24
28. februar 2019. godine Blumberg Veliki odliv radnika iz Srbije zbog visoke nezaposlenosti i niskih plata Srbija se nalazi pred izazovom da zaustavi odliv radnika iz zemlje, koja beleži gubitak od 5 odsto stanovništva u poslednjoj deceniji, piše agencija Blumberg. Blumberg navodi da se ministar rada, zapošljavanja, boračkih i socijalnih pitanja Srbije Zoran Đordević suočava sa istim teškoćama kao i sve zemlje na Balkanu - relativno niskim platama, visokom nezaposlenošću i bolje plaćenim poslovima koji se nude nedaleko u Evropskoj uniji. Srpski ministar rada je, dodaje njujorška agencija, angažovao tim ekonomista i statističara, na čelu sa stručnjakom za migracije, koji će se baviti rešavanjem jednog od najvećih ekonomskih i demografskih problema u Evropi. Da bi zaustavila odliv radne snage Srbija planira da iskoristi stabilan ekonomski rast, čvrste javne finansije, priliv stranih investicija i plan predsednika Aleksandra Vučića da zemlju uvede u Evropsku uniju tokom naredne decenije, citira Blumberg ministra Đorđevića. "To je municija koju možemo da koristimo", kaže 49-godišnji bivši finansijski izvršni direktor i ministar odbrane. "Dok se ne pridružimo EU, želimo da Srbija postane zemlja srednjeg ranga, pri čemu će se ekonomske migracije dešavati nekoj drugoj državi", navodi on. Srbija na svom putu nije usamljena. Obližnje Albanija, Bosna i Hercegovina, Severna Makedonija i Crna Gora takođe nastoje da se pridruže EU. Susedne Hrvatska i Bugarska već su članice, a taj status je u stvari doveo do intenzivnijeg egzodusa njihovih gradjana, napominje se u tekstu uz konstataciju da Bugarska, koja takodje pati od niske stope nataliteta, ima jednu od najbržih stopa smanjenja populacija u svetu. Sergej Gurijev, glavni ekonomista Evropske banke za obnovu i razvoj, rekao je prilikom prošlonedeljne posete Beogradu da se Srbija još uvek nalazi u donjem delu tabele po životnom standardu u odnosu na prosek 28-članog bloka, te da će kada dostigne današnji nivo Gruzije, Turske ili Mađarske, dalji razvoj Srbije smanjiti emigraciju, dodaje njujorška agencija. Takođe navodi da je prema izveštaju Organizacije za ekonomsku saradnju i razvoj, oko 60 odsto od otprilike 415.000 Srba koji su napustili zemlju izmedju 2007. i 2016. godine, otišlo u Nemačku. U tekstu piše da je nezaposlenost u Srbiji krajem prošle godine bila iznad 11 posto, da međugodišnji ekonomski rast od 3,5 procenta u četvrtom kvartalu predstavlja poboljšanje u odnosu na 2017. godinu, kao i da su strane direktne investicije polovinom godine iznosile 1,4 milijarde evra i bile na putu da zabeleže najviši nivo u sedam godina.

Veliki odliv radnika iz Srbije zbog visoke nezaposlenosti ...asns.rs/wp-content/uploads/2019/02/28-02-2019.pdf · Odliv mozgova mnogo veći nego što se prikazuje Analiza i podaci

  • Upload
    others

  • View
    3

  • Download
    0

Embed Size (px)

Citation preview

28. februar 2019. godine

Blumberg

Veliki odliv radnika iz Srbije zbog visoke

nezaposlenosti i niskih plata

Srbija se nalazi pred izazovom da zaustavi odliv radnika iz zemlje, koja beleži gubitak od 5 odsto

stanovništva u poslednjoj deceniji, piše agencija Blumberg.

Blumberg navodi da se ministar rada, zapošljavanja, boračkih i socijalnih pitanja Srbije Zoran Đordević

suočava sa istim teškoćama kao i sve zemlje na Balkanu - relativno niskim platama, visokom

nezaposlenošću i bolje plaćenim poslovima koji se nude nedaleko u Evropskoj uniji.

Srpski ministar rada je, dodaje njujorška agencija, angažovao tim ekonomista i statističara, na čelu sa

stručnjakom za migracije, koji će se baviti rešavanjem jednog od najvećih ekonomskih i demografskih

problema u Evropi.

Da bi zaustavila odliv radne snage Srbija planira da iskoristi stabilan ekonomski rast, čvrste javne finansije,

priliv stranih investicija i plan predsednika Aleksandra Vučića da zemlju uvede u Evropsku uniju tokom

naredne decenije, citira Blumberg ministra Đorđevića.

"To je municija koju možemo da koristimo", kaže 49-godišnji bivši finansijski izvršni direktor i ministar

odbrane.

"Dok se ne pridružimo EU, želimo da Srbija postane zemlja srednjeg ranga, pri čemu će se ekonomske

migracije dešavati nekoj drugoj državi", navodi on.

Srbija na svom putu nije usamljena. Obližnje Albanija, Bosna i Hercegovina, Severna Makedonija i Crna

Gora takođe nastoje da se pridruže EU.

Susedne Hrvatska i Bugarska već su članice, a taj status je u stvari doveo do intenzivnijeg egzodusa njihovih

gradjana, napominje se u tekstu uz konstataciju da Bugarska, koja takodje pati od niske stope nataliteta, ima

jednu od najbržih stopa smanjenja populacija u svetu.

Sergej Gurijev, glavni ekonomista Evropske banke za obnovu i razvoj, rekao je prilikom prošlonedeljne

posete Beogradu da se Srbija još uvek nalazi u donjem delu tabele po životnom standardu u odnosu na

prosek 28-članog bloka, te da će kada dostigne današnji nivo Gruzije, Turske ili Mađarske, dalji razvoj

Srbije smanjiti emigraciju, dodaje njujorška agencija.

Takođe navodi da je prema izveštaju Organizacije za ekonomsku saradnju i razvoj, oko 60 odsto od otprilike

415.000 Srba koji su napustili zemlju izmedju 2007. i 2016. godine, otišlo u Nemačku.

U tekstu piše da je nezaposlenost u Srbiji krajem prošle godine bila iznad 11 posto, da međugodišnji

ekonomski rast od 3,5 procenta u četvrtom kvartalu predstavlja poboljšanje u odnosu na 2017. godinu, kao i

da su strane direktne investicije polovinom godine iznosile 1,4 milijarde evra i bile na putu da zabeleže

najviši nivo u sedam godina.

Đorđevićev plan je da prekvalifikuje radnike i privuče više fabrika, što je strategija koja je pomogla

zemaljama poput Mađarske, Slovačke, Češke i Poljske da dođu do bogatijeg životnog standarda.

Istovremeno, ministar kaže da zemlja treba da stremi ka radnim mestima s proizvodnjom dodate vrednosti

kako bi izbegla model koji se temelji samo na jeftinoj radnoj snazi. A tu može da iskoristiti prednosti

pulsirajuće energije društvenog života po kojem je, dodaje, Srbija šampion sveta.

"Naša ideja je da Srbija bude drugačija. Imate sve veći broj visokokvalifikovanih poslova koji se mogu

obavljati na daljinu, postoje moderna sredstva saobraćaja i komunikacija, a Srbija nije zemlja kojoj bilo šta

od toga nedostaje", zaključio je Đorđević.

Веће плате код приватника заустављају одлив

мозгова

Последњи подаци показују да се чак 654.000 српских држављана иселило из Србије од 2000. године,

што је готово девет одсто укупног становништва наше државе. Посебно брине податак да је око 76

одсто грађана Србије који су напустили земљу у најбољим годинама, између 24 и 27.

Дакле, сваки 11. становник Србије отишао

је у иностранство, а међу исељеницима је

готово пођеднак број мушкараца и жена.

У извештају ОЕЦД-а наводи се да је, и

поред тога, Србију напустио мањи број

људи него друге државе у региону.

Наводи се податак да је од 2000. године

Хрватску напустило 865.100 људи, што је

петина грађана, а Румунију чак 2,7

милиона, односно сваки седми становник.

Пет процената укупног становништва,

односно 477.000, напустило је Мађарску,

док је из Словеније, која и сама мучи муку

с недостатком радне снаге и позива раднике из држава бивше Југославије, отишло седам одсто,

односно 148.000 становника.

Прошле недеље одржана је прва седница Координационог тима за праћење токова из области

економске миграције, који је Влада Србије основала да би се зауставио одлазак српског

становништва у иностранство јер нико није успео да спречи. У њему су стручњаци из разних

области, али је већ на самом старту јасно да тај проблем, који није присутан само у Србији, није лако

решив и да је директно везан за економски развој и могућност добре зарада и напредовања у послу.

Недавно објављени подаци о минималним платама у европским земљама показују зашто наши

грађани одлазе у иностранство. Кадрови који су тражени у западноевропским државама, па и

источноевропским, знатно су плаћенији него у Србији па се тако као логичан намеће закључак да се

без повећања српских плата тешко може озбиљније разговарати о остајању српске радне снаге у

држави.

Да је то тако, потврђује и главни економиста Европске банке за обнову и развој Сергеј Гуријев, који

је уверен у то да су само веће плате „противотров за напуштање земље”.

Емиграција је распрострањена широм Западног Балкана, али и у осталим европским земљама у

транзицији, објаснио је Гуријев. Како је додао, боље пословне могућности и веће плате су значајан

противотров за спречавање емиграције.

Млади немају времена да чекају

Демограф Института друштвених наука Горан Пенев такође сматра да без побољшања квалитета

живота, смањења стопе незапослености и већих плата. нема смањења одласка наше радне снаге у

иностранство.

Чињеница је да миграције негативно утичу на демографску слику Србије, објаснио је Пенев.

Да би се ситуација поправила, додао је, неопходно је да смањимо стопу незапослености, да се

побољша квалитет живота, подигну плате, да држава подстиче младе парове на оснивање породица...

То се не дешава преко ноћи, а многи млади људи немају времена да чекају бољитак и зато одлазе,

поручио је Пенев.

Да би до тога дошло, Србија треба да буде атрактивна за инвеститоре с модерним технологијама,

који могу да креирају продуктивније пословање. Људима је потребно боље образовање и обука да би

изашли на крај с променљивим захтевима модерног рада и да би избегли ситуацију да остану без

посла због аутоматизације, поручио је Гуријев.

Влада Србије, која је и основала Тим за праћење токова из области економске миграције, може само

донекле да утиче на животни стандард становништва, односно може да повећава плате само у јавном

сектору, док то у приватном не може да чини. Управо због тога што држава контролише само део

економског простора, и то оног који „живи” од рада приватног сектора, постоји огроман јаз између

зарада оних којима је она послодавац и оних који имају приватног газду. Доказ за то је разлика у

просечној плати запослених.

Тако је, по подацима Републичког завода за статистику, у децембру просечна плата у држави била

52.372, а код предузетника 27.308.

Или, у општој држави су током протекле године плате у просеку порасле девет одсто, док је у исто

време повећање плата у приватном сектору било око пет одсто.

Члан Фискалног савета Србије Владимир Вучковић додаје да су у овој години плате у јавном сектору

већ повећане, а да је велико питање да ли ће се то догодити и у приватном.

Pretnje zaposlenima u Republičkom geodetskom

zavodu

Sindikati Republičkog geodetskog zavoda (RGZ), koji su u štrajku, saopštili su večeras da je ta ustanova

uputila dopise zaposlenima da se izjasne o učešću u štrajku, kao i da su upućene pretnje otkazima

zaposlenima na određeno i po ugovoru o privremenim i povremenim poslovima.

U saopštenju se dodaje da je danas

pokušan nasilni prekid štrajka, a da je

pozivanje RGZ-a na pogrešno tumačenje

potpisanog Sporazuma sa sindikatima

krajnje nekorektno.

„Pokušaj direktora RGZ-a da ovaj štrajk

poveže sa uličnim protestima i

demonstracijama je apsolutno neodrživ.

Glavni uzrok ovog kao i prethodnog

štrajka su jednostrane odluke direktora i

njegovih saradnika kod ukidanja i umanjenja dodataka zaposlenima i pored toga što su u budžetu bila

predvidjena sredstava za isplatu“, navodi se u saopštenju.

Napominje se da nijedan član štrajkačkog odbora nije član bilo koje političke organizacije i dodaje da

„kakva je situacija sa rukovodstvom RGZ-a sindikatima nije poznato“.

Sindikati su najavili da će štrajk biti nastavljen i da očekuju poziv od predstavnika Vlade.

Sindikati Asocijacija slobodnih i nezavisnih sindikata (ASNS) i Ujedinjeni granski sindikat (UGS)

„Nezavisnost“ uputili su izvinjenje gradjanima zbog štrajka uz obrazloženje da im je želja i cilj da budu

„zaista efikasan i kvalitetan servis gradjana“.

Prvi rezultati Radne grupe za zaustavljanje odlaska mladih iz Srbije

Odliv mozgova mnogo veći nego što se prikazuje

Analiza i podaci o migracijama studenata, kao i njihovi komentari o tome zbog čega odlaze iz Srbije bili su

glavna tema jučerašnjeg sastanka Koordinacionog tima za praćenje ekonomskih migracija koje je pre

nepunih mesec dana formirala Vlada Srbije.

Tim sastavljen od stručnjaka, profesora, ministara, ali i

predstavnika poslodavaca i radnika formiran je na

inicijativu ministra rada Zorana Đorđevića, a jedini zadatak

bio je da prate migracije i pokušaju da reše problem zbog

kog sve više mladih u ovoj državi napušta zemlju u potrazi

za boljim uslovima života.

Kako je prvi sastanak pre dve sedmice bio više

organizacionog karaktera na jučerašnjem su se, kako za Danas kaže član ovog tima iz redova UGS

Nezavisnost Tomislav Živanović, članovi tima bavili analizom o migraciji studenata koju su pripremili

Ministarstvo rada, Kabinet ministarke bez portfelja zadužene za demografiju i RZS.

– Koordinaciono telo ne donosi odluke, nije bilo konkretnih predloga, više smo se bavili analizom i čitanjem

komentara studenata, koji su pričali o razlozima zbog kojih odlaze. Moja zamerka odnosila se na to što su

Slavica Đukić Dejanović i Zoran Đorđević napustili sastanak vrlo brzo, posle nepunih sat vremena – kaže

Živanović. Sastanak je trajao gotovo tri sata, ali, kako kaže, deluje kao da država praktično nije spremna da

preduzme konkretne političke korake i da ovo više liči na jedan marketinški potez.

– Diskusija je išla u tom pravcu da se analizira sve. Pričalo se o tome da je sve više onih između 25 i 50

godina sa srednjom stručnom spremom koji odlaze iz Srbije. Osim toga, odliv mozgova je mnogo veći nego

što je prikazano, jer postoji deo onih koji se nisu ovde odjavili, ali ni prijavili da rade u inostranstvu, tako da

njih niko ne računa – ističe Živanović. Novi sastanak, napominje, biće uskoro, ali nije precizirano kada.

Tada bi, kako kaže naš sagovornik, možda mogli da se očekuju neki konkretni predlozi, kojih ovog puta nije

bilo.

Najavljujući šta će biti posao ovog tima Zoran Đorđević je prošlog meseca rekao da očekuje „od stručnjaka

predlog rešenja na kratak rok, ali i strategiju za duži period“.

Srbiju poslednjih godina napušta oko 35.000 ljudi godišnje, a prema podacima Organizacije za ekonomsku

bezbednost i saradnju od 2000. iz zemlje je otišlo više od 650.000 ljudi, najviše mladih. Prema anketama

koje su rađene poslednjih godina, dve trećine mladih je izrazilo želju da ode, a jedna trećina je već preduzela

neke konkretne korake.

Nova buna geodeta zbog plata

Zaposleni u Republičkom geodetskom zavodu započeli štrajk jer pojedinima nije realizovano povećanje

zarada. Deo radnika iz Novog Sada i Beograda bez povišice. RGZ: Politički instruisani

ZBOG nepoštovanja sporazuma kojim se, između ostalog,

garantuje i da će primanja zaposlenih biti uvećana za

sedam odsto, radnici Republičkog geodetskog zavoda

(RGZ) stupili su u sredu ponovo u štrajk, tvrde sindikalci iz

RGZ. Naime, ovaj dokument, krajem januara, parafirali su

predstavnici Vlade Srbije i nadležni u sindikatima RGZ,

čime je bio okončan jednomesečni prekid rada. Zaposleni u

više od 100 službi za katastar prvi put su stupili u štrajk 24.

decembra prošle godine.

- Sva tri sindikata 21. februara su donela odluku o stupanju u štrajk i dali smo rok od nekoliko dana da se

uradi korekcija primanja zaposlenima, kojima su bila isplaćena umanjena primanja za januar - rekao nam je

Nebojša Pejčinović, iz sindikata "Nezavisnost". - Sporazum koji smo potpisali garantuje da primanja

zaposlenih budu uvećana za sedam odsto i to je odrađeno za najveći broj naših radnika. Ipak, jedna grupa

zaposlenih iz Novog Sada i Pančeva to povećanje nije dobila, a mi smo kao sindikat dužni da obezbedimo

zaštitu i pravovremeno smo reagovali. Upozorili smo još 6. februara da je došlo do kršenja samog

sporazuma. Obavestili smo i ministra rada Zorana Đorđevića, koji je obećao da će rešiti ovaj problem.

Na sastanku Štrajkačkog odbora konstatovano je i da nije ispunjeno obećanje nadzora Ministarstva

građevine nad radom rukovodstva RGZ i nije formiran Odbor za praćenje realizacije Sporazuma o prekidu

štrajka.

- U Beogradu je najveći pritisak na ljude koji štrajkuju, došlo je i do fizičkog nasrtanja - kazao je Pejčinović.

- Tu je i inspekcija za rad. Svakako, dok traje obustava rada ne primaju se zahtevi i ne izdaju rešenja.

S druge strane, RGZ Srbije je u sredu saopštio da su "politički instruisani sindikati" pozvali zaposlene da

započnu štrajk bez razloga i na zakonom nepropisan način.

- Pokušaj nasilja počet je u sredu nad RGZ, bez ikakvog razloga - navodi se u saopštenju RGZ. - Politički

instruisani sindikati ASNS i "Nezavisnost" pozvali su zaposlene da uđu u štrajk na zakonom nepropisan

način, iako su Vlada Srbije i rukovodstvo RGZ ispunili sve zahteve definisane Sporazumom o prekidu

štrajka od 21. januara 2019. godine. U službama katastra u Beogradu došlo je do incidenata. Građanima se

ne dozvoljava da uđu u službe katastra i ostvare svoja zakonom zagarantovana prava. Kao navodni razlog

štrajkača ističe se nezadovoljstvo obračunom plata, a u Odeljenje finansija RGZ nije stigla nijedna pisana

primedba zaposlenih na obračun zarade.

NEPRAVILNOSTI DA SE PRIJAVE

U Ministarstvu rada rekli su nam da je Vlada Republike Srbije potpisala Sporazum sa Republičkim

geodetskim zavodom, koji je potrebno da poštuju sve tri strane, uključujući Vladu RS, rukovodstvo RGZ i

zaposleni. Vlada RS je ispunila sve što je sporazumom dogovoreno. Ukoliko postoje nepravilnosti koje se

odnose na Sporazum, one se mogu prijaviti nadležnim institucijama.

Ruše BIP, grade stanove

Kompleks "Beogradske industrije piva" (BIP), koji se nalazi pored Mostarske petlje, trebalo bi da bude

iseljen.

Na toj lokaciji u planu je gradnja komercijalnih sadržaja.

Sve ovo se navodi u Planu detaljne regulacije,

dostupnom zainteresovanim građanima na javnom

uvidu.

Prostor o kome je reč oivičen je Bulevarom vojvode

Putnika koji se stapa sa Kneza Miloša, zonom

Mostarske petlje, koridorom auto-puta i zonom

železničkog čvora "Beograd centar".

Cilj izrade plana, kako se navodi u dokumentaciji, jeste

formiranje novog gradskog centra uz stanicu "Prokop",

stvaranje uslova za razvoj komercijalnih delatnosti, kao i transformacija stare Vajfertove pivare iz 1873.

godine zarad industrijskog turizma. Od prvobitnog kompleksa sačuvan je podrum za smeštaj piva i

Vajfertova kuća u Bulevaru vojvode Putnika 5. Navode i da tradicija proizvodnje pića od hmelja može da se

nastavi uz racionalizovan obim proizvodnje. Područje obuhvaćeno planom deo je zone novog gradskog

centra koji bi trebalo da se formira između auto-puta, Bulevara kneza Aleksandra, Ulice vojvode Putnika i

Dragana Mancea.

Ograničenja plana su formiranje kompleksa Specijalne bolnice, proširenje kapaciteta i odvajanje kompleksa

"Rudo" u cilju rešenja imovinskopravnih odnosa. Problem je i sanacija klizišta u kompleksu "Rudo". Prema

planu, trebalo bi da budu izgrađene još dve nove jednosmerne saobraćajnice, od kojih će jedna povezati

"Prokop" sa auto-putem, pišu Večernje novosti.

Nemoćni smo, gorivo opet skočilo

Posle nekoliko meseci pojeftinjenja, potom i mirovanja cena, naftni derivati preko noći poskupeli i do četiri

dinara, pišu Novosti.

Benzin od 95 oktana poskupeo je na većini benzinskih

pumpi za 2 do 2,5 dinara, a dizel je uzleteo između tri i

četiri dinara. Tako se u utorak na pojedinim, prometnijim

benzinskim pumpama u Beogradu litar benzina BMB 95

prodavao za 144,720 dinara, a evrodizel za 161,90 dinara

po litru.

Takozvane specijalne cene goriva, takođe su povećane

skoro u istom iznosu kao i za standardne vrste benzina i

dizela. Primera radi G-drajv dizel je dostigao cenu od

167,90 dinara po litru.

Iako nepopularna poskupljenja svih vrsta goriva su neminovna u ovom trenutku, objašnjava zamenik

predsednika Udruženja privatnih benzinskih stanica Srbije Borivoje Tatić.

Potrošene su zalihe nabavljene pre poskupljenja sirove nafte na svetskoj berzi, a uračunate su i nove više

akcize (oko 1,1 dinar na već postojeću akcizu), koje je država pripisala početkom godine.

Ni berzanske prognoze ne idu na ruku. Jasno je da je u žiži situacija u Venecueli, koja je prebogata naftom.

Šta će se tamo desiti veoma je teško prognozirati, a to će svakako uticati na kretanje cena sirove nafte.

Sirova nafta tipa „brent“, koja se uzima kao reper na našem tržištu, u utorak je prodavana za 65,04 dolara po

barelu, a 1. februara je imala cenu od 54,98 dolara.

Država je propisala da se od petka plaćaju i posebne nadoknade za zaštitu životne sredine. Tako će se za

transport nafte naplaćivati naknada od 100 dinara po toni, dok se za aktivnosti koje negativno utiču na

životnu sredinu može naplatiti do 0,4 odsto godišnjeg prihoda.

„Mi smo tu nemoćni. Šta država odredi mi plaćamo. U stvari, da budem precizan, na kraju sav ceh plaćaju

vozači“, kaže Tatić.

Ko su digitalni radnici, šta rade, kako zarađuju...?

Internet danas ne predstavlja samo izvor informisanja i zabave, već je i nezaobilazno sredstvo u obavljanju

razlicitih poslova, a procenjuje se da su radnici iz Srbije medu najbrojnijima u online sferi rada, kako u

Evropi, tako i u svetu.

Oni najčešće obavljaju poslove iz oblasti

kreativne industrije, IT-a, bave se

pisanjem i prevodhenjem tekstova,

davanjem časova jezika, prodajom i

marketingom, birotehničkim uslugama,

ali i davanjem profesionalnih usluga

poput advokatskih, finansijskih,

konsultantskih..

Ono što ih najviše motiviše je mogućnost

da zarade dodatni novac, nemogućnost da se zaposle u “offline svetu", i zato što na takvim poslovima mogu

da zarade više.

Prva studija takve vrste u Srbiji koja odgovara na pitanje ko su digitalni radnici iz Srbije koji ucestvuju u

masovnom radu i kakav je njihov socio-ekonomski položaj u društvu biće sutra predstavljena u Beogradu.

To istraživanje tokom 2018. godine sproveo je Centar za istraživanje javnih politika. Mladi i

viskoobrazovani ljudi sa fakultetskim diplomama iz ekonomije, dizajna, marketinga, arhitekture, filologije i

inženjerstva najbrojniji su medu digitalnim radnicima iz Srbije.

Oni najcešce pružaju usluge iz oblasti razvoja softvera i tehnologije (30 odsto),

pisanja i prevodenja (29 odsto) ili rade u kreativnoj i multimedijalnoj industriji (22 odsto), neki su od

podataka iz istraživanja.

Znatno manji broj digitalnih radnika iz Srbije bavi se prodajom i marketingom, birotehnickim uslugama i

unosom podataka i pružanjem profesionalnih usluga .

Većina digitalnih radnika i radnica radi na univerzalnim platformama koje nude najrazličitije tipove poslova

(Upwork i Freelancer), a potom slede i one specijalizovane samo za jednu oblast kao što je, na primer,

držanje časova stranih jezika.

Kako istraživanje Centra pokazuje, upravo zarada predstavlja jedan od glavnih motiva za radnike iz Srbije

da se priključe digitalnom radu na platformama.

Međutim, za neke digitalne radnike, ovaj rad predstavlja glavni izvor prihoda, za neke, druge dodatni priliv

novca uz glavnu zaradu, a za neke, samo džeparac.

Generalno, digitalni radnici zaraduju više od svojih kolega u tradicionalnoj ekonomiji. Njihova prosecna

bruto zarada je oko 120.000 dinara (jul 2018.).

Trećina anketiranih digitalnih radnika koji su registrovani kao preduzetnici i kojima je ovo pretežno glavni

izvor prihoda ubrajaju se ujedno i u one koji najbolje zaraduju- u proseku 196.000 dinara bruto. Među njima

ima najviše onih koji pružaju usluge u IT sektoru i u kreativnoj industriji u digitalnoj sferi.

Srbija je po broju radnika na globalnim onlajn platformama kroz takozvani "masovni rad" već godinama u

samom svetskom vrhu.

Na ovu “tihu revoluciju” prvi put je ukazala Svetska banka u svom izveštaju za 2015. godinu. Srbija je,

zajedno sa Rumunijom, svrstana u vodece zemlje u svetu i u Evropi po procentualnom ucešcu onlajn radne

snage u odnosu na ukupan broj stanovnika, i u odnosu na ukupnu radnu snagu u zemlji.

Neki podaci pokazuju i da je Srbija u decembru 2018. godine bila na desetom mestu u svetu, a na cetvrtom u

Evropi po obimu radne snage u digitalnom radu.

Budući da u digitalnom svetu nema fizickih granica, digitalni rad omogućava klijentima da dopru do radne

snage širom sveta u bilo kom trenutku.

Pojedini strucnjaci procenjuju da je korišćenje digitalnih platformi poraslo za 25 odsto izmedu 2016. i 2017.

godine.

Jedan od razloga za ovakav rast jeste, bez svake sumnje, sposobnost platformi da stvore efikasan i brz sistem

uparivanja ponude i tražnje, znatno umanjujući transakcione troškove koji omogucava klijentima pristup

veštinama i talentima za koje bi morali da potroše znatno više sredstava za proces selekcije.

Kao i u oflajn sferi rada, veoma su izražene prihodovne nejednakosti i rodni jaz u prihodima.

Mogućnost da digitalni radnici budu angažovani kao zaposleni ili po ugovoru o (autorskom) delu ne postoji

jer platforme nisu registrovane kao poslodavci u Srbiji.

Kako pokazuje istraživanje Centra, 83 odsto digitalnih radnika radi standardnih 40 sati nedeljno ili manje.

Istraživanje takode pokazuje da oni digitalni radnici koji rade više od 40 sati nedeljno, najcešce imaju

preduzetnicku radnju ili firmu, a digitalni rad im je glavni izvor prihoda.

Rad na digitalnim platformama cesto podrazumeva i rad u nestandardnim radnim satima, uveče, ili noću.

Praktično, ovakve poslove karakteriše rad od kuće, pa su kao takvi izbor za mnoge koji vole da rade u

sopstvenom okruženju i van kancelarije.

Mladi iz političkih stranaka podeljeni u stavovima

o Evropskoj uniji

Mladi iz opozicionih i vladajućih stranaka učestvovali su sinoć u debati "Srbija u EU: da, možda ne?", gde

su izneli različite stavove po tom pitanju - od toga da Unija nema alternativu i da je prirodan put za Srbiju,

do toga da Srbija, uz saradnju sa evropskim

zemljama, ne treba ni da teži da ikada postane

članica Unije. Dijana Radović iz

Socijalističke partije Srbije kaže da Srbija

treba da sledi svoj evropski put, kao i da

postoje brojni razlozi zašto je to u našem

interesu.

Istakla je da bi članstvom u EU glas Srbije

bio mnogo snažniji zajedno sa svim

članicama Unije, nego što je to u slučaju da

samostalno usmerava svoj razvoj.

Radović navodi i da dinamika procesa evrointegracija nije zadovoljavajuća, ali dodaje da sama dinamika

nije presudna, već je mnogo važnije da se sve reforme koje su potrebne sprovedu na pravi način.

"Naše društvo treba da se pripremi temeljno i adekvatno za sve one koristi, ali i obaveze koje nam slede

kada postanemo članica EU", kaže Radović.

Dodaje da je potrebno što više postići koncezus unutar države oko važnih nacionalnih pitanja kao što je i

pitanje Kosova i Metohije i kaže da je večeras na debati uzela učešće kao jedini predstavnik vladajućih

stranaka i jedini predstavnik žena, jer hoće svima da poruči da mladi i žene treba više da se odvaže, da

učestvuju i doprinesu dijalogu unutar zemlje.

Nikola Stavrov iz Liberalno demokratske partije ističe da je stav te partije oduvek isti, a to je

beskompromisno zalaganje za članstvo Srbije u EU.

"Naš stav je da Srbija treba da bude deo evropske zajednice i deo sklopa vrednosti koji EU karakteriše od

njenog osnivanja, a osnovana je kao projekat mira", kaže Stavrov i dodaje da Srbija mora da uradi sve kako

bi zatvorili sva poglavlja u pregovaračkom procesu sa EU.

"Tu pre svega mislim na najbitnije poglavlje, to je poglavlje 35, odnosno na normalizaciju odnosa Beograda

i Prištine", kaže Stavrov.

I David Cvekić iz Demokratske stranke kaže da je jedina opcija za Srbiju, koja nudi beneficije kao što su

ekonomska stabilizacija, demokratizacija društva..., članstvo u EU.

"To nam nudi beneficije koje već sada možemo da vidimo - 300 miliona evra koje dobijamo svake godine

bespovratno. To bi moglo čak i do šest puta da se poveća ukoliko bismo pristupili EU", kaže Cvekić.

Uroš Eleković iz Nove stranke kaže da je program njegove stranke unapređivanje saradnje Srbije i Unije i

ističe da je EU prirodan put Srbije u budućnosti.

"Odnos prema EU treba da se nastavi u tom pravcu da proširenje bude što efikasnije", kaže Eleković i

dodaje da i mi kao zemlja nosimo veliku odgovornost da se to što pre uradi.

Kaže da bi od članstva u EU građani Srbije imali mnoge benefite, kao što je više radnih mesta, pristup

fondovima za razvoj, bolji pristup ekološkim pitanjima, obrazovanju, profesionalizacija i bolja perspektiva

za mlade.

Predrag Marinković iz Srpske radikalne stranke izričito je izneo stav te stranke po pitanju evrointegracija

Srbije u EU:

"Srbija u EU - ne, i to iz više razloga, a prvi je što moramo da se odreknemo naših svetinja, svog naroda,

dela teritorije, što nijedna članica EU do sada nije uradila, nije podnela toliku žrtvu i to zarad, kako mi

smatramo, ekonomskog samoubistva".

Objašnjava da bi to bilo ekonomsko samoubistvo jer je, kaže, ekonomija Srbije slaba i ne može da odoli

slobodnom tržištu.

"Potrebno je vratiti carine, da se ukine SSP, da bi naša privreda i poljoprivreda mogla da se nosi sa tržištem

EU", kaže Marinković.

Stefan Mitrović iz pokreta Dosta je bilo kaže da je stav tog pokreta da Srbija ne treba da pristupi ovakvoj

EU, koja se, navodi, pretvorila u birokratsku tvorevinu.

Kaže da smatraju da Srbija treba da se okrene sebi, uz saradnju sa Evropom.

"Trebalo bi tražiti modele za saradnju sa evropskim zemljama i savezima, ali ne kao članica Unije u kojoj

svaka zemlja gubi svoj suverenitet i gde se u Briselu odlučuje na koji način će se trošiti novac poreskih

obveznika", navodi Mitrović.

Postoje i mišljenja da bi članstvo u EU donelo i benefite Srbiji, ali da bi naša zemlja ulaskom u Uniju isto

tako mnogo i izgubila.

Tako Filip Trajčevski iz Narodne stranke kaže da postoje argumenti i za i protiv i obrazlaže da bi se Srbiji

ulaskom u EU otvorilo tržište Zapadne Evrope i porasla bi joj meka moć, što ocenjuje kao dobre strane

članstva Srbije u Uniji.

"Ali, sa druge strane izgubili bismo mnogo - bio bi nam ugašen Sporazum o slobodnoj trgovini koji imamo

sa Rusijom, čije je tržište u sve većoj ekspanziji, zatim usaglašavanjem zajedničke spoljno-bezbednosne

politike Srbije sa ostalim članicama, čime bismo se odrekli i dela teritorije, morali bi da uvedemo sankcije

Ruskoj Federaciji, što bi se pogubno odrazilo na privredu Srbije", ispričao je Trajčevski.

Građani Srbije koji su radili u Rusiji od sutra

mogu da upišu radni staž

Sporazuma između Srbije i Ruske Federacije o socijalnoj sigurnosti sutra stupa na snagu.

Građani Srbije koji su deo radnog veka proveli

na poslovima u Rusiji, moći će od 1. marta da

apliciraju da im se uvaži radni staž i na taj način

ostvare pravo na penziju.

To pravo će moći da ostvare na osnovu Sporazuma između Srbije i Rusije o socijalnoj sigurnosti, koji će

stupiti na snagu 1. marta.

Naši građani, ukoliko su radili u prošlom periodu u Rusiji i ako su im tamo bili plaćeni porezi i doprinosi,

preko Penzijskog i invalidskog osiguranja popunjavaće jedinstveni upitnik i aplicirati za obračun radnog

staža.

Pre uvažavanja radnog staža građanima, srpski PIO fond će podatke iz upitnika proveriti sa PIO-om iz

Rusije, a tada će se i znati koliki broj građana će ostvariti to pravo.

"U tom slučaju, njima bi staž bio spojen. Godine staža koje su imali u Srbiji bi bile spojene sa godinama

staža iz Rusije, a po osnovu zbira tog radnog staža mogli bi da ispunjavaju u potpunosti uslov da idu u

penziju", izjavio je ranije za Tanjug ministar za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja Zoran

Đorđević.

Prema njegovim rečima, penzije iz Srbije bile bi im uplaćene preko našeg PIO fonda, a deo bi dobili iz

Rusije.

Ukazao je da to važi samo za naše građane, a ne i za ruske koji su radili kod nas, s obzirom da je reč o

jednosmernom sporazumu koji je, kaže ministar, bio važan da se potpiše s obzirom da je veliki broj naših

građana radio u Rusiji osamdesetih godina.

"Takav vid saradnje nemamo sa mnogo zemalja. S obzirom da je sporazum jednosmeran, pokazujemo brigu

prema našim građanima da im pomognemo da ostvare njihova prava", podvukao je Đorđević.

Najavio je da će instrukcije o popunjavanju upitnika biti na sajtu PIO fonda i Ministarstva za rad, i pozvao

građane koji su radili u Rusiji da se jave.

Sporazum između Rusije i Srbije o socijalnoj sigurnosti potpisan je 19. decembra 2017. godine, a Narodna

skupština Srbije donela je 28. juna 2018. Zakon o potvrđivanju tog Sporazuma.

TV Prva/BIZlife

Ovo je priča profesorke FON-a koja je pred

otkazom zbog porodiljskog

Profesorka Fakulteta organizacionih nauka čija priča je podigla javnost na noge rešila je da se oglasi. Slučaj

Vesne Todorčević, prvi je u javnosti pokrenuo BIZLife i naš kolumnista Milenko Vasović. Priča je izazvala

brojne komentare, a suština je sledeća – nije izabrana u zvanje redovnog profesora zbog porodiljskog

odsustva, a sada joj, kako tvrdi, po slili zakona sledi i ostanak bez posla.

Gostujući na televiziji Prva rekla je kako naslućuje da su iza svega

razlozi lične prirode.

„Neke moje kolege su to pretočile u dopis u kojem me optužuju da

nemam dovoljno pedagoškog iskustva, jer sam u u izbornom

peridu za izbor redovnog profesora koji traje pet godina

provela dve godine od tih pet provela na trudničkom i

porodiljskom odsustvu“, kazala je Todorčević.

Ona je navela i da postoji pravilnik i statut koji to regulišu.

„Statut Univerziteta, pre svega stav 142, po kojem svaki kandidat

ima prava da se opredeli ako želi da mu izborni period teče, bez

obzira na to što je na odsustvu dužem od 6 meseci. Ja sam se

opredelila da moj izborni period teče i on je istekao 15. decembra 2018. U te tri školske godine ja sam

radila u punom obimu angažovanja 70% na Fakultetu organizacionih nauka, a 30% na Matematičkom

instittu SANU“, navela je Todorčević.

Dobila je inajviše ocene studenata, ali ni to nije bilo dovoljno. Kaže da se ranije nikada nije dogodilo da

neko na FON-u ostane bez zvanja i posla zbog trudničkog ili porodiljskog odsustva.

„Ja sam pitala kolege zašto je to tako – nije bilo odgovora. Oni su smatrali da ja treba da nadoknadim još

dve godine i da budem 7 godina u zvanju vanrednog profesora da bi stakla uslov dobrog pedagoškog

iskustva“, kazala je profesorka.

Naslućuje da je razlog u ličnoj pozadini i da ima veze sa nhenimodnosom prema mojem odnosu prema

profesiji i nauci.

„Nisam poklanjala bodove studentima za njihove dolaske na predavanja ialko je to bio dogovor na

katedri…Usprotivila sam se, pa sam bila prijavljena dekanu zbog toga.“, navodi i ističe sumnju da u dubljoj

senci čitave priče stoji jedan ugeldni matematičar kiojem sam se ja suprodstavila jer je želeo da

neakademski načun iskoristi rezultate iz mog doktorata.

Šta dalje? Profesorka tvrdi da će po sili zakona dobiti otkaz.

„Meni je istekao izborni period od pet godina ja više nisam vanredni profesor. Taj status ne može da se

produži, jer više ne postoji konkurs za vanrednog profesora. Ja ću izgubiti svoje radno mesto, pod kapom

porodiljskog sam do 4. aprila“, navela je.

Ipak, profesorka Todorčević ima jednu jaku i važnu poruku.

„Ja sam se opredelila da ostanem u ovoj zemji, rodila sam decu ovde. Ne želim da me istiskuju iz ove

zemlje, nwe želim da budem primorana da je napustim. Ja volim svoj posao, volim da prenosim znanje. Ne

bih volelela da moja principijelnost bude razlog zbog kojeg me neke kolege obaraju“, zaključila je.

Rok sudu da se izjasni o zakonu, penzioneri nakon

toga podnose prijave

Inicijativa za ocenu ustavnosti Zakona o privremenom umanjenju penzija ponovo je pred Ustavnim sudom.

Ovog puta sa potpisima 31 opozicionog poslanika i oročena na 15. april. Ukoliko se do tada sud ne izjasni,

iz Udruženja Sindikata penzionera Srbije obećavaju da će podneti krivične prijave protiv sudija Ustavnog

suda.

Dužni, kažu, neće ostati ni PIO fondu, ni državi koju će goniti do Strazbura.

Nastavljaju da nas muče - poručuju iz sindikata penzionera i tvrde da i posle ukidanja spornog zakona,

razumevanja sa Vladom i sudovima nema.

"Mi smo u kavezu iz koga oni da li će nas pustiti ili neće videćemo. Ono što ja znam, sa saradnicima ovde

prisutnim, da nećemo odustati makar išli i na Mars. Ići ćemo s tim, jer oni misle da ćemo poumirati vrlo

brzo", rekao je Mihajlo Radović, predsednik Udruženja sindikata penzionera Srbije.

Traže da im se vrati oduzeto, a iz redova opozicije su smislili i kako, pa su skupštini i Vladi predložili

zakon.

"Da se sva umanjenja koja su vršena tokom trajanja privremenog zakona okamate, da se na dan stupanja na

snagu novog zakona tako okamaćena proglase javnim dugom, da se na ime tog javnog duga emituju državne

obveznice kojima bi se taj novac penzionerima vratio. Predložili smo da to vraćanje traje pet godina u deset

šestomesečnih rata", kaže Vladimir Đurić, narodni poslanik - Stranka moderne Srbije.

Verovatno će, kažu, skupština i vlada da odbace predlog, ali Ustavni sud mora da pokrene postupak na

inicijativu narodnih poslanika. Sudijama tog suda poručuju da su ćutanjem sami sebe lustrirali, a imaju

poruku i za predsednika Vučića. Podsećaju da je baš on komentarisao prvu presudu u korist penzionera, a

potom je u drugostepenom postupku ta presuda pala.

"Da dođe i da konačno kaže o čemu se radi i da ustanovimo šta se tu iza brda valja, ako je ikako moguće. Da

nas upozori, da se ne iznurujemo bespotrebno", dodaje Radović.

Poreznici lane otkrili 168 fantomskih preduzeća

Novo značajnije napredovanje Srbije na listi zemalja s rizicima za pranje novca predstavlja korak ka

skidanju naše zemlje s ovog spiska

Od prošlogodišnje „crne liste”, na kojoj se Srbija prvi put našla kao zemlja sa rizicima za pranje novca,

međunarodni kriminal i finansiranje terorizma, naša zemlja je napredovala „do režima pojačanog nadzora”,

saopštila je pre dva dana FATF-a, međuvladina organizacija za borbu protiv pranja novca i finansiranja

terorizma. To je u najnovijem izveštaju ocenjeno kao značajno napredovanje.

Upravo je borba protiv pranja novca bila i razlog zašto je veliki broj banaka u Srbiji proteklih meseci tražio

od svojih klijenata da potpišu izjavu da nisu

bračni drugovi nekih od funkcionera, ili deo

njihove porodice.

Upitani šta Srbija treba da uradi da bi joj rejting

bio još bolji i koliko Poreska uprava može tome

da doprinese, prof. dr Milica Bisić, poreski

stručnjak, kaže za „Politiku”, da poreznici

nemaju vodeću ulogu u borbi protiv pranja

novca, već je to zadatak Uprave za sprečavanje

pranja novca i finansiranja terorizma.

– Imajući u vidu, međutim, da je pranje novca

neodvojivo povezano sa poreskom utajom,

otkrivanje i sankcionisanje poreskih utaja, u čemu Poreska uprava treba da ima vodeću ulogu, istovremeno

predstavlja i snažno sredstvo borbe protiv pranja novca. Kolika je efikasnost poreznika u ovom poslu teško

je reći, jer nema dovoljno podataka na osnovu kojih bi se ona mogla oceniti – kaže Bisićeva.

Ona potvrđuje da je potpisivanje izjava u bankama jedna od mera proistekla iz Zakona o sprečavanju pranja

novca i podzakonskih akata koji uređuju pravila za poznavanje klijenata.

– Ovo je u svakom slučaju dobra vest, jer predstavlja korak ka skidanju Srbije sa ove liste, budući da nije

dobro biti označen kao zemlja sa ozbiljnim nedostacima. U praksi takva ocena stvara ozbiljne prepreke u

platnom prometu našim preduzećima u inostranstvu (svrstana su u visokorizična, jer im je sedište u zemlji sa

ozbiljnim nedostacima) – kaže ona.

Kada je Srbija 2017. godine došla na sivu listu ocenjeno je da Zakon o sprečavanju pranja novca i

finansiranja terorizma nije dovoljan, pa su prošle godine doneti podzakonski akti, koji operacionalizuju

preventivne i kontrolne postupke u sprečavanju pranja novca i finansiranju terorizma. U nadzor su, kaže

Bisićeva, uključeni visoko rizični sektori (igre na sreću, promet nepokretnostima i slično), kao i advokati,

notari i kasina. Takođe, u januaru ove godine je, na osnovu Zakona o centralnoj evidenciji stvarnih vlasnika

donetog maja 2018. godine, uspostavljen registar stvarnih vlasnika koji vodi APR.

Otpočelo je sprovođenje navedenih zakona i podzakonskih akata, a u pojačanom nadzoru ostajemo dok se ne

vide rezultati ovog sprovođenja.

Kako u praksi funkcionišu perači para? Tako što jedna firma, koja primera radi proizvodi drvene kućice, na

računu ima 12 miliona dinara, a htela bi da ima gotovinu u rukama. Ona nalazi peračku firmu, koja će joj

izdati fakturu na 7,5 miliona dinara, navodno za isporuku kućice. Tih 7,5 miliona sastoji se od šest miliona

za kućicu i milion dinara za PDV. Za uplaćene pare ta firma će odbiti PDV u svojoj firmi, a peraču će

isplatiti proviziju od, recimo, pet odsto za uslugu lažnog fakturisanja. Perač nakon uplate podiže gotovinu

sa računa i vraća firmi koja proizvodi kućice i fakturu sa otpremnicom da je isporučila dve ili tri kućice.

Perač ne uplaćuje milion dinara za PDV, već to zadržava za sebe i uz onu proviziju od pet odsto i uzima oko

1,5 miliona dinara.

Nacrt zakona o sprečavanju korupcije uskoro će se naći pred poslanicima, a da se država uhvatila u koštac sa

korupcijom, govori i budžet agencije koji je ove godine veći oko 20 miliona dinara.

Novi zakon trebalo bi da precizira nadležnosti agencije i njenu preventivnu ulogu u sistemu borbe protiv

korupcije. Za ostvarenje tih namera biće potrebno da se zaposli dvostruko više ljudi.

Poreska uprava s druge strane nastavlja s otkrivanjem fantoma i perača para. Reč je o firmama koje se

uredno i po zakonu registruju u APR-u sa minimalnim osnivačkim kapitalom, po pravilu bez zaposlenih ili

sa samo jednim zaposlenim.

Kako je potvrđeno u Poreskoj upravi od januara do decembra 2018. godine Poreska policija je identifikovala

168 peračkih i fantomskih preduzeća, što je 28 odsto više u odnosu na 2017. godinu. U 2019. godini

suzbijanje sive ekonomije i dalje će ostati kao jedan od prioriteta Sektora poreske policije. Svoje resurse

usmerićemo na otkrivanje najsloženijih poreskih krivičnih dela, posebno na ranom identifikovanju

organizovanog i povezanog delovanja fantomskih i peračkih firmi.

Grad će ponuditi „Sava centar” na koncesiju

„Pritvorena” vrata kongresnog centra za Miroslava Miškovića

Baš kad je izgledalo da Miroslav Mišković ima novog keca u rukavu za preuzimanje udela od 49 odsto

vlasništva nad Centrom „Sava”, ovaj biznismen je izbacio pogrešnu kartu. Nije mu pomoglo ni to što je

„Delta” u ponovljenom tenderu bila jedini takmac za ortakluk nad ovom kongresnom dvoranom, džaba je

finansijski ulog povećan u odnosu na uslove iz javnog poziva, ništa nisu vredela obećanja njegove

kompanije da će preuzeti gubitke „Sava centra”, a profit deliti sa gradom.

Ovog puta „okliznuo” se na nepotpunu ponudu, odnosno

nepotpun biznis plan – njegova kompanija nije se u

dokumentaciji nedvosmisleno izjasnila o broju postojećih

zaposlenih koji bi bili preuzeti u novoosnovano

zajedničko preduzeće. Zato je na dnevnom redu

prekjučerašnje sednice trebalo da bude usvojena

informacija o odluci kojom je gradonačelnik Zoran

Radojičić početkom meseca obustavio postupak za izbor

partnera za ovaj kongresni centar. Zasedanje je odloženo,

pa će se o ovom pitanju raspravljati u ponedeljak.

Čini se, međutim, da ova odluka nije ništa novo, već da je njome samo ozvaničeno ono što je još od letos

poznato. Tada je takođe rečeno da je grad iz formalnih razloga odbio „Deltinu” ponudu, a zamenik

gradonačelnika obznanio je da će se o sudbini ovog objekta voditi direktni pregovori. U materijalu koji se

juče našao pred gradskim odbornicima ipak nije bilo reči o tom dijalogu grada i Miškovićeve kompanije kao

da ga u međuvremenu nije ni bilo.

U „Delti” nisu želeli da komentarišu učešće u ovom javnom pozivu, a pogotovo ne to što su zasad ispali iz

igre.

A, kako je sinoć za RTS objasnio Goran Vesić, zamenik gradonačelnika, grad je već krenuo u novi proces.

Umesto da traži partnera sa kojim bi osnovao zajedničko preduzeće za upravljanje Sava centrom, ovoga puta

grad će kongresnu dvoranu ponuditi na koncesiju. To ustvari znači da će pravo na korišćenje ovog objekta,

ustupiti investoru, pod određenim uslovima, na određeno vreme i za određenu naknadu. Ono što je gradu

najvažnije jeste da Sava centar ponovo dobije stari sjaj i da postane okosnica kongresnog turizma.

Vesić je dodao i da će u koncesiji moži da učestvuju sve kompanije, a između ostalih i „Delta”. Što

praktično znači da vrata „Sava centra” ovoj kompaniji nisu zalupljena već samo pritvorena.

Jer teško da će grad zainteresovati nekog drugog osim Miškovića da ulaže u jednog od najvećih gradskih

gubitaša u koji nije investirano poslednjih 20 godina. To se pokazalo i na ovom tenderu, na kome je baš

„Delta” bila jedini ponuđač.

Skup, oronuo i energetski neefikasan Centar „Sava” u centru je pažnje ovog holdinga zbog toga što će,

ulazeći u ovo zdanje, kompanija potvrditi svoju dominaciju u tom delu grada. Kada bi konačno poboli

zastavicu na teritoriji ovog objekta, to bi im omogućilo da pasarelom povežu kongresnu dvoranu sa hotelom

„Interkontinental Beograd” čiju gradnju planiraju nedaleko od već postojeće „Kraun plaze”, takođe u

njihovom vlasništvu.

Finansijska ponuda prihvatljiva

Čelnici „Delte” ranije su tvrdili da su spremni da ulože 25 miliona, što je dvostruko više od sume tražene u

javnom pozivu. Oni bi, naime, kako piše u materijalu dostavljenom poslanicima Skupštine grada, investirali

12,5 miliona sopstvenog novca, dok bi dodatnih 12,5 miliona obezbedili iz kredita povučenog na teret

zajedničkog privrednog društva.

Ovaj deo ponude, kako piše u zaključku komisije koja se bavila traženjem gradskog partnera za Centar

„Sava”, zadovoljio je minimalne uslove u javnom pozivu.

Izmenama zakona komunalna policija kao milicija

dobija veća ovlašćenja i mogućnost rada bez

uniforme

https://insajder.net/sr/sajt/tema/13592/Izmenama-zakona-komunalna-policija-kao-milicija-dobija-

ve%C4%87a-ovla%C5%A1%C4%87enja-i-mogu%C4%87nost-rada-bez-uniforme.htm

Nacrt zakona o komunalnoj policiji, prema analizi Insajdera, predviđa veća ovlašćenja od dosadašnjih,

promenu imena, ali i mogućnost da pojedini komunalni policajci mogu obavljati „određene“ poslove u civilu

– bez službene uniforme.

Nakon skoro četiri godine najava predstavnika vlasti da će izmeniti zakon koji se odnosi na komunalnu

policiju, Ministarstvo državne uprave i lokalne samouprave pokrenulo je javnu raspravu o Nacrtu zakona o

komunalnoj miliciji, kako će se ubuduće zvati ova služba. Pripadnici ove gradske službe ubuduće će, kako

predviđa Nacrt zakona, imati ovlašćenja i da zaustavljaju automobile.

Komunalna policija formirana je krajem 2010. s ciljem da na gradskim ulicama zavede komunalni red. Tada

najavljeni kao “zeleni redari koji će menjati Srbiju nabolje”, ubrzo su, zbog brojnih incidenata, stekli imidž

bahatih komunalaca. U najvećem broju slučajeva dokazana su i prekoračenja ovlašćenja.

Istovremeno, predstavnici vlasti najavljivali su izmene zakona i ograničenje ovlašćenja. Novi

nacrt, međutim, predviđa da se spisak ovlašćenja ove

gradske službe proširuje.

Tako će, ukoliko bude usvojen ovakav zakon,

komunalna milicija osim dosadašnjih zadataka,

pružati i asistencije u izvršenjima službi u jedinicama

lokalne samouprave, a pomoć službama pružaće na

osnovu odobrenja načelnika komunalne milicije. Ovo

znači da će komunalci ubuduće pomagati gradskim službama pri isključenju struje, vode…

Komunalni milicajci takođe će moći i da zaustavljaju vozila iako po Zakonu o bezbednosti saobraćaja na

putevima i Pravilniku, to može obavljati samo saobraćajna policija.

Naslov člana 23 Nacrta zakona suprotan je aktuelnom Zakonu o bezbednosti saobraćaja jer se navodi da je

još jedno od ovlašćenja komunalne policije “zaustavljane i pregledanje lica, predmeta i vozila”.

Ovaj član predviđa da će ubuduće komunalni milicajac, osim pretresa lica zatečenog u kršenju propisa iz

delokruga komunalne milicije, moći da zaustavi i pregleda i vozila koji su u neposrednoj blizini ili pod

nadzorom lica koje pregleda.

Kako navode u Ministarstvu lokalne samouprave za Insajder, ovakvo rešenje doneto je u okviru Radne

grupe u kojoj su se nalazili i pripadnici Ministarstva unutrašnjih poslova gde je dogovoreno da se svi

aktuelni propisi pravno usaglase sa novim Nacrtom.

Javna rasprava o Nacrtu zakona o komunalnoj

miliciji biće održana od 15. februara do 6. marta

2019. godine, a u okviru nje, u saradnji sa Stalnom

konferencijom gradova i opština, 28. februara biće

održan okrugli sto u Centru „Sava“ u Beogradu.

Milicajci bez uniforme na poslovima po nalogu načelnika

Još jedna od novijih stvari koju donosi Nacrt zakona o komunalnoj policiji je i da svoj posao komunalni

milicajci mogu obavljati i u civilu. Naime, kako se navodi “poslove komunalne milicije mogu obavljati i

komunalni milicionari bez službene uniforme sa oznakama, po pisanom nalogu načelnika komunalne

milicije”.

Koje poslove, na koji način kao i pod kojim uslovima će komunalni milicajci raditi bez službene uniforme sa

oznakom nije u zakonu detaljnije opisano što svakako otvara prostor za brojne zloupotrebe ove službe koja

ima i deo policijskih ovlašćenja.

Na pitanje Insajdera, čime se garantuje da ovaj član zakona neće biti zloupotrebljen, u Ministarstvu navode

da su mehanizmi kontrole i nadzora uspostavljeni.

“Nadzor i kontrola rada (i unutrašnja kontrola), izveštavanje o radu kao i posebno utvrđena disciplinska

odgovornost i provere bezbednosnih smetnji i psihofizičkih sposobnosti komunalnih milicionara su

mehanizmi koji bi trebalo da obezbede da zloupotrebe ovlašćenja budu minimalne“, navodi Ministarstvo za

lokalnu samoupravu u odgovoru Insajderu.

Na pitanje koje poslove će milicajci obavljati u civilu imajući u vidu da to nije definisano zakonom,

Ministarstvo kaže da se Nacrtom zakona ne izdvajaju pojedinačni poslovi koji bi mogli da se obavljaju u

civilu, ali da je svrha uspostavljanja ovakve mogućnosti u rutinskom obavljanju nadzora na uobičajenim

mestima, kao što je ulična prodaja i slično.

Policija postaje milicija

Još jedna novina koju donosi Nacrt je promena imena komunalna policija u komunalna milicija i to zbog

nedavno usvojenog Zakona o izmenama Zakona o policiji kojima je utvrđeno da pravo na upotrebu naziva

"policija", ima isključivo Ministarstvo unutrašnjih poslova i Ministarstvo odbrane.

Zato je Ministarstvo, sudeći po obrazloženju za donošenje ovog Nacrta koje se navodi na kraju teksta,

izabralo da se naziv ove službe izmeni u naziv komunalna milicija.

Iako se, po uporednoj praksi država u okruženju, ova služba naziva “komunalni redari” , Ministarstvo je,

vodeći se činjenicama da služba ima i deo policijskih ovlašćenja, odlučila da se komunalni policajci od sada

zovu komunalni milicajci.

“Zadržavajući deo policijskih ovlašćenja, prema Nacrtu ovog zakona, naziv ove službe bi trebalo da i dalje

oslikava ovu njihovu glavnu karakteristiku tako da je predloženo da to bude komunalna milicija koja, kao

tradicionalni naziv ukazuje na policijska ovlašćenja”, navodi Ministarstvo u obrazloženju.

Komunalnu miliciju osnivaće i opštine

Ministarstvo kao razlog za izmenu zakona koji se odnosi na komunalne policajce navodi potrebu da se

komunalna milicija obrazuje i u opštinama zbog ocena da su u dosadašnjem funkcionisanju opština uočene

znatne teškoće u održavanju komunalnog reda i obezbeđenju efikasnog izvršavanja zakona iz oblasti

komunalne delatnosti.

“Organizovanje ovakve službe i njeno funkcionisanje u opštinama doprineće kako sprečavanju prekršaja

komunalnog reda, tako i preventivno delovati na sprečavanje tih prekršaja. Na ovaj način se opštinama

omogućuje da, u saradnji sa policijom i drugim subjektima, preuzmu i realizuju sopstveni deo odgovornosti

za komunalni i drugi red u opštini, a time i za bezbedan i miran život svojih stanovnika” , navodi

Ministarstvo, između ostalog, kao obrazloženje za izmene Zakona.

Novo zapošljavanje komunalnih milicajaca?

Inače, od donošenja Zakona o komunalnoj policiji ovu službu nemaju svi gradovi u Srbiji.

U Beogradu je komunalnih policajaca najviše - oko 300, i to u skladu sa dosadašnjim zakonom da se jedan

komunalni policajac zapošljava na 5.000 građana.

Ove odredbe u novom nacrtu zakona o komunalnoj policiji nema što praktično otvara prostor da se novi broj

ovih službenika zaposli.

Na pitanje Insajdera zbog čega je ukinut član Zakona koji je ograničavao broj komunalnih milicajaca, u

Ministarstvu kažu da je to učinjeno kako bi se omogućilo da svaka jedinica lokalne samouprave, koja se

odluči da uspostavi ovu službu, prilagodi broj komunalnih milicionara svojim potrebama i mogućnostima.

„Ovo je posebno značajno, jer se mogućnost formiranja službe komunalne milicije sada otvara i za opštine

(ne samo za gradove za koje je bio primeren broj 1 na 5000 građana). Takođe, i iz razloga što su na snazi

drugi propisi koji uređuju maksimalan broj zaposlenih u jedinicama lokalne samouprave, pa nije neophodno

da je broj zaposlenih u jednoj službi posebno uređuje“ , dodaje Ministarstvo.

Inače, izmene i dopune zakona koji se odnose na komunalnu policiju najavljivali su nadležni godinama

unazad. Većina ovih izmena našla se i u Nacrtu zakona o izmenama i dopunama Zakona o komunalnoj

policiji koji je početkom 2016. usvojila Vlada ali koji nije stigao do poslanika. Ovakve izmene koje su

predviđale povećanje broja ali i ovlašćenja komunalnim policajcima u oblasti saobraćajnih prekršaja

podržao je i tadašnji gradonačelnik Siniša Mali.

Insajder: Komunalna policija – zaštićena od odgovornosti?

Komunalnu policiju od osnivanja, krajem 2010. godine, prate brojni incidenti od fizičkih obračuna sa

građanima prilikom kontrole nelegalne ulične preprodaje, posedovanja BusPlus karti, pa i do privođenje

aktivista nevladinih organizacija i udruženja i sprečavanja novinarskih ekipa da obavljaju svoj posao.

Istovremeno, Insajder je otkrio brojne nezakonitosti i nelogičnosti u radu Komunalne policije Grada

Beograda.

Tako je, kako smo otkrili, Komunalnoj policiji čija je nadležnost da kontroliše ali i da kažnjava većinu

privatnih firmi koje krše komunalni red, dozvoljeno i da prima donacije od istih tih privatnih firmi, a do

nedavno su nezakonito koristili službene palice od metala, iako je važećim propisima striktno predviđeno da

službena palica mora biti izrađena od gume.

Uprkos brojnim propustima u radu Komunalne policije koje je Insajder objavio i uprkos brojnim pozivima i

zvaničnim dopisima ovoj gradskoj službi, naš zahtev za snimanje intervjua s načelnikom ove gradske službe

Nikolom Ristićem ostao je bez odgovora.

Brnabić na pitanje Insajdera ko plaća Blerov

institut da savetuje Vladu: Rade volonterski...

https://insajder.net/sr/sajt/vazno/13589/Brnabi%C4%87-na-pitanje-Insajdera-ko-pla%C4%87a-Blerov-

institut-da-savetuje-Vladu-Rade-volonterski-(VIDEO).htm

Premijerka Ana Brnabić ni danas nije odgovorila na pitanje Insajdera ko plaća Institut za globalne promene

Tonija Blera da savetuje Vladu Srbije. Brnabić je na konferenciji za novinare više puta ponovila da se za

usluge Blerovog instituta ne izdvaja ni dinar iz budžeta Srbije, kao i da savetovanje Vlade spada u njihove

„pro bono aktivnosti“. Na pitanje Insajdera da li to znači da njih baš niko ne plaća da savetuju srpsku vladu,

Brnabić je odgovorila da to pitamo Blerov institut. Iako je i danas istakla da Vlada radi transparentno, i

pored insistiranja, premijerka nije htela da obeća da će nam dostaviti ugovor sa Institutom.

Nakon što je na sajtu Instituta za globalne promene

Tonija Blera javno objavljen oglas za angažman dva

savetnika u Vladi Srbije, koji će biti zaduženi za „visoko

prioritetne projekte Vlade“ i „podršku državnim

zvaničnicima u odnosima s javnošću”, Insajder je

pokušao da od premijerke Ane Brnabić sazna ko plaća

Insitut da savetuje srpsku vladu. Ona je na konferenciji

za novinare pre skoro tri meseca obećala da će Insajderu

dostaviti tu informaciju, ali nam je umesto toga iz njenog kabineta poručeno da pitamo Blerov institut ko ih

plaća.

Isto pitanje danas smo postavili premijerki na konferenciji za novinare, ali je ona više puta ponovila da se za

usluge Blerovog instituta ne izdvaja ni dinar iz budžeta Srbije.

„To što Blerov institut radi je deo njihovih neprofitnih aktivnosti, dakle pro bono aktivnosti, volonterskih.

Nijedan jedini dinar iz budžeta, od novca poreskih obveznika, ne ide na usluge Blerovog instituta. Zašto

imaju takve neprofitne aktivnosti, koji se odnose, na Srbiju, morate njih da pitate. Ne mogu da govorim o

strateškoj politici Instituta. Ja vam kažem mi ne plaćamo, a vi mene pitate zašto oni to rade pro bono“,

navela je Brnabić i upitala: „Ko sam ja, portparol Instituta“.

Na pitanje Insajdera da li to znači da Blerov institut ne plaća baš niko da savetuje Vladu Srbije, Brnabić je

odgovorila: „Ne, ne plaća ga Vlada Srbije“.

Premijerka je nakon molbe da nam dostavi ugovor koji je Vlada potpisala s Institutom, navela da „mora da

proveri na koji je način to regulisano“ i ponovila da ga ne plaća Vlada.

Na konstataciju novinara Insajdera da je važno da se zna ko plaća Blerov institut, Brnabić je odgovorila da

ona „ne zna da ih iko plaća“.

„Da li ste čuli za neku organizaciju koja ima pro bono aktivnosti? Kada neko ima pro bono aktivnosti, to

znači da za te pro bono aktivnosti oni ne dobijaju novac. Ne znam zašto ste vi uvereni da ako neko radi pro

bono, da mu neko drugi daje taj novac. Ja sam radila stvari u životu pro bono. Imala sam normalan posao,

kojim sam zarađivala za život, radila sam pro bono za Nacionalnu alijansu za lokalni i ekonomski razvoj

(NALED). To mi Naled nije plaćao, što ne znači da mi je plaćao neko treći“, odgovorila je premijerka.

Na molbu Insajdera da nam dostavi ugovor, pa da sve bude jasno, Brnabić nas je ponovo uputila na Blerov

institut, a na konstataciju da Institut nije odgovoran građanima Srbije, nego Vlada, ona je rekla da je sve u

potpunosti transparentno i da se nijedan dinar iz budžeta ne izdvaja na to.

Novinarka Insajdera je ponovo zatražila od premijerke ugovor, na šta je ona odgovorila: "Hvala".

Konkurs za savetnike uklonjen nakon pisanja medija

Institut za globalne promene bivšeg britanskog premijera Tonija Blera početkom decembra raspisao je

konkurs za dva viša savetnika Vlade Srbije. Međutim, nakon interesovanja medija, konkurs je uklonjen s

njihovog sajta iako je u njemu pisalo da ističe 21. decembra.

Kako su u Blerovom institutu rekli za Insajder, ponude za posao su sklonjene jer su kandidati

nađeni. Takođe su naveli da ova dva radna mesta ne finansira Vlada Srbije. Na pitanje ko ih plaća, nisu

želeli da odgovore.

„Ponude za posao su sklonjene (sa sajta) jer smo identifikovali kandidate. Ove pozicije su povezane s

projektom Instituta u Srbiji koji služi kao podrška jačanju javnih službi. One čine deo šireg, neprofitnog rada

Instituta koji služi kao podrška vladama širom sveta i nije koštala Vladu Srbije,“ rekao je za Insajder

portparol Instituta Benedikt Mejkon-Kuni.

Premijerka Ani Brnabić prethodno je izjavila da je angažovanje Blerovog instituta u formi „deliviri junita“

počelo u vreme bivšeg premijera Aleksandra Vučića, a da je ona samo nastavila tu praksu.

„Deliviri junit radi na najbolji mogući način. Pomaže Vladi i svim resornim ministarstvima da bi neke od

najboljih projekata isporučili. To ne plaćaju građani Srbije“, navela je Brnabić.

O angažovanju Tonija Blera u Srbiji pisao je i Gardian, koji je objavio da je ugovor o savetovanju između

Srbije i Blerove agencije sklopljen u Abu Dabiju, a da će njegove usluge biti finansirane iz fondova

Ujedinjenih Arapskih Emirata.

Fabrika šinskih vozila Goša prodaje se po drugi

put

Nekadašnji gigant u prozvodnji šinskih vozila, Fabrika šinskih vozila Goša u stečaju iz Smederevske

Palanke, drugi put je stavljena na prodaju.

Početna cena na javnom nadmetanju - u prethodnom pokušaju prodaje - iznosila je 335.091.707 miliona

dinara, a sada se Goša, kao pravno lice, prodaje putem neposredne pogodbe.

Procenjena vrednost kompanije je 605.615.252 miliona dinara, a među najvažnijom imovinom su

građevinski objekti u Smederevskoj Palanci (vagon hala, stolarnica, lakirnica, radionice, magacini i

skladišta), kao i oprema, zalihe, udeli i akcije i licence i patenti.

Svi zainteresovani treba da otkupe prodajnu dokumentaciju, uplate depozit od 121.123.050 dinara i dostave

ponudu u pisanom obliku, lično stečajnom upravniku u prostorijama muzeja Goša u Smederevskoj Palanci,

na dan održavanja neposredne pogodbe.

Krajnji rok za dostavljanje ponuda je 28. mart 2019. do 11.45 časova, a ponude će biti otvorene istog dana u

12 časova.

"Opsada" domova zdravlja, milion hipohondara u

Srbiji

Na preventivni pregled i proveru krvne slike trebalo bi otići jednom godišnje, kod zubara bar dva puta.

Istraživanje Evrostata sa pitanjem koliko često idete lekaru, pokazalo je da 30 odsto Srba nikada ne ide, a

15,5 procenata kod lekara opšte prakse ide više od deset puta godišnje.

Lekari u domovima zdravlja tvrde da je 90 odsto dolazaka pacijenata nepotrebno i da nije reč samo o starim

ljudima. Češće od nas, kod lekara idu samo Danci. Više od milion naših ljudi ide u proseku deset puta

godišnje kod lekara opšte prakse bez realnog razloga.

"Hipohondrija se kvalifikuje kao stalna potreba provere da li bolujemo od neke opasne bolesti i javljanje

simptoma koji ukazuju na to. To stanje mora da traje bar šest meseci da bi se to nazvalo hipohondrijom",

rekao je gostujući u Jutarnjem programu načelnik Klinike za neuropsihijatriju "Doktor Dragiša Mišović",

Vladimir Diligenski.

Sa druge strane, prema rečima doktorke Nevenke Dimitrijević iz Doma zdravlja Voždovac, ako je neko na

bolovanju na primer dva meseca, pacijent mora bar deset puta da poseti izabranog lekara, da ide na komisiju

i slično.

"Kada je reč o hipohondriji, jedini način da se neko razuveri da dolazi stalno kod lekara je da se uvede neka

mera Fonda koja bi ograničila neke usluge na određeni broj. Oko 30 odsto pacijenata smatra da je

neophodno da se stalno javljaju izabranom lekaru da izmere pritisak, da idu u labaratoriju", objašnjava

doktorka Dimitrijević.

Saveti komšija, nadrilekarstvo danas su zamenjeni savetima sa interneta, što stvara sajber hipohondriju.

"Sajber hipohondrija je stanje kada hipohondri tragaju za simptomima i dokazom svoje bolesti na internetu,

što naravno nije dobro. Često dolaze ljudi koji imaju prevashodno mentalne probleme pa tek onda telesne.

Koncentracijom na bilo koji bol vi pojačavate simptome i do 400 puta. Ukoliko se koncentrišete na neke

simptome vezane za kožu, možete da povećate telesnu temperaturu i do 0,4 stepena. Ono što je tu problem je

što pacijenti stvarno veruju da su bolesni, a pristup zdravstvenim ustanovama je slobodan i oni uvek mogu

da dođu kod lekara", kaže Diligenski.

Zagušene zdravstvene ustanove

Prema rečima doktorke Dimitrijević, u urbanim sredinama to već predstavlja ozbiljan problem jer su

zdravstvene ustanove zagušene.

"To nije dobro zato što od mase simptoma koje pacijenti iznose može da se provuče da neko ima zaista

ozbiljno oboljenje. A uz to svaki pacijent koji dođe i kaže svoje simptome ima ih ili ne to mora da se upiše i

na taj način nam administracija dodatno oduzima vreme", naglašava doktorka Dimitrijević.

U izveštaju Evrostata piše da hipohondrije nema kad je reč o zubarima, jer 66 odsto naših građana nikada

nije otišlo kod zubara.

"Hipohondrije u stomatologiji nema jer se veliki broj ljudi plaši, a sa druge strane, te usluge se plaćaju",

objašnjava doktor Diligenski.

Sa druge strane, čak 30 odsto ljudi uopšte ne ide lekaru. Prema rečima doktora Diligenskog, ako uopšte

nema straha, to takođe nije dobro jer se tada potcenjuju neki simptomi koji mogu da ukažu na neko ozbiljno

oboljenje koje, ako se ne dijagnostikuje na vreme, teže se leči.

Doktorka Dimitrijević kaže da su preventivni pregledi jasno definisani i odnose se na ukrštanje faktora

rizika kao što su gojaznost, hipertenzija, dijabetes i genetske predispozicije.

"Hronična oboljenja dovode do naglih insulta, što može da dovede do gubitka radne sposobnosti, ali i do

smrti", kaže doktorka Dimitrijević.