PROGRAM UMJETNIČKE GALERIJE DUBROVNIK ZA 2015. GODINU

1. NASTA ROJC – KRITIČKA RETROSPEKTIVA

NASTA ROJC – RETROSPEKTIVA

Autorica izložbe: Jasminka Poklečki Stošić

Koautorice izložbe: Biserka Rauter Plančić (Moderna galerija, Zagreb), Ivanka Reberski

Koordinatorica izložbe za Umjetničku galeriju Dubrovnik: Petra Golušić

U hrvatskoj povijesti slikarstva malobrojne su slikarice. No, i one koje su znane nisu dovoljno valorizirane i prezentirane. Jedno od takvih imena je i Nasta Rojc (1883.-1964.). Iako u usporedbi s ostalim umjetnicama takozvanoga "ženskog slikarstva", primjer je slikarice koja je među prvima izborila ravnopravan položaj te ostvarila djela presudna za razvoj moderne hrvatske umjetnosti u panorami slikarstva prvih triju desetljeća dvadesetoga stoljeća.

Interes, kako stručne tako i šire, javnosti za umjetnički opus Naste Rojc neprestano raste. Od retrospektivne izložbe u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu koja se održala 1996. godine otkrivene su neke nove privatne zbirke koje posjeduju dosad nepoznata njezina djela.

Retrospektivna izložba Naste Rojc održana u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu objedinit će stotinjak djela, među kojima remek-djela poput: „Autoportret – Jahačica“, ulje iz 1922., „Autoportret – Lovac“, 1912., „Zwei Schwestern“, 1914., „Simbolistički autoportret“, 1914., „Otok Prvić“, 1935., „Zima u Gudovcu“, 1912., „Zima“, 1912.

Izložba će slijediti karijerni početak i sam umjetnički razvoj slikarice, od njezinih prvih poduka kod slavnog Otona Ivekovića (bit će izloženo i nekoliko njegovih djela), studija u Münchenu gdje se intenzivno družila s Miroslavom Kraljevićem (također će bit izložena i 2-3 njegova djela) do osnutka Kluba likovnih umjetnica u Zagrebu. Klub je osnovan po uzoru na identičan londonski klub za koji je Nasta saznala za boravka u Engleskoj. Na izložbi bit će prezentirano nekoliko djela slikarica, Nastinih suvremenica, koje su djelovale i izlagale unutar tog likovnog kruga. Primjerice, Mila Wood, Lina Crnčić, Zdenka Pexidr Srića, Sonja Tajčević,…

Djela su poduđena iz prestižnih hrvatskih likovnih institucija poput Moderne galerije u Zagrebu, Muzeja grada Zagreba, Galerije umjetnina Osijek, Muzej grada Bjelovara, Zbirke dr. Josipa Kovačića poklonjene Gradu Zagrebu te iz privatnih kolekcija koje posjeduju radove koji još nikada nisu bili izlagani.

Izložbu prati raskošni katalog sa cca 200 stranica, sve reprodukcije u boji, tekstovi Ivanka Reberski, Biserka Rauter Plančić, Jasminka Poklečki Stošić, opsežna biografija i bibliografija.

Biografija:

Nasta Rojc rođena je 6. studenog 1883. godine u Bjelovaru. Studij slikarstva počela je privatno u Zagrebu kod Otona Ivekovića, te nastavila u Beču na "Kunstschule für Frauen und Mädchen". Potom odlazi u München, gdje se družila sa slikarom Miroslavom Kraljevićem. Studij završava u Beču. Nakon povratka u Zagreb, ponovno radi u Ivekovićevu ateljeu. Od 1918. godine u slikarstvu Naste Rojc prevladavaju portreti, do tada je uglavnom slikala prirodu. Isidor Kršnjavi smatrao je, da se ovu slikaricu nepravedno zanemaruje. Nabavio je njenu sliku "Autoportret s puškom" za galeriju Društva umjetnosti 1911. godine. Zajedničkom inicijativom Naste i Line Crnčić-Virant, u Zagrebu je osnovan Klub likovnih umjetnica 1920. godine u kojem je Nasta bila među najaktivnijima. Godine 1923. putuje u Englesku i Škotsku, gdje je pošla potražiti zdravlje zbog teške bolesti. Vratila se nakon dvije godine boljeg zdravlja i s mnoštvom slika engleskih krajolika. U sklopu Gradskog muzeja u Bjelovaru, nalazi se Galerija Naste Rojc. Nasta Rojc umrla je 6. studenog 1964. u Zagrebu.

 

2. ALEKSANDAR BEZINOVIĆ – MJESEC I ČELIK

Mjesto održavanja: Galerija Dulčić Masle Pulitika

Vrijeme održavanja: 6.3. – 10.6.2015        

 Kustosica izložbe: Rozana VojvodaIzložba Aleksandra Bezinovića akademskog slikara koji živi i djeluje u Zagrebu predstavit će nove slike nastale tijekom 2014. godine. U svojim dosadašnjim radovima koji pripadaju figurativnom slikarstvu, Bezinović se obilato referira na povijest umjetnosti, sferu enigmatike i simbola, u postmodernoj maniri rabeći pastriš i citate i stvarajući neke svoje osobne kodove. Bezinović često koristi i tehničke vještine koje je stekao kao dugogodišnji restaurator polikromije na drvu, kao što je npr. korištenje metalnih zlatnih listića na platnu uvodeći tim referiranjem na tehnike karakteristične za ranija povijesna razdoblja još jedan značenjski sloj u svoja djela. U novim radovima, motivi su hibridi baroknih dekorativnih uzoraka, japanske estetike i tehničkih nacrta podmornica, brodova, shuttlova, svemirskih stanica. Kako sam umjetnik kaže hibrid je pojam koji je nekad imao izuzetno negativno značenje (u grčkom dijete oholosti, bahatosti) pa se kroz taj globalni princip otvorenog križanja kulturnih značajki pa i dekorativnog naspram funkcionalnog (uzorak vs tehnički crtež) razvija dijalog.

Biografija:

Aleksandar Bezinović rođen je 16.5. 1975. godine u Splitu gdje završava Školu za primijenjenu umjetnost i dizajn — odjel grafičkog dizajna.  1993. upisuje slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, a 1998. diplomira u klasi prof. Zlatka Kesera. Od 1998. do 2013. radi kao suradnik u Hrvatskom restauratorskom zavodu na odjelu drvene polikromirane skulpture. Surađuje na brojnim filmskim i kazališnim projektima kao autor, asistent i slikar scenografije, te radi kao ilustrator za magazine, storyboardove i whiteboard animacije.

Izlagao je na brojnim samostalnim i skupnim izložbama u Hrvatskoj, Sloveniji, Francuskoj, Njemačkoj, Dubaiju, SAD...Živi i radi u Velikoj Gorici i Zagrebu. Član je HDLU i HZSU.

Samostalne izložbe

2014. Zagreb, Galerija Greta, "Sun dogs"

2013. Zeulenroda, Njemačka, „Anima“ (s Marinom Stoponjom)

2012. Zagreb, Galerija Futura (s Ivonom Jurić)

2012. Križevci, Kulturni centar, „Sreća“

2011. Zagreb, Galerija Karas, Bilo gdje izvan ovoga svijeta

2011. Zagreb, Galerija Događanja KCP, Hiperterminal

2007. Zagreb, Galerija CeKaO, If you can't beat them…

2006. Split, Dioklecijanovi podrumi, Ako ih ne možeš pobijediti, pridruži im se

2003. Zagreb, Drugi otok, Ficus Immaculata

2002. Split, Salon Galić, Znakolov «Pod sviću»

2001. Split, Multimedijalni centar, Dialog, (+Rončević & Bakotić)

2000. Zagreb, Galerija Nova, Ikonoglobala

1996. Split, Galerija Po bota, Od mita do mašine

Skupne

2014. Koln, Kroatien-Kunst-Koln

2014. ProArt Gallery, Dubai, "The Big Picture"

2013. Galerija Zbraslav, Češka, „Peoplemeter“

2012.Paris , Musée de la Chasse et de la Nature, Croatie la voici, des cibles peintes croates à l'Art contemporain (20 prosinac 2012 - 31 ožujak 2013.)

2012. Umag, ARTUM 2- umaški salon, Muzej Grada Umaga

2012. Zagreb, HDLU, Recentna izložba članova HDLU

2012. Rab, Galerija Makek

2011. Samobor, Galerija Prica, II triennale autoportreta

2011. Zagreb, prostor Svjetske banke "The Office Gallery"- Milenium Development Goals

2010. Gradska galerija Orsola, Buje, Kolektivni, tematski, selektirani, likovni projekt Zemlja

2010. New York, MC Galleri, Inter imago New York

2010. Split, Galerija Kula, Biennale Mediteran 2010

2010. Grožnjan, Galerija Fonticus, Kolektivni, tematski, selektirani, likovni projekt Zemlja

2010. Zagreb, Dom HDLU, Recentna izložba

2010. Zagreb, Dom HDLU, 30. Salon mladih2010. Zagreb, Galerija Marisall, Žene

2009. Split, Izložbeni projekt uličnih plakata “Udarac”

2009. Galerija grada Krapine, 5. zagorski likovni salon

2009. HDLU, Recentna izložba članova HDLU

2009. Muzej Mimara, Pasionska baština

2009. Čakovec, izložbeni prostor CZK, Lik žene u ilustraciji, stripu…

2008. Galerija ULUPUH, Lik žene u ilustraciji, stripu…

2005. Zagreb, Galerija Matice hrvatske, Identitet

2004. Zagreb, Dom HDLU, Godišnja izložba članova HDLU-a

2003. Zagreb, Europski dom, Kostanj ni pre blizu-ni pre daleko

2002. Zadar, Galerija umjetnina, Plavi salon, 16. trienale hrvatskog slikarstva

2002. Rijeka, Galerija Gal, Novi fragmenti

Zagreb, Galerija SC, Novi fragmenti

2001. Slovenia, Bled, World festival of art on paper

2000. Venezia, Leggende Africane

Slovenia, Kranj, World festival of art on paper

1998. Zagreb, Galerija SC, Izložba diplomanata ALU

1997. Zagreb, Galerija Vladimir Nazor, Diplomanti ALU

Split, Multimedijalni centar, Istraživanje tradicionalnih medija

3. ANABEL ZANZE – CITATI

Vrijeme održavanja: 10.4. – 31.5.2015

 Kustosica izložbe: Petra GolušićSamostalna izložba hrvatske suvremene umjetnice Anabel Zanze (r. 1971., Dubrovnik) je prvo njezino samostalno izlaganje u Galeriji koje će obuhvatiti oko sto i trideset slika (tridesetak je većih dimenzija; dok su ostale - manjih formata). Djelidba kvadrata (2009. – nadalje), Vrste riječi ( 2011. – nadalje), Likovi i dvoličja (2013.), Knjiga (2011./2012.; 98 slika – crteža, 100 str. / video prezentacija - istog), … ; nazivi su radova njezinih serija koji će biti izloženi na ovoj izložbi a unutar kojih se slikarica, po vokaciji grafičarka – bavi preispitivanjem jednostavnih odnosa unutar prostora slike kao takve.

Ona često , po čemu je prepoznatljiva u hrvatskoj suvremenoj umjetnosti, koristi tekst ( izvlačeći ga iz raznih izvora … ) kojeg fragmentirano ispisuje / prepisuje / upisuje … u izgrađeni mir polja slike koju gradi dominantno – crnom , bijelom i sivom. Osim tih tekstualnih dijelova ( zapisanih nekada i negdje; često preuzetih bez smisla ali nerijetko – racionalno i emotivno odabranim) Zanze kao motiv za građenje – slike koristi slovo (nerijetko ga ponavlja i stvara optički privid gibanja površine kompozicije itd.) ; jednu riječ…

U recentim djelima unosi crvenu boju kao novi trenutak njezina stvaralaštva; a geometriji često pribjegava kao odrazu jednostavnosti ljudske egzistencije ( jedno od višeznačenjskih tumačenje – navedenog unutar njezina slikarstva ) koju nenametljivo – ukazuje promatraču.

Zanze će se predstaviti s djelima nastalim od 2008 do danas čiji naslovi glase: Palimpsest,

Čitajući Kipkea I, II, III, Polje, Dva eseja, Crni tekst, r word (red)…. ; koja jasno ukazuju na dubinu i kvalitetu dubrovačke slikarice.

Biografija

Anabel Zanze je rođena 1971. u Dubrovniku, gdje je pohađala osnovnu i srednju školu (prirodoslovno-matematičkoga smjera). Godine 1991. upisala se na Akademiju likovne umjetnosti u Zagrebu (Grafički odsjek) i diplomirala u klasi prof. Ante Kuduza 1996. Između 1998. i 2004. predavala je likovnu kulturu u osnovnoj školi u Dubrovniku.

Od devedesetih godina XX. stoljeća često izlaže na samostalnim izložbama (Dubrovnik, Split, Orebić, Zagreb, Varaždin, Čakovec, Šibenik, Osijek, Rovinj, Karlova, Široki Brijeg…) i većem broju skupnih izložbi (npr: Otok II, Dubrovnik, 1998; £IB€RTA$ ̶ Suvremena dubrovačka umjetnost, Zagreb, 2008; 4. hrvatski trijenale crteža, Zagreb, 2008; HPB – Grand prix za slikarstvo, HPB, Zagreb, 2007./2008; 1. Bienale slikarstva. Pregled suvremenog hrvatskog slikarstva, Zagreb, 2011. itd.). Njezina djela nalaze se u fundusu Moderne galerije u Zagrebu, Muzeja Široki Brijeg ̶ Franjevačke galerije, Gradskog muzeja Karlovac ̶ Galerije Vjekoslav Karas, Hypo Group Alpe Adria u Zagrebu te u više tuzemnih i inozemnih privatnih kolekcija.

Anabel Zanze uvrštena je u knjigu Sandre Križić Roban Hrvatsko slikarstvo od 1945. do danas. Odgovornost slike u vrijeme nestrpljivog pogleda (Naklada Ljevak, Zagreb, 2013.).

Članica je HDLU-a i HZSU-a. Od 2004. živi i radi u Zagrebu.

4. CVIJETO B. JOB – METAFORA BESKRAJA

Mjesto održavanja: Galerija Dulčić Masle Pulitika / Atelijer Pulitika

Vrijeme održavanja: 15.4. –  24.5.2015 / produžena do 4.6.2015.

 Izložba umjetnika Cvijeta Benvenutova Joba pod nazivom Metafora beskraja na kojoj je predstavljen 71 crtež kao izbor djela iz obiteljske ostavštine i zbirke Državnog arhiva u Dubrovniku, nastalih krajem '50-tih i tijekom '60-ih godina otvorena je u Galeriji Dulčić Masle Pulitika i Atelijeru Pulitika u srijedu, 15. travnja.

Opus Ljudska galerija sadrži na stotine markantnih croquisa zabilježenih na papirima malih dimenzija iz različitih autorovih serija. S tek nekoliko linija Job ispisuje lica u en face-u, profilu i poluprofilu. Crteži su izvedeni na ready-made papirima kao što su primjerice letci propagandnih političkih parola, stvarajući maske ljudskog teatra.

U Jobovom likovnom djelu zastupljeni su i krajobrazi i vedute. „Utopijska tendencija estetske i humane promjene društva i svijeta odražava se u svakom njegovom radu. Sažet u bit, odmaknut u prostranstva, Job je uočavao i lakoću i težinu postojanja, dosljedno ostajući vjeran igri univerzalnog pogleda na zbilju.“, zapisala je autorica izložbe Petra Golušić.

BIOGRAFIJA

Cvijeto Benvenutov Job rođen je 18. svibnja 1899. u Dubrovniku, gdje umire 31. kolovoza 1986. Opću pučku i građansku školu završava 1909. te upisuje Državnu realnu gimnaziju koju pohađa do 1918. Na Institutu za istočnoeuropsku povijest Sveučilišta u Beču 1929. doktorira s temom Rana povijest i povijest Dubrovnika do X. stoljeća. Po povratku u rodni grad radi na Realnoj gimnaziji, predaje povijest, francuski jezik, umjetnost, osnove filozofije… Njegov trud i rad na sređivanju i katalogiziranju knjiga u doba početaka Dubrovačke biblioteke, prije njezina otvaranja javnosti, zapažen je i pohvaljen. Jedno vrijeme sakuplja etnološko kulturno dobro, poslovice, narodne izreke i slično Dubrovnika i šire okolice, piše poeziju, crta i slika te biva uvijek društveno – kulturno aktivan građanin.

5. SUVREMENA JAPANSKA GRAFIKA – 32 UMJETNIKA

Vrijeme održavanja: 4.6. – 2.8. 2015.

 SUVREMENA JAPANSKA GRAFIKA Odabir trideset naistaknutijih predstavnika japanske suvremene grafike, na poticaj Umjetničke galerije Dubrovnik koja je predložila ovaj projekt, obavio je uz dogovore sa

japanskim autorima, slovenski grafičar Leon Zakrajšek, i sam japanski student i jedan od rijetkih »stranaca« koji je dobio mogućnost kao stipendista japanske vlade ući u relativno zatvoreni i odabrani krug japanske grafike. Selekcija je napravljena i u dogovoru sa prof. Harumijem Sonoyamom koji je danas jedan od vodećih litografa u svijetu, profesor i Leona Zakrajšeka u razdoblju 1997. -1998.

Ovakav odabir i u ovakvom obimu je rijetko viđeni projekt u Europi. Izložba uključuje 25 članova glasovitog JPA, Japan Print Association – Japanskog grafičkog udruženja i petorice nezavisnih članova moderne japanske grafike. Svim autorima je zajednički univerzalan i neponovljiv originalni duktus i savršenstvo grafičke tehnike, koja udružuje bogatu tradiciju japanske grafike od vremena Ukiyo-e grafike, preko Sosaku grafike sve do danas. Kombinacija drevnoga i modernog udruživanja japanskih tehnika i kombinacija više tehnika u jedan jezik, kod ovih autora je polučio vrhunskim djelima, jedinstvenim jezikom i porukama koje su japanski pogled na prirodu i tradiciju izražen u mediju grafike; rezultat je jedinstveni i prepoznatljiv likovni jezik. Mnogi od autora na ovoj izložbi predstavljaju vrhove grafičkog stvaralaštva ne samo u Japanu nego i šire. Neki od ovih grafičara su profesori na poznatim akademijama u Japanu i laureati najvećih grafičkih međunarodnih izložbi. Svi oni rade grafike u ograničenim edicijama i izrađuju matrice sami, a i otiskuju ih osobno; sve tehnike u kojima rade su originalne grafičke tehnike. Neke od tehnika koje će biti predstavljene na izložbi uveli su u svijet grafike japanski autori. Izložba će predstavljati uz izuzetnu umjetničku kvalitetu i primjer kombinacije tradicionalnoga i modernog umjetničkog jezika, potom i didaktički primjer kvalitete u grafičkom jeziku.

Autori će na izložbi u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik biti zastupljeni svaki sa po dva rada:

Amano Jnji, Arichi Yoshito, Isomi Teruo, Iwakiri Yuko, Ueno Shu, Endo Ryuta, Okada Marie, Wakaki Kohei, Seiko Kawachi, Kurachi Hishashi, Kobayashi Keisei, Kondo Noraki, Sakazume Atsuo, Satako Kuniko, Sato Teruyo, Shimizu Misako, Szuki Toshiya, Sonoyama Harumi, Tohiguchi Toru, Nakabayashi Tadayoshi, Hamada Fuki, Baba Tomoko, Hiraki Mitsuru, Furuyu Hiroko, Yagi Nagisha, Morino Mayumi, Ayomi Yoshida, Noda Tetsuya, Szuki Hiroyuki, Leon Zakrajšek.

6. JOSIP LALIĆ (1867. – 1953.) – DUBROVAČKO RAZDOBLJE

Mjesto održavanja: Galerija Dulčić Masle Pulitika

Vrijeme održavanja: 7.6. –  30.6. 2015.

 Kustosice izložbe: dr.sc. Rozana Vojvoda, dr.sc. Sanja Žaja Vrbica

Josip Lalić, gotovo zaboravljeni umjetnik, radio je slike manjeg formata; dalmatinske pejzaže, vedute, portrete i žanr-scene u tehnici ulja i akvarela ali i djela sakralne tematike većih razmjera. Lalićevi rani radovi bliski su akademskom realizmu, a kasniji impresionizmu, čemu je nesumnjivo pridonio njegov boravak u Parizu. I dok je nedavno obrađeno Lalićevo rimsko razdoblje, dubrovačko djelovanje pa čak i točni okvir njegova boravka slabo su poznati javnosti. Cilj ove izložbe predstaviti je i kontektualizirati djelovanje Josipa Lalića u Dubrovniku na temelju radova koji se čuvaju u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik, Dubrovačkim muzejima i privatnim dubrovačkim zbirkama, te na temelju arhivskog istraživanja.

Biografija:

Josip Lalić rođen je u Splitu 1867. godine. Školovao se u Veneciji, a boravio je povremeno u Milanu i Parizu. Nakon povratka u domovinu, izlagao je u Splitu 1901. godine u predvorju splitskog Općinskog kazališta, (sa slikarom Emanuelom Vidovićem), a potom odlazi u Dubrovnik, kojeg napušta najvjerojatnije oko 1915. godine.

Izlagao je s društvom Lada u Zagrebu i Beogradu, 1911. u Rimu, 1913. u Beču. U drugom desetljeću odlazi u Italiju, u Rim, gdje ostaje do kraja života.

Umro je u Rimu 1953.

7. IVAN POSAVEC - FOTOGRAFOVA MJERA STVARI / LICE OBASJANO MJESEČINOM

Mjesto održavanja: Galerija Dulčić Masle Pulitika / Atelijer Pulitika

Vrijeme održavanja: 3.7. – 13.8. 2015.

Kustosica izložbe: dr.sc. Marina ViculinKustosica suradnica: mr.sc. Vesna Delić Gozze

Ivan Posavec je jedan od najistaknutijih fotografa srednje generacije, koji je u fotografiji razvio poseban, izrazito poetičan izričaj.Rođen je 1951. u Dužici pokraj Siska. Godine 1969. dolazi na studij veterine u Zagreb, koji prekida 1974. kao apsolvent, da bi se posvetio fotografiji. Diplomira 1980. filmsko snimanje u klasi prof. Nikole Tanhofera na Akademiji za kazalište, film i televiziju u Zagrebu, a 1984. magistrira fotografiju kod prof. Dragoljuba

Kažića na Akademiji primenjenih umetnosti u Beogradu. Radove su mu otkupili Muzej suvremene umjetnosti i Muzej za umjetnost i obrt u Zagrebu te Muzej moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci. Dobitnik je nagrade «Tošo Dabac» 1992., a 2003. Nagrade grada Zagreba te još pedesetak drugih nagrada. S kolegom Mijom Vesovićem 1979. osniva grupu MO. Član je ULUPUH-a, a već trideset godina bavi se novinskom fotografijom.

8. LADA VLAINIĆ – TRANSCENDENCIJE

Vrijeme održavanja: 7.8. – 4.10.2015.

 Kustosica izložbe: Vesna Delić GozzeLada Vlainić premijerno će se predstaviti u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik serijom monokromnih slika sugestivnog linearnog izraza. Slikarica i grafički dizajner, rođena je u Splitu1963. godine, a diplomirala na Fakultetu građevinskih znanosti u Zagrebu. Dugogodišnji je član Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika, Hrvatskog dizajnerskog društva i Hrvatskog društva filmskih djelatnika.

Međunarodna potvrda visoke razine umjetničkog djelovanja Lade Vlainić došla je dodjelom nagrade za izloženi rad na 7th International Biennial of Drawing Pilsen 2010. godine. U svojim apstraktnim kompozicijama izražava se tehnikom crteža, akrila na platnu ili na papiru,

Slikarski rad predstavila je na:

2004. 3. hrvatski trienale akvarela, Galerija Vjekoslav Karas, Karlovac;

Galerija umjetnina grada Slavonskog Broda, Slavonski Brod; Galerija

Zvonimir, Zagreb

2007. 4. hrvatski trienale akvarela, Galerija umjetnina grada Slavonskog

Broda, Slavonski Brod; Galerija Vjekoslav Karas, Karlovac; Galerija

Zvonimir, Zagreb

2008. samostalna izložba Visoki napon, Galerija AZ - Hrvatsko slovo,

Zagreb

2008. samostalna izložba Tokovi, Galerija Muzeja grada Splita, Split

2008. VI. International Biennial of Drawing Pilsen, Češka

2009. IV Splitgraphic: Međunarodni grafički bijenale, Split

2010. 5. hrvatski trienale akvarela, Galerija Vjekoslav Karas, Karlovac;

Galerija umjetnina grada Slavonskog Broda, Slavonski Brod; Galerija

Zvonimir, Zagreb

2011. Galerija sv. Krševana, Šibenik

2010. VII. International Biennial of Drawing Pilsen, Češka

2011. The Best Collection The Biennial of Drawing Pilsen 2010, Centre Bavaria Bohemia, Schönsee, Njemačka

2011. The Best Works of The Biennial of Drawing Pilsen 2010, Gallery of

Slovak Union of Visual Arts, Bratislava, Slovačka

2012. The Best Works Of The Biennial Of Drawing Pilsen 2010, Museum

of Architecture, Wroclaw, Poljska

2013. 6. hrvatski trienale akvarela, Galerija umjetnina grada Slavonskog Broda; Galerija Vjekoslav Karas, Karlovac

2014. 49. zagrebački salon, Tehnički muzej, Zagreb

9. FRANKOVIĆ I FRANKOVIĆ

Mjesto održavanja: Galerija Dulčić Masle Pulitika / Atelijer Pulitika

Vrijeme održavanja: 19.9. – 25.10.2015 / produžena do 8.11.2015.

 Zajednička izložba oca i sina pod nazivom Franković i Franković, dizajnera i slikara Jadrana Dada Frankovića bit će postavljena u Galeriji Dulčić Masle Pulitika i grafičkog dizajnera Orsata Frankovića postavljena u Atelijeru Pulitika.

Autor izložbe, Andrija Seifried ovako je u katalogu opisao izložbu umjetnika Jadrana Dada Frankovića postavljenu u Galeriji Dulčić Masle Pulitika: „Dadova neosporna želja u ovom izloženom ciklusu veže jedna te ista ideja, ideja „vrlog novog svijeta“. Neosporno je da umjetnika vodi potreba i želja da ide mimo pravila i kanona, a s druge strane diktata i mimo svih nametnutih mu ograničenja. Možda i nehotice, Dado se hvata grada kao pozornice začudnih prizora i neobičnih odnosa prošlosti i sadašnjosti.“

Vesna Delić Gozze, autorica teksta u katalogu, za Orsata Frankovića u katalogu je zapisala: „Kao što je to uvijek na djelu s primijenjemom umjetnošću, autorsko sravnjivanje i priljubljivanje sa svojim predloškom, ovdje grafičkim pojašnjavanjem predloška i plakatnim oglašavanjem, tako Orsat Franković svojim dosjetljivim vizualnim rješenjima u najboljoj maniri svjetskih rješenja plasiranih u švicarskom mjesečniku Graphis postiže interpretaciju spartanske čistoće pune informacije.“ Dok je za slikarstvo Dada Frankovića u katalogu zapisala: „Drukčiji je pristup ljudskoj figuri u kombiniranim tehnikama slikara Jadrana Frankovića. Poneka ironična interpretacija toga motiva, kao u slici zaštitnice grada Blaženka (2015.), ne priječi autora da se u figuraciji obraća konkretnoj osobi, personaliziranoj i kada ima atribute mehaničke lutke kao u Nevjesti (2010).“

Autor teksta u katalogu, Dejan Kršić, za izložbeni ciklus Orsata Frankovića je zapisao: “Ono što se i na ovoj, opsegom relativno maloj, izložbi jasno vidi je širina interesa i opseg rada: od velikih zadataka za komercijalne naručitelje, kompleksnih vizualnih identiteta koji uključuju modularne festivalske plakate koji zauzimaju čitava tradicionalna oglasna mjesta, preko konceptualno pročišćenih plakata za manje projekte naručitelja iz područja kulture (Kazalište slijepih i slabovidnih Novi Život, HDLU…), do samoiniciranih radova, onih gotovo na nivou ilustracije u kojima autor koristi medij dizajna kako bi vizualno izrazio neku ideju (Adam i Eva), ili onih gdje progovara jezikom dizajna kako bi ukazao na neka društvena pitanja i aktualne probleme (Euforija, 2008. Familyset – povodom tzv. referenduma o braku, 2013.).”

Biografije:

Jadran Dado Franković rođen je 1950. godine u Dubrovniku. Prva likovna iskustva stječe uz osnovnoškolskog profesora likovnog odgoja Antuna Maslu. U Dubrovniku završava Srednju pomorsku školu, te odlazi u Split gdje studira na Višoj ekonomskoj školi. Većinu svog radnog vijeka radi kao dizajner “opće prakse” baveći se opremom interijera i grafičkim dizajnom. Od 1985. radi kao korporativni dizajner u Dubrovkinji. Autor je niza vizualnih identiteta, plakata za izložbe i kazališne predstave Kazališta Marina Držića i Studentskog teatra Lero. Realizirao je i niz zapaženih kazališnih scenografija i postava izložbi. Osamdesetih godina radio je kao grafički urednik omladinskog lista Laus. Slikarstvom se bavi od najranijih dana, a samostalno izlaže u Dubrovniku 1971., 1972., 1973., 1974., 1975., 1977. i 1983., u Dusseldorfu 1977. (s Josipom Škerljem), u Novom Sadu 1988., u Subotici 1989., te u Ljubljani 1992. Grupno je izlagao u Dubrovniku, Malom Lošinju, Skoplju, Dusseldorfu, Sarajevu, Banja Luci, Beogradu i Novom Sadu. Sudjelovao je u Likovno ekološkoj koloniji Bardača.

Orsat Franković rođen je 1971. godine u Dubrovniku gdje je završio osnovnu i srednju školu. Diplomirao je 1995. godine na Studiju dizajna Arhitektonskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, a magistrirao 1997. na Royal College of Art u Londonu. Grafičkim dizajnom profesionalno se bavi još od studentskih dana. Od 2001. kreativno vodi studio Laboratorium kojeg je i suosnivač, a 2012. godine samostalno osniva i od onda vodi studio Flomaster. Dobitnik je mnogobrojnih domaćih i međunarodnih priznanja: Icograda Excellence Award, AICA Award, European Design Award, Premio Asiago per l’arte philatelica, Red Dot, iF-Communication Award, Priznanje Art Directors Cluba NY, Perfect 10 Award, MIAF Gold, Good Design Award, London International Award, ZGRAF Grand Prix… Radovi su mu objavljivani u nizu međunarodnih publikacija: Eye, Creative Review, ID, Novum, Print, How, Graphis, +Design, Communication Arts... Izlagao je u Zagrebu, Dubrovniku, Rovinju, Londonu, Torinu... Autor je niza zapaženih dizajnerskih rješenja, vizualnih identiteta, plakata, kataloga, monografija, časopisa i pakiranja za najrazličitije naručitelje kao i 150 poštanskih maraka za pošte Hrvatske, Belgije, te Bosne i Hercegovine.

10. THE DESIRE FOR FREEDOM / DOSSIER: BOSNIA AND HERCEGOVINA

Desire for Freedom: Dosije Bosna i Hercegovina

Gordana Anđelić Galić

Maja Bajević

Igor Bošnjak

Mladen Miljanović

Damir Nikšić

Nebojša Šerić-Šoba

10. listopada - 15. studenoga 2015.

Autorice izložbe: Ivana Udovičić i Maja Abdomerović 

Izložba nastala u suradnji sa Umjetničkom galerijom BiH naziva Desire for Freedom: Dosije Bosna i Hercegovina otvorena je u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik u subotu, 10. listopada.

Autorice izložbe su Ivana Udovičić i Maja Abdomerović, a svojim umjetničkim video uradcima predstavit će se sljedeći izlagači: Gordana Anđelić Galić, Maja Bajević, Igor Bošnjak, Mladen Miljanović, Damir Nikšić i Nebojša Šerić-Šoba.

Izložba Desire for Freedom: Dosije Bosna i Hercegovina bavi se pitanjem nacionalnog identiteta i svih sloboda koje taj identitet (ili identiteti) uskraćuje, ograničava ili rijetko, daje. Sastoji se iz dva segmenta koji na prvi pogled djeluju nepovezano, ali kada se priča iz koje je satkan “dosije“ pogleda u cjelini, lako se uspostavlja uzročno posljedična veza. Ova je izložba neugodni pokazatelj stanja bosanskohercegovačkog društva u kojem nacionalno ima status vitalnog, sve individualne slobode odbačene su u ime kolektiva. Kao takva, ova je izložba možda i najtočniji način predstavljanja susjedne države.

Izložba je nastala na poziv kustosa (Monika Flacke, Henry Meyeric Hughes i Ulrike Schmiegelt) velikog europskog izložbenog projekta Desire for Freedom: umjetnost u Evropi nakon 1945, koji je započeo u listopadu 2012. godine, a čiji je nosilac Deutsches Historisches Museum iz Berlina. Tim kustosa došao je u  Umjetničku galeriju BiH u jesen 2011. godine, upravo u trenutku kada je ova institucija zatvorila svoja vrata, jer su ostali bez uprave i više nisu bili u mogućnosti nesmetano obavljati svoju djelatnost. Poziv za partnersku suradnju u projektu ubrzo se pretvorio u inicijativu da se pomogne i podrži institucija i kustosi i tako je Umjetnička galerija BiH dobila priliku postati dio ove europske priče i u Sarajevu organizirati jedan od pratećih programa projekta. Izložba je predstavljena u Sarajevu u svibanju 2014. godine i uz nju su organizirana predavanja i razgovor na temu nacionalnih mitova i nacionalnih identita u kontekstu Europe, na kojem su predavači bili  prof. dr. Monika Flacke iz Njemačke, Henry Meyeric Hughes iz Velike Britanije i prof.dr. Besim Spahić iz BiH.

BIOGRAFIJE:

GORDANA ANĐELIĆ GALIĆ

Rođena u Mostaru (BiH) 1949. godine.Diplomirala 1975. godine na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, Odsjek za historiju, i 1988. godine na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu, Odsjek slikarstva, na kojoj pohađa postdip-lomski studij. Izlagala na više samostalnih i kolektivnih izložbi u zemlji i

inostranstvu. Za svoje radove je više puta nagrađivana. Živi i radi u Sarajevu.Odabrane izložbe:Prostorna instalacija i intervencija, Elektrana “Hiseta,” Sarajevo, 1999., 48th Bijenale u Veneciji, Italijanski paviljon/Program ORESTE, Venecija, Italija, 1999., UNDER CONSTRUCTION, SCCA-Sara-jevo Treća godišnja izložba, Fasada Umjetničke galerije BiH, 1999., XXI Aleksandrijsko bijenale, Egipat, 2001., European Contemporary Art. The Art of the Balkan Countries, State Museum of Contemporary Art, Solun, Grčka, 2001., U tranziciji, Umjetnička galerija BiH, Sarajevo, 2004. Pas-sage d`Europe, Saint-Etienne, Francuska, 2007., 48th Oktobarski salon, Beograd, Srbija, 2008., Micro-narratives, Contemporary Art Museum, Saint-Etienne, Francuska, 2008., SpaPort, Interna-tional contemporary art exhibition, Banja Luka, BiH, 2009/2010., Transitland, Berlin, Budapešta, Madrid, Trst, 2009. Gender check, MUMOK Museum Moderner Kunst Stiftung Ludwig, Beč, Aus-trija, 2010., Gender check, Zacheta Gallery, Varšava, Poljska, 2010., Fatamorgana, Uyghur yurt, Pustinja Gobi, Kina, 2010., “Nomadic party”, ARKO Art Center, Seoul, Južna Koreja, 2011., Bosnia and Herzegovina Searching for Lost Identity, P-74 Center and Gallery, Ljubljana. 2011., Washing, /video performance/, Mostar, kustori AbArt Mostar, 2012., Dowry/Miraz, MSUM Ljubljana, Tri-este Contamporanea, CZKDC. Beograd, Collegium artisticum, Sarajevo, 2013.

MAJA BAJEVIĆ

Rođena u Sarajevu 1967. godine.Njeni radovi, performativni na mnoge načine, kreću se od videa, instalacija, performansa i zvuka do teksta, ručnog rada, crteža, printa, mehanike I fotografije.Učestvovala je na nekim od najznačajnijih izložbi devedesetih I dvijehiljaditih godina, kao što su Manifesta (2000), Documenta (2007) i Bijenala u Istanbulu (2001) and Bijenale u Veneciji (2003). Samostalno je izlagala u PS1, MoMA, New York (2004); Moderna Museet, Štoklholm (2005); Fondazione Bevilacqua La Masa, Venecija (2008); Reina Sofia, Madrid (2011); DAAD gallery, Ber-lin (2012), The James gallery, CUNY, New York, (2012 / 2013)Boravila je na vise rezidencijalnih programa: Collegium Helveticum u Cirihu (2001); DAAD resi-dency u Berlinu (2007) I IASPIS residency, Štokholm (2009). Predavala je na master studiju na l’Ecole Nationale des Beaux-Arts u Lionu (2001); na Università luav di Venezia, u Veneciji(2004 – 2008); na master studiju na Bauhaus university, Weimar, Njemačka (2010). Živi i radi u Sarajevu.

IGOR BOŠNJAKRođen 1981, godine u Sarajevu.Bavi se uglavnom filmom, videom, instalacijom i fotografijom. Takođe radi kao kustor i teoretičar. 2005. godine je završio Akademiju vizuelnih umjetnosti, Odsjek za slikarstvo u Trebinju. Osnivač je i kustos međunarodnog projekta namaTREba koji postoji od 2006. godine. Završio je interdisci-plinarne studije, odsjek Teorija umetnosti i medija, na Univerzitetu umetnosti u Beogradu. Trenutno radi kao asistent na Akademiji vizuelnih umjetnosti u Trebinju.

MLADEN MILJANOVIĆ

Rođen 1981. godine u Zenici.Diplomirao je 2006. na Akademiji umjetnosti u Banja Luci, odsjek za slikarstvo. Radi kao asistent na predmetima Intermedijalna istraživanja i Teorija prostora na Akademiji umjetnosti

u Banja Luci. Dobitnik je nagrade Zvono 2007. godine Centra za savremenu umjetnost Sarajevo. Učesnik je više grupnih izložbi i radionica u zemlji i inostranstvu.Odabrane samostalne izložbe:“Vrt uživanja”, Umjetnička galerija BiH, Sarajevo (BiH), 2014; “Vrt uživanja” Muzej savremene umjetnosti RS, Banja Luka (BiH), 2014; “Vrt uživanja” 55. Venecijansko bijenale, BiH paviljon u Palazzo Malipiero, Venecija (Italija), 2013; “Show Where it Hurts With Your Hand” Atelje DADO, Cetinje (Crna Gora), 2013; “Good Night - State of Body” MC gallery, New York (USA), 2013; “Good Night - State of Body” A+A gallery, Venecija (Italija), 2012; “Indigo Power” Galerija Marin, Umag (Hrvatska), 2012; “Good Night - State of Body” HDLU (New media gallery), Zagreb (Hrvatska), 2012; “Taxi to Berlin“, Antje Wachs gallery, Berlin (Njemačka), 2011; “Museum Service”, MUMOK, Museum Modern Kunst Stiftung Ludwig Beč, (Austrija), 2010; “Sarajevo Service”, Umjetnička galerija BiH, Sarajevo (BiH), 2010; “KILL“ rad u javnom prostoru, Le mur Saint Martin, Pariz (Fran-cuska), 2010; “Occupational therapy”, Center in galerija P74, Ljubljana (Slovenija), 2009; “Holiday of discomfort “, Antje Wachs gallery, Berlin (Njemačka), 2009; “Sit-no from I serve art “, Galerija Duplex, Sarajevo (BiH), 2009; “Okupaciona terapija”, Muzej savremene umjetnosti RS, Banja Luka (BiH), 2008/09; “I serve art” Umjetnička galerija BiH, Sarajevo (BiH), 2008; “Occupo”, Neue Gal-erie Graz, Graz (Austrija), 2007; “Relations”, FABRIK culture – Hegenheim (France), 2007; “I serve art” bivša kasarna Vrbas, Banja Luka (BiH), 2007.

DAMIR NIKŠIĆ

Rođen u Brezovom polju kod Brčkog (BiH) 1970. godine.Studirao je na likovnim akademijama u Sarajevu, Milanu i Bologni, a diplomirao je 2000. godine na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu, Odsjek za slikarstvo. U periodu 2000-2004. godine studirao je na postdiplomskom studiju na University of Arizona, SAD. Izlagao je na Venecijanskom bijenalu 2003. godine. Magistrirao je 2004. godine iz likovnih umjetnosti i historije umjetnosti. Predavao je na Northwestern Univerzitetu u Evanstonu kod Chicaga, SAD. Bio je član grupe Max-umin. Živi i radi u Sarajevu.

NEBOJŠA ŠERIĆ SHOBA

Rođen 1968. u Sarajevu.Studirao na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu 1989 – 1992. 1999. je preselio u Amsterdam gdje je na Rijksakademie pohađao, internacionalni dvogodišnji rezdencijalni program.Izlagao je u muzejima i galerijama širom svijeta, među kojima su Musee d’Art Moderne de la Ville, Pariz; Jeude Paume, Pariz, Francuska; Kunsthalle Bern, Bern, Švicarska; Museum moderner Kunst Stiftung Ludwig, Beč, Austrija; Deutsches Hygiene Museum, Dresden, Kunstmuseum Bochum, Njemačka; De Appel, Amsterdam, Holandija; Moderna Museet, Štokholm, Švedska; Creative Time, New York City; Exit Art, New York City, Dumbo Arts Center, New York City; National Gallery of Victoria, Melbourne, Australija; 50 Venecijansko bijenale (2003), Venecija, Italija; MASS MoCA, North Adams, MA, and P.S. 1, New York City.Živi i radi u New Yorku.

11. IZLOŽBA VLAHA BUKOVCA IZ PRIVATNIH ZBIRKI

Mjesto održavanja: Galerija Dulčić Masle Pulitika

Vrijeme održavanja: 12.11. – 27.12.2015.

 Izložba povodom stošezdesete obljetnice rođenja jednog od najznačajnijih hrvatskih slikara, začetnika i glavnog predstavnika hrvatske moderne, Vlaha Bukovca na kojoj su predstavljena djela iz privatnih zbirki, rijetko kada dostupna očima javnosti, otvorena je u Galeriji Dulčić Masle Pulitika u četvrtak, 12. studenoga.

Kustosica izložbe, Vesna Delić Gozze ovako je u katalogu između ostaloga opisala izložbu: „O stotinušezdeset godina od rođenja velikoga slikara i izuzetnoga portretiste ova je izložba u svojem sažetom pregledu, kompendij stvaralačkoga Bukovčeva puta i to primjerima koji su pronašli povlaštena mjesta u privatnim zbirkama svojih vlasnika. Te zbirke kao čuvarice vrednota, sadrže mnoge od iznimnih Bukovčevih djela i time postaju mjesta muzeja u malome.“ Za Bukovčev rad Delić Gozze zapisala je: „Autorova interpretativna pozicija pokazuje njegovo suvereno vladanje prenošenja vizualne pojavnosti pa portretirani zadržavaju vlastiti, puni psihološki integritet bez ustrajavanja na karakterističnim detaljima fizionomije (likovnim autorima počesto kao lakšim putem u portretiranju). Ali su na Bukovčevu slučaju portreti nositelji i slikareva približavanja, empatije prema fizičkom integritetu bez obzira na društvene i statusne utemeljenosti tih modela.“Igor Zidić, autor teksta u katalogu, ovako je opisao ovog velikog slikara i njegov rad: „Bukovac je, u neku ruku, bio slikar-kamera: sposoban na platno prenijeti i najsitnije pojedinosti slikanog lika – i u valjanim razmjerima – a opet i više od toga: bio je promatrač koji je lako spoznavao druga bića. Bez toga ne bi bio ono što nedvojbeno jest: najbolji naš majstor u tome žanru i jedan od najodličnijih europskih portretista svoga doba. (…)Samo u najranijim, amaterskim i mladenačkim portretima članova obitelji osjeća se stanovit napor oko postignuća sličnosti. Od trenutka kad debitira na Salonu 1882. godine njegov kist više nema problema s mimetičkim približavanjem modelu; od tada pa do kraja posvećuje se nevjerojatnom ležernošću i samopouzdanjem slikanju integralnih portreta koji i nisu drugo do naročito fin i nadasve kompleksan splet psihofizičkih značajki modelâ u slikarovim očima, iskustvu i duhu.“

BIOGRAFIJA:

Vlaho Bukovac rođen je 4. srpnja 1855. u Cavtatu. 1874. u San Franciscu započinje njegovo „amatersko“ bavljenje slikarstvom te prve poduke iz slikanja. Uz pomoć dubrovačkog pjesnika Meda Pucića, 1877. odlazi u Pariz. Zahvaljujući maloj studiji Ruka biva primljen na École des Beaux Arts, u klasu profesora Cabanela. 1878. po prvi put izlaže na Pariškom Salonu. Sve do 1893., Bukovac na Salonu izlaže slike na temu Crnogorki, aktove i portrete. Veliki broj portreta ostavlja u Engleskoj gdje, od 1886., boravi u nekoliko navrata, zahvaljujući suradnji sa engleskim trgovcima umjetninama Vicars Brothers. Dolaskom u Zagreb 1893. postaje pokretač likovnih događaja te svojim utjecajem na cijelu generaciju mladih slikara sudjeluje u stvaranju temelja hrvatske Moderne. 1896. većina tih umjetnika, s njim na čelu, izlaže na Milenijskoj izložbi u Pešti. 1897. potaknuo je mlade umjetnike na istupanje iz koncepcijski zastarjelog Društva umjetnosti i na osnivanje Društva hrvatskih umjetnika. 1898. u Umjetničkom paviljonu organizirali su veliku izložbu Hrvatski Salon. No, neposredno prije otvaranja izložbe, zbog kulminacije nesuglasica s Izidorom Kršnjavijem napušta Zagreb i vraća se u Cavtat gdje slika vedute i pejzaže Cavtata i dubrovačkog kraja, portrete obitelji i prijatelja. Za župnu crkvu sv. Nikole slika dioramu Kristov grob. U to vrijeme oslikao je i strop Bondinog teatra u Dubrovniku. 1900. izlagao je na Svjetskoj izložbi

u Parizu, a 1901. po drugi put izlaže na venecijanskom Biennalu. 1902. odlazi u Beč gdje 1903. ima samostalnu izložbu. Za vrijeme boravka u Beču, Bukovcu stiže poziv iz Praga na upražnjeno mjesto izvanrednog profesora na Akademiji likovnih umjetnosti gdje provodi posljednjih dvadesetak godina života. Prvu samostalnu izložbu u Pragu imao je 1915. Za vrijeme rata piše autobiografsku knjigu Moj život, 1918. u Zagrebu. Umire 23. travnja 1922. u Pragu. Ispraćen je i pokopan u Cavtatu.

12. VANJA RADUŠ – (1906. – 1975.): OD LJUBAVI DO SMRTI / Retrospektivna izložba

povodom 40. godišnjice smrti  i 110. obljetnice rođenja umjetnika

Vrijeme održavanja: 20.11.2015 – 10.1.2016.

Autor izložbe: Davorin Vujčić

Kustosica suradnica na izložbi: Rozana Vojvoda

Izložba Vanje Radauša, jednog od najvećih hrvatskih kipara, retrospektiva je koja nudi presjek kroz razne umjetnikove stvaralačke faze, nova čitanja već poznatih djela, predstavljanje djela koja do sada nisu izlagana, te analizu djela koja su tek nedavno atribuirani Radaušu (figurativni kapiteli sa zodijačkim znakovima u arkadama Umjetničke galerije Dubrovnik). Djela će se posuditi iz raznih instutucija (Moderna galerija u Zagrebu, Gliptoteka HAZU, Gradski muzej Vinkovci, Hrvatski restauratorski zavod), kao i od privatnih vlasnika. Autor izložbe je mr.sc. Davorin Vujičić, viši kustos Galerije Antuna Augustinčića u Klanjcu, autor brojnih publikacija o hrvatskim skuilptorima, koji već niz godina proučava ovog umjetnika u sklopu istraživanja za svoju doktorsku dizertaciju. Vanja Radauš posljednji je put predstavljen dubrovačkoj publici 2000. godine u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik manjom izložbom od petnaestak skulptura i jednom crtačkom mapom, te bi tako ova izložba predstavljala prvo cjelovito predstavljanje Radaušova opusu u Dubrovniku.

Biografija:

Vanja Radauš se rodio u Vinkovcima, studirao na Akademiji u Zagrebu 1924.-30 (Valdec, Frangeš-Mihanović, Meštrović) i u Parizu 1931. godine. Godine 1932. postaje članom grupe Zemlja (grupa likovnih umjetnika lijevoga socijalnog usmjerenja i izrazita figuratinog izraza, osnovana u Zagrebu 1929. pod nazivom Udruženje likovnih umjetnika «Zemlja»; zalaganje za socijalnu tematiku, sklonost karikaturi i grotesci), koju napušta 1933./34. godine. Bio je profesor na Akademiji 1945.-69. i od 1950. voditelj Majstorske radionice za kiparstvo. Radio je skulpture u bronci, kamenu, terakoti, sadri, vosku. U prvome razdoblju (1932.-43.) stvarao je pod utjecajem Rodina i Bourdellea, kojega se postupno oslobađa osobnim ekspresionističkim pristupom. U drugome razdoblju (1945.-58.) u njegovu kiparstvu prepliću se ekspresionizam i varijanta klasicizma. Treće je razdoblje (1959.-61.) obilježeno ciklusom Panopticum croaticum (ciklus tematski vezan uz ličnosti i sudbine iz hrvatske kulturne povijesti) snažne i dramatične izražajnosti u modelaciji detalja i građi volumena. U četvrtom razdoblju (61-64) nastaje osebujan ciklus velikih skulptura Čovjek i Kras, čije su površine

modelirane oštrim rezovima i naglašenim izbočinama, a u petom razdoblju (1965.-75.) ostvaruje različite teme i oblike. Ciklus Krvavi fašnik (1965/66) naglašava nadrealnu tematiku a svojim izrazom i osobnim pristupom izvanredan je doprinos našoj modernosti u skulpturi toga razdoblja. Umro je u Zagrebu 1975. godine.