Skelet Skelet glaveglave

Najsloženije građeni dio osovinskog skeleta.

Dvije serije skeletnih elemenata: 1. Lubanja (neurocranium) skeletna čahura

koja obuhvaća i zaštićuje prednji dio nervne cijevi i glavne čulne organe

2. Visceralni skelet ( splanchnocranium) građen od lučnih skeletnih dijelova koji obuhvaćaju prednji

(respiratorni) dio crijeva, podupiru prvobitno škržne proreze i služe kao oslonac škržnoj muskulaturi.

- Proteže se cijelom duljinom škržnog dijela crijeva.- Visceralni luci leže između škržnih proreza. (Broj kod

amfioksusa preko 100; ribe 5-6 (8); ciklostoma 14 itd.

Pojava glavenog skeleta kralješnjaka: 1. Koncentracija osnovnih čulnih rgana u

prednjem dijelu vuče za sobom progresivni razvoj CNS koji se diferencirao u mozak.

- Nužna posljedica razvoja mozga 2. Usni otvor sa usnom dupljom i škržni aparat

zahtijevaju čvrste potporne elemente.

3. Škržni aparat (prvobitni respiratorni aparat kralježnjaka) dobiva zaštitu.

4. Kralježnjaci su prvotno vodene životinje ( čvrst glavenio skelet omogućava probijanje kroz vodenu masu).

Visceralni skelet

Jasna metamerna građa.

Danas se ne poklapa sa općom metamerijom tijela.

Svaki škržni luk sa svojom muskulaturom predstavlja jednu branhiomeru i inerviran je jednim jedinim segmentalnim živcem.

Danas se broj branhiomera ne poklapa sa brojem mišićnih segmenata (miomera) ali je segmentalni raspored očuvan.

Lubanja

Nesegmentirani dio glavenog skeleta. Njen odnos prema živčanom sustavu je isti

kao i odnos kralježnice prema živčanom sustavu.

- Trasformirani dio kralješnice (18. st)– VERTREBRALNA LUBANJSKA TEORIJA (19 st. Oken i Goethe)

Lubanja je metamernog porijekla Lubanja je metamernog porijekla (kod današnjih kralješnjaka metamerna građa se ispoljava tijekom embrionalniog života).

Mezoderm glave u embrionalnom razviću je segmentiran i predstavljen tipičnim miomerama.

Ispred slušnih čahura postoje 3 (do 5) jasno naznačenih miomera, iza njih još 6.

Prve tri daju mišiće oka, ostale sudjeluju u izgradnji podjezične muskulature i kod ciklostoma i kod adulta se održavaju kao samostalne miomere.

Kod svih ostalih kralježnjaka segmentna građa glave iščezava po završetku

embrionalne faze.

Glaveni skelet u svome razvoju pokazuje 3 stupnja1. vezivni (nije definitivno održan ni kod jedne grupe)

2. hrskavičavi (selahije i ciklostoma) 3. koštani Embrionalni razvoj lubanje principijelno

je isti kod svih kralješnjaka.

Kod selahija se prvi hrskavičavi začetak javlja s obje strane vrha horde i ispred njega.

Skeletogeni vezivni materijal koji leži oko začetka mozga i prednjeg kraja horde potiče od mezenhima nastalog na račun sklerotoma glavnenih mezodermalnih segmenata.

Parahordalia (prve dvije tvorevine s obje strane vrha horde Trabekule (u produžetku parahordalija) začetak baze

lubanje Parahordalia i trabekule srastaju međusobno u hrskavičavu

ploču koja predstavlja bazu lubanje. Spajanje se ne vrši jedino u nivou hipofize i hrskavičava

osnova na tom mjestu pokazuje otvor (fenestra basicranialis anterior) na čijem se mjestu kod adulta nalazi sella turcica.

Embrionalni razvoj glavenog skeleta

1. olfaktorna kapsula 2. optička kapsula 3. otička čahura 4. parahordalia

(parachordalia cranii) 5. horda 6. prehordalia

(trabeculae cranii)

Tipovi lubanje 1. platibazična (široka osnova, široko

rastavljeni bočni zidovi orbita između kojih je moždana duplja)

2. tropibazična (uska osnova, jako približeni bočni zidovi orbita i stješnjena mošdana duplja)

Interorbitalna pregrada (septum intraorbitale)

Razviće visceralnog skeleta

Vezivna Hrskavičava Koštana faza Nastaje neovisno o lubanji u obliku samostalnih

vezivnih lukova sa obje strane prednjeg crijeva koji ubrzo postaju hrskavičavi.

Njihova metamerija (brahniomerija) ne poklapa se sa metamerijom tijela.

Broj parova visceralnog skeleta je 6-7 (najviše 9).

Kod svih kralješnjaka prva 2 visceralna luka stupaju u intimnu vezu sa lubanjom i usnom dupljom i gube svoju prvobitnu ulogu zaštite i oslonca škržnog aparata.

1. Prvi podupire ivice usnog otvora – VILIČNI (MALNDIBULARNI) LUK

2. Drugi služi kao oslonac jeziku- JEZIČNI (HIOIDNI) LUK

Svaki od njih podijeljen je u dva dijela: dorzalni i ventralni.

Između oba prva visceralna luka leži PRVI škržni prorez označen kod selahija kao spiraculumspiraculum.

Vilični (mandibularni) luk - obuhvaća dorzalni dio – nepčano-kvadratna

hrskavica (palatoquadratumpalatoquadratum)- - ventralni dio – Mekelova hrskavica (cartilago cartilago

MeckeliiMeckelii)- Oba dijela funkcioniraju kao gornja i donja čeljust kod

riba sa hrskavičavim skeletom (selahije).

Jezični (hioidni) luk - dorzalni dio – hiomandibularni luk

(hyomandibularehyomandibulare) - ventralni dio – hioidni (hyoidalehyoidale)

Ostali škržni luci se sastoje iz 4 dijela: - dva dorzalna (pharyngobrachiale i epibrancialepharyngobrachiale i epibranciale) - dva ventarlna (ceratobranciale i ceratobranciale i

hypobranchialehypobranchiale)

Veza između visceralnog skeleta i lubanje

- vezivne veze - preko zgloba Najsloženija je veza palatokvadratnog dijela

prvog luka. 1. protostilni tip (hipotetski; 1. i 2. visceralni luk vezani

prednjim krajem za lubanju, neovisni jedan od drugog) 2. amfistilni (prednji kraj palatokvadratnog luka vezan je

lubanju preko malog izraštaja za slušni dio lubanje; i veza preko hiomandibularnog luka) – respiratorna i čeljusna respiratorna i čeljusna ulogauloga

3. hiostilni (prednji dio vezan za lubanju u nivou nosnih čahura ili orbita, posredstvom jednog ili dva hrskavičava izraštaja; zadnji dio preko hiomandibularnog luka)

4. autostilni (Dipnoa, Holocephali, suhozemni kralješnjaci) palatokvadratni luk se vezuje neposredno za lubanju, hiomandibularni više ne sudjeluje u toj vezi; čeljusni luk se potpuno oslobađa respiratorne uloge)

Glaveni skelet ribaSelahije Primitivni tip glavenog skeleta Potpuno hrskavičav Lubanja relativno diferencirana, platibazičnog tipa Prednji kraj se nastavlja u rostrum 4 regije: - potiljačna - slušna - očna - nosna

Glaveni skelet viših riba

Okoštao do te mjere da je prvobitna hrskavičava lubanja reducirana

Hrskavica se zadržava u nosnoj oblasti Lubanja u pravilu tropibazična Interorbitalna pregrada Broj zamjenskih kostiju relativno veliki Hiostilija Amfistilija (Holostei, Dipnoa)

Ae- anteopoerculars (accessory operculars) Aex- anterior extrascapulars An- angular Ao- antorbital B- branchiostegals C- cleithrum Cl- clavicle D- dentary Dh- dermohyal Dp- dermopterotic E- extralateral gular Ex- extrascapulars F- frontal Io- infraorbital Lg- lateral gular Lx- lateral extrascapular M- maxilla Mfm- maxillary fossa of mandible Mg- median gular Mx- median extrascapular N- nasal O- opercular P- parietal Pc- postcleithrum Pm- premaxilla Po- preoperculum Pr- postrostral Ps- presupracleithrum Pt- posttemporal R- rostral S- suborbitals Sc- supracleithrum Sl- sclerotics So- subopercular

Lateral Line Canals (in blue, lower case) ec- ethmoid commissure gu- gular pit line ic- infraorbital canal jq- jugal & quadratojugal pit-lines mc- mandibular canal ot- otic canal poc- preopercular canal pr- profundus canal soc- supraorbital canal stc- supratemporal commissure amp- anterior, median, & posterior parietal

sensory pit lines

Act

inop

tery

gi

a

Glaveni skelet amfiba

Brojne primitivne odlike Lubanjska čahura većinom hrskavičava N. Vagus jje posljednji živac koji izlazi iz lubanje

Potiljačna regija nastala na račun malog broja kičmenih pršljena.

Lubanja platibazična, pokretno vezana za kralješnicu. Dva potiljačna gležnja Autostilija Mali broj zamjenskih kostiju Primordijalna hrskavičava lubanja amfiba ima nepotpuni krov,

zatvoren pokrovnim kostima. Pri osnovi slušnih čahura – ovalno okno (fenestra ovalis) koje

vodi u unutarnje uho i o koje se oslanja prednji kraj slušne koščice (collumela auris).

U slušnoj regiji razvijena samo prednja otička kost (prooticum)

Glaveni skelet reptila

Primitivni reptili blisko vezani za stegocefale. Potiljačne regija nosi jedan potiljačni gležanj

(donja i bočne potiljačne kosti). Lubanja tropibazična Interorbitalna pregrada vezivno-hrskavičava Broj zamjenskih kostiju veći nego kod amfiba Hrskavičava primordijalna lubanja ni za vrijeme

embrionalnog života ne obrazuje zatvorenu čahuru.

U zidu slušnih čahura – 3 otičke kosti: Prednja (prooticum) Zadnja (opistoticum) Gornja (epioticum)

Veza kvadratne kosti sa lubanjom Kvadratna kost se oslanja na pterigoidnu

kost koja leći na nepčanom svodu.

1. monimostilija (krokodili i kornjače- kvadratna kost čvsto srasla za lubanju i nepokretna)

2. streptostilija (zmije i gušteri- sve kosti čeljusnog aparata pokretno zglobljene; a ne samo kvdratna)

Maksimalna pokretljivost kod otrovnica

Maksilana kost reducirana, nosi otrovne zube

Pokretno zglobljena Prilikom otvaranja usta, donja čeljust

se spušta, kvadratna kost se pomijera naprijed.

To pomijeranje se prenosi na pterigoidnu kost koja se dodiruje s kvadratnom i ona se pomijera naprijed.

Sa pterigoidne kosti se pokret prenosi na transverznu kost koja vezuje pterigoidnu kost za maksilarnu kost.

Transverzna kost je sad poluga koja potiskuje maksilarnu kost (otrovni zubi).

Otrovni zubi spremni za ugriz!

Herrerasaurus

ischigualastensis

Homologi organi?

Homologi organi

Slušne koščice sisavaca i donjočeljusne kosti guštera.

Cladogram with representative organisms showing the changes in relative position of the quadrate, articular, squamosal and dentary in the synapsid line.

The outgroup used here is a tuatara (Sphenodon, Rhynchocephalia), which has a less heavily modified skull.

Varanid and snake skulls.

Note the articulation between the articular and quadrate in the varanid, and the compound and quadrate in the snake.

The joints in red are highly mobile, those in green are slightly mobile, and the joint in blue, while not mobile in most snake species, is highly mobile in the African Egg-eating Snake.

Kornjača

- Kornjače i krokodili imaju zatvoreni nepčani svod.

- Obrazovanje čvrstog nepca.

Pomijeranje hoana unazad kod krokodila omogućava disanje za vrijeme ishrane

Calonectris borealis

Glaveni skelet ptica

1. Os quadratum. 2. Os pterygoideum. 3. Os jugale   4. Os palatinum   5. Maxilla   6. Os lacrimale (ili prefrontalna

kost)   7. Os frontale 8. Os nasale 9. Fossa glandula nasalis   10. Processus postorbitalis   11. Processus zygozomaticus   12. Fossa temporalis   13. ‘Zglob'

 

Iste značajke kao kod glavenog skeleta reptila s kojima ptice grade zajedničku grupu Sauropsida

Razlike – opća konfiguracija lobanje

1. Lobanja – tropibazični tip (prostrane, duboke orbite, razvijena međuorbitalna pregrada)

2. Prednji dio lubanje izvučen u kljun (odlika ptica)

3. Prostrana lubanjska duplja (mozak dobro razvijen)4. Lubanjske kosti tanke i čvrsto srasle među sobom5. Iza orbita, lubanja proširena, te slušne čahure

leže nisko na bokovima lubanje.6. Jedan neparan potiljačni gležanj (condylus

occipitalis), kao i kod gmazova.

Glaveni skelet ptica sličan je glavenom skeletu izumrlih dinosaura i pseudozuhija.

Sličnost sa glavenim skeletom pterosaura je rezultat konvergentnog razvoja.

U građi lubanje sudjeluju iste kosti kao kod reptila, mada je često – uslijed srastanja teško homologizirati pojedine kosti.

- U potiljačnoj regiji razvijene sve 4 potiljačne kosti.- Bočne potiljačne kosti sa donjom grade neparni

potiljačni gležanj koji leži kao i foramen magnum sasvim nisko.

- Os lubanje stoji uspravno u odnosu na kralježnicu.- U slušnoj regiji: 3 otičke kosti – gornja (epioticum)

srasta sa gornjom potiljačnom, a zadnja (opisthoticum) sa bočnom potiljačnom kosti.

- Na bazi lubanje su: bazisfenoidna, presfenoidna kost i presfenoidna kost srastaju u obliku tankog prednjeg nastavka sfenoidne kosti – ROSTRUM.

- Bokovi lubanje: s obje strane sfenoidne kosti su alisfenoidne i orbitosfenoidne kosti.

Nosna regija: međuorbitalne pregrade, etmoidna kost, vomer (neparan).

Kosti lubanjskog krova: tjemene i čeone kosti, te skvamozna kost.

Prednji obod orbita – suzna kost (os lacrimale) – prefrontalna kost. Ispred čeonih – nosne kosti.

Monozigalni tip lubanje (jedan jabučni luk) – donji jabučni luk (jugalna i kvadratojugalna kost).

KLJUN: nosne, premaksilarne i maksilarne kosti. Nepčani svod: nepčane, pterigoidne kosti i vomer Sekundarno čvsto nepce: pločasti izraštaji

premaksilanih i maksilarnih kostiju.

Zglob donje čeljusti

Kvadratna kost je pokretno zglobljena za lubanju.

Kvadratna kost se zglobljava sa skvamoznom i sa zadnjim krajevima pterigoidnih kostiju.

Lubanja ptica je streptostilna (kao kod guštera).

Pokretne kosti nepčanog svoda – NEOGNAT (pri otvaranju usta donja čeljust se spušta i kljun se diže).

Postoji i paleognat tip.

U donjoj čeljusti (kljunu) hrskavica je gotova sva okoštala.

Pored dvije zamjenske kosti (artikularne i mento-mandibularne) u donjoj čeljusti javlja se tipični reptilski niz pokrovnih kostiju:

- zubna - angularna - supraangularna - splenijalna - koronoidna kost Slušna koščica slična reptilskoj, nastala od

hiomandibularnog dijela jezičnog luka. Ostali dio visceralnog aparata obrazuje jezičnu

kost. Evolucija glavenog skeleta ptica: prilagođenost na

let (iščezavanje teških zuba, funkcionalna zamjena kljunom).

Glaveni skelet sisavaca

Znatno se razlikuje od glavenog skeleta reptila brojnim odlikama; postepeno su se razvili tijekom evolucije.

Velika sličnog glavenog skeleta sisavaca sa sa skeletom izumrlih teromorfa dopušta da se sisavci neposredno vežu za reptile od kojih vode porijeklo.

Osnovne odlike glavenog skeleta sisavaca 1. Dobro razvijena potiljačna regija nosi 2

potiljačna gležnja. Čine ih bočne potiljačne kosti. 2. Lubanja je platibazična, sa prostranom

moždanom dupljom (nastala je sekundarno od tropibazične – izčezavanjem međuorbitalne pregrade koja se javlja samo tijekom embrionalnog razvića). Bila je razvijena kod teromorfa.

3. Proširenjem lubanjske duplje, krov postaje jako zasvođen i slušne čahure leže gotovo ventralno na bokovima lubanje.

4. Postoji jedan jabučni luk, sastavljen iz elemenata gornjeg i donjeg luka. Orbite relativno male.

5. Najznačajnija odlika – zglob donje čeljusti.Prvobitni zglob kojeg čine kvadratna i artikularna

kost otišao je u slušnu regiju i dao zglob slušnih koščica – nakovnja i čekića.

Zglob donje čeljusti sisavaca (između dentalne i skvamozne kosti) predstavlja novu tvorevinu.

6. Pojava sekundarnog čvrstog nepčanog krova – karakteristična odlika sisavaca.

7. Lubanjske kosti teže srastanju.

Primordijalna hrskavičava lubanjska čaura sisavaca je dobro razvijena za vrijeme embrionalnog života.

Dno je azvijeno potpuno, krov slabo razvijen. Slušne čahure nose dva otvora: - fenestra ovalis (o kojeg se oslanja slušna koščica) - fenestra rotunda (postoji i kod reptila, zatvorena

vezivnom opnom).

Tendencija srastanja lubanjskih kostiju javlja se rano u embrionalnom razvoju – pojedine kosti su

predstavljene samo posebnim centrima okoštavanja u prvobitnoj hrskavici.

1-os temporale2-os perietale 3-sutura coronalis 4-os frontale 5-tuber frontale 6-ala major ossis sphenoidalis 7-orbita 8-os lacrimale 9-os nasale 10-processus frontals maxillae 11-maxilla 12-juga alveolaria  maxillae 13-os zygomaticum 14-foramen mentale 15-tuberositas mandibulae 16-processus coronoideus

mandibulae 17-arcus zygomaticus 18-processus stiloideus 19-processus condylaris

mandibulae 20-processus mastoideus ossis

tempolaris 21-porus acusticus externus 22-pars squamosa 23-os occipitale 24-linia temporalis inferior 25-linia temporalis superior

Potiljačna regija- Sve 4 potiljačne kosti razvijene

- Bočne sa donjom potiljačnom kosti sudjeluju u izgradnji potiljačnih gležnjeva.

-Foramen magnum kod viših sisavaca i čovjeka leži sasvim nisko – gotovo u ravni lubanjske osnove (baze lubanje).

Gotovo kod svih sisavaca potiljačne kosti srastaju u jednu kost (os occipitale).

Kod mnogih sisavaca (glodari, papkari) bočne potiljačne kosti nose paraokcipitalni ili paramastoidni nastavak – hvatište za mišiće.

Na donjoj potiljačnoj kosti (ispred gležnjeva) su otvori za XII par moždanih živaca (n. hipoglossus).

Os occipitale (posteriorno)

1-linea nuchalis suprema2-protuberantia occipitalis

externa3-linea nuchalis superior 4-linea nuchalis inferior 5-canalis condilaris 6-condylus occipitalis 7-processus intrajugularis8- tuberculum pharyngeum9-pars basilaris10-pars lateralis11-incisura jugularis12-processus jugularis13-fossa cundylaris14-foramen magnum15-facies nuchalis16-crista occipitalis externa17-squama occipitalis.

Os occipitale (anteriorno)

1-sulcus sinus sagittalis surerioris

2-squama ossis occipitalis3-protuberantia occipitalis

interna4-crista occipitals interna5-foramen magnum6-sulcus sinus sigmoidei7-canalis condilaris8-sulcus sinus petrosi inferioris9-clivus10-pars basilaris11-pars lateralis12-incisura jugularis13-tuberculum jugularis14-processus jugularis15-fossa occipitalis inferior16-sulcus sinus transversus17-fossa ocipitalis superior

Slušna regija U hrskavičavim slušnim čahurama javlja se više

centara okoštavanja od kojih osnovni odgovara:- prednjoj otičkoj kosti (prooticum)- Okoštavanje zadnjeg dijela slušne čahure predstavlja

zadnju otičku kost (opisthoticum) – mastoidna kost.Oba ova okoštavanja srastaju u os petrosum

(petromastoideum; perioticum).- Unutar nje je sadržano UNUTARNJE UHO.- Mastoidni dio se nastavlja u processus

mastoideus.- U slušnoj regiji sisavaca nema bočnih parotičnih

nastavaka (odlika reptila).

Petrozna kost nazad graniči sa potiljačnim kostima, naprijed sa sfenoidnom i alisfenoidnom kosti.

S njom stupaju u vezu dvije pokrovne kosti: velika skvamozna kost (os squamosum) i bubna kost (os tympanicum).

Bubna kost je karakteristična odlika sisavaca. Kod zvijeri i glodavaca proširuje se u vrstu koštanog

mjehura – bulla ossea. Kod čovjeka i majmuna – petrozna, skvamozna i

timpanalna kost srastaju u slijepoočnu kost (os temporale) – na kojoj razlikujemo:

- pars squamosa (skvamozni dio) - pars petrosa (petrozni dio) - pars mastoidea (mastoidni dio).

Os temporale – vanjski dio

1-pars squamosa ossis temporalis2-processus zygomaticus 3-tuberculum articulare 4-fossa mandibularis5-fissura petrosquamosa6-fissura petrotympanica7-processus styloideus8-pars tymponica ossis temporalis9-porus acusticus externus10-processus mastoideus11-incisura mastoidea12-incisura tympanomastoidea13-spina supramiatica14-foramen mastoideus15-incisura parietalis16-linea temporalis

Os temporale – unutarnji dio1-pars squamosa ossis temporalis2-eminentia arcuata3-incisura parietalis4-tegmen tympani5-sulcus sinus petrosi superioris6-sulcus sinus sigmoidei7-foramen mastoideum8-margo occipitalis9-apertura externa aqueductus

vestibuli10-fossa subarcuata11-vagina processus styloidei12-processus styloideus13-apertura externa canaliculi

cochleae14-porus acusticus internus15-sulcus sinus petrosi inferioris16-facies posterior partis petrosae17-apex partis petrosae18-processus zygomaticus19-sulci arteriosi

Baza lubanje Na bazi lubanje, ispred donje potiljačne kosti leže

dvije sfenoidne neparne kosti:- osnovna (basisphaenoideum)- prednja (praesphnoideum)

U bokovima lubanje sa obje strane sfenoidne kosti razvijaju se alisfenoidne i orbitosfenoidne kosti.

One srastaju sa neparnim, medijalno položenim sfenoidnim kostima i čine njihova zadnja krila (alae temporales) i prednja krila (alae orbitales).

Kod sisavaca i čovjeka sve četiri sfenoidne kosti srastu u složenu klinastu kost (os sphenoidale).

Na njoj razlikujemo:

- tijelo klinaste kosti (bazisfenoidna i presfenoidna kost)

- velika krila (alae magnae) (alisfenoidne kosti)

- mala krila (alae parvae) (orbitosfenoidne kosti).

1-canalis opticus2-dorsum sellae3-processus clinoideus posterior4-processus clinoideus anterior5-ala minor6-fissura orbitalis superior7-angulus parietalis8-ala major (facies cerebralis) 9-foramen rotundum10-canalis pterygoideus11-fossa scaphoidea12-lamina lateralis (processus

 pterygoidei)13-incisura pterygoidea14-sulcus hamuli15-processus vaginalis16-crista sphenoidalis17-corpus ossis sphenoidalis18-lamina medialis (processus

pterygoidei) 19-hamulus pterygoideus20-fossa pterygoidea21-sulcus caroticus

Os sphenoidale (klinasta kost)posteriorno

1-apertura sinus sphenoidalis2-dorsum selae3-concha sphenoidalis4-ala minor5-fissura orbitalis superior6-margo zygomaticum7-facies infratemporalis8-spina ossis sphenoidalis9-sulcus pterygopalatinus10-lamina lateralis11-hamulus pterygoideus12-lamina medialis

processus pterygoidei13-processus vaginalis14-crista sphenoidalis15-incisura pterygoidei16-canalis pterygoideus 17-foramen rotundum18-crista infratemporalis 19-facies orbitalis ala majoris 20-facies temporalis ala

majoris

Os sphenoidale (klinasta kost)anteriorno

Nosna regija

U nosnoj regiji leži sitasta kost (os ethmoidale; ethmoideum) koja se naprijed produžava u hrskavičavu nosnu pregradu (lamina perpendicularis).

Etmoidna kost odvaja lubanjsku duplju od nosne. Bočno položene sitaste kosti (lamina cribrosa) (odgovaraju

bočnim etmoidalnim kostima) Tanke koštane lamele (školjke, nosni labirint – povećavanje

mirisne površine). Koštane lamele: zadnje (ethmoturbinalia), naprijed dvije –

jedna gornja (nasoturbinalia) – jedna donja (maxilloturbinalia).

NAPRIJED LEŽI VOMER (unazad se prostire do sfenoidne kosti).

Os etmoidale - posteriorno1-crista galli2-lamina orbitalis3-lamina perpendicularis4-processus uncinatus5-concha nasalis media6-concha nasalis superior7-cellulae ethmoidalies

Os etmoidale – anteriorno1-lamina perpendicularis2-concha nasalis media3-crista galli4-cellulae ethomoidalis5-lamina cribrosa6-lamina orbitaleis7-sulcus ethomoidales anterior8-procussus incinatus

Krov (svod) lubanje

Tjemene (os parietale) i čeone kosti (os frontale). Srastaju međusobno. Između tjemenih kostiju i gornje potiljačne su međutjemene kosti (intraparietalia).

Čeone kosti formiraju izraštaje ispred orbita (processus praeorbitalis) i iza orbita (processus postorbitalis).

Formiraju i nastavke na koje se nasađuju kožni rogovi Cavicornia.

Ispred čeonih su nosne kosti (os nasale). Na prednjem obodu su suzne kosti (os lacrimale).

1-squama frontalis 2-tuber frontale 3-glabella 4-processus zygomaticus 5-margo supraorbitalis6-pars nasalis 7-spina nasalis 8-incisura frontalis 9-arcus superciliaris 10-foramen supraorbitale 11-linea temporalis

1-margo parietalis 2-sulcus sinus sagittalis superioris 3-crista frontalis 4-processus zygomaticus 5-impressiones digitatae 6-foramen caecum 7-pars nasalis 8-pars orbitalis 9-eminentiae cerebrale 10- sulci arteriosi 11-squama frontalis

Os frontale (anteriorno i posteriorno)

1-angulus frontalis 2-linea temporalis superior 3-margo frontalis 4-linea temporalis inferior 5-angulus sphenoidalis 6-margo squamosus 7-angulus mastoideus 8-margo occipitalis 9-tuber parietale 10-margo sagittalis

1-angulus occipitalis 2-margo occipitalis 3-sulci ateriosi 4-sulcus sinus sigmoidei 5-angulus mastoideus 6-margo squamosus 7-angulus sphenoidalis 8-margo frontalis 9-angulus frontalis 10-foveolae granalares 11-margo sagittalis 12-sulcus sinus sagittalis

superioris

Os parietale (izvana i iznutra)

Svi sisavci imaju jedan jedini jabučni luk. Čine ga jugalna i skvamozna kost.

Prednjim krajem jugalna kost se vezuje za jedan nastavak maksilane kosti a zadnjim se vezuje za zigomatični nastavak (processus zygomaticus) skvamozne kosti.

Monozigalni tip lubanje (sa jednim jabučnim lukom) karakteristika je sisavaca.

Isti su imali izumrli teromorfa.

Os zygomaticum (lateralno)1-processus frontalis 2-facies orbitalis 3-foramen

zygomaticoorbitale 4-facies lateralis 5-processus temporalis

Vomer (lijevo)1-margo ethmoidalis 2-ala sinistra vomeris 3-margo liber 4-margo patatinus

Ossa nasalia (superiorno)1-sutura internasalia2-foramen ossis nasalis3-margo liber

Čeljusno-nepčani aparat

Prisustvo sekundarnog čvrstog nepca. Premaksilane kosti kod čovjeka i

antropomorfnih majmuna srastaju sa maksilarnim kostima u jednu gornjočeljusnu kost (maxilla).

Maksilarne kosti čine glavni dio gornje čeljusti a unutarnjim stranama obrazuju niz nosne šupljine.

1-processus frontalis2-crista lacrimalis anterior 3-margo infraorbitalis 4-facies anterior 5-foramen infraorbitalis 6-incisura nasalis 7-spina nasalis anterior 8-corpus maxillae 9-juga alveolaria 10-processus zygomaticus 11-foramina alveolaria 12-tuber maxillae 13-sulcus infraorbitalis 14-facies orbitalis

1-processus frontalis2-margo lacrimalis 3-sulcus lacrimalis 4-sinus maxillaris 5-facies nasalis corporis maxillae 6-sulcus palatinus 7-processus alveolaris 8-processus palatinus 9-canalis incisivus 10-spina nasalis anterior 11-crista conchalis 12-crista ethmoidalis

Maxilla (izvana i iznutra)

Donja čeljust (mandibula)

Jedna kost - mandibula processus coronoideus processus articularis processus angularis Zglob donje čeljusti – važna odlika

sisavaca Prvobitni zglob donje čeljusti kod sisavaca

je otišao u slušnu regiju (zglob čekića i nakovnja).

Mandibula

1-processus coronoideus 2-processus condylaris 3-foramen mandibulae 4-incisura mandibulae 5-caput mandibulae 6-ramus mandibulae 7-tuberositas

masseterica 8-angulus mandibulae 9-linea obliqua 10-basis mandibulae 11-corpus mandibulae 12-foramen mentale 13-protuberantia

mentalis 14-juga alveolaria

Embrionalni razvoj sisavaca: - zadnji dio palatokvadratne hrskavice –

kvadratna kost INCUS (nakovanj) - zadnji dio Mekeove hrskavice – artikularna kost

MALLEUS (čekić).

Zglob između te dvije hrskavice predstavlja prvobitni zglob reptila.

STAPES (stremen; uzengija) predstavlja hiomandibularni dio jezičnog luka, odnosno slušnu koščicu (kolumelu) amfiba, reptila i ptica.

- Pokretno zglobljene 3 slušne koščice – stremen (oslanja se o ovalno okno, te nakovanj i čekić – oslanjaju se na bubnu opnu).

Kod sisavaca ostatak visceralnog aparata daje podjezični skeletni kompleks.

Prednji rogovi odgovaraju donjim dijelovima drugog (jezičnog) visceralnog luka.

Gornji dijelovi tih rogova kod čovjeka srastaju sa petroznom kosti – (processi styloidea).

Zadnji rogovi jezične kosti odgovaraju prvom paru škržnih lukova.

Tireoidna hrskavica (cartilago thyreoidea) nastaje iz 2. i 3. para škržnih lukova.

Os hyoideum (sprijeda)

1-corpus ossis hyoidei 2-cornu major

3-cornu minor

Evolucija glavenog skeleta sisavaca

1. Progresivni razvoj mozga – mijenjanje opće konfiguracije:

- širenje lubanjske duplje - iščezavanje međuorbitalne pregrade (samo u

embrionalnom razvoju) - izmjena položaja moždane duplje u odnosu na

nosnu duplju koju prepokriva odozgo.

2. Transformacija u oblasti čeljusnog luka