Sveto jevanelije po Jovanu

Glava 1

1. U poetku bjee rije, i rije bjee u B oga, i B og bjee rije.

2. O na bjee u poetku u B oga.

3. S ve je kroz nju postalo, i bez nje nita nije postao to je postao.

4. U njoj bjee ivot, i ivot bjee vidjelo ljudim a.

5. I vidjelo se svijetli u tami, i tama ga ne obuze.

6. P osla B og ovjeka po im enu Jovana.

7. O vaj doe za svjedoanstvo da svjedoi za vidjelo da svi vjeruju krozanj.

8. O n ne bjee vidjelo, nego da svjedoi za vidjelo.

9. B jee vidjelo istinito koje obasjava svakoga ovjeka koji dolazi na svijet.

10. N a svijetu bjee, i svijet krozanj posta, i svijet ga ne pozna.

11. K svojim a doe, i svoji ga ne prim ie.

12. A koji ga prim ie dade im vlast da budu sinovi B oiji, koji vjeruju u im e njegovo,

13. K oji se ne rodie od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje m uevlje, nego od B oga.

14. I rije postade tijelo i useli se u nas puno blagodati i istine; i vidjesmo slavu njegovu, slavu, kao

jedinorodnoga od oca.

15. Jovan svjedoi za njega i vie govorei: O vaj bjee za koga rekoh: koji za mnom ide preda mnom postade, jer prije m ene bjee.

16. I od punosti njegove mi svi uzesmo blagodat za blagodau.

17. Jer se zakon dade preko Mojsija, a blagodat i istina postade od Isusa Hrista.

18. Boga niko nije vidio nikad: jedinorodni sin koji je u naruju oinom , on ga javi.

19. I ovo je svjedoanstvo Jovanovo kad poslae ivuti iz Jerusalim a svetenike i L evite da ga zapitaju: Ko si ti?

20. I on prizna, i ne zataja, i prizna: Ja nijesam Hristos.

21. I zapitae ga: K o si dakle? Jesi li Ilija? I ree: Nijesam. Jesi li prorok? I odgovori: Nijesam.

22. A oni m u rekoe: K o si? da m oem o kazati onim a to su nas poslali: ta kae za sebe?

23. R ee: Ja sam glas onoga to vie u pustinji: poravnite put G ospodnji; kao to kaza Isaija prorok.

24. I bijahu poslanici od fariseja,

25. I zapitae ga govorei m u: Z a to dakle krava kad ti nijesi Hristos ni Ilija ni prorok?

26. Odgovori im Jovan govorei: Ja kravam vodom , a m eu vam a stoji koga vi ne znate.

27. O n je onaj to e doi za m nom , koji bjee preda m nom ; kom e je nijesam dostojan odrijeiti rem ena na

obui njegovoj.

28. Ovo bi u Vitavari preko Jordana gdje Jovan kravae.

29. A sjutra dan vidje Jovan Isusa gdje ide k njemu, i ree: G le, jagnje B oije koje uze na se grijehe svijeta.

30. O vo je onaj za koga ja rekoh: za m nom ide ovjek koji preda m nom postade, jer prije m ene bjee.

31. I ja ga ne znadoh; nego da se javi Izrailju za to ja dooh da krstim vodom .

32. I svjedoi Jovan govorei: V idjeh D uha gdje silazi s neba kao golub i stade na njemu.

33. I ja ga ne znadoh; nego onaj koji me posla da krstim vodom on m i ree: na koga vidi da silazi Duh i stoji na njem u to je onaj koji e krstiti D uhom svetijem.

34. I ja vidjeh i zasvjedoih da je ovaj sin B oij.

35. A sjutradan opet stajae Jovan i dvojica od uenika njegovijeh.

36. I vidjevi Isusa gdje ide, ree: G le, jagnje B oije.

37. I ue ga oba uenika kad govorae, i otidoe za Isusom

38. A Isus obazrevi se i vidjevi ih gdje idu za njim , ree im : ta ete? A oni m u rekoe: R avi! (koje znai: uitelju) gdje stoji?

39. I ree im : D oite i vidite. I otidoe, i vidjee gdje stajae; i ostae u njega onaj dan. A bijae oko devetoga sahata.

40. A jedan od dvojice koji ue od Jovana i iahu za

njim bijae A ndrija brat S im ona P etra;

41. O n nae najprije brata svojega S im ona, i ree m u: M i naosm o M esiju, koje znai H ristos.

42. I dovede ga k Isusu. A Isus pogledavi nanj ree: T i si S im on, sin Jonin; ti e se zvati K ifa, koje znai Petar.

43. A sjutradan nam isli izii u G alileju, i nae F ilipa, i ree m u: H ajde za m nom .

44. A F ilip bjee iz V itsaide iz grada A ndrijna i Petrova.

45. F ilip nae N atanaila, i ree m u: Z a koga M ojsije u zakonu pisa i proroci, naosm o ga, Isusa sina Josifova iz Nazareta.

46. I ree m u N atanailo: Iz N azareta m oe li biti to dobro? R ee m u F ilip: D oi i vii.

47. A Isus vidjevi N atanaila gdje ide k njem u ree za njega: Evo pravoga Izrailjca u kome nema lukavstva.

48. R ee m u N atanailo: K ako m e poznaje? O dgovori Isus i ree m u: P rije nego te pozva F ilip vidjeh te kad bijae pod sm okvom .

49. O dgovori N atanailo i ree m u: R avi! ti si sin B oij, ti si car Izrailjev.

50. O dgovori Isus i ree m u: to ti kazah da te vidjeh pod sm okvom za to vjeruje; vidjee vie od ovoga.

51. I ree m u: Z aista, zaista vam kaem : odsele ete vidjeti nebo otvoreno i anele B oije gdje se penju i silaze k sinu ovjeijemu.

Glava 2

1. I u trei dan bi svadba u K ani G alilejskoj, i ondje bjee m ati Isusova.

2. A pozvan bjee i Isus i uenici njegovi na svadbu.

3. I kad nesta vina, ree m ati Isusova njem u: N em aju vina.

4. Isus joj ree: to je m eni do tebe, eno? Jo n ije doao m oj as.

5. R ee m ati njegova slugam a: togod vam ree uinite.

6. A ondje bijae est vodenijeh sudova od kam ena, postavljenijeh po obiaju ivutskoga ienja, koji uzimahu po dva ili po tri vedra.

7. R ee im Isus: N apunite sudove vode. I napunie ih do vrha.

8. I ree im : Z ahvatite sad, i nosite kum u. I odnesoe.

9. A kad okusi kum od vina koje je postalo od vode, i ne znadijae otkuda je (a sluge znadijahu koje su zahvatile vodu), zovnu kum enika,

10. I ree m u: S vaki ovjek najprije dobro vino iznosi, a kad se opiju onda ravije; a ti si uvao dobro vino doslije.

11. O vo uini Isus poetak udesim a u K ani G alilejskoj, i pokaza slavu svoju; i uenici njegovi vjerovae ga.

12. P o tom sie u K apernaum, on i mati njegova, i braa njegova, i uenici njegovi, i ondje stajae ne mnogo dana.

13. I blizu bjee pasha ivutska, i izie Isus u

Jerusalim.

14. I nae u crkvi gdje sjede oni to prodavahu volove i ovce i golubove, i koji novce mijenjahu.

15. I nainivi bi od uzica, izgna sve iz crkve, i ovce i volove; i m jenjaim a prosu novce i stolove isprem eta;

16. I ree onim a to prodavahu golubove: N osi te to odavde, i ne inite od dom a oca m ojega dom a trgovakoga.

17. A uenici se njegovi opom enue da u pismu stoji: R evnost za kuu tvoju izjede m e.

18. A ivuti odgovarajui rekoe m u: K akav nam znak pokazuje, da to m oe initi?

19. Isus odgovori i ree im : R azvalite ovu crkvu i za tri dana u je podignuti.

20. A ivuti rekoe: etrdeset i est god ina graena je ova crkva, i ti za tri dana da je podigne?

21. A on govorae za crkvu tijela svojega.

22. A kad usta iz m rtvijeh, opom enue se uenici njegovi da ovo govorae, i vjerovae pism u i rijei koju ree Isus.

23. I kad bjee u Jerusalim u na praznik pashe, mnogi vjerovae u im e njegovo, videi udesa njegova koja injae.

24. A li Isus ne povjeravae im sebe; jer ih sve znadijae,

25. I ne trebae m u da ko svjedoi za ovjeka; jer sam znadijae ta bjee u ovjeku.

Glava 3

1. B ijae pak ovjek m eu farisejim a. po im enu N ikodim knez ivutski.

2. O vaj doe k Isusu nou i ree m u: R avi! znam o da si ti uitelj od B oga doao; jer niko ne m oe udesa ovijeh initi koja ti ini ako nije B og e njim .

3. O dgovori Isus i ree m u: Z aista, zaista ti kaem: ako se ko nanovo ne rodi, ne m oe vidjeti carstva B oijega.

4. R ee N ikodim njem u: K ako se m oe ovjek roditi kad je star? eda li m oe po drugi put ui u utrobu matere svoje i roditi se?

5. O dgovori Isus: Z aista, zaista ti kaem : ako se ko ne rodi vodom i D uhom , ne m oe ui u carstvo B oije.

6. to je roeno od tijela, tijelo je; a to je roeno od Duha, duh je.

7. N e udi se to ti rekoh: valja vam se nanovo roditi.

8. D uh die gdje hoe, i glas njegov uje, a ne zna otkuda dolazi i kuda ide: tako je svaki ovjek koji je roen od D uha.

9. O dgovori N ikodim , i ree m u: K ako m oe to biti?

10. Isus odgovori i ree m u: T i si uitelj Izrailjev, i to li ne zna?

11. Z aista, zaista ti kaem da m i govorim o to znam o i svjedoim o to vidjesm o, i svjedoanstva naega ne primate.

12. Kad vam kazah zemaljsko pa ne vjerujete, kako ete vjerovati ako vam kaem nebesko?

13. I niko se ne pope na nebo osim koji sie s neba. sin ovjeij koji je na nebu.

14. I kao to M ojsije podie zm iju u pustinji, tako treba sin ovjeij da se podigne,

15. Da ni jedan koji ga vjeruje ne pogine, nego da ima ivot vjeni:

16. Jer Bogu tako omilje svijet da je i sina svojega jedinorodnoga dao, da ni jedan koji ga vjeruje ne pogine, nego da im a ivot vjeni.

17. Jer Bog ne posla sina svojega na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spase krozanj.

18. Koji njega vjeruje ne sudi mu se, a koji ne vjeruje ve je osuen, jer ne vjerova u im e jedinorodnoga sina B oijega.

19. A sud je ovaj to vidjelo doe na svijet, i ljudima om ilje vem a tam a nego li vidjelo; jer njihova djela bijahu zla.

20. Jer svaki koji zlo ini m rzi na vidjelo i ne ide k vidjelu da ne pokaraju djela njegovijeh, jer su zla.

21. A ko istinu ini ide k vidjelu da se vide djela njegova, jer su u B ogu uinjena.

22. A po tom dodje Isus i uenici njegovi u Judejsku zem lju, i ondje ivljae s njim a i kravae.

23. A Jovan kravae u E nonu blizu S aim a, jer ondje bjee m nogo vode; i dolaahu te ih kravae.

24. Jer jo ne bijae Jovan baen u tam nicu.

25. T ada postade raspra m eu uenicim a Jovanovijem i ivutim a oko ienja.

26. I dooe k Jovanu i rekoe m u: R avi! onaj to bjee s tobom preko Jordana, za koga si ti svjedoio, evo on krava, i svi idu k njem u.

27. Jovan odgovori i ree: N e m oe ovjek nita primati ako mu ne bude dano s neba.

28. V i sam i m eni svjedoite da rekoh: Ja nijesam Hristos, nego sam poslan pred njim.

29. K o im a nevjestu enik je, a prijatelj enikov stoji i slua ga, i radou raduje se glasu enikovu. O va dakle radost moja ispuni se.

30. Onaj treba da raste, a ja da se umaljujem.

31. Koji odozgo dolazi nad svima je; koji je sa zemlje od zemlje je, i govori od zemlje; koji dolazi s neba nad svima je.

32. I to vidje i u ono svjedoi; i svjedoanstva njegova niko ne prima.

33. K oji prim i njegovo svjedoanstvo, potvrdi da je Bog istinit.

34. Jer koga B og posla, onaj rijei B oije govori: jer Bog Duha ne daje na mjeru.

35. Jer otac ljubi sina, i sve dade u ruke njegove.

36. K o vjeruje sina, im a ivot vjeni; a ko ne vjeruje sina, ne e vidjeti ivota, nego gnjev B oij ostaje na njemu.

Glava 4

1. K ad razum je dakle G ospod da su uli fariseji da Isus vie uenika dobija i krava nego Jovan

2. (Isus pak sam ne kravae nego uenici njegovi),

3. Ostavi Judeju, i otide opet u Galileju.

4. A valjalo m u je proi kroz S am ariju.

5. T ako doe u grad S am arijski koji se zove S ihar, blizu sela koje dade Jakov Josifu sinu svojemu.

6. A ondje bijae izvor Jakovljev; i Isus um oran od puta sjeae na izvoru; a bjee oko estoga sahata.

7. D oe ena S am arjanka da zahvati vode; ree joj Isus: Daj mi da pijem.

8. (Jer uenici njegovi bijahu otili u grad da kupe jela.)

9. R ee m u ena S am arjanka: K ako ti, ivutin budui, m oe iskati od m ene ene S am arjan ke da pije? Jer se ivuti ne m ijeaju sa S am arjanim a.

10. O dgovori Isus i ree joj : D a ti zna dar B oij, i ko je taj koji ti govori: daj mi da pijem, ti bi iskala u njega i dao bi ti vodu ivu.

11. R ee m u ena: G ospode! ni zahvatiti nem a im , a studenac je dubok, odakle e dakle uzeti vodu ivu?

12. E da li si ti vei od naega oca Jakova, koji nam dade ovaj studenac, i on iz njega pijae i sinovi njegovi i stoka njegova?

13. O dgovori Isus i ree joj: S vaki koji pije od ove vode opet e oednjeti;

14. A koji pije od vode koju u m u ja dati ne e oednjeti do vijeka; nego voda to u m u ja dati bie u njem u izvor vode koja tee u ivot vjeni.

15. R ee m u ena: G ospode! daj m i te vode da ne

ednim niti da dolazim ovam o na vodu.

16. R ee joj Isus: Idi zovni m ua svojega, i doi ovamo.

17. O dgovori ena i ree m u: N em am m ua. R ee joj Isus: D obro si kazala: nem am m ua;

18. Jer si pet m ueva im ala, i sad koga im a nije ti m u; to si pravo kazala.

19. R ee m u ena: G ospode! vidim da si ti prorok.

20. O ci nai m olie se B ogu na ovoj gori, a vi kaete da je u Jerusalimu mjesto gdje se treba moliti.

21. R ee joj Isus: eno! vjeruj m i da ide vrijem e kad se ne ete m oliti ocu ni na ovoj gori ni u Jerusalim u.

22. V i ne znate em u se m olite; a m i znam o emu se m olim o: jer je spasenije od ivuta.

23. A li ide vrijem e, i ve je nastalo, kad e se pravi bogom oljci m oliti ocu duhom i istinom , jer otac hoe takovijeh bogomoljaca.

24. Bog je duh; i koji mu se mole, duhom i istinom treba da se mole.

25. R ee m u ena: Z nam da e doi M esija koji se zove H ristos, kad on doe kazae nam sve.

26. R ee joj Isus: Ja sam koji s tobom govorim .

27. I tada dooe uenici njegovi, i uahu se gdje govorae sa enom ; ali ni jedan ne ree: ta hoe? ili ta govori s njom?

28. A ena ostavi sudove svoje i otide u grad i ree ljudima:

29. H odite da vidite ovjeka koji m i kaza sve to sam uinila: da nije to H ristos?

30. Izioe dakle iz grada i pooe k njem u.

31. A uenici njegovi m oljahu ga m eu tijem govorei: R avi! jedi.

32. A on im ree: Ja im am jelo da jedem za koje vi ne znate.

33. T ada uenici govorahu m eu sobom : V e ako m u ko donese da jede?

34. A on im ree: Jelo je m oje da izvrim volju onoga koji m e je poslao, i da svrim njegov posao.

35. N e kaete li vi da su jo etiri m jeseca pa e etva prispjeti? E to, velim vam : podignite oi svoje i vidite njive kako su ve ute za etvu.

36. I koji nje prim a platu, i sabira rod za ivot vjeni, da se raduju zajedno i koji sije i koji nje;

37. Jer je u tom istinita besjeda da je drugi koji sije a drugi koji nje.

38. Ja vas poslah da njete gdje se vi ne trudiste; drugi se trudie, a vi u posao njihov uoste.

39. I iz grada onoga mnogi od Samarjana vjerovae ga za bjesedu ene koja svjedoae: K aza m i sve to sam uinila.

40. K ad dooe dakle S am arjani k njem u, m oljahu ga da bi ostao kod njih; i ondje osta dva dana.

41. I m nogo ih vie vjerova za njegovu besjedu.

42. A eni govorahu: S ad ne vjerujem o vie za tvoju besjedu, jer sam i usm o i poznasm o da je ovaj zaista

spas svijetu, Hristos.

43. A poslije dva dana izie odande, i otide u G alileju;

44. Jer sam Isus svjedoae da prorok na svojoj postojbini nem a asti.

45. A kad doe u G alileju, prim ie ga Galilejci koji bijahu vidjeli sve to uini u Jerusalim u na praznik; jer i oni idoe na praznik.

46. D oe pak Isus opet u K anu G alilejsku, gdje pretvori vodu u vino. I bjee neki carev ovjek kojega sin bolovae u K apernaum u.

47. O vaj uvi da Isus doe iz Judeje u G alileju doe k njem u i m oljae ga da sie i da m u iscijeli sina; jer bijae na sm rti.

48. I ree m u Isus: A ko ne vidite znaka i udesa ne vjerujete.

49. R ee m u carev ovjek: G ospode! sii dok nije umrlo dijete moje.

50. R ee m u Isus: Idi, sin je tvoj zdrav. I vjerova ovjek rijei koje m u ree Isus, i poe.

51. A odm ah kad on silaae, gle, sretoe ga sluge njegove i javie m u govorei: S in je tvoj zdrav.

52. T ada pitae za sahat u koji m u lake bi; i kazae m u: Jue u sedm om sahatu pusti ga groznica.

53. T ada razum je otac da bjee onaj sahat u koji m u ree Isus: S in je tvoj zdrav. I vjerova on i sva kua njegova.

54. O vo opet drugo udo uini Isus kad doe iz Judeje u Galileju.

Glava 5

1. A potom bjee praznik ivutski, i izie Isus u Jerusalim.

2. u Jerusalim u pak kod O vijeh vrata im a banja, koja se zove ivutski V itezda, i oko nje pet pokrivenijeh trijemova,

3. U kojim a leae m notvo bolesnika, slijepijeh, hrom ijeh, suhijeh, koji ekahu da se zaljulja voda;

4. Jer aneo G ospodnji silaae u odreeno vrijem e u banju i m uae vodu; i koji najprije ulaae poto se zam uti voda, ozdravljae, m akar kakva bolest da je na njemu.

5. A ondje bijae jedan ovjek koji trideset i osam godina bjee bolestan.

6. Kad vidje Isus ovoga gdje lei, i razum je da je ve odavno bolestan, ree m u: H oe li da bude zdrav?

7. Odgovori mu bolesni: Da, Gospode; ali nemam ovjeka da m e spusti u banju kad se zam uti voda; a dok ja doem drugi sie prije m ene.

8. R ee m u Isus: U stani uzmi odar svoj i hodi.

9. I odm ah ozdravi ovjek, i uzevi odar svoj hoae. A taj dan bjee subota.

10. T ada govorahu ivuti onom e to ozdravi: D anas je subota, i ne valja ti odra nositi.

11. A on im odgovori: K oji m e iscijeli on m i ree: uzmi odar svoj i hodi.

12. A oni ga zapitae: K o je taj ovjek koji ti ree: uzmi odar svoj i hodi?

13. A iscijeljeni ne znadijae ko je; jer se Isus ukloni, jer ljudstva m nogo bjee na m jestu.

14. A po tom ga nae Isus u crkvi i ree m u: E to si zdrav, vie ne grijei, da ti ne bude gore.

15. A ovjek otide i kaza ivutim a da je ono Isus koji ga iscijeli.

16. I za to gonjahu ivuti Isusa, i gledahu da ga ubiju, jer injae to u subotu.

17. A Isus im odgovarae: O tac m oj poslije ini, i ja inim .

18. I za to jo vie gledahu ivuti da ga ubiju to ne sam o kvarae subotu nego i ocem svojijem nazivae B oga i graae se jednak B ogu.

19. A Isus odgovarajui ree im : Z aista, zaista vam kaem : sin ne m oe nita initi sam od sebe nego to vidi da otac ini; jer to on ini ono i sin ini onako;

20. Jer otac ljubi sina, i sve m u pokazuje to sam ini; i pokazae m u vea djela od ovijeh da se vi udite.

21. Jer kako to otac podie m rtve i oivljuje, tako i sin koje hoe oivljuje.

22. Jer otac ne sudi nikome, nego sav sud dade sinu.

23. D a svi potuju sina kao to oca potuju. K o ne potuje sina ne potuje oca koji ga je poslao.

24. Z aista, zaista vam kaem : ko m oju rije slua i vjeruje onom e koji je m ene poslao, im a ivot vjeni, i ne dolazi na sud, nego je preao iz sm rti u ivot.

25. Z aista, zaista vam kaem : ide as, i ve je nastao, kad e m rtvi uti glas sina B oijega, i uvi oivljeti.

26. Jer kako to otac im a ivot u sebi, tako dade i sinu da im a ivot u sebi;

27. I dade m u vlast da i sud ini, jer je sin ovjeij.

28. N e divite se ovom e, jer ide as u koji e svi koji su u grobovim a uti glas sina B oijega,

29. I izii e koji su inili dobro u vaskrsenije ivota, a koji su inili zlo u vaskrsenije suda.

30. Ja ne m ogu nita initi sam od sebe; kako ujem onako sudim , i sud je m oj pravedan; jer ne trai volje svoje nego volju oca koji me je poslao.

31. A ko ja svjedoim za sebe, svjedoanstvo m oje nije istinito.

32. Im a drugi koji svjedoi za m ene; i znam da je istinito svjedoanstvo to svjedoi za m ene.

33. V i poslaste k Jovanu, i posvjedoi vam za istinu;

34. A ja ne prim am svjedoanstva od ovjeka, nego ovo govorim da se vi spasete.

35. O n bjee vidjelo koje gorae i svijetljae; a vi se htjeste malo vremena radovati njegovu svijetljenju.

36. A li ja im am svjedoanstvo vee od Jovanova; jer poslovi koje m i dade otac da ih svrim , ovi poslovi koje ja radim svjedoe za m ene da m e otac posla.

37. I otac koji m e posla sam svjedoi za m ene. N i glasa njegova kad uste ni lica njegova v idjeste;

38. I rijei njegove nem ate u sebi da stoji; jer vi ne vjerujete onome koga on posla.

39. Pregledajte pisma, jer vi mislite da imate u njima

ivot vjeni; i ona svjedoe za m ene.

40. I ne ete da doete k m eni da im ate ivot.

41. Ja ne primam slave od ljudi.

42. N ego vas poznajem da ljubavi B oije nem ate u sebi.

43. Ja dooh u im e oca svojega i ne prim ate m e; ako drugi doe u im e svoje, njega ete prim iti.

44. K ako vi m oete vjerovati kad prim ate slavu jedan od drugoga, a slave koja je od jedinoga Boga ne traite?

45. N e m islite da u vas tuiti ocu; im a koji vas tui, Mojsije, u koga se vi uzdate.

46. Jer da ste vjerovali Mojsiju tako biste vjerovali i meni; jer on pisa za mene.

47. A kad njegovijem pism im a ne vjerujete kako ete vjerovati m ojijem rijeim a?

Glava 6

1. Po tom otide Isus preko mora Galilejskoga kod Tiverijade.

2. I za njim iae m notvo naroda, jer viahu udesa njegova koja injae na bolesnicim a

3. A Isus izie na goru, i ondje sjeae s uenicim a svojijem.

4. A bijae blizu pasha praznik ivutski.

5. P odignuvi dakle Isus oi, i vidjevi da m notvo naroda ide k njem u, ree F ilipu: G dje em o kupiti

hljeba da ovi jedu?

6. A ovo govorae kuajui ga, jer sam znadijae ta e initi.

7. O dgovori m u F ilip: D vjesta groa hljeba nije dosta da svakome od njih po malo dopadne.

8. R ee m u jedan od uenika njegovijeh, A ndrija, brat Simona Petra:

9. O vdje im a jedno m om e koje im a pet hljebova jem enijeh i dvije ribe; ali ta je to na toliki svijet!

10. A Isus ree: P osadite ljude. A bjee trave m nogo na onome mjestu. Posadi se dakle ljudi na broj oko pet hiljada.

11. A Isus uzevi one hljebove, i davi hvalu, dade uenicim a, a uenici onim a koji bijahu posaeni; tako i od riba koliko htjee.

12. I kad se nasitie, ree uenicim a svojijem : S kupite kom ade to pretekoe da nita ne propadne.

43. I skupie, i napunie dvanaest kotarica kom ada od pet hljebova jem enijeh to pretee iza onijeh to su jeli.

14. A ljudi vidjevi udo koje uini Isus govorahu: Ovo je zaista onaj prorok koji treba da doe na svijet.

15. A kad razum je Isus da hoe da dou da ga uhvate i da ga uine carem , otide opet u goru sam .

46. A kad bi u vee sioe uenici njegovi pa m ore,

17. I uoe u lau, i pooe preko m ora u K apernaum . I ve se bijae sm rklo, a Isus ne bjee doao k njim a.

18. A m ore se podizae od velikoga vjetra.

19. V ozivi pak oko dvadeset i pet ili trideset potrkalita ugledae Isusa gdje ide po m oru i doao blizu do lae, i uplaie se.

20. A on im ree: Ja sam ; ne bojte se.

21. O nda ga s radosti uzee u lau; i odm ah laa bi na zem lji u koju iahu.

22. S jutradan pak narod koji stajae preko m ora kad vidje da lae druge ne bjee ondje osim one jedne to u nju uoe uenici njegovi, i da ne ue Isus s uenicim a svojijem u lau nego sam i uenici njegovi otidoe,

23. A druge lae iz T iverijade dooe blizu onog m jesta gdje jedoe hljeb kad G ospod dade hvalu,

24. K ad vidje narod da Isusa ne bjee ondje ni uenika njegovijeh, uoe i oni u lae, i dooe i K apernaum da trae Isusa.

25. I naavi ga preko m ora rekoe m u: R avi! kad si doao ovam o?

26. Isus im odgovori i ree: Z aista, zaista vam kaem : ne taite m e to udesa vidjeste, nego to jedoste hljeba i nasitiste se.

27 Starajte se ne za jelo koje prolazi, nego za jelo koje ostaje za vjeni ivot, koje e vam dati sin ovjeij, jer ovoga potvrdi otac Bog.

28. A oni m u rekoe: ta em o initi da radim o djela B oija?

29. O dgovori Isus i ree im : O vo je djelo B oije da

vjerujete onoga koga on posla.

30. A oni mu rekoe: K akav dakle ti pokazuje znak da vidim o i da ti vjerujem o? ta radi ti?

31. O cevi nai jedoe m anu u pustinji, kao to je napisano: hljeb s neba dade im da jedu.

32. T ada im ree Isus: Z aista, zaista vam kaem : Mojsije ne dade vama hljeba s neba, nego vam otac moj daje hljeb istiniti s neba;

33. Jer je hljeb B oij onaj koji silazi s neba i daje ivot svijetu.

34. T ada m u rekoe: G ospode! daj nam svagda taj hljeb.

35. A Isus im ree: Ja sam hljeb ivota: koji m eni dolazi ne e ogladnjeti, i koji m ene vjeruje ne e nikad oednjeti.

36. Nego vam kazah da me i vi vidjeste i ne vjerujete.

37. S ve to m eni daje otac k m eni e doi; i koji dolazi k m eni ne u ga istjerati na polje.

38. Jer sioh s neba ne da inim volju svoju, nego volju oca koji me posla.

39. A ovo je vonja oca koji m e posla da od onoga to m i dade nita ne izgubim , nego da ga vaskrsnem u poljednji dan.

40. A ovo je volja onoga koji me posla da svaki koji vidi sina i vjeruje ga im a ivot vjeni; i ja u ga vaskrsnuti u poljednji dan.

44. T ada vikahu ivuti na njega to ree: Ja sam hljeb koji sie s neba,

42. I govorahu: Nije li ovo Isus sin Josifov kojemu mi znam o oca i m ater? kako dakle on govori: ja sioh s neba?

43. O nda Isus odgovori i ree im : N e viite m eu sobom.

44. N iko ne m oe doi k m eni ako ga ne dovue otac koji m e posla; a ja u ga vaskrsnuti u poljednji dan.

45. U prorocim a stoji napisano: i bie svi naueni od B oga. S vaki koji uje od oca i naui, doi e k m eni.

46. Ne da je ko vidio oca osim onoga koji je od Boga: on vidje oca.

47. Z aista, zaista vam kae: koji vjeruje m ene im a ivot vjeni.

48. Ja sam hljeb ivota.

49. O cevi vai jedoe m anu u pustinji, i pom rijee.

50. Ovo je hljeb koji silazi s neba: da koji od njega jede ne umre.

51. Ja sam hljeb ivi koji sie s neba; koji jede od ovoga hljeba ivljee va vijek; i hljeb koji u ja dati tijelo je m oje, koje u dati za ivot svijeta.

52. A ivuti se prepirahu m eu sobom govorei: K ako m oe ovaj dati nam a tijelo svoje da jedem o?

53. A Isus im ree: Z aista, zaista vam kaem : ako ne jedete tijela sina ovjeijega i ne pijete krvi njegove, ne ete im ati ivota u sebi.

54. K oji jede m oje tijelo i pije m oju krv im a ivot vjeni, i ja u ga vaskrsnuti u poljednji dan:

55. Jer je tijelo moje pravo jelo i krv m oja pravo pie.

56. Koji jede moje tijelo i pije moju krv stoji u meni i ja u njemu.

57. K ao to m e posla ivi otac, i ja ivim oca radi; i koji jede m ene i on e ivljeti m ene radi.

58. O vo je hljeb koji sie s neba: ne kao to vai ocevi jedoe m anu, i pom rijee; koji jede hljeb ovaj ivljee va vijek.

59. O vo ree u zbornici kad uae u K apernaum u.

60. T ada m nogi od uenika njegovijeh koji sluahu rekoe: O vo je tvrda besjeda! ko je m oe sluati?

61. A Isus znajui u sebi da uenici n jegovi viu na to, ree im : Z ar vas ovo sablanjava?

62. A kad vidite sina ovjeijega da odlazi gore gdje je prije bio?

63. D uh je ono to oivljava; tijelo ne pom ae nita. R ijei koje vam ja rekoh duh su i ivot su.

64. A li im aju neki m eu vam a koji ne vjeruju. Jer znadijae Isus od poetka koji su to ne vjeruju, i ko e ga izdati.

65. I ree: Z a to vam rekoh da niko ne m oe doi k meni ako mu ne bude dano od oca mojega.

66. O d tada m nogi od uenika njegovijeh otidoe natrag, i vie ne iahu s njim .

67. A Isus ree dvanaestorici: D a ne ete i vi otii?

68. Tada mu odgovori Simon Petar: Gospode! kome em o ii? T i im a rijei vjenoga ivota.

69. I mi vjerovasmo i poznasmo da si ti Hristos, sin B oga ivoga.

70. Isus im odgovori: Ne izbrah li ja vas dvanaestoricu, i jedan je od vas avo?

71. A govorae za Judu S im onova Iskariota, jer ga on ae izdati, i bijae jedan od dvanaestorice.

Glava 7

1. I po tom hoae Isus po G alileji; jer po Judeji ne adijae da hodi, jer gledahu ivuti da ga ubiju.

2. B ijae pak blizu praznik ivutski graenje sjenica.

3. T ada m u rekoe braa njegova: Izii odavde i idi u Judeju, da i uenici tvoji vide djela tvoja koja ini;

4. Jer niko ne ini to tajno a sam trai da je poznat. A ko to ini javi sebe svijetu.

5. Jer ni braa njegova ne vjerovahu ga.

6. T ada im ree Isus: V rijem e m oje jo m ije dolo, a vrijem e je vae svagda gotovo.

7. N e m oe svijet m rziti na vas: a na m ene m rzi, jer ja svjedoim zanj da su djela njegova zla.

8. V i iziite na praznik ovaj: ja jo ne u izii na praznik ovaj, jer se m oje vrijem e jo nije navrilo.

9. R ekavi im ovo osta u G alileji.

10. A kad izioe braa njegova na praznik, tada i sam izie, ne javno nego kao tajno.

11. A ivuti ga traahu na praznik i govorahu: G dje je on?

12. I bijahu zanj mnoge raspre u narodu: jedni govorahu da je dobar, a drugi: Nije, nego vara narod.

13. A li niko ne govorae javno zanj od straha ivutskoga.

14. A li odm ah u polovini praznika izie Isus u crkvu i uae.

15. I divljahu se ivuti govorei: K ako ovaj zna knjige a nije se uio?

16. T ada im odgovori Isus i ree: M oja nauka nije moja, nego onoga koji me je poslao.

17. K o hoe njegovu volju tvoriti, razum jee je li ova nauka od Boga ili ja sam od sebe govorim.

18. K oji govori sam od sebe, slavu svoju trai; a ko trai slavu onoga koji ga je poslao, on je istinit i nem a u njemu nepravde.

19. Ne dade li Mojsije vama zakon i niko od vas ne ivi po zakonu? Z a to traite da m e ubijete?

20. Odgovori narod i ree: Jeli avo u tebi? ko trai da te ubije?

21. O dgovori Isus i ree im : Jedno djelo uinih i svi se divite tome.

22. Mojsije vam dade da se obrezujete (ne kao da je od M ojsija nego od otaca); i u subotu obrezujete ovjeka.

23. A ko se ovjek u subotu obrezuje da se ne pokvari zakon M ojsijev, srdite li se na m ene to svega ovjeka iscijeliti u subotu?

24. Ne gledajte ko je ko kad sudite, nego pravedan sud sudite.

25. Tada govorahu neki od Jerusalimljana: Nije li to onaj kojega trae da ubiju?

26. I gle, kako govori slobodno i nita m u ne vele: da ne doznae nai knezovi da je on zaista H ristos?

27. A li ovoga znam o otkuda je; a H ristos kad doe, niko nee znati otkuda je.

28. T ada Isus povika u crkvi uei i ree: I m ene poznajete i znate otkuda sam ; i sam od sebe ne dooh, nego ima istiniti koji me posla, kojega vi ne znate.

29. Ja ga znam, jer sam od njega i on me posla.

30. Tada gledahu da ga uhvate; i niko ne metnu nanj ruke, jer jo ne bjee doao as njegov.

31. A od naroda mnogi ga vjerovae, i govorahu: K ad doe H ristos eda li e vie udesa initi nego ovaj to ini?

32. ue fariseji od naroda takovi govor za njega, i poslae fariseji i glavari sveteniki sluge da ga uhvate.

33. T ada ree Isus: Jo sam m alo vrem ena s vam a, pa ide k onome koji me posla.

34. T raiete m e i ne ete m e nai; i gdje sam ja vi ne m oete doi.

35. A ivuti rekoe m eu sobom : K uda e ovaj ii da ga m i ne naem o? N e eli ii m eu rastrkane G rke, i G rke uiti?

36. ta znai ova rije to ree: traiete m e i neete m e nai; i gdje sam ja vi ne m oete doi?

37. A u poljednji veliki dan praznika stajae Isus i

vikae govorei: K o je edan neka doe k m eni i pije.

38. K oji m e vjeruje, kao to pijem o ree, iz njegova tijela otei e rijeke ive vode.

39. A ovo ree za D uha kojega poslije prim ie oni koji vjeruju u im e njegovo: jer D uh sveti jo ne bjee na njim a, jer Isus jo ne bjee proslavljen.

40. A m nogi od naroda uvi ove rijei govorahu: O vo je zaista prorok.

41. Drugi govorahu: Ovo je Hristos. A jedni govorahu: Z ar e H ristos iz G alileje doi?

42. N e kaza li pism o da e H ristos doi od sjem ena D avidova, i iz sela V itlejem a odakle bjee D avid?

43. Tako raspra postade u narodu njega radi.

44. A neki od njih adijahu da ga uhvate; ali niko ne metnu ruku nanj.

45. D ooe pak sluge ka glavarim a svetenikijem i farisejim a; i oni im rekoe: Z a to ga ne dovedoste?

46. A sluge odgovorie: N ikad ovjek nije tako govorio kao ovaj ovjek.

47. T ada im odgovorie fariseji: Z ar se i vi prevariste?

48. Vjerova li ga ko od knezova ili od fariseja?

49. Nego narod ovaj, koji ne zna zakona, proklet je.

50. R ee im N ikodim to dolazi k njem u nou, koji bjee jedan od njih:

51. E da li zakon na sudi ovjeku dokle ga najprije ne saslua i dozna ta ini?

52. O dgovorie m u i rekoe: N ijesi li i ti iz G alileje? R azgledaj i vii da prorok iz G alileje ne dolazi.

53. I otidoe svaki svojoj kui.

Glava 8

1. A Isus otide na goru Maslinsku.

2. A u jutru opet doe u crkvu, i sav narod iae k njem u; i sjedavi uae ih.

3. A knjievnici i fariseji dovedoe k njem u enu uhvaenu u preljubi, i postavivi je na srijedu

4. R ekoe m u: U itelju! ova je ena uhvaena sad u preljubi;

5. A Mojsije nam u zakonu zapovjedi da takove kam enje ubijam o; a ti ta veli?

6. O vo pak rekoe kuajui ga da bi ga im ali za to okriviti. A Isus sae se dolje i pisae prstom po zem lji (ne gledajui na njih).

7. A kad ga jednako pitahu, ispravi se i ree im : K oji je m eu vam a bez grijeha neka najprije baci kam en na nju.

8. Pa se opet sae dolje i pisae po zem lji.

9. A kad oni to ue, i pokarani budui od svoje savjesti izlaahu jedan za drugijem poevi od starjeina do poljednjijeh; i osta Isus sam i ena stojei na srijedi.

10. A kad se Isus ispravi, i ne vidjevi ni jednoga do sam u enu, ree joj: eno! gdje su oni to te tuahu? Ni jedan te ne osudi?

11. A ona ree: N i jedan, G ospode! A Isus joj ree: N i

ja te ne osuujem ; idi, i odsele vie ne grijei.

12. Isus im pak opet ree: Ja sam vidjelo svijetu: ko ide za mnom ne e hoditi po tam i, nego e im ati vidjelo ivota.

13. T ada m u rekoe fariseji: T i sam za sebe svjedoi: svjedoanstvo tvoje nije istinito.

14. Isus odgovori i ree im : A ko ja svjedoim sam za sebe istinito je svjedoanstvo m oje: jer znam otkuda dooh i kuda idem; a vi ne znate otkuda dolazim i kuda idem.

15. Vi sudite po tijelu, ja ne sudim nikome.

16. I ako sudim ja, sud je moj prav: jer nijesam sam, nego ja i otac koji me posla.

17. A i. u zakonu vaem u stoji napisano da je svjedoanstvo dvojice ljud i istinito.

18. Ja sam koji svjedoim sam za sebe, i svjedoi za mene otac koji me posla.

19. Tada mu govorahu: Gdje je otac tvoj? Isus odgovori: Ni mene znate ni oca mojega; kad biste znali mene, znali biste i oca mojega.

20. O ve rijei ree Isus kod hazne B oije kad uae u crkvi; i niko ga ne uhvati, jer jo ne bjee doao as njegov.

21. A Isus im opet ree: Ja idem i traiete m e; i pom rijeete u svojem u grijehu; kud ja idem vi ne m oete doi.

22. T ada rekoe ivuti: D a se ne e sam ubiti, to govori: kud ja idem vi ne m oete doi?

23. I ree im : V i ste od niijeh, ja sam od viijeh vi ste od ovoga svijeta, ja nijesam od ovoga svijeta.

24. T ako vam kazah da ete pom rijeti u grijesim a svojim a; jer ako ne uzvjerujete da sam ja, pom rijeete u grijesima svojima.

25. T ada m u govorahu: K ositi? I ree im Isus:P oetak, kako vam i kaem .

26. Mnogo imam za vas govoriti i suditi; ali onaj koji m e posla istinit je, i ja ono govorim svijetu to uh od njega.

27. N e razum jee dakle da im govorae za oca.

28. A Isus im ree: K ad podignete sina ovjeijega, onda ete doznati da sam ja, i da nita sam od sebe ne inim ; nego kako m e naui otac m oj onako govorim .

29. I onaj koji me posla sa mnom je. Ne ostavi otac m ene sam a; jer je svagda inim to je njem u ugodno.

30. K ad ovo govorae, m nogi ga vjerovae.

31. T ada Isus govorae oni je ivutim a koji m u vjerovae: A ko vi ostanete na m ojoj besjedi, zaista ete biti uenici m oji,

32. I poznaete istinu, i istina e vas izbaviti.

33. O dgovorie i rekoe m u: M i smo sjeme Avramovo, i nikome nijesmo robovali nikad; kako ti govori da em o se izbaviti?

34. Isus im odgovori: Z aista, zaista vam kaem da je svaki koji ini grijeh rob grijehu.

35. A rob ne ostaje u kui va vijek, sin ostaje va vijek.

36. Ako vas dakle sin izbavi, zaista ete biti izbavljeni.

37. Znam da ste sjeme Avramovo; ali gledate da me ubijete, jer m oja besjeda ne m oe u vas da stane.

38. Ja govorim to vidjeh od oca svojega; i vi tako inite to vidjeste od oca svojega.

39. O dgovorie i rekoe m u: O tac je na A vram . Isus im ree: K ad biste vi bili djeca A vram ova, inili biste djela Avramova.

40. A sad gledate m ene da ubijete, ovjeka koji vam istinu kazah koju uh od B oga: tako A vram nije inio.

41. V i inite djela oca svojega. T ada m u rekoe: Mi nijesm o roeni od kurvarstva: jednoga oca im am o Boga.

42. A Isus im ree: K ad bi B og bio va otac, ljubili biste m ene; jer ja od B oga izioh i dooh; jer ne dooh sam od sebe, nego me on posla.

43. Z a to ne razum ijete govora m ojega? Jer ne m oete rijei m ojijeh da sluate.

44. V a je otac avo; i slasti oca svojega hoete da inite: on je krvnik ljudski od poetka, i ne stoji na istini; jer nem a istine u njem u; kad govori la, svoje govori: jer je laa i otac lai.

45. A meni ne vjerujete. jer ja istinu govorim.

46. Koji me od vas kori za grijeh? Ako li istinu govorim , za to m i vi ne vjerujete?

47. K o je od B oga rijei B oije slua; za to vi ne sluate, jer nijeste od B oga.

48. T ada odgovorie ivuti rekoe m u: N e govorim o li

mi pravo da si ti S am arjanin, i da je avo u tebi?

49. Isus odgovori: U m eni avola nem a, nego potujem oca svojega; a vi m ene sram otite.

50. A ja ne traim slave svoje; im a koji trai i sudi.

51. Z aista, zaista vam kaem : ko odri rije m oju ne e vidjeti sm rti do vijeka.

52. T ada m u rekoe ivuti: S ad vidjesm o da je avo u tebi: A vram um rije i proroci, a ti govori: ko odri rije m oju ne e okusiti sm rti do vijeka.

53. E da li si ti ve i od oca naega A vram a, koji um rije? I proroci pom rijee: ko se ti sam gradi?

54. Isus odgovori: Ako se ja sam slavim, slava je moja nita: otac je m oj koji m e slavi, za kojega vi govorite da je va B og.

55. I ne poznajete ga, a ja ga znam ; i ako ree da ga ne znam biu laa kao vi. N ego ga znam , i rije njegovu drim .

56. Avram, otac va, bio je rad da vidi dan m oj; i vidje, i obradova se.

57. T ada m u rekoe ivuti:Jo ti nem a pedeset godina, i Avrama li si vidio?

58. A Isus im ree: Z aista, zaista vam kaem : ja sam prije nego se Avram rodio.

59. T ada uzee kamenje da bace nanj; a Isus se sakri, i izie iz crkve proavi izm eu njih i otide tako.

Glava 9

1. I prolazei vidje ovjeka slijepa od roenja

2. I zapitae ga uenici njegovi govorei: R avi! ko sagrijei, ili ovaj ili roditelji njegovi, te se rod i slijep.

3. Isus odgovori: N i on sagrijei ni roditelji njegovi, nego da se jave djela B oija na njem u.

4. Meni valja raditi djela onoga koji me posla dok je dan: doi e no kad niko ne m oe raditi.

5. Dok sam na svijetu vidjelo sam svijetu.

6. Rekavi ovo pljunu na zem lju i naini kao od pljuvake, i pom aza kalom oi slijepom e,

7. I ree m u: Idi um ij se u banji S iloam skoj (koje znai poslan). O tide dakle i um i se, i doe gledajui.

8. A susjedi i koji ga bijahu vidjeli prije da bjee slijep govorahu: N ije li ovo onaj to sjeae i proae?

9. Jedni govorahu: On je; a drugi: Nalik je nanj. A on govorae: Ja sam .

10. T ada m u govorahu: K ako ti se otvorie oi?

11. O n odgovori i ree: ovjek koji se zove Isus naini kao, i pom aza oi m oje, i ree m n: idi u banju Siloamsku i umij se. A kad otidoh i umih se, progledah.

12. T ada m u rekoe: G dje je on? R ee: N e znam .

13. T ada ga povedoe k farisejim a, onoga to bjee nekad slijep.

14. A bjee subota kad naini Isus kao i otvori m u oi.

15. Tada ga opet pitahu i fariseji kako progleda. A on im ree: K ao m etnu m i na oi, i um ih se, i vidim .

16. T ada govorahu neki od fariseja: N ije ovaj ovjek

od Boga, jer ne svetkuje subote. Drugi govorahu: K ako m oe ovjek grjean takova udesa initi? I posta raspra meu njim a.

17. R ekoe dakle opet slijepcu: ta veli ti za njega to ti otvori oi tvoje? A on ree: P rorok je.

18. T ada ivuti ne vjerovae za njega da bjee slijep i progleda, dok ne dozvae roditelje onoga to je progledao,

19. I zapitae ih govorei: Je li ovo va sin za koga vi govorite da se rodi slijep? kako dakle sad vidi?

20. A roditelji njegovi odgovorie im i rekoe: Z nam o da je ovo sin na, i da se rodi slijep;

21. A kako sad vidi ne znam o; ili ko m u otvori oi m i ne znamo; on je veliki, pitajte njega neka sam kae za sebe.

22. O vo rekoe roditelji njegovi, jer se bojahu ivuta; jer se ivuti bijahu dogovorili da bude odluen od zbornice ko ga prizna za Hrista.

23. Z a to rekoe roditelji njegovi: O n je veliki, pitajte njega.

24. Tada po drugi put dozvae ovjeka koji je bio slijep, i rekoe m u: P odaj B ogu slavu; m i znam o da je ovjek ovaj grjean.

25. A on odgovori i ree: Jeli grjean ne znam ; sam o znam da ja bijah slijep, a sad vidim.

26. T ada m u opet rekoe: ta ti uini? kako otvori oi tvoje?

27. O dgovori im : Ja vam ve kazah, i ne sluaste; ta ete opet sluati? V e ako i vi hoete uenici njegovi

da budete?

28. A oni ga ukorie, i rekoe m u: T i si uenik njegov, a m i sm o uenici M ojsijevi.

29. Mi znamo da s Mojsijem govori Bog; a ovoga ne znamo otkuda je.

30. ovjek odgovori i ree im : T o i jest za udo, to vi ne znate otkuda je a on otvori oi m oje.

31 . A znam o da B og ne slua grjenika; nego ako ko potuje B oga i volju njegovu tvori onoga slua.

32. Od kako je svijeta nije uveno da ko otvori oi roenom slijepcu.

33. K ad on ne bi bio od B oga ne bi m ogao nita initi.

34. O dgovorie i rekoe m u: T i si se rodio sav u grijesim a, pa zar ti nas da ui? I istjerae ga na polje.

35. u Isus da ga istjerae na polje; i naavi ga ree m u: V jeruje li ti sina B oijega?

36. O n odgovori i ree: A koje je, G ospode, da ga vjerujem?

37. A Isus m u ree: I vidio si ga, i koji govori s tobom on je.

38. A on ree: V jerujem G ospode! I pokloni m u se.

39. I ree Isusu: Ja dooh na sud na ovaj svijet, da vide koji ne vide, i koji vide da postanu slijepi.

40. I ue ovo neki od fariseja koji bijahu s njim , i rekoe m u: E da li sm o i m i slijepi?

41. R ee im Isus: K ad biste bili slijepi, ne biste im ali

grijeha; a sad govorite da vidite, tako va grijeh ostaje.

Glava 10

1. Z aista, zaista vam kaem : ko ne ulazi na vrata u tor oviji nego prelazi na drugom m jestu on je lupe i hajduk;

2. A koji ulazi na vrata jest pastir ovcama:

3. njemu vratar otvora, i ovce glas njegov sluaju, i svoje ovce zove po imenu, i izgoni ih;

4. I kad svoje ovce istjera, ide pred njima, i ovce idu za njim, jer poznaju glas njegov.

5. A za tuinom ne e da idu, nego bjee od njega, jer ne poznaju glasa tuega.

6. O vu priu kaza im Isus, ali oni ne razum jee ta to bijae to im kaza.

7. T ada im ree Isus opet: Z aista, zaista vam kaem : ja sam vrata k ovcama.

8. S vi koliko ih god doe prije m ene lupei su i hajduci; ali ih ovce ne posluae.

9. Ja sam vrata; ko ue kroza m e spae se, i ui e i izii e, i pau e nai.

10. L upe ne dolazi ni za to drugo nego da ukrade i ubije i pogubi: ja dooh da im aju ivot i izobilje.

11. Ja sam pastir dobri; pastir dobri duu svoju polae za ovce,

12. A najamnik, koji nije pastir, kome nijesu ovce svoje, vidi vuka gdje ide, i ostavlja ovce, i bjei: i vuk razgrabi ovce i raspudi ih;

13. A najam nik bjei, jer je najam nik i ne m ari za ovce.

14. Ja sam pastir dobri, i znam svoje, i moje mene znaju.

15. K ao to m ene zna otac i ja znam oca; i duu svoju polaem za ovce.

16. I druge ovce imam koje nijesu iz ovoga tora, i one m i valja dovesti; i ue glas m oj, i bie jedno stado i jedan pastir.

17. Z a to m e otac ljubi, jer ja duu svoju polaem da je opet uzmem.

18. Niko je ne otima od mene, nego je ja sam od sebe polaem . V last im am poloiti je, i vlast im am uzeti je opet. Ovu sam zapovijest primio od oca svojega.

19. T ada opet postade raspra m eu ivutim a za ove rijei.

20. M nogi od njih govorahu: U njem u je avo, i poludio je; ta ga sluate?

21. D rugi govorahu: O ve rijei nijesu ludoga: zar m oe avo slijepim a oi otvorati?

22. A bijae tada praznik obnovljenja u Jerusalim u, i bjee zim a.

23. I hodae Isus u crkvi po trijem u S olom unovu.

24. A ivuti ga opkolie, i govorahu m u: D okle e muiti due nae? A ko si ti H ristos kai nam slobodno.

25. Isus im odgovori: Ja vam kazah, pa ne vjerujete. D jela koja tvorim ja u im e oca svojega ona svjedoe za me.

26. Ali vi ne vjerujete; jer nijeste od mojijeh ovaca, kao to vam kazah.

27. Ovce moje sluaju glas m oj, i ja poznajem njih, i za mnom idu.

28. I ja u im dati ivot vjeni, i nikad ne e izginuti, i niko ih ne e oteti iz ruke m oje.

29. O tac m oj koji m i ih dade vei je od sviju; i niko ih ne m oe oteti iz ruke oca m ojega.

30. Ja i otac jedno smo.

31. A ivuti opet uzee kam enje da ga ubiju.

32. Isus im odgovori: Mnoga vam dobra djela javih od oca svojega; za koje od onijeh djela bacate kamenje na me?

33. O dgovorie m u ivuti govorei: Z a dobro djelo ne bacamo kamenja na te, nego za hulu na B oga, to ti, ovjek budui, gradi se B og.

34. Isus im odgovori: Ne stoji li napisano u zakonu vaem u: ja rekoh bogovi ste?

35. A ko one nazva bogovim a kojim a rije B oija bi, i pism o se ne m oe pokvariti;

36. Kako vi govorite onome kojega otac posveti i posla na svijet: hulu na B oga govori, to rekoh: ja sam sin B oij?

37. Ako ne tvorim djela oca svojega ne vjerujte mi.

38. Ako li tvorim, ako meni i ne vjerujete, djelima mojima vjerujte, da poznate i vjerujete da je otac u meni i ja u njemu.

39. T ada opet gledahu da ga uhvate; ali im se izm ae

iz ruku.

40. I otide opet preko Jordana na ono mjesto gdje Jovan prije kravae; i osta ondje.

41. I m nogi dooe k njem u i govorahu: Jovan ne uini m i jednoga uda, ali sve to kaza Jovan za ovoga istina bjee.

42. I m nogi vjerovae ga ondje.

Glava 11

1. B ijae pak jedan bolesnik, L azar iz V itanije iz sela Marije i Marte sestre njezine.

2. (A M arija, koje brat L azar bolovae, bjee ona to pomaza Gospoda mirom i otr noge njegove svojom kosom.)

3. O nda poslae sestre k njem u govorei: G ospode! gle, onaj koji ti je mio bolestan je.

4. A kad u Isus, ree: O va bolest nije na sm rt, nego na slavu B oiju, da se proslavi sin B oij s nje.

5. A Isus ljubljae M artu i sestru njezinu i L azara.

6. A kad u da je bolestan, tada osta dva dana na onom m jestu gdje bjee.

7. A potom ree uenicim a: H ajdem o opet u Judeju.

8. U enici m u rekoe: R avi! sad Judejci adijahu da te ubiju kam enjem , pa opet hoe da ide onam o?

9. Isus odgovori: Nije li dvanaest sahata u danu? ko danju ide ne spotie se, jer vidi vidjelo ovoga svijeta;

10. A ko ide nou spotie se, jer nem a vidjela u njem u.

11. O vo kaza i po tom ree im : L azar, na prijatelj, zaspa; nego idem da ga probudim.

12. O nda m u rekoe uenici njegovi: Gospode! ako je zaspao, ustae.

13.. A Isus im ree za sm rt njegovu, a oni m iljahu da govori za spavanje sna.

14. Tada im Isus kaza upravo: Lazar umrije.

15. I m ilo m i je vas radi to nijesam bio onam o da vjerujete: nego hajdemo k njemu.

16. Onda T om a, koji se zvae B lizanac, ree uenicim a: H ajdem o i m i da pom rem o s njim .

17. A kad doe Isus, nae ga a on ve etiri dana u grobu.

18. (A V itanija bjee blizu Jerusalim a oko petnaest potrkalita.)

19. I m nogi od Judejaca bijahu doli k M arti i M ariji da ih tjee za bratom njihovijem .

20. K ad M arta dakle u da Isus ide, izie predanj, a M arija sjeae dom a.

21. onda ree M arta Isusu: G ospode! da si bio ovdje ne bi moj brat umr'o.

22. A i sad znam da to zaite u B oga dae ti B og.

23. Isus joj ree: B rat e tvoj ustati,

24. M arta m u ree: Z nam da e ustati o vaskrseniju, u poljednji dan.

25. A Isus joj ree: Ja sam vaskrsenije i ivot: koji

vjeruje m ene ako i um re ivljee.

26. I m i jedan koji ivi i vjeruje m ene ne e umrijeti va vijek. V jeruje li ovo?

27. R ee m u: D a, G ospode! ja vjerovah da si ti H ristos sin B oij koji je trebao da doe na svijet.

28. I ovo rekavi otide te zovnu tajno M ariju sestru svoju govorei: uitelj je doao, i zove te.

29. A ona kako u, usta brzo i otide k njemu;

30. Jer Isus jo ne bjee doao u selo, nego bijae na onom mjestu gdje ga srete Marta.

34. A Judejci onda koji bijahu s njom u kui i tjeahu je, kad vidjee M ariju da brzo usta i izie, pooe za njom govorei da ide na grob da plae onam o.

32. A M arija kako doe gdje bjee Isus, i vidje ga, pade na noge njegove govorei m u: G ospode! da si ti bio ovdje, ne bi umr'o moj brat.

33. O nda Isus kad je vidje gdje plae, i gdje plau Judejci koji dooe s njom , zgrozi se u duh, i sam postade alostan.

34. I ree: G dje ste ga m etnuli? R ekoe m u: G ospode! hajde da vidi.

35. U darie suze Isusu.

36. O nda Judejci govorahu. G ledaj kako ga ljubljae.

37. A neki od njih rekoe: N e m ogae li ovaj koji otvori oi slijepcu uiniti da i ovaj ne umre?

38. A Isus opet se zgrozi u sebi, i doe na grob; a bijae peina, i kam en leae na njoj.

39. Isus ree: U zm ite kam en. R ee m u M arta, sestra onoga to je um r'o. G ospode! ve sm rdi; jer su etiri dana kako je umr'o.

40. Isus joj ree: N e rekoh li ti da ako vjeruje vidjee slavu B oiju?

41. U zee dakle kam en gdje leae m rtvac; a Isus podie oi gore, i ree: O e! hvala ti to si m e usliio.

42. A ja znadoh da m e svagda slua; nego rekoh naroda radi koji ovdje stoji, da vjeruju da si me ti poslao.

43. I ovo rekavi zovnu iza glasa: L azare! izii na polje.

44. I izie m rtvac obavit platnom po rukam a i po nogama, i lice njegovo ubrusom povezano. Isus im ree: R azdrijeite ga i pustite nek ide.

45. O nda m nogi od Judejaca koji bijahu doli k Mariji i vidjee ta uini Isus, vjerovae ga.

46. A neki od njih otidoe k farisejim a i kazae im ta uini Isus.

47. O nda glavari sveteniki i fariseji sabrae skuptinu, i govorahu: ta em o initi? ovjek ovaj ini m noga udesa.

48. Ako ga ostavimo tako, svi e ga vjerovati: pa e doi R im ljani i uzeti nam zem lju i narod.

49. A jedan od njih, po imenu Kajafa, koji one godine bjee poglavar sveteniki, ree im : V i ne znate nita;

50. I ne m islite da je nam a bolje da jedan ovjek um re za narod, nego li da narod sav propadne.

51. A ovo ne ree sam od sebe, nego, budui poglavar sveteniki one godine, proree da Isusu valja um rijeti za narod;

52. I ne sam o za narod, nego da i rasijanu djecu B oiju skupi u jedno.

53. O d toga dakle dana dogovorie se da ga ubiju.

54. A Isus vie ne hoae javno po Judejcim a, nego odande otide u kraj blizu pustinje u grad po imenu Jefrem , i ondje hoae s uenicim a svojim a.

55. A bjee blizu pasha ivutska, i m nogi iz onoga kraja dooe u Jerusalim prije pashe da se oiste.

56. T ada traahu Isusa, i stojei u crkvi govorahu m eu sobom : ta m islite vi za to ne dolazi na praznik?

57. A glavari sveteniki i fariseji izdae zapovijest ako ga ko opazi gdje je, da javi da ga uhvate.

Glava 12

1. A Isus prije pashe na est lana doe u V itaniju gdje bjee L azar to um rije, koga podie iz m rtvijeh

2. O ndje m u pak zgotovie veeru, i M arta sluae, a i L azar sjeae s njim za trpezom ;

3. A M arija uzevi litru pravoga nardova mnogocjenoga mira pomaza noge Isusove, i otr kosom svojom noge njegove; a kua se napuni m irisa od mira.

4. O nda ree jedan od uenika njegovijeh, Juda Simonov Iskariotski, koji ga poslije izdade:

5. Z a to se ovo m iro ne prodade za trista groa i ne

dade siromasima?

6. A ovo ne ree to se starae za sirom ahe, nego to bjee lupe, i im ae kovei, i noae to se m etae unj.

7. A Isus ree: N e dirajte u nju; ona je to pohranila za dan mojega pogreba:

8. Jer siromahe svagda imate sa sobom, a mene nemate svagda.

9. Razumje pak mnogi narod iz Judeje da je ondje, i dooe ne sam o Isusa radi nego i da vide L azara kojega podie iz m rtvijeh.

10. A glavari sveteniki dogovorie se da i L azara ubiju;

11. Jer m nogi njega radi iahu iz Judeje i vjerovahu Isusa.

12. A sjutradan mnogi od naroda koji bjee doao na praznik, uvi da Isus ide u Jerusalim

13. uzee grane od finika i izioe m u na susret, i vikahu govorei: O sana! blagosloven koji ide u im e Gospodnje, car Izrailjev.

14. A Isus naavi m agare usjede nanj, kao to je pisano:

15. Ne boj se krei /keri?, prim . pri/ S ionova, evo car tvoj ide sjedei na m agaretu.

16. A li ovo uenici njegovi ne razum jee prije: nego kad se proslavi Isus onda se opom enue da ovo bjee za njega pisano, i ovo m u uinie.

17. A narod svjedoae koji bjee prije s njim kad

L azara izazva iz groba i podie ga iz m rtvijeh.

18. Z a to ga i srete narod, jer ue da on uini ovo udo.

19. A fariseji govorahu m eu sobom : V idite da nita ne pom ae? gle, svijet ide za njim .

20. A bijahu neki G rci m eu onim a koji bijahu doli na praznik da se mole Bogu.

21. O vi dakle pristupie k F ilipu, koji bjee iz V itsaide G alilejske, i m oljahu ga govorei: G ospodine! m i bismo htjeli da vidimo Isusa.

22. D oe F ilip i kaza A ndriji, a A ndrija i F ilip opet kazae Isusu.

23. A Isus odgovori im govorei: D oe as da se proslavi sin ovjeij.

24. Z aista, zaista vam kaem : ako zrno penino padnuvi na zem lju ne um re, onda jedno ostane; ako li umre mnogo roda rodi:

25. K oji ljubi duu svoju izgubie je, a ko m rzi na duu svoju na ovom svijetu, sauvae je za ivot vjeni.

26. K o m eni slui, za m nom nek ide, i gdje sam ja ondje i sluga m oj neka bude; i ko m eni slui onoga e potovati otac m oj.

27. S ad je dua m oja alosna; i ta da kaem ? O e! sauvaj m e od ovoga asa; ali za to dooh na as ovaj.

28. O e! proslavi im e svoje! T ada glas doe s neba: I proslavio sam , i opet u proslaviti.

29. A kad u narod koji stajae, govorahu: G rom

zagrm i; a drugi govorahu: A neo m u govori.

30. Isus odgovori i ree: O vaj glas ne bi mene radi nego naroda radi.

31. S ad je sud ovom e svijetu: sad e biti istjeran knez ovoga svijeta na polje.

32. I kad ja bude podignut od zem lje, sve u privui k sebi.

33. A ovo govorae da pokae kakvom e sm rti umrijeti

34. N arod m u odgovori. M i usm o iz zakona da e H ristos ostati va vijek; kako ti govori da se sinu ovjeijem u valja podignuti? K o je taj sin ovjeij?

35. A Isus im ree: Jo je m alo vrem ena vidjelo s vama; hodite dok vidjelo imate da vas tama ne obuzme; jer ko hodi po tami ne zna kuda ide.

36. Dok vidjelo imate vjerujte vidjelo, da budete sinovi vidjela. R ekavi ovo Isus otide i sakri se od njih.

37. A ko je i inio tolika udesa pred njim a, opet ga ne vjerovahu;

38. D a se zbude rije Isaije proroka koji ree: Gospode! ko vjerova govorenju naem u? i ruka Gospodnja kome se otkri?

39. Z a to ne m ogahu vjerovati, jer opet ree Isaija:

40. Z aslijepio je oi njihove i okam enio srca njihova, da ne vide oim a ni srce razum iju, i ne obrate se da ih iscijelim.

41. O vo ree Isaija kad vidje slavu njegovu i govori za

njega.

42. A li opet i od knezova m nogi ga vjerovae; nego radi fariseja ne priznavahu, da ne bi bili izgnani iz zbornice;

43. Jer im vem a om ilje slava ljudska nego slava B oija.

44. A Isus povika i ree: K o m ene vjeruje ne vjeruje mene, nego onoga koji me posla;

45. I ko vidi mene vidi onoga koji me posla.

46. Ja dooh vidjelo na svijet, da ni jedan koji m e vjeruje ne ostane u tami.

47. I ko uje m oje rijei i ne vjeruje, ja m u ne u suditi; jer ja ne dooh da sudim svijetu, nego da spasem svijet.

48. K oji se odrie m ene, i ne prim a rijei m ojijeh, im a sebi sudiju: rije koju ja govorih ona e m u suditi u poljednji dan;

49. Jer ja od sebe ne govorih, nego otac koji me posla on m i dade zapovijest ta u kazati i ta u govoriti.

50. I znam da je zapovijest njegova ivot vjeni. to ja dakle govorim onako govorim kao to m i ree otac.

Glava 13

1. A pred praznik pashe, znajui Isus da m u doe as da prijee iz ovoga svijeta k ocu, kako je ljubio svoje koji bijahu na svijetu, do kraja iz ljubi.

2. I po veeri kad ve avo bjee m etnuo u srce Judi Simonovu Iskariotskome da ga izda,

3. Z najui Isus da m u sve otac dade u ruke, i da od

B oga izie, i k B ogu ide,

4. U stade od veere, i skide svoje haljine, i uze ubrus te se zapree;

5. P o tom usu vodu u um ivaonicu, i poe prati noge uenicim a i otirati ubrusom kojijem bjee zapregnut.

6. O nda doe k S im onu P etru, i on m u ree: G ospode! zar ti m oje noge da opere?

7. Isus odgovori i ree m u: to ja inim ti sad ne zna, ali e poslije doznati.

8. R ee m u P etar: N ikad ti ne e oprati m ojijeh nogu. Isus m u odgovori: A ko te ne operem nem a dijela sa mnom.

9. R ee m u S im on P etar: G ospode! ne sam o noge moje. nego i ruke i glavu.

10. Isus m u ree: O pranom e ne treba do samo noge oprati, jer je sav ist; i vi ste isti, ali ne svi.

11. Jer znadijae izdajnika svojega, za to ree: N ijeste svi isti.

12. A kad im opra noge, uze haljine svoje, i sjedavi opet za trpezu ree im : Z nate li to ja uinih vam a?

13. Vi zovete m ene uiteljem i G ospodom ; i pravo velite: jer jesam.

14. K ad dakle ja oprah vam a noge G ospod i uitelj, i vi ste duni jedan drugom e prati noge.

15. Jer ja vam dadoh ugled da i vi tako inite kao to ja vam a uinih.

16. Z aista, zaista vam kaem : nije sluga vei od gospodara svojega, niti je poslanik vei od onoga koji

ga je poslao.

17. K ad ovo znate, blago vam a ako ga izvrujete.

18. Ne govorim za sve vas, jer ja znam koje izbrah; nego da se zbude pismo: koji sa mnom hljeb jede podie petu svo ju na me.

19. S ad vam kaem prije nego se zbude, da, kad se zbude, vjerujte da sam ja.

20. Z aista, zaista vam kaem : koji prim a onoga koga poljem m ene prim a; a ko prim a m ene prim a onoga koji me posla.

21. R ekavi ovo Isus posta alostan u duhu, i posvjedoi i ree: Z aista, zaista vam kaem : jedan izm eu vas izdae m e.

22. O nda se uenici zgledahu m eu sobom , i uahu se za koga govori.

23. A jedan od uenika njegovijeh, kojega Isus ljubljae, sjeae za trpezom na krilu Isusovu.

24. O nda nam ae na njega Simon Petar da zapita ko bi to bio za koga govori.

25. A on lee na prsi Isusove i ree m u: G ospode! ko je to?

26. Isus odgovori: O naj je kom e ja um oivi zalogaj dam . I um oivi zalogaj dade Judi S im onovu Iskariotskome.

27. I po zalogaju tada ue u njega sotona. Onda mu ree Isus: ta ini ini bre.

28. A ovo ne razum je niko od onijeh to sjeahu za trpezom za to m u ree.

29. A neki m iljahu, budui da u Jude bjee kesa, da m u Isus ree: kupi to treba za praznik; ili da da to sirom anim a.

30. A on uzevi zalogaj odm ah izie; a bjee no.

31. K ad on izie, onda Isus ree: S ad se proslavi sin ovjeij, i B og se proslavi u njem u.

32. A ko se B og proslavi u njem u, i B og e njega proslaviti u sebi, i odm ah e ga proslaviti.

33. D jeice! jo sam m alo s vam a; traiete m e, i kao to rekoh Judejcim a: kuda ja idem vi ne m oete doi, i vama govorim sad.

34. Novu vam zapovijest dajem da ljubite jedan drugoga, kao to ja vas ljubih, da se i vi ljubite m eu sobom.

35. P o tom e svi poznati da ste m oji uenici ako uzim ate ljubav m eu sobom .

36. R ee m u S im on P etar: G ospode! kuda ide? Isus m u odgovori: K uda ja idem ne m oe sad ii za m nom , ali e poslije poi za m nom .

37. P etar m u ree: G ospode! za to ne m ogu sad ii za tobom ? duu u svoju poloiti za te.

38. O dgovori m u Isus: D uu li e svoju poloiti za m e? Z aista, zaista ti kae: ne e pijetao zapjevati dok m e se triput ne odree.

Glava 14

1. D a se ne plai srce vae, vjerujte B oga, i m ene vjerujte.

2. M nogi su stanovi u kui oca m ojega. A da nije tako,

kazao bih vam: idem da vam pripravim mjesto.

3. I kad otidem i pripravim vam m jesto, opet u doi, i uzeu vas k sebi da i vi budete gdje sam ja.

4. I kuda ja idem znate, i put znate.

5. R ee m u T om a: G ospode! ne znam o kuda ide; i kako m oem o put znati?

6. Isus m u ree: Ja sam put i istina i ivot; niko ne e doi k ocu do kroza m e.

7. Kad biste mene znali onda biste znali i oca mojega; i odsele poznajete ga, i vidjeste ga.

8. R ee m u F ilip: G ospode! pokai nam oca, i bie nam dosta.

9. Isus m u ree: T oliko sam vrijem e s vam a i nijesi m e poznao, Filipe? koji vidje mene, vidje oca; pa kako ti govori: pokai nam oca?

10. Z ar ne vjeruje da sam ja u ocu i otac u m eni? R ijei koje vam ja govorim ne govorim od sebe; nego otac koji stoji u meni on tvori djela.

11. Vjerujte meni da sam ja u ocu i otac u meni; ako li meni ne vjerujete, vjerujte mi po tijem djelima.

12. Z aista, zaista vam kaem : koji vjeruje m ene, djela koja ja tvorim i on e tvoriti, i vea e od ovijeh tvoriti: jer ja idem k ocu svojemu;

13. I tagod zaitete u oca u im e m oje, ono u vam uiniti, da se proslavi otac u sinu.

14. I ako to zaitete u im e m oje, ja u uiniti.

15. A ko im ate ljubav k m eni, zapovijesti m oje drite.

16. I ja u um oliti oca, i dae vam drugoga utjeitelja da bude s vama va vijek:

17. D uha istine, kojega svijet ne m oe prim iti, jer ga ne vidi niti ga poznaje; a vi ga poznajete, jer u vama stoji, i u vam a e biti.

18. N e u vas ostaviti sirotne; doi u k vam a.

19. Jo m alo, i svijet m ene vie nee vidjeti; a vi ete m e vidjeti; jer ja ivim , i vi ete ivljeti.

20. U onaj ete vi dan doznati da sam ja u ocu svojemu, i vi u meni, i ja u vama.

21. K o im a zapovijesti m oje i dri ih on je onaj to im a ljubav k meni; a koji ima ljubav k meni imae k njem u ljubav otac m oj; i ja u im ati ljubav k njem u, i javiu mu se sam.

22. R ee m u Juda, ne Iskariotski: G ospode! ta je to da e se nam a javiti, a ne svijetu?

23. Isus odgovori i ree m u: K o im a ljubav k m eni, drae rije m oju; i otac m oj im ae ljubav k njemu; i k njem u em o doi, i u njega em o se staniti.

24. K oji nem a ljubavi k m eni ne dri m ojijeh rijei; a rije to ujete nije m oja nego oca koji m e posla.

25. Ovo vam kazah dok sam s vama.

26. A utjeitelj D uh sveti, kojega e otac poslati u ime m oje, on e vas nauiti svem u i napom enue vam sve to vam rekoh.

27. Mir vam ostavljam, mir svoj dajem vam: ne dajem vam ga kao to svijet daje, da se ne plai srce vae, i da se ne boji.

28. uste da vam ja kazah: idem , i doi u k vam a. Kad biste imali ljubav k meni, onda biste se obradovali to rekoh: ide k ocu; jer je otac m oj vei od mene.

29. I sad vam kazah, prije dok se nije zbilo, da vjerujete kad se zbude.

30. V e ne u m nogo govoriti s vam a; jer ide knez ovoga svijeta, i u meni nema nita.

31. N ego da vidi svijet da im am ljubav k ocu, i kao to mi zapovjedi otac onako tvorim. Ustanite, hajdemo odavde.

Glava 15

1. Ja sam pravi okot, i otac je m oj vinogradar:

2. S vaku lozu na m eni koja ne raa roda odsjei e je; i svaku koja raa rod oistie je da vie roda rodi.

3. V i ste ve oieni rijeju koju vam govorih.

4. B udite u m eni i ja u u vam a. K ao to, loza ne m oe roda roditi sam a od sebe ako ne bude na okotu, tako ni vi ako u meni ne budete.

5. Ja sam okot a vi loze: i koji bude u meni i ja u njem u on e roditi m nogi rod: jer bez m ene ne m oete initi nita.

6. K o u m eni ne ostane izbacie se na polje kao loza, i osuie se, i skupie je, i u oganj baciti, i spaliti.

7. A ko ostanete u m eni i rijei m oje u vam a ostanu, tagod hoete itite, i bie vam .

8. T ijem e se otac m oj proslaviti, da rod m nogi rodite; i biete m oji uenici.

9. K ao to otac im a ljubav k m eni, i ja im am ljubav k vama; budite u ljubavi mojoj.

10. A ko zapovijesti m oje uzdrite ostaete u ljubavi mojoj, kao to ja odrah zapovijesti oca svojega i ostajem u ljubavi njegovoj.

11. Ovo vam kazah, da radost moja u vama ostane i radost vaa se ispuni.

12. O vo je zapovijest m oja da im ate ljubav m eu sobom , kao to ja im adoh ljubav k vam a.

13. Od ove ljubavi niko vee nem a, da ko duu svoju poloi za prijatelje svoje.

14. V i ste prijatelji m oji ako tvorite to vam ja zapovijedam.

15. V ie vas ne nazivam slugam a; jer sluga ne zna ta radi gospodar njegov: nego vas nazvah prijateljima; jer vam sve kazah to uh od oca svojega.

16. Vi mene ne izbraste, nego ja vas izbrah, i postavih vas da vi idete i rod rodite; i da va rod ostane, da togod zaitete u oca u im e m oje da vam da.

17. O vo vam zapovijedam da im ate ljubav m eu sobom.

18. Ako svijet na vas uzmrzi, znajte da na mene omrznu prije vas.

19. Kad biste bili od svijeta, onda bi svijet svoje ljubio: a kako nijeste od svijeta, nego vas ja od svijeta izbrah, za to mrzi na vas svijet.

20. O pom injite se rijei koju vam ja rekoh: m ije sluga vei od gospodara svojega. A ko m ene izgnae, i vas e

izgnati; ako m oju rije odrae, i vau e odrati.

21. A li svee vam ovo initi za im e m oje, jer ne poznaju onoga koji me posla.

22. D a nijesam bio doao i govorio im ne bi grijeha im ali; a sad izgovora ne e im ati za grijeh svoj.

23. Koji mrzi na mene i na oca mojega mrzi.

24. D a nijesam bio djela tvorio m eu njim a kojijeh niko drugi ne tvori, ne bi grijeha im ali: a sad i vidjee, i om rznue na m ene i na oca m ojega.

25. A li da se zbude rije napisana u zakonu njihovom: om rznue na m ene ni za to.

26. A kad doe utjeitelj, koga u vam poslati od oca, D uh istine, koji od oca izlazi, on e svjedoiti za mene.

27. A i vi ete svjedoiti, jer ste od poetka sa m nom .

Glava 16

1. Ovo vam kazah da se ne sablaznite.

2. Izgonie vas iz zbornica; a doi e vrijem e kad e svaki koji vas ubije m isliti da B ogu slubu ini

3. I ovo e initi, jer ne poznae oca ni m ene.

4. N ego vam ovo kazah kad doe vrijem e da se opomenete ovoga da vam ja kazah; a isprva ne kazah ovo, jer bijah s vama.

5. A sad idem k onome koji me posla, i niko me od vas ne pita: kuda ide?

6. N ego to vam ovo kazah alosti napuni se srce vae.

7 Nego vam ja istinu govorim: bolje je za vas da ja idem : jer ako ja ne idem , utjeitelj ne e doi k vam a; ako li odem , poslau ga k vam a.

8. I kad on doe pokarae svijet za grijeh, i za pravdu, i za sud:

9. Z a grijeh dakle to ne vjeruju m ene;

10. A za pravdu to idem k ocu svojem u, i vie m e ne ete vidjeti;

11. A za sud to je knez ovoga svijeta osuen.

12. Jo vam m nogo im am kazati; ali sad ne m oete nositi.

13. A kad doe on, D uh istine, uputie vas na svaku istinu; jer ne e od sebe govoriti, nego e govoriti to uje, i javie vam to e biti u napredak.

14. O n e m e proslaviti, jer e od m ojega uzeti, i javie vam :

15. S ve to im a otac m oje je: za to rekoh da e od mojega uzeti, i javiti vam.

16. Jo m alo, i ne ete m e vidjeti, i opet m alo, pa ete me vidjeti: jer idem k ocu.

17. A neki od uenika njegovijeh rekoe m eu sobom : ta je to to nam kae: jo m alo, i ne ete m e vidjeti, i opet m alo, pa ete m e vidjeti; i: ja idem k ocu?

18. G ovorahu dakle: ta je to to govori: m alo? ne znam o ta govori.

19. A Isus razum je da adijahu da ga zapitaju, pa im ree: Z a to li se zapitujete m eu sobom to rekoh: jo m alo i ne ete m e vidjeti, i opet m alo pa ete m e

vidjeti?

20. Z aista, zaista vam kaem da ete vi zaplakati i zaridati, a svijet e se radovati; i vi ete alosni biti, ali e se vaa alost okrenu ti na radost.

21. ena kad raa trpi m uku; jer doe as njezin: ali kad rodi dijete, vie se ne opom inje alosti od radosti, jer se rodi ovjek na svijet.

22. T ako i vi dakle im ate sad alost; ali u vas opet vidjeti, i radovae se srce vae, i vae rado sti niko ne e uzeti od vas;

23. I u onaj dan ne ete m e pitati ni za to. Z aista, zaista vam kaem da togod uzitete u oca u im e m oje, dae vam .

24. D oslije ne iskaste nita u im e m oje; itite i prim iete, da radost vaa bude ispunjena.

25. Ovo vam govorih u priam a; ali e doi vrijem e kad vam vie neu govoriti u priam a, nego u vam upravo javiti za oca.

26. u onaj ete dan u im e m oje zaiskati, i ne velim dam da u ja um oliti oca za vas;

27. Jer sam otac im a ljubav k vam a kao to vi im aste ljubav k m eni, i vjerovaste da ja od B oga izioh.

28. Izioh od oca, i dooh na svijet; i opet ostavljam svijet, i idem k ocu.

29. R ekoe m u uenici njegovi: E to sad upravo govori, a prie nikakve ne govori.

30. S ad znam o da sve zna, i ne treba ti da te ko pita. P o tom e vjerujem o da si od B oga iziao.

31. Isus im odgovori: Zar sad vjerujete?

32. E vo ide as, i ve je nastao, da se razbjegnete svaki na svoju stranu i mene sama ostavite; ali nijesam sam, jer je otac sa mnom.

33. Ovo vam kazah, da u meni mir imate. U svijetu ete im ati nevolju; ali ne bojte se, jer ja nadvladah svijet.

Glava 17

1. O vo govori Isus, pa podie oi svoje na nebo i ree: O e! doe as, proslavi sina svojega, da i sin tvoj proslavi tebe;

2. K ao to si m u dao vlast nad svakijem tijelom da svem u to si m u dao da ivot vjeni.

3. A ovo je ivot vjeni da poznaju tebe jedinoga istinoga Boga, i koga si poslao Isusa Hrista.

4. Ja tebe proslavih na zem lji: posao svrih koji si m i dao da radim.

5. I sad proslavi ti m ene, oe, u tebe samoga slavom koju imadoh u tebe prije nego svijet postade.

6. Ja javih ime tvoje ljudima koje si mi dao od svijeta; tvoji bijahu pa si ih m eni dao, i tvoju rije odrae.

7. S ad razum jee da je sve to si m i dao od tebe.

8. Jer rijei koje si dao m eni dadoh im ; i oni prim ie, i poznadoe istinito da od tebe izioh, i vjerovae da si me ti poslao.

9. Ja se za njih molim: ne molim se za (sav) svijet, nego za one koje si mi dao, jer su tvoji.

10. I moje sve je tvoje, i tvoje moje; i ja se proslavih u

njima.

11. I vie nijesam na svijetu, a oni su na svijetu, a ja idem k tebi. O e sveti! sauvaj ih u im e svoje, one koje si mi dao, da budu jedno kao i mi.

12. D ok bijah s njim a na svijetu, ja ih uvah u im e tvoje; one koje si m i dao sauvah, i niko od njih ne pogibe osim sina pogibli, da se zbude pismo.

13. A sad k tebi idem, i ovo govorim na svijetu, da imaju radost moju ispunjenu u sebi.

14. Ja im dadoh rije tvoju; i svijest om rznu na njih, jer nijesu od svijeta, kao ni ja to nijesam od svijeta.

15. N e m olim te da ih uzm e sa svijeta, nego da ih sauva oda zla.

16. O d svijeta nijesu, kao ni ja to nijesam od svijeta.

17. O sveti ih istinom svojom : rije je tvoja istina.

18. K ao to si ti m ene poslao u svijet, i ja njih poslah u svijet

19. Ja posveujem sebe za njih, da i oni budu osveeni istinom.

20. Ne molim pak samo za njih, nego i za one koji me uzvjeruju njihove rijei radi.

21. D a svi jedno budu, kao ti, oe, to si u m eni i ja u tebi; da i oni nama jedno budu, da i svijet vjeruje da si me ti poslao.

22. I slavu koju si mi dao ja dadoh njima, da bude jedno kao m i to sm o jedno.

23. Ja u njima i ti u meni: da budu sa svijem u jedno, i da pozna svijet da si me ti poslao i da si imao ljubav k

njima kao i k meni to si ljubav im ao.

24. O e! hou da i oni koje si m i dao budu sa m nom gdje sam ja; da vide slavu moju koju si mi dao, jer si imao ljubav k meni prije postanja svijeta.

25. O e pravedni! svijet tebe ne pozna, a ja te poznah, i ovi poznae da si m e ti poslao.

26. I pokazah im im e tvoje, i pokazau: da ljubav kojom si mene ljubio u njima bude, i ja u njima.

Glava 18

1. I rekavi ovo Isus izie s uenicim a svojijem preko potoka K edrona gdje bjee vrt, u koji ue on i uenici njegovi.

2. A Juda izdajnik njegov znadijae ono m jesto; jer se Isus esto skupljae ondje s uenicim a svojijem .

3. O nda Juda uze etu i od glavara svetenikijeh i fariseja m om ke. i doe onam o s fenjerim a i sa svijeam a i s orujem .

4. A Isus znajui sve to e biti od njega izie i ree im : K oga traite?

5. O dgovorie m u: Isusa N azareanina. Isus im ree: Ja sam . A s njim a stajae i Juda koji ga izdavae.

6. A kad im ree: Ja sam ; izm akoe se natrag i popadae na zem lju.

7. O nda ih opet zapita Isus. K oga traite? A oni rekoe: Isusa N azareanina.

8. Isus im odgovori: Kazah vam da sam ja. Ako dakle m ene traite, ostavite ove nek idu.

9. D a se izvri rije to ree: N e izgubih ni jednoga od

onijeh koje si mi dao.

10. A S im on P etar im ae no, pa ga izvadi i udari slugu poglavara svetenikoga, i odsijee m u desno uho. A sluzi bjee im e M alho.

11. O nda ree Isus P etru: Z adjeni no u nonice. au koju mi dade otac zar da je ne pijem?

12. A eta i vojvoda i m om ci ivutski uhvatie Isusa i svezae ga,

13. I odvedoe ga najprije A ni, jer bjee tast K ajafi, koji bjee poglavar sveteniki one godine.

14. A K ajafa bjee onaj to dade svjet Judejcim a da je bolje da um re jedan ovjek nego narod da propadne.

15. Z a Isusom pak iae S im on P etar i drugi uenik; a uenik onaj bjee poznat kod poglavara svetenikoga i ue s Isusom u dvor poglavara svetenikoga;

16. A P etar stajae na polju kod vrata. O nda izie onaj uenik to bjee poznat kod poglavara svetenikoga i ree vratarici te uvede P etra.

17. Onda ree slukinja vratarica P etru: D a nijesi i ti uenik onoga ovjeka? O n ree: N ijesam .

18. A sluge i m om ci bijahu naloili oganj i stajahu te se grijahu, jer bjee zim a; a i P etar stajae s njim a i grijae se.

19. P oglavar pak sveteniki zapita Isusa za uenike njegove i za njegovu nauku.

20. Isus mu odgovori: Ja govorih javno svijetu, ja svagda uih u zbornici i u crkvi, gdje se svagda skupljaju Judejci, i nita tajno ne govorih.

21. to pita m ene? P itaj one koji su sluali ta sam im govorio; evo ovi znadu ta sam ja govorio.

22. A kad on ovo ree, jedan od m om aka koji stajahu ondje udari Isusa po obrazu, i ree: Z ar tako odgovara poglavaru svetenikom e?

23. Isus m u odgovori: A ko zlo rekoh, dokai da je zlo; ako li dobro, za to m e bije?

24. I Ana ga posla svezana Kajafi poglavaru svetenikom e.

25. A S im on P etar stajae i grijae se. O nda m u rekoe: da nijesi i ti od uenika njegovijeh? A on se odree i ree: N ijesam .

26. R ee jedan od slugu poglavara svetenikoga koji bjee roak onom e to m u P etar odsijee uho: N e vidjeh li ja tebe u vrtu s njim.

27. O nda se P etar opet odree; i odm ah pijetao zapjeva.

28. A Isusa povedoe od K ajafe u sudnicu. A li bjee jutro, i oni ne uoe u sudnicu da se ne bi opoganili, nego da bi mogli jesti pashu.

29. O nda P ilat izie k njim a na polje i ree: K akovu krivicu iznosite na ovoga ovjeka?

30. O dgovorie m u i rekoe: K ad on ne bi bio zloinac ne bismo ga predali tebi?

31. A P ilat im ree: U zm ite ga vi i po zakonu svojem u sudite m u. A ivuti m u rekoe: Mi ne smijemo nikoga pogubiti.

32. D a se zbude rije Isusova koju ree kazujui

kakvom e sm rti um rijeti.

33. O nda ue P ilat opet u sudnicu, i dozva Isusa, i ree mu: Ti si car Judejski?

34. Isus m u odgovori: G ovori li ti to sam od sebe, ili ti drugi kazae za m ene?

35. P ilat odgovori: Z ar sam ja ivutin? R od tvoj i glavari sveteniki predae te m eni; ta si uinio?

36. Isus odgovori: Carstvo moje nije od ovoga svijeta; kad bi bilo od ovoga svijeta carstvo moje, onda bi sluge moje branile da ne bih bio predan ivutim a; ali carstvo moje nije odavde.

37. O nda m u ree P ilat: D aklem si ti car? Isus odgovori: T i govori da sam ja car. Ja sam za to roen i za to dooh na svijet da svjedoim istinu. I svaki koji je od istine slua glas m oj.

38. R ee m u P ilat: ta je istina? I ovo rekavi izie opet k ivutim a, i ree im : Ja nikakve krivice ne nalazim na njemu.

39. A u vas je obiaj da vam jednoga pustim na pashu, hoete li dakle da vam pustim cara Judejskoga?

40. O nda svi povikae opet govo rei: N e ovoga, nego V aravu. A V arava bjee hajduk.

Glava 19

1. T ada dakle P ilat uze Isusa i iba ga.

2. I vojnici spletavi vijenac od trnja m etnue m u na glavu i obukoe m u skrletnu haljinu,

3. I govorahu: Dobro jutro, care Judejski! i bijahu ga po obrazima.

4. O nda P ilat izie opet na polje, i ree im : E vo ga izvodim k vama na polje da vidite da na njemu ne nalazim nikakve krivice.

5. A Isus izie na polje pod vijencem od trnja i u skerletnoj haljini. I ree im P ilat: E vo ovjeka!

6. A kad ga vidjee glavari sveteniki i m om ci, povikae govorei: R aspni ga, raspni. P ilat im ree: Uzmite ga vi i raspnite, jer ja ne nalazim na njemu krivice.

7. O dgovorie m u ivuti: M i im am o zakon i po zakonu naem u valja da um re, jer naini sebe sinom B oijim .

8. K ad dakle P ilat u ovu rije, poboja se vem a.

9. I opet ue u sudnicu, i ree Isusu: O dakle si ti? A Isus mu ne dade odgovora.

10. A P ilat m u ree: Z ar m eni ne govori? ne zna li da imam vlast raspeti te, i vlast imam pustiti te?

11. Isus odgovori: Ne bi imao vlasti nikakve nada mnom kad ti ne bi bilo dano odozgo; za to onaj ima vei grijeh koji m e predade tebi.

12. O d tada gledae P ilat da ga pusti. A li ivuti vikahu govorei: A ko ovoga pusti nijesi prijatelj esaru. S vaki koji sebe carem gradi pro tivi se esaru.

13. P ilat dakle uvi ovu rije izvede Isusa na polje, i sjede na sudijnsku stolicu na mjestu koje se zove kaldrm a a ivutski G avata.

14. A bjee petak u oi pashe oko estoga sahata: i P ilat ree ivutim a: E vo car va.

15. A oni vikahu: U zm i, uzm i raspni ga. P ilat im ree:

Z ar cara vaega da razapnem ? O dgovorie glavari sveteniki: m i nem am o cara osim esara.

16. Tada im ga dakle predade da se razapne. A oni uzee Isusa i odvedoe.

17. I nosei krst svoj izie na m jesto koje se zove koturnica a ivutski G olgota.

18. O ndje ga razapee i s njim drugu dvojicu s jedne i s druge strane, a Isusa u srijedi.

19. P ilat pak napisa i natpis i m etnu na krst; a bjee napisano: Isus N azareanin car Judejski.

20. I ovaj natpis itae m nogi od ivuta; jer mjesto bjee blizu grada gdje razapee Isusa; i bjee napisano ivutski, G rki, L atinski.

21. A ivutski glavari sveteniki govorahu P ilatu: N e pii: car Judejski, nego da sam ree: ja sam car Judejski.

22. P ilat odgovori: to pisah pisah.

23. A vojnici kad razapee Isusa uzee njegove haljine i nainie etiri dijela, svakom e vojniku po dijel, i dolam u: a dolam a ne bjee ivena nego izatkana sva s vrha do dna.

24. O nda rekoe m eu sobom : D a je ne derem o, nego da bacim o kocke za nju kom e e dopasti. Da se zbude pism o koje govori: R azdijelie haljine m oje m eu sobom , i za dolam u m oju bacie kocke. V ojnici dakle tako uinie.

25. A stajahu kod krsta Isusova mati njegova, i sestra matere njegove Marija Kleopova, i Marija Magdalina.

26. A Isus vidjevi m ater i uenika koga ljubljae gdje

stoje ree m ateri svojoj: eno! eto ti sina!

27. P o tom ree ueniku: E to ti m atere! I od onoga asa uze je uenik k sebi.

28. P o tom znajui Isus da se ve sve svri, da se zbude pism o ree: edan sam.

29. O ndje stajae sud pun octa; a oni napunie suner octa, i nataknuvi na trsku, prinesoe k ustim a njegovijem.

30. A kad prim i Isus ocat ree: S vri se: I preklonivi glavu predade duh.

31. A budui da bjee petak, pa da ne bi tijela ostala na krstu u subotu (jer bijae velik dan ona subota), ivuti m olie P ilata da im prebiju golijeni pa da ih skinu.

32. O nda dooe vojnici, i prvom e dakle prebie golijeni i drugome raspetome s njim.

33. A doavi na Isusa, kad ga vidjee da je ve um r'o, ne prebie m u golijeni:

34. Nego jedan od vojnika probode mu rebra kopljem; i odm ah izie krv i voda.

35. I onaj to vidje posvjedoi, i svjedoanstvo je njegovo istinito; i on zna da istinu govori da vi vjerujete.

36. Jer se ovo dogodi da se zbude pismo: Kost njegova da se ne prelomi.

37. I opet drugo pism o govori: P ogledae onoga koga probodoe.

38. A po tom Josif iz A rim ateje, koji bjee uenik Isusov ali kradom od straha ivutskoga, m oli P ilata da

uzm e tijelo Isusovo, i dopusti P ilat. O nda doe i uze tijelo Isusovo.

39. A doe i N ikodim , koji prije dolazi k Isusu nou, i donese pom ijeane sm irne i aloja oko sto litara.

40. I uzee tijelo Isusovo, i obavie ga platnom s m irisim a, kao to je obiaj u ivuta da ukopavaju.

41. A bijae blizu onoga m jesta gdje bjee razapet, vrt, i u vrtu grob nov, u koji niko nikad ne bjee m etnut.

42. O ndje dakle petka radi ivutskoga, jer bjee blizu grob, m etnue Isusa.

Glava 20

1. A u prvi dan nedjelje doe M arija M agdalina na grob rano, jo dok se ne bjee rasvanu lo, i vidje da je kamen odvaljen od groba.

2. O nda otra, i doe k S im onu P etru i k drugom ueniku koga ljubljae Isus, i ree im : U zee G ospoda iz groba, i ne znam o gdje ga m etnue.

3. A P etar izie i drugi uenik, i pooe ka grobu.

4. T rahu pak oba zajedno, i drugi uenik trae bre od P etra, i doe prije ka grobu.

5. I nadvirivi se vidje haljine gdje lee; ali ne ue.

6. D oe pak S im on P etar za njim , i ue u grob, i vidje haljine sam e gdje lee,

7. I ubrus koji bjee na glavi njegovoj ne s haljinama da lei nego osobito savit na jednom m jestu.

8. T ada dakle ue i drugi uenik koji najprije doe ka grobu, i vidje i vjerova.

9. Jer jo ne znadijahu pism a da njem u valja ustati iz mrtvijeh.

10. O nda otidoe opet uenici dom a.

11. A M arija stajae na polju kod groba i plakae. I kad plakae nadviri se nad grob,

12. I vidje dva anela u bijelijem haljinam a gdje sjede jedan elo glave a jedan elo nogu gdje bjee lealo tijelo Isusovo.

13. I rekoe joj oni: eno! to plae? R ee im : U zee Gospoda m ojega, i ne znam gdje ga m etnue.

14. I ovo rekavi obazre se natrag, i vidje Isusa gdje stoji i ne znadijae da je Isus.

15. Isus joj ree: eno! to plae? koga trai? A ona m islei da je vrtar ree m u: G ospodine! ako si ga ti uzeo kai m i gdje si ga m etnuo, i ja u ga uzeti.

16. Isus joj ree: M arija! A ona obazrevi se ree m u: R avuni! koje znai uitelju.

17. R ee joj Isus: N e dohvataj se do m ene, jer se jo ne vratih k ocu svojem u; nego idi k brai m ojoj, i kai im : vraam se k ocu svojem u i ocu vaem u, i B ogu svojem u i B ogu vaem u.

18. A M arija M agdalina otide, i javi uenicim a da vidje Gospoda i kaza joj ovo.

19. A kad bi u vee onaj prvi dan nedjelje, i vrata bijahu zatvorena gdje se bijahu uenici njegovi skupili od straha ivutskoga, doe Isus i stade na srijedu i ree im : M ir vam .

20. I ovo rekavi dunu, i ree im : P rim ite D uh sveti.

23. K ojim a oprostite grijehe, oprostie im se; i kojim a zadrite, zadrae se.

24. A Toma koji se zove Blizanac, jedan od dvanaestorice, ne bjee ondje s njim a kad doe Isus.

25. A drugi m u uenici govorahu: V idjesm o G ospoda. A on im ree: D ok ne vidim na rukam a njegovijem rana od klina, i ne metnem prsta svojega u rane od klina, i ne m etnem ruke svoje u rebra njegova; ne u vjerovati.

26. I poslije osam dana opet bijahu uenici njegovi unutra, i T om a s njim a. D oe Isus kad bijahu vrata zatvorena, i stade m eu njim a i ree: M ira va.

27. P o tom ree T om i: P rui prst svoj am o i vii ruke m oje; i prui ruku svoju i m etni u rebra m oja, i ne budi nevjeran nego vjeran.

28. I odgovori T om a i ree m u: G ospod m oj i B og moj.

29. Isus m u ree: P oto m e vidje vjerovao si: blago onim a koji ne vidjee i vjerovae.

30. A i m noga druga udesa uini Isus pred uenicim a svojijem koja nisu pisana u knjizi ovoj.

31. A ova se napisae, da vjerujete da Isus jest H ristos sin B oij, i da vjerujui im ate ivot u im e njegovo.

Glava 21

1. P oslije toga opet se javi Isus uenicim a svojijem na moru Tiverijadskom. A javi se ovako:

2. B ijahu zajedno S im on P etar i T om a koji se zvae Blizanac, i Natanailo iz Kane Galilejske, i sinovi

Z evedejevi, i druga dvojica od uenika njegovijeh.

3. R ee im S im on P etar: Idem da lovim ribu. R ekoe m u: Idem o i m i s tobom . O nda izioe i odm ah sjedoe u lau, i onu no ne uhvatie nita.

4. A kad bi jutro, stade Isus na brijegu; ali uenici ne poznae da je Isus.

5. A Isus im ree: D jeco! eda to im ate za jelo? O dgovorie m u: N em am o.

6. A on im ree: B acite m reu s desne strane lae, i nai ete: O nda bacie, i ve na m ogahu izvui je od m notva ribe.

7. O nda uenik onaj koga ljubljae Isus ree P etru: T o je G ospod. A S im on P etar kad u da je G ospod, zapree se kouljom , jer bjee go, i skoi u m ore.

8. A drugi uenici dooe na lai, jer ne bjee daleko od zem lje nego oko dvjesta lakata, vukui m reu s ribom.

9. K ad dakle iljezoe na zem lju, vidjee oganj naloen, i na njem u m etnutu ribu i hljeb.

10. Isus im ree: P rinesite od ribe to sad uhvatiste.

11. A S im on P etar ue i izvue m reu na zem lju punu velikijeh riba sto i pedeset i tri; i od tolikoga m notva ne prodrije se m rea.

12. Isus im ree: H odite objedujte. A ni jedan od uenika ne sm jedijae da ga pita: K o si ti? videi da je Gospod.

13. A do+e i Isus, i uze hljeb, i dade im, tako i ribu.

14. O vo se ve trei put javi Isus uenicima svojijem

poto ustade iz m rtvijeh.

15. A kad objedovae, ree Isus S im onu P etru: S im one Jonin! ljubi li m e vem a nego ovi? R ee m u: D a, G ospode! ti zna da te ljubim . R ee m u Isus: P asi jaganjce moje.

16. R ee m u opet drugom : S im one Jonin! ljubi li me? R ee m u: D a, G ospode! ti zna da te ljubim . R ee m u Isus: Pasi ovce moje.

17. R ee m u treom : S im one Jonin! ljubi li m e? A P etar osta alostan to m u ree treom : L jubi li m e? i ree m u: G ospode! ti sve zna, ti zna da te ljubim . R ee m u Isus: P asi ovce moje.

18. Z aista, zaista ti kaem : kad si bio m lad, opasivao si se sam , i hodio si kuda si htio; a kad ostari, irie ruke svoje i drugi e te opasati i odvesti kuda ne e.

19. A ovo ree pokazujui kakom e sm rti proslaviti B oga. I rekavi ovo ree m u: H ajde za m nom .

20. A P etar obazrevi se vidje gdje za njim ide onaj uenik koga Isus ljubljae, koji i na veeri lijee na prsi njegove i ree; G ospode! ko je taj koji e te izdati?

21. V idjevi P etar ovoga ree Isusu: G ospode! a ta e ovaj?

22. Isus m u ree: A ko hou da on ostane dok ja ne doem , to je tebi do toga? T i hajde za m nom .

23. O nda izie ova rije m eu braom a onaj uenik ne e um rijeti; ali Isus ne ree njem u da ne e um rijeti, nego: A ko hou da ostane dok ja ne doem , to je tebi do to