmiljajui sada, nakon toliko vremena, o tome, osjetio je kako ga izjeda al: svimje srcem elio onaj zeleno uti znak. Stane uz nogostup da bi prouio plan grada Londona:ulica Stark bila je poluzakrivena malo dalje od King's Roada. Opet upali auto i u sjeanjumu oivi ono to je osjetio kad ga je Stari liio tog znaka, jedva podnoljiva tjeskoba.

***

U pustinji su njegovo jedino drutvo bili ljudi iz plemena Ovambo koji su se spustili sasjevera i oni malobrojni utljivi bijelci koje te divlje pustoline proizvode, nedostupni kao

njihovi planinski lanci i nesalomljivi kao njihovo raslinje. Pustinje Namib i Kalahari dva sumjesta meu najsamotnijim i najzabitnijim na svijetu, a noi su u pustinji jako duge. No nitineprekidan i iscrpljujui cjelodnevni teki rad nije uspijevao Johnnyja dovoljno umoriti da

bi ga sprijeio da sanja jednu lijepu djevojku u bijeloj suknjici i visokim, takoer bijelimizmama, odnosno staru sijedu kosu iznad granitnog lica. S tim su dugim danima i joduim noima bila povezana dva pothvata predodreena da kao meai oznae njegov hoddo uspjeha. Otkrio je novo nalazite dijamanata, malo ali bogato, u podruju u kojemu nitkonije vjerovao da postoje dijamanti i osigurao si je koncesiju za nalazite urana koje je potom


14/122

Van Der Byl Diamonds prodao za dva i pol milijuna. Ali njegov trud dao je i druge plodove,jednako dragocjene premda manje upadljive.

U dvadeset i petoj godini njegovo ime, Johnny Lance, aputalo se u zatvorenim inedostupnim krugovima industrije dijamanata kao ime briljantnog mladia u usponu. Stiglesu stoga ponude, mjesto manjinskog partnera u jednoj tvrtki za geoloko savjetovanje,mjesto direktora radova u jednoj maloj tvrtki koja se ilavo borila radei na sekundarnim

koncesijama u Murderers' Karroou, te druge ponude: sve ih je odbio. Bile su to dobreponude, ali on je i dalje bio vjeran Starome.

Zatim ga je zapazila Velika Kompanija. Prva dragocjena ila junoafrikog BlueGrounda otkrivena je prije jednog stoljea na kamenitom zemljitu farme jednog starog

bura, nekog De Beera. On je prodao farmu za est tisua funta niti ne sanjajui da se podslojem jalove zemlje nalazi blago vrijedno tristo milijuna funta. Otkrie je dobilo ime NewWave De Beers: nahrupile su horde tragaa, rudara, malih poduzetnika, svatara,

probisvijeta, lopua i varalica koji su kupovali i iskoritavali male, beznaajne koncesije,dimenzijama ne vee od neto prostranije sobe.

U tome su se lijepome drutvu pustolova dva ovjeka istaknula i izdvojila iz njega utolikoj mjeri da su njih dvojica zajedno posjedovali najvei dio koncesija New Wavea. Kad

su ta dva gospodina, Cecil John Rhodes i Barney Barnato, naposljetku ujedinili svoje snage,iz saveza je izraslo financijsko poduzee bez premca na svijetu.

Od jadnih poetaka tvrtka je stigla do najviih vrhunaca tovanja i asti. Njeno jebogatstvo danas bajoslovno, njen utjecaj neizmjeran, njen obrt sredstava astronomski. Onanadzire proizvodnju dijamanata u cijelom svijetu; povrh toga, u velikom dijelu june isrednje Afrike nadzire rudarske koncesije nad stotinama tisua etvornih kilometara inemogue je izraunati njene zalihe temeljnih minerala za obradu dragog kamenja koji jonisu iskopani.

Male tvrtke u industriji dijamanata uspijevaju se odrati uz velike sve dok ne dostignuneku odreenu veliinu, nakon ega ih ove u trenu prodru kao to bilo koju malu ribufanfanakoja postane odve velika i smiona proguta psina tigar.

Velika Kompanija moe si priutiti najbolja istraivanja, najbolju opremu, najboljeljude. Upravo se tako jedan od njenih nebrojenih pipaka pokuao omotati i oko JohnnyjaLancea. Ponueni iznos bio je triput vei od njegovih tadanjih primanja i dvaput vei odonoga to se mogao nadati da e ikada zaraivati. A ipak, Johnny Lance odbio je bez puno

premiljanja. Moda Stari o tome nije nikada nita doznao i moda je ponuda koju je nakontoga Johnny dobio, da rukovodi radovima u Operaciji Uzmorje, bila puka podudarnost, noinjenica je da je ponudu dobio. Operacija je nazvana Sijedi Kralj.

Tvrtka Van Der Byl Diamonds imala je koncesiju za istraivanje nekih ezdesetakkilometara obale. Radilo se o tankom uzmorskom pojasu, irokom nekih etrdesetak metaras jedne i druge strane vodene crte. Koncesije za prostranstvo u zaleu tog pojasa

posjedovala je Velika Kompanija, koja je otkupila sve podruje, zajedno s tucetom velikihraneva, s jedinim ciljem da si priskrbi prava na istraivanje i iskoritavanje. I pomorskekoncesije, koje su obuhvaale teritorij koji se pruao dvanaest milja na puinu, pripadale suVelikoj Kompaniji. Bile su joj dodijeljene vladinom uredbom dvadeset godina ranije. TvrtkiVan Der Byl Diamonds pripao je pak pojas zvan Oceanskim i zadaa je Sijedoga Kralja bilaupravo njegovo iskoritavanje. Poput oblaka praine, s hladnih voda Benguelske strujestizala je u velikim zapusima morska izmaglica, a s njom su stizali, napredujui polagano,valovi koji su se lomili na utom alu i na visokim i izlokanim hridima Namaqualanda.

Visoki i moni, valovi bi narasli prije no to bi se sruili na obalu, a njihovi bi grebeniuzburkano zadrhtali i nakon toga bi poprimili sjajnu zelenu boju i rasprili se u oblak


15/122

kapljica noenih vjetrom. Na kraju bi se u luku prelili i valjali jedni preko drugih, uzhuktanje uskljualoga i bijeloga povratnog vala.

Johnny je sjedio za upravljaem otvorenog Land Rovera. U zatitu od hladnoemaglovite zore odjenuo je konu jaknu, ali glava mu nije bila pokrivena i vjetar mu je poelu nosio pramen crne kose. Izboio je snanu vilicu, a stisnute pesti drao je u depovima

jakne. Dok je procjenjivao snagu i visinu valova, izraz njegova lica bio je izrazito agresivan.S onim krivim nosom bio je nalik boksau koji eka gong za poetak prve runde.

Iznenada, nezgrapnom srditom kretnjom naglo izvue lijevu ruku iz depa i bacipogled na sat koji je nosio na zapeu. Bila su jo dva sata i tri minute do plime. Ugurao jeopet stisnutu pest u dep i okrenuo se na sjeditu kako bi pogledao buldoere iza sebe. Biloih je jedanaest, jedanaest ogromnih, jarko utih Caterpillara D8, poreanih du pojasa lomavalova. Na visokim sjeditima pomaknutim unazad vozai sa zatitnim naoalama sjedili suiekujui u velikoj napetosti. Gledali su u njega napetih ivaca. Neto dalje, na sigurnojudaljenosti bili su gliboderi, runi i veliki strojevi s trbuhom nadutim kao u trudne ene i

prevelikim gumama viim od ovjeka.U prikladnom asu dat e se na posao brzinom od pedeset kilometara na sat, spustit e

elina sjeiva koja imaju pod trbuhom i zastrugati njima po tlu. Svaki e put skupiti inatovariti petnaestak tona pijeska i kamenja i potom odjuriti iskrcati tovar na suho, da bi seodmah okrenuli oko svoje osi i pourili natrag kako bi zagrizli novi gargantuovski zalogajzemlje.

U oekivanju pravog trenutka kada da poalje etvrt milijuna funta strojeva u Atlantskiocean, u nadi da e staviti ruke na pregrt bljetavih oblutaka, Johnny je obuzdavao svojunaglost. Naposljetku je taj trenutak doao, a on je izgubio jo pola minute dragocjenogavremena prije no to je krenuo u akciju.

Tada vikne u megafon: Naprijed! Rukom napravi iroku kretnju svojstvenu onometko zapovijeda pokret naprijed. Naprijed!

Ponovljeni povik izgubi se zajedno s hukom valova u velikoj zaglunoj tutnjavi dizel

motora. Sputajui svoje velike eline ralice, buldoeri su napredovali poreani u vrstu kaoudovine eline balerine i pred tim se ralicama zlatouti pijesak odmah popustljivonameurao poput maslaca pred sjeivom noa, gomilajui se pred mehanikim udovitimai oblikujui prvo hrpu, a na koncu visoki zid. Gurajui, kopajui, nanosei i podiui,

buldoeri su poeli pomicati taj pjeani zid. Ruke vozaa hitro su se kretale pokomandama, poput ruku poludjelih konobara u nakani da uas napune stotine vrevatoenim pivom, dok su motori rikali, reali, opet rikali.

Pjeani zid susreo se s prvim polaganim dotokom vala koji je upravo uzlazio uz obalui zaustavio ga je. I more se, u neemu to je bilo nalik uenju i neizvjesnosti, povuklokljuajui i pjenei se pred tom pokretnom pjeanom branom. Zatim su buldoeri zapoelisloen, ali dobro smiljen ples, poskakujui i napredujui, podiui i sputajui ralice,uzmiui i napredujui po redateljskim uputama velikoga koreografa Johnnyja Lancea.Land Rover jurio je as na jednu as na drugu stranu du ruba golemog prokopa koji se

postupno oblikovao dok je Johnny u megafon izvikivao naredbe i upute. Malo pomalo,polagano, srpolika brana napredovala je prema moru dok su iza nje ralice buldoeraprodirale u popustljiv uti pijesak do dva ili tri, a potom do etiri ili pet metara dubine. Nakoncu, neoekivano naiu na ostriku crtu, tanak sloj fosiliziranih koljka i ostriga koji u

jugozapadnoj Africi esto pokriva dijamantni ljunak.Johnny uoi promjenu oblika prokopa i ugleda koljke kako padaju s ralica buldoera.

Izvikujui u sav glas naredbe i maui rukama, dade buldoerima poravnati rampe na oba


16/122

kraja prokopa kako bi bageri mogli pristupiti. Potom ih vrati na podupiranje brane protivvalova. Pogleda na sat. Promrmlja: Sat i trinaest minuta. Prespori smo. Procijeni obavljeni

posao. Prokop je bio dug neto manje od dvjesto metara i dubok desetak, nanos pijeska bioje u cijelosti izguran van njega, ostrika crta jasno se ocrtavala i bijeljela na sunevojsvjetlosti, a buldoeri su napustili dno prokopa i drali su podalje valove.

Dobro. A sada, da vidimo na to smo stavili ruke. Okrene se prema dvama bagerima

koji su nepomino ekali iznad plimnog pojasa. Ponite tovariti! Poprati povik mahanjemrukom.

Jedan za drugim, dva stroja krenue naprijed tutnjei, uinie iroki luk na ulazu uprokop i potom se spustie niz rampu prema dnu. Skupili su na gomilu tovar koljaka iljunka ne smanjujui brzinu i uspeli su se stenjui suprotnom rampom. Doavi na vrh,ubrzaju i odu odloiti svoj tovar u podnoje stjenovite litice, povie od pojasa loma valova.

Nakon toga vrate se nazad, a onda opet gore i opet dolje u prokop, jedan za drugim, dok subuldoeri drali na odstojanju more koje je poelo bjesniti i koje je slalo svoje ete uizvidnicu du brane, u potragu za slabom tokom gdje napasti.

Johnny opet pogleda na sat. Nasmije se. Tri minute do plime. Uspjet emo... nadamse! Pripali cigaretu napokon se opustivi. Sjedne za upravlja i odveze se Land Roverom

du obale kako bi parkirao onstran brda materijala koji su bageri nagomilali. Izae i sagnese da uzme aku ljunka.

Izvrsno! Oh, lijep, prekrasan! Bio je onakav kakav je oekivao da bude. Izgledao jeodlino i u toj jednoj aci ljunka otkrio je mali granat i neto vei ahat. Uzme jo jednuaku. Likovao je. Jaspis! I prugastisiderit!

Radilo se o vrstama kamenja koje prate dijamante: gdje ima dijamanata, ima i njih. Ioblik je bio onaj pravi, kamenje je bilo oblo i glatko, bljetavo poput staklenih kuglica, nije

bilo spljoteno i nalik kovanicama kao kad je izlokano samo s jedne strane. Oblo kamenjeukazivalo je na utjecaj i djelovanje valova, odnosno na dijamantni ep.

Nali smo krinju, svu u je ostrugati.Od ezdesetak kilometara obale bio je odabrao pojas dug dvije stotine metara i pogodio

je. Ne sluajna srea, ve paljivo prouavanje konfiguracije obale i valovitih oblika i obrisamorskog dna na fotografijama iz zraka, briljiva analiza pjeanog ala i naposljetku onajneodredivi osjeaj za teren koji dobar traga za dijamantima uvijek ima. Stoga je, vraajuise prema Land Roveru, bio jako zadovoljan. Gliboderi su sastrugali sve do stjenovite

podloge, dakle njihova je zadaa bila zavrena. I doista, izali su iz prokopa i sada sustenjui stajali pored goleme hrpe ljunka koji su skupili.

Johnny se prodere: A sada, dno!Strpljiva vojska Ovamboa koji su uureni ekali na obali sie poput mrava dolje u

prokop. Njihova je zadaa bila da ostruu i oiste njegovo dno jer je veliki dio dijamanatamogao propasti kroz ljunak u usjekline i meu izboine stjenovite podloge. Umeuvremenu je more promijenilo ud. Razjareno nasiljem izvrenim nad njegovim

plaama, sada je bijesno i gromoglasno nasrtalo na pjeanu branu. Plima je dodavala svojusnagu i buldoeri su morali udvostruiti napore ne bi li je drali pod nadzorom. Umeuvremenu Ovamboi su u prokopu bjesomuno radili, ograniavajui se na to da svakomalo bace tjeskobni pogled na pjeani zid koji je zadravao Atlantik.

Sada je Johnny bio opet veoma napet. Naredi li im da izau prije vremena, zasigurno jeostavljao neto dijamanata u prokopu, ostavi li ih tamo do posljednjeg trenutka, postojala jeopasnost da more odvue sve strojeve zajedno s ljudima. Znalaki je odabrao trenutak, akodve znalaki. Povue ljude istog trenutka kad je more nahrupilo preko brane i poelo se

probijati ispod nje... Zatim povue buldoere: njih deset, jedan je jo bio unutra. Povlaio se


17/122

nepodnoljivo sporo, posrui po dnu praznoga prokopa. Zatim more nahrupi unutraistovremeno na dva mjesta, uskljualo se prelijevajui u prokop valom visokim do struka.Voza buldoera vidio ga je kako stie, kratko je oklijevao i tada ga je hrabrost napustila pa

je skoio dolje s vozakog sjedita. Preputajui stroj moru, potra preplaeno predprobojnim valom ravno prema najbliemu strmomu boku prokopa.

Johnny opsuje vidjevi vozaa kako u bijegu trai spas. Gad! Bio bi uspio izai. Ali

ljutio se i na sebe. Previe je odugovlaio s naredbom za povlaenje i sada je rtvovao strojvrijedan dvadeset tisua funta. Ubaci raesteno u brzinu i krene Land Roverom prema

prokopu. Veliki dip skoi preko njegova ruba kao skija na padini i sjuri se dolje ka dnu.Pad je bio ublaen pjeanom kosinom pa Land Rover doe sebi i poskoi naprijed, u susretvodenoj bujici. Ona silovito nahrupi preko haube i gotovo zavrti dip oko njegove osi, aliJohnnyju poe za rukom okrenuti ga u prijanjem smjeru i jo jednom krene premanaputenom buldoeru. Budui da je u predvianju takvih mogunosti motor bio potpunovodonepropustan, Land Rover je sada bez potekoa napredovao podiui na bokovima dvavisoka mlaza vode. Ali njegov zamah gubio je snagu postupno kako je druga voda nasrtalana nj.

Zatim iznenada cijela pjeana brana popusti pred uspjenjenim bijesom i Atlantik

zagospodari. Visoki val zelene vode koji se sruio u prokop pogodio je Land Roverprevrnuvi ga i odbacio Johnnyja daleko u uskljualu vodu koja je odnosila prevrnuti velikidip, s etiri kotaa okrenuta u zrak kao u znak predaje. Johnny potone, ali se odmah vratina povrinu. Plivajui i hodajui istovremeno, bacan od uskljuale vode, vukao se premaotoku od utog elika. Jo se jedan val srui i on ponovo potone. Na trenutak nae uporite,zatim opet bude odvuen. No iznenada se ipak nae na buldoeru i pone se verati premavozakom sjeditu. Iskaljavajui i bljujui slanu vodu, stavi ruke na upravlja. Prikovantamo dolje, za tvrdu stjenovitu podlogu prokopa, buldoer je sa svojih dvadeset i est tonateine nepomino srastimice stajao unato vode koja se obruila na nj grizui ga zagusjenice.

Vida zamagljena od slane vode i suza, Johnny provjeri na tren plou s instrumentima:

pritisak ulja i obrtaji bili su u redu, visoko iznad njegove glave ispuna cijev pone isputatiplavkasti dim. On opet zakalja. Slana voda iz eluca popela mu se do grla u toplom mlazu,ali on naglo dadne gas, otpusti kvailo i gurne naprijed polugu. Zadivljujue velik strojkrene gurajui gotovo s prezirom vodu u stranu. S boka nije imao prepreka, ali iza njegamore je izlijevalo jo vode u prokop. Val se srui na njega i Johnny se sav protrese, poputpanijela, zatim pogleda iza sebe u potrazi za spasonosnim izlazom. Tada, zadrhtavi odiznenaenja, ugleda Staroga. Mislio je da je etiri stotine milja daleko, u Cape Townu, noevo ga tamo gore, na rubu jarka, bijele kose koja se sjajila poput svjetla svjetionika.

Nagonski usmjeri buldoer prema njemu napredujui kroz uskljualu vodenu stihiju.Stari je u meuvremenu vodio manevar drugih dvaju buldoera. Dao ih je smjestiti na samrub prokopa, dok je s kamiona s opremom parkiranog pod stjenovitom liticom jedna skupinaOvamboa izvlaila i rastezala veliki lanac. Posrtali su pod teinom i svakim korakom

propadali u pijesak sve do glenja. Stari ih je tjerao nalozima koji su bili rika, ali rijei su segubile nadjaane tutnjavom dizela, zavijanjem vjetra i hukom mora. Naposljetku se okrene

prema Johnnyju.Stavivi ruke na usta, vikne: Prii! Dobacit u ti lanac!Johnny dade znak da je shvatio i kad je sljedei val nasrnuo i protresao divovski stroj,

on zgrabi komande i po prvi put osjeti da motor posustaje: voda mu je stigla do srca, premdaje bio vodonepropustan. Johnny se napokon nae u podnoju strme padine od uta pijeskavisoke dvadeset stopa i skoivi na haubu, pone se s mukom uspinjati u susret Starome. On


18/122

je stajao na samom rubu drei na ramenima kraj lanca smotan u omu. Bio je pognut podteinom i kad je krenuo naprijed, pijesak mu se izmrvio pod nogama i on sklizne dolje nizstvoreni odron tonui do struka u pijesak dok je veliki lanac plazio za njim. Procijenivi

prvo silinu vode, Johnny skoi dolje da mu pomogne. I tako, dok ih je voda bacala i udarala,zajedno odvukoe lanac do buldoera.

Stari vikne: Privrsti ga za ralicu! Omotae lanac oko velikog elinog kraka.

Johnny vikne: Viticu!Dok je Stari odvezivao ue kojim mu je o struku bila privezana elina vitica, on

pogleda prema odronu pijeska koji se prijetei nadvio nad njih.Kriste! Johnnyju se otme tihi usklik: more je podrivalo i njega. Podrhtavao je mrvei

se nad njima i samo to nije popustio i prekrio ih. Stari mu doda ogromnu viticu pa onutrnulim prstima pone njome osiguravati kraj lanca. Morao je provui veliku kuku krozdvije karike i potom je zatvoriti uglavljujui je u leite: Heraklova muka u tim uvjetima,dok su mu se valovi prelijevali preko glave, dok mu je razjarena voda upala lanac iz ruke, aodron pijeska prijetio da e svaki as kliznuti i zatrpati ih.

Dvadeset stopa iznad njih Johnnyjev je predradnik nespokojno pratio to rade, spremanda dvama buldoerima na ekanju naredi da svim svojim udruenim snagama povuku lanac.

Kuka vitice zatvori se nakon pet est pokuaja i sve je napokon bilo spremno da sebuldoerima izda zapovijed da ponu vui.

Dajui Starome znak glavom, Johnny vikne: Ok! Mogu poeti vui!Stari podigne glavu i rikne u smjeru odrona. Vuci!Predradnik odgovori potvrdnim znakom. Ok! Njegova glava nestala je onstran ruba

kad je potrao prema buldoerima. U tom trenutku jedan visoki val udari u lanac. Taj jetrzaj bio dovoljan da uklijeti lijevi Johnnyjev kaiprst izmeu dvije karike. Stari uoi izraznjegova lica, zatim primijeti kako se trza u uzaludnom pokuaju da se oslobodi.

to se dogodilo? U tom trenutku voda se povue, nudei trenutak primirja, i Stari jemogao vidjeti to se zbilo. Priao je posrui kako bi mu pomogao, ali s vrha je doprlamukla tutnjava motora i lanac se poeo micati krivudajui i plazei uz procijep poput zmije.

Stari stigne do Johnnyja i zgrabi ga za ramena kako bi ga pridrao. Meusobno sepridravajui, gledali su uasnuto zarobljenu Johnnyjevu ruku. Potom se lanac uz trzajzategne i kao noem odsjee mu kaiprst. Uas ikne crveni mlaz i Johnny padne unazad, uzagrljaj Staroga, dok se velika uta masa buldoera polako uspinjala gore uz kosinu, tonoiznad njihovih glava. Svaki se as mogao sunovratiti i zgnjeiti ih. Stoga, iskoristivitrenutak kada se voda povukla, Stari odvue Johnnyja van putanje buldoera. Johnny je

pritisnuo ranjenu ruku na grudi, ali crveno ikljanje i dalje je bojalo vodu svuda uokolo.Zatim vie nita nije vidio jer je potonuo.

Slana voda ula mu je u usta i na kraju u plua. Uini mu se da e se utopiti i osjetikako ga snaga naputa. Ali vratio se na povrinu i premda su ga oi pekle, vidio je da jesjajan i mokar buldoer s kojeg se cijedila voda stigao ve do polovice pjeane kosine.Trenutak potom osjetio je zagrljaj Staroga, koji ga je stiskao rukama oko grudi, i opet je

potonuo. Na kraju mu tama obuze oi i mozak i on joj se prepusti. No iznenada se mrakraspri i oi opet progledaju: bio je ispruen na obali, na suhome pijesku, i prvo to jeugledao bio je Stari prignut nad njim, njegovo izborano, izbrazdano lice s podonjacima i

bijela mokra kosa jo sljepljena na elu.Nerazgovijetno upita: Jesmo li uspjeli?Stari mu odgovori: Da. Izvukli smo ga.Ustao je, poao prema dipu i otiao, prepustivi da se za Johnnyja pobrine predradnik.


19/122

***

Nasmija se prisjeajui se sada toga. Makne ljevicu s upravljaa i polie sjajni batrljakkaiprsta. Svakako je vrijedilo jednog prsta. Promrmljao je naglas i nastavio polaganovoziti drei na oku putokaze. Zatim se nastavi smijeiti, osjeajui se sada bolje i gotovorazdragano maui glavom prisjetivi se razoaranja i nezadovoljstva koje je doivio kad je

vidio Staroga kako se udaljava, kako ga naputa tamo na obali.Nije dakako oekivao da mu osloni glavu na rame, da mu grcajui iskae svoju

zahvalnost i da ga plaui zamoli za oprost zbog svih onih godina proivljenih u tjeskobi isamoi. Ne, zapravo je oekivao mnogo vie.

***

Nakon putovanja od tristo kilometara dipom, nou, kroz pustinju do najblie bolnicekako bi mu zalijeili i povili batrljak, sljedee je jutro bio opet na poslu kako bi nadgledaodolazak prvog tovara ljunka s obale. U njegovoj odsutnosti ljunak je bio prosijan kako bise uklonio otpad i veliko kamenje, zatim je proputen kroz blatnu silikonsku smjesu kako bi

na povrinu isplivao sav materijal specifine teine ispod 2,5 i, napokon, ono to jepreostalo proslijeeno je do rvnja ili mlina s kuglama. On se sastojao od jednog dugogelinog cilindra u kojemu su bile eline kugle veliine bejzbolskih loptica: okretanjemcilindra one su mrvile i pretvarale u prah sve predmete tvrdoe manje od 4 stupnja Mohsoveljestvice.

Sada je od svog ljunka otetog moru ostao samo tisuiti dio i, ako je bilo dijamanata,morali su se nalaziti upravo u tom ostatku. Kad je stigao do barake od drva i lima na vrhuokomite litice, u kojoj je bilo postrojenje za odvajanje, Johny se jo osjeao pomalooamueno zbog manjka sna i djelovanja anestetika. Bilo mu je udaralo uporno i ritmino

poput svjetionika, oi su bile crvene, a obrazi pokriveni gustom crnom kuinom. Stanepored stola s masti koji je sam ispunjavao pola barake. Lagano je teturao dok je, gledajui

uokolo, pratio pripreme: velika bava na kraju stola bila je napunjena koncentratomdijamantnog ljunka, ploe su bile namaene i ljudi su ve bili spremni.

Kreni! Kimanjem glave zapovijedio je predradniku, koji odmah povue polugu. Stolse pone tresti kao drhtavi starac. Stol se sastojao od niza blago nakoenih metalnih ploa

pokrivenih debelim slojem tamno ute masti, na koje se iz bave na kraju stola koji jepodrhtavao stala sada izlijevati mjeavina vode i ljunka, iji je tok i gustou predradnikpaljivo regulirao i koja se odmah poela razlijevati poput melase, pretaui se s jedne ploena drugu sve do bave za otpad na drugom kraju stola. Dijamant se, poznato je, ne dasmoiti, ve uronjen u vodu i proliven njome ostaje suh. Sloj masti na metalnoj ploitakoer ne zadrava vodu pa tako mokri ljunak, voen vibracijama i nagibom stola, klizi ponjemu, dok se dijamant u dodiru s masti zalijepi za plou, kao napola posisani bombon zadlaice vunene deke. U tom trenutku nemira i uzbuenja imao je osjeaj da njegov umornestaje, a ak je i bol u batrljku bio zaboravljen. Oi i sve njegovo bie usredotoili su se nataj uti i sjajan sloj masti. Dragulji teine manje od karata i bortovi, to jest crni industrijskidijamanti, nisu vidljivi na stolu jer ih skriva odve brzo titranje stola i ustreptali protokdrugog kamenja.

On je bio tako duboko zagledan u stol da je prolo nekoliko sekunda prije no to jeuoio da mu netko stoji uz bok. Naglo okrene glavu. U svom tipinom poloaju, uspravan irairenih nogu, Stari je stajao tamo pored njega. Ali nakon to je prvo tu masu pored sebetjelesno osjetio kao drhtaj koji mu je proao tijelom, sada je osjetio drugi drhtaj, ovoga puta


20/122

uzbune. A to ako taj protok ljunka ne da rezultata?Hitno su mu trebali dijamanti, i tokako mu nikada nita u njegovu ivotu nije trebalo. Promotrio je vibrirajue namaene

ploe u potrazi za kamenom koji bi mu vratio potovanje Staroga, ali usitnjeni ljunakproticao je ne ostavljajui tragova na stolu pa njega obuze panika. Ali upravo tada s drugestrane stola predradnik krikne i pokae rukom.

Eno ga tamo!

Njegov pogled pomakne se odmah prema kraju stola i tamo, ba ispod vodopada kojise sputao iz bave, vrsto usidren dok je bezvrijedni ljunak tekao dalje, bio je jedandijamant dopola utonuo u mast od vlastite teine. Kamen od nekih pet karata koji jezablistao uto i ivo poput divlje ivotinje koja se opire zarobljenitvu. Ispusti lagani uzdahi krajikom oka baci pogled na Starog koji je ravnoduno, bezizraajno gledao stol. Morao

je osjeati poglede na sebi, ali svjedno nije okrenuo glavu. Naposljetku je Johnnyjev pogledbio opet neodoljivo privuen na stol. udnovatom podudarnou upravo je u tom trenutkujo jedan dijamant iz bave pao ravno na drugog uronjenog u mast. Kad dijamant udari udrugi dijamant, odskoi kao loptica za golf na asfaltu. I uistinu, drugi dijamant, lijep i velikkao kotica breskve, udari u prvoga i odskoi visoko. Njemu i predradniku, zadivljenimaljepotom te poskakujue kapljice koncentrirane i krute suneve svjetlosti, otme se smijeh.

On isprui zdravu ruku i uhvati ga u zraku dok je padao. Protrlja ga meu prstima, uivajuiu ljepljivom osjeaju, zatim se okrene i prui ga Starome.

On pogleda kamen i zadovoljno kimne glavom u znak odobravanja, zatim pomakneorukvicu jakne i baci pogled na runi sat. Kasno je, moram se vratiti u Capetown.

Neete ostati do kraja protoka ljunka, gospodine? On sam osjeti nemir u vlastituglasu. Poslije bismo mogli neto zajedno popiti. Netom to je to izrekao, sjeti se da Starimrzi alkohol.

Stari odmahne glavom. Ne. Moram se vratiti do veeri. Zatim ga pogleda ravno uoi. Zna, sutra popodne Tracey se udaje i ne mogu izostati. I nasmijei se stalno ganetremice gledajui. Nitko na svijetu nije bio u stanju protumaiti znaenje osmjeha na timusnama... jer nikada nije bilo njegovog odgovarajueg odraza u oima. Nisi znao? Jo

uvijek se smijeio. Mislio sam da si dobio poziv.Izae iz kolibe i poe prema dipu koji ga je ekao na suncu kako bi ga odveo do

sletne staze utabane meu pjeanim dinama. Te su mu noi bol u ruci i rijei Starogaoduzele san koji je oajniki trebao. U dva odbaci pokrivae i upali svjetiljku pored lealjke.Rekao je da sam pozvan i, tako mi Boga, otii u.

Vozio je cijeli preostali dio noi i cijelo sljedee jutro. Prvih tristo kilometara vozio jepjeanim i kamenitim putem, a u zoru je napokon stigao do asfaltirane ceste i krenuo najug preko prostrane visoravni i gore, kroz planine. Bilo je ve podne kad je ugledao zdepastioblik planine Stol koji se ocrtavao na nebu iznad grada izraslog u njenom podnoju.

Smjesti se u hotelu Vineyard i otri gore u sobu da se okupa, obrije i presvue.Drvored stare kue bio je pun luksuznih automobila, a drugi su bili parkirani vani, s objestrane ulice, ali on je uspio pronai mjesto za pranjavi Land Rover. Proe kroz bijelaeljezna vrata i prijee zelenu tratinu. Iz kue su kroz otvorene balkone salona dopiraliglazba, glasovi i smijeh. Ue na pokrajnja vrata. Gosti su se tiskali ak i po hodnicima pa sion prokri put traei meu mukarcima koji su gestikulirali i naglas priali i enama kojesu se smijale barem jedno poznato lice. Na koncu ga nae.

Michaele. Michael Shapiro se okrene, prepozna ga i na njegovu se licu odmahpojave zadovoljstvo i iznenaenje, ali prije svega uzbunjenost.

Johnny. Kakvo zadovoljstvo vidjeti te.Je li obred ve gotov?


21/122

Da, a i govori, hvala Bogu. Michael ga uhvati pod ruku i povede ga ukraj. Dopustida ti pribavim au ampanjca. Dade znak jednom konobaru i stavi mu kristalnu au uruku.

Johnny prije no to e otpiti, promrmlja: Za nevjestu.Stari zna da si ovdje? Pitanje je zapalilo Michaelove usne i kad je on kimnuo

glavom, Michaelov izraz lica postane zamiljen.

Kakav je, Michaele? Mu?Kenny Hartford? Michael se zamisli. U redu, vjerujem. Lijep momak pun novca.Kako zarauje kruh?Tatica mu je ostavio veliki hljeb, ali da bi ubio vrijeme, radi kao modni fotograf.

Na to se on namrgodi.A Michael se namrti. U redu je, Johnny. Stari ga je briljivo odabrao.Stari? Vilica mu postade izraenija.Svakako, ta poznaje ga, zar ne? Ne bi nikada drugome prepustio da donese neku

vanu odluku.On utke ispije ampanjac dok ga je Michael nemirno promatrao. Gdje je ona? Jesu li

ve otputovali?

Ne. Jo su tamo, u salonu.Hvala, Michaele. Idem estitati mladenki.Johnny. Michael ga uhvati za lakat. Ne ini gluposti... molim te.

Na vrhu mramornih stuba Johnny zastane: salon pod njim bio je pun parova koji suplesali i glazba je snano i veselo odzvanjala. Mladenka i obitelj sjedili su za stolom s drugestrane salona. Benedict van der Byl prvi je primijetio Johnnyja. Pocrvenio je i nagnuo sekako bi neto priapnuo Starome, potom je napravio pokret kao da e ustati. Stari zadrisina rukom na ramenu i njemu Johnny uputi iroki osmijeh. Tada sie stubama i probije sekroz parove koji su plesali. Tracey ga jo nije bila vidjela, razgovarala je s nekim mladiem

plave valovite kose s licem gospodiia koji je sjedio pored nje.Bog, Tracey.

Ona okrene glavu, ugleda ga i zadri dah. Bila je ljepa no to se sjeao. Gotovomucajui, odgovori: Bog, Johnny.

Hoe plesati?Problijedi i pogledom potrai Staroga, ne supruga. Velika bijela i sjajna griva kimne u

znak privole koju joj je otac dao pa ona ustane. Uspjeli su napraviti samo krug prije no toje orkestar prekinuo. U meuvremenu je on, koji je imao na pameti najmanje stotinu stvarikoje joj je elio rei, ostao nijem. Sada kad je orkestar prekinuo, prilika je propala. Tada joju tih nekoliko trenutaka koji su jo preostajali na mah ree:

Nadam se da e biti sretna, Tracey. No bude li ti trebala pomo... uvijek, u svakojprigodi, dotrat u. Obeavam ti.

Hvala. Glas je bio promukao i na trenutak ona je opet bila nalik djevojici koja jeone noi plakala. Odvede je do mua.

***

To je obeanje bio dao prije pet godina i sada je doao u London da bi ga odrao.Zgrada na broju dvadeset i tri u ulici Stark bila je dvokatnica uska i visoka proelja. Parkira

pred njom. Bio je ve mrak i na oba su kata svjetla bila upaljena. Ostane sjediti u Jaguaru:iznenada je osjetio neku odbojnost da pree preko praga, osjeao je da je Tracey tamo, u tojkui, ali je takoer osjeao da stvar nee biti ugodna. Na trenutak se prisjeti njena lika koji


22/122

je jo uvijek uvao u sjeanju, lik mlade i lijepe Tracey u bijeloj svilenoj vjenanoj haljini,pa nakon toga izae iz auta i uspne se ulaznim stepenicama. Spremao se pokucati kad je siznenaenjem primijetio da su vrata samo pritvorena. Otvori ih gurnuvi ih i nae se umalom dnevnom boravku ureenom s izuzetnim enskim ukusom. Prostorija je bila uneredu, jedna je zavjesa bila otrgnuta i prostrta po tlu, a na nju su bile nabacane knjige irazne druge stvari. Slike su bile poskidane sa zidova i skupljene na hrpu kako bi bile

odnesene.Uzme jednu knjigu i otvori je. Na prvoj je strani bilo rukom ispisano ime: Tracey van

der Byl.Zauje koraanje niz stube pa odbaci knjigu na gomilu. Niz stube se sputao nekiovjek. Imao je na sebi prljave hlae od zelenog samta, kone podstavljene izmice i starikaput vojnikog kroja ukraen pletenim pozlaenim pervazom. Preko ruke nosio je hrpuenskih haljina. Kad je ugledao Johnnyja, naglo je stao i stisnuo crvenkaste usne u priglupiizraz uenja. Pod razbaruenim pramenima plave kose oi su bile plamene i sjajne.

Zdravo. Johnny se uljudno nasmijei. to je, selidba?Polagano se pribliio neznancu i ne trepnuvi odmjerio ga je od glave do pete.

Iznenada, s gornjeg kata zauje se jauk koji odjekne dolje niz stube. udan jauk, niti bolaniti neeg drugog, gotovo dahtaj, poput isputanja pare iz cijevi, jedva ljudski. Johnny se

ukoi, a ovjek na stubama baci uznemiren pogled iza sebe.Johnny tiho upita: to si joj napravio? Glas nije bio prijetei.Nita. Ba nita. Samo se puknula. Runo se puknula. ovjek se uznemireno pourio

s odgovorom. To joj je prvi put da je uzela trip.A ti si se u meuvremenu dao na veliko spremanje, je li tako? Johnnyjev glas bio je

jo uvijek smiren.Duguje mi brdo love, a nema ni centa. Obeala je, ali nije u stanju odrati.Johnny nastavi: Oh. To je onda isto druga stvar. Mislio sam da isti kuu. Stavio je

ruku u dep i izvadio novanik. Pokae snop novanica. Ja sam joj prijatelj. Koliko tiduguje?

Pedeset funta. Vidjevi novac, ovjeku su zasjale oi. Dao sam joj na kredit.

Johnny izbroji deset novanica od pet i prui mu ih. ovjek odloi hrpu haljina narukohvat i urno sie niz posljednje stepenice.

Jesi li joj ti prodao dop? Trip?ovjek zastane na korak od njega i sumnjiavo ga pogleda.Hajde, daj. Johnny se nasmijei. Nismo djeca. Znam kako idu te stvari.Ponudi novanice. Jesi li joj ti nabavio dop?U odgovor ovjek se nasmijei i potvrdno kimne, ispruivi ruku prema novcu. Johnny

mu tada naglo drugom rukom zgrabi tanko zapee i okreui ga oko njegove osi, savije muruku na lea. Vrati novac u dep i gurne ga uz stepenice.

Idemo pogledati?Na eljeznom krevetu bio je duek, a preko njega je bio prostrt sivi vojniki pokriva.

Tracey je sjedila na njem prekrienih nogu. Imala je na sebi samo tanke pamune gaice, aneuredna kosa koja nije bila sjajna kao inae stizala joj je do struka. Ruke prekriene nagrudima bile su tanke i bijele poput krede. Lice je bilo boje zemlje, a pod sirovom svjetlostigole arulje koa kao da je bila prozirna. Ljuljala se gore dolje jaukajui tananim glasomdok se u ledenoj sobi dah pretvarao u paru. Ali ono to je naroito potreslo Johnnyja, bile suoi. Bile su ogromne, preko mjere poveane i upale u podonjake tamne poput modrica.Zjenice su bile iroke i sjajne, blistale su kao neobraeni dijamanti. Te sjajne zelene oi

piljile su u Johnnyja i neznanca koji su zastali na pragu, a onda se iznenada jauk pretvorio ukrik. Zatim uslijedi muk, a ona se presamiti pokrivi si lice i oi rukama.


23/122

Johnny promuca: Tracey. Boe,Tracey! Otimajui se, ovjek prostenja: Oporavit ese. Bit e kao nova. To joj je prvi put. Oporavit e se.

Doi ovamo. Johnny ga je izvukao van iz sobe zatvorivi nogom vrata za sobom.Gurne ovjeka na zid. Lice mu je bilo blijedo i napeto, a pogled beutan, ali progovorismireno, snoljivo, kao da neto objanjava djetetu: Sad u ti nanijeti bol. Veliki bol, tovei mogu a da te ne ubijem. Ne zato jer mi se to dopada, nego zato jer ova djevojka meni

neto znai. Zato u uiniti sve da se, kad ubudue odlui dati otrov nekoj djevojci, sjetiovoga to u ti sada napraviti. Ljevicom ga je drao priklijetena za zid, a desnicom jeudario ciljajui malo ispod rebara kako bi mu rastrgao miice stomaka. Prve tri ili etiri akeudarile su previsoko i zaulo se kripanje i pucanje rebara. Kad se povukao i pustio ga,ovjek se stropotao licem nadolje i on ga je u padu udario po ustima izbivi mu nekolikozubi i razbivi mu usne njene poput cvjetnih latica.

ovjek je proizveo buku pa Johnny ode u Traceynu sobu provjeriti nisu li je modauznemirili: jo je uvijek bila presamiena naprijed i ritmino se ljuljala gore-dolje. Potraikupaonicu i navlai maramicu kako bi obrisao krv s ruku i prednjice kaputa. Zatim se vrati uhodnik i sagne nad ovjeka bez svijesti da bi mu opipao bilo. Otkucaji su bili jaki i pravilni.Osjeti olakanje, zatim odmakne ovjekovo lice od lokve krvi pomijeane s rigotinom kako

se ne bi uguio u njoj. Vrati se kod Tracey pa je, premda se divlje otimala, umota u prljavivojniki pokriva i odnese na rukama do Jaguara.

Ona se napokon primirila i sjedila je tamo, na sjeditu od crne koe, nepomino kaousnula djevojica dok ju je on sa svih strana zavijao u pokriva. Naposljetku se vratio ukuu. Nazvao je hitnu slubu, dao adresu i odmah spustio slualicu.

Stigavi u Dorchester, ostavio je Tracey u autu i otiao porazgovarati s vratarom.Nakon nekoliko minuta prebace je u invalidskim kolicima do apartmana na drugom katukoji je imao dvije spavae sobe. Petnaest minuta kasnije stigao je lijenik. Kad je i onotiao, Johnny se okupa i nakon toga s aom Chivasau ruci ode u Traceynu sobu i stane uznjeno uzglavlje. to god da joj je lijenik dao, djelovalo je: spavala je ispruena, blijeda imrava, no svejedno jo uvijek lijepa, a tu krhku i udnu ljepotu tamni podonjaci nisu

izobliavali, ve su je gotovo isticali. Sagne se da bi joj razmaknuo kosu s obraza i na ruciosjeti lagan i topao dah. Osjeti za nju, kako nikada prije nije osjetio ni za koga na svijetu,

beskrajnu njenost iji je intenzitet iznenadio i njega samoga. Jo se vie sagne i lagano jojdodirne usne svojim usnama: bile su suhe i ispucane. Gotovo bijele. Grube poput staklenog

papira. Uspravi se i ode do naslonjaa nasuprot krevetu. Baci se umorno u njega i ponepijuckati whiskysve dok ne osjeti kako mu se iz stomaka die val topline koji mu odmahopusti napete miice. Nastavi gledati to blijedo i iscrpljeno lice.

Nalazimo se u gadnoj neprilici. Oboje. Rekao je to naglas i opet osjetio kako gaobuzima bijes. Nekoliko dugih minuta taj bijes nije nalazio cilj, a zatim se malo pomalousredotoio na jednu odreenu toku. Po prvi put u svome ivotu bio je bijesan na Staroga.Okrenut prema djevojci u krevetu ree: On te doveo do ovoga. A i mene.

Reakcija je bila trenutana, odanost je ve bila postala sastavni dio njegova bia.Uvijek se trudio vjerovati da je Stari u svojim spletkama pravedan i mudar premda, to senjega ticalo, tu pravednost nije nikada imao prilike iskusiti. Ali smrtnici nikada ne sumnjajuu svemo bogova. Razjaren vlastitom izdajom, poeo je u ivom svjetlu razbora prosuivatidjela Staroga i njegove porive. Zato je, na primjer, poslao Michaela Shapira da mu ponudipovratak kad je bio u pustinji?

***


24/122

Michael mu je objasnio: Stari te hoe u Cape Townu, Johnny. Benedict nije dorastao.Povjerio mu je ured u Londonu, to je neka vrsta izgnanstva, i sada je odabrao tebe da voditvrtku. Tracey nema, i ona je s muem u Londonu, pa zato Stari misli da je uputno vratiti teu Cape Town. Michael je tada uoio njegovu radost, premda dobro zatomljenu, pa jenastavio: Moda govorim nepromiljeno, ali za mene je van der Byl doista udan svat.Osobit, ako ne drugo. Znam to osjea za njega, Johnny, jer nikada mi nita nije

promaklo... ali ti si sada u prilici da ini ono to hoe, i to za svoj raun. Mnoge bi tetvrtke htjele... Uoio je promjenu izraza njegova lica i prekinuo se. Ok, Johnny, kao danisam nita rekao. Govorio sam tako jer sam ti sklon.

***

Razmiljajui sada o tome, taj Michaelov savjet na koncu konca nije uope bioneutemeljen. No, svakako, on je sada bio predsjednik uprave Van Der Byl Diamondsa, alizato nije bio nita blii Starome no to je bio prije. Da, ivio je pod planinom koja je bilaneosvojiva i on se nije uspio uspeti ni njenim najblaim strminama. U Cape Townu ga jedoekala ista samoa kao u pustinji te je stoga bio lak plijen za pipke prve privlane ene

koju je sreo. Ruby Grange bila je visoka i tanana, s kosom boje koja se kod dijamantanaziva Second Cape, to jest boje sunca gledanog kroz kristalnu au punu ampanjca.

Sada je razmiljao o vlastitoj naivnosti, o lakoi kojom se dao upecati i estini kojomsi je namaknuo omu na vrat. Ruby je pokazala svoje pravo lice tek nakon vjenanja,iskazujui hladnu i duboku gramzivost, neutaivu ed za simbolima i materijalnim

posjedovanjem, te takvu posvemanju i krajnju samoivost da je on u svakoj takvoj prigodijedva uspijevao povjerovati vlastitim oima i uima. Mjesecima je odbacivao tu rastuuizvjesnost, sve dok vie nije bilo mogue poricati oiglednost, i tada je to bijedno i sebinostvorenje koje je oenio poeo promatrati s prezirnim zaprepatenjem. Stoga se sve vieudaljavao od nje, posveujui sve svoje snage Van Der Byl Diamondsu.

To je, dakle, bio njegov ivot: jedna potpuno prazna stvar, do kraja izdubena rukom

Staroga. Po prvi je put ustanovio da sumnja kako bi to mogla biti dobro sraunata isadistika osveta Staroga za neduno djelo jednog ne jo dokraja sazrijelog momka. Gotovokao da pokuava umaknuti tim odve stranim, nepodnoljivim mislima, zaspi i aa muisklizne iz ruke.

***

Jacobus Isaac van der Byl sjedio je u konom naslonjau, a pred njim je bio zaslon zaoitavanje radiolokih nalaza. Strah je poremetio njegove granitne crte lica, inei ih podgustom bijelom grivom jo dubljima i mlohavijima, i premda su jo uvijek bile

prepoznatljive, ipak su bile pomalo promijenjene. Strah mu je bio i u oima te se komeaopod povrinom, u ta dva plava zdenca, kao neko sluzavo vodeno stvorenje. Dakle, s timstrahom u sebi, koji ga je skroz ukrutio i ukoio mu sve udove, gledao je sada nejasnesjenke na osvijetljenu zaslonu. Specijalist mu je u meuvremenu govorio tiho, s odmakom,kao da dri predavanje u svojoj uionici: ...obavija prsnu lijezdu, evo ovdje, i iri se prekodunika. Vrh zlatne olovke slijedio je sablasni oris tamo na zaslonu. Stari je s mukomgutao. Dok je sluao, inilo mu se da mu se ta boletina nadima u grlu pa mu i njegovvlastiti glas odzvoni u uima promuklo i nerazgovijetno kad upita:


25/122

Dade li se operirati? Specijalist prekine objanjavanje i baci pogled na kirurga sdruge strane pisaeg stola. Razmijenie urotnike poglede. Stari se okrene u naslonjau i

pogleda kirurga. Grubo upita: No?Ne. Kirurg odmahne glavom, ali kao da se ispriava. Sad je ve prekasno. Da ste...Koliko? Koliko vremena? Staroga objanjenja nisu zanimala.est mjeseci. Ne vie.

Jeste li sigurni?Da.Stari zabije bradu u grudi i zatvori oi. U prostoriji je vladao potpuni muk dok su

kirurg i specijalist s mjeavinom profesionalnog zanimanja i ljudksog saaljenjaprisustvovali mirenju Jacobusa Isaaca van der Byla s vlastitom smrtnom presudom. Nakraju je Stari otvorio oi i polagano ustao. Pokuao se nasmijeiti, ali se osmjeh nije zadraodugo na usnama. Poprativi svoje rijei tom novom promuklou, proguna:

Hvala, gospodo. Sada me, molim vas, ispriajte jer u ovom asu imam mnogo stvarikoje trebam srediti.

Doe do Rollsa to je ekao pred ulazom. Hodao je polako, gotovo vukui noge, ivoza mu je jurnuo ususret, ali je on odmah odgurnuo pruenu mu ruku i uao sam u auto.

Michael Shapiro ekao ga je u radnoj sobi velike kue. Odmah je primijetio promjenu idignuo se iz naslonjaa u kojemu je sjedio. Stari je stajao na pragu: njegovo tijelo izgledalo

je zgreno i smanjeno.est mjeseci. Dali su mi est mjeseci ivota. Ode do pisaeg stola i baci se u

naslonja iza njega. Nakon svih novaca koje su mi uzeli. Rekao je to kao da je oekivaoda si je kupio drugi ivot, a da su ga oni prevarili. Opet je zatvorio oi i kad ih je ponovootvorio, u njima zaiskri bljesak zlobe, a lice mu poprimi izraz koncentrirane prepredenosti.

Gdje je? Jo nije stigao?Jest, zrakoplov je stigao jutros u devet. Sada je u uredu. Michael je bio iznenaen i

osupnut, bio je to prvi put da vidi Staroga bez krinke.A djevojka? Od razvoda je vie nije zvao 'ki'.

Johnny ju je smjestio u jednu privatnu kliniku.Jeftina droljica. Stari ju je potiho osudio, a Michael je zatomio prosvjed prije no to

mu je stigao do usana.Uzmi blok, mora pisati. Gutne, hrapavo. Odmah potom nastavi, i to zazvui kao

prijetnja. Vidjet emo. Vidjet emo!

***

Lijenik je ve bio u zrakoplovnoj luci. Povjeravam ti je, Robine. Izlijei je i udebljaj.Puna je droge do trepavica i vjerojatno ne jede ve mjesec dana.

U Traceynim oima upali se prva iskra ivota: Gdje to misli...Johnny je preduhitri: U kliniku. I koliko god vremena bude potrebno.Ja ne...Ma zaboravi 'ja ne'. Podupirui je, on pod jednu a Robin pod drugu ruku, otprate je

sve do parkiralita dok je ona jo uvijek slabano prosvjedovala. Hvala, Robine, stariprijatelju, napravi joj jednu dobru generalku.

Vratit u ti je kao novu. Nakon tog obeanja Robin krene. On je stajao jo nekolikotrenutaka gledajui golemi nezgrapni oris planine - ceremonija dobrodolice kui bila jesvedena na to - i nakon toga uputio se do Mercedesa u garai zrakoplovne luke. Bio jeneodluan hoe li doma ili u ured. Odlui da zasad nema volje suoiti se s Rubynim


26/122

ispitivanjem pa izabere ured. U svojoj privatnoj kupaonici imao je uvijek istu koulju,pored pribora potrebnog za brijanje. Tek to je proao kroz kristalna vrata luksuznog ulaza usjedite uprave Van Der Byl Diamondsa, jurnue na njega kao roj muiteljica. Dvijedraesne slubenice zapoee u zboru svoje cvrkutanje:

Oh, gospodine Lance, imam ovdje cijeli snop poruka.Oh, gospodine Lance, vaa ena...

Suspreui korak da ne bi poeo trati, gotovo je stigao do vrata svog ureda kad jetajnica Staroga kao iz zasjede iskoila vani, iza one svoje ploe od neprovidna stakla.

Gospodine Lance, gdje ste dovraga bili? ef vas cijelo vrijeme trai.Ona prene Lettie Pienaar, njegovu osobnu tajnicu: Gospodine Lance, hvala nebesima,

vratili ste se!On stane i digne ruke u znak predaje. Jedna po jedna, djevojke. Imamo vremena, ne

paniarite. To izazove provalu cvrkutanja skupine slubenica i otjera van der Bylova psauvara iza ploe od neprovidna stakla podvijena repa.

to je doista vano, Lettie? Dok je iao prema svom pisaem stolu, upitao je tajnicu.Zatim baci pogled na potu pa se, skinuvi kaput i otpustivi kravatu, uputi u kupaonicu.Dok se on na brzinu brijao i tuirao, Lettie ga je viui kroz otvorena vrata upoznala s

posljednjim novostima u poslovanju tvrtke i njegovim privatnim poslovima. Vaa je enaneprestance i uredno nazivala. Kad sam joj rekla da ste otili u zaljev Cartridge, nazvala melaljivicom. Lettie naas uuti, a zatim, dok je on izlazio iz kupaonice, upita: Kad smo vekod toga, gdje ste bili?

Nemojte sada i vi poeti. Nagne se nad pisai stol i preleti pogledom po papirimakoji su se na njemu nakupili. Pozovite moju enu, molim vas. Ne, priekajte. Virazgovarajte s njom, recite joj da u biti doma u sedam.

Letti shvati da je skroz izgubila njegovu panju pa izae iz prostorije. On se smjesti zapisaim stolom. Van Der Byl Diamonds bio je neosporno u loim vodama. Unato njegovimprosvjedima, Stari je malo pomalo bio povukao svoje rezervne fondove kako bi ih uloio udruge poslove, u jednu tvrtku za trgovinu nekretninama, u tvornicu konfekcije Van Der Byl

Fisheries, u jedan veliki projekt natapanja podruja oko rijeke Oranje. Blagajne su sada bileprazne. Koncesije na obali u meuvremenu su stigle do kraja svog kratkog, premda slavnogivota: sada su doslovce radili rupe u vodi. to se pak tie one u Huib Hochu, Stari ju je

prodao Velikoj Kompaniji radi brze dobiti, koja je potom odmah izmakla Johnnyjevunadzoru.

Preostala je samo jedna koka koja nosi zlatna jaja, ali ih jo nije poela nositi. Prijeosamnaest mjeseci otkupio je dva nalazita na puini od jedne tvrtke koja je na njihovomiskoritavanju prokockala vlastiti opstanak. Drugim rijeima, uguila ju je vlastitaneuinkovitost. Vaenje dijamanata iz mora je otprilike osam puta skuplje i tee negovaenje iz nalazita na kopnu. Treba izvaditi ljunak s dna nepredvidivog i neukrotivogmora pred Skeleton Coastom, natovariti ga na splavi, dovui ih na neko sigurno mjesto,istovariti ih i zapoeti rad na izdvajanju: to je bio postupak koji je slijedila propala tvrtka.

Johnny je pak skovao drukiji plan i nakon toga naruio jedan skroz samodostatanbrod. Mogao je ostati na puini, vaditi ljunak s dna i obraivati ga, izbacujui opet u moresav otpadni ljunak jednakom brzinom kojom ga je usisavao u svoju utrobu. Unutar oplatetog vrstog oceanskog broda bilo je smjeteno sofisticirano, potpuno automatizirano

postrojenje za preradu, bila je potrebna jo samo malobrojna posada i brod je mogaodjelovati po svim vremenskim prilikama osim tornada.

Kingfisher se u tom trenutku nalazio u brodogradilitu u Portsmouthu i njegovaizgradnja bila je skoro gotova, a probna vonja bila je predviena za poetak kolovoza. No


27/122

financiranje pothvata bilo je za njega prava mora. Stari nije odobrio ni najmanju pomo, akonije ak i bojkotirao poduhvat. Nikada o njemu nije govorio bez ironinog smijeka nausnama i strogo je zabranio svako ekonomsko ulaganje Van Der Byl Diamondsa, tako da je

bio prisiljen sam prikupiti dva milijuna funta van tvrtke. Kad ih je naao, vidio je kako se nausnama Staroga opet javlja onaj smijeak. Kingfisher je trebao biti u pogonu ve tri mjesecai usisavati dijamante s dna mora, budui da je s financijskog gledita projekt bio u cijelosti

zasnovan na dovretku broda unutar predvienih rokova.No radovi na ureenju izazvali su ve tri mjeseca kanjenja i stoga je cijela graevina

prijetila ruenjem. Sjedei tamo, za pisaim stolom, Johnny se sada pitao kako sprijeiti tajslom dok Kingfisher ne pone djelovati. Vjerovnici su prijetili i pritiskali i da bi ih uutkao i

primirio, on je sada mogao raunati samo na svoj zanos. U tom trenutku nije mu preostalodrugo no da zatrai odgodu plaanja na jo tri mjeseca.

Podigne slualicu. Sokolei se, izbacujui vilicu i gurajui aku u dep, ree: Pozovitemi Larsena u Credit Financeu.

U pet se digne od pisaeg stola i ode do bara. Natoi si tri prsta whiskyja i ponovoutone u svoj pokretni naslonja. Nije osjeao nikakvo olakanje zbog postignute odgode, bio

je preumoran. Privatni telefon na pisaem stolu zazvoni.

Odgovori: Lance.Kako je bilo u Londonu? Odmah je prepoznao glas i nije uope bio zauen to Stari

zna za njegovo putovanje: taj je uvijek znao sve. Prije no to je uspio odgovoriti, hrapaviglas doda: Doi odmah u kuu! I veza se prekine.

Pogleda sa aljenjem whisky to je drao u ruci i odloi ga nedirnutog. Stari bi odmahnamirisao njegov vonj s prezirnim smijekom.

Oblak je napredovao nad planinom i zalazee sunce obojilo ga je bojama mandarine ibreskve. S prozora, Stari je gledao kako se rasplinjava nad dolinom, cjepkajui se dok seizduivao, onda se okrene prema sobi kad u nju ue Johnny. Ovaj odmah shvati da se unjegovoj odsutnosti zbilo neto vano. Letimice pogleda Michaela Shapira traei bilo

kakav mig, ali sijeda Mikeova glava bila je pognuta nad papirima koje je imao u krilu.Obrati se stoga Starome. Dobra veer.Sjedni. Stari pokae naslonja od debele koe pred pisaim stolom, a zatim

Zapovijedi Michaelu: Proitaj!Prije poetka ovaj razbistri glas i posloi papire dobro ih protresavi. Oi Staroga, koji

je sada sjedio, bile su uprte u Johnnyjevo lice. Bilo je to jasno i izravno iskuavanje, aliJohnny nije osjetio nikakvu nelagodu, njemu je to bilo kao da ga oi Staroga miluju. MikeShapiro razgovijetno je itao izvlaei iz tih pravno zapletenih i sloenih reenica njihovsmisao. Radilo se o posljednjoj volji i oporuci Staroga i itanje je potrajalo dvadesetakminuta. Kad je Mike zavrio, u prostoriji je zavladao muk.

Na kraju Stari razbije tiinu i upita: Shvatio si?Sada ga je obuzela briga koju nikada prije nije pokazao. Da, izgledao je ba skroz

ukoeno, kao da se meso povuklo s kostiju inei ga suhim i lakim poput strvine uginulemorske ptice odavno osuene na suncu.

Johnny potvrdi. Da, shvatio sam.Sada nam sve to pojasni jednostavnijim rijeima, Michaele, bez tih odvjetnikih

ukrasa. Tek toliko da budemo sigurni. Stari je navaljivao pa Mike posluno nastavi: Vaaprivatna i osobna dobra, izuzev dionica tvrtke Van Der Byl Diamonds Co. Ltd, nakon to seplate porezi i trokovi, pripadaju u nasljee vaoj djeci, Tracey...


28/122

Stari ga nestrpljivo prekine, maui rukama i tjerajui Mikeove rijei kao da su muhe:Ne to. Tvrtka. Reci mu o dionicama tvrtke.

Njegove dionice Van Der Byl Diamondsa Co. bit e podijeljene na jednake dijeloveizmeu tebe i dvoje mlaih Van der Byla, Tracey...

Stari ga opet prekine. Dovraga, dobro im zna imena! Bio je to prvi put da ga ujukleti. Mike se uvrijeeno nasmije Johnnyju, kao da trai njegovo razumijevanje, ali Johnny

je prouavao Staroga dok je osjeao kako mu u grudima raste val zadovoljstva. Treinadionica Van Der Byl Diamondsa Co. nije predstavljala nikakvo blago, to nitko nije znao

bolje od njega, ali ipak, pridruiti njegovo ime Traceynom i Benedictovom bilo je jednakokao priznati ga za sina. A on je za to radio sve te godine. Izjava je bila javna, priznanjeslubeno. Napokon je Johnny Lance imao oca.

Poeli da isprui ruku i dodirne Staroga. Osjeao je kako mu se grudi nadimaju odganua, oi su ga pekle. Krasan osjeaj nakon svega. Trepne kapcima.

To je doista... Glas je bio nalik hropcu. Zakalje. Ne znam kako...Stari ga nestrpljivo prekine, uutkavi ga zapovijednom kretnjom, i zarei obrativi se

Mikeu: Sada mu proitaj kodicil. Ne, nemoj ga proitati: objasni mu ga.Michael promijeni izraz lica. Dok je govorio, ni na trenutak nije odvojio oi od papira,

gotovo kao da eli izbjei Johnnyjev pogled, i bez ikakve potrebe stalno si je bistrio glasvrpoljei se u naslonjau: Prema kodicilu oporuke, koji nosi isti datum i koji je

pravomono potpisao Jacobus Isaac van der Byl, nasljednik dionica tvrtke Van Der BylDiamonds Co. Ltd. John Rigby Lance obvezuje se na potpisivanje, a na ime reenoga JohnaRigbyja Lancea, osobnog jamstva za sve dugove tvrtke, ukljuujui i sva postojeanepokrivena raunovodstvena potraivanja te sve ono to je dug vjerovnicima po osnovirealnih privilegija ili opcija.

Kriste! Johnny se ukruti i okrene se kako bi s nevjericom pogledao Staroga. vor ugrlu naglo je nestao. to mi to kanite uiniti?

Smireno, niti ga ne gledajui, Stari ponovi Johnnyjevo pitanje: to ti to elim uiniti?elim da preuzme na sebe sve dugove koji se penju na dva i pol milijuna randa, eto to

elim.Johnny uzrujano odmahne glavom. To nije imalo ni najmanjeg smisla. Nijedan

vjerovnik ne bi od mene doao traiti ni pola milijuna randa. Imao bih problema skupiti aki deset tisua randa za svoj osobni bankovni raun.

Nijedan te vjerovnik nita nee doi pitati niti e protiv tebe podnijeti tubu oekujuiisplatu u gotovini. Ne, uinit e to iz osobnog zadovoljstva. Rastrgat e te, doslovce, i bit esretan to to ini.

Johnny nije mogao vjerovati. Pritvori oi. Benedict?Stari potvrdno kimne glavom. Napokon je na potezu Benedict. Nee ti moi oduzeti

upravljanje tvrtkom jer e te Tracey podravati, kako je uvijek inila, ali moi e nadziratisvaki tvoj potez iz svog naslonjaa predsjednika tvrtke. Moi e te proganjati, moi edovesti do prosjakog tapa tebe i tvrtku a da osobno ne pretrpi ni najmanji financijskigubitak. A kad bude na dnu, no, zna da od njega nee moi oekivati nikakve milosti.Prodrijet e te udovite koje si sam stvorio!

Ja stvorio? Johnny je bio osupnut. Ma to to govorite?Ti si ga sveo na ovo to je sada. Slomio si mu srce, uinio si ga slabim i beskorisnim.Vi ste ludi! Johnny ustane. Ja Benedictu nisam napravio nita. On je taj koji je...Ali hrapavo i muklo graktanje Starog odmah nadjaa Johnnyjev negodujui odgovor.

Pokuao je drati korak s tobom i nije uspio. Predao se i postao je ono to je postao,mediokritet i slabi. Oh, znam ja jako dobro to je moj sin, na to si ga sveo.


29/122

Molim vas, posluajte me. Ja nisam...Ali Stari neumoljivo nastavi: I Tracey, i Tracey si unitio ivot. Privukao si je u svoj

grijeh.Johnny vikne: One noi! Vi mi nikada niste dopustili da objasnim. Niste nikada....Glas Staroga odjekne kao fijuk bia. uti!I Johnny se ne usudi izazivati ga, navika iskazivanja poasti bila je preduboko usaena

u njemu. Stari je drhtao, iz oiju su sijevale munje. Oboje moje djece! Unitio si mene,moju djecu i svu moju obitelj. Benedict je nesposobnjakovi i nikoristi koji svoje rane

pokuava izlijeiti uicima: no dobro, ja mu sada

Documents

Wilbur Smith - Lovci Na Dijamante