Vitamin B12: Nutrijent ključan za dobro zdravlje

Preuzeto s MudrePredaje.com (WAPF Hrvatska)

Napisale Sally Fallon i Mary G. Enig, dr. sc. 

Prijevod s engleskog Domagoj Džojić

Jedan od najvažnijih nutrijenata a koji dobivamo iz namirnica životinjskog podrijetla

je vitamin B12. Taj je vitamin ujedno i najveća poznata biomolekula i jedini nutrijent

sa stabilnom vezom ugljika i jednog metala. U središtu svake molekule B12 čija je

približna kemijska formula (impresivna!) C61-64H84-90N14O13-14PCo nalazi se

molekula kobalta. Izolirani je B12 kristalna tvar svijetlocrvene boje zbog prisutnosti

kobalta. Kako je za B12 jedan liječnik rekao: “rumene kapljice koje razveseljuju

žalosna srca i jačaju klonula.”1

Vitamin B12 sudjeluje u mnogim procesima u organizmu zajedno s folnom

kiselinom, uključujući sintezu DNA, nastanak crvenih krvnih stanica i izolacijske

ovojnice (mijelinske ovojnice) koja okružuje živčane stanice i omogućuje provođenje

signala kroz živčani sustav. Teži nedostatak očituje se kao perniciozna anemija koja

je bila smrtonosna do otkrića B12 u jetri. No već puno prije pojave anemije, javljaju

se drugi problemi, najčešće neurološke naravi (obamrlost, trnci, osjećaj žarenja u

nogama, drhtavica, slabost mišića, poremećaji spavanja, gubitak pamćenja,

iracionalna srdžba, narušena mentalna funkcija i Alzheimerova bolest) ili psihološki

problemi (demencija, depresija, psihoze i opsesivno-kompulzivno ponašanje). Često

se spominje i da je američki predsjednik Kennedy govorio da nikada ne bi bio

postao predsjednik da nije primao injekcije B12.2

Apsorpcija

Apsorpcija vitamina B12 je kompleksan proces podložan poteškoćama u nekoliko

točaka.

B12 iz namirnica životinjskog podrijetla ulazi u želudac kao dio životinjskih

bjelančevina i mora najprije biti oslobođen uz pomoć pepsina i kloridne kiseline.

Slobodni se B12 potom veže na R-protein, kojeg otpuštaju slinovne stanice i

parijetalne stanice (iste stanice koje otpuštaju i kloridnu kiselinu). Da bi bio

učinkovito apsorbiran, B12 se najprije mora vezati na protein zvan intrinzični faktor

(IF) koji se također izlučuje u želucu. Do ovoga ne može doći sve dok se kompleksi

R-proteina ne razgrade pomoću enzima gušterače u tankom crijevu. B12 se potom

veže za intrinzični faktor i nastavlja crijevom u niži dio tankog crijeva gdje se

kompleks intrinzični faktor-B12 hvata za stanične receptore što je proces za koji je

potreban kalcij.

Stoga manjak pepsina, kloridne kiseline, R-proteina, enzima gušterače, intrinzičnog

faktora, kalcija i staničnih receptora mogu preko otežane apsorpcije dovesti i do

manjka B12. Kad jednom dospije u krvotok za B12 se vežu transportni proteini i

odvode ga u stanice. Unutar stanice, enzimi oslobađaju B12 iz proteinskog

kompleksa i pretvaraju ga u njegova dva koenzimska oblika, metilkobalamin i

adenozilkobalamin. Manjak potrebnih enzima također može otežati ovu pretvorbu.

Budući da je proces apsorpcije tako složen i time podložan raznim blokirajućim

mehanizmima, mnoge osobe – osobito stariji – mogu imati manjak čak i ako B12

uzimaju u izobilju putem hrane. Srećom, organizam apsorbira oko 1-5 posto

slobodnog B12 procesom pasivne difuzije. Stoga se manjkovi uzrokovani slabom

probavom bjelančevina ili nedostatkom R-proteina, intrinzičnog faktora ili enzima

gušterače mogu uspješno tretirati nadopunom velikim dozama kristalnim B12 ili

putem hrane ekstremno bogate s B12. Manjak B12 u stanicama uzrokovan

nedostatkom ili lošom funkcijom enzima za pretvorbu može se prevladati

nadopunom koenzimskim oblicima – metilkobalaminom i adenozilkobalaminom

(oblici nađeni u stanicama).

Vegetarijanci

B12 nalazimo gotovo isključivo u namirnicama životinjskog podrijetla kao što je jetra,

bubrezi, meso, riba, školjkaši i rakovi, mlječni proizvodi i jaja no pravi su izvor B12 u

prirodi bakterije, jedina stvorenja koja mogu proizvesti ovaj vitamin. Kod ljudi i

životinja ove bakterije proizvode B12 u debelom crijevu; svejedno, malo ili ništa

apsorbira se kroz stijenku debelog crijeva tako da svoj B12 moramo uzimati putem

namirnica životinjskog podrijetla. Školjkaši poput dagnji, kamenica i sl. sadrže velike

količine B12 jer u sebi sifoniraju velike količine morskih mikroorganizama koji

sintetiziraju vitamin B12.3 Proizvodnja B12 suplemenata uključuje procese

fermentacije slične onima koje se koriste za proizvodnju penicilina i drugih

antibiotika.

Zanimljivo je da iako jaja sadrže B12, ona također sadrže i tvari koje blokiraju

njegovu apsorpciju,4 što je činjenica zbog koje nam preostaje jedino mlijeko kao

dobar izvor B12 za vegetarijance. Neke studije ukazuju na to da se B12 bolje

apsorbira iz mlijeka nego iz mesa.5 Ipak, jedan izvor ukazuje na to da se B12 u

mlijeku uništava kuhanjem.6 Analiza B12 u pasteriziranom mlijeku otkriva gubitak od

samo 10 posto; ipak, pasterizacija deformira bjelančevine mlijeka koje pomažu u

apsorpciji B12.7

Zanimljivo je da neki izvori tvrde da fermentacija jogurta od mlijeka smanjuje količinu

B12,8 iako tabele namirnica ukazuju na slične količine u komercijalnom mlijeku i

jogurtu.

Molekula vitamina B12 otporna je na temperature koje prelaze točku vrenja, osim

ako je izložena lužnatom mediju. Molekula se raspada pri 250° C. Tako se B12

uništava na površini mesa s roštilja no ne i u unutrašnjosti. Osam posto B12 iz jetre

gubi se kuhanjem tijekom 5 minuta.9 Dakle, lagano pirjanje ili priprema odrezaka na

polusirovo ili srednje pečeno najbolje čuva B12 iz mesa.

Sve donedavno, vegetarijanska i veganska literatura tvrdila je da određene biljne

namirnice mogu poslužiti kao izvor B12 – morske alge, fermentirana soja, spirulina,

čak i neoprano povrće gnojeno stajnjakom. Zagovornici vegetarijanstva pozivali su

se na stanovnike Indije za koje se činilo da ne pokazuju znakove nedostatka B12

unatoč vrlo malim količinama životinjskih namirnica u prehrani. Ipak, još 1974. jedna

je američka studija otkrila da 92 posto vegana, 64 posto laktovegetarijanaca, 47

posto lakto-ovo-vegetarijanaca i 20 posto poluvegetarijanaca ima B12 u krvi ispod

normale, što znači ispod donje granice raspona koji ukazuje na pojavu perniciozne

anemije.10

Većina vegetarijanske literature danas ne upozorava na vrlo stvarnu vjerojatnost

iscrpljenja B12 i preporuča rutinsku nadopunu vitaminom B12. Sad znamo da je

izvor B12 u tropskoj, većinom vegetarijanskoj prehrani u Indiji bio izmet kukaca i

njihovi komadići u pohranjenim žitaricama i grahoricama.11 Ovo je bilo neizbježno u

tradicionalnoj prehrani u vrućim podnebljima sve do dolaska moderne sterilizacije i

tehnika skladištenja. Biljni izvori za koje se navodi da su izvor B12 zapravo

sadržavaju analoge B12 (tzv. kobamide) – tvari koje blokiraju unos pravog B12 i

povećavaju potrebu organizma za njim.12 Izvor kobamida koji iznenađuje je

prekomjerno množenje bakterija u tankom crijevu, koje stvara analoge

B12.13 Uporaba antibiotika ili prehrana bogata rafiniranim ugljikohidratima može

potaknuti ovakvo prekomjerno množenje bakterija i dovesti do nedostatka B12.

Još jedno problematično područje su multivitaminski proizvodi! Pokojni Victor

Herbert, poznati istraživač B12, smatrao je da mnogi multivitaminski proizvodi

sadrže lažne ili čak opasne analoge B12 koji vjerojatno nastaju kada kristalni B12

reagira s ostalim nutrijentima u multivitaminskim proizvodima, kao što su vitamin C,

željezo i bakar.14

Velike količine folne kiseline mogu ubrzati neuropsihijatrijske komplikacije kod osoba

s nedostatkom B12.15Budući da je unos folne kiseline kod vegetarijanaca prilično

visok (iz zelenog povrća i proizvoda od žitarica koji su obogaćeni folnom kiselinom),

oni koji se drže vegetarijanstva mogu imati povećan rizik od neuroloških i

psiholoških problema.

Organizam pohranjuje razmjerno veliku količinu B12 u jetri. Stoga između prelaska

na vegetarijansku prehranu (ili početka problema s apsorpcijom) i pojave simptoma

nedostatka može proći i 5-10 godina. Zanimljivo je da organizam može reciklirati

preko 75 posto B12 koji koristi.16 Iskorišteni se B12 izlučuje putem žuči i potom

reapsorbira u tankom crijevu istim kompleksnim procesom opisanim ranije. Neke

osobe imaju učinkovitiji sustav recikliranja od drugih pa stoga mogu izdržati dulje na

vegetarijanskoj prehrani bez znakova nedostatka. Ipak, više se B12 izlučuje kad je u

prehrani prisutno više vlakana, što je u vegetarijanskoj prehrani čest slučaj.17

Veganska i vegetarijanska prehrana predstavljaju stvarnu opasnost za djecu koja

rastu jer su njihove pohranjene pričuve veoma male, osobito u slučaju ako su

njihove majke izbjegavale životinjske namirnice tijekom trudnoće i laktacije.

Znanstvena literatura sadrži brojne studije slučaja koje opisuju tešku anemiju,

dramatični zastoj u razvoju, iritabilnost i i kašnjenje u svladavanju motoričkih vještina

kod djece u vegetarijanskim obiteljima s nedostatkom B12.

U posljednjoj studiji istraživači su analizirali kognitivni razvoj 72-oje mladih ljudi

othranjenih na prehrani u potpunosti bez životinjskih proizvoda najmanje do šeste

godine a potom na prehrani koja uključuje mlijeko i jaja. U usporedbi s djecom koja

su jela normalnu mješovitu prehranu (koja uključuje meso) cijelog života, imala su

bitno slabiji rezultat na testovima gdje je mjereno snalaženje u prostoru, kratkotrajno

pamćenje i “fluidna inteligencija” a to je sposobnost rješavanja kompleksnih

problema, sposobnost apstraktnog razmišljanja i sposobnost učenja.18

Mjerenje nedostatka vitamina B12

Američka medicina kao pokazatelj nedostatka uzima količinu u krvi manju od 200

pg/mL. Ova se brojka temelji na razini povezanoj s najtežim očitovanjem

nedostatka, pernicioznom anemijom. Kontrast ovome je niža granica u Japanu i

nekim europskim državama a to je 500-550 pg/mL, što je razina povezana s

očitovanjem nedostatka na psihološkom području i ponašanju kao što su demencija

i gubitak pamćenja. U tim zemljama liječnici smatraju normalnom količinom raspon

od 500-1300 pg/mL.19

Prema dru Johnu Dommisseu, koji je stručnjak za nedostatak vitamina B12, ovo

prihvaćanje visoke razine u Japanu kao normalne i spremnost da se psihijatrijski

simptomi tretiraju vitaminom B12 daju objašnjenje niske stope Alzheimerove

demencije u toj zemlji – kao i razloga za vrlo visoku stopu Alzheimera u S.A.D.-u.20

Unatoč niskom pragu koji se trenutno smatra rizičnom točkom, veliki broj

amerikanaca svejedno ima nedostatak B12. U studiji Framingham Offspring Study

koja je u tijeku i uključuje 3000 muškaraca i žena u mjestu Framingham u američkoj

državi Massachusetts, istraživači su otkrili da 39 posto ima B12 u tzv. “nižem

normalnom” rasponu a to je ispod 258,21. Da su istraživači za mjerenje statusa B12

kao optimalan raspon uzeli 1100-1300 vrlo bi malo ispitanika spadalo u one koji

imaju dovoljno B12.

Jedno od otkrića ove studije koje najviše iznenađuje je činjenica da je najmlađa

skupina (26 do 49 godina starosti) imala otprilike isti status B12 kao i najstarija

skupina (65 i više), što je pokazatelj da nedostaci postaju sve češći.

Perniciozna anemija

Perniciozna (što znači “smrtonosna”) anemija nastaje kada osoba ima manjak

intrinzičnog faktora te ne može apsorbirati B12. Najčešći je uzrok perniciozne

anemije autoimuna reakcija koja pogađa i uništava želučane stanice koje proizvode

intrinzični faktor. Bolest karakteriziraju nezrele, abnormalno velike crvene krvne

stanice (makrociti), koje su vrlo neučinkovite u prenošenju kisika i bijele krvne

stanice s nenormalnom jezgrom.

Rani simptomi perniciozne anemije su bljedilo, slabost i umor; teška anemija

uzrokuje kratak dah, vrtoglavicu i ubrzan puls.

Oboljeli od perniciozne anemije zahtijevaju vrlo velike količine B12 kako bi prevladali

nedostatak intrinzičnog faktora. Tradicionalni je tretman bio pola kilograma teleće

jetre dnevno, što je bilo gotovo 200 mikrograma B12. Današnji liječnici prepisuju

injekcije ili oralne nadopune čak i većim dozama.

Simptomi starenja

Nedostatak B12 nalikuje na mnoge znakove starosti – kad je B12 nizak mogu se

pojaviti ataksija (drhtavi pokreti i nestabilno držanje), mišićna slabost, spastičnost,

inkontinencija, usporene reakcije, gubitak pamćenja, dezorijentacija, depresija i

konfuznost.

To da li je Alzheimerova bolest stanje nedostatka B12 ili nije predmet je poprilične

debate među liječnicima. Posljednja fascinantna studija na jednoj obitelji iz Walesa

pruža uvjerljive dokaze za povezanost niskog B12 i Alzheimerove bolesti.22

Istraživači su evaluirali članove jedne obitelji s genetskom predispozicijom za

Alzheimerovu bolest. Otkrili su da 4 od 6 (67 posto) članova obitelji s potvrđenom

Alzheimerovom bolešću ima nenormalno nizak vitamin B12 u krvi, u usporedbi s

omjerom 1 od 12 (8 posto) koji su genetski imali isti rizik od obolijevanja od

Alzheimerove bolesti ali nisu oboljeli. Istraživači su razmišljali da nedostatak

vitamina B12 može rezultirati oslabljenim reakcijama metilacije u središnjem

živčanom sustavu, što je karakteristika Alzheimerove bolesti, kao i mogućnost da se

genetska predispozicija za Alzheimer zapravo može odnositi na genetski poremećaj

u sposobnosti apsorpcije vitamina B12.

Istraživači su otkrili nedostatak vitamina B12 kod 3-42 posto osoba u dobi od 65 i

više. U jednoj recentnoj studiji gerijatrijskih pacijenata, njih 43 posto imalo je u krvi

295 pmol/L vitamina B12.23 Da je kao pokazatelj korištena viša referentna točka

vjerojatno bi gotovo svi stariji ljudi imali dijagnozu nedostatka B12.

Trenutna se medicinska praksa usredotočila na kolesterol kao pokazatelj dobrog

zdravlja koristeći se skupim, doživotnim lijekovima i zatupljujućom prehranom za

snižavanje kolesterola koliko je god moguće – što je politika koja je rezultirala

neizrecivom patnjom za milijune i ogroman financijski teret za medicinski sustav.

Koliko bi sretnije rješenje (ali i učinkovitije s obzirom na troškove) bilo testirati sve

osobe nakon pedesete godine na B12. Za tek djelić troškova, starost bi se moglo

pretvoriti u razdoblje mira i ispunjenja, umjesto sadašnje srceparajuće patnje

staraca i njihovih obitelji.

Istraživanja pokazuju nevjerojatan potencijal vitamina B12 da preokrene proces

mentalne degradacije kod starijih pacijenata. U jednoj studiji, 61 posto pacijenata s

mentalnim oštećenjima doživjelo je potpuni oporavak nakon nadopune vitaminom

B12; istraživači špekuliraju da su oni koji se nisu oporavili zapravo tako dugo imali

nedostatak da su oštećenja živčanog sustava postala nepovratna.24 Nadopuna

pokazuje mali pomak kod onih kod kojih su simptomi Alzheimera u punoj mjeri

buktali tijekom više od 6 mjeseci.25 Stoga rutinsko rano testiranje na B12 ima

potencijal sprječavanja mentalne degradacije za veliki udio starih osoba. Do

trenutka kad se Alzheimerova bolest može u potpunosti dijagnosticirati, može već

biti prekasno za učinkovitu nadopunu vitaminom B12.

Bolesti srca

Dr. Kilmer McCully je bio taj koji je osvijetlio kao marker za bolesti srca visok

homocistein u krvi. Homocistein u organizmu nastaje od aminokiseline metionina u

procesu koji može blokirati folna kiselina i vitamini B6 i B12. Visok homocistein

može imati za posljedicu endotelijalnu disfunkciju (suženje arterija) za koju se

smatra da prethodi aterosklerozi. Istraživači s Tajvana izvješćuju da se

homocisteinom inducirana endotelijalna suženja mogu izbjeći ili barem smanjiti

nadopunom folnom kiselinom i vitaminima B6 i B12.26Ironično, Američko društvo za

srce (AHA) i vladine agencije već su demonizirali namirnice bogate vitaminom B12

poput jetre i sirovog mlijeka (koje je također izvrstan izvor vitamina B6).

Rak

S obzirom na to da B12 pomaže u obnavljanju DNA oštećene radijacijom ili

oksidacijom, on igra ulogu i u zaštiti od raka. Nizak B12 povezan je s rakom grlića

maternice 27 i rakom dojke 28 u studijama na ljudima.

No istraživanja vitamina B12 i raka kontradiktorna su. U jednoj je studiji visok

vitamin B12 povezan s do 3 puta većim rizikom od raka prostate.29

Jedno obješnjenje za ovo je u činjenici da stanice raka razvijaju receptore koji im

omogućuju da apsorbiraju velike količine vitamina B12. Štoviše, istraživači su u

potrazi za lijekovima za rak koji bi kombinirali B12 sa staničnim toksinima poput

dušičnog oksida. Unutar tumorske stanice, komponenta dušičnog oksida ciljanog

lijeka otpušta se kao okidač staničnih događaja koji vode do pojačane aktivnosti

gena koji uzrokuju apoptozu tj. programiranu smrt stanice.30

Pa ipak, u jednoj zadnjoj studiji otkriveno je da su injekcije velikih količina

metilkobalamina bile netoksične te da su kočile razvoj tumora kod miševa hranjenih

prehranom kojoj manjka B12.31

Nadalje, holistički su liječnici zabilježili dobre rezultate davanjem B12 oboljelima od

raka. Dr. Max Gerson, koji je s iznimnim uspjehom liječio terminalne pacijente od

raka, davao je svojim pacijentima injekcije jetre, obično kombinirane s dodatnim

B12.32

Živčani poremećaji

Jedna bolest za koju se čini da je očito povezana s nedostatkom B12 je multipla

skleroza (MS), bolest koju karakterizira demijelinizacija središnjeg živčanog sustava.

Pa ipak, mnoge studije pokazuju da oboljeli od MS-a imaju normalnu količinu

vitamina B12 u krvi. Japanski su istraživači otkrili da kod oboljelih od MS-a postoji

smanjena sposobnost B12 da se veže, što onemogućuje prijenos B12 prema

stanicama čak i kod pacijenata s normalnom količinom B12 u krvi.33 No čak su i

onda uspjeli postići određeni napredak nadopunom u visokim dozama.

Korist od B12 za depresiju može biti zbog sposobnosti vitamina B12 da aktivira tvar

zvanu tetrahidrobiopterin (BH4), spoj koji pomaže aktivaciji neurotransmitera za

“dobre osjećaje” kao što su serotonin i dopamin.34

Iznenađuje da se B12 također pokazao uspješan u liječenju dijabetičke neuropatije,

moguće zato jer dijabetes remeti metabolizam vitamina B12.35

Ponavljajuće konvulzije mogu biti znak nedostatka vitamina B12. Jedna je studija

otkrila da su pojedine osobe koje su imale konvulzije imale i nizak B12.36

Ostali neurološki problemi povezani s nedostatkom B12 uključuju urinarnu

inkontinenciju 37 i migrenske glavobolje. 38 U jednoj anamnezi, B12 je djelovao

bolje od steroida u liječenju Bellove paralize.39 Druga studija slučaja izvješćuje da

je sindrom tremora nogu dobro odgovarao na terapiju injekcijama B12.40

Plodnost

B12 igra kritičnu ulogu u staničnoj replikaciji pa stoga ne iznenađuje da se

nedostatak može manifestirati kao mali broj spermija. Ključ su uspješnog tretmana

visoke doze. U jednoj studiji, 27 posto muškaraca s brojem spermija manjim od 20

milijuna kojima je davano 1000 mcg vitamina B12 dnevno bilo je u stanju postići

ukupan broj od preko 100 milijuna;41 u studiji u kojoj je muškarcima davano 6000

mcg na dan, 57 posto muškaraca s malim brojem spermija postiglo je napredak.42

Kako perniciozna anemija često uzrokuje neplodnost, nadopuna vitaminom B12

može i ženama pomoći da začnu. Tradicionalna društva smatrala su namirnice

bogate vitaminom B12 važnima za plodnost. B12 igra ključnu ulogu u razvoju novog

tkiva; zato ženama koje imaju manjak može izostati ovulacija ili se može dogoditi da

se oplođeno jajašce ne razvija, što uzrokuje spontani pobačaj. Produljeni nedostatak

vitamina B12 rezultira neplodnošću. U jednoj studiji, žena koja je imala sedam

spontanih pobačaja prije nego što se ispostavilo da ima nedostatak B12 imala je

troje djece nakon što je problem uklonjen.43

Ostale bolesti

Aktivnost osteoblasta u kostima ovisi o vitaminu B12 a nedostatak utječe na

koštani metabolizam.44Nizak B12 povezan je s osteoporozom 45 a dopuna

vitaminom B12 može pomoći u mineralizaciji kostiju.46

Nedostatak B12 javlja se kod 10-35 posto svih pacijenata pozitivnih na HIV,

što se pripisuje raznim faktorima kao što je mali unos, smanjena apsorpcija i

iscrpljenje radi uporabe lijekova poput AZT-a. Nedostatak B12 pogoršava

neurološke simptome AIDS-a. Najinteresantnija je činjenica da B12 usporava

replikaciju virusa HIV-a. Dakle, B12 može poslužiti i kao terapija protiv povećanog

opterećenja virusom i kao nutritivna potpora kod uobičajenih simptoma AIDS-a.47

Za B12 je dokazano da je učinkovit u tretmanu astme osobito kod osoba kod

kojih astma proizlazi od osjetljivosti na sulfite.48

Njemački istraživači izvješćuju o tome da su B12 koristili kao dio uspješnog

liječenja čitavog niza kožnih problema kao što su osipi, seboreja, dermatitis, ekcem,

crvenilo i lupus.49 Članak u jednom časopisu opisuje uspješan tretman

psorijaze.50 Bile su potrebne velike doze – 30 injekcija s 1000 mikrograma svaka.

B12 je korišten i za tretman hipopigmentacije (vitiligo) i hiperpigmentacije.51

Poremećaj ugljikohidrata kod dijabetesa može biti indikacija za nedostatak

B12 a B12 se koristi kao dodatak za dijabetičare.52

Rusi su pioniri u tretmanu glaukoma vitaminom B12, promatrali su napredak

kod polovice pacijenata iz skupine od njih 46 koji su primali dozu od 1/10 miligrama

B12 dnevno;53 a jedan je japanski liječnik otkrio da injekcije vitamina B12

popravljaju razne poteškoće s vidom.54

Gluhoća je povezana s nedostatkom vitamina B12; nadopuna se pokazala

uspješnom kod tinitusa i gubitka sluha uzrokovanog bukom.55

nedostatak B12 kod trudnica prepoznat je kao čimbenik kod defekata neuralne

cijevi kod potomstva kao što je spina bifida.56 Ovo uistinu stvara zabrinutost radi

kontracepcijskih tableta koje iscrpljuju B12.57 Žene koje su uzimale kontracepcijske

tablete trebale bi testirati svoju količinu B12 u krvi i obavezno uzimati nadopunu uoči

začeća.

B12 bi mogao biti potreban za odgovor antitijela;58 nizak B12 povezan je s

problemima s imunitetom i učestalim infekcijama.59

Mikotoksini iz plijesni utječu na funkciju vitamina B12 što objašnjava zašto su

česte reakcije na plijesni upravo u vidu neuroloških problema.60 Pesticidi i

kemikalije također iscrpljuju zalihe vitamina B12. Visoke doze vitamina B12 mogu

biti zaštita protiv tih ksenotoksina.61

Injekcije B12 su se pokazale korisnima u liječenju virusnog hepatitisa.62

Naposlijetku, tretman vitaminom B12 može pomoći kod poremećaja spavanja

budući da je ovaj nutrijent povezan s proizvodnjom melatonina.63

Iznimka od našeg pravila

Na svojim smo stranicama uvijek dosljedno preporučali vitamine iz hrane

(uključujući ovdje i supernamirnice) radije nego vitaminske nadopune. Jedan od

dobrih razloga za izbjegavanje suplemenata proizlazi iz istraživanja koja pokazuju

da oni mogu utjecati na apsorpciju B12 te pogoršati simptome nedostatka B12 ili čak

uzrokovati stvaranje analoga vitamina B12 koji čak povećavaju potrebu organizma

za B12.

Ipak, kad se radi o samom B12, nadopuna izoliranim B12 često je nužna i prikladna.

Mnogi su čimbenici našeg modernog načina života koji blokiraju komplicirane puteve

apsorpcije ovog važnog nutrijenta – od nedostataka raznih nutrijenata do izlaganja

toksinima putem prerađene hrane što sve uzrokuje slabu želučanu kiselinu,

autoimune bolesti i poremećaje s enzimima – što otežava unos dostatnih količina iz

normalne prehrane; a budući da se vitamin B12 u suplementima proizvodi na isti

način kao i B12 u prirodi, tj. bakterijskom fermentacijom, opasnost je od velikih doza

u većini slučajeva zanemariva.

Suplementi vitamina B12 imaju potencijal podići kvalitetu života kod velikog dijela

populacije a ne samo kod starijih osoba. Redovito testiranje i tretman suplementima

po potrebi važan je korak u prelasku s moderne prehrane natrag na tradicionalnu,

nutritivno bogatu kada nakon jednog ili dva naraštaja nikakvi suplementi više neće

biti potrebni.

Autori bi htjeli zahvaliti Leei Clifford, MS, CCN na njezinom doprinosu na ustupanju

iscrpnih dokumenata o vitaminu B12.

Znakovi nedostatka B12

Zaostajanje u rastu kod djece

Upaljeni jezik

Prijevremeno sijeda kosa

Poremećen metabolizam ugljikohidrata

Umor

Slabost

Gubitak težine

Zatvor

Neplodnost

Problemi s vidom

Gubitak sluha i tinitus

Obamrlost i bockanje u dlanovima i stopalima

Alkoholizam

Impotencija

Inkontinencija

Hiperpigmentacija i hipopigmentacija (tamna i svijetla područja na koži)

Neuralgija, neuritis i bursitis

Anemija, uključujući pernicioznu anemiju

Degeneracija spinalnog kanala

Psorijaza i drugi kožni problemi

Degeneracija mozga

Nesanica

Iracionalna ili kronična srdžba

Nasilno ponašanje

Pomanjkanje ravnoteže/nenormalno držanje

Borbeni umor (srodno PTSP-u)

Bilo koji emocionalni poremećaj sve do (uključivo) ludila

Testiranje nedostatka vitamina B12

Prvi korak u određivanju nedostatka B12 je pretraga na B12 u krvi. Ipak, mnogi

liječnici vjeruju da je B12 u krvi nepouzdan pokazatelj nedostatka jer količina B12 u

tkivima može biti niska unatoč normalnoj količini u krvi. Stoga preporučaju i pretrage

na povišeni homocistein i metilmalonsku kiselinu (MMA), dva prekursora

metaboličkih reakcija koje kontrolira B12. Budući da homocistein može biti povišen

iz više razloga (nedostatak folne kiseline, nedostatak B6, zatajenje bubrega,

hipotireoza i određeni genetski defekti), liječnici smatraju da je povišeni MMA

pouzdaniji indikator nedostatka B12.

Druge pretrage uključuju Schillingov test u kojem se daje malena količina

radioaktivnog B12 oralno te se potom mjeri količina apsorbiranog B12. Ako se

vitamin B12 apsorbira samo uz dani intrinzični faktor potvrđuje se dijagnoza

perniciozne anemije.

S obzirom na to da je testiranje tako komplicirano, da je normalna razina predmet

rasprave a poremećaji mogući na raznim razinama, mnogi su liječnici došli do

zaključka da je jedini pouzdan način određivanja učinka blagog nedostatka B12 na

krv, osobito kod starijih pacijenata, promatrati promjene (osobito one psihološke

naravi) nakon tretmana i empirijski odrediti idealnu količinu suplementacije za

svakog pojedinog pacijenta. S obzirom da B12 nije toksičan, osim možda u

ekstremno velikim količinama, empirijska primjena velikih doza za pacijente ne

predstavlja opasnost.

Izbjegavanje nedostatka vitamina B12

Uzimajte ga u izobilju putem hrane. Jedući jetru ili školjke najmanje jednom tjedno

na najbolji ćete se način osigurati da uzimate dovoljnu količinu.

Izbjegavajte prekomjerni unos namirnica koje blokiraju apsorpciju vitamina B12 ili

povećavaju potrebe organizma za njim kao što su namirnice na bazi soje i spirulina.

Izbjegavajte antacide i lijekove koji smanjuju želučanu kiselinu: lijekovi kao

Tagamet, Zantac i Losec mogu dovesti do teškog nedostatka B12 (Koop H. Aliment

Pharmacol Ther 1992;6:399-406 [review]; Marcaurd SP i ostali. Ann Intern Med

1994;120:211-215).

Izbjegavajete lijekove za dijabetes kao što je Glucophage koji također remeti

apsorpciju B12 (Archives Int Med 2002 Feb 25;162:484-85).

Konzumirajte obilno kalcij. Kalcij je povezan s apsorpcijom B12 u nižem dijelu

tankog crijeva. Najbolji su izvor sirovi mlječni proizvodi i juhe od kostiju (juhe od

kostiju također pomažu u liječenju crijevnih upala koje su mogle biti i uzrok

poteškoća s apsorpcijom). I dolomitni prah može se koristiti kao izvor kalcija.

Uzimajte kokosovo ulje i konzumirajte laktofermentirane namirnice: one pomažu u

borbi protiv patogena kao što je helicobacter pylori, koja je povezana s nedostatkom

B12. Iskorjenjivanje ovog mikroorganizma obično uklanja i nedostatak B12.

(Archives of Internal Medicine, May 8, 2000 160:1349-53)

Izbjegavajte namirnice obogaćene folnom kiselinom. Uzimanje folne kiseline bez

B12 može prikriti znakove nedostatka B12 u crvenim krvnim zrncima no neće štititi

od nedostataka u živčanom sustavu. Folna kiselina i B12 djeluju zajedno i bilo koji

program suplementacije mora uključivati oba ova nutrijenta (Institute of Medicine.

Food and Nutrition Board. Dietary Reference Intakes: Thiamin, riboflavin, niacin,

vitamin B6, folate, vitamin B12, pantothenic acid, biotin, and choline. National

Academy Press. Washington, DC 1998).

Izbjegavajte prekomjerni unos vitamina C, osobito tijekom duljih razdoblja. Nekoliko

je istraživača proučavalo sposobnost vitamina C da uništi B12 iako ovo drugi

osporavaju. Male količine prirodnog vitamina C bolji su izbor od velikih količina

sintetskog (Herbert V and Das KC. Folic acid and vitamin B12. In: Shils ME, Olson

JA, Shike M, eds. Modern Nutrition in Health and Disease. 8th ed. PhiladelphiaL Lea

& Febiger, 1994:404.).

Nemojte pušiti. Pušenje cigareta i cigara iscrpljuje zalihe vitamina B12 (New Eng J

Med 1995 Nov 2;333(18):1176-82).

Uzmite dodatni B12 prije i poslije operacije. Dušični oksid iz anestezije tijekom

operacije može iscrpiti B12, što je činjenica koja može razjasniti mnoge slučajeve

postoperativne depresije (Marie RM and others. Arch Neurol 2000 Mar;57(3):380-2).

Izbjegavajte cjepiva koja sadrže thimerosal i druge spojeve koji sadrže živu. Živa

iscrpljuje vitamin B12 (J Molecular Psychiatry Apr 2004).

Izbjegavajte plijesni iz okoliša ili hrane. Mikotoksini koje proizvode plijesni remete ili

utječu na normalnu funkciju vitamina B12 (Anyanwi EC and others. Scientific World

Journal 2004 Aug;4:736-45).

Nemojte koristiti oralne kontraceptive (pilulu) koji mogu iscrpiti vitamin B12. (Henley

S. Body Forum 1977 Jan 30;2(7):20; Sutterlin MW and others. Eur J Obstet Gynecol

Reprod Biol 2003 Mar 26;107(1):57-61; Lussana F and others. Thromb Res

2003;112(1-2):37-41).

Uzimajte dopunu B12 ukoliko imate neki od problema koji mogu utjecati i na B12

kao što je celijakija, Crohnova bolest i slični crijevni poremećaji, osobito ako ste

starija osoba ili imate bilo koji od simptoma nedostatka B12.

Nadopuna B12 – injekcije ili tablete?

Standardni tretman nedostatka vitamina B12 uključuje injekcije pomoću kojih B12

brzo dospijeva u krvotok i zaobilazi sve eventualno defektne komponente

mehanizma apsorpcije. Injekcije se koriste u slučajevima ekstremnih nedostataka,

kada je potrebno vrlo brzo obnoviti zalihe B12. Standardni je protokol 1000

mikrograma dnevno tijekom tri dana, potom tjedno mjesec dana, potom jednom

mjesečno na neodređeno vrijeme.

Injekcije su neugodne i skupe, potrebni su redoviti posjeti ordinacijama osim ako ih

pacijent daje sam sebi. Za sve situacije osim najhitnijih sve više medicinskih

mišljenja ide u smjeru uporabe oralne nadopune, osobito u vidu tabletica za pod

jezik. Liječnici sada preporučaju dozu od 100-250 mikrograma dnevno na redovitoj

osnovi. Onima koji imaju poteškoće s apsorpcijom može biti potrebno 1000-2000

mikrograma dnevno. Takve su doze sigurne jer kobalamin nema poznatih toksičnih

učinaka. Oni koji imaju problema s apsorpcijom apsorbirat će samo dio doze

(difuzijom kroz stijenku crijeva) no studije pokazuju da će dosljedna primjena oralne

nadopune popraviti nedostatak kod većine pacijenata s malapsorpcijom. U stvari,

posljednja je studija pokazala da je oralna nadopuna s 2000 mikrograma dnevno

bila tri puta učinkovitija od injekcija za povećanje B12 kod pacijenata s

pernicionznom anemijom (Journal of the American Geriatrics Society, January 1997

45(1):124).

Dr. John Dommisse preporuča vrlo visoke doze tableta (2000/2500 mcg) i to nakon

jednog ili dva obroka dnevno, kao učinkovite poput injekcija u održavanju B12 u

serumu u idealnom rasponu (www.johndommissemd.com/b12.html).

Pripravci u obliku nosnih gelova također su se pokazali učinkovitima u održavanju

idealne razine B12 u serumu, iako je ova metoda nadopune ostala kontroverzna.

Još jedna moguća metoda primjene, koju preporuča dr. Joseph Mercola, je primjena

putem kože tako što se B12 miješa s DMSO-om

(www.mercola.com/2000/aug27/vitamin_b12_deficiency.htm).

Najčešći oblik B12 za tretman u SAD-u je cijanokobalamin. Međutim, samo su dva

oblika aktivna u organizmu, metilkobalamin i adenozilkobalamin. Cijanokobalamin

se najprije u organizmu mora pretvoriti ili u metil- ili adenozilkobalamin putem

enzimatskog uklanjanja molekule cijanida (količina cijanida koja nastaje ovima

putem vrlo je mala no ipak može biti problematična); dok s druge strane, organizam

pripravke metilkobalamina može odmah iskoristiti (jedini aktivan oblik vitamina B12

komercijalno dostupan u SAD-u). U studiji koja je promatrala svojstvo vitamina B12

da produži život miševima s rakom, metilkobalamin je značajno povećao vrijeme

preživljavanja dok cijanokobalamin nije imao učinka (Tsao CS and Myashita K.

Pathobiology 1993;61(2):104-8).

Pacijentica koja je plakala 6 mjeseci

Iz knjige Your Nutrition Prescription dra H.L. Newbolda

Prije nekoliko godina 76-godišnju je staricu u ordinaciju dovela njezina kćer,

govoreći da je majka nekontrolirano plakala šest mjeseci te da je odnedavno postala

tako nesposobna da nije u stanju obavljati svoje kućanske poslove. Već je bila kod

petorice liječnika koji su je liječili na pet različitih načina, uglavnom antidepresivima i

sredstvima za smirenje. Jedan joj je liječnik davao injekcije s više vitamina, no ništa

joj nije pomagalo.

Unatoč tome što je imala normalan B12 dao sam joj probnu injekciju sa 1000 mcg

vitamina B12. Sam sebi sam rekao da ukoliko se brzo ne oporavi, trebat će joj

antidepresiv. Ukoliko joj antidepresivi značajnije ne pomognu u roku od mjesec

dana, trebat će joj terapija elektrošokovima.

Kad se vratila u moju ordinaciju tri dana kasnije, bilo joj je puno bolje. Više nije

plakala i rekla je da se osjeća puno snažnije i da je prvi put nakon više mjeseci

prespavala cijelu noć.

Tri dana poslije toga je izgledala sretno te mi je rekla da opet može voditi

domaćinstvo.

Prilikom budućih posjeta kćer sam poučio kako da joj daje injekcije dva puta tjedno

ili češće ako joj se učini da ima veću potrebu za ovim vitaminom. Kad se vratila

nakon nekoliko tjedana, starica mi je rekla da može osjetiti kako joj se iscrpljuju

zalihe vitamina svaka tri do četiri dana i da se nakon svake injekcije osjeća potpuno

preporođena. Taj je put rekla i da se osjeća kao prije deset godina i bila je zauzeta

svim svojim kućanskim poslovima u kojima je kao i toliko drugih dobrih njemačkih

kućanica njene generacije neizmjerno uživala.

Rečeno joj je da uzima injekcije češće. Čekala je predugo nakon što bi je injekcija

podigla.

Ova je žena dobar primjer osobe ovisne o jednom vitaminu. Siguran sam da je

podigla vitamin B12 u serumu do neslućenih visina. Bilo bi bacanje novca ponovno

je testirati.

Možda je ona jedna od onih kojima funkcija enzima postupno slabi s godinama. No

ova je pacijentica vraćena u normalu ogromnim količinama vitamina. Moguće je čak

da su određeni metabolički putevi koji normalno ne angažiraju vitamin B12,

zamijenili putove i iskoristili ovaj ojačani set enzima. Kako god, nekoliko injekcija

B12 pretvorilo je plačljivu, teturajuću staricu u živahnu, stariju kućanicu punu energje

koja je ponovno mogla preuzeti aktivnu ulogu u životu i uživati u ostatku svojih

godina.

Upravo se o takvim transformacijama radi kad je u pitanju kemija i prehrana.

Vitamin B12 i Nobelova nagrada

Otkriće, opis, izdvajanje i sinteza B12 dobar su primjer znanosti u najboljem svjetlu

što je kao rezultat imalo 4 Nobelove nagrade, tri iz kemije i jedna iz medicine.

1934: Whipple (California), Minot i Murphy (Massachusetts) dobili su Nobelovu

nagradu iz fiziologije i medicine za otkriće “faktora anti-perniciozne anemije” u jetri.

1964: Dorothy Crowfoot Hodgkin (Oxford) dobila je Nobelovu nagradu iz kemije za

analizu kristalne strukture kristala B12, uporabom nove rentgenske tehnike.

1965: R. B. Woodward (Harvard), radeći s B12, dobio je Nobelovu nagradu iz kemije

za istaknute rezultate u umijeću organske sinteze.

1981: K. Fukui (Kyoto) i R. Hoffman (Cornell), radeći s B12, dobili su Nobelovu

nagradu iz kemije za kvantnomehaničke studije kemijske reaktivnosti.

Izvori vitamina B12

Mekušci (školjke, kamenice, dagnje, itd.) 85g 84,1 mikrograma

Jetra goveđa, 1 šnita 47,9 mikrograma

Pastrva, divlja, 85g 5,4 mikrograma

Losos, 85g 4,9 mikrograma

Pastrva, uzgojena, 85g 4,2 mikrograma

Goveđi but, 85g 2,4 mikrograma

Jogurt 1,4 mikrograma

Mlijeko, 2,5dl 0,9 mikrograma

Svinjetina, sušena šunka, iz limenke, 85g 0,6 mikrograma

Jaje, tvrdo kuhano 0,6 mikrograma

Pileća prsa, 1/2 prsa 0,3 mikrograma

RDA za vitamin B12 (Recommended Daily Allowance)

Dob RDA

0-6 mjeseci nema RDA

7-12 mjeseci nema RDA

1-3 godine 0,9 mikrograma

4-8 godina 1,2 mikrograma

9-13 godina 1,8 mikrograma

14 i više 2,4 mikrograma

Trudnoća 2,6 mikrograma

Laktacija 2,8 mikrograma