Vjecne+Poruke+Kerbele+ +Za+Internet

7/30/2019 Vjecne+Poruke+Kerbele+ +Za+Internet

1/171


2/171

Nsl znk

Unk

Amar Imamovi

Lkn lkn

Bedrija Imamovi

AKETOILBIB AKETOILBIB


3/171

Muhammed Ibrahim Ajeti

VJENE PORUKEKERBELE

Pl s pzskgMediha Imamovi

Fnc Bn nsMs 1434/2012.


4/171


5/171

5

Rije urednika

Kao rijetko koji dogaaj, izuzmemo li razdoblje djelovanjaPoslanika islama, pokret Imama Husejna ostavio je duboki

trag na ukupne tokove deavanja unutar islamskog umme-ta, ali i na svjetska zbivanja izvan njegova kruga, jer mu niizdaleka ne moemo nai slinoga, a ovu injenicu priznajui prijatelji, i neprijatelji islama. Tako, naprimjer, MahatmaGandi, svjedoi da je iz dogaanja Kerbele crpio snagu zasvoju dugotrajnu i velianstvenu borbu. Openito, ImamHusejn je pokrenuo talas plime koji svake godine iznova nazaudan nain zapljuskuje due ljudi irom svijeta, nadah-

njuje ih i daje im snage da istrajavaju u borbi protiv neistinei nepravde.

Mnogo se govorilo i govori o razlozima zbog kojih ovaj po-kret ima tako znaajno mjesto u ivotima ljudi, ali dva kratkagovora Imama Husejna, izreena u posebnim okolnostima prvi kada Imam naputa Medinu, a drugi kada naputa Mekku na najbolji nain pojanjavaju ovu zbilju.

Prvi od njih, koji daje poseban peat itavom ovom pokretu,izreen je u trenutku kada Imam, u oporuci svome bratu IbnHanefiji naputajui Medinu, grad u kojem je ukopan Mi-ljenik Boiji, Allahov Poslanik, s.a.v.a. iznosi razloge svogaodlaska iz rodnog grada:

Ja ne odlazim iz Medine iz obijesti ili razonode, niti dabih pravio nered i nanosio nepravdu, ve jedino radi toga

da ovim pokretom ispravim nered u ummetu moga dje-da. Moj cilj na ovom putovanju je nareivanje dobra i od-vraanje od zla te da oivim sunnet svoga djeda, Boijeg


6/171

6

Poslanika i put i nain djelovanja moga oca, Ali ibn EbiTaliba.

Drugi govor Imam Husejn izrekao je takoer u odlasku, aliovoga puta naputajui Mekku. Dok su svi muslimani bili zao-kupljeni obavljanjem Hada, Imam Husejn prekida vlastiti, pro-mijenivi ga u Umru te ljudima okupljenima u haremu Kabesaopava sljedee:

Onaj ko je spreman da krv srca1 svoga rtvuje za nas, ispreman je za susret sa Allahom, onda neka poe s nama, a

ja ujutro kreem, ako Allah tako bude htio!

Ovo obraanje, pa i itav pokret, svoj vrhunac i otjelov-ljenje doivljavaju u posljednjim trenucima asnog ivotaImama Husejna kada ovaj zaljubljenik u svoga Gospodara,sav u ranama, edan, ostavi sam-samcat meu razjarenimneprijateljima, pada na seddu i posljednji put se obraa svo-me Gospodaru:

!

Boe moj, zadovoljan sam Tvojom odredbom, potinjenTvojoj zapovijedi, nema oboavanog, osim Tebe, o Ti Koji po-mae one koji trae pomo!, da bi u nastavku, u stanju posve-enosti i ushienja izrekao stihove:

Napustio sam sve stvoreno iz ljubavi za Tobom,

uinih djecu jetimima da bih Tebe vidio.

I da me na komade isijeku,

iz ljubavi moje srce ne bi trailo nita, osim Tebe!

1 Imam Husejn ovdje upotrebljava sintagmu krv srca, koja u arapskom jeziku imametaforiko znaenje potpune rtve, a to ovdje znai da samo oni koji su spremni dartvuju sve to imaju kreu na ovaj put susreta s Bogom.


7/171

7

Nema nikakve sumnje da ovaj pokret po svojim univerzal-nim porukama nadilazi geografske okvire i vrijeme u kojem se

desio upravo stoga to je bio vo

en jedino milju o Boijem za-dovoljstvu i susretu s Njime i zato to je teio sveopem dobruovjeka. Neprolazna vanost poruka Kerbele lei u injenici daovaj pokret predstavlja paradigmu svih onih elja i tenji polo-enih u svakom ovjeku, kakve su nasuna potreba za pravdom,istinskom slobodom, jednakou pred Bogom i robovanjem je-dino Njemu.

S obzirom na okolnost da je okosnica svih dogaanja i kraj-

nji cilj pokreta Imama Husejna Uzvieni Bog, tome primjere-no i sva ostala zbivanja i obraanja treba posmatrati i razumjetiu ovom svijetlu. Ustvari, to i jeste onaj eliksir vjenosti koji

je Imam Husejn pripremio za zaljubljenike i tragaoce Boga, autirui stazu na Kerbeli otvorio im je vrata kroz vremena kojadolaze.

Knjiga koja je pred nama nema cilj ispriati sva deava-

nja ili sve dionice na hronoloki postupan i podroban nain.Ustvari, ona vie ima za cilj da nas jo jednom uvede u doga-aje prije i poslije Aure i da kroz razmatranje zbivanja i nji-hovim sagledavanjem u irem historijskom okviru izvuemopouke, to i jeste bio jedan od ciljeva Imama Husejna, tj.da muslimane zanavijek poui izvornom islamu i Kuranu.Drugim rijeima, dogaaji Aure su svojevrstan tuma vje-nih kuranskih poruka, a koje su zbog njihovog savrenoguobliavanja od strane Imama Husejna i njihove dramati-nosti mogli da dopru do ljudi onoga vremena i da kroz cije-lu historiju kao to je to i danas, dok ispisujemo ove retke budu svjetionik koji pokazuje ispravan put, kao i da budupotvrda rijei Boijeg Poslanika, s.a.v.a.: Husejn je svjetilj-ka Upute.

Govori Imama Husejna tokom njegova pokreta toliko su

upeatljivi da jo uvijek odzvanjaju kroz historiju i djelotvornopobijaju sva zlonamjerna i pogrena tumaenja ukupnih deava-nja, ne ostavljajui im nimalo prostora i vjerodostojnosti. Koliko


8/171

8

je snaga tih poruka bila jaka dovoljno svjedoi injenica da su oninakon sebe sruili dinastiju Umeja.

Danas, u ovoj napaenoj i krvlju natopljenoj zemlji Bosni,iz ovog ugla historijske zbilje, jo jednom prelistavamo stranice

historije Kerbele, traei nadahnue na putu svjedoenja da jejedino Allah Bog!

Zil-hade 1433, Mostar


9/171

9

Prva lekcija

Najponosniji dio historije islama

Historija svetog ustanka i pokreta Imama Husejna, mir s nji-me, jedan je od najponosnijih perioda historije islama. Trebaobratiti panju i detaljno razmotriti vane dogaaje ovoga razdo-blja kraeg od godinu koji je, vremenski gledano, izuzetno kra-tak, a pogledu sadraja veoma plodonosan, vjean i neprolazan.

U svakom periodu historije islama, a i mimo islama, manje--vie deavala su se i deavaju se iskrivljenja. Ova iskrivljenja mi-

jenjaju izgled dogaaja i oteavaju rad istraivaima u narednim

generacijama i najee se deavaju na polju historije posred-stvom ekstremnih pristalica ili zlobnih protivnika. Koja se stra-nica historije moe nai, a da nije izloena nedai iskrivljenja?

U vezi s historijom pokreta Imama Husejna, mir s njime, moese rei da zlobni neprijatelji nisu nali pristupa kako bi iskrivili ovorazdoblje historije. Ovaj ustanak do te je mjere jasan, nedvosmi-slen, svet i ne moe se podvrgnuti kritici, da su mu se ak i neprija-

telji njegova oca, Zapovjednika vjernih i brata Imama Hasana, mirs njima, poklonili i taj pokret hvalili srcem i duom.

Preduvjeti ustanka

Naravno, preduvjeti ovog ustanka i okolnosti u kojoj se tadanalazila islamska vlast pomogli su veliini i shvatanju nunosti

ovog ustanka. Ko je god iz bilo kojeg razloga uzeo pero da bi po-pravio ovaj period historije islama, nije napisao nita osim velii-ne, hrabrosti, jasnoe, ovjenosti, slobode i slobodarskog duha


10/171

10

predvodnika ustanka. Naalost, od strane neupuenih pristalicai ekstremnih prijatelja unesene su neutemeljene stvari, narodne

legende i zabludnike lai u pisane tekstove i govore koji su uvezi s ovim razdobljem. Jedna od najveih usluga predvodniku

Kerbele jeste ouvanje Kerbele istom od svih vrsta lai, izmi-ljotina i neutemeljenih stvari. Ovo se ne moe traiti od obi-nog naroda da uradi i ne moe se oekivati od ljudi koji imajunizak nivo pismenosti, jer su oni donijeli ovu nedau i postupajusuprotno svetom cilju predvodnika ovog prevrata. Takvi misle damogu iriti istinu neistinom, ispravnost laima, povjerenje pro-

nevjerom i bogosvjesnost putem koji mu je suprotan, ne uzima-jui u obzir posljedice.

Niko osim svjesnih i obavijetenih uenjaka ne moe histori-ju ustanka Imama Husejna, mir s njime, drati podalje od svakevrste neosnovanih i neracionalnih stvari koje nemaju svoj izvori zadovoljiti se onim to su napisali pisci II, III i IV stoljea poHidri. Njihova je dunost da perom i jezikom kau ta se stvar-

no desilo i da to obznane drugima. Oni se trebaju suzdravatiiznoenja izmiljotine u svojim knjigama i govorima. Nadat seda e jednoga dana ovo veoma sveto, blistavo i jasno poglavljehistorije islama, kao to i dostoji asnom i besporonom predvo-dniku, kazati i napisati na temelju istine, ispravnosti i povjerenjau prenoenju. U tom sluaju vie nego prije pokazat e se vri-

jednosti ovog velikog ustanka te veliina i plemenitost njegovabajraktara. ake izgled skupova na kojima se ali biti obiljeenna veliinstven nain, bit e obiljeeni portvovanost, iskrenost,zalaganje, istrajnost i plemenitosti.

Muavijina smrt

Pedesetak godina nakon Poslanikova, s.a.v.a., preseljenja, dva-

deset godina nakon ehadeta Imama Alija i deset godina nakonehadeta Imama Hasana, polovinom mjeseca redepa 60. godinepo Hidri umro je Muavija ibn Ebi Sufjan.


11/171

11

Muavija je priblino etrdeset dvije godine upravljao i vladaoiz Damaska. Bio je postavljen nekih pet godina za zapovjednika

Sirije od strane drugog i otprilike dvanaest godina od strane tre-eg halife. Manje od pet godina za vrijeme vladavine Zapovjed-nika vjernih, Alija ibn Ebi Taliba i oko est mjeseci za vrijeme

vladavine Imama Hasana, mir s njime, imao je vlast u rukamanad Sirijom. Bio je u neprijateljstvu i na ratnoj nozi s Imamom

Alijem i Imamom Hasanom Mudtabom. Neto manje od dva-deset godina nakon ehadeta Imama Hasana, Muavija je bio naprijestolju hilafeta, a na kraju svoga ivota uzeo je prisegu od

muslimana za svoga sina Jezida. Muavija je zaetnik dinastije odetrnaest sufjanskih, mervanskih i emevijskih halifa koji su od41. do 132. godine po Hidri, tj. hiljadu mjeseci, drali u rukamaislamsku vlast.

Muavija je tokom vladavine potpuno kontrolirao situaciju imogao je postupiti suprotno jasnom ugovoru koji je potpisaos Imamom Hasanom, mir s njime. Naprimjer, u mirovnom

ugovoru koji je bio potpisan izmeu njih stajao je uvjet da neuznemirava sljedbenike Zapovjednika vjernih, da ih ne ubija i dasvi budu sigurni. Posebno je bilo spomenuto ime Hidr ibn AdiKandija, koji je bio jedan od ashaba Boijeg poslanika, s.a.v.a., isljedbenika Zapovjednika vjernih, mir s njime. Ali, kao to suzabiljeili svi islamski historiari, Muavija je ubio i uinio e-hidom Hidr ibn Adia i estericu njegovih prijatelja. Jednog odnjih je Zijad ibn Ebih, Muavijin namjesnik u Iraku, iva u grobzakopao. Taj potovani ovjek zvao se Abdurahman ibn HananGazzi. Mo i dominacija Muavije ila je do te mjere da je mogaouraditi sve to je htio i niko nije smio pitati zato i kako.

Jedan od velikih muslimanskih historiara i geografa iz IVstoljea po Hidri Ali ibn Husejn Masudi u knjizi Muruduz--zeheb biljei:

ovjek je iz Kufe na povratku sa Siffina, jaui kamilu, doao

u Damask. ovjek iz Sirije uhvatio se za nj i rekao: Kamila kojujae je moja. Zaplijenjena je u ratu na Siffinu i pala je u tvojeruke. Svaa je uzela maha te su zajedno otili Muaviji. ovjek


12/171

12

iz Damaska doveo je pedeset svjedoka koji su svjedoili da jekamila njegova. Muavija je na osnovu svjedoenja pedeset svje-

doka presudio da kamila pripadaovjeku iz Damaska i primoraoIraanina da mu preda kamilu.

ovjek iz Iraka na to ree: Bog ti dao svako dobro, ova kamilanije enka, mukog je roda.

Muavija je odgovorio: Ja sam presudio i nema povratka.Kada su se svi razili, pozvao je tog ovjeka iz Kufe i rekao

mu: Kolika je bila cijena tvoje kamile?Kada je ovjek odgovorio, Muavija mu je dao vie od te cijene

i rekao: Porui Aliju da ja imam za rat s njim sto hiljada ljudi kojine prave razliku izmeu mukih i enskih kamila.

Masudi nakon ove prie kae da je pokornost naroda Muavijii njegov utjecaj iao dotle da je prilikom odlaska u rat na Siffinuu srijedu prouen ezan za dumu-namaz koji je Muavija klanjaos narodom. I niko se nije naao da kae da je srijeda i da postavipitanje zato se klanja duma-namaz!

ehadet Ammara ibn Jasira

Masudi istie i jedan detalj ije u objanjenje prenijeti izknjigeEn-Nasaihul-kafije li men jetevella Muavije. Ammar ibn Ja-sir poginuo je u bici na Siffinu od strane Muavijinih sljedbenika.Poto je u skladu s predajom koja se nalazi u Buharijinoj zbirci i

jo nekim knjigama Boiji poslanik, s.a.v.a., za vrijeme izgradnjedamije u Medini, kada je Ammar radio vie nego drugi, pogle-dao u njega i rekao:

. !

Ammara e ubiti tlaiteljska skupina i to dok on njih bude pozivaou Dennet, a oni njega u Vatru.

Njegov ehadet rasvijetlio je istinu i bilo je nedvojbeno jasnoda je tlaiteljska skupina Muavija i njegove pristalice.


13/171

13

Kako bi se izbavio iz ovog problema, Muavija je rekao: Nismomi ubili Ammara. Ubio ga je onaj ko ga je doveo u rat.

Ove Muavijine rijei su prenijeli Aliju, mir s njime, na ta jeon rekao da e shodno tome ubica Hamze, prvaka ehida, biti

Boiji poslanik, s.a.v.a., jer ga je doveo u rat s muricima!

Muavijina smrt i Jezidovo prjestolonaslijee

Kada je Jezid doao do hilafeta, upravitelj Medine bio je Valid

ibn Utbe ibn Ebi Sufjan, upravitelj Mekke Amr in Said ibn As,upravitelj Kufe Numan ibn Beir, a upravitelj Basre Ubejdullahibn Zijad.

Jezid je prije svih drugih poslova odluio uzeti prisegu odHusejna ibn Alija, mir s njime, Abdullah ibn Zubejra i Abdul-lah ibn Omera, koji za vrijeme Muavije nisu prihvatili njegovoprjestolonaslijee i nisu pristali dati mu prisegu. Zato je napisao

pismo upravitelju Medine, Velid ibn Utbi, i od njega zatraioda to prije uzme prisegu od ove trojice i da od njih ne prihvatanikakav izgovor. Velid je za izvravanje ove naredbe pozvao kodsebe Mervana ibn Hakama te zatraio od njega savjet kako dauzme prisegu od ovo troje ljudi. Mervan mu ree:

Odmah sad ih dovedi i zatrai od njih da prisegnu i da se po-kore Jezidu. Ako prihvate, to bi bilo najbolje, a ako ne, odrubi imglave prije nego to saznaju za Muavijinu smrt, jer ako saznaju za

njegovu smrt, svaki od njih poloit e pravo na hilafet i nee bitipokorni, osim Abdullaha ibn Omera, za kojeg se ne treba brinuti.On nije ovjek od bune, ustanka i protivljenja.

Velid je poslao Abdullaha ibn Amr ibn Osmana kod ImamaHusejna, mir s njime, i Abdullaha ibn Zubejra. Obojicu je naaou damiji i dostavio im je Velidovu poruku. Oni su na to rekli:Ti se vrati, a mi emo doi kod Velida.

Imam Husejn ree Abdullahu ibn Zubejru: Mislim da jeMuavija umro i da su doli po mene u ovo vrijeme da bih daoprisegu Jezidu.


14/171

14

Imam Husejn pozvao je nekoliko svojih ljudi i rekao im dase naoruaju. Jo je dodao: Velid me pozvao u to doba noi i

mislim dae mi predloiti neto to ne

u uraditi. U tom slu

ajunemam povjerenja u njega, vi budite uz mene. Kada uem kod

njega, vi budite ispred vrata. Kada ujete da sam podigao glas,uite kako biste udaljili njegovo zlo od mene.

Mervanov susret s Imamom Husejnom

Imam Husejn otiao je kod Velida gdje nae i Mervana. Velidsaopi Imamu Husejnu Muavijinu smrt i dostavi mu Jezidovunaredbu. Imam Husejn na to odgovori:

Sigurno se nee zadovoljiti mojim tajnim davanjem prisege.Hoete li da je dam javno, u prisustvu ljudi?

Velid odgovori potvrdno, na to Imam Husejn ree: Ondasaekaj do sutra ujutro da donesem odluku.

Velid odgovori: Izvolite, moete ii, a sutra do

ite s nama iskupinom ljudi kako biste dali prisegu.

To uvi, Mervan ree: Tako mi Boga, ako Husejn ibn Aliode odavde i ne dadne prisegu, nee ga vie uhvatiti, osim da semeu vama desi veliko krvoprolie. Zadri ga i ne dopusti mu daode dok ne prisegne. U suprotnom mu odrubi glavu.

Imam Husejn, mir s njime, uvi Mervanove rijei ustade smjesta i ree: O sine nevaljale majke, da li ti mene ubija ili Velid?

Tako mi Boga, slagao si i postao grenik! Potom je nastavio svo-jim putem i zajedno se sa svojim blinjima vratio kui.

Nakon toga Mervan ree Velidu: Sada kad nisi posluao mojerijei, kunem se Bogom da ga vie nee uhvatiti.

Velid na to odgovori rijeima: ta pria Mervane? Dajemi prijedlog koji e mi upropastiti vjeru. Tako mi Boga, ne

volim da ovosvjetsku mo i imetak koji Sunce obasjava i nad

kojim zalazi budu moji, a da ja ubijem Husejna ibn Alija. SlavaAllahu! Zar da ubijem Husejna ibn Alija ako on nee dati pri-segu Jezidu? Tako mi Boga, mislim da e svako onaj na ijim


15/171

15

pleima bude teret Husejnove krvi na Sudnjem danu biti ne-sretan i jadan.

Mervan, kojem se nisu dopale Velidove rijei, re

e: Ako sitako siguran, dobro si postupio.

Imam Husejnovo naputanje Medine

Sutradan, u subotu 28. redepa, Velid je jo jedanput poslaoizaslanika kod Imama Husejna, mir s njime, da se spremi za da-

vanje prisege, a Imam je u odgovoru njegovu izaslaniku rekao:Neka saeka veeras kako bih do sutra donio odluku.

Iste veeri, uoi nedjelje 29. redepa 60. godine po Hidri,Imam Husejn, zajedno sa suprugama, braom, bratiima i veimbrojem lanova porodice, napustio je Medinu i krenuo glavnimputem koji vodi prema Mekki i pritom je podsjetio na kazivanje ohazreti Musi, sinu Imranovu, citirajui kuranski ajet:

IMusa izie prestraen iz grada iekujui i ree: Gospodaru moj, spasimene od naroda nepravednog!2

Kada su Imamu Husejnu rekli: Da si, bogdo, i ti kao i IbnZubejr, iao zaobilaznim puteljcima da te ne uhvate, on ree:Tako mi Boga, je neu ii zaobilaznim puteljcima kako bi sedesilo ono to Bog eli.

Prola su tri dana od mjeseca abana i uoi petka Imam Hu-sejn, mir s njime, uao je u Mekku. Sjeajui se dogaaja vezanihza Musu, a.s., on proui:

I kad se uputi prema Medjenu, on ree: Gospodar moj pokazate mi Pravi put!3

2 Al-Kasas (28), 21.3 Al-Kasas (28), 22.


16/171

16

Hadije u Mekki dolazile su do Imama Husejna i obilazili ga.ak je i Ibn Zubejr, koji je dobro znao da pored unuka Boijeg

poslanika, s.a.v.a., niko nee njemu dati prisegu i da je Imamovpoloaj u svakom pogledu vei od njegova, svakog dana dolazio

do Imama Husejna.

Iraani i Muavijina smrt

Irakom se rairila vijest o Muavijinoj smrti. Saznali su da su se

Husejn ibn Ali i Abdullah ibn Zubejr ustegli od davanja prisegeJezidu i da su otili u Mekku.

Velikani sljedbenika Ehli-bejta okupili su se u kui Sulejmanaibn Surada Huzaija i zahvalili Bogu na Muavijinoj smrti. Sulej-man ibn Surad ree:

Muavija je umro, a Husejn ibn Ali odbio je dati priseguJezidu i uputio se prema Mekki. Vi koji ste njegovi sljedbe-

nici i sljedbenici njegova oca, Zapovjednika vjernih, ako stespremni da ga pomognete i da ratujete s njegovim neprijate-ljima i na tom putu moete rtvovati svoje ivote, obznanitemu svoju spremnost putem pisma. Ali, ako se plaite da etebiti nesigurni i da ete odustati od pomaganja, nemojte ga

varati i nemojte bez razloga priati o vjernosti, odanosti iportvovanosti.

Sulejman ibn Surad u ovom svom govoru imao je na umu

da narod dobro poznaje istinu i neistinu sve dok se ne treba dje-lom pokazati odanost i portvovanost. Narod ne pravi greku uprocjeni i dobro razlikuju jedno od drugog. Izvrsno shvata kogovori istinu, a ko lae. Gdje je istina, a gdje la. Ko je pametan,a ko nije. Ko je voa, a ko odmetnik. Meutim, ova ispravnaprocjena ljudi vlada sve dok ne poremeti njihove koristi i dokse, pomaui sljedbenike istine i ratujui s neistinom, ne nanosi

teta njima samima.Meutim, od trenutka kada se stvore preduvjeti kunje, kadase suoe istina i neistina, kada se veina ljudi okrene neistini i


17/171

17

jedino ostane otvoren put portvovanosti, odanosti i pomaganjaistine, procjena ljudi se mijenja, oni ostavljaju istinu i postaju

pristalice neistine.

Osjeaji su promjenjivi

Sulejman ibn Surad dobro je znao da se trenutni osjeajine mogu uzeti kao mjerilo pouzdanja. Moda e mu ba tiljudi sutra kada Husejn ibn Ali ustane i kada sva snaga Beni

Umejja bude usmjerena na njegovo pogubljenje, kada poma-ganje njemu postane teko i opasno okrenuti lea, zabora-

viti na sva pisma i zatvoriti vrata na svojim kuama, tavie,stat e u redove njegovih protivnika i neprijatelja. Njegovopogubljenje smatrat e svojom erijatskom obavezom i zbogzadovoljstva Boijeg i zadovoljstva Boijeg poslanika njegovee prijatelje nabiti na otrice i nakon ubijanja odvanih ljudi

vjere, okrenut e se prema kibli i kao da nisu nikakav grijehpoinili uzviknut e:

.

Allah je najvei, svjedoim da nema boga osim Allaha, svjedoimda je Muhammed Allahov poslanik!

Upravo je zbog toga upotpunio dokaz velikanima sljedbenika

Ehli-bejta i rekao im:Odmah sada odvagajte krajnji ishod i iskuajte sebe situaci-

jom koja e zasigurno doi. Pogledajte moete li mu dati nadu ipozvati ga u Irak s potpunom sigurnou i nepokolebljivom od-lukom da ete ga pomoi. Ili danas, kada su vam potaknuta osje-anja, piete pisma, sklapate ugovore, zaklinjete se i dovodite uIrak sina Boijeg poslanika, njegovo najblie eljade, a onda kada

ga neprijatelj opkoli i izvri pritisak na njega da bude primoranili dati prisegu ili se pomiriti sa smru i ehadetom, odustat etei zaboraviti na ugovor i zavjet? Velikani sljedbenika Ehli-bejta


18/171

18

u odgovoru Sulejmanu Huzaiju uglas su rekli da su svi spremnina borbu, portvovanost i da e na putu svoga Imama poloiti

ivote. Sulejman na to ree: Ako je tako, onda napiite Imamupismo kojim ga pozivate.

Pisma Kufljana upuena Imamu Husejnu

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! Ovo je pismoupueno Husejnu ibn Aliju, mir s njime, od strane njegovih

sljedbenika, koji vjeruju u Boga i pokoravaju Mu se. Pourijer te narod eka i pogled im je uperen samo u tebe. Pouri,pouri! I opet ponavljamo pouri, pouri! Selam.

Potom su ebes ibn Riabi, Haddar ibn Abdar, Jezid ibnHaris ibn Ruvejm, Urveh ibn Kajs, Amr ibn Haddad Zu-bejdi i Muhammed ibn Umejr Tejmi napisali pismo ovakvogsadraja:

O sine Boijeg poslanika! Bae i pustinje su ozelenile,a voe sazrelo. Kad god bude htio, kreni, jer je iraka voj-ska spremna da prihvati tvoj dolazak. Selam!

Pisma naroda Iraka gomilala su se kod Imama, mir s njime,a izaslanici iz Iraka bili su poslani u Mekku. Imam, mir s njime,poslao je odgovor Kufljanima.

Imamov odgovor Kufljanima

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!Od Husejna ibn Alija vjernicima i muslimanima Iraka.

Hani i Said posljednji vai izaslanici dostavili su vaapisma. Proitao sam sve to ste napisali i razmislio sam

o tome. Napisali ste da nemate Imama i pozvali me dakrenem ka vama. Napisali ste da e vam moda Svevi-nji Gospodar putem mene omoguiti slijeenje istine i


19/171

19

upute. Sada vam aljem svoga brata, amidia i povjer-ljivog i pouzdanogovjeka iz moje porodice, Muslima

ibn Akila. Ako mi napie da se ugledni, pametni iestitiljudi meu vama slau s onim to govore vai izaslanici i

s onim to sam itao u vaim pismima, ubrzo u krenutika vama.

Tako mi due moje, nije Imam i predvodnik niko osimonaj ko sudi u skladu s Kuranom, koji uspostavlja vagupravde, koji sprovodi ispravnu vjeru i koji sebe uvakufina Boijem putu. Selam!

Imam je ovo pismo poslao Haniju i Saidu. Potom je rekaoMuslimu ibn Akilu da krene za Irak zajedno s Kajsom ibnMushirom Sejdavijem, Umarom ibn Abdullahom Selulijemi Abdurrahmanom ibn Abdullahom Ezdijem. Pozvao ga je daslijedi put bogobojaznosti, da u tajnosti uva svoju zadau ida ne izgubi ljubaznost i blagost. Ako vidi da su ljudi u ovomustanku i pokretu sloni, neka odmah obavijesti Imama.

Muslim ibn Akil otiao je u Kufu preko Medine i smjestiose u kui Muhtara ibn Ebi Abdullaha Sakafija. Sljedbenici Ehli--bejta koji su mislili da e se sve zavriti tako jednostavno, da eHusejn ibn Ali, mir s njime, bezbolno pobijediti Jezida, da epravda i bogobojaznost doi namjesto njegove nepravde i grijehai da e Muavijine lekcije tokom 42 godine ljudi lahko zaboravi-ti, dolazili su kod Muslima. Kada im se italo Imamovo pismo,

iskreno su lili suze ushienja i pruali ruku prisege posebnomImamovu opunomoeniku. Prema rijeima ejha Mufida, r.a.,oko osamnaest hiljada ljudi, a prema rijeima Taberija dvanaesthiljada, dalo mu je prisegu.

Ibn Zijad i vlast Iraana

S druge strane, Jezid je primio vijest da je Muslim uao uKufu, da su mu sljedbenici dali prisegu i da je Numan ibn Beirpokazao slabost i nemo u njegovu praenu i slijeenju. Vlast


20/171

20

nad Iraanima, tj. nad Kufom i Basrom, dao je Ubejdullahuibn Zijadu, koji je bio upravitelj Basre i zaduio ga za ovaj

vaan posao. U poruci mu je napisao da treba ui u Kufu, pro-nai Muslima, zatim ga uhapsiti, pogubiti ili protjerati. Ubej-

dullah je iz istih stopa krenuo prema Kufi. Prvog dana po ula-sku u Kufu odrao je govor. Govorio je o Jezidovoj dobroti istrogoi. Pozvao je glaveine plemena i prema njima se otroophodio. Narod Kufe doao je u situaciju u kojoj se smanjivaobroj pristalica istine, a uveavao broj pristalica neistine. Kakoto Kuran kae:

Misle li ljudi da e biti ostavljeni na miru ako kau: Mi vjerujemo! ida u iskuenje nee biti dovedeni? A Mi smo u iskuenje dovodili i oneprije njih, da bi Allah sigurno ukazao na one koji govore istinu i na one

koji lau.4

Istinoljubivi su oni koji na Dan ispita ostanu postojani naonome to su rekli i kako su procijenili. Njih strah i elje neodvraaju od istine koju su prepoznali i ne stavljaju ih u redsljedbenika neistine. Pod laovima se misli na one koji su ko-liko god da su prije nego to su se nali u problemima Boijihiskuenja zaista govorili istinu, ipak dobro razlikovali istinuod neistine, a sebe smatrali pristalicama istine i neprijatelji-ma neistine i uistinu je njihova namjera bila istrajnost na putupotvrivanja istine. eljeli su da do posljednjeg dana i u svimokolnostima budu u okrilju istine, da budu njeni sljedbenici.Mislili su da nee odustajati od pomaganja istine i da e je bra-niti ako treba i ivotima svojim, ma ta da ih zadesi, da ih lanenade nee odvratiti od tog puta i srca im nee biti zavarana a-

rima ovoga svijeta.

4 Al-Ankabut (29), 2.


21/171

21

ovjek se mijenja u skladu s okolnostima

Me

utim, onoga dana kada se okolnosti promijene i kadase s jedne strane nametnu tekoe puta istrajnosti, a s drugeneistina sebe prikae u svjetlu nada i obeanja, tada je potrebnopokazati zalaganje, portvovanost, potrebno je riskirati ivote,dok se na drugoj strani nalaze blagodat, mo, ivot, naslai-

vanje, sladostrast. U takvim okolnostima mijenja se duevnostanje. Strah i zebnja dolaze namjesto hrabrosti, sumnja i ne-doumica namjesto vjerovanja, a mnogobotvo i licemjerstvo

namjesto iskrenosti.Pod laovima se ne misli samo na one koji ak i prije dana

kunje nisu imali namjeru podravati istinu i ustajati protiv nei-stine. I oni su laovi, ali i oni ije stanje preokreu Boiji ispiti ikoji istinu i neistinu vie ne vide onakvima kakvima su ih vidjeli.Njihova se procjena danas, tj. nakon dolaska iskuenja, razlikujeod jueranje procjene.

Kufljani i veliki ispit

Narod Kufe, tj. oni koji su se nakon primanja vijesti o Muavi-jinoj smrti sakupili u kui Sulejmana ibn Surada Huzaija, koji sudrali govore i razmatrali trenutno stanje u kojem su se nalazilimuslimani i odatle napisali pismo poziva Imamu Husejnu, kao i

narod koji je poslije Muslimova dolaska u Kufu dolazio od njega,obilazio ga i davao mu prisegu kao posebnom Imamovu zastu-pniku njihova vremena, zaista nije htio lagati i varati svoga Imamai nisu htjeli stvoriti preduvjete njegova ehadeta i zarobljavanjanjegove porodice. Zbilja su imali dobre namjere i smatrali susramotnom i za islam nedopustivom vladavinu ovjeka kao to je

Jezid i to pedeset godina nakon Poslanikova, s.a.v.a., preseljenja.

Nisu poznavali meu svim muslimanima nikoga da je dostoj-niji i zasluniji za to osim sina Boijeg poslanika Husejna ibnAlija. Mislili su da e u svakoj situaciji istrajati na putu njegova


22/171

22

pomaganja i da e u svakoj prilici biti isti kao to su bili toga dana.Svaki problem i tekou s kojom se suoe na tom putu podnijete zbog veli

ine cilja i vrijednosti namjere. Ali, upravo su se onipokazali kao laovi i zaboravili su ono to su mislili o sebi.

Kada je Numan ibn Beir Ensari upravljao Kufom na blag,popustljiv i obazriv nain, sljedbenici Ehli-bejta bili su uzavreli iglasni i svugdje su, na svakom okupljanju, govorili o pomaganjuHusejna, mir s njime. Pisali su mu da e oni ispratiti Numanibn Beira do sirijske kapije. Meutim, kada je Ubejdullah ibnZijad preuzeo vlast nad Kufom, s obzirom na prolost koju suljudi pamtili iz vremena njegova oca Zijada i od njega lino, raz-miljanja su se promijenila. Duh meu narodom se promijenio.Njihove namjere da steknu blizinu s Imamom bile su okrenuteu drugom smjeru. Ako su im se do juer u mislima isticali ajeti odihadu, danas uzvikuju:

I sami sebe u propast ne dovodite.5

to je vie Ibn Zijad ostvarivao dominaciju nad Kufom, Mu-slim i njegovi prijatelji bivali su u sve veoj opasnosti. inilose sve manje vjerovatnim da e Muslim ostvariti dominacijunad situacijom u Kufi. Duhovno i vjersko stanje u kojem su seljudi nalazili ilo je u smjeru koji je bio suprotan onome to su

prethodno procijenili do te mjere da je Kufa u cijelosti izmije-nila svoj izgled. Oni koji su zbilja eljeli da Imam Husejn, mirs njime, doe i preuzme vlast i da Beni Umejje budu zbaenes vlasti, tako su promijenili svoje ponaanje da je Muslim ibn

Akil, iako je bio skriven i malo se kretao meu ljudima, vidiograd i ljude u sasvim drugom svjetlu. Bio je primoran da ode izkue u kojoj je bio smjeten, tj. kue Muhtara ibn Ebi UbejdaSakafija, u kuu poznatog i vanogovjeka koji je imao mo, tj.

kuu Hanija ibn Urve Muradija. On se tu smjestio i sljedbenici

5 El-Beqare (2), 195.


23/171

23

Ehli-bejta morali su oprezno, strogo tajno, bez buke i galamedolaziti do njega. Meutim, tadanje stanje u Kufi pokazivalo

je da su pisma bila lana i da obeanja Imamu Husejnu, mirs njime, od tada pa ubudue nisu mogla biti pouzdana niti su

mogla ulijevati nadu.6

6 Da ne bi ostalo nedoreeno, rei emo da jedno od pitanja o kojem se ak i meuhistoriarima mnogo govorilo, ili su ga protivnici Ehli-bejta prikazali veim negoto je uistinu bilo, spoitavajui ga iijama, jesu pisma sljedbenika Ehli-bejta u Kufiupuena Prvaku ehida, mir s njime, o emu i doktor Ajeti i drugi raspravljaju i to

analiziraju u drutvenom, moralnom i kulturnom pogledu... Me

utim, ono

emuse treba detaljnije posvetiti i o emu treba dublje razmisliti, a emu je inae manjeposveivano panje, jeste to da je Kufa sagraena poslije poetka Omerova hilafetas ciljem veeg pridobijanja teritorije Iraka, i u to vrijeme ogromnog Irana, Sirije izapadnog Rimskog carstva i da je formirana od svih plemena i skupina razliitog mi-saonog i vjerskog opredjeljenja. Stanovnitvo Kufe sainjavali su razliiti ljudi, pa aki haridije, Emevije i sljedbenici Ehli-bejta. Za vrijeme vladavine Imama Alija u Kufije znaajna skupina sljedbenika Ehli-bejta nala sebi mjesta, ali je pored nje tu ivionemali broj pristalica Emevija, haridija, okorjelih protivnika i neprijatelja Ehli-bejta.Najbolji dokaz za navedeno jeste ehadet Imama Alija, mir s njime, Imama HasanaMudtabe, mir s njime, dogaaji tokom rata na Siffinu, nastavljanje i jaanje takvihdogaaja za vrijeme vladavine Imama Hasana i njegovo ranjavanje. Prema tome, kaoto su dva Imama prije Prvaka ehida imali svoje sljedbenike i pristalice koji su bilivrsti i jaki, i Imam Husejn, mir s njime, takoer je imao u Kufi pristalice i prijateljekoji su pod vodstvom i na prijedlog Sulejmana Huzaija slali pisma Imamu Husejnu,pozivajui ga da doe u Kufu. Meutim, pored te injenice, dogaaji u Kufi i IbnZijadov ulazak uzrokovali su da mnogi ljudi, poput Sulejmana ibn Surada, i drugi

istaknuti sljedbenici Ehli-bejta budu uhapeni, prognani, ili neki, kao to je Hani ibnUrve, pogubljeni te zbog toga nisu mogli podrati svoga Imama. Vrlo mali broj njihotiao je na Kerbelu da ga pomogne. Jedna se skupina iz straha uutjela, ili su se zbogslabog vjerovanja uplaili ishoda dogaaja, ostavivi svoga Imama sama, iako su bilinjegovi simpatizeri. Meutim, svi oni koji su pisali pismo ne samo da nisu bili sljed-benici Imama, ve su neki voljeli Ehli-bejt, mir s njime, samo zbog pritisaka dogaajai nepravde i ugnjetavanja koje su inili Beni Umejje, kako bi se time suprotstavilivlasti. Neki su, pak, bili simpatizeri Beni Umejja, koji su, pravdajui njihovu vlast,

pisali pisma Imamu, kako bi ga doveli u Kufu i pogubili, jer se vlast plaila Imamovaboravka u Mekki, koja je bila okupljalite svih muslimana. S druge strane, time bibile stavljene pod kontrolu politike aktivnosti Imamovih sljedbenika u Kufi, ime


24/171

24

U potrazi za Muslimom

Ibn Zijad pomou svoga sluge Makila saznao je gdje se nalaziMuslim tako to mu je dao 3.000 dirhema, pritom rekavi:

Nekoliko dana krei se s Muslimovim prijateljima i predstavise kao jedan od njih. Daj im ovaj novac i reci da se zalae zanjihov napredak. Reci im da ga utroite u nabavku ratne opremei tim putem stekni njihovo povjerenje. Na taj nain saznat egdje se nalazi Muslim. Nai ga i otii do njega.

Makil je postupio po Ibn Zijadovim naredbama i sprijateljio

se u damiji Kufe s Muslimom ibn Evsedom Esadijem, koji jebio jedan od velikana sljedbenika Ehli-bejta i koji je pao kao e-hid na dan Aure. Makil je uo od ljudi kako priaju da Muslimuzima prisegu za Imama Husejna, mir s njime. On se nije libionikakve lai niti prevare kako bi uspio u svom naumu te jedneprilike ree Muslimu ibn Evsediju:

Ja sam ovjek iz Sirije i Bog mi je podario posebnu blagodat

time to volim Poslanikov Ehli-bejt i njihove prijatelje.bi se kroz unitavanje korijena okupljanja i suprotstavljanja sljedbenika Ehli-bejtaunitila okosnica borbe protiv vlasti Beni Umejja. Stoga su pripremili ljude, kao toje Makil, koji se pretvarao da voli Ehli-bejt i koji je dolazio na okupljanja s Musli-mom, Sulejmanom i Hanijem, kako bi zastraivanjem i informiranjem o planovimasljedbenika Ehli-bejta i Muslima bili obavijeteni i znali kuda se kree Prvak ehidate kakve se drutveno politike aktivnosti deavaju u Kufi. Jezidovo pismo Ibn Zija-du u kojem stoji: Stiglo mi je pismo od mojih sljedbenika iz Kufe u kojem me oba-vjetavaju da Ibn Akil okuplja ljude kako bi napravio raskol meu muslimanima(Rawzatul-vaiz n, str. 174.), ukazuje upravo na tu zbilju. S druge strane, Imamovodgovor Kufljanima u kojem pie: Glaveinama vjernika i muslimana, daje doznanja da Kufljani i oni koji su slali poziv Imamu Husejnu, mir s njime, nisu svibili njegovi sljedbenici, ve su dijelom bili oni koji su traili utoite u Imamu kakobi se spasili od postojeeg stanja nastalog vladavinom Beni Umejja. Oni koji su seokupili na Kerbeli ne samo da nijedan nije bio sljedbenik Imama, mir s njime, ve su bili sljedbenici Beni Umejja i neprijatelji Ehli-bejta. Stoga, Imam Husejn, mir s

njime, na jednome mjestu kae: O sljedbenici Ebu Sufjanovi... Nijedan od onihkoji su nabrojani kao ubice i zloinci u traginim dogaajima na Kerbeli u poznatojdovi Imama Mehdija, mir s njime, nije bio sljedbenik Ehli-bejta.


25/171

25

Dok je to govorio, plakao je. Potom ree:Imam 3.000 dirhema i elim ih dati ovjeku za kojeg kau

da je doao iz Hidaza u Kufu kako bi od ljudi uzeo prisegu zasina Boijeg poslanika i da ga na taj nain posjetim. Naalost,ne mogu doi do njega i nisam naao nikoga ko bi me uputiona njega i priutio mi tu sreu. Svuda sam se raspitivao dok mimaloas ne rekoe da se Vi poznajete s istom i bezgrenomPoslanikovom porodicom. Sada Vam se obraam s molbom daovu neznatnu sumu novca uzmete i da me odvedete do Muslimibn Akila, jer sam ja tvoj brat musliman i ovjek od povjerenja.

Ako eli odmah sada, prije nego to doemo do Muslima, datu ti prisegu.

Susret s Muslimom ibn Evsedom

Muslim ibn Evsede ree: Drago mi je to sam te sreo i

upoznao. Raduje me toe moda biti uspjean u pomaganjuEhli-bejta. Meutim, zabrinut sam to je narod prepoznao nae

opredjeljenje prije nego to je posao zavren i prije nego to smoostvarili svoj naum. Plaim se ovog nepravednog silnika, tj. IbnZijada.

Makil ree: Ako Bog da, da bude hajr. Uzmi prisegu odmene.

Muslim je uzeo od njega prisegu i sklopio s njim ugovor da

e biti dobronamjeran i da e ovu stvar drati u tajnosti. Onje bez ustezanja potvrdio sve zavjete, ugovore, zakletve kojeje Muslim traio, ak i moda vie od toga, tako da je Muslimstekao povjerenje. Nakon to je nekoliko dana redovno dolaziou kuu Muslima ibn Evsedea, uspio je doi do Muslima ibn

Akila i tu je ponovo dao prisegu. Ebu Sumame Saedi Hame-dani, jedan od velikana sljedbenika Ehli-bejta, koji je kao e-

hid poginuo na Kerbeli, a koji se brinuo za finansije, kupovinuoruja i nabavku vanih stvari, dobio je naredbu da primi odnjega 3.000 dirhema.


26/171

26

Ibn Zijadov pijun

Makil bi prije svih dolazio do Muslima, a posljednji bi odla-zio od njega. Bio je obavijeten o svim deavanjima i redovno jeizvjetavao Ibn Zijada. Ibn Zijad znao je da treba prvo uhapsitiHanija, a potom poeti pripreme za Muslimovo hapenje. Hani

je, plaei se Ibn Zijada, ostao u kui pod izgovorom da je bole-stan i nije iao u upraviteljsku palau sve dok nisu Muhammedibn Aas i Esma ibn Haride i Amr ibn Haddad Zubejdi naIbn Zijadovu zapovijed otili kod njega. Sluei se prevarom,

posjeli su ga na jahalicu i odveli kod Ibn Zijada. im su poeliproblemi s Hanijem, u Kufi je sve bilo rijeeno i deavanja su ilau korist Ibn Zijada, iako je Hani tvrdio da ne zna nita o Musli-movu boravku u njegovoj kui.

Ibn Zijad u Hanijevoj kui

Dolaskom Makila na taj skup skinut je zastor i Hani je bioprimoran o svemu izvijestiti Ibn Zijada. Rekao je da on nijedoveo Muslima u svoju kuu, ve da je on sam doao i zatra-io da ga primi: Sramio sam se odbiti ga i prihvatio sam gau svoju kuu i ugostio. Istina je sve to su vas izvijestili o de-avanjima u vezi s njim. Sada ti mogu dati zavjet da ti s mojestrane nee biti naneseno nita loe i neu vie imati posla s

njim ili da odem i da mu se izvinem i kaem da iz moje kueide kamo god eli. Ibn Zijad nije prihvatio nijedan od ovihdvaju prijedloga i zakleo se Bogom da ga mora predati. Hanise zakleo Bogom da to nee uraditi. Hani nije pristao predatisvoga gosta. Ibn Zijad je tapom koji je imao u rukama nasr-nuo na njega, razbio mu glavu, lice i nos i pritvorio ga. Potom

je otiao u damiju, popeo se na minber i u kratkom govoru

vie nego prije zaprijetio ljudima. Jo nije ni siao s minberakada su prisutni nagrnuli u damiju i rekli da je doao Muslimibn Akil.


27/171

27

Bijeg Ubejdullaha ibn Zijada

Ubejdullah je hitro uao u palau i zatvorio vrata. Zanimljivoje da je 12.000 ili 18.000 ljudi bilo dalo prisegu Muslimu, ali kadaje Muslim saznao ta se desilo s Hanijem, kada je pozvao ashabei digao bunu, nije bilo spremno vie od 4.000 ljudi da ga podri.

Jo je zanimljivije da, u trenutku kada je Muslim iziao zajednos 4.000 naoruanih ljudi, s Ibn Zijadom koji se zatvorio u palaunije ostalo vie od pedeset ljudi. Trideset osoba kao uvari i idvadeset ljudi iz plemstva i njegove porodice. Ljudi su opkolilipalau i upuivali su rune rijei Ibn Zijadu i njegovu ocu.

Meutim, ovo stanje koje se naizgled pozitivno odvijalo dopoetka noi postalo je tako nepogodno da je Muslim ibn Akilklanjao akam-namaz devete noi zil-hidda u damiji u Kufizajedno s tridesetak osoba, a kad je izaao iz damije, s njim jeostalo samo deset ljudi. Kada se udaljio od damije, s njim nijeostala nijedna osoba koja bi mu pokazala put.

Da bi Allah sigurno ukazao na one koji govore istinu i na one koji lau.7

Dovoljan dokaz da su svi oni pozivi, pisma i izrazi portvovano-sti bili lani jeste to to 4.000 naoruanih ljudi nije moglo unititiIbn Zijada, koji nije imao sa sobom vie od pedeset pristalica, i pre-

uzeti kontrolu nad gradom. Samo jedna la koja se proirila od IbnZijadovih pristalica, a to je da stie vojska iz ama, sve ih je rasula.

Promjena drutvenih okolnosti u Kufi

Kufa je poprimila tako zastraujui izgled da se ak ni dobrii uvaeni sljedbenici Ehli-bejta, poput Sulejmana ibn Surada,

Musejjeba ibn Nudebea i Rifaea ibn eddada nisu mogli nai.

7 Al-Ankabut (29), 2.


28/171

28

Zapovjednik koji je juer bio komandant nad 12.000 ljudi nakonakam-namaza iao je po ulicama Kufe izgubljen, smeten i zabri-

nut, ali ga put nije vodio nikuda. Izraz kojim se koristi Taberi, akoju je otprilike na isti nain i ejh Mufid prenio uEradu jestesljedei:

.

Potom je iziao na vrata, a s njim nije bilo nikoga. Shvatio je danema nikoga da mu pokae put i da ga uputi do kue ili da ga odbra-ni od neprijatelja ako se sretne s njim. Iao je tako izgubljen ulicamaKufe, ni sam ne znajui kuda ide.8

Ovdje se ini da postoji jedna stvar koja, ako se uzme u ob-zir, moe biti od koristi. Stoljeima su mnogi ljudi prekoravaliKufljane zbog ove nevjernosti i izdaje i kao to su slali selame

na vjerne hazreti Husejnove prijatelje i ashabe, tako su prizivalii prokletstvo na one koji su jednog dana obeali da e pomoiImama Husejna, one koji su dali zavjet odanosti, a drugog danaisukali su sablje na njega i ostali istrajni do njegova pogubljenja.Meutim, realno gledano, narod Kufe nije uinio nita neuobi-ajeno niti neto to bi izazivalo uenje. Obje radnje bile su uskladu s pravilom, i pisma koja su pisali i sablje koje su isukali

na Imama, mir s njime. Onoga dana kada je stanje bilo mirnoi kada su sablje bile u koricama, kada je vlast nad Kufom bila urukama blagog i popustljivog zapovjednika Numana ibn Beira,raspoznavali su istinu od neistine putem onoga svjetla kojeg jeSvevinji Bog poloio u nutrinama ljudi kako bi odvajali lijepood runog, dobro od loeg, istinu od neistine. Dobro su procije-nili i prepoznali onoga koji je bio dostojan da predvodi, upuujei upravlja narodom i nijednog muslimana nisu mu smatrali rav-

nim. Ovo ispravno razluivanje istine od neistine bilo je u skladu

8 Biharul-anwar, 44/35/37.


29/171

29

s pravilom, jer svaki ovjek, dok putem nekih faktora koji odvo-de u zastranjenja ne izie iz staze nepatvorene prirode i zdravosti

due, dok ga ne uine smetenim i zalutalim zebnja i nada, strah,pohlepa, korist i teta, dobro prepoznaje put od stranputice i ne

grijei u njihovu prepoznavanju.

Zar mu nismo dali oka dva, i jezik i usne dvije, i dobro i zlo mu objasnili?9

Narod i razaznavanje istine od neistine

Meutim, onoga dana kada su se isti ti ljudi koji su prepoznalii istinu i la nali u vrtlogu iskuenja i kada su se javili strah ipohlepa, kada su koristi bile izloene riziku, a tete bile izvjesnei kada su se odvojili put vjere i put dobrobiti, opet su uinili onoto je bilo uobiajeno za veinu ljudi, tj. udaljili su se od istine i

njenih sljedbenika. Umjesto rijei, kao to su dihad, portvova-nost, ustanak, reforma, rtvovanje ivota, neustraivost poelisu se koristiti rijeima trezvenost, razumnost, opreznost, dale-kovidnost. Zbilja, nije udno od naroda Kufe to to nisu rtvo-

vali svoje ivote za zadau koju su trebali uraditi. Oni koji semnogo ude njihovim postupcima trebaju prije svega sebe stavitiu njihovu poziciju i okolnosti i poteno priznati da li bi oni u

takvom okruenju i tim okolnostima uradili ita drugo do li onoto je uradio narod Kufe? Treba se uditi onim ljudima koji su usvim okolnostima u kojima su se nali, u svim iskuenjima ostalipostojani i koji su do posljednjeg daha istrajali na putu poma-ganja istine dajui na njemu i svoje ivote. ak i nakon to suisjeenih tijela pali na zemlju, oni su pomiljali da, ne daj Boe,nisu ispunili dunosti portvovanosti i oboavanja Boga i borbes nepravednicima i da, ne daj Boe, na Sudnjem danu ne budu

osramoeni kod Boga i Poslanika.

9 Al-Beled (90), 810.


30/171

30

Portvovanost istinskih prijatelja

Amr ibn Kareze Ensari,iji je otac bio Kareze ibn Keb Haz-radi, bio je jedan od ashaba Boijeg poslanika, s.a.v.a. On je u

ratu na Uhudu i ratovima koji su slijedili bio uz Boijeg posla-nika, s.a.v.a. Za vrijeme Omerove vladavine doao je u Kufu ipoduavao ljude fikhu (islamskim propisima). I sam je jedan odportvovanih ashaba Imama Husejna, mir s njime. Po rijeimaIbn Tavusa uLehufu, na dan Aure, sve dok usljed brojnih rana

Amr ibn Kareze nije bio oboren s nogu, Imamu Husejnu, mir s

njime, nije nanesena ozljeda. Strijele je rukama, a sablje duomprizivao sebi. Kada je pao na zemlju pogledao je u Imama Husej-na, mir s njime, i rekao: O sine Boijeg poslanika, da li sam bioodan i izvrio ono to sam bio duan izvriti?

Imam, mir s njime, u odgovoru je rekao: Da, i ti e uDennetu biti ispred mene. Poselami Boijeg poslanika i reci muda uskoro i tvoj Husejn stie.

vrstina i postojanost ovih odvanih ljudi izaziva toliko uenjai treba im se diviti. Treba slati selame na njihove iste nebeske duekoje razliite ivotne situacije i namrgoena lica dogaaja nisu pro-mijenile i nisu dovele do iskrivljenja na njihovu svetom putu:

Zaista je njihov ubod promijenio sve udove,

osim plemenitosti u zatiti od ljubomore.

Koliko bi samo ljudi tokom historije, ako bi proitalo ili uloza sudbinu Dahhaka ibn Abdullaha Marekija Hamedanija, a-lilo za njegovim neuspjehom, za njegovom lienou od ueai loim svretkom i udilo se kako je ovaj ovjek ostavio svogImama sama meu neprijateljima, zatraio doputenje da ode iotiao. Meutim, malo bi ljudi poteno priznalo da nije izvjesno

da li bi i oni u takvim okolnostima imali uspjeh, postojanost ivrstinu koju je on imao. Treba se vie uditi njegovom ostankui uestvovanju u ratu negoli odlasku na samom kraju.


31/171

31

Dva nevjerna prijatelja

Dahhakovu priu Tabarsi prenosi od njega samog ovako:Ja i Malik ibn Nadr Arhabi uli smo kod Imama Husejna,mir s njime. Poselamili smo ga i sjeli kod njega. Zaelio nam

je dobrodolicu i rekao: Zbogega ste doli kod mene? Reko-smo: Doli smo da te poselamimo i da nam proui dovu zaspas i zdravlje. Na taj nain obnovili bismo zavjet i obavijestilite da je narod Kufe spreman za rat s tobom. Imam, mir s nji-me, odgovorio je:

.

Dovoljan mi je Allah, i divan je On zatitnik!

Kada smo se htjeli oprostiti od njega, uz selam i dovu rekaonam je: ta vas spreava da me pomognete?

Moj prijatelj Malik ibn Nadr ree: Imam dug i obavezu pre-ma eni i djeci.

I ja sam rekao da imam isti problem s dugom i enom i dje-com, ali unato tome, rekao sam, ako mi da za pravo da kadgod ostane bez pomagaa i kada ti moja pomo ne bude odkoristi mogu ii svojim putem, ja sam spreman da budem odando tog trenutka. Imam me je primio s tim uvjetom. Ostao samuz njega i kada su na dan Aure njegovi prijatelji pali kao ehidi

i kada je neprijatelj doao do njega i njegovih mladia, kada odImamovih prijatelja nije ostao niko osim dvije osobe, tj. Su-

vejda ibn Amra ibn Ebi Mutaa Hasamija i Bera ibn AmraHadramija, rekao sam:

O sine Boijeg poslanika, zna li da smo mi imali takavdogovor da ja ostanem i da te pomaem sve dok ti bude imaopomagae, a kada oni budu ubijeni, da ja budem slobodan da

idem?Imam Husejn ree: Tako je, ali kako e pobjei kroz ovusilnu vojsku? Ako ima put, onda smo mi zavrili.


32/171

32

Dahhak kae: Kada su ashabi Omera ibn Sada tjerali naekonje, svezao sam svoga konja u atoru koji se nalazio izmeu

ostalih atora. Ratovao sam kao pjeadinac. Uspio sam ubiti dvaImamova neprijatelja, a jednom sam otkinuo ruku. Toga danaImam je nekoliko puta za mene rekao:

.

Neka te ne zadesi paraliza, neka ti Allah ne odsjee ruku, nekate Allah nagradi svakim dobrom od Ehli-bejta tvoga Vjerovje-snika, s.a.v.a.!

Kada mi je dao doputenje za odlazak, izveo sam svoga konja,uzjahao ga, udario, a on je digao prednje i oslonio se na zadnjenoge. Potom sam mu pustio uzde i neprijateljski vojnici bili suprisiljeni da me puste sve dok nisam iziao iz njihovih redova.

Jedanaest ljudi me pratilo i skoro su me uhvatili. Meutim, Ke-

sir ibn Abdullah abi, Ejjub ibn Murrah Khajavani i Kajs ibnAbdullah Saedi prepoznali su me i njihovim zagovorom Bog mespasio.

Tano je da treba aliti za ovim ovjekom jer nije iskoristioovakvu sreu, ostavivi sama Imama u onakvim okolnostima.Uzalud je propustio ovakvu priliku, iako je i on mogao biti

jedan od onih kao to su bili Habib ibn Mazahir Asadi i Burejribn Hudejr Hamedani. Meutim, njegova situacija umnogomese razlikovala od situacije u kojoj se nalazio narod Kufe. Ovajovjek nije napisao pismo Imamu, nije s njime sklopio zavjet

vjernosti i nije dao prisegu Muslimu ibn Akilu. Kada je doaokod Imama, tvrdio je da e uraditi upravo ono to je uradio inije priao ni o kakvoj portvovanosti i rtvovanju ivota doklegod bude trebalo. Sam je rekao dokle je spreman, dok su galjudi koji su dali prisegu Muslim ibn Akilu ostavili sama na

ulicama Kufe devete noi mjeseca zil-hadda. Da ga stara enanije pustila u svoju kuu i dala vode, ne bi bilo nikoga ko biuinio tu uslugu.


33/171

33

Muslim na putu ehadeta

Posljednju no

svoga ivota Muslim je proveo u kui te starice.Sutradan, kada je Ibn Zijad poduzeo korake za njegovo uhienje

i kada su njegovi izaslanici opkolili kuu, bio je primoran izii ikrenuti na put ehadeta. Nakon to je uhapen, uputio je Mu-hammedu ibn Aasu jednu molbu, a to je da poalje nekoga doImama Husejna, mir s njime, i da ga izvijesti o njegovu ehadetui stanju u kojem se nalazi Kufa te da kae Imamu da mu je Mu-slim poruio:

. ( )

Oca i majku rtvovao bih za te, vrati se sa svojom porodicom (sovoga putovanja). Ne daj, Boe, da te narod Kufe prevari. Oni suashabi tvoga oca, koji je prieljkivao da se od njih rastane smruili pogibijom. Narod Kufe slagao je i tebe i mene, a ta se moeuiniti s lai.10

Na skupu kod Ibn Zijada zatraene su dvije stvari od Omeraibn Sada. Jedna je da proda Muslimovu sablju i tit i otplati mu700 dirhema duga, a druga da uzme tijelo od Ibn Zijada i ukopa ga.Istog tog dana Muslim i Hani pali su kao ehidi, a njihove glave

poslane su u am kod Ibn Zijada.

10 Erade Mufd, sv. 2, str. 58.


34/171


35/171

35

Druga lekcija

Motivi ustanka Imama Husejna

Imam Husejn, mir s njime, spremao se krenuti iz Medine uMekku. Napisao je oporuku bratu Muhammedu Hanefiji, koji

je ostao u Medini. Majka Muhammeda Hanefije, sina ImamaAlija, mir s njime, bila je ena iz plemena Beni Hanefijje. Iz tograzloga zvali su ga Muhammed Hanefija. On je bio plemenit,hrabar i bogobojazan ovjek.

Iako su Kesanije, koji su bili jedno pleme iija, njega smatrali

Imamom, on sam poslije svoga plemenitog oca, Zapovjednikavjernih, vjerovao je u imamet svoga brata Hasana, mir s njime,a nakon njega u imamet Husejna, mir s njime, a nakon ImamaHusejna u imamet svoga bratia, Alija ibn Husejna, mir s njime.On je jedan od cijenjenih ljudi iz Poslanikove porodice. U rato-

vima koje je vodio Zapovjednik vjernih, mir s njime, pokazao jeizuzetnu hrabrost.1

1 Zabiljeeno je da je rimski imperator poslao dva junaka kod Muavije kako bi se na-tjecali s muslimanskim junacima. Muavija je rekao Amr ibn Asu da imaju rivala zajunaka visokog stasa, a to je Kajs ibn Sad ibn Ebade, ali da mu treba njegova pomou vezi s drugim kako bi mu rekao ko moe s njime odmjeriti snagu i pobijediti ga.Amr je rekao da poznaje dvije osobe i da obje Muaviju dre neprijateljima. Jedan jeMuhammed ibn Hanefijja, a drugi Abdullah ibn Zubejr. Muavija je rekao da pozovuonoga ko im je tada bio blii. Amr je zatraio od Muhammeda da uradi to to se odnjega trailo. Muavija je sjeo na javni skup na kojem su bili prisutne uvaene linosti

iz vlasti. Jedan od tih snanih ljudi iziao je na podij za natjecanje i suoio se s Mu-hammedom. Muhammed mu je rekao da odabere da li e sjesti i dati mu ruku kakobi ga on podigao s mjesta ili e Muhammed sjesti i dati mu ruku, a on e ga podii


36/171

36

Sejjid ibn Tavus prenosi ovu oporuku. U njoj je Imam Hu-sejn objasnio motive svoga ustanka i rasvijetlio put kojim e ii

bez obzira ta da se desi. Ukazao je i na neispravne motive kojipodstiu ljude i koji ih navode na borbu kako bi zadovoljili stra-sti i prohtjeve, a od kojih su daleko borci za istinu:

. :

.

U ime Allaha Svemilosnog Milostivog. Ovo je oporuka Husejnaibn Alija ibn Ebi Taliba svome bratu Muhammedu, poznatom kaoIbn Hanefi. Zaista Husejn svjedoi da nema boga osim Allaha Kojinema sudruga, da je Muhammed Njegov rob i Njegov poslanik.Doao je od istine, donosei istinu. On svjedoi da su Dennet

i Vatra istina, da e doi as u kojeg nema nikakve sumnje, da eAllah proivjeti one koji su u kaburovima.

Ovo to je Imam Husejn rekao predstavlja akaid koji je nu-an svakom muslimanu. Ne moe se biti musliman bez ovakvogakaida. Najvjerovatnije da Imam ovim eli rei da su ti temelji

vjerovanja danas u opasnosti. Ako se stvari nastave ovako odvi-jati, vrlo je vjerovatno da e vlast poeti raditi na ruenju temelja

vjerovanja. Ustvari, stvarni motiv Imamova ustanka jeste ou-vanje ovih temelja i osnova na koje se oslanjaju ostali vjerski idrutveni propisi muslimana.

s mjesta. Tako e se utvrditi koji je od njih jai. Upitao ga je eli li da on sjedne ilida Muhammed sjedne. Rimljanin je rekao Muhemmedu da sjedne. On je sjeo i daomu ruku. Koliko god je pokuavao, nije ga uspio podii s mjesta. Na kraju je Rimlja-nin priznao svoju nemo. Potom je Muhammed stao, a Rimljanin sjeo. Dao je svoju

ruku muslimanskom junaku. Muhammed ga je jednim pokretom podigao s mjesta izadrao ga u zraku. Potom ga je bacio na zemlju. Prisutni su mu estitali na snazi, aMuavija je bio veoma radostan.


37/171

37

Potom Imam nastavlja u pismu:

.

Ja ne odlazim iz Medine iz obijesti i razonode, niti da bih pravionered i nanosio nepravdu, ve jedino radi toga da ovim pokretomispravim nered u ummetu moga djeda. Moj cilj na ovom putova-nju jeste nareivanje dobra i odvraanje od zla te da oivim sunnetsvoga djeda, Boijeg poslanika i put i nain djelovanja moga oca, Aliibn Ebi Taliba. Ko god prihvati moj poziv i prihvati od mene istinu,pa to mu je pree, a ko se ustegne, ja u se strpjeti sve dok Allah nepresudi izmeu mene i ovog naroda, a On je najbolji Sudac. Ovo

je moja oporuka tebi, brate moj. Nema uspjeha osim od Boga! NaNjega se oslanjam i Njemu se vraam!2

U ovoj oporuci Imam objanjava motiv svoga ustanka i toobznanjuje ljudima kako bi i oni bili u toku deavanja i kako biznali da to nije obini ustanak koji je motiviran prohtjevima iljudskim naklonostima. Zato i kae da nije iziao zbog provoda,

zabave, uivanja i sakupljanja imetka. Ne ide ni da bi neto uni-tavao. Nije krenuo putem nasilja:

Iziao sam na ovaj put jedino da ispravim nered u ummetu svogadjeda.

Ovom reenicom Imam, mir s njime, pokazuje da je 61. go-

dine po Hidri islamski ummet zahvatila opasna drutvena i



38/171

38

vjerska iskvarenost, iskvarenost koja se ne moe ispraviti osimvelikim i krvavim ustankom. Iskvarenost koju ne moe ispraviti

niko osim vo

e, kao to je to Husejn ibn Ali, mir s njime,ijubezgrenosti svjedoi ajet tathir iz sureAhzab. To je razvrat koji

se ne moe ispraviti hutbama niti objavljivanjem i irenjem vjer-skih lanaka.

Potom je Imam, mir s njime, rekao: Ko god prihvati moj pozivi prihvati od mene istinu, pa to mu je pree, a ko god ne prihvati ito praktino pokae opet u ja biti strpljiv. Ne plaim se neprijat-nih dogaaja, nedaa i tegoba na putu slijeenja svoga cilja.

Kada Imam kae da e biti strpljiv, on pritom ne misli naono pogreno znaenje strpljivosti, kako se ponekad zamilja, ato znai prekrstit u ruke da bi Jezid radio ta god eli. ImamHusejn ovim rijeima misli na ispravno znaenju koje dostojipoloaju Imama. U tom se smislu i kae da je strpljenje temelj

vjerovanja i oboavanja Boga.To znai da e okonati ovaj put ak i ako ostane potpuno sam

kako bi Bog presudio po istini izmeu njega i ovog naroda, a Onbolje zna i moniji je u donoenju presude od svih sudija.Nakon toga je napisao: O brate moj, ovo je moja oporuka

tebi, a uspjeh traim samo od Boga. Samo se na Nj oslanjam iNjemu se vraam.

Problemi s kojima se suoavala vlast Imama Alija

Nakon treeg halife Osmana na vlast je doao Imam Ali,mir s njime. Jedan od tekih problema s kojima se suoavao izbog kojih su pokrenuti ratovi jeste to to je on pokuao ispra-

viti neke nepravilnosti koje su postojale u drutvu. Nije dopu-tao da se iz dravne kase uzima novac kao to se prije uzimao.Upravo je to bio razlog zbog ega je on tokom vladavine od

etiri i po godine vodio rat i borio se protiv onih ljudi kojimavie nije bila dostupna dravna kasa. Vie je puta govorio da sedok je on na vlasti nee ponoviti nepravedna preraspodjela, ve


39/171

39

da e se povratiti u dravnu kasu muslimana sve to je nezako-nito potroeno i uzeto. Zbog toga je hazreti Alija, mir s njime,

na koncu i pao kao ehid.

Imam Hasan Mudteba u bezizlaznoj situaciji na vlasti

Nakon Imama Alija vlast je prela u ruke Imama Hasana, mirs njima, i on je doao na mjesto svoga oca. Drutveno stanje ukojem su se nalazili muslimana bilo je specifino. U to vrijeme

istrajavanje Imama Hasana, mir s njime, na ratu s Muavijom ibnEbi Sufjanom nije imalo drugog rezultata osim krvoprolia i ne-daa za muslimane, jer su muslimanske snage na objema strana-ma bile otprilike izjednaene i nije postojala nada u pobjedu jednei poraz druge strane osim ogromnim rtvama. Imam Hasan, mirs njime, bio je suoen s posebnom situacijom. Nije imao drugogizlaza osim da se skloni i time sprijei bespotrebno prolijevanje

muslimanske krvi i obostrana ubistava koji ne poluuju nikakveplodove niti eljene rezultate. Imamovim istrajavanjem i insisti-

ranjem okoristila bi se samo vlast u Istonom rimskom carstvuizvan i haridije unutar zemlje. Da je tada dolo do sukoba izme-u tih etiriju ili pet stotina hiljada muslimana i da se insistiralona ratu s Muavijom, Bog zna ta bi vlast Istonog rimskog carstvauinila s muslimanima nakon tog rata, dokle bi dola opasnostkoja je prijetila od haridija i gdje bi okonala historija islama.

Imam Hasan, mir s njime, naputajui hilafet i inei svoj histo-rijski ustupak, ouvao je krv muslimana i snagu islama. Zatvorio

je puteve zloupotrebe vanjskim i unutranjim neprijateljima, ada se nije predao i priznao Muaviju kao halifu i Zapovjednika

vjernih.Jedna od taaka mirovnog sporazuma izmeu Imama Hasana,

mir s njime, i Muavije jeste ta da e Imam Hasan ibn Ebi Talib,

mir s njime, potpisati mirovni sporazum ako se Muavija nikadne oslovi kao Zapovjednik vjernih, tj. da ga nikada ne prizna kaohalifu muslimana i Zapovjednika vjernih.


40/171

40

Oni koji misle da se Hasan ibn Ali, mir s njime, povlaenjempokorio Muavijinoj volji, da je Muavija postao halifa muslimana,

a da je Hasan ibn Ali, mir s njime, bio jedan od Muavijinih po-slunika, neka proitaju ovaj vrijedan dokument Ibn Asira, po-znatog historiara, koji potvruje neispravnost takvog uvjerenja:

Nakon to se Hasan ibn Ali, mir s njime, povukao, a Muavijapostao halifa i preuzeo dravne poslove, jedan od haridija poimenu Ferve ibn Nevfel Adei, koji se prije toga povukao s petstotina haridija i otiao u grad Zur, rekao je:

Sada nema nikakve sumnje da treba ratovati s Muavijom.

im je Muavija doao na vlast i postao halifa muslimana, naa jedunost da ratujemo s njim.

Zbog toga su se spremili i krenuli prema Iraku. Doli su dopalminjaka u blizini Kufe. U to vrijeme Imam Hasan, mir s nji-me, iao je iz Kufe prema Hidazu. Kada je Muavija uo da seFerve ibn Nevfel, koji je pripadao skupini haridija, s pet stotinaljudi pobunio i da se ne eli pokoriti, moda u namjeri da uvrsti

temelje mirovnog sporazuma s Imamom Hasanom, mir s njime,poslao je pismo Imamu. U njemu je naredio Imamu da ide u rats Ferveom ibn Nevfelom, koji pripada haridijama i da odbraninjihov napad. Nakon to to uradi, moe nastaviti put za Medinu.

Pismo Imama Hasana Muaviji

Kada je Muavijino pismo stiglo do Imama Hasana, mir s nji-me, Imam se nalazio u mjestu Kadisijje ili u njegovoj blizini. Uodgovoru je Muaviji napisao sljedee:

.

Kada bi mi se ukazala prilika da se borim protiv nekoga ko se pre-

ma kibli okree tj. muslimana, zaista bih poeo ubistvom tebe.T , zaista sam te potedio zarad koristi ummeta i spreavanja pro-lijevanja njegove krvi.


41/171

41

To znai, o Muavijo, da ti nalae Hasanu ibn Aliju da kaojedan od tvojih vojnika ide i da odbrani od napada jednog hari-

dijskog buntovnika. Ja, Hasan ibn Ali, povukao sam se s hilafetazbog dobrobiti svih muslimana, iako imam puno pravo na njega.Da sam htio ratovati s nekim ko se okree prema kibli tj. s musli-manom iz bilo kojeg plemena i bilo kojeg opredjeljenja, prvo bihratovao s tobom. Ovim rijeima Imam Hasan eli rei da si ti uodnosu na sve druge najudaljeniji od islama, ali ja sam te, unatotome, ostavio na miru. Nije rekao ja sam te priznao kao halifu.Rekao je ja sam te ostavio i nisam ratovao s tobom. Moda je bo-

lje ovaj izraz ostavio sam te prevesti kao napustio sam te napolju politike i sm sam se povukao zbog dobrobiti muslimana izbog ouvanja muslimanske krvi. To bi znailo da je Imam Hasansmatrao uzaludnim ratovanje i sukobljavanje izjednaenih snagau islamu, koje bi se meusobno ubijale, slabile i unitavale, a

vanjski bi i unutranji neprijatelji to stanje zloupotrijebili.

Odnos Imama Husejna prema Muavijinoj vlasti

Nakon to je Imam Hasan ispio pehar ehadeta, Imam Husejn,mir s njima, nije dizao ustanak u narednih deset godina Muavi-

jine vladavine, tj. od 49. ili 50. godine po Hidri do 60, kadaje Muavija umro. To znai da nije isukao sablje na njega i nijepodigao onaj ustanak koji je smatrao nunim za vrijeme Jezi-

dove vladavine. Meutim, stalno je okrivljavao i korio Muavijui isto kao to je njegov brat, Imam Hasan, mir s njime, u ovomkratkom pismu opovrgao ispravnost Muavijine vladavine, ImamHusejn, mir s njime, u jednom od svojih pisama, koje prenosiIbn Kutejbe Dineveri, napisao je Muaviji:

!


42/171

42

!

!

.

O Muavijo, zar ti nisi nepravedno i zbog mrnje ubio Hudra ibnAdija Kindija i njegove pobone prijatelje koji nisu odstupili odstaze robovanja, koji su smatrali zabranjenim novotarije i koji sunareivali dobro, a odvraali od zla, i to nakon to si s njima sklopiovrst sporazum i nakon to si naglasio i istakao njegovu vanost.Time si pokazao svoju smjelost prema Allahu i dokazao kako seolahko i neozbiljno odnosi prema Njegovim zavjetima. Zar ti nisiubica Amra Ibnul-Hamika, ovjeka kojem je teina robovanja ui-nila lice starim, a tijelo mravim. Ubio si ga nakon to si mu dao

rije i obeanje takvo da bi srne, kad bi ga razumjele, sigurno i bezstraha silazile s planina. Zar ti nisi Zijada, kome nije poznat otac,u granicama islama pripisao svom ocu Ebu Sufjanu i mislio da jenjegov sin, a to je zabranjeno u islamu. Boiji poslanik rekao jeda dijete pripada onome u ijoj se postelji rodi i ovjeku s kojim jeena u braku, a bludnike treba kamenovati. Potom si ga postavio davlada muslimanima, da ih ubija, da im kida ruke i noge unakrsno

i da ih vjea o stabla hurme. Slava Bogu, o Muavijo ti ne pripadaovom ummetu i kao da oni (muslimani) nemaju nita s tobom.Imam je nastavio kritizirati, sve dok nije rekao:


43/171

43

Plai se Boga, o Muavijo, i znaj da Bog posjeduju knjigu u kojojnisu izostavljene ni najmanje ni najvee stvari, ve su sve zabilje-

ene. Znaj, Muavijo, da Bog ne zaboravlja tvoja ubistva koja inipod nekim pretpostavkama i tako to potvara ljude. Djetetu kojese opija i igra s majmunima doputa da vlada muslimanima. Nevidim te nikako drugaije osim kao osobu koja upropatava sebe,unitava vjeru i slabi islamski ummet.3

Procjena Jezidove linosti

Kako bismo bolje saznali do koje je mjere bilo utemeljeno ineosporno ono to je Imam Husejn, mir s njime, iznio i napisaoo Jezidu, navest emo ta poznati historiar Masudi pie o Jezidu:

:

Jezid je bio ovjek od provoda, ovjek koji je drao ivotinje za lov,pse, majmune i leoparde. Stalno je pravio sijela na kojima se opijaovinom. Jednog dana na tom okupljanju koje se desilo nakon to jeubio Husejna ibn Alija, mir s njime, dok mu je Ibn Zijad sjedio snjegove desne strane, obratio se slugi i rekao:

Daj mi pehar s vinom da se napijem i da mi se mehke kosti natope,a onda se vrati i napoji ovog razvratnika, Ibn Zijada.Moga povjerenika i pouzdanogovjeka,ijom je rukom moja vlast uvrena.

Time aludira da je on ubio Husejna ibn Alija, mir s njime.3 Biharul-anwar, 44/214/27; Dejnuri takoer prenosi u:Es-Sijase we el-imame.


44/171

44

Nakon to Masudi navodi Jezidove nepravde i tlaenja on kae:Jezid je meu muslimanima bio poput faraona meu svojim

narodom. tavie, faraon je prema svom narodu bio pravednijiod Jezida i potenije se odnosio i prema onima koji su mu bilibliski kao i prema obinim ljudima. Potom kae da su njegovenedoline radnje, bezobzirnosti i neustraivost prema Bogu pre-nijele i proirile meu ljudima i islamskim ummetom.

.

Prenijelo se na Jezidove prijatelje ono to je on radio.Grijesi koje je on inio prenijeli su se i na njegove blinje.

Njima je prelo u naviku da to rade. Za vrijeme njegove vladavi-ne Mekkom i Medinom proirile su se pjevanke i igranke.

.

Koristili su se instrumenti za igru i zabavu.

.

Ljudi su javno toili vino, a najudnije od svega jeste to to jeislamski hilafet i Poslanikovo namjesnitvo zaposjeo ovjek koji

je imao majmuna zvanog Ebul-Kajs. Ovog su majmuna dovodilina skupove gdje su se opijali. Prostirali su mu madrac, posje-dali ga na njega ili bi ga uzjahali na magare koje su dovodili nanatjecanje i na konjske trke. Vezali su sedlo i uzde na magare i

posjedali tog majmuna na njega, a onda bi ga tjerali da se utrkujes konjima. Jednog dana majmun Ebul-Kajs osvojio je pobjedu.Ovom majmunu obukli su odjeu od ute i crvene svile i svezalisuknju o pojas. Na glavu su mu stavili kapu koja je na sebi imalaizraene neke motive i koja je bila ukraena razliitim bojama.

Na ovo se odnosila ona reenica koju je Imam Husejn, mir snjime, napisao Muaviji u vezi s Jezidom. Ipak, ista ta osoba dola

je na vlast, izvrila pritisak na Imama Husejna, mir s njime, kakobi dao prisegu, tj. kako bi priznao da je Jezid halifa, koji je s pra-vom naslijedio njegova djeda, Boijeg poslanika.


45/171

45

Zato Imam Husejn nije dao prisegu?

Sada treba vidjeti zato Imam Husejn, mir s njime, nije pri-stao dati prisegu, a pristao je biti ubijen i pasti kao ehid. Nekipisci naveli su veoma slab i neispravan odgovor na ovo pitanje.Kazali su da je Imam Husejn, mir s njime, razmislio i uvidio dae, ako dadne prisegu, biti ubijen, ali da e, i ako ne dadne prise-gu, takoer biti ubijen. Stoga, budui da e u svakom sluaju po-ginuti i kako god da bude, Beni Umejje nee odustati od njega,zar nije bolje da pogine na dostojanstven nain i da poloi svoj

ivot na Boijem putu. Ovaj se odgovor ini veoma povrnim inedovoljnim, jer je ehadet Imama Husejna, mir s njime, uzvi-eniji od toga da kaemo: budui da je Imam, mir s njime, vidioda e poginuti, odluio je poloiti svoj ivot. Budui da e ga usvakom sluaju ubiti, bolje je da bude ubijen uzdignute glave i dana putu islama padne kao ehid.

Bez sumnje, treba promiljenije razmotriti stanje u kojem su

se nalazili muslimani toga vremena i preciznije se posvetiti razu-mijevanju govora i rijei samog Imama, mir s njime, kako bi serasvijetlila zbilja.

Iskrivljenost struktura vlasti

Husejn ibn Ali, mir s njime, razmatrajui situaciju i preduvje-

te koji su doveli do tog stanja, a koji su se formirali prije tridese-tak godina, napravio je procjenu koja je bila ispravna. Zakljuio

je da je iskrivljenost islamskog ummeta u to vrijeme, tj. 61. godi-ne po Hidri, bila tako velika da se ne moe ispraviti govorima,pridikama, knjigama, hutbama, vjerskim tekstovima i da se na tajnain narod ne moe izvesti na Pravi put. Naravno, iskrivljenjatoga vremena unutar vlasti i naroda nisu bila mala, bezazlena i

plitka, nisu bila neznatna i nisu se ticala samo nekih osoba, kakobi se moglo iznai rjeenje u jednom malom ustanku i pokretui vratiti na ispravan put one koji su zastranili. Ova ogromna i


46/171

46

izuzetno velika iskrivljenost koja je vladala drutvom tog vreme-na, a koja je bila u tijesnoj vezi s najvanijim konstitucionalnim i

politikim temeljima islamskog drutva, bila je sveop

a i kolek-tivna, a ne individualna. Jednim malim pokretom, jednom sla-

bom pobunom, rjeitou, vjetim perom, pridikom i savjetomnisu se mogle ispraviti stvari u islamskom drutvu i iskorijenitiogromni nered. Husejn ibn Ali zakljuio je da se samo sveobu-hvatnim, otrim ustankom i izuzetno krvavim pokretom moedoi do eljenih rezultata i da mogu uroditi plodom one pripre-me koje su Imam Ali i Imam Hasan, mir s njima, pripremali do

tog trenutka. Okolnosti koje su napravili Beni Umejje, poevijo prije osvajanja Mekke, kada su bili u odjei nevjerstva i kojisu se, nakon osvajanja Mekke, samo izgledom prilagodili isla-mu, nemogue je iskorijeniti i dokinuti osim jednim ozbiljnim,temeljitim i dubokim ustankom. Naravno, sam Imam Husejn,mir s njime, moe nam bolje nego iko drugi objasniti motivesvoga ustanka, a on je to i uinio. Mi emo tokom ovih govora i

hutbi analizirati njegove rijei i uvidjet emo kako je Imam Hu-sejn, mir s njime, objasnio razloge svoga ustanka, odakle poinjei gdje zavrava.

Upoznavanje s ustankom Imama Husejna

Sagledavajui sve govore i pisama Imama Husejna, mir s nji-

me, naroito ako se obrati panja na njihov redoslijed, kao i nahistorijski slijed i njihove razliite razine, moe se zakljuiti daImam Husejn, mir s njime, na samom poetku nije otvoreno idirektno kazivao tajnu svoga ustanka i pokreta. Kako je postepe-no napredovao prema svome cilju, upoznavao je ljude s duhompokreta i razlozima ustanka. Znai da je od prve oporuke koju jenapisao u Medini i koju je dao svom bratu Muhammedu Hane-

fiji do posljednjih rijei, tj. najotvorenijeg i najdirektnijeg govo-ra koji je izrekao naspram Hurra ibn Jezida Rijahija i njegovihashaba na svratitu Bejde, postepeno muslimanima pojanjavao


47/171

47

zato se upustio u ovaj pokret. On nije imao drugog puta kojimbi krenuo, a ovo veliko iskrivljenje koje je prije svega zahvatilo

islamski hilafet, a potom prodrlo u sve aspekte drutvenog ivotamuslimana, nije izljeivo osim ehadetom, polaganjem ivota ivelikim ustankom.

Kada je upravitelj Medine izvrio pritisak na Imama Husejna,mir s njime, da poloi prisegu, dvije noi zaredom Imam, mir snjime, iao je na mezar Boijeg poslanika, s.a.v.a., tu je obavljaonamaz i uio dovu. Drugu no zijareta Poslanika klanjao je ne-koliko rekata namaza te ree:

.

Boe, ovo je mezar Tvoga Poslanika, a ja sam sin kerke TvogaPoslanika. Ti, Boe, zna ta me snalo.4

Moda neki misle da Imam, mir s njime, eli rei da ga onihoe ubiti, a on nema izlaza jer bilo da se preda ili ne preda, bit

e ubijen.

Imam je svjestan svog ehadeta

Nije ispravno da ijedan musliman iz ove reenice shvati da seImam Husejn, mir s njime, ali, da jadikuje i iskazuje svoju sla-bost, jer mu prijeti opasnost ehadeta koju on ne moe od sebeudaljiti i sa svojim enama i djecom sigurno ivjeti i da pritom

jo sebe predstavlja Bogu i kae: Boe, ja sam sin kerke TvogaPoslanika. Zar ljudi nisu ubili samog Poslanika i otrovali ga?Zar hazreti Ali i Imam Hasan, mir s njima, nisu pali kao ehidi?Zar su se tuili na ehadet i zar su se jadali na pogibiju muslima-nima koji su nekoliko godina, a ponekad nekoliko mjeseci, tavi-e, nekoliko dana, odgajani rukom Boijeg poslanika, a prije toga

bili su idolopoklonici? Nikada se nisu alili na ehadet i kada bi



48/171

48

naputali kuu, upuivali su molitvu da se ne vrate zdravi kuamate da im se posrei da padnu kao ehidi na Boijem putu. Kako e

Poslanikov potomak, duh islama i plod velike linosti Alija ibn EbiTaliba i hazreti Fatime, kerke Boijeg poslanika, pri pomisli da e

moda poginuti, osjeati potitenost i traiti od Boga i Poslanikada ovu nedau od njega otklone i da ostane iv.

Amr ibn Dumuh, uvar kljueva idolopoklonikog hrama Medine

Amr ibn Dumuh jeste musliman koji je prethodno bio ido-lopoklonik. uvao je kljueve jednog idolopoklonikog hrama uMedini. Bio je veoma vrst u svom uvjerenju u idolopoklonstvo.Iako se islam rairio u Medini, nije odustajao od idolopoklon-stva i potpuno se iskreno klanjao kumirima koje je drao u kui.Mladii iz plemena Beni Salame svakog dana okupljali su se i ne-kolike veeri zaredom krali njegova kumira i bacali ga u septike

jame u Medini. Ovaj jadniovjek svakog dana traio je svogaboga, vadio ga iz neisti, prao u svojoj kui i mirisao ga. Potom

bi skrueno stajao ispred njega, izvinjavao mu se i govorio bi:Da znam ko ti ovo radi, platio bi mi, ali vjeruj mi da ne znam.

Mladii plemena Beni Salame nisu odustajali i toliko su biliuporni u svom naumu da se jednog dana probudila uspavanaiskonska priroda kod Amr ibn Dumuha. Pogledao je predmetkojeg je dotada oboavao, a koji je bio svezan za ivotinjski le i

konopcem sputen u jamu, rekavi:

Tako mi Boga, da si ti Bog,

Ne bi se s psom naao usred jame.

Slomljena srca, uznemiren i beznadean, vratio se kui. Pre-

stao je oboavati kipove i vjerovatno je toga dana preao na islam.Pogledajmo koliko se ovom ovjeku, koji je toliko vremena i

tako vrsto vjerovao u kumire, nakon prelaska na islam uzdigao


49/171

49

njegov niski i zaostali duh i koliko je za samo godinu-dvije islam-skog odgoja njegov nain razmiljanja otiao visoko. U mjesecu

evalu tree godine po Hidri on se spremao za bitku na Uhudu.Prije svega, etiri njegova sina koja su se spremala da idu u rat po-

magati Poslanika, a potom i sva ostala rodbina, uporno je govorilada je on star i nemoan, da mu se noge tresu te da su dovoljnanjegova etiri sina da idu s Poslanikom, a da on ostane kod kue ine izlae se naporu. Amr je bio jako uzrujan ovim prijedlogom ineumjesnim insistiranjem njegovih sinova i rodbine, te je otiaodo Poslanika i zamolio ga da mu ne uskrati Dennet. Traio je da i

on sa svojim drhtavim koracima hoda Dennetom.

Molba za ehadet na Boijem putu

Kada se Amr spremio da izie iz svoje kue, podigao je rukeda uputi dovu i rekao:

!

Boe, opskrbi me ehadetom i nemoj me vratiti mojim ukuanima!

Dakle, on moli da pogine na tom putovanju i da dosegne po-loaj ehadeta. Moli da se ne vrati kui razoaran, jer nije dose-gao ehadet. Drugim rijeima, on kae:

Boe, ja Amr ibn Dumuh jesam musliman. Danas odlazim

s nadom u ehadet, udei da poginem na Tvom putu. Nemojme razoarati i uskratiti mi tu blagodat!

Ako se jedan musliman poput njega, koji je itav ivot proveou idolopoklonstvu, na koncu odrekne idolopoklonstva, zahva-ljujui pritiscima mladia svoga plemena, islam e njegovu duuuzdii tako visoko da e biti razoaran i smatrat e se oteenimako se zdrav vrati s bojita eni i djeci. On sasvim iskreno trai

od Boga da se ne vrati kui.Sada se postavlja pitanje kakva smisla ima da Imam Husejn,mir s njime, ivi primjer plemenitih osobina i vrlina i osoba koja


50/171

50

na saet nain oslikava linost asnog Poslanika i linost Zapovjed-nika vjernih, doe i da se kod svog djeda, Boijeg poslanika, ali na

opasnost od smrti i na ehadet, da se uhvati za Poslanikove skutii kae: O Boiji poslanie, pohiti mi u pomo jer e me ubiti!Dakle, iz Imamovih rijei: Ti Boe zna ta me snalo, ne tre-

ba se izvoditi pogrean zakljuak i tako veliki, ivi i vjeni ustanakprikazati tako bezvrijednim, povrnim i banalnim. Imam Husejn,mir s njime, u prisnom obraanju Bogu kae: Boe, snalo meono o emu si Ti obavijeten.

To to je snalo Imama Husejna, mir s njime, jeste upravo ona si-

tuacija koja je jasno objanjena u njegovim govorima, pismima i rije-ima. To je ona procjena situacije koju je Imam Husejn, mir s njime,ustvrdio. To je ta tuna situacija i to su ta ogromna iskrivljenja kojasu zahvatila muslimane toga vremena. Imam Husejn, mir s njime,detaljnim razmatranjem, uzimajui u obzir sve aspekte islama, sagle-davajui stanje u kojem je bila emevijska vlast i razmatrajui put kojimsu ljudi krenuli, zakljuio je da ne moe izbaviti islamsko drutvo od

opasnosti iskrivljenja, osim ustankom, portvovanjem i ehadetom.Potom je rekao:

.

Boe, ja volim injenje dobra i odvratno mi je injenje zla.5

Ovim rijeima Imam Husejn, mir s njime, iao je korak na-prijed u iskazivanju svoje namjere, ali njegov nain kazivanja jo

uvijek nije toliko direktan da veina ljudi moe shvatiti ta govori.Zatim je rekao:

.

Traim od Tebe, o Ti Koji posjeduje velianstvenost i plemenitost,pravom ovog mezara i onoga ko se u njemu nalazi da odabere za mene

ono u emu je Tvoje zadovoljstvo i zadovoljstvo Tvoga Poslanika!5 Biharul-anwar, 44/328/37.


51/171

51

Ustanak zbog nareivanja dobra

Imam Husejn, mir s njime, ovim je rijeima i oporukom vienego prije uklonio zastor i pokazao svoj naum: Ja idem da bih

nareivao dobro i odvraao od zla.Postavlja se pitanje ta znai Imamovo nareivanje dobra i

odvraanje od zla? Moda su mnogi ljudi koji su uli ove Ima-move rijei mislili da e on na putovanju prema Kufi rei tr-govcima toga grada da ne zakidaju na vagi ili da ne uzimajukamatu i da je to odvraanje od zla. Moda su mislili da e

omladini rei da ne proputa obavezne namaze, a da, ako buduimali novaca, obavezno odu u Mekku. I ovo je jedan oblik na-reivanja dobra.

Meutim, ono o emu je Imam Husejn, mir s njime, go-vorio, bilo je neto mnogo vanije. Ovakav oblik nareivanjadobra i odvraanja od zla, koji je svakako lijep i nuan, moglisu uraditi i obini ljudi Kufe, koji su bili zadueni da podsje-

aju na vjerske propise i nije bilo potrebe da Imam krene u tajpokret zajedno s mladiima Beni Haima. Jasno je da ImamHusejn eli uiniti neto to niko osim njega nije kadar ui-niti. Jedino se njegova linost moe u ovakvom stanju uspro-tiviti i stati naspram vlasti na takav nain. To je ustanak koji

je zauvijek iv. Protok vremena ne moe ga uiniti starim, nemoe ga izbrisati iz sjeanja historije islama i umanjiti njego-

vu uinkovitost.Nakon to je Imam Husejn, mir s njime, krenuo iz Me-

dine, stigao je u Mekku treeg abana. Polovinom mjese-ca ramazana poslao je svoga amidia Muslima ibn Akila uKufu. Ostatak mjeseca ramazana, eval, zil-kade te do 8. zil--hidda ostao je u Mekki. Niko nije ni pomislio da e sinBoijeg poslanika, sin Mekke i Medine, izii iz Mekke 8.zil-hidda, ba onda kada ljudi oblae ihrame, da nee oba-

viti Hadd, ve da e izii iz svog ihrama kao osoba koja jeobavila samo Umru. Meutim, Imam Husejn, mir s njime,odluio je krenuti. Obavio je tavaf Kabe i saj izmeu Safe i


52/171

52

Merve i iziao iz ihrama. Oekivalo se da e biti uhapen uBoijem haremu ili da e ga uhvatiti a potom ubiti. Ovakvim

nainom ubistva ne bi se ostvarila njegova namjera. Imamnije iziao iz Mekke da bi izbjegao smrt, ve je iziao iz

Mekke kako bi, ako bude ubijen, islam zauvijek imao koristiod njegova ehadeta.

Govor Imama Husejna o ehadetu

Po predaji koja se nalazi uLehufu, Imam Husejn, mir s njime,stao je meu skupinom ljudi i odrao govor. Nakon iskazivanjazahvale Bogu, rekao je:

.

Smrt je objeena o vrat sinovima Ademovim kao to ogrlica stojina vratu mlade djevojke.

Ovdje Imam Husejn ve otvorenije govori i upoznaje ljude opostojeem stanju i dogaajima koji slijede. Spominju se smrt,ehadet i polaganje ivota. Kae se da je iskrivljenje u islamskomummetu u to vrijeme, tj. 60. godine po Hidri, isuvie uzelomaha da bi se novcem, govorima, perima, zajednikim razmi-ljanjima, pa ak i sa pridikama sama Imama Husejna, mir s njime,iznalo rjeenje.

Imam Husejn kae: Sinovi Ademovi neizbjeno e se suoitisa smru.

Imam aludira na injenicu da je unitavanje drutvenog ivjerskog nemorala u ovom vremenu nemogue osim putemsmrti i ehadeta i to posredstvom osobe kao to je on, sin ker-ke Boijeg poslanika. U govoru koji je Imam Husejn izrekaoprije izlaska iz Mekke on istie ehadet i smrt te odlazak do

Boijeg poslanika, kod oca i majke, o padanju u ruke gladnihkerbelskih vukova i o tome da e kraj ovoga putovanja okonatinavedenim stvarima.


53/171

53

Politike okolnosti pokreta Imama Husejna

Znamo da je Imam Husejn ovaj govor izrekao prije 8. zil--hidda. Moda ga je odrao sedmog dana toga mjeseca u Mesdi-dul-haramu meu mnotvom hadija i hodoasnika Boije kue.Spolja gledano, politika situacija toga dana bila je veoma povolj-na za Imama Husejna, mir s njime, i veina ljudi mislila je da euskoro Jezid biti sklonjen s vlasti, da e njegova vladavina propasti,a da e na vlast doi Imam Husejn, to mu je i pripadalo. inilose tako jer je Imamov posebni izaslanik Muslim ibn Akil napisao

izvjetaj iz Kufe da su svi ljudi uz njega i da osim njega nikogane poznaju da zasluuje mjesto hilafeta i predvodnitva. Nikomeosim njemu nee dopustiti da upravlja njima. Zato su traili odImama Husejna da pouri i da se nae to prije u toj naizgled veo-ma povoljnoj situaciji. U takvom ambijentu koji je bio potpunozadovoljavajui, koji je ulijevalo nadu i koji je u svakom pogledubio obeavajui, Husejn ibn Ali govori o smrti i stalno naglaava

pitanje ehadeta. Spominje pustinjske vukove Iraka. Ustvari, elirei da je njegova procjena ta da se osim njegovim ehadetom iehadetom pomagaa ne moe doi do oekivanih rezultata i dase ne moe uraditi neto korisno i pozitivno. ovjek je primoran,htio to ili ne, da umre. Ogrlicu smrti objesili su mu oko vrata:

Koliko me samo obuzima enja za mojim precima poput Jakuboveenje za Jusufom.6

Isto kao to je Jakub udio da vidi svoga sina Jusufa, tako i ja,Poslanikov sin, udim vidjeti Boijeg poslanika, Hamzu, Daferai moju majku Fatimu.

Za mene je Svevinji Gospodar odabrao mjesto ehadeta i ja mu

idem u susret.6 Lehuf, 60.


54/171

54

Iz ove reenice razumije se da je ovo Boija volja, a ne eljaHusejna ibn Alija. Dakle, Allah je od praiskona odredio za mene

ehadet i portvovanost kao rjeenje za ovakvo iskrivljenje, ova-kav nered, ovako opasno drutvo i ovako haotino i nesreenostanje:

.

Kao da vidim pustinjske vukove Iraka izmeu Navavisa i Kerbelekako me napadaju i komadaju me.

Oni pune svoje gladne trbuhe i prazne depove. Doli su da binapunili depove i najeli stomake, a ja da bih se borio protiv dru-tvenih i vjerskih izopaenosti.

Nema pribjeita od dana podvuenog perom.

Opet ponavljam da je ovo Boiji plan. On ima izlaz i rje-enje za sve, a za ovo stanje vidio je rjeenje u mom ehade-tu. Ne moe se izbjei ono to je napisano perom njegoveodredbe:

.

Mi, Poslanikova porodica, zadovoljni smo onim ime je Bog za-dovoljan. Strpljivi smo u nedaama koje nam On alje i On e namdodijeliti potpunu nagradu strpljivih.

.

Ja sam dio Poslanikova tijela, a dio Poslanikova tijela nee ostati

odvojen od njega. Ja odlazim u uzvieni Dennet kod njega kakobih ga obradovao dolaskom i kako bi on ispunio svoje obeanjedato nama.


55/171

55

Imam Husejn obznanjuje ustanak

.

Onaj ko je spreman da krv srca svoga rtvuje za nas, i spreman jeza susret s Allahom, onda neka poe s nama, a ja ujutro kreem, akoAllah tako bude htio!

Ova reenica znai da se u svakom vremenu i razliitim sred-

stvima mogu braniti Boija vjera, prava ljudi i srea islamskogdrutva. Moe se na Boijem putu rtvovati imetak. Moe se naBoijem putu govorom i korisnim i pounim rijeima izvoditiljude na pravi put. Moe se na Boijem putu napisati knjiga itampanjem korisne literature uiniti ljude bliim putu Istinei zbilje. Moe se uveati njihova moralna i vjerska prosvjee-nost. Meutim, Imam Husejn, mir s njime, ovom posljednjom

reenicom obznanio je da nije rije

od trenutku kada finansij-ske pomoi, podrke perima i verbalne dobronamjernosti mogu

rijeiti problem koji se nametnuo islamu. Stvari su bile otiletoliko daleko da nita osim ehadeta, polaganja ivota i rtvova-nja nije moglo sprijeiti nastalu smutnju i sruiti njene temeljete iznova sagraditi nove. Niko ne treba pomisliti, ako je Imam,mir s njime, uinio jedan korak na Boijem putu, da ga trebafinansijski podrati. Ubejdullah ibn Hurr Dufi ne treba u od-

govoru na Imamov poziv rei da e i on dati jednog snanog ispretnog konja. Neko drugi nije trebao uiniti zavjet i dati Ima-mu pet sablji, sedam ratnikih oklopa i etiri koplja. Husejn ibn

Ali ne trai ni sablje, ni konje, ni pare. Prihvatit e samo akoneko iskreno i s istom namjerom i bez ustezanja bude spremandati svoj ivot na Boijem putu. Ko god je spreman, neka da svojivot na Boijem putu:

Ko god ima spremnost da pristupi zbog Svevinjeg Gospo-dara, moe nam se pridruiti na putovanju. Mi emo sutra ujutro,ako Bog da, krenuti.


56/171

56

Zanimljivo da je unato svim ovim Imamovim naglaavanji-ma veliki broj ljudi, koji nisu imali tu sreu da ostanu s Imamom

do kraja i koje je zavaralo naizgled povoljno stanje, krenuo zaImamom. Moda je veina njih ostala uz Imama sve do danakada je stigla vijest o Muslimovu ehadetu. Ali, sutina problema

jeste to to su oni od samog poetka ili s Imamom jer su mislilie postati halifa i da e mu se prepustiti poslovi voenja drave,a ne s Imamom koji ide zbog rtvovanja i ehadeta, kojem e

jednoga dana uskratiti vodu i iji e svi saputnici uskoro stii doasti ehadeta.


57/171

57

Trea lekcija

Imam Husejn u rijeima Boijeg poslanika

ovjek je upitao Abdullaha ibn Omera kakav je propis u vezis krvi komarca ako doe do ovjekove odjee. Abdullah je na toodgovorio: Pogledajte kako o

Documents

Vjecne+Poruke+Kerbele+ +Za+Internet