UNIVERZITET U ISTOČNOM SARAJEVUSAOBRAĆAJNI FAKULTET DOBOJ

SEMINARSKI RAD

Uticaj lijekova na psihofizičke sposobnosti vozača

Predmet: Saobraćajna psihologija Student: Sanja Simić 09/07 Prof.: Dr Aleksandar Milić, doc.Asist.: Sanja Đedovac, dipl. psiholog

Doboj, 2009

Sadržaj:

I Uvod . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 3.

1.1. Uvod . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 3.

1.2. Teorija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .5.

II Metodologija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .9.

2.1. Predmet istraživanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9.

2.2. Ciljevi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9.

2.3. Hipoteze . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9.

2.4. Varijable . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9.

2.5. Instrumenti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9.

2.6. Procedura i uzorak . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 10.

III Rezultati . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11.

IV Zaključak . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 13.

V Literatura . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 14.

VI Prilozi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 15.

2

I UVOD

1.1. Uvod

Neke bolesti znatno utiču na sposobnost organizma na vožnju a time i na sigurnost u

saobraćaju. Propisima, kao što su Zakon o osnovama bezbijednosti saobraćaja na putevima i

Pravilnik o zdravstvenim uslovima koje moraju ispunjavati vozači motornih vozila, regulisani su

uslovi za upravljanje vozilom, odnosno uslovi za dobijanje vozačke dozvole.

Propisi nalažu da kandidat za vozača i vozač, uz formalne uslove moraju biti tjelesno i

duševno sposobni za upravljanje vozilom.

Svjesno ili nesvjesno, vozači koriste mnoge lijekove ne vodeći računa kako oni utiču na

njihove psihofizičke sposobnosti i ne razmišljajući kakve posledice mogu nastati.

Ako toplotni udar pogodi čovjeka sa povišenim krvnim pritiskom ili srčanim oboljenjem,

opasnosti su veće, dok se zdrave osobe oporavljaju poslije nekoliko sati.

Bolesnike pogođene sunčanicom ili toplotnim udarom treba odmah skloniti sa sunca ili iz

tople prostorije,raskomotiti ih, hladiti vodom ili oblogama i omogućiti im cirkulaciju vazduha-

čak i promaja. Liječenje sunčanice svakako treba nastaviti liječizi u bolnici.

Pri sprečavanju tih bolesti treba znati da ljudi različito podnose toplinu i sunce, da se

organizam do neke granice može na njih naviknuti, da se sunčanica lako može izbjeći ako

onemogućimo direktno djelovanje sunca na glavu (kapa) ili ako ga smanjujemo (kvašenje kose),

da se toplotni udarmože spriječiti pogotovo ako se osigura strujanje vazduha i napokon, da su

posljedice sunčanice teže od toplotnog udara.

Vozačeva kabina ili vozilo mora se zato neprestano provjetravati. To je predviđeno već

pri konstrukciji vozila, a može se postići i otvaranjem za to predviđenih otvora i prozora.

Osim ovih, ima još nekih bolesti za koje se kaže da su štetne ili opasne u saobraćaju. Mi

kao učesnici u saobraćaju, trebamo se upoznati sa njihovim obilježjima, uzrocima i posljedicama.

To su povišeni ili sniženi krvni pritisak, šećerna bolest, bolest sjedenja (hemoroidi), čir na

želudcu i dvanaestercu, hronični bronhitis, epilepsija, bolest očiju i mnoge druge.

3

Povišeni krvni pritisak jedno je od najraširenijih savremanih oboljenja. Njegovi simptomi

su različiti: glavobolja, vrtoglavica, osjećaj težine u glavi, nervoza i nesposobnost za odmor,

nesanica, šum u ušima, lupanje srca, osjećaj nedostatka vazduha, bolovi u mišićima ruku, nogu i

leđa te različita krvarenja-iz nosa na primjer.

Posljedice povišenog krvnog pritiska nepovoljne su za bezbijednost u saobraćaju, prije

svega zbog teških glavobolja i vrtoglavice, jer one mogu biti uzrok nezgode. Nekad on izaziva

moždanu apopleksiju (kap) ili teže oštećuje vitalne organe-srce, bubrege, krvne

sudove...Opasnosti su velike i zbog oštećenja očnog dna, pa i slušnog aparata. Za gojazne vozače

tlak je vrlo opasan, pa se zato u nekim zemljama vozačke dozvole ne izdaju osobama čija je

tjelesna težina 20% veća od njihove normalne tjelesne težine. Za pojedine starosne grupe vozača

propisuju se najveće dopuštene visine krvnog pritiska. Ako je pritisak veći od dopuštenog- a to se

utvrđuje učestalim ljekarskim kontrolama-vozačka se dozvola oduzima ili se uopšte ne izdaje.

Šećerna bolest je poremećaj u izmjeni materije, a njene su posljedice šećer u mokraći,

smanjenje normalne tjelesne temperature, intenzivna žeđ i glad ali i gubitak u težini. Rane teško

zaceljuju, čovjek postaje razdražljiv, nemiran itd. Najopasnije je gubljenje jer se ono može

dogoditi i u vožnji. Zato se takvim bolesnicima često i ne izdaju vozačke dozvole.

Ako se na ljekarskom pregledu utvrdi da kanditat za vozača ili vozač motornog vozila

boluju od jedne bolesti ili imaju jednu od povreda ili mana utvrđenih pravilnikom, kao

nesposobni za upravljanje motornom vozilom ocjenjije se pod uslovom:

Da utvrđena bolest, povreda ili mana potpuno onemogućavaju sigurno upravljanje

motornim vozilom ili mogu uzrokovati iznenadnu nesposobnost;

Da eventualne funkcionalne poremećaje nije moguće kompenzovati;

Mnoge druge bolesti mogu uticati na efikasnost vožnje i bezbjednost saobraćaja.

Automobilska bolest, odnosno nepodnošenje kretanja i vožnje u automobilu, posebno pri

nagloj promjeni smjera ili brzine kretanja, manifestuje se mučninom i povraćanjem. Identična je

sa stanjima nepodnošenja vožnje brodom i avionom i ima s njima zajednički naziv kinetoza

(bolest vožnje).

Ova je bolest često uslovljena višee nekim psihičkim faktorima nego stvarnim organskim

podražajima. Takvi su faktori, na primjer strah od vožnje, očekivanje da će se mučnina i

4

povraćanje ponoviti i pri sledećoj vožnji, averzija i osjetljivost na miris benzina ili na izduvne

gasove pomiješane sa prašinom, na zagađeni vazduh dimom cigarete i slično.

Bolest vožnje, iako je prolazna, svakako je najopasnija ako je na nju osjetljiv vozač, jer

stvara organske tegobe i odvlači pažnju od vožnje. Vozač se ''bori” s njom i postaje nervozan.

Međutim, treba znati da i o njegovoj vožnji zavisi hoće li se simptomi uopšte pojaviti i u kom

intenzitetu. Vozač takođe mora paziti da ne postane neoprezan ako neko od njegovih saputnika

počne pokazivati simpotome te bolesti.

Posebnu pažnju treba usmjeriti na epilepsiju. To je bolest uslovljena nekom organskom

bolešću i/ili povredom koja se manifestuje periodičnim napadima pri čemu osoba pada u komu,

koči se, grči i pada. Grčenje je popraćeno pjenom iz usta katkada i krvlju nastalom ugrizom

jezika. Bolest se liječi medikamentima. Takvi bolesnici nisu sposobni za vožnju jer bi iznenadni

napadi, koji su uvijek mogući, imali katastrofalnwe posljedice u saobraćaju. To se utvrđuje

ljekarskim pregledima, ali mogi mogu nastati i razviti se u posebnim okolnostima i u periodu

poslije pregleda.

1.2.Teorija

U svim zemljama povećava se upotreba lijekova. U razvijenim zemljama oko 20%

vozača vozi pod uticajem lijekova i droga. Svi lijekovi i droge slabe vozačku sposobnost u

zavisnosti od vrste, količine i brzine kojom se ti lijekovi i droge metabolišu u tijelu.

Pod lijekom se podrazumijevaju prirodne i sintetske supstancije koje se zbog svoje

djelotvornosti primjenjuju u liječenju bolesti. Pojam lijeka je vrlo teško razgraničiti od pojma

otrova, jer ista supstancija, pod različitim uslovima, može djelovati i kao lijek i kao otrov. To

zavisi od upotrijebljene količine, načina unošenja i trenutnog stanja organizma. U principu,

svaka supstancija je otrovna ako se unese u toksičnoj dozi, pa je pri razmatranju lijekova

neophodno imati u vidu i njihova štetna dejstva, koja ponekad mogu biti teža i ozbiljnija nego

tegobe na koje se bolesnik žali.

Vrste lijekova

Prema načina spravljanja i izdavanja lijekovi mogu biti gotovi, oficinalni i magistralni.

5

Gotovi lijekovi.-Gotovi lijekovi se izrađuju u farmaceutskim fabrikama prema

određenom postupku . Oni dolaze u promet u obliku gotovom za upotrebu, i to pod određenim

nazivom ili oznakom. Gotove lijekove apotekar izdaje u originalnom fabričkom pakovanju,

označavajući na omotu uputstvo za upotrebu lijeka koje je ljekar izdao na recept.

Oficinalni lijekovi.-Oficinalni lijekovi su oni koji se nalaze u spisku u farmakopeji. Istim

ovim imenom označavaju se i preparati koji se izrađuju u apoteci prema propisima farmakopeje

(officina-radionica apoteke).

Magistralni lijekovi.-Ovi lijekovi se izrađuju na zahtjev ljekara, koji propisuje sastav,

jačinu i oblik lijeka po svom nahođenju, imajući u vidu individualne potrebe svog bolesnika.

Lijekovi koji negativno djeluju na sposobnost vozača obilježeni su crvenim

trouglom.

Zloupotreba lijekova-farmakomanija

Zloupotreba raznih lijekova postaje sve više problem i mladih i starijih generacija.

Najčešće se koriste: hipnotička sredstva tipa barbiturata i nebarbiturata, umirujuća sredstva

(anksiolitici, trankilizeri i sedativi), sredstva protiv bolova (analgetici), protiv Parkinsonove

bolesti (antiparkinsonici) i delirijanti (isparljiva sredstva, lepkovi).

Najšire su u upotrebi barbiturati, koji se uzimaju kao sedativi i pilule za spavanje. Pod

njihovim uticajem slabi pažnja, dolazi do pospanosti, produžava se vrijeme reakcije, slabi

motorna koordinacija, nema emocionalne kontrole i dolazi do agresivnog ponašanja. Njihovo

dejstvo potencira alkohol. Kombinacija alkohola, barbiturata i heroina može dovesti do

potenciranja dejstva supstanci, teškog trovanja, kome, često sa vitalnom ugroženošću i fatalnim

ishodom. Barbiturati su lijekovi izbora u liječenju epilepsije, a takođe i za postizanje anestezije

(ublažavanje i sprečavanje raznih bolova, kao i pri hiruškim intervencijama).

Prema dužini dejstva podijeljeni su u tri grupe: dugog, kratkotrajnog (srednjeg) i

ultrakratkotrajnog dejstva. Do zloupotrebe i zavisnosti d ovode barbiturati sa kratkotrajnim i

ultrakratkotrajnim dejstvom. Barbiturati u visokim dozama mogu izazvati vesela raspoloženja

(euforije), mentalne konfuzije i kliničke slike nalik na stanje alkoholisanosti.

6

Postoje osobe koje ne mogu da funkcionišu bez hemijskih ''moderatora stvarnosti'', koje

koriste naizmjenično, čak u toku istog dana, barbiturate i stimulatore. Na taj način, kao na

klackalici, razvijaju dvostruku narkomaniju: čim počinju da slabe ili nestaju euforični i

stimulativni efekti, prelaze na supstancu koja će dovesti do smirivanja (sedacije).

Poznat je i fenomen automatizma, koji se ispoljava ponovnim uzimanjem supstance zato

što osoba nije postigla željene efekte. Vjerujući da lijek nije ni uzela, ali i zbog blage i

neprepoznate sopstvene konfuznosti, supstanca se automatski uzima više puta u toku noći, sve do

nenamjerne intoksikacije, nekad i sa smrtnim ishodom.

U kliničkoj slici akutnog trovanja ispoljavaju se psihički i neurološki simptomi.

Među psihičkim poremećajima najkarakterističniji su: promjene raspoloženja (od

bezrazložne veselosti do napada plača), poremećaj pažnje, pamćenja i rasuđivanja, ali i efekti

smirivanja, zatim progresivno pogoršanje praćeno delirijumom, halucinacijama, gubitkom

svijesti i smrću ukoliko se blagovremano ne interveniše.

Od neuroloških simptoma tipični su: nistagmus, usporen, narazumljiv i dizartričan govor,

teturav hod, težak poremećaj koordinacije i smanjenje refleksa.

Pri hroničnoj upotrebi barbiturata osba ispoljava konfuznost, poremećaj emocionlne

kontrole , agresivnost, razdražljivost, teškoće u artikulaciji i poremećaje koordinacije.

Od želudačno-crijevnih smetnji karakterističan je zatvor (opstipacija), a hronični moždani

sindrom karakterističan je po propadanju nervnih ćelija i intelektualnom osiromašenju ličnosti.

Skok temperature (poeemećaj ravnoteže elektrolita), kardiovaskularni kolaps i smrt mogu

biti tragičan završetak apstinencijalnog sindroma. Upravo zbog toga ne preporučuje se naglo

prekidanje unošenja barbiturata, već to treba činiti postepeno uz savjete i kontrolu ljekara.pri

naglom prekidanju unošenja barbiturata mogu se javiti epileptični napadi, delirantne epizode

(apstinencijalni delirijum) i na kraju , smrtni ishod.

Zbog delikatnosti i nepredvidljivosti toka apstinencije liječenje treba prepustiti stručnim

osobama, koje će apstinencijalnu krizu uspješno razriješiti odgovarajućom i blagovremenom

ordiniranom terapijom, kao i ostalim mjerama zaštite osobe sa razvijenom zavisnošću od

barbiturata.

Valoron (Tilidin) pripada grupi snažnih analgetika. Akutna intoksikacija nastupa poslije

unošenja jednog grama valorona. U kliničkoj slici dominiraju psihomotorni nemir, ataksija i

hiperventilacija. Apstinencijalni sindrom je neprijatan i traje dosta dugo. Karakteriše ga

kompulzivna žudnja za ponovnim uzimanjem valorona, anksioznost i izrazita mišićna

malaksalost praćena mišićnim bolovima koji otežavaju kretanje. Pacijenti su razdražljivi i skloni

verbalnoj hostilnosti u komunikaciji sa članovima porodice ali i sa drugim osobama.

7

Trodon ( Tramadol) je 1.5 do 3 puta slabiji analgetik od morfina. Stvara fizičku i

psihičku zavisnost i apstinencijalni sindrom. Kao indikatori specifične iritacije centralnog

nervnog sistema mogu nastati vrtoglavica, jeza, drhtavica i poremećaji koordinacije, zatim

sedacija, centralna stimulacija, euforija i disforija, dok su u domenu autonomnog nervnog

sistema karakteristični znojenje i suvoća usta. U gastrointestinalnom sistemu dominiraju sledeći

poremećaji: gubitak apetita, muka, povraćanje, zatvor. Od kardiovaskularnih najizrazitiji

simptomi su tahikardija i poremećaj arterijskog krvog pritiska. Treba istaći i sledeća neželjena

dejstva: alergiju, glavobolju, slabost, senzorne efekte, poremećaje mokrenja i šok. Visoke doze

trodona izazivaju respiratornu depresiju, zastoj ili prestanak disanja, stanja mentalne konfuzije,

gubitak svijesti, povraćanje, kardiovaskularni kolaps i komu. Predozirani pacijenti imaju uske

zjenice.

Grupa antiparkinsonovih lijekova koristi se u neurologiji i psihijatriji u cilju liječenja

Parkinsonove bolesti, kao i u suzbijanju neprijatnih efekata neuroleptika, snažnih lijekova koji se

daju radi liječenja simptoma duševnih bolesti. Antiparkinsonici djeluju na ekstrapiramidne centre

i puteve. Simptomi intoksikacije su: umor, malaksalost, vrtoglavica, muka, želudačno-crijevni

poremećaji, suva usta, nemir, poremećaj akomodacije i viđenje duplih slika, uznemirenost,

povećanje krvnog pritiska, neprijatno onespokojavajuće lupanje srca, otežano mokrenje,

poremećaji svijesti, čulne obmane uz izmijenjeni doživljaj sopstvene ličnosti i svijeta oko sebe,

dezorijentacija u prostoru, vremenu i prema drugim ličnostima, brbljivost, paranoidnost i

agresivno ugrožavanje okoline.

8

II METODOLOGIJA

2.1.Predmet istraživanja

Odluka za ovu temu proizilazi zbog sve većeg broja ovisnika i zbog male upoznatosti

vozača sa uticajem lijekova na psihofizičke sposobnosti vozača. Predmet istraživanja je ispitati

upoznatost vozača sa štetnim uticajem lijekova na njihove psihofizičke sposobnosti a samim tim

povećati njihovu bezbijednost u saobraćaju.

2.2.Ciljevi istraživanja

1. Utvrditi da li su vozači upoznati sa uticajem lijekova na njihove psihofizičke

sposobnosti?

2. Utvrditi da li su vozači upoznati kako su ti lijekovi označeni?

3. Utvrditi da li pol i starost utiču na tu upozanatost?

2.3. Hipoteze

1. Očekuje se da će vozači u 50% slučajeva biti upoznati sa uticajem lijekova na njihove

psihofizičke sposobnosti.

2. Očekuje se da od njih 50%, koji su upoznati sa tim uticajem,40% zna kako su ti

lijekovi označeni.

3. Očekuje se da će osobe ženskog pola u većem procentu biti upoznate sa sa uticajem

lijekova nego osobe muškog pola. Takođe, očekuje se da će starosna dob uticati na tu

upoznatost.

2.4. Varijable:

Nezavisne (pol, starosna dob, iskustvo, upoznanost)

Zavisne (prihvatanje upoznavanja sa uticajem lijekova na psihofizičke spobnosti

vozača).

9

2.5. Instrumenti:

Anketa se sastoji od 12 pitanja (4 pitanja sociodemografskog karaktera, a ostalih 8 pitanja

se odnosi na upoznanost djelovanja lijekova na psihofizičke sposobnosti vozača), koja obuhvata

prikupljanje podataka usled posmatranja 60 slučajno odabranih vozača u toku jednog mjeseca

(30 osoba ženskog pola i 30 osoba muškog pola), a sve u cilju dokazivanja njihovog mišljenja o

upoznavanju djelovanja lijekova na njihove psihofizičke sposobnosti. Za prikupljanje podataka

korišten je, prvenstveno, razgovar.

2.6. Procedura i uzorak:

Uzorak čini 60 lica slučajno odabranih građana grada Doboja (vozači, različitog pola,

starosti, obrazovanja, iskustva, ekonomskog stanja…).

Procedura je trajala mjesec dana, tako što je saobraćajna policija vršila kontrolu

saobraćaja i omogućila mi da vršim ispitivanje. Iz samog razgovora se moglo primjetiti da vozači

nemaju dovoljno znanja o uticaju lijekova na psihofizičke sposobnosti vozača. S obzirom da je

ispitano 30 osoba ženskog pola i 30 osoba muškog pola, činjenica je, da su žene više upoznate sa

tim uticajem. Ipak, ostale sociodemografske karakteristike (godina starosti, iskustvo, upoznatost,

itd.), ukazuju na to da ispitani vozači nisu zainteresovani u velikoj mjeri sa upoznavanjem uticaja

lijekova na njihove psihofizičke sposobnosti.

10

III Rezultati

OSOBE ŽENSKOG POLA

Upoznatost

Do 20 godina DA NE

14 6

Preko 20 godina DA NE

7 3

Ukupno 21 9

Tabela br. 1

Dobijeni rezultati (tabele br. 1) nam govore da je upoznatost osoba ženskog pola sa uticajem lijekova na psihofizičke sposobnosti vozača do 20 godina 46,6%, dok je negativno odgovorilo 20% na ovo pitanje, a upoznatost ženske populacije preko 20 godina je 23,3%, dok je neupoznato 10%; što znači da je njihova ukupna upoznatost 70%, a 30% je neupoznato sa ovim uticajem.

OSOBE ŽENSKOG POLA

Prihvatanje

Do 20 godina DA NE

12 8

Preko 20 godina DA NE

6 4

Ukupno 18 12

Tabela br. 2

Dobijeni rezultati (tabela br. 2) ukazuje na to da je prihvatanje upoznavanja sa uticajem lijekova na psihofizičke sposobnosti vozača od strane osoba ženskog pola do 20 godina 40%, dok je 26,6% protiv uvođenja ovog testa; kod osoba preko 20 godina prihvatanje je 20%, a protiv ovog upoznavanja je 13,3% njih. Ukupno prihvatanje ovog upoznavanja je 60%, a protiv njegovog upoznavanja je 40% ženske populacije.

11

OSOBE MUŠKOG POLA

Upoznatost

Do 20 godina DA NE

3 9

Preko 20 godina DA NE

12 6

Ukupno 15 15

Tabela br. 3

Iz dobijenih rezultata (tabela br. 3) možemo vidjeti da su osobe muškog pola do 20 godina upoznati sa uticajem lijekova na psihofiztičke sposobnosti vozača 10%, dok negativno odgovorilo 30%; osobe muškog pola preko 20 godina su upoznati 40%, a neupoznatost je 20%. Ono što se može zaključiti iz tabele br. 3 je to, da je njihova upoznatost, odnosno neupoznatost 50%.

OSOBE MUŠKOG POLA

Prihvatanje

Do 20 godina DA NE

1 11

Preko 20 godina DA NE

8 10

Ukupno 9 21

Tabela br. 4

Dobijeni rezultati (tabela br. 4) pokazuju da je prihvaćenost upoznavanja uticaja lijekova na psihofizičke sposobnosti vozača od strane osoba muškog pola do 20 godina 3,3%, a protiv je 36,6%, dok je prihvaćenost kod osoba preko 20 godina 26,6%, protiv je 33,3%; ukupno prihvatanje upoznavanja sa ovim uticajem 30%, a protiv je 70% muške populacije.

12

IV Zaključak

Obzirom da su bolesti ovisnosti sve složeniji i opasniji oblik socijalne pedagogije i u

našoj sredini, a zbog velike vjerovatnoće povećanja ovih ovisnosti, u budućnosti je neophodna

multidisciplinarna i multisektorijalna saradnja.

Činjenica je da bi uvođenje upoznavanja sa lijekovima koji utiču na psihofizičke

sposobnosti vozača omogućilo manji broj saobraćajnih nesreća, pod dejstvom psihoaktivnih

supstanci, kao i da građane treba upoznati sa oznakom kojom su ovi lijekovi označeni čime bi se,

posebno među mlađim vozačima, privukla pažnja o njihovom uticaju na bezbjednost saobraćaja.

U cilju procjene veličine problema konzumiranja lijekova koje utiču na psihofizičke

sposobnosti vozača i druge štetne supstance neophodno je provoditi redovne istraživačke

studije, posebno u ciljanim populacionim skupinama. Istovremeno potrebno je podržavati

umrežavanje i koordinaciju sakupljanja podataka iz istraživačkih studija i iz zdravstvenih

ustanova. Objedinjavanje baza podataka na ovaj način omogućilo bi formiranje indikatora

zdravstvenih ishoda u cilju monitoringa i evaluacije uspješnosti programa.

Mjere prevencije:

Primarna prevencija ovisnosti ima najvažniju ulogu, od svih oblika prevencije.

Efikasno suprotstavljanje ovom problemu podrazumijeva uključenje svih članova društva, što

podrazumijeva jedinstven stav u poruka da je korištenje ovih lijekova u toku vožnje opasno.

Sekundarna prevencija uključuje rano otkrivanje ovisnika, postavljanje dijagnoze i rad

na motivaciji za liječenje, te efikasno i kratkotrajno liječenje. Rano okrivanje i prihvatanje

liječenja je od posebnog značaja za uspješno suzbijanje bolesti ovisnosti u koju se može

pretvoriti i upotreba svih lijekova u prekomijernim količinama. Ne treba ni naglašavati da su

rezultati liječenja bolji ako se ono ranije započne, prije nego što se razviju psihička i fizička

ovisnost, a najbolje je započeti liječenje kada je osoba u eksperimentalnoj fazi.

Tercijarnu prevenciju čine liječenje i psihosocijalna rehabilitacija otkrivenih slučajeva

ovisnika koji se sprovode u zdravstvenim centrima za liječenje.

13

V Literatura:

1. Radomir Vukičević,''Regulisanje i bezbijednost saobraćaja'')

2.

3. Milenko Milošević,Vladislav Varagić, ''Farmakologija'', Beograd 2004

4. Aleksandar Milić, “Saobraćajna psihologija”, Grafičar, Doboj

14

VI Prilozi

ANKETA

1. Pol? M Ž

2. Godina starosti?

-do 20 godina

-preko 20 godina

3. Stepen stručne spreme?

-osnovna škola

-srednja škola

-viša škola

-visoka škola

4. Koliko dugo ste vozač?

-do 5 godina

-do 10 godina

-preko 10 godina

5. Da li vam je poznato da lijekovi mogu uticati na vaše psihofizičke sposobnosti?

DA NE

6. Šta znate o tim lijekovima?

-ništa

-neznatno

-prosječno

-upoznat/a sam u potpunosti

7. Na koji su način označeni lijekovi koji utiču na vaše psihofizičke sposobnosti?

15

-crvenim krugom

-crvenim trouglom

-crvenim pravougaonikom

8.Znate li koje posledice može imati vožnja pod dejstvom ovih lijekova?

-usporeni refleksi

-izmjenjena percepcija

-drskost za volanom

-slabljenje vaše vozačke sposobnosti

9. Gdje se vrši upoznavanje sa lijekovima koji utiču na psihofizičke sposobnosti

vozača?

-u policijskoj stanici

-u zdravstvenoj ustanovi

-na nekom drugom mjestu________________

10. Smatrate li da bi upoznavanje sa lijekovima koji utiču na psihifizičke

sposobnosti vozača imalo pozitivan efekat?

DA NE

11. Smatrate li da bi bilo dobro da se testiranje o upoznatosti sa ovim lijekovima

uvede, kao obavezno, prilikom kontrole saobraćaja?

DA NE

12. Ima li građanstvo dovoljno informacija o ovim lijekovima?

-ništa

-neznatno

-prosječno

-dovoljno

-upoznato u potpunosti

16

17