Sveto jevanelije po L uci

Glava 1

1. B udui da m nogi poee opisivati dogaaje koji se ispunie m eu nam a,

2. K ao to nam predae koji isprva sam i vidjee i sluge rijei bie:

3. N am islih i ja, ispitavi sve od poetka, po redu pisati tebi, estiti T eofile,

4. D a pozna tem elj onijeh rijei kojim a si se nauio.

5. U vrijem e Iroda cara Judejskoga bijae neki svetenik od reda A vijna, po im enu Z arija. i ena njegova od plemena Aronova, no imenu Jelisaveta.

6. A bijahu oboje pravedni i pred B ogom , i ivljahu u svemu po zapovijestima i uredbama Gospodnjijem bez mane.

7. I ne im adijahu djece; jer Jelisaveta bjee nerotkinja, i bijahu oboje ve stari.

8. I dogodi se, kad on sluae po svom e redu pred Bogom,

9. D a po obiaju svetenstva doe na njega da izie u crkvu Gospodnju da kadi.

10. I sve m notvo naroda bijae na polju i m oljae se B ogu u vrijem e kaenja.

11. A njem u se pokaza aneo G ospodnji koji stajae s desne strane oltara kadionoga.

12. I kad ga vidje Z arija uplai se i strah napade nanj.

13. A aneo ree m u: N e boj se, Z arija; jer je usliena

tvoja m olitva: i ena tvoja Jelisaveta rodie ti sina, i naeni m u im e Jovan.

14. I bie tebi radost i veselje, i m nogi e se obradovati njegovu roenju.

15. Jer e biti veliki pred B ogom , i ne e niti vina i sikera; i napunie se D uha svetoga jo u utrobi m atere svoje;

16. I m noge e sinove Izrailjeve obratiti ka Gospodu Bogu njihovome;

17. I on e naprijed doi pred njim u duhu i sili Ilijnoj da obrati srca otaca k djeci i nevjernike k mudrosti pravednika, i da pripravi Gospodu narod gotov.

18. I ree Z arija anelu: P o em u u ja to poznati? jer sam ja star i ena je m oja vrem enita.

19. I odgovarajui aneo ree m u: Ja sam G avrilo to stojim pred Bogom, i poslan sam da govorim s tobom i da ti javim ovu radost.

20. I evo, onijem ie i ne e m oi govoriti do onoga dana dok se to ne zbude; jer nijesi vjerovao mojijem rijeim a koje e se zbiti u svoje vrijem e.

21. I narod ekae Z ariju, i uahu se to se zabavi u crkvi.

22. A iziavi ne m ogae da im govori; i razum jee da m u se neto utvorilo u crkvi; i on nam igivae im ; i osta nijem.

23. I kad se navrie dani njegove slube otide kui svojoj.

24. A poslije ovijeh dana zatrudnje Jelisaveta ena

njegova, i krijae se pet m jeseci govorei:

25. T ako m i uini G ospod u dane ove, u koje pogleda na m e da m e izbavi od ukora m eu ljudim a.

26. A u esti m jesec posla B og anela G avrila u grad Galilejski po imenu Nazaret.

27. K djevojci isproenoj za m ua, po im enu Josifa iz dom a D avidova; i djevojci bjee im e M arija.

28. I uavi k njoj aneo ree: R aduj se, blagodatna! G ospod je s tobom , blagoslovena si ti m eu enam a.

29. A ona vidjevi ga poplai se od rijei njegove i pomisli: Kakav bi ovo bio pozdrav?

30. I ree joj aneo: N e boj se, M arija! Jer se nala milost u Boga

31. I evo zatrudnjee. i rodie sina, i nadjeni m u im e Isus.

32. O n e biti veliki, i nazvae se sin najviega, i dae mu Gospod Bog prijesto Davida oca njegova;

33. I carovae u dom u Jakovljevu va vijek, i carstvu njegovom ne e biti kraja.

34. A M arija ree anelu: K ako e to biti kad ja ne znam za m ua?

35. I odgovarajui aneo ree joj: D uh sveti doi e na tebe, i sila najviega osjenie te; za to i ono to e se roditi bie sveto, i nazvae se sin B oij.

36. I eto Jelisaveta tvoja tetka, i ona zatrudnje sinom u starosti svojoj, i ovo je esti m jesec n jojzi, koju zovu nerotkinjom.

37. Jer u B oga sve je m ogue to ree.

38. A M arija ree: E vo slukinje G ospodnje; neka m i bude po rijei tvojoj. I aneo otide od nje.

39. A M arija ustavi onijeh dana otide brzo u gornju zemlju u grad Judin.

40. I ue u kuu Z arijnu, i estita Jelisaveti.

41. I kad Jelisaveta u estitanje M arijino, zaigra dijete u utrobi njezinoj, i Jelisaveta se napuni Duha svetoga,

42. I povika zdravo i ree: B lagoslovena si ti m eu enam a, i blagosloven je rod utrobe tvoje.

43. I otkud m eni ovo da doe m ati G ospoda m ojega k meni?

44. Jer gle, kad doe glas estitanja tvojega u ui m oje, zaigra dijete radosno u utrobi mojoj.

45. I blago onoj koja vjerova; jer e se izvriti to joj kaza Gospod.

46. I ree M arija: V elia dua m oja Gospoda;

47. I obradova se duh moj Bogu spasu mojemu,

48. to pogleda na ponienje slukinje svoje; jer gle, od sad e m e zvati blaenom svi narataji;

49. to m i uini veliinu silni, i sveto im e njegovo;

50. I milost je njegova od koljena na koljeno onima koji ga se boje.

51. Pokaza silu rukom svojom; razasu ponosite u mislima srca njihova.

52. Z baci silne s prijestola i podie poniene.

53. Gladne napuni blaga, i bogate otpusti prazne.

54. Primi Izrailja slugu svojega da se opomene milosti;

55. K ao to govori ocim a naijem , A vram u i sjem enu njegovu do vijeka.

56. Marija pak sjedi s njom oko tri mjeseca, i vrati se kui svojoj.

57. A Jelisaveti doe vrijem e da rodi, i rodi sina.

58. I ue njezini susjedi i rodbina da je G ospod pokazao veliku milost svoju na njoj, i radovahu se s njom.

59. I u osm i dan dooe da obreu dijete, i adijahu da mu nadjenu ime oca njegova, Zarija.

60. I odgovarajui m ati njegova ree: N e, nego da bude Jovan.

61. I rekoe joj : N ikoga nem a u rodbini tvojoj da m u je tako ime.

62. I namigivahu ocu njegovu kako bi on htio da mu nadjenu ime.

63. I zaiskavi daicu, napisa govorei: Jovan m u je im e. I zaudie se svi.

64. I odm ah m u se otvorie usta i jezik njegov, i govorae hvalei B oga.

65. I ue strah u sve susjede njihove; i po svoj gornjoj Judeji razglasi se ovaj sav dogaaj.

66. I svi koji ue m etnue u srce svoje govorei: ta

e biti iz ovoga djeteta? I ruka G ospodnja bjee s njim .

67. I Zarija otac njegov napuni se Duha svetoga, i prorokova govorei:

68. B lagosloven G ospod B og Jakovljev to pohodi i izbavi narod svoj

69. I podie nam rog spasenija u dom u D avida sluge svojega,

70. K ao to govori ustim a svetijeh proroka svojijeh od vijeka

71. D a e nas izbaviti od naijeh neprijatelja i iz ruku sviju koji mrze na nas;

72. U initi m ilost ocim a naijem , i opom enuti se svetoga zavjeta svojega,

73. K letve kojom se kleo A vram u ocu naem u da e nam dati.

74. Da se izbavimo iz ruku neprijatelja svojijeh, i da m u sluim o bez straha,

75. U svetosti i u pravdi pred njim dok sm o god ivi.

76. I ti, dijete, nazvae se prorok najviega; jer e ii naprijed pred licem G ospodnjijem da m u pripravi put.

77. D a da razum spasenija narodu njegovu za oprotenje grijeha njihovijeh.

78. Po dubokoj m ilosti B oga naega, po kojoj nas je pohodio istok s visine.

79. D a obasja one koji sjede u tam i i u sjenu sm rtnom e; da uputi noge nae na put m ira.

80. A dijete rastijae i jaae duhom , i bijae u pustinji

dotle dok se ne pokaza Izrailju.

Glava 2

1. U to vrijem e pak izie zapovijest od esara A vgusta da se prepie sav svijet.

2. Ovo je bio prvi prijepis za vladanja Kirinova Sirijom.

3. I pooe svi da se prepiu svaki u svoj grad.

4. T ada poe i Josif iz G alileje iz grada N azareta u Judeju u grad D avidov koji se zvae V itlejem , jer on bijae iz dom a i plem ena D avidova,

5. D a se prepie s M arijom , isproenom za njega enom , koja bee trudna.

6. I kad onam o bijahu, doe vrijem e da ona rodi.

7. I rodi sina svojega prvenca, i povi ga, i metnu ga u jasli; jer im ne bijae m jesta u gostionici.

8. I bijahu pastiri u onom e kraju koji uvahu nonu strau kod stada svojega.

9. I gle, aneo G ospodnji stade m eu njim a, i slava G ospodnja obasja ih; i uplaie se vrlo.

10. I ree im aneo: N e bojte se; jer gle, javljam vam veliku radost, koja e biti svem u narodu.

11. Jer vam se danas rodi spas, koji je Hristos Gospod u gradu Davidovu.

12. I eto vam znaka: nai ete dijete povito gdje lei u jaslima.

13. I u jedanput postade s anelom m notvo vojnika

nebeskijeh, koji hvaljahu B oga govorei:

14. S lava na visini B ogu, i na zem lji m ir, m eu ljudima dobra volja.

15. I kad aneli otidoe od njih na nebo, pastiri govorahu jedan drugome: Hajdemo do Vitlejema, da vidim o to to se tam o dogodilo to nam kaza G ospod.

16. I dooe brzo, i naoe M ariju i Josifa, i dijete gdje lei u jaslim a.

17. A kad vidjee, kazae sve to im je kazano za to dijete

18. I svi koji ue divie se tom e to im kazae pastiri.

19. A M arija uvae sve rijei ove i slagae ih u srcu svojemu.

20. I vratie se pastiri slavei i hvalei B oga za sve to ue i vidjee kao to im bi kazano.

21. I kad se navri osam dana da ga obreu, nadjenue m u im e Isus, kao to je aneo rekao dok se jo nije bio ni zametnuo u utrobi.

22. I kad doe vrijem e da idu na m olitvu po zakonu M ojsijevu, donijee ga u Jerusalim da ga m etnu pred Gospoda,

23. (K ao to je napisano u zakonu G ospodnjem u: D a se svako dijete m uko koje najprije otvori m atericu posveti Gospodu);

24. I da prinesu prilog, kao to je reeno u zakonu G ospodnjem u, dvije grlice, ili dva golubia.

25. I gle, bijae u Jerusalim u ovjek po im enu S im eun, i taj ovjek bjee pravedan i poboan, koji ekae

utjehe Izrailjeve, i D uh sveti bijae u njem u.

26. I njem u bjee sveti D uh kazao da ne e vidjeti smrti dok ne vidi Hrista Gospodnjega.

27. I kaza m u D uh te doe u crkvu; i kad donesoe roditelji dijete Isusa da svre za njega zakon po obiaju,

28. I on ga uze na ruke svoje, i hvali B oga i ree:

29. Sad otputa s m irom slugu svojega, G ospode, po rijei svojoj;

30. Jer vidjee oi m oje spasenije tvoje,

31. Koje si ugotovio pred licem sviju naroda,

32. V idjelo, da obasja neznaboce, i slavu naroda tvojega Izrailja.

33. I Josif i m ati njegova uahu se tom e to se govorae za njega.

34. I blagoslovi ih S im eun, i ree M ariji m ateri njegovoj : G le, ovaj lei da m noge obori i podigne u Izrailju, i da bude znak protiv koga e se govoriti

35. (A i tebi sam oj proboe no duu), da se otkriju misli mnogijeh srca.

36. I bjee A na proroica, ki F anuilova, od koljena A sirova; ona je ostarjela, a sedam je godina ivjela s m uem od djevojatva svojega,

37. I udova oko osam deset i etiri godine, koja neodlaae od crkve, i sluae B ogu dan i no postom i molitvama.

38. I ona u taj as doe, i hvaljae G ospoda i govorae

za njega svim a koji ekahu spasenija u Jerusalim u.

39. I kad svrie sve po zakonu G ospodnjem u, vratie se u Galileju u grad svoj Nazaret.

40. A dijete rastijae, i jaae u duhu, i punjae se prem udrosti, i blagodat B oija bjee na njem u.

41. I roditelji njegovi iahu svake godine u Jerusalim o prazniku pashe

42. I kad m u bi dvanaest godina, dooe oni u Jerusalim po obiaju praznika;

43. I kad dana provedoe, i oni se vratie, osta dijete Isus u Jerusalimu; i ne znade Josif i mati njegova;

44. N ego, m islei da je s drutvom , otidoe dan hoda, i stadoe ga traiti po rodbini i po znancim a.

45. I ne naavi ga vratie se u Jerusalim da ga trae.

46. I poslije tri dana naoe ga u crkvi gdje sjedi m eu uiteljim a, i slua ih, i pita ih.

47. I svi koji ga sluahu divljahu se njegovu razum u i odgovorima.

48. I vidjevi ga zaudie se, i m ati njegova ree m u: S ine! ta uini nam a tako? E vo otac tvoj i ja sa strahom traasm o te.

49. I ree im : Z a to ste m e traili? Z ar ne znate da m eni treba u onom biti to je oca m ojega?

50. I oni ne razum jee rijei to im ree.

51. I sie s njim a i doe u N azaret; i bijae im posluan. I m ati njegova uvae sve rijei ove u srcu svojemu.

52. I Isus napredovae u prem udrosti i u rastu i u milosti kod Boga i kod ljudi.

Glava 3

1. U petnaestoj godini vladanja esara T iverija, kad bjee P ontije P ilat sudija u Judeji, i Irod etverovlasnik u G alileji, a F ilip brat njegov etverovlasnik u Itureji i u Trahonitskoj, i L isanija etverovlasnik u A vilini,

2. Z a poglavara svetenikijeh A ne i K ajafe, ree B og Jovanu sinu Zarijnu u pustinji,

3. I doe u svu okolinu Jordansku propovijedajui krtenje pokajanja za oprotenje grijeha;

4. K ao to je napisano u knjizi rijei proroka Isaije koji govori: G las onoga to vie u pustinji: pripravite put Gospodnji; poravnite staze njegove;

5. Sve doline neka se ispune, i sve gore i bregovi neka se slegnu; i to je krivo neka bude pravo, i hrapavi putovi neka budu glatki;

6. I svako e tijelo vidjeti spasenije B oije.

7. Jovan pak govorae ljudim a koji izlaahu da ih krsti P orodi aspidini! ko vam kaza da bjeite od gnjeva koji ide

8. Rodite dakle rodove dostojne pokajanja, i ne govorite sebi: oca imamo Avrama; jer vam kaem da B og m oe i od ovoga kam enja podignuti djecu Avramu.

9. Jer ve i sjekira stoji drvetu kod korijena;i svako drvo koje dobra roda ne raa sijee se i u oganj se baca.

10. I pitahu ga ljudi govorei: ta em o dakle initi?

11. O n pak odgovarajui ree im : K oji im a dvije haljine neka da jednu onome koji nema; i ko ima hrane neka ini tako.

12. D ooe pak i carinici da ih krsti, i rekoe m u: U itelju! ta em o initi?

13. A on im ree: N e itite vie nego to vam je reeno.

14. P itahu ga pak i vojnici govorei: A m i ta em o initi? I ree im : N ikom e da ne inite sile niti koga da opadate, i budite zadovoljni svojom platom.

15. A kad narod bjee u sum nji i pom iljahu svi u srcima svojijem uz Jovana: Da nije on Hristos?

16. O dgovarae Jovan svim a govorei: Ja vas krstim vodom ; ali ide za m nom jai od m ene, kom e ja nijesam dostojan odrijeiti rem ena na obui njegovoj : on e vas krstiti D uhom svetijem i ognjem .

17. O n im a lopatu u ruci svojoj, i oistie gum no svoje, i skupie penicu u itnicu svoju, a pljevu e saei ognjem vjenijem .

18. I drugo m nogo kojeta javlja narodu i napom inja.

19. Iroda pak etverovlasnika korae Jovan za Irodijadu, enu brata njegova, i za sva zla to uini Irod;

20. I svrh svega uini i to te zatvori Jovana u tamnicu.

21. A kad se krsti sav narod, i Isus poto se krsti i m oljae se B ogu, otvori se nebo,

22. I sie nanj D uh sveti u tjelesnom e obliku kao

golub, i u se glas s neba govorei: T i si sin m oj ljubazni, ti si po mojoj volji.

23. I taj Isus im ae oko trideset godina kad poe; i bjee, kao to se m iljae, sin Josifa sina Ilijna,

24. Sina Matatova, sina Levijna, sina Melhijna. sina Janejeva, sina Josifova,

25. Sina Matatijna, sina Amosova, sina Naumova. sina Eslijna, sina Nangejeva,

26. Sina Maatova, sina Matatijna, sina Semejina. sina Josifova, sina Judina,

27. Sina Joanina, sina Risina, sina Zorovavelova, sina Salatiilova, sina Nirijna,

28. Sina Melhijna, sina Adijna, sina Kosamova, sina Elmodamova, sina Irova,

29. Sina Josijna, sina Eliezerova, sina Jorimova, sina Matatova, sina Levijna,

30. Sina Simeunova, sina Judina, sina Josifova, sina Jonanova, sina Eliakimova,

31. Sina Melejina, sina Mainanova, sina Matatina, sina Natanova, sina Davidova,

32. Sina Jesejeva, sina Ovidova, sina Voozova, sina Salmonova, sina Naasonova.

33. Sina Aminadavova, sina Aramova, sina Esromova. sina Faresova, sina Judina,

34. Sina Jakovljeva, sina Isakova, sina Avramova, sina Tarina, sina Nahorova,

35. Sina Seruhova, sina Ragavova, sina Falekova, sina

Everova, sina Saina,

36. Sina Kainanova, sina Arfaksadova, sina Simova, sina Nojeva, sina Lamehova,

37. Sina Matusalina, sina Enohova, sina Jaredova, sina Maleleilova, sina Kainanova,

38. Sina Enosova, sina Sitova, sina Adamova, sina B oijega.

Glava 4

1. Isus pak pun Duha svetoga vrati se od Jordana, i odvede ga Duh u pustinju,

2. I etrdeset dana kua ga avo, i ne jede nita za to dana; i kad se oni navrie, onda ogladnje,

3. I ree m u avo: A ko si sin B oij, reci ovom e kamenu da postane hljeb.

4. I odgovori m u Isus govorei: u pism u stoji: ne e ivljeti ovjek o sam om hljebu, nego o svakoj rijei B oijoj.

5. I izvedavi ga avo na goru visoku pokaza m u sva carstva ovoga svijeta u trenuu oka,

6. I ree m u avo: T ebi e dati svu vlast ovu i slavu njihovu, jer je m eni predana, i kom e ja hou dau je;

7. T i dakle ako se pokloni preda m nom bie sve tvoje.

8. O dgovarajui Isus ree m u: Idi od m ene, sotono; u pismu stoji: poklanjaj se Gospod Bogu svojemu, i njem u jedinom e slui.

9. I odvede ga u Jerusalim, i postavi ga navrh crkve, i

ree m u: A ko si sin B oij, skoi odavde dolje;

10. Jer u pism u stoji da e anelim a svojijem zapovjediti za tebe da te sauvaju,

11. I uzee te na ruke da gdje ne zapne za kam en nogom svojom.

12. I odgovarajui Isus ree m u: K azano je: ne kuaj Gospoda Boga svojega.

13. I kad svri avo sve kuanje, otide od njega za neko vrijeme.

14. I vrati se Isus u sili duhovnoj u Galileju; i otide glas o njemu po svemu onom kraju.

15. I on uae po zbornicam a njihovijem i svi ga hvaljahu.

16. I doe u N azaret gdje bjee odrastao, i ue po obiaju svom e u dan subotni u zbornicu, i ustade da ita.

17. I dae m u knjigu proroka Isaije. i otvorivi knjigu nae m jesto gdje bjee napisano:

18. Duh je Gospodnji na meni; za to me pomaza da javim jevanelije sirom asim a; posla m e da iscijelim skruene u srcu; da propovjedim zarobljenim a da e se otpustiti, i slijepim a da e progledati; da otpustim sunje;

19. I da propovijedam prijatnu godinu Gospodnju.

20. I zatvorivi knjigu dade sluzi, pa sjede: i svi u zbornici gledahu nanj.

21. I poe im govoriti: D anas se izvri ovo pism o u uim a vaim a.

22. I svi m u svjedoahu, i divljahu se rijeim a blagodati koje izlaahu iz usta njegovijeh, i govorahu: Nije li ovo sin Josifov?

23. I ree im : V i ete m eni bez sum nje kazati ovu priu: ljekaru! izlijei se sam ; to sm o uli da si inio u K apernaum u uini i ovdje na svojoj postojbini.

24. R ee pak: Z aista vam kaem : nikakav prorok nije bio na svojoj postojbini.

25. A zaista vam kaem : m noge udovice bijahu Izrailju u vrijeme Ilijno kad se nebo zatvori tri godine i est m jeseci i bi velika glad po svoj zem lji;

26. I ni k jednoj od njih ne bi poslan Ilija do u Sareptu S idonsku k eni udovici.

27. I mnogi bijahu gubavi u Izrailju za proroka Jeliseja; i ni jedan se od njih ne oisti do N eem ana Sirijanina.

28. I svi se u zbornici napunie gnjeva kad ue ovo.

29. I ustavi istjerae ga na polje iz grada, i odvedoe ga navrh gore gdje bijae njihov grad sazidan da bi ga bacili odozgo.

30. A li on proe izm eu njih, i otide.

31. I doe u K apernaum grad G alilejski, i uae ih u subote.

32. I uahu se nauci njegovoj; jer njegova besjeda bjee silna.

33. I u zbornici bjee ovjek u kom e bjee neisti duh avolski, i povika iza glasa

34. G ovorei: P roi se, ta je tebi do nas, Isuse

N azareanine? D oao si da nas pogubi? Z nam te ko si svetac B oij.

35. I zaprijeti m u Isus govorei: um ukni, i izii iz njega. I oborivi ga avo na srijedu, izie iz njega, i ni malo mu ne naudi.

36. I u sve ue strah, i govorahu jedan drugom e govorei: kakva je to rije, da vlau i silom zapovijeda neistijem duhovim a, i izlaze?

37. I otide glas o njemu po svima okolnijem mjestima.

38. ustavi pak iz zbornice doe u kuu S im onovu; a tatu S im onovu bjee uhvatila velika groznica, i m olie ga za nju.

39. I stavi vie nje zaprijeti groznici, i pusti je. I odm ah ustade i sluae im .

40. A kad zahoae sunce, svi koji im adijahu bolesnike od razlinijeh bolesti dovoahu ih k njem u; a on na svakoga od njih m etae ruke, i iscjeljivae ih.

41. A i avoli izlaahu iz m nogijeh viui i govorei: T i si H ristos sin B oij. I zapreivae im da ne govore da znadu da je on Hristos.

42. A kad nasta dan, izie i otide u pusto m jesto; i narod ga traae, i dooe k njem u, i zadravahu ga da ne ide od njih.

43. A on im ree: I drugijem gradovim a treba m i propovjediti jevanelije o carstvu B oijem u; jer sam na to poslan.

44. I propovijedae po zbornicam a G alilejskijem.

Glava 5

1. Jedanput pak kad narod nalee k njem u da sluaju rije B oiju on stajae kod jezera G enisaretskoga,

2. I vidje dvije lae gdje stoje u kraju, a ribari bijahu izili iz njih i ispirahu m ree;

3. I uljeze u jednu od lai koja bjee S im onova, i zam oli ga da m alo odm akne od kraja; i sjedavi uae narod iz lae.

4. A kad presta govoriti, ree S im onu: H ajde na dubinu, i bacite m ree svoje te lovite.

5. I odgovarajui S im on ree m u: U itelju! svu no sm o se trudili, i nita ne uhvatism o: ali po tvojoj rijei baciu m reu.

6. I uinivi to uhvatie veliko m notvo riba, i m ree im se prodrijee.

7. I nam agoe na drutvo koje bjee na drugoj lai da dou da im pom ognu; i dooe, i napunie obje lae tako da se gotovo potope.

8. A kad vidje Petar Simon, pripade ka koljenima Isusovijem govorei: Izii od m ene, G ospode! ja sam ovjek grijean.

9. Jer bijae uao strah u njega i u sve koji bijahu s njim od m notva riba koje uhvatie;

10. A tako i u Jakova i Jovana, sinove Zevedejeve, koji bijahu drugovi S im onovi. I ree Isus S im onu: N e boj se; odsele e ljude loviti.

11. I izvukavi obje lae na zem lju ostavie sve, i otidoe za njim .

12. I kad bjee Isus u jednom gradu, i gle, ovjek sav u gubi: i vidjevi Isusa pade niice m olei m u se i

govorei: G ospode! ako hoe m oe m e oistiti.

13. I pruivi ruku dohvati ga se, i ree: H ou, oisti se. I odmah guba spade s njega.

14. I on mu zapovjedi da nikom ne kazuje: Nego idi i pokai se sveteniku, i prinesi dar za oienje svoje, kako je zapovjedio M ojsije za svjedoanstvo njim a.

15. A li se glas o njem u jo vem a razlaae, i m notvo naroda stjecae se da ga sluaju i da ih iscjeljuje od njihovijeh bolesti.

16. A on odlaae u pustinju i m oljae se B ogu.

17. I jedan dan uae on, i ondje sjeahu fariseji i zakonici koji bijahu doli iz sviju sela G alilejskijeh i Judejskijeh i iz Jerusalima; i sila Gospodnja iscjeljivae ih.

18. I gle, ljudi donesoe na odru ovjeka koji bjee uzet, i traahu da ga unesu i m etnu predanj;

19. I ne naavi kuda e ga unijeti od naroda, popee se na kuu i kroz krov spustie ga s odrom na srijedu pred Isusa.

20. I vidjevi vjeru njihovu ree m u: ovjee! oprataju ti se grijesi tvoji.

21. I poee pom iljati knjievnici i fariseji gov orei: K o je ovaj to huli na B oga? K o m oe opratati grijehe osim jednoga Boga?

22. A kad razum je Isus pom isli njihove, odgovarajui ree im : ta m islite u srcim a svojijem ?

23. ta je lake rei: oprataju ti se grijesi tvoji? ili rei: ustani i hodi?

24. N ego da znate da vlast im a sin ovjeij na zem lji opratati grijehe, (ree uzetom e:) tebi govorim : ustani i uzm i odar svoj i idi kui svojoj.

25. I odm ah ustade pred njim a, i uze na em u leae, i otide kui svojoj hvalei B oga.

26. I svi se upropastie, i hvaljahu B oga, i napunivi se straha govorahu: uda se nagledasm o danas!

27. I po tom izie, i vidje carinika po im enu L evija gdje sjedi na carini, i ree m u: H ajde za m nom .

28. I ostavivi sve, ustade i poe za njim .

29. I zgotovi mu Levije kod kue svoje veliku ast; i bjee m nogo carinika i drugijeh koji sjeahu s njim za trpezom.

30. I vikahu na njega knjievnici i fariseji govorei uenicim a njegovijem : Z a to s carinicim a i grjenicim a jedete i pijete?

31. I odgovarajui Isus ree im : N e trebaju :zdravi ljekara nego bolesni.

32. Ja nijesam doao da dozovem pravednike nego grjenike na pokajanje.

33. A oni m u rekoe: Z a to uenici Jovanovi poste esto i m ole se B ogu, tako i farisejski; a tvoji jedu i piju?

34. A on im ree: M oete li svatove natjerati da poste dok je enik s njim a?

35. N ego e doi dani kad e se oteti od njih enik, i onda e postiti u one dane.

36. K aza im pak i priu: N iko ne m ee zakrpe od nove

haljine na staru haljinu, inae e i novu razdrijeti, i staroj ne lii to je od novoga.

37. I niko ne ljeva vina novoga u m jehove stare; inae prodre novo vino mjehove i ono se prolije, i mjehovi propadnu;

38. Nego vino novo u mjehove nove treba ljevati, i oboje e se sauvati.

39. I niko pivi staro ne e odm ah novoga; jer veli: staro je bolje.

Glava 6

1. Dogodi mu se pak u prvu subotu po drugome danu pashe da iae kroz usjeve, i uenici njegovi trgahu klasje, i satirahu rukam a te jeahu.

2. A neki od fariseja rekoe im : Z a to inite to ne valja initi u subotu?

3. I odgovarajui Isus ree im : Z ar nijeste itali ono to uini D avid kad ogladnje, on i koji bijahu s njim ?

4. K ako ue u kuu B oiju, i uze hljebove postavljene i izjede, i dade ih onim a to bijahu s njim , kojijeh nikom e ne valjae jesti osim jedinijeh svetenika.

5. I ree im : S in je ovjeij gospodar i od subote

6. A dogodi se u drugu subotu da on ue u zbornicu i uae, i bjee ondje ovjek kom e desna ruka bjee suha.

7. K njievnici pak i fariseji gledahu za njim ne e li u subotu iscijeliti, da ga okrive.

8. A on znadijae pom isli njihove, i ree ovjeku koji im ae suhu ruku: ustani i stani na srijedu. A on ustade

i stade.

9. A Isus ree im : D a vas zapitam : ta valja u subotu initi, dobro ili zlo? odrati duu ili pogubiti? A oni m uahu.

10. I pogledavi na sve njih ree m u: P rui ruku svoju. A on uini tako; i ruka posta zdrava kao i druga.

11. A oni se svi napunie bezum lja, i govorahu jedan drugom e ta bi uinili Isusu.

12. T ijeh pak dana izie na goru da se pom oli B ogu; i provede svu no na m olitvi B oijoj.

13. I kad bi dan, dozva uenike svoje, i izbra iz njih dvanaestoricu, koje i apostolima nazva.

14. Simona, koga nazva Petrom, i Andriju brata njegova, Jakova i Jovana, Filipa i Vartolomija,

15. Mateja i Tomu, Jakova Alfejeva i Simona prozvanoga Zilota,

16. Judu Jakovljeva, i Judu Iskariotskoga, koji ga i izdade.

17. I iziavi s njim a stade na m jestu ravnom , i gom ila uenika njegovijeh; i m notvo naroda iz sve Judeje i iz Jerusalima, i iz primorja Tirskoga i Sidonskoga,

18. Koji dooe da ga sluaju i da se iscjeljuju od svojijeh bolesti, i koje m uahu duhovi neisti; i iscjeljivahu se.

19. I sav narod traae da ga se dotaknu; jer iz njega izlaae sila i iscjeljivae ih sve.

20. I on podignuvi oi na uenike svoje govorae: Blago vam a koji ste sirom ani duhom ; jer je vae

carstvo B oije.

21. B lago vam a koji ste gladni sad; jer ete se nasititi. B lago vam a koji plaete sad; jer ete se nasm ijati.

22. Blago vama kad na vas ljudi omrznu i kad vas rastave i osramote, i razglase ime vae kao zlo sina radi ovjeijega.

23. R adujte se u onaj dan i igrajte, jer gle, vaa je velika plata na nebu. Jer su tako inili prorocim a ocevi njihovi.

24. A li teko vam a bogati; jer ste ve prim ili utjehu svoju.

25. T eko vam a siti sad; jer ete ogladnjeti. T eko vam a koji se sm ijete sad; jer ete zaplakati i zaridati.

26. T eko vam a kad stanu svi dobro govoriti za vam a; jer su tako inili i lanijem prorocim a ocevi njihovi.

27. A li vam a kaem koji sluate: ljubite neprijatelje svoje, dobro inite onima koji na vas mrze;

28. Blagosiljajte one koji vas kunu, i molite se Bogu za one koji vas vrijeaju.

29. Koji te udari po obrazu, okreni mu i drugi; i koji hoe da ti uzm e kabanicu, podaj m u i koulju.

30. A svakom e koji ite u tebe, podaj; i koji tvoje uzm e, ne iti.

31. I kako hoete da ine vam a ljudi inite i vi njim a onako.

32. I ako ljubite one koji vas ljube, kakva vam je hvala. Jer i grjenici ljube one koji njih ljube.

33. I ako inite dobro onim a koji vam a dobro ine,

kakva vam je hvala? Jer i grjenici inie tako.

34. I ako dajete u zajam onima od kojijeh se nadate da ete uzeti, kakva nam je hvala? Jer i grjenici grjenicim a daju u zajam da uzm u opet onoliko.

35. A li ljubite neprijatelje svoje, i inite dobro, i dajite u zajam ne nadajui se niem u; i bie vam velika plata, i biete sinovi najviega, jer je on blag i neblagodarnima i zlima.

36. B udite dakle m ilostivi kao i otac va to je milostiv.

37. I ne sudite, i ne e vam suditi; i ne osuujte, i ne ete biti osueni; opratajte, i oprostie vam se.

38. D ajite, i dae vam se: m jeru dobru i nabijenu i stresenu i prepunu dae vam u naruje vae. Jer kakvom m jerom dajete onakom e nam se vratiti.

39. I kaza im priu: M oe li slijepac slijepca voditi? N e e li obadva pasti u jam u?

40. N em a uenika nad uitelja svojega, nego i sa svijem kad se izui, bie kao i uitelj njegov.

41. A za to vidi trun u oku brata svojega, a brvna u svojem u oku ne osjea?

42. Ili kako m oe rei bratu svojem u: brate! stani da izvadim trun koji je u oku tvojem u, kad sam ne vidi brvna u svojemu oku? Licemjere! izvadi najprije brvno iz oka svojega, pa e onda vidjeti izvaditi trun iz oka brata svojega.

43. Jer nema drveta dobra da raa zao rod; niti drveta zla da raa dobar rod.

44. Jer se svako drvo po rodu svome poznaje: jer se

sm okve ne beru s trnja, niti se groe bere s kupine.

45. D obar ovjek iz dobre klijeti srca svojega iznosi dobro, a zao ovjek iz zle klijeti srca svojega iznosi zlo, jer usta njegova govore od suvika srca.

46. A to m e zovete: G ospode! G ospode! a ne izvrujete to vam govorim ?

47. S vaki koji ide za m nom i slua rijei m oje i izvruje ih, kazau vam kakav je:

48. O n je kao ovjek koji gradi kuu, pa iskopa i udubi i udari tem elj na kam enu; a kad dooe vode, navali rijeka na onu kuu i ne m oe je pokrenuti, jer joj je temelj na kamenu.

49. A koji slua i ne izvruje on je kao ovjek koji naini kuu na zem lji bez tem elja, na koju navali rijeka i odm ah je obori, i raspade se kua ona strano.

Glava 7

1. A kad svri sve rijei svoje pred narodom , doe u Kapernaum.

2. U kapetana pak jednoga bijae sluga bolestan na um oru koji m u bjee m io.

3. A kad u za Isusa, posla k njem u starjeine Judejske molei ga da bi doao da m u iscijeli slugu.

4. A oni doavi k Isusu m oljahu ga lijepo govorei: D ostojan je da m u to uini;

5. Jer ljubi narod na, i naini nam zbornicu.

6. A Isus iae s njim a. I kad ve bijahu blizu kue, posla kapetan k njemu prijatelje govorei m u: G ospode! ne trudi se. jer nijesam dostojan da ue pod

moju strehu;

7. Z a to i ne drah sebe dostojna da ti doem , nego sam o reci rije, i ozdravie sluga m oj.

8. Jer i ja sam ovjek pod vlasti, i im am pod sobom vojnike, pa reem jednom e: idi, i ide; i drugom e: doi, i doe; i sluzi svojem u: uini to, i uini.

9. A kad to u Isus, :zaudi m u se, i okrenuvi se narodu koji iae za njim ree: K aem vam : ni u Izrailju tolike vjere ne naoh.

10. I vrativi se poslani naoe bolesnoga slugu zdrava.

11 . I po tom iae u grad koji se zove N ain, i s njim iahu m nogi uenici njegovi i m notvo naroda.

12. K ad se pribliie k vratim a gradskijem , i gle, iznoahu m rtvaca, jedinca sina m atere njegove, i ona bjee udovica, i naroda iz grada m nogo iae s njom .

13. I vidjevi je G ospod saali m u se za njom , i ree joj : N e plai.

14. I pristupivi, prihvati za sanduk; a nosioci stadoe, i ree: M om e! tebi govorim , ustani.

15. I sjede mrtvac i stade govoriti; i dade ga materi njegovoj.

16. A strah obuze sve, i hvaljahu B oga govorei: V eliki prorok izie m eu nam a, i B og pohodi narod svoj.

17. I otide glas onaj o njemu no svoj Judeji i po svoj okolini.

18. I javie Jovanu uenici njegovi za sve ovo.

19. I dozvavi Jovan dva od uenika svojijeh posla ih k Isusu govorei: Jesi li ti onaj to e doi, ili drugoga da ekam o?

20. D oavi pak ljudi k njem u rekoe: Jovan krstitelj posla nas k tebi govorei: jesi li ti onaj to e doi, ali drugoga da ekam o?

21. A u taj as iscijeli m noge od bolesti i od muka i od zlijeh duhova, i mnogima slijepijem darova vid.

22. I odgovarajui Isus ree im : Idite i kaite Jovanu to vidjeste i uste: slijepi progledaju, hrom i hode, gubavi iste se, gluhi uju, m rtvi ustaju, sirom anim a propovijeda se jevanelije.

23. I blago onome koji se ne sablazni o mene.

24. A kad otidoe uenici Jovanovi, poe narodu govoriti za Jovana: ta ste izili u pustinji da vidite? Trsku, koju ljulja vjetar?

25. ta ste dakle izili da vidite? ovjeka u m eke haljine obuena? E to, koji gospodske haljine nose i u slastim a ive po carskijem su dvorovim a.

26. ta ste dakle izili da vidite? P roroka? D a, ja vam kaem , i vie od proroka;

27. Jer je ono onaj za koga je pisano: eto ja aljem anela svojega, pred licem tvojijem koji e pripraviti put tvoj pred tobom.

28. Jer nam kaem : nijedan izm eu roenijeh od ena nije vei prorok od Jovana krstitelja; a najm anji u carstvu B oijem u vei je od njega.

29. I svi ljudi koji sluahu i carinici opravdae B oga, i krstie se krtenjem Jovanovijem ;

30. A fariseji i knjievnici odbacie svjet B oij za njih, i ne htjee da ih on krsti.

31. A G ospod ree: K akvi u kazati da su ljudi ovoga roda? I kakvi su?

32. Oni su kao djeca koja sjede po ulicama i dozivaju jedno drugo i govore: svirasmo vam, i ne igraste, alism o vam se, i ne plakaste.

33. Jer doe Jovan krstitelj koji ni jede hljeba ni pije vina, a vi kaete: avo je u njem u;

34. D oe sin ovjeij koji i jede i pije, a vi kaete: gle ovjeka izjelice i pijanice, druga carinicima i grjenicim a.

35. I opravdae prem udrost sva djeca njezina.

36. M oljae ga pak jedan od fariseja da bi objedovao u njega; i uavi u kuu farisejevu sjede za trpezu.

37. I gle, ena u gradu koja bjee grjenica doznavi da je Isus za trpezom u kui farisejevoj, donese sklenicu mira;

38. I stavi sastrag kod nogu njegovijeh plakae, i stade prati noge njegove suzama, i kosom od svoje glave otirae, i cjelivae noge njegove, i m azae mirom.

39. A kad vidje farisej koji ga je dozvao, ree u sebi govorei: D a je on prorok, znao bi ko i kakva ga se ena dotie: jer je grjenica.

40. I odgovarajui Isus ree m u: S im one! im am ti neto kazati. A on ree: U itelju! kai.

41. A Isus ree: D vojica bijahu duni jednom e duniku, jedan bjee duan pet stotina dinara a drugi

pedeset.

42. A kad oni ne im adoe da m u vrate, pokloni obojici. K ai koji e ga od njih dvojice vem a ljubiti.

73. A S im on odgovarajui ree: M islim onaj kom e najvie pokloni. A on m u ree: P ravo si sudio.

44. I okrenuvi se k eni ree S im onu: V idi li ovu enu? Ja uoh u tvoju kuu, ni vode m i na noge nijesi dao; a ona suzama obli mi noge, i kosom od glave svoje otr.

45. C jeliva m i nijesi dao; a ona od kako uoh ne presta cjelivati mi nogu.

46. Uljem nijesi pomazao glave moje; a ona mirom pomaza mi noge.

47. Z a to kaem ti: oprataju joj se grijesi m nogi, jer je veliku ljubav im ala; a kom e se m alo oprata, im a m alu ljubav.

48. A njoj ree: O prataju ti se grijesi.

49. I stadoe u sebi govoriti oni to sjeahu s njim za trpezom : K o je ovaj to i grijehe oprata?

50. A eni ree: V jera tvoja pom oe ti; idi s m irom .

Glava 8

1. P oslije toga iae on no gradovim a i po selim a uei i propovijedajui jevanelije o carstvu B oijem u , i dvanaestorica s njim,

2. I neke ene koje bijahu iscijeljene od zlijeh duhova i od bolesti: M arija, koja se zvae M agdalina, iz koje sedam avola izie,

3. I Jovana, ena H uze pristava Irodova, i S usana, i

druge m noge koje sluahu njem u im anjem svojijem.

4. A kad se sabra naroda mnogo, i iz sviju gradova dolaahu k njem u, kaza u prii:

5. Izie sija da sije sjem e svoje; i kad sijae, jedno pade kraj puta, i pogazi se, i ptice nebeske pozobae ga.

6. A drugo pade na kam en, i iznikavi osui se, jer nem ae vlage.

7. I drugo pade u trnje, i uzraste trnje, i udavi ga.

8. A drugo pade na zem lju dobru, i iznikavi donese rod sto puta onoliko. G ovorei ovo povika: K o im a ui da uje neka uje.

9. A uenici njegovi pitahu ga govorei: ta znai pria ova?

10. A on ree: V am a je dano da znate tajne carstva B oijega; a ostalim a u priam a, da gledajui ne vide, i ujui ne razum iju.

11. A pria ova znai: sjem e je rije B oija.

12. A koje je kraj puta to su oni koji sluaju, ali potom dolazi avo, i uzim a rije iz srca njihovoga, da ne vjeruju i da se ne spasu.

13. A koje je na kam enu to su oni koji kad uju s radosti prim aju rije; i ovi korijena nem aju koji za neko vrijem e vjeruju, a kad doe vrijem e kuanja otpadnu.

14. A koje u trnje pade to su oni koji sluaju, i otiavi od brige i bogastva i slasti ovoga ivota zague se, i rod ne sazri.

15. A koje je na dobroj zem lji to su oni koji rije sluaju, i u dobrom e i istom srcu dre, i rod donose u trpljenju. O vo govorei povika: K o im a ui da uje neka uje.

16. N iko pak svijee ne poklapa sudom kad je zapali, niti m ee pod odar, nego je m etne na svijetnjak da vide svjetlost koji ulaze.

17. Jer nem a nita tajno to ne e biti javno, ni sakriveno to se ne e doznati i na vidjelo izii.

18. G ledajte dakle kako sluate; jer ko im a, dae m u se, a ko nem a, uzee se od njega i ono to m isli da ima.

19. D ooe pak k njem u m ati i braa njegova, i ne mogahu od naroda da govore s njim.

20. I javie m u govorei: M ati tvoja i braa tvoja stoje na polju, hoe da te vide.

24. A on odgovarajui ree im : M ati m oja i braa m oja oni su koji sluaju rije B oiju i izvruju je.

22. I dogodi se u jedan dan on uljeze s uenicim a svojijem u lau, i ree im : D a prijeem o na onu stranu jezera. I pooe.

23. A kad iahu oni on zaspa. I podie se oluja na jezeru, i topljahu se, i bijahu u velikoj nevolji.

24. I pristupivi probudie ga govorei: uitelju! uitelju! izgibosm o. A on ustade, i zaprijeti vjetru i valovim a; i prestadoe, i posta tiina.

25. A njim a ree: G dje je vjera vaa? A oni se poplaie, i uahu se govorei jedan drugom e: K o je ovaj to i vjetrovim a i vodi zapovijeda, i sluaju ga?

26. I dooe u okolinu G adarinsku koja je prem a Galileji.

27. A kad izie on na zem lju, srete ga jedan ovjek iz grada u kom e bijahu avoli od m nogo godina, i u haljine ne oblaae se, i ne ivljae u kui, nego u grobovima.

28. A kad vidje Isusa, povika i pripade k njem u, i ree zdravo: to je tebi do m ene, Isuse, sine B oga najviega? M olim te ne m ui m e.

29. Jer Isus zapovjedi duhu neistom e da izie iz ovjeka; jer ga m uae odavno, i m etahu ga u verige i u puta da ga uvaju, i iskida sveze, i tjerae ga avo po pustinji.

30. A Isus ga zapita govorei: K ako ti je im e? A on ree: L egeon; jer m nogi avoli bijahu uli unj.

31. I moljahu ga da im ne zapovjedi da idu u bezdan.

32. A ondje pasijae po gori veliki krd svinja, i m oljahu ga da im dopusti da u njih uu. I dopusti im .

33. T ada izioe avoli iz ovjeka i uoe u svinje; i navali krd s brijega u jezero, i utopi se.

34. A kad vidjee svinjari to bi, pobjegoe i javie u grad i po selima.

35. I izioe ljudi da vide ta je bilo, i dooe k Isusu, i naoe ovjeka iz koga avoli bijahu izili a on sjedi obuen i pam etan kod nogu Isusovijeh; i uplaie se.

36. A oni to su vidjeli kazae im kako se iscijeli bijesni.

37. I moli ga sav narod iz okoline Gadarinske da ide od njih; jer se bijahu vrlo uplaili. A on uljeze u lau i

otide natrag.

38. ovjek pak iz koga izioe avoli m oljae da bi s njim bio; ali ga Isus otpusti govorei:

39. V rati se kui svojoj, i kazuj ta ti uini B og. I otide propovijedajui po svem u gradu ta m u Isus uini.

40. A kad se vrati Isus srete ga narod, jer ga svi oekivahu.

41. I gle, doe ovjek, po im enu Jair, koji bjee starjeina u zbornici, i pade pred noge Isusove, i m oljae ga da ue u kuu njegovu;

42. Jer u njega bjee jedinica ki od dvanaest godina, i ona um irae. A kad iae Isus, turkae ga narod.

43. I bjee jedna bolesna ena od teenja krvi dvanaest godina, koja je sve svoje im anje potroila na ljekare i ni jedan je nije m ogao izlijeiti,

44. I pristupivi sastrag dotae se skuta od haljine njegove, i odm ah stade teenje krvi njezine.

45. I ree Isus: K o je to to se dotae m ene? A kad se svi odgovarahu, ree P etar i koji bijahu s njim : uitelju! narod te opkolio i turka te, a ti kae: ko je to to se dotae m ene?

46. A Isus ree: N eko se dotae m ene; jer ja osjetih silu koja izie iz m ene.

47. A kad vidje ena da se nije sakrila, pristupi drkui, i pade pred njim , i kaza m u pred svijem narodom za to ga se dotae i kako odm ah ozdravi.

48. A on joj ree: N e boj se, keri! vjera tvoja pom oe ti; idi s mirom.

49. D ok on jo govorae doe neko od kue starjeine zbornikoga govorei m u: um rije ki tvoja, ne trudi uitelja.

50. A kad u Isus, odgovori m u govorei: N e boj se, sam o vjeruj, i oivljee.

51. A kad doe u kuu, ne dade m i jednom e ui osim P etra i Jovana i Jakova, i djevojina oca i m atere.

52. A svi plakahu i jaukahu za njom ; a on ree: N e plaite, nije um rla nego spava.

53. I podsm ijevahu m u se znajui da je um rla.

54. A on izagnavi sve uze je za ruku, i zovnu govorei: D jevojko! ustani.

55. I povrati se duh njezin, i ustade odmah; i zapovjedi da joj dadu neka jede.

56. I divie se roditelji njezini. A on im zapovjedi da nikom e ne kazuju ta je bilo.

Glava 9

1. S azvavi pak dvanaestoricu dade im silu i vlast nad svijem avolim a, i da iscjeljuju od bolesti.

2. I posla ih da propovijedaju carstvo B oije, i da iscjeljuju bolesnike.

3. I ree im : N ita ne uzim ajte na put, ni tapa ni torbe ni hljeba ni novaca, niti po dvije haljine da imate.

4. U koju kuu uete ondje budite i odande polazite.

5. I gdje vas ne prim e izlazei iz grada onoga otresite i prah s nogu svojijeh, za svjedoanstvo na njih.

6. A kad izioe, iahu po selim a propovijedajui

jevanelije i iscjeljujui svuda.

7. A kad u Irod etverovlasnik ta on ini, ne m ogae se nauditi, jer neki govorahu da je Jovan ustao iz mrtvijeh,

8. A jedni da se Ilija pojavio, a jedni da je ustao koji od starijeh proroka.

9. I ree Irod: Jovana ja posjekoh; ali ko je to o kom e ja takova udesa sluam ? I eljae ga vidjeti.

10. I vrativi se apostoli kazae m u ta su poinili. I uzevi ih otide na samo u pustinju kod grada koji se zvae V itsaida.

11. A narod razum jevi poe za njim , i prim ivi ih govorae im o carstvu B oijem u i iscjeljivae koji trebahu iscjeljivanja.

12. A dan stade naginjati. T ada pristupie dvanaestorica i rekoe m u: O tpusti narod, neka idu na konak u okolna sela i palanke, i nek nau jela, jer sm o ovdje u pustinji.

13. A on im ree: P odajte im vi neka jedu. A oni rekoe: u nas nem a vie do pet hljebova i dvije ribe; ve ako da idem o m i da kupim o na sve ove ljude jela?

14. Jer bijae ljudi oko pet hiljada. A li on ree uenicim a svojijem : P osadite ih na gom ile po pedeset.

15. I uinie tako, i posadie ih sve.

16. A on uze onijeh pet hljebova i obje ribe, i pogledavi na nebo blagoslovi ih i prelom i, i davae uenicim a da razdadu narodu.

17. I jedoe i nasitie se svi, i nakupie kom ada

dvanaest kotarica to im pretee,

18. I kad se jedanput m oljae B ogu na sam o, s njim bijahu uenici, i zapita ih govorei: K o govore ljudi da sam ja?

19. A oni odgovarajui rekoe: Jedni vele da si Jovan krstitelj; a drugi da si Ilija; a drugi da je koji ustao od starijeh proroka.

20. A on im ree: A vi ta m islite ko sam ja? A P etar odgovarajui ree: H ristos B oij.

21. A on im zaprijeti i zapovjedi da nikome ne kazuju toga

22. G ovorei da sinu ovjeiju treba m nogo postradati, i da e ga starjeine i glavari sveteniki i knjievnici okriviti, i da e ga ubiti, i trei dan da e ustati.

23. A svim a govorae: K o hoe da ide za m nom neka se odree sebe i uzm e krst svoj i ide za mnom.

24. Jer ko hoe duu svoju da sauva, izgubie je; a ko izgubi duu svoju m ene radi onaj e je sauvati.

25. Jer kaku e korist im ati ovjek ako sav svijet pridobije a sebe izgubi ili sebi naudi?

26. Jer ko se postidi m ene i m ojijeh rijei njega e se sin ovjeij postidjeti kad doe u slavi svojoj i oinoj i svetijeh anela.

27. A zaista vam kae: im aju neki m eu ovim a to stoje ovdje koji ne e okusiti sm rti dok ne vide carstva B oijega.

28. A kad proe osam dana poslije ovijeh rijei, uze P etra i Jovana i Jakova i izie na goru da se pom oli

Bogu.

29. I kad se m oljae postade lice njegovo drukije, i odijelo njegovo bijelo i sjajno.

30. I gle, dva ovjeka govorahu s njim , koji bijahu Mojsije i Ilija.

31. P okazae se u slavi, i govorahu o izlasku njegovu koji m u je trebalo svriti u Jerusalim u.

32. A Petar i koji bijahu s njim bijahu zaspali; ali probudivi se vidjee slavu njegovu i dva ovjeka koji s njim stajahu.

33. I kad se odvojie od njega ree P etar Isusu: uitelju! dobro nam je ovdje biti; i da nainim o tri sjenice: jednu tebi, i jednu Mojsiju, i jednu Iliji: ne znajui ta govorae.

34. A dok on to govorae doe oblak i zakloni ih; i uplaie se kad zaoe u oblak.

35. I u se glas iz oblaka govorei: O vo je sin m oj ljubazni, njega posluajte.

36. I kad se ujae glas nae se Isus sam . I oni um uae, i nikom ne javie nita u one dane od onoga ta vidjee.

37. A dogodi se drugi dan kad sioe s gore srete ga m notvo naroda.

38. I gle, ovjek iz naroda povika govorei: U itelju! molim ti se pogledaj na sina mojega, jer mi je jedinac:

39. I gle, hvata ga duh, i u jedan put vie, i lom i ga s pjenom, i jedva otide od njega kad ga izlomi;

40. I m olih uenike tvoje da ga istjeraju, pa ne

m ogoe.

41. I odgovarajui Isus ree: O rode nevjerni i pokvareni! dokle u biti s vam a i trpljeti vas? D ovedi mi sina svojega amo.

42. A dok jo iae k njem u obori ga avo, i stade ga lom iti. A Isus zaprijeti duhu neistom e, i iscijeli m om e, i dade ga ocu njegovu.

43. I svi se divljahu veliini B oijoj. A kad se svi uahu svem u to injae Isus, ree uenicim a svojijem:

44. M etnite vi u ui svoje ove rijei: jer sin ovjeij treba da se preda u ruke ovjeije.

45. A oni ne razum jee rijei ove; jer bjee sakrivena od njih da je ne m ogoe razumjeti; i bojahu se da ga zapitaju za ovu rije.

46. A ue m isao u njih ko bi najvei bio m eu njim a.

47. A Isus znajui pom isli srca njihovijeh uze dijete i metnu ga preda se,

48. I ree im : K oji prim i ovo dijete u im e m oje, m ene prima; i koji mene prima, prima onoga koji me je poslao; jer koji je najm anji m eu vam a on je veliki.

49. A Jovan odgovarajui ree: U itelju! vidjesm o jednoga gdje im enom tvojijem izgoni avole, i zabranismo mu, jer ne ide s nama za tobom.

50. I ree m u Isus: N e brinite; jer ko nije protiv vas s vama je.

54. A kad se navrie dani uzea njegova, on nam jeri da ide pravo u Jerusalim.

52. I posla glasnike pred licem svojijem ; i oni otidoe i dooe u selo S am arjansko da m u ugotove gdje e noiti.

53. I ne prim ie ga; jer vidjee da ide u Jerusalim .

54. A kad vidjee uenici njegovi Jakov i Jovan, rekoe: G ospode! hoe li da reem o da oganj sie s neba i da ih istrijebi kao i Ilija to uini?

55. A on okrenuvi se zaprijeti im i ree: N e znate kakvoga ste vi duha;

56. Jer sin ovjeij nije doao da pogubi due ovjeije nego da sauva. I otidoe u drugo selo.

57. A kad iahu pute ree m u neko: G ospode! ja idem za tobom kudgod ti poe.

58. I ree m u Isus: L isice im aju jam e i ptice nebeske gnijezda: a sin ovjeij nem a gdje zakloniti glave.

59. A drugom e ree: H ajde za m nom . A on ree: Gospode! dopusti mi da idem najprije da ukopam oca svojega.

60. A Isus ree m u: O stavi neka m rtvi ukopavaju svoje m rtvace; a ti hajde te javljaj carstvo B oije.

61. A drugi ree: G ospode! ja idem za tobom; ali dopusti mi najprije da idem da se oprostim s dom anjim a svojijem .

62. A Isus ree m u: N i jedan nije pripravan za carstvo B oije koji m etne ruku svoju na plug pa se obzire natrag.

Glava 10

1. A po tom izabra Gospod i drugijeh

sedamdesetoricu, i posla ih po dva i dva pred licem svojijem u svaki grad i u m jesto kuda ae sam doi.

2. A ree im : etva je dakle velika a poslenika m alo; nego se m olite gospodaru od etve da izvede poslenike na etvu svoju.

3. Idite; eto ja vas aljem kao jaganjce m eu vukove.

4. N e nosite kese ni torbe ni obue, i nikom e ne nazivajte Boga na putu.

5. U kojugod kuu uete najprije govorite: m ir kui ovoj.

6. I ako dakle bude ondje sin m ira, ostae na njem u m ir va; ako li ne bude, vratie se k vam a.

7. A u onoj kui budite, i jedite i pijte to u njih im a; jer je poslenik dostojan svoje plate; ne prelazite iz kue u kuu.

8. I u kojigod grad doete i prim e vas, jedite to se donese pred vas.

9. I iscjeljujte bolesnike koji su u njemu, i govorite im: priblii se k vam a carstvo B oije.

10. I u kojigod grad doete i ne prim e vas, iziavi iz ulice njegove recite:

11. I prah od grada vaega koji je prionuo za nas otresam o vam ; ai ovo znajte da se priblii k vam a carstvo B oije.

12. K aem vam da e S odom u biti lake u onaj dan nego li gradu onome.

13. T eko tebi, H orazine! teko tebi. V itsaido! Jer da su u T iru i u S idonu bila udesa to su bila u vam a,

davno bi se u vrei i u pepelu sjedei pokajali.

14. A li T iru i S idonu bie lake na sudu nego vama.

15. I ti, Kapernaume! koji si se do nebesa podigao do pakla e propasti.

16. K o vas slua m ene slua; i ko se vas odrie m ene se odrie; a ko se m ene odrie, odrie se onoga koji je mene poslao.

17. V ratie se pak sedam desetorica s radosti, govorei: G ospode! i avoli nam se pokoravaju u im e tvoje.

18. A on im ree: Ja vidjeh sotonu gdje spade s neba kao munja.

19. Evo vam dajem vlast da stajete na zmije i va skorpije i na svaku silu neprijateljsku, i nita vam ne e nauditi.

20. Ali se tom e ne radujte to vam se duhovi pokoravaju, nego se radujte to su vaa im ena napisana na nebesima.

21. U taj as obradova se Isus u duhu i ree: H valim te, oe, G ospode neba i zem lje, to si ovo sakrio od premudrijeh i razumnijeh a kazao si prostima. D a, oe, jer je tako bila volja tvoja.

22. I okrenuvi se k uenicim a ree: S ve je m eni predao otac moj, i niko ne zna ko je sin osim oca, ni ko je otac osim sina i ako sin kom e hoe kazati.

23. I okrenuvi se k uenicim a nasam o ree: B lago oim a koje vide to vi vidite.

24. Jer vam kaem da su m nogi proroci i carevi eljeli vidjeti to vi vidite, i ne vidjee; i uti to vi ujete, i

ne ue.

25. I gle, ustade jedan zakonik i kuajui ga ree: U itelju! ta u initi da dobijem ivot vjeni?

26. A on m u ree: ta je napisano u zakonu? kako ita?

27. A on odgovarajui ree: L jubi G ospoda B oga svojega svijem srcem svojijem , i svom duom svojom , i svom snagom svojom, i svom misli svojom; i blinjega svojega kao sam oga sebe.

28. R ee m u pak: P rvo si odg ovorio; to ini i bie iv.

29. A on adijae da se opravda, pa ree Isusu: A ko je blinji m oj?

30. A Isus odgovarajui ree: Jedan ovjek silaae iz Jerusalim a u Jerihon, pa ga uhvatie hajduci, koji ga svukoe i izranie, pa otidoe, ostavivi ga pola mrtva.

31. A iznenada silaae onijem putem nekakav svetenik, i vidjevi ga proe.

32. A tako i Levit kad je bio na onome mjestu, pristupi, i vidjevi ga proe.

33. A S am arjanin nekakav prolazei doe nad njega, i vidjevi ga saali m u se;

34. I pristupivi zavi m u rane i zali uljem i vinom ; i posadivi ga na svoje kljuse dovede ga u gostionicu, i ustade oko njega.

35. I sjutradan polazei izvadi dva groa te dade krm aru, i ree m u: G ledaj ga, i to vie potroi ja u ti platiti kad se vratim.

36. ta m isli dakle, koji je od one trojice bio blinji

onom e to su ga bili uhvatili hajduci?

37. A on ree: O naj koji se sm ilovao na njega. A Isus m u ree: Idi, i ti ini tako.

38. A kad iahu putem i on ue u jedno selo, a ena neka, po im enu M arta, prim i ga u svoju kuu.

39. I u nje bjee sestra, po im enu M arija, koja i sjede kod nogu Isusovijeh i sluae besjedu njegovu.

40. A M arta se bjee zabunila kako e ga doekati, i prikuivi se ree: G ospode! zar ti ne m ari to me sestra m oja ostavi sam u da sluim ? reci joj dakle da m i pom oe.

41. A Isus odgovarajui ree joj: M arta! M arta! brine se i trudi za m nogo,

42. A samo je jedno potrebno. Ali je Marija dobri dijel izabrala, koji se ne e uzeti od nje.

Glava 11

1. I kad se m oljae B ogu na jednom m jestu pa presta, ree m u neki od uenika njegovijeh: G ospode! naui nas m oliti se B ogu, kao to i Jovan naui svoje uenike.

2. A on im ree: K ad se m olite B ogu govorite: O e na koji si na nebesima, da se sveti ime tvoje; da doe carstvo tvoje; da bude volja tvoja i na zemlji kao na nebu;

3. H ljeb na potrebni daji nam svaki dan;

4. I oprosti nam grijehe nae, jer i m i opratam o svakom e duniku svojem u; i ne navedi nas u napast; nego nas izbavi oda zla.

5. I ree im : K oji od vas ima prijatelja, i otide mu u ponoi i ree m u: prijatelju! daj m i tri hljeba u zajam ;

6. Jer m i doe prijatelj s puta, i nem am m u ta postaviti;

7. A on iznutra odgovarajui da ree: ne uznem iruj m e: ve su vrata zatvorena, i djeca su m oja sa mnom u postelji, i ne mogu ustati da ti dam.

8. I kaem vam : ako i ne ustane da m u da za to to m u je prijatelj, ali za njegovo bezobrazno iskanje ustae i dae m u koliko treba.

9. I ja vam a kaem : itite i dae vam se; traite i nai ete; kucajte i otvorie vam se.

10. Jer svaki koji ite, prim a; i koji trai, nalazi; i koji kuca, otvora mu se.

11. K oji je m eu vam a otac u koga ako sin zaite hljeba da m u da kam en? Ili ako zaite ribe da m u da mjesto ribe zmiju?

12. Ili ako zaite jaje da m u da skorp iju?

13. K ad dakle vi, zli budui, um ijete dobre dare davati djeci svojoj, koliko e vie otac nebeski dati D uh svetoga onim a koji itu u njega?

14. I jednom izgna avola koji bjee nijem ; kad avo izie progovori nijem i; i divie se ljudi.

15. A neki od njih rekoe: P om ou V eelzevula kneza avolskoga izgoni avole.

16. A drugi kuajui ga iskahu od njega znak s neba.

17. A on znajui pom isli njihove ree im : S vako carstvo koje se razdijeli sam o po sebi, opustjee, i dom

koji se razdijeli sam po sebi, propae.

18. T ako i sotona ako se razdijeli sam po sebi, kako e ostati njegovo carstvo? kao to kaete da pom ou V eelzevula izgonim avole.

19. A ko li ja pom ou V eelzevula izgonim avole, sinovi vai ijom pom ou izgone? Z a to e vam oni biti sudije.

20. A ako li ja prstom B oijim izgonim avole, dakle je dolo k vam a carstvo B oije.

21. K ad se jaki naorua i uva svoj dvor, im anje je njegovo na miru;

22. A kad doe jai od njega i nadvlada ga, uzm e sve oruje njegovo u koje se uzdao, i razdijeli to otme od njega.

23. Koji nije sa mnom, protiv mene je; i koji sa mnom ne sabira, prosipa.

24. K ad neisti duh izie iz ovjeka, ide kroz bezvodna m jesta traei pokoja, i ne naavi ree: da se vratim u dom svoj otkuda sam iziao;

25. I doavi nae pom eten i ukraen.

26. Tada otide i uzme sedam drugijeh duhova gorijeh od sebe, i uavi ive ondje; i bude potonje ovjeku onome gore od prvoga.

27. A kad to govorae, podie glas jedna ena iz naroda i ree m u: B lago utrobi koja te je nosila, i sisama koje sisao!

28. A on ree: B lago i onim a koji sluaju rije B oiju, i dre je.

29. A narodu koji se skupljae stade govoriti: R od je ovaj zao; ite znak, i ne e m u se dati znak osim znaka Jone proroka;

30. Jer kako to Jona bi znak N inevljanim a, tako e i sin ovjeij biti rodu ovom e.

31. C arica juna izii e na sud s ljudim a roda ovoga, i osudie ih; jer ona doe s kraja zem lje da slua prem udrost S olom unovu: a gle, ovdje je vei od Solomuna.

32. N inevljani izii e na sud s rodom ovijem , i osudie ga; jer se pokajae pouenjem Joninijem : a gle, ovdje je vei od Jone.

33. N iko ne m ee zapaljene svijee na sakriveno mjesto niti pod sud, nego na svijetnjak da vide svjetlost koji ulaze.

34. S vijea je tijelu oko. A ko dakle oko tvoje bude zdravo, sve e tijelo tvoje biti svijetlo; ako li oko tvoje bude kvarno, i tijelo je tvoje tamno.

35. Gledaj dakle da vidjelo koje je u tebi ne bude tama.

36. Jer ako je sve tijelo tvoje svijetlo da nema nikakvoga uda tam na, bie sve svijetlo kao kad te svijea obasja svjetlou.

37. A kad govorae. m oljae ga nekakav farisej da objeduje u njega. A on uavi sjede za trpezu.

38. A farisej se zaudi kad vidje da se najprije ne um i prije objeda.

39. A G ospod ree m u: S ad vi fariseji sponja istite au i zdjelu, a iznutra vam je puno grabea i zlobe.

40. B ezum ni! nije li onaj nainio i iznutra koji je spolja nainio?

41. A li dajite m ilostinju od onoga to je unutra; i gle, sve e vam biti isto.

42. A li teko vam a farisejim a to dajete desetak od metvice i od rute i od svakoga povra, a prolazite pravdu i ljubav B oiju: ovo je trebalo initi, i ono ne ostavljati.

43. T eko vam a farisejim a to traite zaelja po zbornicama i da vam se klanja po ulicama.

44. T eko vam a knjievnici i fariseji, licem jeri. to se kao skriveni grobovi po kojima ljudi idu i ne znadu ih.

45. A neki od zakonika odgovarajui ree! uitelju! govorei to i nas sram oti.

46. A on ree: T eko i vam a zakonicim a to tovarite na ljude brem ena preteka za noenje, a vi jednijem prstom svojijem ne ete da ih prihvatite.

47. T eko vam a to zidate grobove prorocim a, a vai su ih ocevi pobili.

48. V i dakle svjedoite i odobravate djela otaca svojijeh; jer ih oni pobie, a vi im grobove zidate.

49. Z a to i prem udrost B oija ree: poslau im proroke i apostole, i od njih e jedne pobiti, a druge protjerati;

50. D a se ite od roda ovoga krv sviju proroka koja je prolivena od postanja svijeta,

51. Od krvi Aveljeve tja do krvi Zarijne, koji pogibe m eu oltarom i crkvom . D a, kaem vam , iskae se od roda ovoga.

52. T eko vam a zakonici to uzeste klju od znanja: sam i ne uoste, a koji adijahu da uu, zabraniste im .

53. A kad im on ovo govorae, poee knjievnici i fariseji vrlo navaljivati k njemu i mnogijem pitanjem zabunjivati ga,

54. V rebajui i pazei na njega ne bi li to ulovili iz usta njegovijeh da ga okrive.

Glava 12

1. K ad se na njih skupie hiljade naroda da stadoe gaziti jedan drugoga, onda poe najprije govoriti uenicim a svojijem : uvajte se kvasca farisejskoga, koji je licemjerje.

2. Jer nita nije sakriveno to se ne e otkriti, ni tajno to se ne e doznati;

3. Jer to u m raku rekoste, ue se na vidjelu; i to na uho aptaste u klijetim a, propovijedae se na krovovima.

4. A li vam kaem , prijateljim a svojijem : ne bojte se od onijeh koji ubijaju tijelo i po tom ne m ogu nita vie uiniti.

5. N ego u vam kazati koga da se bojite: bojte se onoga koji im a vlast poto ubije baciti u pakao: da, kaem vam , onoga se bojte.

6. Ne prodaje li se pet vrabaca za dva dinara? i ni jedan od njih nije zaboravljen pred Bogom.

7. A u vas je i kosa na glavi izbrojena. Ne bojte se dakle; vi ste bolji od mnogo vrabaca.

8. N ego vam kaem : kojigod prizna m ene pred ljudim a priznae i sin ovjeij njega pred anelim a

B oijim ;

9. A koji se odree m ene pred ljudim a njega e se odrei pred anelim a B oijim .

10. I svaki koji ree rije na sina ovjeijega oprostie m u se, a koji huli na svetoga D uha ne e m u se oprostiti.

11. A kad vas dovedu u zbornice i na sudove i pred poglavare, ne brinite se kako ete ili ta odgovoriti, ili ta ete kazati

12. Jer e vas sveti D uh nauiti u onaj as ta treba rei.

13. R ee m u pak neki iz naroda: U itelju! reci bratu mojemu da podijeli sa mnom dostojanje.

14. A on m u ree: ovjee! ko je m ene postavio sudijom ili kmetom nad vama?

15. A njim a ree: G ledajte i uvajte se od lakom stva; jer niko ne ivi onijem to je suvie bogat.

16. K aza im pak priu govorei: u jednoga bogatog ovjeka rodi njiva.

17. I m iljae u sebi govorei: ta u initi? nem am u to sabrati svoje ljetine.

18. I ree: evo ovo u initi: pokvariu itnice svoje i nainiu vee; i ondje u sabrati sva svoja ita i dobro svoje;

19. I kazau dui svojoj: duo! im a m nogo im anje na m nogo godina; poivaj, jedi, pij, veseli se.

20. A B og njem u ree: bezum nie! ovu no uzee duu tvoju od tebe; a to si pripravio ije e biti?

21. T ako biva onom e koji sebi tee blago a ne bogati se u Boga.

22. A uenicim a svojijem ree: Z a to vam kaem : ne brinite se duom svojom ta ete jesti ni tijelom u to ete se obui:

23. D ua je pretenija od jela i tijelo od odijela.

24. P ogledajte gavrane kako ne siju, ni anju, koji nem aju podrum a ni itnica, i B og ih hrani: a koliko ste vi preteniji od ptica?

25. A ko od vas brinui se m oe prim aknuti rastu svojemu lakat jedan?

26. A kad ni najm anje to ne m oete, za to se brinete za ostalo?

27. Pogledajte ljiljane kako rastu: ne trude se, niti predu; ali ja vam kaem da ni S olom un u svoj slavi svojoj ne obue se kao jedan od njih.

28. A kad travu po polju, koja danas jest a sjutra se u pe baca, B og tako odijeva, a kam o li vas, m alovjerni!

29. I vi ne itite ta ete jesti ili ta ete piti, i ne brinite se;

30. Jer ovo sve itu i neznaboci ovoga svijeta; a otac va zna da vam a treba ovo.

32. N ego itite carstva B oijega i ovo e vam se sve dodati.

32. N e boj se. m alo stado! jer bi volja vaega oca da vam da carstvo.

33. P rodajite to im ate i dajite m ilostinju; nainite sebi torbe koje ne e ovetati, haznu koja se nikad ne e

isprazniti, na nebesim a, gdje se lupe ne prikuuje, niti moljac jede.

34. Jer gdje je vae blago ondje e biti i srce vae.

35. N eka budu vaa bedra zapregnuta i svijee zapaljene;

36. I vi kao ljudi koji ekaju gospodara svojega kad se vrati sa svadbe da m u odm ah otvore kako doe i kucne.

37. B lago onijem slugam a koje nae gospodar kad doe a oni strae. Z aista vam kaem da e se zapregnuti, i posadie ih, i pristupie te e im sluiti.

38. I ako doe u drugu strau, i u treu strau doe, i nae ih tako, blago onijem slugam a.

39. A li ovo znajte: kad bi znao dom ain u koji e as doi lupe, uvao bi i ne bi dao potkopati kue svoje.

40. I vi dakle budite gotovi; jer u koji as ne m islite doi e sin ovjeij.

41. A Petar m u ree: G ospode! govori li nam a ovu priu ili svim a?

42. A G ospod ree: K o je dakle taj vjerni i m udri pristav kojega postavi gospodar nad eljadi svojom da im daje hranu na obrok?

43. B lago tom e sluzi kojega doavi gospodar njegov nai da izvruje tako.

44. Z aista vam kaem : nad svijem svojijem im anjem postavie ga.

45. A ko li ree taj sluga u srcu svojem u: ne e m oj gospodar jo za dugo doi; i stane biti sluge i

slukinje. i jesti i piti, i opijati se;

46. D oi e gospodar toga sluge u dan kad se ne nada, i u as kad ne m isli, i rasjei e ga, i dijel njegov m etnue s nevjernim a.

47. A onaj sluga koji zna volju gospodara svojega i nije se pripravio, niti uinio po volji njegovoj, bie vrlo bijen;

48. A koji ne zna pa zaslui boj, bie m alo bijen . K om e je god m nogo dano m nogo e se iskati od njega; a kom e predane najvie najvie e iskati od njega.

49. Ja sam doao da bacim oganj na zem lju; i kako bi m i se htjelo da se ve zapalio!

50. A li se m eni valja krstiti krtenjem , i kako m i je teko dok se ne svri!

51. M islite li da sam ja doao da dam m ir na zem lju? N e, kaem vam , nego razdor.

52. Jer e odsele pet u jednoj kui biti razdijeljeni, ustae tri na dva, i dva na tri.

53. U stae otac na sina i sin na oca; m ati na ker i ki pa mater; svekrva na snahu svoju i snaha iz svekrvu svoju.

54. A narodu govorae: kad vidite oblak gdje se die od zapada odm ah kaete: bie dad; i biva tako.

55. I kad vidite jug gdje duva kaete: bie vruina; i biva.

56. Licemjeri! lice neba i zemlje umijete poznavati. a vremena ovoga kako ne poznajete?

57. Z a to pak i sam i od sebe ne sudite pravedno?

58. Jer kad ide sa svojijem suparnikom knezu, gledaj ne bi li se na putu s njim poravnao da te ne pritegne sudiji, i sudija da te ne preda sluzi, i sluga date ne baci u tamnicu.

59. K aem ti: nee odande izii dok ne da i poljednjega dinara.

Glava 13

1. U to vrijem e pak dooe peki i kazae za G alilejce kojijeh krv pom ijea P ilat sa rtvam a njihovijem .

2. I odgovarajui Isus ree im : M islite li da su ti G alilejci bili najgreniji od sviju G alilejaca, jer tako postradae?

3. N e, kaem vam , nego ako se ne pokajete, svi ete tako izginuti.

4. Ili oni osam naest to na njih pade kula S iloam ska i pobi ih mislite li da su oni najkrivlji bili od sviju Jerusalimljana?

5. N e, kaem vam , nego ako se ne pokajete, svi ete tako izginuti.

6. K aza im pak ovu priu: Jedan ovjek im adijae sm okvu usaenu u svom e vinogradu, i doe da trai roda na njoj, i ne nae.

7. O nda ree vinogradaru: evo trea godina kako dolazim i traim roda na ovoj sm okvi, i ne nalazim ; posijeci je dakle, za to zem lji da sm eta?

8. A on odgovarajui ree m u: G ospodaru! ostavi je i za ovu godinu dok okopam oko nje i obaspem gnojem;

9. P a da ako rodi; ako li ne, posjei e je na godinu

10. A kad uae u jednoj zbornici u subotu,

11. I gle, bjee ondje ena bolesna od duha osam naest godina, i bjee zgrena, i ne m ogae se ispraviti.

12. A kad je vidje, dozva je Isus i ree joj : eno! oprotena si od bolesti svoje.

13. I metnu na nju ruke, i odm ah se ispravi i hvaljae Boga.

14. A starjeina od zbornice srae se to je Isus iscijeli u subotu, i odgovarajui ree narodu: est je dana u koje treba raditi, u one dakle dolazite te se lijeite, a ne u dan subotni.

15. A Gospod mu odgovori i ree: L icem jere! svaki od vas u subotu ne odrjeuje li svojega vola ili m agarca od jasala, i ne vodi da napoji?

16. A ovu ker A vram ovu koju sveza sotona evo osam naesta godina, ne trebae li je odrijeiti iz ove sveze u dan subotni?

17. I kad on ovo govorae stiahu se svi koji m u se protivljahu; i sav narod radovae se za sva njegova slavna djela.

18. A on im ree: K akvo je carstvo B oije? i kakvo u kazati da je?

19. O no je kao zrno goruino, koje uzevi ovjek baci u vrt svoj, i uzraste i posta drvo veliko, i ptice nebeske uselie se u grane njegove.

20. O pet ree: K akvo u kazati da je carstvo B oije?

21. O no je kao kvasac koji uzevi ena m etnu u trp kopanje brana, dok ne uskise sve.

22. I prolaae po gradovim a i selim a uei i putujui u Jerusalim.

23. R ee m u pak neko: G ospode! jeli m alo onijeh koji e biti spaseni? A on im ree:

24. N avalite da uete na tijesna vrata; jer vam kaem : m nogi e traiti da uu i ne e m oi:

25. K ad ustane dom ain i zatvori vrata, i stanete na polju stajati i kucati u vrata govorei: G ospode! G ospode! otvori nam ; i odgovarajui rei e vam : ne poznajem vas otkuda ste.

26. T ada ete stati govoriti: m i jedosm o pred tobom i pism o, i po ulicam a naijem uio si.

27. A on e rei: kaem vam : ne poznajem vas otkuda ste; odstupite od m ene svi koji nepravdu inite.

28. O ndje e biti pla i krgut zuba, kad vidite A vram a i Isaka i Jakova i sve proroke u carstvu B oijem u, a sebe na polje istjerane.

29. I doi e od istoka i zapada i sjevera i jug a i sjee za trpezu u carstvu B oijem u.

30. I gle, im a poljednjijeh koji e biti prvi, i im a prvijeh koji e biti poljednji.

31. u taj dan pristupie neki od fariseja govorei m u: Izii i idi odavde, jer Irod hoe da te ubije.

32. I ree im : Idite i kaite onoj lisici: evo izgonim avole i iscjeljujem danas i sjutra, a trei dan svriu.

33. A li danas i sjutra i prekosjutra treba m i ii; jer prorok ne m oe poginuti izvan Jerusalim a.

34. Jerusalim e, Jerusalim e, koji ubija proroke, i

zasipa kam enjem poslane k sebi! koliko puta htjeh da skupim eda tvoja kao koko gnijezdo svoje pod krila, i ne htjeste!

35. E to e vam se ostaviti kua vaa pusta; a ja vam kaem : ne ete m ene vidjeti dok ne doe da reete: blagosloven koji ide u ime Gospodnje.

Glava 14

1. I dogodi m u se da doe u subotu u kuu jednoga kneza fariseje koga da jede hljeb; i oni motrahu na njega.

2. I gle, bjee pred njim nekakav ovjek na kom e bjee debela bolest.

3. I odgovarajui Isus ree zakonicim a i farisejim a govorei: Jeli slobodno u subotu iscjeljivati?.

4. A oni outjee. I dohvativi ga se iscijeli ga i otpusti.

5. I odgovarajui ree im : K oji od vas ne bi svojega magarca ili vola da mu padne u bunar odmah izvadio u dan subotni?

6. I ne m ogae m u odgovoriti na to.

7. A gostim a kaza priu, kad opazi kako izbirahu zaelja, i ree im :

8. K ad te ko pozove na svadbu, ne sjedaj u zaelje, da ne bude m eu gostim a ko stariji od tebe;

9. I da ne bi doao onaj koji je pozvao tebe i njega, i rekao ti: podaj m jesto ovom e; i onda e sa stidom sjesti na nie m jesto.

10. N ego kad te ko pozove, doavi sjedi na poljednje

m jesto. da ti ree kad doe onaj koji te pozva: prijatelju! pom akni se vie; tada e tebi biti ast pred onima koji sjede s tobom za trpezom.

11. Jer svaki koji se podie, ponizie se; a koji se ponizuje, podignue se.

12. A i onom e to ih je pozvao ree: kad daje objed ili veeru, ne zovi prijatelja svojijeh, ni brae svoje, ni roaka svojijeh, ni susjeda bogatijeh, da ne bi oni tebe kad pozvali i vratili ti;

13. N ego kad ini gozbu zovi sirom ahe, kljaste, hrome, slijepe;

14. I blago e ti biti to ti oni ne m ogu vratiti; nego e ti se vratiti o vaskrseniju pravednijeh.

15. A kad u to neki od onijeh to sjeahu s njim za trpezom ree m u: B lago onom e koji jede hljeba u carstvu B oijem u!

16. A on m u ree: Jedan ovjek zgotovi veliku veeru, i pozva mnoge;

17. I kad bi vrijem e veeri, posla slugu svojega da kae zvanim a: hajdete, jer je ve sve gotovo.

18. I poee se izgovarati svi redom ; prvi m u ree: kupih njivu, i valja m i ii da je vidim ; m olim te izgovori me.

19. I drugi ree: kupih pet jarm ova volova, i idem da ih ogledam; molim te izgovori me.

20. I trei ree: oenih se, i za to ne m ogu doi.

21. I doavi sluga taj kaza ovo gospodaru svom e. T ada se rasrdi dom ain i ree sluzi svom e: idi brzo na raskra i ulice gradske, i dovedi am o sirom ahe, i

kljaste, i bogaljaste, i slijepe.

22. I ree sluga: G ospodaru. uinio sam kako si zapovjedio, i jo mjesta ima.

23. I ree gospodar sluzi: Izii na putove i m eu ograde, te natjeraj da dou da m i se napuni kua.

24. Jer vam kaem da ni jedan od onijeh zvanijeh ljudi ne e okusiti m oje veere. Jer je m nogo zvanijeh, ali je malo izbranijeh.

25. Iae pak s njim m notvo naroda, i obazrevi se ree im :

26. A ko ko doe k m eni a ne m rzi na svojega oca, i na m ater, i na enu, i na djecu, i na brau, i na sestre, i na sam u duu svoju, ne m oe biti m oj uenik.

27. I ko ne nosi krsta svojega i za mnom ne ide, ne m oe biti m oj uenik.

28. I koji od vas kad hoe da zida kulu ne sjede najprije i ne prorauni ta e ga stati, da vidi im a li da m oe dovriti?

29. D a ne bi, kad postavi tem elj i ne uzm oe dovriti, svi koji gledaju stali mu se rugati

30. G ovorei: ovaj ovjek poe zidati, i ne m oe da dovri.

31. Ili koji car kad poe s vojskom da se pobije s drugijem carem ne sjede najprije i ne dri vijeu m oe li s deset hiljada sresti onoga to ide na njega sa dvadeset hiljada?

32. A ko li ne m oe, a on polje poslanike dok je onaj jo daleko i m oli da se pom ire.

33. T ako dakle svaki od vas koji se ne odree svega to im a ne m oe biti m oj uenik.

34. S o je dobra, ali ako so obljutavi, im e se osoliti?

35. Niti je potrebna u zemlju ni u gnoj; nego je prospu na polje. K o im a ui da uje neka uje.

Glava 15

1. I pribliavahu se k njem u svi carinici i grjenici da ga uju.

2. I vikahu na njega fariseji i knjievnici govorei: O vaj prim a grjenike i jede s njim a.

3. A on im kaza priu ovu govorei:

4. K oji ovjek od vas im ajui sto ovaca i izgubivi jednu od njih ne ostavi devedeset i devet u pustinji i ne ide za izgubljenom dok je ne nae?

5. I naavi digne je na ram o svoje radujui se,

6. I doavi kui sazove prijatelje i susjede govorei im : radujte se sa m nom : ja naoh svoju ovcu izgubljenu.

7. K aem vam da e tako biti vea radost na nebu za jednoga grjenika koji se kaje, nego li za devedeset i devet pravednika kojima ne treba pokajanje.

8. Ili koja ena im ajui deset dinara, ako izgubi jedan dinar, ne zapali svijeu, i ne pom ete kue, i ne trai dobro dok ne nae?

9. I naavi sazove drugarice i susjede govorei: radujte se sa m nom : ja naoh dinar izgubljeni.

10. T ako, kaem vam , biva radost pred anelima

B oijim a za jednoga grjenika koji se kaje.

11. I ree: Jedan ovjek im ae dva sina,

12. I ree m lai od njih ocu: oe! daj m i dio od im anja to pripada m eni. I otac im podijeli im anje.

13. I po tom do nekoliko dana pokupi m lai sin sve svoje, i otide u daljnu zemlju; i onamo prosu imanje svoje ivei besputno.

14. A kad potroi sve, postade velika glad u onoj zem lji, i on se nae u nevolji.

15. I otiavi pribi se kod jednoga ovjeka u onoj zem lji; i on ga posla u polje svoje da uva svinje.

16. I eljae napuniti trbuh svoj roiim a koje svinje jeahu, i niko m u ih ne davae.

17. A kad doe k sebi, ree: koliko najam nika u oca m ojega im aju hljeba i suvie, a ja um irem od gladi!

18. U stau i idem ocu svojem u, pa u m u rei: oe! sagrijeih nebu i tebi,

19. I ve nijesam dostojan nazvati se sin tvoj : prim i me kao jednoga od svojijeh najamnika.

20. I ustavi otide ocu svojem u. A kad je jo podaleko bio, ugleda ga otac njegov, i saali m u se, i potravi zagrli ga i cjeliva ga.

21. A sin m u ree: oe! sagrijeih nebu i tebi, i ve nijesam dostojan nazvati se sin tvoj.

22. A otac ree slugam a svojijem : iznesite najljepu haljinu i obucite ga, i podajte mu prsten na ruku i obuu na noge.

23. I dovedite tele ugojeno te zakoljite, da jedemo i da

se veselimo.

24. Jer ovaj m oj sin bjee m rtav, i oivlje; i izgubljen bjee, i nae se. I stadoe se veseliti.

25. A sin njegov stariji bijae u polju, i dolazei kad se priblii kui u pjevanje i podvikivanje.

26. I dozvavi jednoga od slugu zapita: ta je to?

27. A on m u ree: brat tvoj doe; a otac tvoj zakla tele ugojeno, to ga je zdrava vidio?

28. A on se rasrdi i ne adijae da ue. T ada izie otac njegov i m oljae ga.

29. A on odgovarajui ree ocu: eto te sluim toliko godina, i nikad ne prestupih tvoje zapovijesti, pa meni nikad nijesi dao jareta da bih se proveselio sa svojijem drutvom ;

30. A kad doe taj tvoj sin koji ti je im anje prosuo s kurvama, zaklao si mu tele ugojeno.

31. A on m u ree: sine! ti si svagda sa m nom , i sve je moje tvoje.

32. Trebalo se razveseliti i obradovati, jer ovaj brat tvoj m rtav bjee, i oivlje; i izgubljen bjee, i nae se.

Glava 16

1. A uenicim a svojijem govorae: B ijae jedan ovjek bogat koji im ae pristava, i toga oblagae kod njega da mu prosipa imanje.

2. I dozvavi ga ree m u: ta ovo ja ujem za tebe? D aj raun kako si kuio kuu; jer vie ne m oe kuom upravljati.

3. A pristav od kue ree u sebi: ta u initi?

gospodar m oj uzim a od m ene upravljanje kue: kopati ne mogu, prositi stidim se.

4. Z nam ta u initi da bi m e prim ili u kue svoje kad m i se oduzm e upravljanje kue.

5. I dozvavi redom dunike gospodara svojega ree prvom e: koliko si duan gospodaru m ojem u?

6. A on ree: sto oka ulja. I ree m u: uzm i pijemo svoje i sjedi brzo te napii pedeset.

7. A potom ree drugom e: a ti koliko si duan? A on ree: sto oka penice. I ree m u:uzm i pism o svoje i napii osam deset.

8. I pohvali gospodar nevjernoga pristava to m udro uini; jer su sinovi ovoga vijeka m ud riji od sinova vidjela u svojem u narataju.

9. I ja vam a kaem : nainite sebi prijatelje nepravednijem bogastvom , da bi vas kad osirom aite prim ili u vjene kue.

10. Koji je vjeran u malom i u mnogom je vjeran; a ko je nevjeran u malom i u mnogom je nevjeran.

11. Ako dakle u nepravednom bogastvu vjerni ne biste, ko e vam u istinom vjerovati?

12. I ako u tuem ne biste vjerni, ko e vam dati vae?

13. N ikakav pak sluga ne m oe dva gospodara sluiti; jer ili e na jednoga m rziti a drugoga ljubiti, ili e jednom e voljeti a za drugoga ne m ariti. N e m oete sluiti B ogu i bogastvu.

14. A ovo sve sluahu i fariseji, koji bijahu srebroljupci, i rugahu mu se.

15. I ree im : V i ste oni koji se gradite pravedni pred ljudim a; ali B og zna srca vaa; jer to je u ljudi visoko, ono je mrzost pred Bogom.

16. Zakon i proroci su do Jovana; odsele se carstvo B oije propovijeda jevanelijem , i svaki navaljuje da ue. u njega.

17. L anje je pak nebu i zem lji proi nego li jednoj titli iz zakona propasti.

18. Svaki koji puta enu svoju i uzim a drugu, preljubu ini; i koji se eni putenicom , preljubu ini.

19. ovjek neki pak bjee bogat, koji se oblaae u skerlet i u svilu. i ivljae svaki dan gospodski i veseljae se.

20. A bijae jedan sirom ah, po im enu L azar, koji leae pred njegovijem vratim a gnojav,

21. I eljae da se nasiti m rvam a koje padahu s trpeze bogatoga; jo i psi dolaahu i lizahu gnoj njegov.

22. A kad um rije sirom ah, odnesoe ga aneli u naruje A vram ovo; a um rije i bogati, zakopae ga.

23. I u paklu kad bjee u m ukam a podie oi svoje i ugleda iz daleka A vram a i L azara u naruju njegovu,

24. I povikavi ree: oe A vram e! sm iluj se na m e i polji m i L azara neka um oi u vodu vrh od prsta svojega, i da m i rashladi jezik; jer se m uim u ovom e plamenu.

25. A A vram ree: sinko! opom eni se da si ti prim io dobra svoja u ivotu svom e, i L azar opet zla; a sad se on tjei, a ti se m ui.

26. I preko svega toga postavljena je m eu nam a i

vama velika propast, da oni koji bi htjeli odovud k vam a prijei. ne mogu, niti oni otuda k nama da prelaze.

27. T ada ree: m olim te dakle, oe, da ga polje kui oca mojega,

28. Jer im am pet brae: neka im posvjedoi da ne bi i oni doli na ovo m jesto m uenja.

29. R ee m u A vram : oni im aju M ojsija i proroke, neka njih sluaju.

30. A on ree: ne, oe A vram e! nego ako im doe ko iz m rtvijeh pokajae se.

31. A A vram m u ree: A ko ne sluaju M ojsija i proroka, da ko i iz m rtvijeh ustane ne e vjerovati.

Glava 17

1. A uenicim a ree: N ije m ogue da ne d ou sablazni; ali teko onom e s koga dolaze;

2. B olje bi m u bilo da m u se vodenini kam en objesi o vratu, i da ga bace u more, nego da sablazni jednoga od ovijeh malijeh.

3. uvajte se. A ko ti sagrijei brat tvoj, nakaraj ga; pa ako se pokaje, oprosti mu.

4. I ako ti sedam puta na dan sagrijei, i sedam puta na dan doe k tebi i ree: kajem se, oprosti m u.

5. I rekoe apostoli G ospodu: D om etni nam vjere.

6. A G ospod ree: K ad biste im ali vjere koliko zrno goruino, i rekli biste ovom e dudu: iupaj se i usadi se u m ore, i posluao bi vas.

7. K oji pak od vas kad im a slugu koji ore ili uva

stoku pa kad doe iz polja, ree m u: hodi brzo i sjedi za trpezu?

8. N ego ne kae li m u: ugotovi m i da veeram , i zapregni se te m i slui dok jedem i pijem , pa onda i ti jedi i pij?

9. E da li e on zahvaliti sluzi tom e kad svri to m u se zapovjedi? Ne vjerujem.

10. T ako i vi kad svrite sve to vam je zapovjeeno govorite: m i sm o zaludne sluge, jer uinism o to sm o bili duni initi.

11. I kad iae u Jerusalim , on prolaae izm eu Samarije i Galileje.

12. I kad ulaae u jedno selo sretoe ga deset gubavijeh ljudi, koji stae izdaleka,

13. I podigoe glas govorei: Isuse uitelju! pom iluj nas.

14. I vidjevi ih ree im : Idite i pokaite se svetenicim a. I oni idui oistie se.

15. A jedan od njih vidjevi da se iscijeli povrati se hvalei B oga iza glasa,

16. I pade niice pred noge njegove, i zahvali m u. I to bjee S am arjanin.

17. A Isus odgovarajui ree: N e iscijelie li se desetorica? Gdje su dakle devetorica?

18. K ako se m eu njim a koji ne nae da se vrati da zahvali B ogu, nego sam ovaj tuin?

19. I ree m u: U stani, idi; vjera tvoja pom oe ti.

20. A kad ga upitae fariseji: K ad e doi carstvo

B oije? odgovarajui ree im : C arstvo B oije ne e doi da se vidi;

24. N iti e se kazati: evo ga ovdje ili ondje; jer gle, carstvo je B oije unutra u vam a.

22. A uenicim a ree: D oi e vrijem e kad ete zaeljeti da vidite jedan dan sina ovjeijega, i ne ete vidjeti.

23. I rei e vam : evo ovdje je, ili: eno ondje; ali ne izlazite, niti traite.

24. Jer kako to m unja sine s neba, i zasvijetli se preko svega to je pod nebom , tako e biti i sin ovjeij u svoj dan.

25. Ali mu najprije treba mnogo postradati, i okrivljenu biti od roda svojega.

26. I kako je bilo u vrijem e N ojevo onako e biti u dane sina ovjeijega.

27. Jeahu, pijahu, enjahu se, udavahu se do onoga dana kad N oje ue u koveg, i doe potop i pogubi sve.

28. T ako kao to bi u dane L otove: jeahu, pijahu, kupovahu, prodavahu, saahu, zidahu;

29. A u dan kad izie L ot iz S odom a, udari oganj i sumpor iz neba i pogubi sve.

30. T ako e biti i u onaj dan kad e se javiti sin ovjeij.

31. u onaj dan koji se desi na krovu a pokustvo njegovo u kui, neka ne silazi da ga uzm e; i ko ji se desi u polju, tako neka se ne vraa natrag.

32. O pom injite se ene L otove.

33. K oji poe da sauva duu svoju, izgubie je; a koji je izgubi, oivljee je.

34. K aem vam : u onu no bie dva na jednom e odru, jedan e se uzeti a drugi e se ostaviti;

35. D vije e m ljeti zajedno, jedna e se uzeti a druga e se ostaviti;

36. D va e biti na njivi, jedan e se uzeti a drugi e se ostaviti.

37. I odgovarajui rekoe m u: G dje, G ospode? A on im ree: G dje je strvina onam o e se i orlovi skupiti.

Glava 18

1. K aza im pak i priu kako se treba svagda m oliti B ogu, i ne dati da dotui,

2. G ovorei: u jednom e gradu bijae jedan sudija koji se B oga ne bojae i ljudi ne stiae.

3. A u onom e gradu bijae jedna udovica i dolaae k njem u govorei: ne daj m e m ojemu suparniku.

4. I ne adijae za dugo. A najposlije ree u sebi: ako se i ne bojim Boga i ljudi ne sramim,

5. N o budui da m i dosauje ova udovica, odbraniu je, da m i jednako ne dolazi i ne dosauje.

6. T ada ree G ospod: ujte ta govori nepravedn i sudija.

7. A kam o li B og ne e odbraniti izbranijeh svojijeh koji ga m ole dan i no?

8. K aem vam da e ih odbraniti brzo. A li sin ovjeij

kad doe hoe li nai vjeru na zem lji?

9. A i drugim a koji m iljahu za sebe da su pravednici i druge unitavahu kaza priu ovu:

10. D va ovjeka uoe u crkvu da se m ole B ogu, jedan farisej a drugi carinik.

11. F arisej stade i m oljae se u sebi ovako: B oe! hvalim te to ja nijesam kao ostali ljudi: hajduci, nepravednici, preljubonici, ili kao ovaj carinik.

12. Postim dvaput u nedjelji; dajem desetak od svega to im am .

13. A carinik izdaleka stajae, i ne ae m i oiju podignuti na nebo, nego bijae prsi svoje govorei: B oe! m ilostiv budi m eni grjenom e!

14. K aem vam da ovaj otide opravdan kui svojoj, a ne onaj. Jer svaki koji se sam podie ponizie se; a koji se sam poniuje podignue se.

15. D onoahu k njem u i djecu da ih se dotakne; a kad vidjee uenici, zaprijetie im .

16. A Isus dozvavi ih ree: P ustite djecu neka dolaze k m eni, i ne branite im ; jer je takovijeh carstvo B oije.

17. I kaem vam zaista: koji ne prim i carstva B oijega kao dijete, ne e ui u njega.

18. I zapita ga jedan knez govorei: U itelju blagi! ta da uinim da naslijedim ivot vjen i?

19. A Isus ree m u: to m e zove blagijem ? niko nije blag osim jednoga Boga.

20. Z apovijesti zna: ne ini preljube; ne ubij; ne ukradi; ne svjedoi lano; potuj oca svojega i m ater

svoju.

21. A on ree: S ve sam ovo sauvao od m ladosti svoje.

22. A kad to u Isus ree m u: Jo ti jedno ne dostaje: prodaj sve to im a i razdaj sirom asim a; i im ae blago na nebu; i hajde za mnom.

23. A kad on u to postade alostan, jer bjee vrlo bogat.

24. A kad ga vidje Isus gdje postade alostan, ree: Kako je teko ui u carstvo B oije onim a koji im aju bogastvo!

25. L ake je kam ili proi kroz iglene ui nego li bogatom e ui u carstvo B oije.

26. A oni koji sluahu rekoe: K o se dakle m oe spasti?

27. A on ree: to je u ljudi nem ogue u B oga je m ogue.

28. A P etar ree: E to m i sm o ostavili sve i za tobom idemo.

29. A on im ree: Z aista vam kaem : nem a ni jednoga koji bi ostavio kuu, ili roditelje, ili brau, ili sestre, ili enu, ili djecu carstva radi B oijega,

30. K oji ne e prim iti vie u ovo vrijem e, i na onome svijetu ivot vjeni.

31. U ze pak dvanaestoricu i ree im : E vo idem o gore u Jerusalim , i sve e se svriti to su proroci pisali za sina ovjeijega.

32. Jer e ga predati neznabocim a, i narugae m u se. i

ruie ga, i popljuvae ga,

33. I bie ga, i ubie ga; i trei dan ustae.

34. I oni nita od toga ne razum jee, i besjeda ova bjee od njih sakrivena, i ne razum jee to im se kaza.

35. A kad se priblii k Jerihonu, jedan slijepac sjeae kraj puta prosei.

36. A kad u narod gdje prolazi zapita: ta je to?

37. I kazae m u da Isus N azareanin prolazi.

38. I povika govorei: Isuse, sine D avidov! pom iluj me.

39. I prijeahu m u oni to iahu naprijed da uuti; a on jo vie vikae: S ine D avidov! pom iluj m e.

40. A Isus stade i zapovjedi da mu ga dovedu; a kad m u se priblii, zapita ga

41. G ovorei: ta hoe da ti uinim ? A on ree: Gospode! da progledam.

42. A Isus m u ree: P rogledaj; vjera tvoja pom oe ti.

43. I odm ah progleda, i poe za njim hvalei B oga. I svi ljudi koji vidjee hvaljahu Boga.

Glava 19

1. I kad ue u Jerihon i prolaae krozanj,

2. I gle, ovjek po im enu Z akhej, koji bjee starjeina cariniki, i bjee bogat,

3. I iskae da vidi Isusa da ga pozna; i ne m ogae od naroda, jer bjee m aloga rasta;

4. I potrav