2
133 SV. VELIKOMU^ENIK GEORGIJE - VITEZ BOGA @IVOGA Bogozarnih svjetilnika i bogodoli~nih svjedoka Hristovih bivalo je kroz ~itavu istoriju Crkve, u svim wenim nara{tajima. Oni su ono sveto sjeme, posijano Bo`ijom rukom, sve{tena sadnica O~eva, koja uvijek iznova dono- si pravog ploda, kako pokazuje i primjer jednoga od wih, Velikomu~enika i Viteza Boga @ivoga - Svetog Georgija Pobjedonosca, me|u Srbima od miqa radije nazivanog Sv. \ur|em ili \or|em. To je onaj divni mladi vojvoda, koji je OSTAO VJERAN GOSPODU SVE DO SMRTI, PRINIJEV[I MU NA UZDARJE SVE [TO JE IMAO - i imawe svoje i mladost i sam `ivot svoj, kao {to je i Gospod na Golgoti wemu i svima nama prinio na dar Sebe Samo- ga. Imenom budu}i zemqo-djelac, Sveti \ura| postao je svojim mu~eni~kim podvi`ni{tvom duhovni djelateq u Zemqi `ivih, Hristu Gospodu. Kao Hris- tovom qubavqu poro|eni cvijet Kapadokije, u Lidi Palestinskoj uzrastao, pobjednim se vijencem mu~eni~kim uvjen~ao u Velikom progonu car-Dukli- janovom 303. g, a wegove ^asne Mo{ti primila je i u svojoj lidijskoj crkvi pohranila Sveta Zemqa. Odatle se, pak, ovaj Velikomu~enik Hristov ubrzo, ~esticama svojih ^asnih Mo{tiju i ~udesnim djelima svoga hristoqubqa, kao i srcima svojih po{tovateqa, razi{ao na sve ~etiri strane hri{}anske vaseqene, i otada do danas pohodi one koji mu se mole u najrazli~itijim nevo- qama, od Jerusalima do Rusije i Dalekog Istoka, i od Italije preko Okeana... Osje}aju}i neprestano zastupni~ku mo} i pomo} ovog Pobjedonosca Hristo- vog, kr{teni narodi Bo`iji su mu, u znak blagodarnosti i iskawa vje~nog pokroviteqstva, vjekovima prinosili na stotine i hiqade svojih crkava i manastira i najraznovrsnijeh priloga, kao {to su wegovim imenom nazivali i tolika pokoqewa svoje djece i raznovrsne ustanove svojih dr`ava i svojih kultura. SV. \UR\U DANAS JE U SRPSKOM NARODU POSVE]ENO VI[E OD 370 CRKAVA I MANASTIRA. Najstariji spomenici wegovog kulta, koji se na srpskim prostorima {irio zaslugom mjesnih vizantijskih jeraraha, velmo`a i vojnih zapovjednika, jesu prvobitna crkva Svetoga \or|a u Starom Baru, na lokalitetu zvanom Lonxa, crkva Svetog \or|a pod Gori- com, ona u Drivastu i ona u Stonu, kao i u unutra{wosti, na jugu - crkvica u utvrdi Zve~anu i prizrenskom Vi{egradu na Kosovu i crkve po Makedoniji, SABORNIK BILTEN BEOGRADSKE SABORNE CRKVE SVETOG ARHANGELA MIHAILA NEDEQA, 5. MAJ 2019, GODINA 20, BR. 34 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 134 kao i prednemawi}ski olovni pe~at kneza \ur|a Vojislavqevi}a, sina Bodina Zetskoga. Pored crkve posve}ene ovome Svetitequ u novostvore- noj nemawi}skoj dr`avi, postaju, na dva wena kraja, dvije dvostruke sveto|ur|evske duhovne kule i dva duhovna temeqa wena - \ur|evi Stu- povi ra{ki, u Srbiji, i Stubovi \ur|evi bu- dimqanski, u Crnoj Gori, koje podi`u veliki `upan Stefan Nemawa i wegov sinovac, `upan Prvoslav. Tu su, tako|e, i kapele posve}ene Sve- titequ u Hilandaru, Studenici i studeni~koj Gorwoj isposnici i Svetoj Zemqi, u gradu Akri (danas Akka), ~iji su ktitori ili obnoviteqi sve{tena srpska dvojica, Simeon Miroto~ivi i Svetiteq Sava. Sveti \ura|, kao ~udesni pomo}nik u ratnim pohodima dvojice Svetih Kraqeva srpskih, Milutina i Stefana De~anskog, dobio je i od wih mnoge nove i obnovqene crkve i manastire, sa kraja na kraj wihove dr`ave, od Velbu`da do Bara. ... U poletu obnove Srpske Patrijar{ije, poslije 1557, obnavqa- ju se, u mjeri u kojoj to dozvoqavaju turski zakoni i sile narodne, i stare sveto|ur|evske crkve. Sv. Vasilije Ostro{ki, obnovqewem pirga Svetoga Georgija u Hilandaru, uo~i svoga prestavqewa 1671, ponovo visoko uzdi`e sveto|ur|evski barjak u srpskom rodu. ... U novijoj istoriji i svetogeorgi- jevske srpske crkve dijelile su krstonosnu sudbinu naroda koji ih je izwe- drio, kako u ratovima sa Turskom, tako i u Prvom i Drugom svjetskom ratu, i u ovom posqedwem ratu: sa stotinama hiqada srpskih glava, ratnika i neja~i - staraca, `ena i djece, ratni vihori su do temeqa odnijeli, pored ostalih, i na desetine crkava Svetog \ur|a, OD KOSOVA DO JADOVNA. Ostav{i odani zavjetnoj vjeri, izabrali su kao put svoj - put Bogo~ovjeka Hrista, po ugledu na Velikomu~enika Hristovoga, izme|u ostalih, i mnogi po wemu nazvani hristoqupci u rodu na{em: od Svetoga mladi}a Georgija Kratovca, koga umori{e Turci, do despota \or|a Brankovi}a, sina Prepodobne Majke Angeline, potoweg Svetog episkopa Maksima, ~ije Mo{ti Turci spali{e sa manastirom Kru{edolom i Mo{tima maj~inim 1716. g; i od Kara|or|a Petrovi}a, ~ijoj se majci, po predawu, prije nego {to }e ga roditi, javio jedan svijetli mu`-ratnik, vjerovatnije Sveti \or|e no Milo{ Obili}, i nagovijestio joj wegovu vo`dovsku sudbinu, a mo`da mu i ime narekao, do svih onih neprebrojnih srpskih o~eva Georgija, \ura|a i \or|a i matera Geor- gina, \ur|ija i \ur|ica i wihove |ur|oimenite dje~ice, koji se uvjen~a{e mu~eni~kim vijencima Hristove krstovaskrsne Pobjede u posqedwim svjets- kim i balkanskim ratovima. ... \ur|evdanski uranci, uz kupawe i umivawe na rijekama i izvorima, utkali su se tako duboko u narodne obi~aje... \ur|ev- danak je tako bio i ostao ne samo hajdu~ki sastanak, nego i duhovni prostor sretawa qudi i naroda, narodnih obi~aja i civilizacija. Mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije

ur|evi bu- - saborna-crkva.com · 133 SV. VELIKOMU^ENIK GEORGIJE - VITEZ BOGA @IVOGA Bogozarnih svjetilnika i bogodoli~nih svjedoka Hristovih bivalo je kroz ~itavu istoriju Crkve,

  • Upload
    others

  • View
    7

  • Download
    0

Embed Size (px)

Citation preview

133

SV. VELIKOMU^ENIK GEORGIJE - VITEZ BOGA @IVOGA

Bogozarnih svjetilnika i bogodoli~nih svjedoka Hristovih bivalo je kroz ~itavu istoriju Crkve, u svim wenim nara{tajima. Oni su ono sveto sjeme, posijano Bo`ijom rukom, sve{tena sadnica O~eva, koja uvijek iznova dono-si pravog ploda, kako pokazuje i primjer jednoga od wih, Velikomu~enika i Viteza Boga @ivoga - Svetog Georgija Pobjedonosca, me|u Srbima od miqa radije nazivanog Sv. \ur|em ili \or|em. To je onaj divni mladi vojvoda, koji je OSTAO VJERAN GOSPODU SVE DO SMRTI, PRINIJEV[I MU NA UZDARJE SVE [TO JE IMAO - i imawe svoje i mladost i sam `ivot svoj, kao {to je i Gospod na Golgoti wemu i svima nama prinio na dar Sebe Samo-ga. Imenom budu}i zemqo-djelac, Sveti \ura| postao je svojim mu~eni~kim podvi`ni{tvom duhovni djelateq u Zemqi ̀ ivih, Hristu Gospodu. Kao Hris-tovom qubavqu poro|eni cvijet Kapadokije, u Lidi Palestinskoj uzrastao, pobjednim se vijencem mu~eni~kim uvjen~ao u Velikom progonu car-Dukli-janovom 303. g, a wegove ^asne Mo{ti primila je i u svojoj lidijskoj crkvi pohranila Sveta Zemqa. Odatle se, pak, ovaj Velikomu~enik Hristov ubrzo, ~esticama svojih ^asnih Mo{tiju i ~udesnim djelima svoga hristoqubqa, kao i srcima svojih po{tovateqa, razi{ao na sve ~etiri strane hri{}anske vaseqene, i otada do danas pohodi one koji mu se mole u najrazli~itijim nevo-qama, od Jerusalima do Rusije i Dalekog Istoka, i od Italije preko Okeana... Osje}aju}i neprestano zastupni~ku mo} i pomo} ovog Pobjedonosca Hristo-vog, kr{teni narodi Bo`iji su mu, u znak blagodarnosti i iskawa vje~nog pokroviteqstva, vjekovima prinosili na stotine i hiqade svojih crkava i manastira i najraznovrsnijeh priloga, kao {to su wegovim imenom nazivali i tolika pokoqewa svoje djece i raznovrsne ustanove svojih dr`ava i svojih kultura. SV. \UR\U DANAS JE U SRPSKOM NARODU POSVE]ENO VI[E OD 370 CRKAVA I MANASTIRA. Najstariji spomenici wegovog kulta, koji se na srpskim prostorima {irio zaslugom mjesnih vizantijskih jeraraha, velmo`a i vojnih zapovjednika, jesu prvobitna crkva Svetoga \or|a u Starom Baru, na lokalitetu zvanom Lonxa, crkva Svetog \or|a pod Gori-com, ona u Drivastu i ona u Stonu, kao i u unutra{wosti, na jugu - crkvica u utvrdi Zve~anu i prizrenskom Vi{egradu na Kosovu i crkve po Makedoniji,

SABORNIKBILTEN BEOGRADSKE SABORNE CRKVE

SVETOG ARHANGELA MIHAILA

NEDEQA, 5. MAJ 2019, GODINA 20, BR. 34

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

134

kao i prednemawi}ski olovni pe~at kneza \ur|a Vojislavqevi}a, sina Bodina Zetskoga. Pored crkve posve}ene ovome Svetitequ u novostvore-noj nemawi}skoj dr`avi, postaju, na dva wena kraja, dvije dvostruke sveto|ur|evske duhovne kule i dva duhovna temeqa wena - \ur|evi Stu-povi ra{ki, u Srbiji, i Stubovi \ur|evi bu-dimqanski, u Crnoj Gori, koje podi`u veliki `upan Stefan Nemawa i wegov sinovac, `upan Prvoslav. Tu su, tako|e, i kapele posve}ene Sve-titequ u Hilandaru, Studenici i studeni~koj Gorwoj isposnici i Svetoj Zemqi, u gradu Akri (danas Akka), ~iji su ktitori ili obnoviteqi

sve{tena srpska dvojica, Simeon Miroto~ivi i Svetiteq Sava. Sveti \ura|, kao ~udesni pomo}nik u ratnim pohodima dvojice Svetih Kraqeva srpskih, Milutina i Stefana De~anskog, dobio je i od wih mnoge nove i obnovqene crkve i manastire, sa kraja na kraj wihove dr`ave, od Velbu`da do Bara. ... U poletu obnove Srpske Patrijar{ije, poslije 1557, obnavqa-ju se, u mjeri u kojoj to dozvoqavaju turski zakoni i sile narodne, i stare sveto|ur|evske crkve. Sv. Vasilije Ostro{ki, obnovqewem pirga Svetoga Georgija u Hilandaru, uo~i svoga prestavqewa 1671, ponovo visoko uzdi`e sveto|ur|evski barjak u srpskom rodu. ... U novijoj istoriji i svetogeorgi-jevske srpske crkve dijelile su krstonosnu sudbinu naroda koji ih je izwe-drio, kako u ratovima sa Turskom, tako i u Prvom i Drugom svjetskom ratu, i u ovom posqedwem ratu: sa stotinama hiqada srpskih glava, ratnika i neja~i - staraca, `ena i djece, ratni vihori su do temeqa odnijeli, pored ostalih, i na desetine crkava Svetog \ur|a, OD KOSOVA DO JADOVNA. Ostav{i odani zavjetnoj vjeri, izabrali su kao put svoj - put Bogo~ovjeka Hrista, po ugledu na Velikomu~enika Hristovoga, izme|u ostalih, i mnogi po wemu nazvani hristoqupci u rodu na{em: od Svetoga mladi}a Georgija Kratovca, koga umori{e Turci, do despota \or|a Brankovi}a, sina Prepodobne Majke Angeline, potoweg Svetog episkopa Maksima, ~ije Mo{ti Turci spali{e sa manastirom Kru{edolom i Mo{tima maj~inim 1716. g; i od Kara|or|a Petrovi}a, ~ijoj se majci, po predawu, prije nego {to }e ga roditi, javio jedan svijetli mu`-ratnik, vjerovatnije Sveti \or|e no Milo{ Obili}, i nagovijestio joj wegovu vo`dovsku sudbinu, a mo`da mu i ime narekao, do svih onih neprebrojnih srpskih o~eva Georgija, \ura|a i \or|a i matera Geor-gina, \ur|ija i \ur|ica i wihove |ur|oimenite dje~ice, koji se uvjen~a{e mu~eni~kim vijencima Hristove krstovaskrsne Pobjede u posqedwim svjets-kim i balkanskim ratovima. ... \ur|evdanski uranci, uz kupawe i umivawe na rijekama i izvorima, utkali su se tako duboko u narodne obi~aje... \ur|ev-danak je tako bio i ostao ne samo hajdu~ki sastanak, nego i duhovni prostor sretawa qudi i naroda, narodnih obi~aja i civilizacija.

Mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije

135

TAJNA IMENA SVETOG GEORGIJA

Drevno starogr~ko ime Georgije (Georgios, od Georgos - zemqoradnik, ZEMQO-DELAC) je kr{teno i pros-vetqeno u obo`enoj li~nosti Svetog velikomu~enika Georgija. Zemqa, od koje je ~ovek uzet (1.Mojs.2,7), u Hristu postaje Zemqa `ivih, tj. Telo Hristovo, Nova tvar, Carstvo Bo`ije. Tako Bo`iji Zemqodelac u Hristu postaje LITURG, koji, kroz tvorewe zapovesti Hristovih, preorava starog ~oveka u sebi i, pomo}u Svetih tajni i Svetih vrlina, obdelava svoju unutra{wu zemqu mrtvih, tj. palu prirodu, pripremaju}i se, Bla-goda}u Bo`ijom, za Zemqu `ivih, za Carstvo Bo`ije, za Hrista. Zemqodel-stvo, obdelavawe plodne zemqe sopstvene du{e i `ivota, postaje liturgija podvi`ni~kog zadobijawa Carstva Bo`ijeg, a ~ovek koji se trudi na tom putu ka Carstvu nebeskom - liturg Bo`iji, onaj koji tvarno, materijalno, zemaqs-ko prinosi i, svojim trudom i Blagoda}u Bo`ijom, preobra`ava u nebesko, Hristovo, neprolazno. Zato, Georgije (\or|e, \ur|e) ozna~ava, u dubqem hri{}anskom zna~ewu, BO@IJEG LITURGA. Kao {to se, na svakoj Svetoj Liturgiji, hleb i vino svetotajinski preobra`avaju u Sveto Pri~e{}e, na `ivot ve~ni onih koji se wime pri~e{}uju i postaju deo Tela Hristovog, tako su i oni koji nose ime Svetog Georgija prizvani od Boga na neprestano preobra`avawe svoje pale prirode i usho|ewe ka Carstvu nebeskom. Na nadgrobnom spomeniku velikog i mnogostradalnog arhijereja SPC, mitropolita skopskog Josifa, u porti beogradskog manastira Vave-dewe, napisano je: “Gospode, orao sam i preoravao, kopao i prekopavao, snala-zio se kako sam znao i umeo, ali sam Tebi uvek verno slu`io...” Kroz lik i ime Svetog Georgija se otkriva georgijska tajna ~oveka: svaki ~ovek je, po svojoj stvorenosti i palosti - Adam (Zemko) i svaki ~ovek je, u Hristu - No-vome Adamu, duhovni Georgije (Zemqedelac), prizvan da postane nebeski zemqodelac, Nebeski Ratar, onaj koji se trudi u zadobijawu Carstva nebeskog i @ivota ve~nog. Duhovno preobra`ewe zna~ewa i zra~ewa imena Georgije je, u obo`enoj li~nosti Svetog Georgija, otkrivewe o svetosti i obo`ewu kao smislu ~ovekovog `ivota. Po tekstu Mateja Arsenijevi}a,

iz monografije “Sveti \or|e - vitez Boga @ivoga”

I zaista, ve}a je slava biti detetom svetlosti od svake slave ovoga sveta. Sve ove ~asti i po~asti, i sve ove titule i dostojanstva izvojevao je za vas Spasiteq va{, mukama i stradawima, ranama i krvqu, za vas i zbog vas, iz qubavi prema vama. Iza{ao je kao junak i pobedio je, po re~i proro~koj:

Izi}i }e Gospod kao junak. Tom pobedom On je pridobio nebo za vas, nebo i sva blaga: sinovstvo i carstvo i besmrtnost.

Sveti vladika NikolajGlavni i odgovorni urednik: protojerej-stavrofor Petar Luki}. Urednik

izdawa: Ivana Radovanovi}. Tel.hrama: 011/2636-684. Faks: 011/2636-566.www.saborna-crkva.com. [email protected]. Tira`: 1000 primeraka.

136

U NEDEQI TOMINOJ PROSLAVQAMO: 05.(22) Prep. Teodor Sikeot; Sv. sve{tenomu~enik Platon Bawalu~ki06.(23) Sveti velikomu~enik Georgije - \ur|evdan - Pobusani ponedeqak07.(24) Sv. Sava Stratilat; Sv. Sava Erdeqski; Sv. sve{tenomu~. Branko08.(25) Sveti apostol i jevan|elist Marko - Markovdan09.(26) Sveti sve{tenomu~enik Vasilije Amasijski10.(27) Spaqivawe mo{tiju Svetog Save na Vra~aru11.(28) Sveti apostoli Jason i Sosipatr

Draga bra}o i sestre, na \ur|evdan, Sveta Liturgija po~iwe u 9:00. Sve~ari Svetog velikomu~enika Georgija mogu donositi slavske

kola~e i `ito na osve}ewe od 7:00.

DUHOVNO MU^ENI[TVO I ISPOVEDNI[TVO

...Razni vidovi mu~ewa - to je borba sa ne~istim pomislima, borba sa stras-tima i pohotama. Eto, kako svaki hri{}anin mo`e da postane duhovnim Mu~enikom Hristovim, iako i ne bude prolio krv svoju, udostoji}e se Mu~eni~koga venca. O tom duhovnom Mu~eni{tvu prekrasno rasu|uje Sveti Zlatousti: “Ti ka`e{: kako je danas mogu}e podra`avati Mu~enicima? Da-nas nema progona... Ja znam dobro, danas nije doba progona, ali jeste vreme Mu~eni{tva. Ne doba onakvih mu~eni~kih podviga, ali ipak - doba venaca. Ne progone qudi, ali progone besi (demoni). Ne goni mu~iteq, ali goni |avo, najqu}i od svih mu~iteqa. Ti ne vidi{ pred sobom goru}e ugqevqe, ali vidi{ ra`e`eni plamen pohote. Oni su popirali nogama goru}e ugqevqe, a ti popiri ogaw svoje prirode. Oni su se borili sa divqim zverima, a ti obuzdavaj gnev, kao divqu i svirepu zver. Oni su odolevali neizdr`ivim `alostima, a ti pobe|uj ne~iste pomisli, koje izlaze iz tvoga srca, i bi}e{ podra`ateq Mu~enika. Sada, po re~i Apostolovoj, ne ratujemo protiv krvi i tijela, nego protiv poglavarstva i vlasti i gospodara tame ovoga svijeta, protiv duhova zlobe u podnebesju (Ef.6,12). Pohota plotska je ogaw, ogaw neugasivi i postojani, i on }e hiqadama puta napadati na tebe i ne}e odstupati. @estok je plamen goru}eg ugqevqa, ali je plamen pohote jo{ gori, jo{ silniji. Nema za nas nikada odaha od te borbe, nikada ne vidimo pokoja, dok `ivimo na zemqi, stalnu borbu imamo, neprestani podvig, da i venac pravi za to dobijemo”. Tako rasu|uje zlato-slovesni u~iteq. Umrtvqewe strasti je Mu~eni{tvo bez prolivawa krvi.

Sveti Dimitrije Rostovski