Treća nedjelja došašća 14. prosinca 2014.

Ulazna pjesma     Fil 4,  4-5Radujte se u Gospodinu uvijek!Ponavljam: radujte se!Gospodin je blizu!

Zborna molitvaBože, ti vidiš:mi s vjerom očekujemo blagdan rođenja Gospodnjega.Molimo te da nam bude događaj spasenjate ga radosno proslavimo svečanom službom hvale.Po Gospodinu.

Darovna molitvaGospodine, daj da ti neprestano prikazujemo žrtvu svoga predanja:mi obnavljamo Kristovo otajstvo da tvoje spasenje u nama snažno djeluje.Po Kristu.

Pričesna pjesma     Usp. Iz 35, 4Recite preplašenim srcima: »Budite jaki, ne bojte se!Evo Boga našega, dolazi da nas spasi!«

Popričesna molitvaGospodine, utječemo se tvojoj dobroti:po ovoj svetoj gozbi očisti nasod grijeha i pripravi nam duhza buduće blagdane. Po Kristu.

Prvo čitanje    Iz 61, 1-2a.10-11Radujem se u Gospodinu, radujem.

Čitanje Knjige proroka Izaije

Duh Gospodnji na meni je,jer me Gospodin pomaza,posla me blagovjesnikom biti siromasima,iscijeliti srca slomljena;zarobljenicima proglasiti slobodu,sužnjima oslobođenje;proglasiti godinu milosti Gospodnje.Radujem se u Gospodinu, radujem,duša moja kliče u Bogu mojemu,jer me odjenu haljinom spasenja,zaogrnu me plaštem pravednosti,kao ženik kad sebi vijenac stavii nevjesta kad se uresi nakitom.Jer kao što zemlja tjera svoje klice,kao što vrt niknuti daje sjemenju,tako će Gospodin Bog učinitida iznikne pravda

1

i hvala pred svim narodima.Riječ Gospodnja. Otpjevna pjesma   Lk 1, 46-50.53-54Pripjev:   Duša moja kliče u Bogu mojemu.

Veliča duša moja Gospodina,klikće duh moj u Bogu, mome Spasitelju,što pogleda na neznatnost službenice svoje:odsad će me, evo, svi naraštaji zvati blaženom.

     Jer velika mi djela učini Svesilni,     sveto je ime njegovo!     Od koljena do koljena dobrota je njegova     nad onima što se njega boje.

Gladne napuni dobrima,a bogate otpusti prazne.Prihvati Izraela, slugu svoga,kako obeća ocima našim.

Drugo čitanje   1Sol 5, 16-24Duh vaš i duša i tijelo neka se sačuva za dolazak Gospodnji.

Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Solunjanima

Braćo: Uvijek se radujte!Bez prestanka se molite!U svemu zahvaljujte!Jer to je za vas volja Božja u Kristu Isusu.Duha ne trnite, proroštava ne prezirite!Sve provjeravajte: dobro zadržite,svake se sjene zla klonite!A sam Bog mira neka vas posvema posvetii cijelo vaše biće – duh vaš i duša i tijelo –– neka se besprijekornim, savršenim sačuvaza dolazak Gospodina našega Isusa Krista.Vjeran je onaj tko vas poziva:on će to i učiniti.Riječ Gospodnja.

Pjesma prije evanđelja   Iz 61, 1Duh Gospodnji na meni je,blagovjesnikom biti ubogima posla me.

Evanđelje    Iv 1, 6-8.19-28Među vama stoji koga vi ne poznate.

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

2

Bî čovjek poslan od Boga, ime mu Ivan. On dođe kao svjedok da posvjedoči za svjetlo da svi vjeruju po njemu. Ne bijaše on svjetlo, nego – da posvjedoči za svjetlo. A evo svjedočanstva Ivanova. Kad su Židovi iz Jeruzalema poslali k njemu svećenikei levite da ga upitaju: »Tko si ti?«, on prizna; ne zanijeka, nego prizna: »Ja nisam Krist.« Upitaše ga nato: »Što dakle? Jesi li Ilija?« Odgovori: »Nisam.« »Jesi li prorok?« Odgovori: »Ne.« Tada mu rekoše: »Pa tko si da dadnemo odgovor onima koji su nas poslali? Što kažeš sam o sebi?« On odgovori: »Ja sam glas koji viče u pustinji: ’Poravnite put Gospodnji!’ – kako reče prorok Izaija.« A neki izaslanici bijahu farizeji. Oni prihvatiše riječ i upitaše ga: »Zašto onda krstiš kad nisi Krist, ni Ilija, ni prorok?« Ivan im odgovori: »Ja krstim vodom. Među vama stoji koga vi ne poznate – onaj koji za mnom dolazi, komu ja nisam dostojan odriješiti remenje na obući.« To se dogodilo u Betaniji, s onu stranu Jordana, gdje je Ivan krstio.Riječ Gospodnja.

MOLITVA VJERNIKA Treća nedjelja došašća             14. prosinca 2014.

Braćo i sestre, Bog nas po riječi proroka poziva na obraćenje i tako u namapripravlja put obećanom spasenju. S pouzdanjem u Božju dobrotu iznesimopred njegovo lice svoje molitve:

1. Za Crkvu, zajednicu vjernika: okrijepi ju svojim Duhom da po zajedništvu molitve,po radosnoj nadi i djelatnoj ljubavi uvijek nosi svjedočanstvo tvoga spasenja i tvoje blizine svakom čovjeku, molimo te. 

2. Za papu Franju, (nad)biskupa našega I. i sve pastire Crkve: da proročkom snagom budu glasnici Istine evanđelja i mudri voditelji tvoga naroda, te sva Crkva bude vjerna slikatvoga Kraljevstva, molimo te. 

3. Za sve kojima je povjerena odgovornost u upravljanju narodima i briga za opće dobro: rasvijetli ih da budu graditelji mira koji ti daruješ i upravi sav svijet na put tvoje pravednosti i zajedništva, molimo te. 

4. Za braću i sestre koja trpe u siromaštvu i nevoljama života: ti im budi radost i utjeha, a u svima nama probudi snagu ljubavi i radosne brige za sve koji su potrebiti pomoći i blizine, molimo te. 

5. Za nas okupljene na ovome slavlju: daruj nam mudrost evanđelja i otvoreno srce da prepoznamo milost ovoga svetog vremena te svojim životom budemo dostojan dom Kristu koji dolazi, molimo te.

Oče nebeski, ti nas ne prestaješ darivati svojom dobrotom. Molimo te, čuvaj naša srca otvorena za tvoju riječ, a naše ruke zauzete u ljubavi prema svima koji su u potrebi te tako pripravljamo dolazak tvome Sinu. Koji živi.

 PRIJEDLOZI PJESAMA  Treća nedjelja došašća                 14. prosinca 2014.

3

Ulazna: 340.1Radujte se u Gospodinuili: 364Klikujte sada zanosnoOtpj. ps.:                                                     347Duša moja kliče (strofe: 1.-

4.,7.- 8.)

ili:  Duša moja kliče (ŽV 12-2008)

Prinosna: 362.3Padaj s nebaili: 349K tebi, GospodePričesna: 350.2Evo Boga našegaili: 357Sa silnim glasom proroci

Završna:  Sav svijete pjevaj veselo (ŽV 12-2007)

Bezgrješno začeće Blažene Djevice Marije 8. prosinca 2014.

Ulazna pjesma     Iz 61, 10Radujem se u Gospodinu, radujem,duša moja kliče u Bogu mojemu,jer me odjenu haljinom spasenja,zaogrnu me plaštem pravednostikao nevjestu, urešenu nakitom.

Zborna molitvaBože, ti si po zaslugama smrti svoga Sinaunaprijed oslobodio od svake ljage grijehazačeće Djevice Marije i tako pripraviodostojan stan svome Sinu.Po njezinu zagovoru daj nam dačista srca dođemo k tebi. Po Gospodinu.

Darovna molitvaGospodine, milostivo primi spasonosni prinoso svetkovini bezgrešnog začeća blažene Djevice Marije.Nju si, vjerujemo, darom svoje milosti unaprijed očuvaood svake ljage: po njezinu zagovoru i nas oslobodi svake krivice.Po Kristu.

Pričesna pjesmaSlavno se o tebi zbori, Marijo:iz tebe se rodilo Sunce pravde, Krist, Bog naš!

Popričesna molitvaGospodine, Bože naš! Primljena otajstvaneka iscijele u nama rane onoga grijehaod kojega si jedinstveno unaprijed očuvaobezgrešno začeće blažene Marije. Po Kristu.

Prvo čitanje    Post 3, 9-15.20Neprijateljstvo ja zamećem između roda tvojega i roda njezina!

4

Čitanje Knjige Postanka

Pošto je Adam jeo s drveta, zovne ga Gospodin, Bog: »Gdje si?» – reče mu. On odgovori: »Čuo sam tvoj glas u vrtu; pobojah se jer sam gol, pa se sakrih.« Nato mu reče: »Tko ti otkri da si gol? Da nisi jeo sa stabla s kojega sam ti zabranio jesti?« Čovjek odgovori: »Žena koju si mi dao – ona mi je dala sa stabla pa sam jeo.« Gospodin, Bog, reče ženi: »Što si to učinila?« »Zmija me prevarila pa sam jela«, odgovori žena.Nato Gospodin, Bog, reče zmiji: »Kad si to učinila, prokleta bila među svim životinjama i svom zvjeradi poljskom! Na trbuhu svome puzat ćeš i prašinu jesti sveg života svog! Neprijateljstvo ja zamećem između tebe i žene, između roda tvojeg i roda njezina: on će ti glavu satirati, a ti ćeš mu vrebati petu.« Svojoj ženi čovjek nadjene ime Eva, jer je majka svima živima.Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam   Ps 98, 1-4Pripjev: Pjevajte Gospodinu pjesmu novu jer učini djela čudesna.

Pjevajte Gospodinu pjesmu novujer učini djela čudesna.Pobjedu mu pribavi desnica njegovai sveta mišica njegova.

     Gospodin obznani spasenje svoje,     pred poganima pravednost objavi.     Spomenu se dobrote i vjernosti     prema domu Izraelovu.

Svi krajevi svijeta vidješespasenje Boga našega.Sva zemljo, poklikni Gospodinu,raduj se, kliči i pjevaj!

Drugo čitanje   Ef 1, 3-6.11-12Izabra nas u njemu prije postanka svijeta.

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Efežanima

Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista, on koji nas blagoslovi svakim blagoslovom duhovnim u nebesima, u Kristu. Tako: u njemu nas sebi izabra prije postanka svijeta da budemo sveti i bez mane pred njim; u ljubavi nas predodredi za posinstvo, za sebe, po Isusu Kristu, dobrohotnošću svoje volje, na hvalu slave svoje milosti kojom nas zamilova u Ljubljenome. U njemu, u kome i nama – predodređenima po naumu Onoga koji sve izvodi po odluci svoje volje – u dio pade da budemo na hvalu Slave njegove – mi koji smo se već prije nadali u Kristu.Riječ Gospodnja.

Pjesma prije evanđelja   Lk 1, 28Zdravo Marijo! Milosti puna! Gospodin s tobom!Blagoslovljena ti među ženama!

Evanđelje   Lk 1, 26-38Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!

5

Čitanje svetoga Evanđelja po Luki

U ono vrijeme: Posla Bog anđela Gabriela u galilejski grad imenom Nazaret k djevici zaručenoj s mužem koji se zvao Josip izdoma Davidova; a djevica se zvala Marija. Anđeo uđe k njoj i reče: »Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!« Na tu se riječona smete i stade razmišljati kakav bi to bio pozdrav. No anđeo joj reče: »Ne boj se, Marijo! Ta našla si milost u Boga. Evo, začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus. On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova, i kra-ljevat će nad domom Jakovljevim uvijeke i njegovu kraljevstvu neće biti kraja.«Nato će Marija anđelu: »Kako će to biti kad ja muža ne poznajem?« Anđeo joj odgovori: »Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti. Zato će to čedo i biti sveto, Sin Božji. A evo tvoje rođakinje Elizabete: i ona u starosti svojoj zače sina. I njoj, nerotkinjom prozvanoj, ovo je već šesti mjesec. Ta Bogu ništa nije nemoguće!« Nato Marija reče: »Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!« I anđeo otiđe od nje.Riječ Gospodnja.

Bezgrješno začeće Bl. Dj. Marije     8. studenog 2014.

Braćo i sestre, Bog je Djevicu Mariju obdario puninom milosti i očuvao juod svakoga grijeha. Skrušena srca uputimo njemu svoje molitveda i u nama ojača svoju milost:

1. Marija, Bezgrješna Djevica, slika je tvoje Crkve:daj da zajednica tvojih vjernika, po njezinu primjeru i zagovoru,trajno raste u svetosti života, molimo te. 

2. Ti si odabrao Marijinu poniznost za put svoga silaska među ljude:daj da pastiri Crkve budu uvijek poslušni tvome Duhute prepoznaju put na koji pozivaš svoj narod, molimo te. 

3. Pohodi svjetlom svoga Duhom i naše živote:obnovi nam pouzdanje u tvoju riječ i okrijepi naša nastojanjada svakodnevno živimo tvoj dar spasenja, molimo te. 

4. Za redovnike, redovnice i sve koji Kristov dolazak iščekujuživeći evanđeoski savjet djevičanstva: ispuni ih radošću srca da,poput Marije, ostanu vjerni u posvećenju tebi, molimo te. 

5. Za našu pokojnu braću i sestre:daruj im mjesto u zajedništvu svojih svetih, molimo te.

Svemogući Bože, ti si poniznu Djevicu Mariju unaprijed očuvao od ljage grijehai tako pripravio dostojan put rođenju svoga Sina. Usliši nam smjerne molitve;obnovi u nama sve što je grijehom ranjeno i ispuni nas radošću koja hitiu susret tvome Sinu, Isusu Kristu. Koji živi i kraljuje u vijek vjekova. PRIJEDLOZI PJESAMA Bezgrješno začeće Bl. Dj. Marije              8. prosinca 2014.

Ulazna: 568.3Radujem se u Gospodinuili: 763Zdravo budi, MarijoOtpj. ps.: 572Pjevajte Gospodinu   

6

Prinosna: 368Poslan bi anđel GabrijelPričesna: 351Božanska Riječi, rođenaHiman nakon pričesti: 160 ili 161 VeličaZavršna: 600Zdravo, Djevo čistaili: 371Raduj se, grade Nazaret      

http://www.hilp.hr/zivo-vrelo/

3. nedjelja došašća godine B (Iv 1,6-8.19-28)Popričesna meditacijaRečenica u današnjem evanđelju navodi na razmišljanje: “Među vama stoji koga vi ne poznate!” Koliko smo mi sposobni otkriti, prepoznati Isusovu prisutnost u svojoj sredini? On i među nama stoji, a ipak tako malo utječe na naš život, naša raspoloženja, naše planove.A Ti si, Gospodine, među nama! Tako su Te i proroci navijestili: Tvoje ime je Emanuel, što znači S nama Bog. Izgleda da Te slabo poznajemo i zaboravljamo Tvoju prisutnost, blizinu, Tvoju želju da izgubljeno nađeš, ranjeno poviješ, griješno spasiš.Svako vrijeme treba svoje preteče, ljude poniznosti koji će dati svoje svjedočanstvo - kao što ga je dao Ivan. To je poslanje kršćana svih naraštaja. Hoće li Te današnji svijet upoznati, hoće li otkriti Tvoje lice i ljubav - to ovisi o nama. Možda će netko i nama, kao onda Ivanu, doći s pitanjem “Tko si ti”. Odgovor bi trebao uputiti na Onoga za kojim svaki čovjek čezne. Jer, Ivan Krsitelj nije Svjetlo, nego - onaj koji svjedoči za Svjetlo. Jer ja nisam Svjetlo, nego - onaj koji svjedoči za Svjetlo. A, Isus je Svjetlo svijeta. Isus treba mene i svakog kršćanina - da raznosimo Svjetlo do nakraj zemlje.Emanuel... S nama Bog... Želim to nositi ovih dana u svom srcu. Pa, ako smo otkrili onoga koji je jači, ako smo otkrili onoga koji se nalazi među nama, znajmo velikodušno tu radost posvjedočiti drugima. Neka i po meni, neka i po nama, Svjetlo svijeta bude razneseno do nakraj zemlje!

Priredio: Dario Miletić

http://www.zupabsm.com http://issuu.com/novilist/docs/bonaventura Fra Boneventura Duda je proslavio 60 godina MISNIŠTVA. O tome je lijepo pisao i izdao poseban prilog „Novi list“. Ovdje možete to pogledati i pročitati. Njihovom dozvolom stavljamo link. Poštovani, prilog Fra Bonaventura Duda - Čovjek želja koji je objavljen u tiskanom izdanju Novoga lista sad se nalazi i na našem webu na adresi: http://www.novilist.hr/riinfo.aspx Ukoliko ga želite postaviti i na svoje stranice, flash format za listanje možete naći na adresi (opcija embed): http://issuu.com/novilist/docs/bonaventura

http://www.youtube.com/watch_popup?v=VNiDpBS4JzI#t=107 BOŽIĆNI VIDEO ---------------------------------------------------------------------------------------------------------- Otvorena je stranica u našem samostanu sv. Frane u Zadru: www.svetifrane.org Javite svoje komentare na: drago.ljevar@si.t-com.hr http://www.youtube.com/watch?v=SkBq1wYKT5I&feature=mfu_in_order&list=ULSv. Frane Zadar, 20. 02. 2011. Misa na HR I PROGRAM i video izložbe: „Milost susreta“ koja je bila u Klovićevim dvorima od 16. prosinca 2010. do 20. veljače 2011.http://www.youtube.com/watch?v=E20hedKtMHc&NR=1

7

Sv Frane Monastir Zadar http://www.youtube.com/watch?v=IGTqe3zWNcM&NR=1Riznica i samostan Sv. Frane http://www.youtube.com/watch?v=hHj1Z3iC7pM&feature=relatedSv. Frane Courtyardhttp://www.youtube.com/watch?v=j4FUQKAVdQw&feature=relatedSv. Frane Museum Zadarhttp://www.youtube.com/watch?v=HxmjnrtRrEM&feature=mfu_in_order&list=ULMorske Orgulje - Sea Organ http://www.svetifrane.org/mladi.html NA OVOJ STRANICI MOŽETE preuzeti u mp3 formatu pjesme sa IV. susreta mladih Franjevačke provincije sv. Jeronima koji je bio u Puli od 24. do 25. listopada 2009.http://www.beatogiacomo.it stranica Bl. Jakova Zadraninahttp://www.ofm-sv-jeronim.hr/ Stranica Franjevačke Provincije sv. Jeronima sa sjedištem u Zadru. Najstarije naše provincije franjevaca. 1212. slavimo 800-u obljetnicu dolaska sv. Franje u naše krajeve: Zadar, Kraj,…

http://www.mali-brat.comOvo je stranica zajednice odraslih i mladih koji dolaze na katehezu i u crkvu Franjevačkog samostana sv. Frane u Zadru. http://www.svetinikola.hr http://www.srceisusovozd.netne.net Stranica župe Voštarnica u Zadru. Nova je.http://www.gospa-lurdska.hr o sv. Franji imaju lijepa razmišljanjahttp://www.franjevastvo.com/Ovdje na ovoj stranici možete upoznati život franjevaca. Preporučamo.http://www.franjevacki-institut.hr/

Franjevački institut za kulturu mirahttp://free-zd.htnet.hr/sasina/http://www.sasina.org/http://sasina.8m.com/ Ovo su stranice župe Sasina Sanski Most. Crkva je izgrađena. Pozivamo sve koji mogu pomoći da pomognu „Ostatku ostataka“ vjernicima koji su ostali (samo 50-ak duša). Blagoslov gradilišta bio je u nedjelju 28. lipnja 2009. Gradilište je blagoslovio biskup Franjo Komarica. Nazočnih Sasinjana i prijatelja bilo je između 200 i 300 ljudi. Crkva je sagrađena pred Božić 2009. Uređena, blagoslovljena, posvećena i tom prigodom blagoslovljen je novi oltar sa svetohraništem 3. srpnja 2010. Sve se to dogodilo na radost nazočnih preko tisuću ljudi (800 sjedećih mjesta bilo je spremno za ručak pod šatorom). Posvećenje i blagoslov je imao biskup msgr. Franjo Komarica. O svemu možete čitati na web stranici: http://www.svetifrane.org/zupasasina.html

http://free-ri.htnet.hr/SvetiNikola/index.htm http://www.ivanmerz.hr/liturgijski_kutic/Možete preuzeti prezentacije nedjeljnih čitanjahttp://framari.blog.hr/NOVO: http://framakrnjevo.blog.hr/http://framavosta.blog.hr/http://www.fra3.net/http://www.mladi.hbk.hr/http://www.katolickiskauti.com/ http://obitelj.hbk.hr/ http://www.zadarska-zupanija.hr/Zadarska Županija.http://mladi-krk.hbk.hr/http://zadar.hbk.hr/

8

Sve možete pronaći na ovoj stranici što vas zanima o životu Katoličke crkve i Nadbiskupije Zadar: adrese, telefone, osobe i javiti im se.http://www.caritas-zadar.hrhttp://www.zmajevic.com/ Nadbiskupijsko sjemenište u Zadru „Zmajević“ http://www.mladi-zadar.com/ Ured za pastoral mladih Zadarske nadbiskupijeJ. Bijankinija 2, 23000 Zadartel. +385 23 208 663e-mail: info@mladi-zadar.comhttp://shkm2010.mladi-zadar.com/ http://www.youtube.com/watch?v=3TQCq7z8rgI O svemu možete više vidjeti na ovim stranicama o Susretu Hrvatske katoličke mladeži 8. i 9 svibnja 2010. u Zadruhttp://www.gimnazija-klasicna-ivanpavaodrugi-zd.skole.hr/ klasicna@zd.t-com.hr http://zupagalovac.hrhttp://www.arscelebrandi.zadarskanadbiskupija.hr/Najnovija stranica za glazbu. Uređuje gosp. Žan Morović.http://www.udruga-izvor.hr/ Sljedeći sastank održati će se PRATITE OVU STRANICU..

U prostorijama Udruge za obitelj i roditeljstvo Izvor u samostanu sv. Frane u Zadru počinje novi ciklus besplatnih radionica priprave za trudnice i njihove supruge

Dom za odrasle osobe Sv . Frane - Zadar Ovim stranicama želimo približiti Dom za odrasle osobe Sv.Frane široj javnosti kako bi svaki zainteresirani mogao steći dojam o ovoj ustanovi te ...www.dom- svfrane .hr Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi www.mzss.hrGrad Zadar www.grad-zadar.hrZadarska županija www.zadarska-zupanija.hrWEB: www.tzzadar.hr | www.visitzadar.nethttp://www.os-zadarski-otoci-zd.skole.hr/Osnovna škola „Zadarski otoci“Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti www.mobms.hrhttp://www.comunitacenacolo.it/index.asp?idlingua=10 Zajednica s. Elvire u Hrvatskoj

Muške bratovštine         Bratovština “Gospa od zdravlja" - Ugljane         Bratovština “Sveti Josip radnik" - Varaždin         Bratovština “Sveti Nikola” - Biograd         Bratovština “Sveti Vinko Paulski” - Vrbovec         Bratovština “Grad radosti” - Novigrad         Bratovština “Sveta Marta” - Šišinec         Bratovština “Sveti Petar i Pavao” - ŠarengradŽenska bratovština        Bratovština “Majka života” - Vrbovec

http://www.mladi-vz.com/naslovna.htm http://www.mladicentar.org/node/810 http://www.youtube.com/vatican http://www.radiovaticana.org/cro/index.asp

Vatikan ovo je fantastično može zumirati sliku pomoću miša i rotirati lijevo desno: http://www.vatican.va/various/basiliche/san_paolo/vr_tour/index-en.htmlViše podataka o Zakladi Čujem, vjerujem, vidim i zvučnoj Bibliji možete pronaći na web adresi:www.zaklada-cujem-vjerujem-vidim.com

9

http://www.sv-leopold-mandic.com http://www.svjetlorijeci.bahttp://www.dominikanci.hr duhovnost propovjedi godina A B C B – III. nedjelja došašća Jedan čovjek sav žalostan došao po savjet i pomoć starom pustinjaku na glasu svetosti. U mom selu ništa ne ide kako treba, svi su zavađeni, i govore loše jedni protiv drugih. Ne znam više, kao da smo prestali biti ljudi, i kao da nas je Bog napustio... Pustinjak ga je neko vrijeme promatrao u tišini, a onda mu je rekao – Vi tako živite, a u vašem selu se rodila najvažnija osoba na svijetu? U našem selu?! – gledao je čovjek u pustinjaka razrogačenim očima - Ali kako ćemo znati tko je ta osoba? On izgleda kao svatko od vas, ali prepoznat ćete ga kad mu se počnete obraćati riječima – Ti si za mene najvažnija osoba na svijetu. Čovjek se vraćao u svoje selo razmišljajući o svemu, a pred selom susreo osobu koju nije simpatizirao. Što ako je baš on taj, a ja sam bio onakav prema njemu? – pomislio je u sebi. Prišao mu je, pružio ruku i rekao – Ti si za mene najvažnija osoba na svijetu. Uskoro se proširilo od jednih do drugih što je pustinjak rekao tom čovjeku, i od tada su jedni drugima pristupali s osmjehom i nadom govoreći – Ti si za mene najvažnija osoba na svijetu. Tako je to postalo selo posebnih ljudi, selo u kom je svatko onog drugog smatrao najvažnijom osobom na svijetu..."Zla riječ i dobre čini zlima, a dobra riječ i zle čini dobrima." – kaže sv. Makarije.Ono što preobražava naša srca i čini nas boljima je dobra riječ, blaga riječ, blagovijest. On me posla blagovjesnikom biti ubogima, iscijeliti srca slomljena...(Iz 61, 1) Riječ koju donosi Pomazanik Gospodnji je suprotnost onima kojima smo svakodnevno bombardirani, mnogi čak od malih nogu... Nemali je broj onih koji su odrastali uz ubojite, grube riječi, uz psovački, proklinjački jezik, uz mentalitet pesimizma i beznađa. Susrećemo mnoge uboge i slomljene koje je upravo sredina u kojoj su poniknuli ubogaljila, slomila i onesposobila... Tkivo čovjekove memorije, čovjekova srca tako je osjetljivo da upija sve vibracije svoje sredine. Ako je sredina gruba, bezosjećajna, bezbožna onda možemo zamisliti što se sve utisnulo na osjetljivu vrpcu ljudskoga srca koje joj je bilo izloženo... No, nada nam je u drugačijoj poruci koju nam donosi Božji Navjestitelj, donositelj potpuno drugačije riječi. Njegova riječ liječi, preobražava, mijenja udes naroda, i udes svakoga čovjeka. Nije dakle sve izgubljeno za nas, i naša sudbina ne mora biti zapečaćena crnilom. Mi možemo mijenjati horizonte usvajanjem drugačije poruke, slušajući i šireći drugačije riječi... Tada se naši temelji učvršćuju, a naše lice dobiva osmjeh. Naš život nije dakle osuđen na gorčinu, ni ljeta na jecanje (vidi Ps 31, 11)... Jer blaga vijest koja mijenja udes dolazi nam u susret. Trebamo napustiti svaku sjenku zla (vidi 1 Sol 5, 22), a pohrliti riječi koja izbavlja i oslobađa. I TI DANAS MOŽEŠ ZAPOČETI ŽIVJETI!"Radujte su u Gospodinu uvijek. Ponavljam: radujte se!" (Fil 4, 4)

10

 Radost u Gospodinu potiče na blagost, postajemo drugačiji jedni prema drugima, iz srca nestaje osude, gorčine, spremni smo praštati, pružiti ruku, zagrliti, spremni smo gledati ljude novim očima. Spremni smo biti ljudi jedni drugima! A to nas podiže, oporavlja, liječi i potiče... Kad je naša radost u Gospodinu, tada i sami postajemo širitelji i donositelji radosti drugima. Tada čovjek nije osamljen, nije napušten... nije nam teret, nego brat i sestra, dar Božji... Ako nam Gospodin dolazi, ako je među nama, to je prava radost za nas..., kao što kaže – sva radost tvoja neka bude Gospodin... (Ps 37, 4). On je ispunjenje traženja našeg srca, u kojem se nakon toga događa smirenje. Čovjek koji je to pronašao, smiren je čovjek; i bez obzira na okolinu kojom se kreće on je smiren, jer te mu radosti nitko oduzeti ne može... Nek buče i bjesne valovi morski, nek bregovi dršću od žestine njihove... s nama je Gospodin... (Ps 46, 4). Mi moramo postati nositelji i donositelji upravo takvog sadržaja srca...To je Marijina škola: Primiti Riječ koja postaje pokretač optimizma i širitelj nadahnuća... Donositelju Božje radosti ne treba smišljati viceve da bi drugi zaigrali od radosti. Sve što treba je primiti Boga u svoj život i dopustiti da mi Bog bude glavni aranžer života... Tada će i svi oni kojima dođeš i sami iskusiti tu radost. KOJI PRIME BOGA U SVOJ ŽIVOT ŠIRE BOŽJI OPTIMIZAM, i donose ozračje koje nikoga na isključuje. Dolazak Božji stavlja svakog čovjeka u središte. Ti si mi jako važan! – glasi njegova poruka – Zbog tebe sam došao! Pred Bogom svi su jednako važni i svi jednako vidljivi;... pred Bogom nema siromašnih, ni bogatih... ON JE DOŠAO ZAOGRNUTI SVAKOG ČOVJEKA U ODJEĆU JEDNAKOSTI... Što ćemo dakle poduzeti da nam se ne bi dogodilo isključivanje bilo koga, zanemarivanje jednih a idoliziranje drugih...? Poduzet ćemo to da budemo Božja radost svakom čovjeku: BOŽJA RADOST JE TA KOJA NIKOGA NE ISKLJUČUJE... Onaj tko istinski nosi radost prenosi je, širi je oko sebe, i svi koji to žele mogu profitirati od te radosti... To je ono što je potrebno srcu svakoga čovjeka... Čuli smo od sv. Pavla što je volja Božja za nas, što Bog očekuje od nas – Radujte se uvijek! (1 Sol 5, 16). Tu nam je nekako lijepo donio i recept za Božju radost - Bez prestanka se molite! U svemu zahvaljujte! (1 Sol 5, 17-18a). Čovjek ne može biti radostan ako je orijentiran samo na sebe, nego DAREŽLJIVO SRCE JE RADOSNO... Radost je znak suradnje s Bogom, s voljom Božjom - ... to je volja Božja za vas u Kristu Isusu (1 Sol 5, 18b). Ovdje možemo također preispitati sebe: Koliko zaista surađujem s voljom Božjom? Jesam li ja donositelj radosti? Jesam li vratio nadu na lica svojih ukućana? Koliko se zaista trudim, ili hoću li od danas odlučno donijeti tu odluku, koliko god me to koštalo... Prava radost dolazi zapravo od toga koliko vršim volju Božju u svom životu, i koliko mi je Gospodin velik u mojim djelima... Tko se otkriva u onome što radiš? Kakav trag ostavljaju tvoja djela? Kakvo ozračje širiš svojim postupcima? 

11

Pogledajmo pažljivo još jednom što donosi dolazak Pomazanika Gospodnjeg...: blagost, ozdravljenje, slobodu, milost... I pogledajmo pažljivo kakvu nadu i pozitivno ozračje je potaknuo Ivan Krstitelj u ljudima: Oni dolaze k njemu da bi se i sami mijenjali prema onome na što ih on poziva... POTIČEM LI LJUDE OKO SEBE DA BUDU BOLJI, DA NJIHOV ŽIVOT MIJENJA OZRAČJE? IMAMO TAKO JASAN RECEPT: ... samo ga treba primijeniti... 

Petar Galić, OP

B – III. nedjelja došašća 

(Iv 1,6-8. 19-28) 

Naviještani Mesija je tvorac novoga svijeta. On je Božje darivanje čovječanstvu. Kršćanska je novost sam Isus Krist. Kroz njega se događa rađanje novoga svijeta. Pa kao što je 'prvi', 'stari' svijet stvoren od Boga, tako i novi svijet biva darovan od Boga. A poziv svakome Isusovom sljedbeniku je kao i Ivanu Krstitelju – uputiti na Isusa Krista, novog čovjeka kroz kojeg se Bog objavljuje. Kršćanin je poslan da bude svjedok Isusa Krista, a da bi bio istinski svjedok potrebno je da se sam preobrazi. Samo preporođeni čovjek može u Isusu prepoznati Boga i može druge upućivati na Isusa. Kao da smo se mi mnogi u svojem življenju postarali, ustalili se, izgubili svaki interes za novost našeg života i našeg življenja. Kad se izgubi nada, tada se gubi svaka čežnja za novošću života. Kad govorimo o novosti života, tada ne mislimo da se čovjek treba upustiti u sve avanture pa da tako doživljava novosti, a baš se vrlo često baš tako izgubi vitalnost, interes za istinsku životnu novost. Avanturizam nije traženje novosti. Danas nas Ivan Krstitelj poziva da se obnovimo, da budemo skromni da bi mogli pokazati na Isusa. Uvijek je opasnost da se umislimo da smo netko i nešto. Veliki Ivan je veliki jer se doživljavao kao 'mali'. Da, skromnost spada u vrlo velike i usrećujuće vrline. Potrebno je da spoznamo da nismo 'sveci' ali da želimo biti što vjerniji sljedbenici Božji. Svaki onaj koji je umislio da je svetac to istinski nije. Svi smo mi ljudi 'potrebni' Boga da bi živjeli dostojno njegovoj ljubavi prema nama. Nije dovoljno 'trebati Boga' svečarski, blagdanski, folklorno – potrebno je trebati Boga životno. I danas je potrebno pokazati na Isusa. On je tu među nama neprimjetan, on je naš brat i naša sestra, naš prijatelj - bližnji. Isus je uvijek bio i ostao 'anoniman' onima koji ne nose u sebi prijateljstvo i ljubav. Istinskih svjedoka Isusa Krista uvijek je trebalo. Uvijek smo potrebni svetaca i svetica. Danas smo skloniji pričati o Isusu nego li živjeti kao Isus. A Ivan je bio taj živi svjedok. Zato ga i pitaju tko je on? On kaže da je svjedok pravednika koji je među ljudima i kojega ljudi ne prepoznaju. Potrebno je također ukazivati na Isusovu nauku koja je ljudska i božanska, koja odgovara ljudskom traženju. To je nauka za srce i um koji traže vječnu i sadašnju istinu. Isusova nauka ne dijeli se na

12

religiozne i nereligiozne. Ona je usmjerena svakom čovjeku. "Sve provjeravajte, što je dobro zadržite" (1Sol 5,20). I trajno budite u radosti (Pavao) – to Bog od nas traži. Pa to je poziv ovoga adventa, poziv za sva vremena i sve ljude. Radost treba imati mjesta u našem srcu i našem ponašanju. A ona može živjeti samo kroz vjeru, ljubav i nadu. Ove tri vrline su srž ljudskog i kršćanskog življenja. Isus i Ivan primjeri su optimističnog i radosnog odnosa prema budućnosti. Čak je postao slavni pozdrav 'Radujte se…'. Pa kao što su u prošlosti trebali navjestitelja i nositelja radosti tako smo potrebni i danas. Neki baš u ime vjere znaju biti pesimisti i vrlo negativno i pesimistički suditi svijet i događanje u njemu. A sposobnost provjeravanja dobra i zla znak je naše otvorenosti prema drugima i prema samima sebi. To je prvenstveno provjeravanje nas samih prema dobru i zlu, prema Bogu i Isusu Kristu, prema drugima. Zato nas Ivan Krstitelj i poziva da se obratimo u dubini svojega bića. Pogledamo se malo bolje što smo i što je u nama bitno, što je u nas zatamnjeno raznim sporednim stvarima i brigama. Pozvani smo da se presvučemo i promijenimo. Također oni koji žele biti kao Ivan Krstitelj potrebno je da ukazuju na razliku dobra i zla. Da, obična stvar koja je danas postala konfuzna. Vrlo često svatko postaje kriterij što je za njega dobro, a što je zlo. Ova konfuzija u razlikovanju dobra i zla osobito je uočljiva u političkim ponašanjima. Pa i new age je sklon ne razlikovati dobro i zlo. Svatko postaje sam sebi kriterij! 

Marijan Jurčević, OP 

IVAN - SVJEDOK SVJETLA (Iv 1,6-8, 19-29) 

Kada su svi izgledi pesimistični, kada se na obzoru ne pojavljuje zvijezda, kada se osjeća dezolacija, usuditi se naviještati optimizam, naviještati bolja vremena, naviještati Božji dolazak baš takvim vremenima i takvim ljudima, čini se nevjerojatno, čak proročki iako se nije prorok.

Takav je bio Ivan. Naviješta bolju budućnost kada je kriza na vrhuncu, naviješta i poziva da se dignu glave prema izlasku – izgledalo je nevjerojatno, zato ga i pitaju suvremenici: Jesi li ti prorok? Da li jeftino ugroženog čovjeka tješiš? Da li ljude na krivi put zavodiš? Uočavamo li da se vremena i situacije ponavljaju, da se čovjek u samome sebi nije daleko odmakao od starih vremena, ako nije u problematici Adama. A jest. Tko može biti prorok ili Mesija u kriznim vremenima?

Izgleda da se baš tada i javljaju, ali se meni čini razmišljajući nad ovim Ivanovim tekstom, da se baš u ta vremena ne pojavljuju 'proroci' ili barem nisu proroci oni koji na sebe skreću pažnju, oni koji misle da oni donose rješenja. Ivan upućuje na mjesto i osobu oslobođenja: sve je tu među nama. Izgleda nemoguće – tu među nama?! – da se nalazi izlaz, spasenje, božanska osoba. Ona nam ostaje nepoznata baš radi naše zatvorenosti i našeg ne očekivanja. Spasitelj je među nama. Bog među nama.

Mi možemo svojom skromnošću kakvi i jesmo ukazati na njega, pomoći drugima da ga prepoznaju i da mu povjeruju, da u njemu ugledaju svoje svjetlo budućnosti. Samo skroman čovjek, poput Ivana, može ukazati na Isusa. Bahatost ne ukazuje na Spasitelja nego na samoga sebe. Ivan je skromnošću počeo ukazivati na skromnoga Isusa. Skromnost je otkrio božansku kvalitetu s kojom čovjek nadvladava nedaće i krizne situacije. Samo skromni nalaze Boga i Isusa prepoznaju kao Sina Božjega.

13

Skromnošću se pobjeđuje bahatost svijeta – Ivan krsti 'vodom' – skromnošću koja vodi k Bogu i bratu čovjeku. Preko drugoga možemo prepoznati Isusa Krista, preko drugoga možemo naći svojega traženog Mesiju. Radost skromnika je neizreciva i nikakva ju svjetska uzburkanost ne može pomutiti. Nitko za sebe ne može reći da je Mesija, ali ga možemo u drugome tražiti i naći, isto tako drugi može u nama otkriti. Jasno, ako imamo Ivanove skromnosti.

Biti svjedok Isusov – to možemo i na to smo pozvani. Kršćani, vjernici Isusovi mogu biti samo pokazatelji, ali niti mogu niti se smiju predstaviti kao Mesije. Isus je svetiji i bogatiji od bilo koje i kave ustanove (Crkve), bilo koje druge osobe koja se pojavila u ovoj našoj povijesti. Biti svjedok božanskog misterija u svijetu. To znači biti svjedok optimizma i nadanja, biti svjedok bratstva i zajedništva. Ivan je "glas koji viče u pustinji".

To su spasonosni glasovi, ali i uznemirujući. Neki iako su u pustinji ne vole imati to spoznanje već se radije zavaravaju da su u nekom rajskom Edemu. Uznemiruje ih samo upozorenje na stvarnost. Lažno zatvaranje očiju pred stvarnošću jedna je od čovjekovih slabosti. Suočiti se s pustinjom ne znači naviještati pesimizam. Dapače, tada je najpotrebnije da se probije optimistička vizija, da se vidi odakle dolazi spasenje čovjeku i čovječanstvu.

Ivan je u pustinji optimist. Kršćanin je u konfuznim vremenima optimist jer uvijek vjeruje da je Bog u čovječanstvu i da će se otkriti i pokazati put k "obećanoj zemlji". U pustinji je potrebna nada, ne tlapnja, koja je prožeta ljubavlju i koja je snažna zanijekati sebe ovoga momenta da bi sutrašnjica bila bolja. Tko bude ukazivao na istinskog Mesiju a ne na sebe, taj će pokazati pravi put prema izvoru ljudskog izbavljenja.

Da bi se moglo pokazati put prema Bogu potrebno je "odreći se samoga sebe", ne radi toga da bi se mi ponizili nego da bi naš glas bio više od nas samih. Viši smo kada smo niži, ali ne po namještenosti nego po svojem životu i stavu. Ne može se igrati skromnika, ako se to u nutrini ne događa. U drugom slučaju kroz 'skromnost' probijala bi bahatost. Skromnost se ne može fingirati. Adventska liturgija, obredi, žele nam skrenuti put prema Isusu.

Žele nam pobuditi istinsko skriveno nadanje i otvorenost da nam se Isus očituje. Oni su neke vrste "krštenje vodom" da bi se došlo do krštenja duhom. Radost je moguća, optimizam je moguć u ovome nesavršenom svijetu. Radost je moguća u svim vremenima i osobama. Omogućimo sami sebi da iz nas progovori radost. Blizu je nas Mesija!

Marjan Jurčević

http://www.katolicki-tjednik.com

Za pravu radost postoje preduvjeti

TREĆA NEDJALJA DOŠAŠĆA

Uvod u pokajnički čin

U ulaznoj pjesmi Treće nedjelje došašća Božja riječ i Crkva nam govore: „Radujte se u Gospodinu uvijek! Ponavljam: radujte se! Gospodin je blizu“ (Fil 4,4-5). To je, znači, nedjelja radosti. Ako smo na Prvu nedjelju došašća razmišljali o konačnom sudu, na Drugu o nužnom obraćenju, danas razmišljamo o radosti. O temelju, potrebi i razlozima naše radosti. Evanđelje je radosna vijest. Pa, ipak, i danas ima mnogo onih koji nisu i ne mogu biti radosni. Uključimo u svoje molitve i u ovu svetu misu sve koji su doista radosni, ali još više one kojima je radost ukradena, uskraćena ili razorena.

14

Za pravu radost postoje preduvjeti

Prognanici ili većina njih vratila se iz progonstva u Babilonu. Ne ide sve prema planu i programu. Početna radost i oduševljenje ubrzo su splasnuli. Obnova kasni, nezadovoljstvo raste. Ponavlja se, zapravo, priča slična onoj nakon egipatskog sužanjstva i puta prema Obećanoj zemlji. U pustinji Sin „sva izraelska zajednica počne mrmljati...“ (usp. Izl 16,2).Što, u takvoj situaciji i u tom trenutku, poduzimaju Božji ljudi, proroci? Točan odgovor nalazimo u današnjem prvom čitanju. Tekst proroka Izaije nedvojbeno pojašnjava da je prorok Božji poslanik, da ga sam Bog obogaćuje svojim Duhom i da ga posvećuje pomazanjem za tu službu. Poziva ga, osposobljava, opunomoćuje, a potom šalje. Uloga i poslanje proroka je biti navjestiteljem Radosne vijesti i oslobođenja ubogima i siromasima, ozdravljenja osobama slomljena srca, slobode i oslobođenja za robove i utamničenike. I proglasiti godinu milosti, za sve.Isus svečano obznanjuje u nazaretskoj sinagogi svojim slušateljima da se taj tekst odnosi na Njega i na Njegovo poslanje. „Danas se ispunilo ovo Pismo što vam još odzvanja u ušima“ (Lk 4,21). Nevjerojatno, trebalo je nekoliko stoljeća da zrno što ga je Gospodin zasijao po proroku Izaiji donese obilat i nemjerljiv urod u Isusu Kristu.Ne samo naš Gospodin Isus Krist nego i njegova majka Marija, „milosti puna“, u svojoj poniznoj i zahvalnoj himni Bogu i Njegovu programu, poslužit će se riječima proroka Izaije (usp. Lk 1, 46-47), koje smo danas slušali.

MN / Ne može naš narod živjeti od duhovitih šala

Nedjelja jest, i morala bi biti, dan pashalne radosti. A radosti je sve manje na licima i u srcima osoba koje susrećemo, nedjeljom i običnim danom. Kako one ljudske, tako i kršćanske. Nešto bi hitno trebalo poduzeti da se radost vrati i da ljudi uživaju u daru radosti. Nama svećenicima i našim biskupima, navjestiteljima Božje riječi, pruža se jedinstvena prilika da na liturgijskim i euharistijskim okupljanjima ubogima i siromašnima, obespravljenima i poniženima, nezaposlenima i oboljelima, mladima i onima koji to više nisu, navijestimo godinu milosti Gospodnje, radost Božjeg dolaska i boravka među nama ljudima – Njegovim miljenicima. Čovjek koji glumi radost ne može biti vjerodostojan navjestitelj radosti. Ne može naš narod živjeti od duhovitih šala i viceva ili smješkati se na račun ljudske gluposti. Nekad je možda i to potrebno, ali ovdje govorimo o pravoj, ljudskoj, biblijskoj i kršćanskoj radosti.

MN / Sedam Pavlovih imperativa

I u Pavlovo vrijeme bilo je silnih poteškoća, nevolja, opasnosti, progona, mučenja i usmrćivanja. Ipak, on ima i hrabrost i potrebu da članovima novonastale kršćanske zajednice u Solunu, ili drugdje, uputi jasnu poruku: „Braćo, uvijek se radujte!“On svojoj zajednici upućuje sedam imperativa. O onom što u zajednici treba činiti, ali i čega se treba kloniti ili što treba izbjegavati. Za većinu naših suvremenika Pavlove upute ili odredbe najčešće ne znače ništa. Oni, naime, smatraju kako sami mogu odlučiti o smislu i smjeru svog života. Ne dopuštaju da im se, pučki rečeno, „soli pamet“. Ne samo Pavlove, nego najčešće ni roditeljske upute i savjeti ne nailaze na plodno tlo nego „na jedno uho uđu, na drugo izađu“. Mladi su moja ljubav i moja radost, osobito rubni i siromašni, jer sam poput sv. Ivana Bosca odlučio svoj život posvetiti i darovati upravo njima.Spomenut ću samo jednu kategoriju mladih: novopečene vozače. Živim u tuđini, u inozemstvu, u dijaspori. U vrijeme godišnjih odmora mnogi se vraćaju u rodni kraj svojih roditelja, da se vjenčaju ili da sudjeluju na svadbi rođaka, prijatelja itd. Ceste slabe, a auta jaka i žestoka. Roditelji jadni, govore i ponavljaju: „Polako, sine! Ne pij prekomjerno, budi oprezan, čuvaj svoj i tuđi život!“ Najčešća reakcija je: „Nisam dijete, nisam lud, što uvijek isto ponavljate...!“Ishod je često tragičan. Ako nije sa smrtnom posljedicom, onda nam ostaju teški, uglavnom

15

trajni invalidi. Godinama u komi, nepokretni, na aparatima. Ovdje ih, nažalost, nakon nekoliko dana proglašavaju „klinički mrtvima“, prijete isključenjem aparata, traže dopuštenje od roditelja da njegove organe daruju nekom drugom. Eto, to je posve svježa priča o jednom mladiću koji ima samo 19 godina. I nije jedina, a vjerojatno neće ni biti. Dugo sam stajao i molio pored njegova kreveta, baš danas, u društvu njegovih uplakanih i nemoćnih roditelja, i brata.Očekujući Kristov skori dolazak, sv. Pavao potiče članove svoje zajednice na budnost, na oprez. Ne zato da bi ih držao u napetosti, strahu, bojazni, pokornosti. Već stoga što dolazi Spasitelj, što se bliži izbavljenje i spasenje. Dok ih poziva na radost, svjestan je da se ona ne može naručiti, da se ne može iznuditi, jer su za pravu radost potrebni preduvjeti. Razlog radosti sv. Pavao vidi u „vjernosti Onoga koji nas poziva“. Ono što je obećao „to će i učiniti“.Naša radost, prema Pavlovu tumačenju, mora počivati na: ustrajnoj molitvi, na dužnoj zahvalnosti, na daru Duha Svetoga, kloneći se zla i zadržavajući dobro, ne prezirući proroke i proroštva, milosti i karizme u vlastitoj zajednici, župi ili obitelji.

MN / Ivan Krstitelj – svjedok Svjetla

Sveti Ivan Krstitelj je jedinstven: po svom čudesnom začeću, po svom svjedočkom životu i radu, po svojoj preranoj i mučeničkoj smrti. Isus je to na puno jednostavniji i vjerodostojniji način izrekao: „Kažem vam: među rođenima od žene nitko nije veći od Ivana“ (Lk 7,28). Ima, doduše, još nešto u Isusovoj izjavi o veličini najmanjih, kad ga je pohvalio.I ovdje nam se nameće tema radosti. Rođakinja Elizabeta, majka Ivanova, ispunjena Božjim Duhom, uskliknut će u svom zanosu čuvši da joj je Marija došla u pohod: „...blagoslovljen plod utrobe tvoje! (...) Gledaj samo! Tek što mi do ušiju doprije glas pozdrava tvojega, zaigra mi od radosti čedo u utrobi!“ (Lk 1, 42-44). Ne znam je li šestomjesečni dječačić Ivan, još u utrobi svoje majke „nerotkinje“, čuo i posve razumio hvalospjev najveće i najdraže gošće u njihovu domu, u Gorju.Ivan Krstitelj je, nema sumnje, imao silan utjecaj na okolinu, na ljude oko sebe. Već nakon njegova rođenja i prilikom obrezanja i njegovi susjedi izrekli su to u ovoj rečenici: „Što li će biti od ovoga djeteta?“ (Lk 1,66). Imao je i svoje učenike, slali su k njemu službena izaslanstva, za nj se zanimao i Herod, hrlili su k njemu ljudi željni Boga i istine. Oduševljava me taj fenomen, sv. Ivan Krstitelj. Zbog svoje skromnosti, jednostavnosti i poniznosti. A mogao je zlorabiti svoj položaj, mnogi bi to učinili na njegovu mjestu. Svima koji žude za vlašću i čašću, za prvim mjestima na gozbama i podaničkim pozdravima na trgovima, Ivan je čista suprotnost. Nisam, i ne mogu biti ono što nisam, odgovarao je svima koji su nešto imali priupitati. Hvala Ti, pretečo Kristov, za istinu koju si naviještao i Istinu koju su prstom pokazao. Sad nam je jasno da ti nisi svjetlo, nego da si na Jordanu da posvjedočiš za Svjetlo. Još nam je jasnije da si glas koji priprema dolazak i boravak utjelovljene Riječi. I da je tvoje krštenje bilo samo znak i najava novoga krštenja što će ga – kako ti reče – Jaganjac Božji ostaviti svojoj Crkvi.

Molitva vjernika

Pomolimo se Bogu, izvoru naše radosti i jamcu naše blažene vječnosti:

1. Za tvoju Crkvu, koju si vodstvu Duha Svetoga i slabim ljudskim snagama povjerio, molimo Te!2. Za navjestitelje Tvoje Riječi, da tu riječ žive radosno i naviještaju ponizno, molimo Te!3. Za osobe u svećeništvu i redovništvu, da svojim vjernicima služe velikodušnim djelima ljubavi, kojom Ti njih ljubiš, molimo Te!4. Za sve naše mlade, da ne podlegnu iskušenjima koje im nude oni koji ne ljube ni Boga ni čovjeka, molimo Te!5. Za naše pokojne, koji su išli za Tobom, noseći križ svog života, da u Tvom Kraljevstvu uživaju mir i radost otkupljenih, molimo Te!

16

Duboka je i trajna radost, Gospodine, raditi u Tvom vinogradu, graditi Tvoje Kraljevstvo. Hvala Ti što računaš s nama. Sretni smo da nas pozivaš kako ne bismo bili besposleni i beskorisni. Slava Ti i hvala, sada i u vijeke vjekova. Amen!

Biblijski komentar misnih čitanja u godini BRadosni svjedoci došašća Gospodnjeg3. nedjelja došašća:Za ulaznu pjesmu imamo Pavlov poziv na vjerničku radost: "Radujte se u Gospodinu uvijek! Ponavljam: Radujte se! Gospodin je blizu!" (Fil 4, 4.5). U vremenu dok je svećenik misu slavio na latinskom po prvoj riječi ovog poziva "Gaudete - radujte se" zvala se ova nedjelja. Može se upotrijebiti misno ruho ružičaste boje, gdje ono postoji. Ovo je radosni predah u pokorničkom razdoblju došašća.Za prvo čitanje imamo ispovijest proroka iz vremena obnove oko god. 515. pr. Kr. koji se osjećao pomazanim od Duha Božjega i poslanim da siromasima Božjim naviješta radost spasenja. U današnjem čitanju je i radosna pjesma Jeruzalema koji se odaziva proroku: "Radujem se u Gospodinu, radujem, duša moja kliče u Bogu mojemu jer me odjenu haljinom spasenja...". U drugom čitanju Pavao potiče na stalnu radost, zahvalnost i otvorenost prema Duhu Svetome koji u zajednici krštenika budi različite karizme: "Uvijek se radujte... U svemu zahvaljujte... Duha ne trnite, proroštva ne prezirite!"Krstitelj u evanđelju biva predstavljen kao hrabri i radosni svjedok Svjetla koje je utjelovljena Riječ Božja, Krist Gospodin. Na saslušanju, koje mu nameću svećenici i leviti iz Jeruzalema, Krstitelj odlučno svjedoči da on nije ni Mesija, ni novi Ilija ni Očekivani prorok kojeg je navijestio Mojsije (usp. Pnz 18, 18). On je jednostavni i skromni djelitelj pokorničkog krsta koji najavljuje: "Među vama stoji koga vi ne poznate - onaj koji za mnom dolazi!"Prorok iz Jeruzalema, sva starozavjetna vjernička zajednica, Krstitelj na Jordanu su radosni svjedoci došašća Gospodnjeg ili spasenja koje je na dohvatu. Pitanje po stavljeno Krstitelju tiče se svakog od nas na današnjoj misi: "Tko si ti... Što kažeš sam o sebi?" (r. 19 i 22). U zbornoj molitvi prosimo preko svoga predsjedatelja da budemo radosni svjedoci dolaska Gospodnjeg:Bože, ti vidiš:mi s vjerom očekujemo blagdan rođenja Gospodnjega.Molimo te da nam bude događaj spasenja te ga radosno proslavimo službom pohvale. Božić je događaj spasenja, a ne samo spomen na povijesni događaj rođenja osnivača kršćanstva. Zato mu se smijemo i trebamo radovati.Prorok i zajednica radosni u Gospodinu (Iz 61, 1-2. 10-11)Ovaj odlomak je središnji dio građe u Izaijinoj knjizi koja obuhvaća zasebnu cjelinu od 56. do 66. poglavlja. Stručnjaci smatraju da su to propovijedi grupe proročkih učenika koji su djelovali u Jeruzalemu nakon povratka iz babilonskog sužanjstva, iza god. 515., kad je ponovno bio podignut hram. Značajno je ovim propovjednicima i propovijedima slavljenje spasenja prisutnog u hramu i otvorenost za pogane koji prepoznaju Božje djelovanje u narodu Božjem.Ovdje imamo ispovijest proroka o vlastitom zvanju. On kaže da ga je Duh Gospodnji pomazao. To znači da mu je dao dublji uvid u riječ Božju i smisao povijesnih događaja te ga potaknuo na proročko djelovanje. Ovaj prorok ima biti navjestitelj evanđelja ili radosne vijesti siromasima. Treba iscjeljivati srca slomljena, proglašavati slobodu zarobljenima, sužnjima oslobođenje a svima najaviti jubilejsku ili milosnu godinu koju uvodi Bog. Ovaj je prorok bio pozvan da budi radost među siromašnim povratnicima koji su se po judejskim gradovima i naseljima teško organizirali ponovno u narod i državu.Zajednica prihvaća prorokovu propovijed s pozivom na vjerničku radost i odgovara da se raduje u Gospodinu koji je odijeva haljinom spasenja, iako materijalni uvjeti života i dalje ostaju teški. "Plašt pravednosti" kojim Bog zaogrće Jeruzalem kao svoju zaručnicu jer prijateljstvo s Bogom, naklonost Božja koju povijesni slušatelji prorokove propovijedi smatraju važnijom od gradskih zidina i političke stabilnosti. Oni su puno puta gledali kako "zemlja tjera svoje klice i vrt niknuti

17

daje sjemenju". Zato vjeruju kako će "Bog učiniti da iznikne pravda i hvala pred svim narodima". Oslonjeni kao mali narod na naklonost Božju; oni će pred velikim poganskim narodima hvaliti Boga koji pritječe upomoć neznatnima.Za pripjevni psalam imamo danas Marijinu pjesmu "Veliča". S njome i mi danas veličamo Boga koji vidi i uzdiže neznatne.Duha ne trnite, proroštva ne prezirite (1 Sol 5,16-24)Ovo je završni odlomak Prve Solunjanima koja je prvi pisani dokument Novog zavjeta. Pisao ju je Pavao oko god. 50. mladoj zajednici kršćana s kojima nije mogao provesti dovoljno vremena i nije bio siguran kada će opet doći. Iako krštenici žive među poganskim sugrađanima koji ih šikaniraju i skoro progone, Apostol ih zove na radost, stalnu molitvu i zahvaljivanje Bogu. Vjernička radost je dar Duha kao što je i molitva, kao traženje volje Božje o sebi, također dar Duha. Kod Pavla često bivaju povezane zahvalnost Bogu i molitva (usp. 1 Sol 3, 9-10; Fil 4, 6; Kol 2, 7; 3, 15-17)."Duha ne trnite, proroštva ne gasite" (r. 19-20) odnosi se na karizme koje Duh Sveti daje pojedincima na korist zajednice. "Sve provjeravajte: dobro zadržite, svake se sjene zla klonite" (r. 21-22) odnosi se na potrebu provjeravanja obdarenika koji tvrde da Duh nešto po njima poručuje zajednici. Mogući su i umišljeni karizmatičari koji svoje bolesne ambicije prikazuju kao darove Duha.Na kraju Pavao moli da "Bog mira posveti i besprijekornim sačuva" krštenike za Dolazak Gospodnji. Pod Dolaskom je on mislio Isusov ponovni dolazak o svršetku svijeta. Današnja liturgija pod tim misli Isusov mistični dolazak o Božiću. Otvorenost Duhu Svetomu koji u nama produbljuje vjerničku radost, poniznu molitvu i stalnu zahvalnost sprema nas za Isusov dolazak u vremenu i o koncu svijeta.Ne zanijeka nego prizna (Iv 1, 6-8. 19-28)Ključni izrazi ovog odlomka su "svjedok, svjedočiti, svjedočanstvo" (r. 7, 8 i 19). U Ivanovu evanđelju Isusovo javno djelovanje prikazano je kao proces u kojem Židovi sude Isusu, a zapravo Osuđenik sudi njima zbog nevjere.U četvrtom evanđelju izraz "svjedočiti" dolazi 33 puta, a u cijelom ostalom NZ 32 puta. Izraz "svjedočanstvo" dolazi kod Ivana 14 puta, a u ostalom NZ 7 puta. Iz Ivanova naglašavanja da Krstitelj nije bio Svjetlo nego dođe da posvjedoči za Krista koji je Svjetlo naslućuje se određeno rivalstvo između prvih kršćana i Krstiteljevih sljedbenika koji su Zaharijina sina bili mesijanizirali, tj. smatrali ga Mesijom (usp. Dj 18, 25 i 19, 1-7). Naš prijevod stavio je velikim slovom riječ "svjetlo", jer je u grčkom izvorniku član uz ovu imenicu koji sa sobom povlači značenje da je Krist posebno i konkretno svjetlo, samo svjetlo.Prizor se odvija u tri dijela, u obliku saslušanja:- Svećenici i Leviti pitaju Ivana, je li on Krist (r. 19-23);- Farizeji pitaju za smisao njegova krsta (r. 23-27); - mjesto saslušanja i svjedočenja (r. 28).Krstiteljev je pokret toliko postao razglašen da jeruzalemski poglavari šalju Ivanu na Jordan sudsku komisiju koja ima ispitati dvoje: je li on Mesija i što znači njegovo krštavanje vodom? U pitanju o identitetu počinju od Mesije, zatim prelaze na Iliju, jer se vjerovalo da će Ilija ponovno doći prije nastupa dana Gospodnjeg. Kad Krstitelj oboje zaniječe, oni nastavljaju: da li je Prorok? I ovdje su naši prevodioci imenicu "prorok" napisali velikim slovom zato što u grčkom izvorniku stoji član. Ne bilo koji prorok, još jedan u nizu brojnih proroka koje je Bog slao svome narodu. Nego izvanredni prorok kojega je Mojsije najavio kao onoga u čija će usta Bog stavljati svoju riječ i kojega treba slušati (usp. Pnz 18, 15-18). Krstitelj i to niječe te se predstavlja Izaijinim riječima kao Božji glasnik koji u pustinji viče pripravljajući put Mesiji. Evanđelista ga hvali: "On prizna, ne zanijeka, nego prizna" (r. 20). Za povijesne čitaoce ovo je bilo važno: Zaharijin sin odbio je da bude smatran Mesijom ili najavljenim Prorokom.U nastavku farizeji ispituju za smisao Pretečina krštavanja, koje je očito postalo popularno i vjernici su mu se masovno podvrgavali u znak kajanja i spremnosti na obraćenje. Farizeji se ljute što Ivan javno krštava, nastupa kao da je njegovo krštenje obavezno, a nije dobio odobrenje od vjerskih vlasti iz Jeruzalema. "Među vama stoji onaj koga vi ne poznate" (r. 26) je najava već

18

prisutnog Mesije. "Poznati" ovdje znači i "priznati, prihvatiti, vjerovati mu". Krstitelj priznaje da je u odnosu na Mesiju manji od sluge ili roba koji gospodaru veže remenje na sandalama. On se raduje što je Mesija već prisutan i nije ljubomoran što će uskoro pasti u zaborav da bi Krist rastao. Kad mu kasnije vlastiti učenici jave da Isus sabire sve više simpatija na račun samog Krstitelja, on će odgovoriti: "On treba da raste a ja da se umanjujem" (Iv 3, 30).Od Krstitelja naučimo na ovoj misi liječiti u sebi ljudsku ljubomoru i grešnu želju za afirmacijom. Želeći sve više postajati radosni svjedoci Božjeg dolaska tražimo snagu da uočavamo, podupiremo i štitimo sve dobro što se oko nas događa, makar i ne bili mi u središtu pažnje.

Dr. Mate Zovkić: GODINA B: http://www.ktabkbih.net/info.asp?id=113 GODINA A: http://www.ktabkbih.net/info.asp?id=112 GODINA C: http://www.ktabkbih.net/info.asp?id=114

http://www.don-ivica.net

Godina B 2011./2012. Utorak, 06 Prosinac 2011 liturgijska boja - preporuča se ružičasta boja

1. DODIRNE TOČKE ZA NAVIJEŠTAJ I LITURGIJU

a) "Gaudete"

Ulazna pjesma "Radujte se u Gospodinu, opet kažem, radujte se" (Fil,4,4) (Gaudete in Domino semper) pokazuje temeljno raspoloženje koje karakterizira došašće: to je radosno očekivanje Gospodina! Advent bi trebao biti radosno vrijeme pripravljanja za Božić ("dolazak" Isusa u utjelovljenju), a ujedno treba podsjetiti kršćane na čeznutljivo nadanje kršćana u konačno ispunjenje na kraju života ("dolazak" - parusia)

Liturgijski tekstovi su ispunjeni radošću:"Radujte se" (ulazna pjesma)Božić bi trebao biti blagdan radosti (dnevna - zborna molitva)"Želim se radovati svim srcem u Gospodinu" (prvo čitanje Iz 61,10)"Raduje se duša moja" (pripjevni psalam (Lk 1,47)"Ohrabrite se, nemojte se bojati" (pričesna Iz 35,4)Pa i ružičasta boja  misnice bi trebala zamijeniti ozbiljnu ljubičastu boju. Poput 4. korizmene nedjelje (Laetare), boja bi trebala, svojom simbolikom,doprinijeti vizualnom izrazu radosti.b) Radost treba "podijeliti"Caritasova akcija u adventu ima duboko teološko značenje. Božja ljubav preko nas treba doći na ovaj svijet. Naša kultura milosrđa je vrlo slabo razvijena."Ljudi kojima smo potpora, daju nam podršku""Dobar čovjek je povjerljiviji od kamenog mosta."

Misno slavlje

Pozdrav:

Bog mira i utjehe neka bude sa svima vama.

19

Uvod:

Ponekad zazvoni telefon, uzimamo slušalicu, čujemo poznati glas. Onda se drugi uopće ne mora predstaviti. Reagiramo odmah: "A ti si, kako je lijepo što te čujem, drago mi je da si se javio!" Glas koji budi povjerenje, slušamo ga i čini nas radosnim - to bi trebao biti svatko od nas. Dobro i utješno što Bog želi reći ljudima, treba biti izrečeno našim govorom i jezikom. Kakav glas govori iz mene? Da li je to glas koji tješi ili je to glas koji nekoga tišti i čini plašljivim?

Ova nedjelja je i nedjelja Caritasa, naša radost u pomaganju drugima i radost onih kojima naša pomoć dolazi. Mislimo na to danas!

************

Ulazna:

Radujte  se uvijek u Gospodinu, još jednom kažem radujte se! Jer Gospodin je blizu!Adventska nedjelja je dobila svoje ime po ulaznoj pjesmi koju smo sada čuli. Naziva se, prema latinskim riječima "Gaudete - Radujte se, a liturgijska boja je ružičasta. U Bibliji se govori, na više od 300 mjesta, o radosti. "Radujem se od svega srca u Gospodinu." I ako za desetak dana budemo slušali božićno evanđelje, onda će nam zvučati u ušima: "Javljam vam veliku radost koja će biti cijelom puku" Šteta je da vanjski izgled Crkve i većine zajednica nije prožet radošću. Svi bismo mi trebali pokazivati više radosti zbog svijesti da nas Gospodin toliko ljubi.Molitva vjernika: Božić budi, kod mnogih ljudi, čežnju za sigurnošću i utjehom. Molimo Boga da ova čežnja ljudi ne ostane neispunjena.

* Siromašni i utamničeni, slomljeni i žalosni čeznu i danas za pravdom i utjehom: Dođi, Gospodine, pokaži se kao Bog koji spašava i tješi, molimo te

U Crkvi u Europi ima tako malo radosti, dođi Gospodine i podari nam glas koji će nas probuditi i razveseliti, molimo te

U našem svijetu ima mnogo glasova koji pozivaju i mame, dođi Gospodine i svojim nam svjetlom pomozi razlikovati dobro od zla, molimo te.

Nije lako danas oduševiti ljude za tebe i tvoju poruku, dođi Gospodine, ojačaj nas svojom milošću i pomoću, molimo te.

Naši pokojnici koji su u čistilištu očekuju tvoje konačno spasenje, ovoga Božića ih uvedi u svoj vječni mir i ispuni sva njihova nadanja, molimo te

MeditacijaGospodine,u nama je često tama,kod tebe je svjetlo.U vjeri smo često osamljeni,ti nas ne napuštaš.Naš glas je slabno, tvoja nam riječ ulijeva povjerenje.U nama često vlada neutješenost,kod tebe je sigurnost.Siromašni smo u ljubavi

20

zato tvoje čovjekoljublje dolaziposred nas. (Prema Dietrichu Bonhoefferu)

Propovijed

1.Ne gasite Duha uz 1. Sol 5,16-24

Pri kraju svoje prve poslanice Solunjanima, koju je napisao oko 50. godine poslije Krista, Pavao ukazuje i opominje vjernike, Solunjane, na konkretan život zajednice. On to čini kratkim, sažetim rečenicama, a čuli smo ih u današnjoj poslanici i čine nam se kao pjesmica. Zato mnogi tumači misle da se Pavao ovdje poslužio već nekom postojećom poukom i da nam prenosi prakršćansku tradiciju. Najprije (reci 16-22) donosi duhovni život pred oči, onda (reci 23-24) zaključuje svoje pismo apostolskom molitvom.

Tri temeljna držanja (ponašanja) kršćana

Pavao se, u prethodnim poglavljima, bavio pitanjima odnosa zajednice prema njihovim pretpostavljenima i ponašanju samih predvodnika, kao i o njihovom odnosu prema službi i prema zajednici. Sada se obraća svim članovima zajednice i oblikuje temeljno pravilo kršćanskog ponašanja "Budite dobri međusobno i prema svakome." (r.15.b) Pavao smatra da u temelju biti kršćanin znači živjeti po Božjem Svetom Duhu i njegovu sinu Isusu Kristu.  Iz Duha Svetoga Pavao izvlači tri temeljna ponašanja kršćana:"Uvijek se radujte!Neprestano molite.Budite zahvalni u svemu."Radost kod kršćana

Već na početku pisma (1,6) Pavao hvali Solunjane da su, usprkos velikim opasnostima, riječ Božju primili radosno u Duhu Svetomu. Sada ih potiče da ostanu u toj radosti i to uvijek, u svakoj situaciji, pa i onda kad ljudima baš ne uspijeva osjećati radost,  niti je iskazivati. Ovdje se misli na onu radost koja dolazi od Boga iz Duha Jahvina i njegova poslanika Isusa Krista. I Pavao se često vraća na ovu specifičnu kršćansku radost, usprkos svih svjetskih nevolja: "Radujte se u nadi" (Rim 12,12,15;) "Radujte se u srcima, uvijek i opet kažem, radujte se." (Fil 4,4, usp 3,1) "Kao progonjeni, a uvijek radosni" (2Kor 6,10) "I kada sam vas izlio kao žrtvu paljenicu, tako se radovao sa svima vama."(Fil 2,17) U bit kršćanstva spada radovati se u Gospodinu. I da bi od Boga dobili ovaj dar neprestane radosti, trebaju kršćani "neprestano moliti" i neprestano zahvaljivati. Radost, molitva i zahvaljivanje su tri temeljne oznake "svetosti kršćana".

Proroštvo u Crkvi

Najprije je Duh Sveti onaj noseći motiv, poticajni temelj ovih triju ponašanja u Crkvi. Isto tako se, kod sljedećih poziva, potpuno oslanja na odnos prema Duhu Svetomu:"Ne gasite Duha!Ne prezirite proroštva!Sve isprobajte, dobro zadržite!Držite se daleko od svakoga zla!Ako Bog daruje svoga Duha, postoji mogućnost i opasnost da ljudi ovog Božjega Duha, njegovu snagu i dinamiku, potisnu, unište, isključe, ugase. Ovaj Duh Božji je, prema Pavlu, poseban dar za konačna vremena (eshatološki), koji je poput vjetra, oluje, daha, šaptanja Božjih usta. Taj dar

21

izlazi iz Božjih usta poput ognja, žeže i izgara, što je već došlo do izražaja kod duhovskog čuda - silaska Duha u obliku ognjenih jezika. I trebamo paziti da ne gasimo ovog Božjeg Duha, bilo u Crkvi, zajednici, društvu ili privatnom životu.

Duh i proroštva se ne smiju u Crkvi nikada ugasiti. Iako baš nije uvijek lako, za vodstvo Crkve, razlikovati pravi dašak Duha Božjega od lažnih proroka i krivih ideja. Ali zbog toga i zbog straha i obzira se ne smije ugasiti, tako na brzinu, Duha da bi se sačuvala sigurnost i prividna harmonija.

Za Pavla Crkva nije nikakva pravna institucija, niti kakvo dogmatsko učilište ili nekakvo moralno udruženje pobožnjakovića. Ne, Crkva je, prema Pavlu živa, dinamičnna zajednica koja raste i zrije, koju potiče i vodi Duh Božji. Zato u Crkvu spadaju i prepirke i razmimoilaženja u Duhu Svetome, kao što je i njezina zadaća uvijek tražiti i težiti za jedinstvom i poticanje na darivanje velikodušnih srdaca.

Pod proroštvom Pavao ne misli proricanje budućnosti i razna gatanja. To je božanska milost, pronicati i tumačiti situaciju čovjeka i današnjega svijeta i povijest da bi se tako uvidjelo Božje vodstvo. Proroštvo kida zatvorenost srdaca i donosi svjetlo u tamu odnosa. Ono donosi Božju istinu na vidjelo i posadašnjuje pravo otkupljenje ljudi. Prema poslanici Efežanima proroštva spadaju u temeljne vlastitosti Crkve. ( usp Ef. 2,20)

Nasuprot lažnim prorocima i lažnoj genijalnosti i lažnim karizmatskim izričajima, vrijedi uvijek ono: "Sve isprobajte, dobro zadržite", dakle obaveza "razlikovanja duhova" (usp 1. Kor 12,10; 14, 26 sl.; Fil 1,19).

2.Božja utjeha neka svijetli kroz naše prozore

Pogled svjetla u bezutješnom okolišu - ponuda reklame

Na jednom reklamnom plakatu promatraju nas tamna pročelja visokih kuća. Boje nas podsjećaju na rano zimsko predvečerje. Po sredini tamno smeđeg pročelja jedan jedini rasvijetljeni prozor, koji automatski privlači pogled na sebe. U toplom svjetlu naziru se, do pola ispunjeni, čaša i flaša. Tko kupi ovu flašu može, usred ovog hladnog i bezutješnog okoliša, doživjeti toplinu i intimnost. Tako, barem, plakat nudi rješenje.

Bezutješnost - svakodnevno iskustvo

Reklamni plakat želi zahvatiti vrlo veliki broj ljudi i njihovo svakodnevno iskustvo. U mnogim područjima naš svijet pokazuje vrlo neutješno lice. Svakodnevno slušamo o ratovima, terorističkim napadima, pa nasilni napadi na nevine, mase gladnih, izbjeglica, azilanata. Mnogi, pod pritiskom recesije i borbe za bogatstvo, strahuju za svoja radna mjesta. U mnogim područjima života vidimo manjak poštovanja života, sve nas to čini bespomoćnima, žalosnima.

Gdje u ovom svijetu postoji, za mene, neki rasvijetljeni prozor? Gdje je, za mene, prostor u kojemu ću se dobro i lijepo osjećati, gdje ću dobiti sigurnost i toplinu koju, kao čovjek, trebam?

Lažno tješenje i ograničena utjeha

"Kupi željenu sigurnost sa sadržajem ove flaše.." želi nam poručiti  reklamni plakat. Ipak, znamo vrlo dobro da to predstavlja površan oblik tješenja. A gdje ćemo onda naći prozor koji će nas osvijetliti i odgovoriti na naše čežnje i potrebe? Mogu li živi lanci svjetla biti prozor topline i više ljudskosti? Mogu li sakupljanja odijela i inicijative građana dati utjehu i povjerenje? Može li nekakav sretni odnos dati malo topline i svjetla u ovom beznadnom svijetu?

22

Bez sumnje, postoje brojne mogućnosti koje ljudima mogu ponuditi utjehu. No, s druge strane, treba na žalost reći, lanci svjetla ne mogu ukloniti mržnju, ni skupljanje odijela ne može ukloniti rat, a ljudski odnosi su tako krhki i lomljivi.

Razlozi nekih bezutješnosti

Što čini naš svijet danas tako bezutješnim?

Jedna učiteljica viših razreda gimnazije je doživjela sljedeće: kad su na večer došli jesti, na stolu je bila tacna s mesom. Svaki učenik je uzeo jedan komad. Učiteljica je ostala bez. Bez razumijevanja su učenici slušali njenu kritiku. Ništa ne dijeliti je, za ove učenike, bilo nešto najrazumljivije na ovome svijetu. Oni su živjeli ono što su naučili: gledaj samo sebe! Ne oslanjaj se ni na koga, budi svoj majstor  i gospodar. Možda mnogim ljudima uspijeva, na ovaj način, pribaviti ono izvanjsko za život, no za ispunjenje nutarnjih ljudskih potreba to nije nikako dovoljno. Tako naš život postaje bezutješan.

Prava utjeha ne dolazi iz nas samih

Ne trebamo sami rješavati svoj problem

Ovih dana nam se otvara, opet iznova, jedan sjajan prozor koji budi čežnje ljudi: "Božić". "Pojavi se čovjek poslan od Boga. On nije bio svjetlo, nego da posvjedoči za svjetlo." (Iv 1,6-8) Ako se danas, kao kršćani, trudimo donijeti svjetlo u našu okolinu, vrlo brzo ćemo doći do granica. Nisu to samo opće granice, koje su postavljene ljudskoj utjehi, nego i mi ćemo, poput Ivana nekada, biti kritički saslušani o našoj poruci. I sasvim drukčije, nego Ivan nekada, stojimo pred brojnim pitanjima i izazovima, bez ikakvog savjeta. Bolno doživljavamo da naš život i naš primjer imaju tako slab utjecaj i svjetlosnu snagu. Tako je, za nas, prva utjeha koju čujemo: "Ti sam nisi svjetlo, nego sam za sebe trebaš naći odlučujuće riječi. Upravo ondje gdje ti prihvaćaš i spoznaješ svoju slabost, on može snažno nastupati i po tebi djelovati.

"Utjeha" bi trebala značiti  "nutarnju čvrstoću". Iz glasa Ivana Krstitelja zvuči ova nutarnja čvrstoća. Božji zadatak je nutarnja čvrstoća. Tako se među ljudima može buditi povjerenje po onome koji dolazi kao "Utjeha svoga naroda". Pravu utjehu može obećati onaj koji je, kroz svoje tame i slabosti, našao utjehu. To je čovjek koji pripada Kristu - kako to kaže sveti Pavao.( 1. Sol 5,18)

Pozvani za tješitelje

U nekim zemljama se, nakon pogreba, poziva "k tješitelju". Time se misli na zajedničku okrepu jelom. U svakoj smo Euharistiji, u najdubljem smislu riječi, pozvani k " Tješitelju". Za Božić bismo mi svi, kao pojedinci i zajednica koja je dobre volje, trebali biti pozvani "k Tješitelju", k pravom svjetlu. I možemo danas samo moliti da naše bogoslužje, naš govor i naš život, budu i postanu jasni putokaz prema Tješitelju, kojega je Ivan tako jednoznačno najavio.

http://www.glas-koncila.hr/ Treća nedjelja došašća (11. prosinca)Iz 61,1-2a.10-11 * Otpj. Pj.: Lk 1,46-50.53-54 * 1Sol 5,16-24 * v 1,6-8.19-28Obdareni DuhomIvan Krstitelj je uzviknuo sabranom mnoštvu na jordanskim obalama: »Među vama je onaj koga vi ne poznajete!« Te iste riječi on bi vjerojatno doviknuo danas i mnogima od nas. Kao da zaboravljamo i previđamo misterij Božje prisutnosti. Teško nam se sabrati pred osobnim Bogom, uživjeti se u ozračje njegove prisutnosti. Mi doduše izgovaramo riječi, molitve, pjesme, činimo i neke liturgijske geste: križamo se, klečimo, ustajemo. No sve se to događa nedovoljno svjesno i proživljeno. Susrećemo li uistinu Boga živoga, stalno prisutnoga?

23

Na čovjekovo traženje sreće, ispunjenja i radosti Bog odgovara svojim vlastitim angažmanom – on šalje svoga Duha čovjeku. O tome govori prorok Izaija: o »Duhu Božjem koji počiva na njemu«. Slično tome kasnije će i Isus govoriti o svojem jarmu koji je sladak i bremenu koje je lako. Onaj koji se dade obuzeti Duhom Božjim, stavlja se u službu Bogu – on ima razlog da se raduje i da kliče (poput Izaije). Jer plod Duha jest među ostalim i radost, radost kao znak nutarnjega mira i sreće, radost zbog Božje prisutnosti među nama.

Prorok veli za sebe da je Duh Gospodnji na njemu. Čovjek koji posjeduje Duha Božjega djeluje oko sebe kao spasitelj i nositelj spasenja. Prema Izaiji, to je onaj koji donosi blagu vijest ubogima, koji iscjeljuje srca slomljena, koji dolazi proglasiti zarobljenima slobodu. Tko takva djela vrši, na njemu je Duh Božji, ma tko god bio, ma gdje god se nalazio. Stoga vjernika kršćanina legitimiraju pred svijetom kao kršćanina samo takva djela: po njima svijet spoznaje da ih je Bog pohodio, da se događa godina milosti Gospodnje.

Po krštenju svi smo mi obdareni Duhom Božjim, a time smo pozvani da kao članovi Crkve živimo život djece Božje, da naviještamo silna djela Božja koja on čini i u vremenu u kojem mi živimo. Da budemo svjedoci Isusovi kao što je to bio Ivan Krstitelj, da Isusu pripremamo put kako bi mogao stići do srca svakog čovjeka. Je li Isus i za mene takva veličina, takva vrijednost (kao za Ivana koji nije dostojan da Isusu odriješi obuću na nogama)? Ili se pak se »moje veličanstvo«, moje Ja, moj egoizam ispriječio te Krist ne može, ni ovog došašća doći ni k meni, a niti – zbog mene, k drugima? Zato je potrebno da se trajno oslobađamo onoga što je staro i srušeno, onoga što nas zarobljuje, da bismo slobodna srca mogli biti blagovjesnici ubogima i beskućnicima današnjice, da bismo otvorenih očiju i bez straha, u radosti, mogli sa svim ljudima iščekivati blaženu nadu – dolazak Spasitelja našega Isusa Krista.

Josip Koprek

http://www.kastav-crkva.orghttp://www.sestre-scj.hr/showitem/povijest-druzbehttp://www.rijeka-nadbiskupija.com/eug09/index.html Početak Euharistijske godine 18. travanja 2009. NOVO!!!        www.rikatv.net, ili http://www.rikatv.net http://katehetski.ri-nadbiskupija.hrNove web stranice Riječko bogoslovno sjemenište pokrenulo je novi web portal na adresi http://bogoslovija-ri.hr/http://www.ri-nadbiskupija.hr/http://ri-nadbiskupija.com/ Duh Gospodnji na meni je. On me poslablagovjesnikom biti ubogima, iscijelitisrca slomljena; zarobljenima proglasitislobodu sužnjima oslobođenje. (Iz 61,1)

Za razmišljanje:

Na sjeveru Mrtvoga mora, na mjestu gdje je Izrael svojevremeno prešao Jordan kako bi uzeo u vlasništvo od Boga obećanu zemlju, nastupa Ivan, čovjek poslan od Boga. On poziva na obraćenje i znakovito krsti vodom one koji su za to spremni: krštenje vodom je čin koji ga s jedne strane odjeljuje od mnogovrsnih rituala čišćenja različitih sekti onoga vremena, a s druge

24

strane zbunjuje velike teologe i pismoznance židovskog naroda; ta već dugo vremena se nadahu da će doći Mesija, od kojega su očekivali konačno krštenje i darove Duha. To treba imati na pameti kad razmišljamo o ulozi delegacije poslane k Ivanu s pitanjem: "Tko si ti?". Tko je dakle taj čovjek kojemu hrle kolone ljudi i koji grmi glasom proroka, koji su pred gotovo tri stoljeća zanijemio?

Ivanov je odgovor iznenađujuće ponizan i za poslane svećenike vjerojatno nezadovoljavajući. Najprije govori ono što nije: nije Ilija, nije Mesija, nije "prorok". On je "samo" prethodnik, jednostavni svjedok onoga "koga vi ne poznate" i potpuno podređen onome koga naviješta i kome poravnava putove. Veličina Ivana Krstitelja je najprije u njegovu pozivu da upućuje na Mesiju, a potom u savršenoj vjernosti s kojom je ispunio svoju zadaću.

Jesmo li i mi svjesni da je naša zadaća zapravo ista kao i ona Ivana Krstitelja? Svijet još ni danas ne pre-poznaje Mesiju. Mi smo pozvani pokazivati na Krista, koji je skrovito prisutan među ljudima. No taj poziv ne smije ostati samo usmeno priznanje. Ne moramo svoju vjeru iz-govarati, već to što službeno vjerujemo u našem konkretnom životu ostvarivati.

Došašće, to "prethodničko vrijeme" prema Božiću, pomaže nam da tu našu zadaću ponovno dozovemo u svoju svijest. Ako sada započnemo i svakoga dana uložimo barem malo truda, u nama će porasti ona radost i klicanje koje tako divno navještaju misni tekstovi i čitanje današnje "Gaudete" nedjelje: "Neka se raduje duša moja u Gospodinu, neka klikće Bogu mojemu jer me oblači odjećom spasenja. Veliča duša moja Gospodina. Jer velika mi djela učini Svevišnji. Duh Gospodnji počiva na meni. On me posla siromašnima donijeti poruku spasenja. Aleluja!"

http://www.virc.at/texte/aktuell_h.htm propovijedi na više jezika među njima i hrvatski www.svetiantunpula.com http://www.frama-pula.tk http://www.samostan-poljud.comhttp://www.zupavostarnica.hr/ Stranica župe Voštarnica u Zadru

http://obitelj.hbk.hrhttp://www.dom-turnic.hrOvo je dom gdje imamo mjesečno misu. O tome pročitajte više na njihovoj stranici.http://www.veritas.hr

Razmatranje

Četiri glasa

U današnjoj liturgiji odjekuju četiri glasa, iako različita po zvuku i boji, slijevaju se u jedan navještaj: Kraljevstvo Božje. (G. Ravasi) Prvi je radosni glas proroka zvana Treći Izaija, koji naviješta radosnu vijest izgnanicima u Babilon o povratku na domaća ognjišta (6. st. prije Krista). To je glas topli i zanosni “evanđelja” za siromahe, nada za bolesne, oslobođenje za robove i sužnjeve. Kao glasnik slavlja židovskog jubileja, prorok naviješta oslobođenje, utjehu i mir za cijelu izraelsku zajednicu. Proglašava “godinu milosti Gospodnje”, konačni i savršeni jubilej, u kojem nastaje novi svijet s novim međuljudskim odnosima.

25

Odnos između Boga i čovjeka postaje savez ljubavi. Gospodin želi sa svojim narodom slaviti nove zaruke koje neće biti više raskinute. U vjenčanoj svečanosti pazi se na haljine zaručnice. Izraelska zaručnica dobiva sada “haljinu spasenja”, bit će zaodjevena “plaštem pravednosti”, urešena vijencem i nakitima radosti i sreće.

Mijenja se i odnos Boga i svijeta, društva. “Evo činim nešto novo, već klija, zar ne opažate?” (Iz 43, 19) “Rosite nebesa odozgo, i oblaci daždite pravednošću, neka se otvori zemlja, da procvate spasenje, da proklije pravda.” (45, 7) Nastaje novo proljeće određeno za društvo pravedno i preobraženo.

Drugi glas je Ivana Krstitelja. Sam sebe definira: “Ja sam glas koji viče u pustinji: Poravnite put Gospodnji!” On naviješta onoga koji će preokrenuti povijest. Dakle, glas je koji otkriva čovječanstvu konačni put, odlučnu osobu, svjetlo savršeno, koji će krštavati Duhom Svetim, Gospodina, kojemu nije dostojan odriješiti “remenje na obući”.

Krstitelj nema svoju poruku: u sinopticima anticipira onu Kristovu, u Ivanu je svjedok koji pripravlja i potvrđuje ono što će istiniti i jedincati Objavitelj reći. I kada taj glas odjekne, Krstitelj će se radosno povući: “Ta se moja radost upravo ispunila. On treba da raste, a ja da se umanjujem.” (Iv 3, 29-30)

Isusov glas odjekuje u prvom čitanju. Isus u nazaretskoj sinagogi, navodi Izaijin navod i veli: “Danas se ispunilo ovo Pismo što vam još odzvanja u ušima.” (Lk 4, 16-21) “Danas” se ostvaruje ono što prorok naviješta za budućnost. S Kristom počinje “Godina milosti Gospodnje”.

Četvrti glas odjekuje u Crkvi, u zajednici vjernika (2. čit.). Glas apostola koji naviješta Krista uskrslog, njegovu prisutnost u Crkvi i njegov drugi dolazak. Apostol ističe “volju Božju”, koja ne smije biti apstraktna i uopćena nego konkretna i zahtjevna, da zahvati cijelo čovjekovo biće: “duh, dušu i tijelo”. Naša svagdašnjica mora zračiti: radost, molitvu bez prestanka, zahvaljivanje, rast karizmi i misionarskih obveza, evangelizaciju, čistoću, svetost. Glas Crkve se mora sliti s Marijinim hvalospjevom (pripjevni psalam): “Duša moja kliče u Bogu mojemu!” Svaki vjernik to mora ostvariti u svom životu.

Radujte se uvijek!

Služba riječi u trećoj nedjelji došašća potiče nas na radost. Nedjelja se naziva “Gaudete-Radujte se!” Čovjek živi od čežnje i snova. Najdublja čežnja i san je radost. I traži je. A ljudi su tako zabrinuti i žalosni! Crkva govori o radosti! A u svijetu toliko boli, patnja, nemira, nasilja, terora... Ipak zadnju riječ ima radost u onozemnosti. Ali i sada: radost i ljubav je za svaki ljudski život naprosto nužna! Moramo u Duhu postati izvor radosti za druge.

Radost je u služenju. To je već opjevao i indijski pjesnik R. Tagore:“Spavao sam i sanjao da je život – radostProbudio sam se i otkrio da je život – služenje, Htio sam služiti i upoznao sam da je služenje – radost.”

Evanđelje je radosna vijest. Današnji svijet ne poznaje istinsku radost. Kršćanin mora biti čovjek radosti i širitelj istinske radosti. Mora zračiti radost u ovom svijetu, posebno djelima ljubavi, služenja braći – u kojima služi Kristu koji je izvor naše radosti.

Kršćanin se u svijetu danas lako poistovjeti sa društvom koje živi u sivilu suhoće i hladnoće. Kršćanin ne smije biti “termometar” u sredini u kojoj živi, nego “termostat” koji određuje toplinu u hladnom i bezbojnom svijetu koji ga okružuje (M. L. King). Kršćanin mora svjedočiti Kristovu ljubav prema siromasima, bolesnima, osamljenima, Kristovu strpljivost u svojim patnjama, Kristove patnje za njegovo Tijelo, za Crkvu (Kol 1 24).

26

http://www.hkr.hr

http://www.hkr.hrhttp://www.isusovci.hr/prostorduha/Duhovne vježbe na internetu - DVonlinehttp://www.katolici.org

KTA/KNI

http://hrcak.srce.hr/http://www.fokolar.hr/1000.html http://www.palotinci.hrhttp://www.vitapax.hr/http://www.jesus.2000.years.de/various/basiliche/san_paolo/sp/san_paolo/san_paolo.htmwww.annopaolino.org

http://www.nadbiskupija-split.com/katehetski/kateheze/pps_prezentacija/index.htmlmožete preuzeti dobre i poučne prezentacije

http://www.micromedia.unisal.it/možete preuzeti dobre i poučne prezentacije na talijanskomhttp://www.hkz-gp.de/

http://www.iglesiaendaimiel.com/ http://www.fsr.hr/ http://fsrbrod.blogspot.com/http://fsr-kaptol.hr/http://www.molitve.infowww.gafos.hr/ arhitektura

http://www.graficapastorale.it/

http://qumran2.nethttp://qumran2.net/indice.pax?autore=1136&tutti=1

http://www.qumran2.net/indice.php?id=136&&tutti=1

http://www.qumran2.net/indice.php?id=96&&tutti=1

http://www.qumran2.net/indice.pax?id=96&&tutti=1 PLAKATI ZA POJEDINE NEDJELJE i SVETKOVINE U GODINIhttp://www.qumran2.net/indice.pax?id=136&&tutti=1 http://www.qumran2.net/indice.pax?c=disegni&autore=2769&pag=2plakati za djecu i mlademožete preuzeti dobre i poučne prezentacije na talijanskomhttp://www.videograficapastorale.it/index.php/galleria-immagini/category/17-sfondi-per-manifesti

27

PLAKATI I VIDEO NA GORNJOJ STRANICI ZA NEDJELJE.http://www.qumran2.net/indice.php?c=disegniCRTANI PLAKAT-CRTEŽI ZA CIJELU GODINU (iznad link)http://www.benedictinescat.com/http://www.benedictinescat.com/Montserrat/eucarcat.html prezentacije na španjolskomhttp://www.benedictinescat.com/Montserrat/indexceramita.html http://www.benedictinescat.com/Montserrat/indexceramport.html prezentacije na portugalskomhttp://www.giovannipaolo.it/copiacontroguai/index.htmhttp://lnx.catechista.it/index.php?option=com_docman&task=cat_view&gid=114&Itemid=56 DVIJE STRANICE KOJE IMAJU LIJEPE PREZENTACIJEhttp://www.graficapastorale.comvideo grafika za pastoralhttp://www.kosljun.hr http://www.zupavostarnica.hr/Stranica župe Voštarnica u Zadru

http://www.hamradio.hr/9aff/9AFF-028_Kosljun/kosljun.htm

http://www.tommyswindow.com/downloads_croatian_01.htmhttp://www.forum.hr/archive/index.php/t-232785.html.http://www.hbk.hr/biblija/search.phphttp://biblos.com/ Sveto Pismo na mnoštvu stranih jezikawww.bible-multimedia.orghttp://www.suzazanajmanje.blog.hr/http://vjeronauk.net/ stranica vjeroučitelja ima puno dobrih stvari u ppthttp://www.nku.hbk.hr/vjeroucitelj/ www.republikahrvatska.comDuhovna obnova i seminari u Zagrebu i drugim mjestima u i Hrvatskoj:http://www.republikahrvatska.com/DuhovneObnove.htmlhttp://www.hrvatskauljudba.hr/ http://wwww.carnet.hr/referalni/obrazovni/iom/IlustracijaIPP http://www.bibbiaecomunicazione.it/http://www.svivan.ba/http://www.karmelbsi.hr http://www.benediktinci.hr/

http://zrno.fsb.hr/blago/ ČASOSLOV

http://www.gabriellla.it/ppt.htm http://www.izbicno.info

www.frafranjomabic.info TREĆA NEDJELJA DOŠAŠĆA "B" Kategorija: Propovijedi | Nedjeljne propovijedi Objavljeno Petak, 09 Prosinac 2011

28

Sin je Božji došao na svijet da nije podigao toliku prašinu. Rodio se u tami ponoći, živio u sjeni očeve radionice u Nazaretu, tako da je svoju tajnu skrivao kroz duge i duge godine. Nakon što se ispunilo vrijeme pojavio se na obalama Jordana i samo je Ivanu bilo otkriveno da ga prepozna obučena u odjeću spasenja i zaogrnut plaštem pravednosti. Izaija ga vidi kao zaručnika koji je odjeven u zaručničku odjeću ili zaručnicu okićenu svim svadbenim nakitima, jer ovaj Pojavak mora biti radost i on je radost koju šalje Otac da povije rane ranjenima, da donese veselu vijest siromasima, proglasi godinu-vrijeme milosti gospodnje i da oslobodi sužnje. Zato Pavao u 1 Sol 5,15 i sl. poziva da budemo veseli, jer je Kristov dolazak među nas, nama veselje koje se mora očitovati. Ovo veselje moramo potvrditi u svagdašnjem životu i življenju u svakoj stvari zahvaljivati Bogu, jer je to ustvari Božja volja u Isusu Kristu.Ivan je otkrio Isusa na obalama Jordana i postao prijatelj zaručnika i veselio se njegovom pojavku, njegovoj riječi. Ivan se zbunio u susretu s Isusom. Tako je zanijekao da je prorok, i da je Ilija. No, ostao je ponizni svjedok svega što je vidio i on svijedoči za svijetlo. On je samo svjedok svijetla, jer je to svijetlo bilo prije njega. Također i današnji svjedok Evanđelista Ivan koji je bio učenik Ivana Krstitelja žuri nam potvrditi da Krstitelj nije svjetlo nego samo svijedok svijetla. Ovdje bi bilo veoma važno malo se zaustaviti i vidjeti zašto se naglašava i ponavlja u više navrata danas ova riječ i važnost svjedoka.Riječ i pojam svjedok bila je veoma važna riječ u biblijskom okruženju, tu na Bliskom Istoku. U Deset Zapovijedi Božjih nalazimo ne reci lažna svijedočanstva, a to se posebno odnosilo na sudska svjedočenja i procese. U slučaju kamenovanja ili izvršenja druge kazne svjedoci su bili pozvani prvi preuzeti potpunu odgovornost u izvršenju kazne po njihovim svjedočenjima. Zato kako u psalmima tako i u Mudrim izrekama nalazimo mnogo puta ponovljena protivljenja onima koji lažno svjedoče, jer o njihovom svjedočenju ovisi nečiji život, odnosto smrt. Takav svjedok znači nekome život, nekome smrt.Ivan je svjedok prepun poniznosti, ali uvijek svjedok. Apostoli su svjedoci uskrsnuća ... bit ćete mi svjedoci u Jeruzalemu, Judeji, Samariji i sve do nakraj zemlje. (Dj1,8).Jednako su kršćani pozvani od prvoga trenutka da budu svjedoci i to vjerni svjedoci sve do smrti kao Stjepan ili Antipa iz Perge (Otk 2,13). Mi smo svjedoci i po tome što je i sam Isus nazvan svjedokom riječju i životom objave koju mu je povjerio Otac da je priopći ljudskom rodu.Danas smo mi u predbožićnom vremenu i pripremamo se dočekati našega Spasitelja. To ćemo najbolje ovih dana učiniti slušajući glavnoga svjedoka Ivana Krstitelja kako to čini u poniznosti i u svojoj malenkosti, on za kojega sam Krist kaže da je najveći čovjek ikada rođen od žene. Velik je zato jer je znao prepoznati zov Gospodnji i pretočio ga u svoj svakidašnji život u poniznosti i vjernosti Bogu. Onako kako na početku rekosmo kako je i došao Njegov Spasitelj, tiho, nečujno i ponizno, ali kada je došlo vrijeme, onda odvažno u ime Onoga koji ga je poslao i u ime onoga svijetla kojemu ravna staze.C. Schmid pripovijeda da je u nekom dvorcu stanovala osamljena, ali prebogata gospođa koja je ljubomorno pazila da dvorcu očuva ono dostojanstvo koje je uvijek imao.Jedne joj se večeri, sva u žurbi, predstavi kćerka nekoga siromašnoga zidara i kaže joj: „Dođite odmah. Moj otac je na umoru i ima vam priopćiti jednu veoma važnu vijest.“ Gospođa ne htjedne otići, misleći da taj jadni i siromašni zidar ne zaslužuje niukom slučaju njezinu pozornost.Jedan sat kasnije, kćerka se opet pojavi i sva je izgubljena zahtijevala da gospođa dođe: „Dođite, odmah, dođite molim Vas... Vaša je majka za vrijeme zadnjega rata dala zazidati mnogo zlata i srebra u tvrđavu. To je radio moj otac po njezinom naređenju. On to nije smio ni vama kazati

29

dok za to ne dođe vrijeme, no, kako je sada na umoru, želi vam priopćiti gdje se to blago nalazi…Sada gospođa trči sva u žurbi do umirućega…, ali je kasno. Dok je ona ulazila u kuću umirući je izdisao.Gospođa je odmah dala pretražiti dvorac i načiniti tolike rupe i štete na brižno čuvanom dvorcu da bi našla blago, ali je sve bilo uzaludno. Blago nije nikada izašlo na svijetlo dana, uza sva traženja. (Prispodobe I, Mabić 94).Kolikima je oholost pukla o glavu. Ivan viče i zove primjerom na poniznost da nam sutra ne bude kasno. Budimo svijedoci Vesele Vijesti i budimo veseli kako nas i apostol Pavao poziva. Ne budimo kao kopači zlata čitav život traže zlato, iskopavaju ga, nalaze, a uvijek ostaju najsiromašniji, unatoč tolikom zlatu u rukama. Budimo veseli i ponizni svjedoci bogati poniznošću i Veselom Kristovom Viješću.

Naviještenje u istočnjačkom stilu fra Franjo MabićPonedjeljak III. Tjedna(Mt 21,23-27) Odakle je Ivanovo krštenje?

Bog se poslužio poganinom, vidimo u prvom čitanju, da Izraelu navijesti povratak u obećanu zemlju i da će iz Jakovljeva panja-loze izaći osoba koja će vladati Izraelom i još mnogim drugim narodima. Ali jednako i ovo proroštvo tuđina je propalo za Izraela jer nije htio čuti domaće proroke kamoli da čuje proroka tuđinca. Dakle Baalam je navijestio dolazak skoroga Mesije. Ivan ga je pokazao, a Isus se predstavio u hramu. Jednako ostaje sve neprepoznatljivo. Zato nam s nameće zaključak da nitko ne može biti toliko gluh i toliko slijep svojim ušima i očima kao onaj koji neće da čuje, u ovom slučaju narodne vođe i pismoznanci i učitelji zakona u Izraelu. Nisu prepoznali domaćega proroka koji im je govorio u ime Boga, ne priznaju tuđinca jer tko je on za njih pravovjerne i isključive nositelje vjere, ali ni u Isusu ne prepoznaju ništa osim obična bogohulnika, iako među njima čini čudesna djela. Oni su slijepi i gluhi. Kada je istjerao iz hrama trgovce i švercere i bankare, oni ga pitaju i za taj čin i za sve ostalo čijom voljom i dopuštenjem to čini. On im je odgovorio jednim protupitanjem – odakle je Ivanovo krštenje ili od Boga ili od ljudi. Bojali su se odgovoriti jer će ih uhvatiti u oba slučaja odgovora; pozitivno i negativno. Ovdje i na sudu jedino ga nalazimo da neće odgovoriti. Zašto? Zato jer ga pitaju oni koji bi trebali znati jer su narodne vođe i vlast. On odgovara svima, ali njima uskraćuje.Bog je uvijek u povijesti znao izabirati iznenađenja. Naša logika to ne može uvijek shvatiti. Ovdje je Izraelu odabrao poganina da mu najavi dolazak spasenja, kao što će prvoj crkvi odabrati Saula i postati Pavao i biti apostol. Možda je najveće iznenađenje što su oni kao i mi danas uvijek čekali i iščekivali da nam poruka bude dana preko važnih osoba od kojih mi to očekujemo. Bog se zna poslužiti i jednostavnim osobama koje žive njegovu Veselu Vijest

30

spasenja da nam se obrate i navijete Njega. Božji poziv i glas mogu doći sa svih strana. Vjetar puše kamo god hoće. Iliji je poruka došla u laganom lahoru.Ivan je otišao u pustinju i rekoše za njega da viče u pustinji. Nisu ga čuli oni koji su ga trebali čuti pa se povukao u pustinju i vikao da ga čuju iz pustinje. Stoga i mi danas u našem vremenu moramo pripaziti na prihvaćanje Kristove poruke i njegovih navjestitelja, da nam se ne dogodi nešto slično. Znadnimo cijeniti one koji žive i nose Veselu Vijest u našoj Crkvi, znadnimo cijeniti sve one dobre ljude koji su božji suradnici na ovome svijetu.Zar papa Ivan Pavao II nije za Jubileum pripomenuo da se pripremimo i slavimo, ali ne velikim i sjajnim činima vanjske proslave, već iskrenom unutarnjom obnovom za dolazak 2000-te obljetnice Isusova rođenja. Ova ista poruka i danas za ovaj doček Božića za nas jednako vrijedi kao poziv.Oholost je zaslijepila vođe Izraela. Budimo i mi budni jer i oko nas je uvijek nazočna."Mladi je plemić došao k svetom opatu, da bi ga on primio u svoj Red. Opat je najprije htio upoznati njegove duhovne sklonosti i sposobnosti, pa bi tek onda donio odluku što će mu savjetovati. Mladić, prepun ponosa, ustane i počne: - Ja se uvijek oblačim u bijelo. Ja ne pijem ništa nego vodu. Ja se zimi gol uvaljam u snijeg - da mrtvim tijelo. Ja sam stavio u svoje cipele čavle da me i one umrtvljuju. Ja svaki dan naređujem svome štitonoši da me četrdeset puta bičuje. Ja... ja... pa opet ja...Baš u tom trenutku ispred prozora sobe u kojoj su razgovarali pojavi se njihov samostanski konj. Pošao je na korito, napio se vode te se pred ulazom u štalu izvaljao na snijegu. Opat zaključi:- Vidiš! I ovo je stvorenje bijelo. Ne pije ništa nego vodu. Golo se valja po snijegu. Čavli mu se nalaze pod nogama. Više od četrdeset puta na dan dobije bič. I kada sve zbrojimo, opet ostaje samo konj i ništa više.Za redovnika treba nešto drugo, a ovo će prvo doći svakako poslije" (Legends of the Monastic Order). Jednako vrijedi za kršćanina, budi kršćanin, a ostalo će dati On!

Utorak III. Tjedna(Mt 21,28-32) Grješnici i bludnice će vas preteći.Između proroka Izaije i dolaska Jeremije je prorok Sofonije. On opominje svoj narod – Južno Kraljestvo da će ga zadesiti ista sudbina kao i Sjeverno Kraljestvo, to jest progonstvo, ako se ne obrati i ne posluša glas svoga Gospodina. Međutim, priča se ponavlja. Izrael misli da je bogat i veoma važan i da tako može opstati sam svojom moći i veličinom. On ne prihvaća poziv, ali ga zato prihvaćaju maleni i onaj zvani Ostatak Izraelov".Blažena Djevica će u svom pjevu jednako uzdahnuti i reći da Bog uzvisuje ponizne a ponizuje ohole i obara njihovu uljuljanu sigurnost. Ivana Krstitelja su slušali siromasi i ponizni, oni jednostavni grješnici koji su trebali tuđe pomoći, obraćenja. Oni učeni, jaki, bogati i pobožni su također Ivanu kada je prijetio rekli "da", ali se pokazalo da je to bio odgovor prijevare jer oni su sebi bili dovoljni i nisu trebali tuđe pomoći, pa čak ni Božje jer su oni mjera svega i svakome.Isus će puno puna staviti na kušnju ove "dobre", ali će se pokazati da su mu bliži grješnici i jednostavni narod s kojim je rado boravio. Liječio i ozdravljao. Zato današnje Evanđelje i donosi usporedbu dvojice sinova koji su poslani u očev vinograd. Vidjeli smo poslušati će onaj koji izgleda manje spreman učiniti to. Oni koji kažu spremno "da" za Isusa su prvenstveno vođe izraelskoga naroda koji su rekli da i pristali, ali dalje niučemu nisu otišli. Oni misle da jedino oni žive zakon, a u stvari oni su tako ogoljeli Zakon na samo izvanjsko poštivanje i izvršavanje da to više nema sa Zakonom ništa. Isus nije protiv Zakona. On ga dopunja, ali je protiv Zakona kojem su oni izvadili dušu i dali da samo vanjština koja njih opravdava i diči da živi. Taj i takav zakon je mrtav. Zato Isus ide među neuki i nepismeni narod kojemu je još duša čista i koji gar hoće slušati i čuti Veselu Vijest, pa će zato i uzviknuti zahvaljujući Ocu da je to sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima.Što danas reći na sve ovo što smo čuli. Jednostavno. Sve se ovo danas može dogoditi i tebi i meni ako ne otvorimo oči i uši srca i duše. Bog i nama danas šalje poziv spasenja i milosrđa. On nas danas kao svoje sinove šalje u svoj vinograd. Mi smo već rekli davno svoje "da", ali moramo vidjeti da li smo otišli u vinograd i jesmo li u vinogradu da nam se ne dogodi da nas oni drugi ne

31

preteknu i postanu baštitnici vinograda jer rade u njemu dugi niz godina. Uzaludno će biti pozivanje na našu pripadnost Ocu koji je vlasnik vinograda. Kada neće sinovi uzgajati lozu i čuvati vinograd, onda to hoće najamnici i tuđinci i tako njima pripadne jednoga dana vinograd.Možemo li dopustiti mi sa našim vinogradom-Crkvom da se tako dogodi. Dobro nam došli svi, ali mi hoćemo i želimo ostati u našem vinogradu i slušati svoga Oca kako vinograd treba obrađivati i čuvati, a On će nam u tome pomoći.

Srijeda III. Tjedna(Lk 7,19-23) Idite i recite Ivanu što ste vidjeli i čuli.Zadaća proroka je bila uvijek prizivati rasijanom narodu i fizički i duhom da je Bog neprestano s njima i da ima svoj plan spasenja. On je Bog silni i jaki, ali i Bog prepun milosrđa. On je Gospodar svega i zato je njegovo spasenje uvijek blizu onima koji ga se boje. Ne bojati se u smislu drhtati od njega i njegove siline, već izvršavati njegovu zapovijed i čuti njegove sluge-proroke koji neprestano pozivaju Izraela da čuje i slijedi Glas Gospodnji. Gospodin Bog je svoju snagu i svemoć očitovao mnogo puta u Starom Zavjetu, ali sada je očituje u Isusu Kristu.Ivan ga je najavio. Sada Ivan šalje svoje glasnike i da oni vide Isusa i uvjere se da je on Onaj koji ima doći da je Mesija. Isus jednostavno odgovara činom; ozdravlja bolesne, vraća vid slijepima, sluh gluhima. Tako je Ivanov upit već imao izravan odgovor jer su glasnici svjedoci ovih čina, a Ivan je upravo propovijedao Onoga koji će vratiti vid slijepima i činiti ostala čudesa – hromi hodaju, gubavi se čiste, gluhi čuju, mrtvi uskrisavaju, a siromasima je navještena Vesela Vijest.To su znakovi po kojima se vidi Kraljestvo Božje. Ivanu je dana sigurnost da je Mesija tu. Međutim, nevolja je što taj Mesija nije onaj koga oni žele i koji će ugađati njihovim ušima. Oni očekuju Mesiju koji neće njih opominjati i ukazivati na njihove mane, već će se pobrinuti da ojača njihov položaj i još više učvrsti njihovu moć oslobađajući ih rimske tiranije nad njima. Zato će ih Isus i upozoriti da je "blago onome ili sretan li je onaj koji se ne sablazni nad njim". Nisu se sablaznili jedino maleni, njegovi prijatelji među koje je došao služiti, a ne biti politički vođa koji će iskazivati moć.To su znakovi kraljestva. Ivan ih je prepoznao i poslao glasnike i uvjerio se. Maleni – grješnici i odbačeni od velikih su također prepoznali znakove koje je Isus navijestio još u sinagogi u Nazarethu (Lk 4,1.).Ovo je poziv Evanđelja danas meni i tebi u našoj Crkvi da i mi gradimo Božje Kraljestvo među malenima, onima koji prihvaćaju Božju Riječ i da im pomognemo jednako u našim mogućnostima i materijalno i duhovno. Obraćenje na koje nas zove Došašće mora biti osobno u zajednici Crkve i to vidljivo i prepoznatljivo, ne kao farizeja da se samo dičimo, već vidljivo u razumijevanju i pomoći braći potrebnima naše riječi, molitve i materijalnoga.To bi bio moje došašće i moje obraćenje, nešto slično kao naš posti. Ne post samo radi posta već da uz moje uzdržavanje od jela pića i užitaka i drugi ma korist od toga i da to netko vidi, a mi da Bogu zahvalimo na snazi vjere koju nam je dao pretočiti u djela.Budimo Ivani koji će prepoznati Krista na vrijeme i drugima ga navijestiti, ali i pomoći da ga prepoznaju i ostanu na njegovom putu. Za ovo ne treba biti samo biskup ili svećenik, već to moramo svi jer svi smo pozvani i živjeti Veselu Vijest i drugima je svjedočiti, a ponaosob živjeti dobrim djelima. To će biti najveća i najbolja moja priprema za Božić, za njegov dolazak meni i među nas, ili još bolje rečeno za moj dolazak njemu u jaslice.

Četvrtak III. Tjedna(Lk 7,24-30) Isus svjedoči za Ivana.Prorok nam danas, kako smo čuli, govori bračnim rječnikom. Bog je uvijek vjeran zaručnik i ne može iznevjeriti, a Izrael je zaručnica kojoj se ne može vjerovati. Kazna u babilonsko sužanjstvo se smatrala kao zaručnica bez zaručnika, dok je sada Bog zove kao zaručnik i da bude vjerna u pouzdana u svojoj toliko željno očekivanoj domovini. Bog daje sigurnu nadu onima koji se odazovu i ne budu žaliti kao oni koji su oplakivali u pustinji egipatske pune lonce, ne gledajući na žrtvu prema slobodi i za slobodu i svoju i svoga naroda.

32

Zato Isus i govori svoje slušateljstvu onako jake riječi o Ivanu kada su otišli njegovi glasnici. Ivan nije trska koju vjetar ljulja. On se ne boji ničega i nikoga. On je došao na Božji poziv i samo Boga sluša. Ne preže ni pred kime. To su se uvjerili i oni koji su ga išli vidjeti i čuti u pustinji, pa ih stoga Isus uvjerava da nije on onaj mekih fotelja i grimizne odjeće. Oni su po palačama i neće da ga čuju. On je u pokorničkom odijevanju, hrani i životu. Povukao se propovijedati u pustinju kada ga nisu htjeli čuti po trgovima. Ostao je do smrti vjeran Bogu i Božjoj riječi na način kako ju je primio. Zato ga Isus veliča i slavi da je najveći čovjek ikada rođen od žene.Ni to puno ne pomaže što je on velik. Veliki izraeliti ga nisu prepoznali i nisu ga htjeli čuti jer ih je opominjao, a to se nije smjelo i zato je platio glavom kao i svi proroci do njega. Uzaludna mu je bila Ilijina snaga i Ilijina moć. Primili su ga i čuli grješnici i oni Isusovi maleni. Danas bi nama u ovom Došašću imao Ivan toga puno reći kao i Ilija. On i je onaj Ilija koji je već došao. Obadvojica se odlikuju čistoćom i snagom vjere. Isus ih predlaže kao put i način koji se imaju slijediti božji planovi. Nisu to ljudi mode – promjena i brzih okretanja, odnosno zaborava, već proroci vjerni svome Bogu u punoj istini, iskrenosti i odanosti cijeloga života. Ovdje treba sada nas svaki odgovoriti sam pred svojim Bogom. Ja sam tvoj prorok Bože. Koliko sam dostojan i koliko izvršavam tvoju zadaću koju si mi dao u mojoj Crkvi i u mojemu svagdašnjemu životu Koliko smo mi u službi istine prema Bogu i čovjeku. Koliko se Božji planovi mogu na mene osloniti. Da li ću pobjeći odmah na prvoj poteškoći i prvoj životnoj prepreci. Iliju i Ivana ništa nije moglo poljuljati u njihovoj vjernosti Bogu. Obadvojica su služili u dubokoj poniznosti, iako slavni i veliki. Evo još jednoga velikoga poziva i prilike za ispit savjesti i postavljanje upita osobno za nas svakoga pojedinoga. Nađimo svoj pravi odgovor, prihvatimo ga riječima i djelom i ne budimo ni mi ona trska koju vjetar lako ljulja. On je došao da nas ojača i da nam dadne snage da budemo jaki i stalni u njegovoj vjeri. Poslušajmo ga, čujmo ga, pođimo s njime zajedno u Kraljestvo Nebesko koje nam je on donio a Ivan pripremio i navijestio.

Petak III. Tjedna(Iv 5,33-36) Ivan je svijeća koja sagorijeva i svijetli.Spasenje i pravda su pred vratima, kaže prorok, blago onima koji budu izvršavali Božji Zakon i obdržavali Njegove zapovijedi. Ne odnosi se ovo samo na domaćine i na pojedince kod njih, već se odnosi na sve i na strance i one koji sebe smatraju nedostojnima. Gospod poziva sve i svima dolazi. Svi ljudi dobre volje su Njegovi. Rasa i druge razlike ga ne zanimaju među narodima.Lijep je Isusov primjer za Ivana. On je svijetlo koje svijetli, zapravo svijeća koja svijetli, ali u isto vrijeme i izgara. Daje svoje svijetlo drugima i tako se žrtvuje i sebe privodi kraju. To su bili također i stotinjak nabrojenih proroka u Starom Zavjetu. Oni su Božje svijetlo davali drugima i sami sagorjeli, odnosno ugašeni prisilno rukom onih kojima su nosili svijetlo.Isus ih prekorava da su samo načas okusili Ivanovo svijetlo. Ivanova svijeća je naviještala veliko svijetlo koje dolazi. Isus je svijetlo koje svijetli svima, ono svijetlo koje je sam Ivan navijestio.Naravno da se ne može šutke proći pored ovih čitanja u takovoj blizini Božića, a da ne damo odgovor i svoj osobni doprinos pripremi i nas i onih koji žive sa nama. Proroci, Ivan i toliki su svijeća koja daje svijetlo drugima i u isto vrijeme sagorijeva. Jesam li ja svijetlo i koliko dobro svijetleći sagorijevam za druge.Ivan nas budi. Ivan budi našu savjest svojim oštrim jezikom, sjekirom koja je na neplodnom i osušenom panju, ali nas budi i onda kada ne govori, onda kada ne viče onima koji su kao gluhi i nisu ga htjeli čuti, on nas budi svojom poniznošću. On više puta ponavlja da je njegovo nestati pred pravim Mesijom koji dolazi, da je njegovo samo pripremiti stazu koda će ovaj proći, a da je toliko velik da mu nije dostojan ni povez na obući odriješiti ili svezati.Ovdje nas Ivan mora i dalje buditi dok svojim životom na damo odgovore i pođemo pravom stazom u Isusovoj zajednici Crkve. U njoj tada neće biti niti stranaca, niti posebnih odvojenih grupa po staležima ili drugim podjelama, već će to biti jedna zajednica onih koji su jedno jer ih veže jedan Krist, jedna vjera, jedni sakramenti, jedna sveta, katolička i apostolska crkva.

33

U toj i takvoj sam Crkvi ja. Tu sam pozvan i tu sam se odazvao. Ovaj poziv i odziv moraju mi svaki dan biti pred očima i savješču i pitati se svaki dan da li se dovoljno odazivam i potvrđujem to svojim životom u Crkvi.Svaka Sveta Misa i moja Sveta Pričest su uvijek novo pitanje, nova zahvalnost na pozivu, ali i odgovor. Došašće je kao i Korizma proljeće duše koje nas zbližuje sve zajedno među nama i međusobno i takve sve zajedno zbližuje Kristu koji nam hita ususret. Pohitimo mu i mi radosna srca i čiste duše kako i dolikuje susretu pravih prijatelja. Zato smo i pozvani zato On i dolazi nama. Znadnimo pravoga gosta primiti kako i dolikuje u svoje srce i svoju dušu. Budimo sretni i zahvalni da nam dolazi i da se kani nastaniti među nama.SUTRA POČINJE II. DIO DOŠAŠĆA (17-24.XII.)

BEZGRJEŠNO ZAČEĆE BLAŽENE DJEVICE MARIJE (I.) Sve kulture i civilizacije svijeta, a osobito one koje leže zemljopisno na moru ili su možem životno vezane uz more, uspoređuju život čovjekov kao jednu plovidbu između valova mora, koji su često olujni i uzburkani, a k tome u teškoćama se daje približavanje noći ili sama crna noć. Samo pojavljivanje bilo kakve zvijezde u takvoj noći je veliki znak i put i nada, a posebno ako se opazi prepoznatljiva zvijezda, onda je to nešto spasonosno što ulijeva povjerenje i nadu. Zato su kršćani dali Blaženoj Djevici Mariji ime stalla maris-zvijezda mora. Ona je ona koja daje nadu i put u uzburkanom moru. Ta zvijezda je jedna sigurnost kao u mećavi kada naiđemo na svjetlo.Tko je okusio gubljenje u ovakvim trenucima, onda mu je jasna zvijezda i svijetlo kao put spasa.Bez obzira danas na sigurnu plovidbu svim mogućim elektronskim i elektroničkim uređajima u plovidbi i navođenju kako brodova tako i zrakoplova, nama danas jednako treba jedna zvijezda i trebati će na uvijeke ona koja će nam pomagati naći put, ići putem i ostati na putu koji vodi samome Kristu. Našoj plovidbi u životu je potrebna zvijeza na Obzorju da nam upali Svijetlo. Bog nam ju je poslao da nam pokaže ovaj put. To je ono što nam, uza sve sofisticirane instrumente, nauku i tehniku, uvijek, pa tako i danas, treba.Gospodin Bog ju je unaprijed očuvao netaknutu mrljom istočnoga grijeha, da bi nam mogla donijeti Spasitelja koji će i nas spasiti od onoga grijeha od kojega je Gospod nju sačuvao unaprijed da puna milosti postanje Majka Spasiteljeva i majka naša.Kao što mornar prati zvijezdu na obzornju i njome se ravna prema sigurnoj luci tako je i nama da slijedimo Marijin put i zasigurno stignemo u luku spasenja u kojoj nas čeka sami naš Spasitelji u čijoj je ona službi.Zato je papa Pio IX 8. prosinca 1854 svečano – dogmatski izjavio i potvrdio u buli Nepogriješivi Bog slijedeće:"Objavljeni je nauk Božji da moramo vjerovati čvrsto i ustrajno svi mi vjernici , da je BDM po milosti i odabranost Svemogućega Boga, … očuvana netaknuta od svake mrlje istočnoga grijeha od samoga trenutka njezinoga začeća"."Sveta Terezija Avilska: ”Molitva nije ništa drugo već jedno intimno prijateljstvo i veoma česti razgovor srca srcu s Onim za kojega znamo da nas ljubi.” To je jamačno mnogo više od jutarnje, večernje ili molitve uz obroke.Vrlo malo moli i sirotinjski moli onaj koji samo moli kada je na koljenima. Moramo ostati cijeli dan u vezi s Bogom, kratkim molitvama, razmišljanjem i zahvaljivanjem sa svim onim što se zbiva u nama i oko nas. Treba nam biti jasno da je Bog neprestano nazočan u svim okolnostima i s Njime razgovarati kao sa najboljim i najpovjerljivijim prijateljem pitajući ga što bi bilo najbolje činiti.Zahvaljujmo mu za sve i u svemu.Bio je neki čovjek koji nikako nije niučem uspijevao ma što poduzeo i pokušao. Neki nevidljivi neprijatelj bi sve uništio i presjekao u začetku sve njegove pokušaje, razmišljanja i planove. Jedne večeri, dok se u krevetu tužio nad svim svojim neuspjesima, ugledao je iza zavjese kako napreduje neprijateljska ruka da ga zadavi. Sam je sebi uzviknuo: ”Konačno ću ugledati sada svoga neprijatelja licem u lice. Ja sam veoma jak i zacijelo ću ga pobijediti.” Hitrim trzajem je istrgao zavjesu i ugledao svoga višegodišnjega neprijatelja: bio je to on sam – njegov nemar i

34

nebriga u traženju Krista, u traženju spasenja. Od tada je odlučio izravnati račune na način da se utekao Blaženoj Djevici da za zagovara kod Svoga Sina da mu pomogne naći put i biti dostojan poziva jednoga kršćanina i ostati na ovome putu. Naravno da pomoć nije izostala "(g.p.g 2.VI;Mabić/Jukić V.178).Majka je uvijek tu da nam pokaže put. Zamolimo ju kada nam se gubi put i nada, ali ne zaboravimo ju moliti neprestano i neprestano joj zahvaljivati za sve što čini za nas i naše spasenje. Blažena Djevice, primi našu hvalu. Pomozi nam da znadnemo moliti i neposustati u molitvi.

... Ivan Krstitelj ga najavljuje i priprema.Ponedjeljak II. Tjedna(Lk 5,17-26) Danas dolazi spasenje.Izaija se izražava rječnikom seljaka: suha i bezvodna zemlja će postati prelijepi vrt, u pustinji će provrjeti izvori i svi će putovi biti sigurni bez opasnosti divljih životinja; a jednako će se ukrijepiti klonule ruke i klecava koljena, dok će slabići postati heroji, a narod izgnani nalaz svoj put povratka i pjeva izlasku u slobodu kao kad je izlazio iz Egipatskoga ropstva.Sada Bog dolazi u ljudskom obliku da donese mir i spasi svoj narod, da oprosti grijehe kao onome paraliziranome. U Isusovo vrijeme svaka bolest se smatrala da je posljedica ne moralnoga života glede Božjega zakona; to je jednako važilo za pojedinca ili za njegove roditelje koji ih naslijeđuje. Tako nama u Isusu su darovana sva ona dobra ponovno koja smo izgubili u Adamu. Isus je liječnik svake bolest. On spašava, ozdravlja i oprašta. On oprašta jer je vidio vjeru onoga naroda. Njihova vjera je tražila ozdravljenje, spasenje i oproštenje.Isus je ovim činom dao do znanja da on neprestano oprašta i poziva na oproštenje. Što danas drugo u ovo vrijeme možemo razmatrati i tražiti u samom dočeku Božića osim oproštenja?! Moramo dobro razmisliti o našem sakramentu pomirenja, o našoj svetoj ispovijedi. To je sakramenta koji nam u ovo sveto vrijeme pomirenjem s Bogom i ljudima daje oproštenje i samim tim novi život. Upravo to je sakramenat naše promjene i naš izlazak iz ropstva i babilonskoga i egipatskoga. Bog je svome narodu preko Mojsija i proroka ponudio oslobođenje i pravu slobodu, ali s time i zalog novoga života koji je trebalo ponijeti onima koji nam nadolaze i pristižu.Danas je veoma važno u evanđelju zapaziti jednu veliku poruku pored oproštenja i ozdravljenja, pored sakramenta svete ispovijedi; a to je pomoći drugima da nađu i susretnu Isusa. Onaj paralitičar nikada ne bi ozdravio da gar nisu donijeli Isusu i da svojom vjerom u Isusa nisu potvrdili traženje da ga ozdravi. Ovo ostavlja mnogo prostora nama kršćanima na razmišljanje. Koliko ima onih kojima smo mi potrebni u ovome smislu da im pomognemo da nađu ponovno smisao života, da se vrate nekoj normali života ili da im dođe još netko osim njihove oholosti i

35

samodostatnosti, odnosno da nađu pored svega svoga i mjesto za Boga pa da time dadnu smisao svome bivovanju.Mi danas u našim crkvama i na našim oltarima imamo neprestano ponudu i poziv. Svaka Sveta Misa je ozravljenje od paralize i hromosti, od straha pred samim sobom i pred drugim. To je uvijek iznova jedna nova nada koja nas goni naprijed u život s njime i k njemu. Nosi nas k njemu kao oni dobri ljudi što su nosili paralitičara da vidi Isusa. Nama se svaki dan u crkvi na oltaru nudi taj isti Isus Krist, onaj koji je dao sebe za našu hranu i naš lijek.Sveti Ivan don Bosco je uvijek bio blizu dječacima i mladeži, a nadasve u pomoći sazrijevanja i rasta u vjeri i kršćanskom životu. Upravo radi ovoga i ovakvoga pristupa držao je veoma važnim pitanje sakramenta svete ispovijedi. Veoma često im je pomno tumačio ovaj sakramenat. U tu svrhu im je jednom zgodom ispričao svoj slijedeći san.”Sanjao sam da sam se našao u crkvi koja je bila puna mladeži što su se pripremali za svetu ispovijed. Mnogi od njih su okruživali moju ispovjedaonicu. U jednom trenutku sam opazio, sa velikim iznenađenjem i čuđenjem, da mnogi od ovih dječaka, mlađaraca imaju tri vezice (užeta) oko vrata. Odmah sam upitao jednoga od dječaka što je okruživao ispovjedaonicu:”Za čega ti služe te vezice oko vrta? Skini ih odmah!”Uzvratio mi je:”Ne mogu. Ima netko (nešto) iza mene i drži ih.”Primakao sam se bliže i opazio iza leđa mladića da niču dva podosta duga rošćića; pogledao sam malo pažljivije i zamijetio da one tri vezice drže nokti jedne veoma ružne spodobe s još ružnijim izgledom. Poslao sam odmah jednoga od ministranata da mi donese posudicu sa blagoslovljenom vodom. U međuvremenu sam opazio da i mnogi drugi dječaci imaju istoga stražara iza svojih leđa koji ih neprestano prati kako god krenu. Uzeo sam škropilo kao svoje oružje i pomoć primaka se jednoj od spodoba i upitao:”Tko si?”Spodoba je škrinula zubima, ljutito i nekontrolirano se okrenuo u krug tako da sam ja uistinu mogao zamijetiti da svojom rukom drži ona tri užeta oko vrata mladića i ponaša se kao u kazalištu lutaka, kako migne prstom ili svojim dugim noktom tako se mladić(i) moraju okretati i djelovati.”Što činiš sa te tri vezice? Odgovaraj ili ću baciti na te ovu blagoslovljenu vodu!”Spodoba je ostala iznenađena i gotovo preplašena:”Prva vezica drži dječake i mladež da ispovjedniku ne kažu sve svoje grijehe”odgovorio je dršćući.”A zašto služi druga?””S drugom vezicom nestaje svako kajanje, ako ih uvjerimo da nije grijeh ono što su učinili onda se nemaju zašto kajati.”A treća?””To ti ne želim kazati” drsko je odgovorila spodoba i kao da je htjela uzmaknuti.Uskočio sam i ja:”Eh, sada ću te baš okupati sa ovom blagoslovljenom vodom.””Ne, nemoj, to! Sve ću ti kazati… Treća vezica (uže) služi za to da bi zabranila dječacima slušati ispovjednika kada im govori o grijehu, a pogotovu o neispovijeđenim grijesima.””Sada mi je dosta svega, a i doznao sam ono što sam i predmijevao. Podigao sam škropilo i blagoslovljenom vodom ustrašio njega i njegove . Nestali su u jednom trenu, ričući kao lavovi i škripeći zubima da od svega toga sam se i ja preplašio i probudio od svoga korisnoga sna.”Da ne bismo ostali dužni evanđeoskoj današnjoj poruci lijepo bi bilo još razmisliti o pomoći drugima u pronalasku puta do Isusa. Tu bi tek se vidjeli plodovi naše istinske vjere u Isusa Krista.

36

Utorak II. Tjedna(Mt 18,12-14) Usporedba o izgubljenoj ovci.Izraelski narod, po ovom ulomku iz Prvoga čitanja proroka Izaije, se nalazi u veoma teškom položaju u Babilonskom progonstvu-sužanjstvu. To je veliki poraz jednako vjerski i politički u kojem narod sada živi. No, prorokove riječi pružaju nadu, navješćuje se novi povratak, novi izlazak prema Obećanoj zemlji, koji će se i uistinu dogoditi za vrijeme kralja Kira, točnije 538. godine prije Krista.Bog daje sigurnost u povratak, jer On dolazi sa svom snagom svome narodu i on će im oprostiti grijehe njihove, jer ih želi sve ujediniti kao što pastir ujedinjuje stado svoje. Isus u Evanđelju jednako kaže za Oca Nebeskoga da je Dobri Pasti koji ide tražiti izgubljenu ovcu i veseliti se kada je nađe. Ne želi da se ijedna izgubi. To je bila zadaća pastira, to je zadaća skrbnika u obitelji, to je zadaća kralja da se pojedinci ne gube i da svojim gubljenjem ne slabe zajednicu i upropašćavaju sebe. To je Božja zadaća, to je Isusova zadaća.Bog misli na svakoga, na svoje malene, na one ovčice što odlutaju od ovčinjaka. On ih ne napušta, on ih vraća u tor, prihvaća ih i oprašta im lutanje.Krist jednako čini kao i Gospodin; prihvaća izgubljene, grješnike, nepoželjne. Ne želi da se gubi ijedna ovca jer "Otac nebeski ne želi da se izgubi ijedan od ovih malenih". To je dokaz da za Boga nema nepoželjnih i nevažnih. On jednako ljubi svakoga od nas pojedinačni ili ponaosob i gleda nas kroz cijenu krvi njegova Ljubljenoga Sina. Uza sve to što smo nitko i ništa, na našega Boga mi smo i netko i nešto. Veliki Bog računa na tebe i mene zato nam je Pastir Dobri i šalje Dobroga Pastira da nas otkupi i da nam ponudi svoje milosrđe.Prvi koje želi privesti u ovom Došašću smo mi da nas pripremi i pokaže nam kako se trebamo i mi brinuti za druge. Pomažemo li mi danas među nama tolikima da se vrate iz progonstva stvarnoga ili vjerskoga u svoj dom ili svome Bogu, svojoj-našoj Crkvi.Isus je neprestano s nama u svakoj Svetoj Misi. On nam daje hranu za vječni život i poziva na zajedništvo jer tamo "gdje su dvojica ili trojica u moje ime i ja sam s njim".Upravo ovdje je Isus vodio veliku borbu sa farizejima. Njima je ispričao usporedbu i o Dobrom Pastiru jer su oni sebe držali uvijek iznad drugih i tako tražili razloge da preziru druge. Sama riječ "farizej" znači odijeljen. Za njih su svi drugi grješnici, a samo su oni jedini pravedni. Isusova je zadaća bila dokazati drugo, ali njima nije uspio jer su oni oni veliki kojima nije potrebno obraćenje i milosrđe već bi oni trebali to drugima dijeliti i druge podučavati. Zato je rezultat s njima bio uvijek netrpljeljivost, ne shvaćanje drugih, sebičnost, procjenjivanje drugih, zadovoljstvo samima sobom kako civilnim tako i vjerskim životom.Mi ne možemo ni njih suditi niti osuditi, jer naš Učitelji i Vođa je donio i bio ljubav Božja; praštanje i milosrđe. Nijedna ovca ne smije biti izgubljena. On dolazi da sve nas skupi u svoj ovčinjak, on nas poziva jer pred Bogom nema malih i nevažnih. On je pun ljubavi prema svima i sve nas jednako poziva. Naše je čuti zov i odazvati se – svatko na svome mjestu i u svome pozivu i pridružiti se zajednici Crkve, a ne biti odvojeni, što znači farizej. Dijelimo sudbinu ovčinjaka.Priča se da je neki perzijski mudrac rekao:"Već trideset godina tražim i molim oproštenje od Neba zato što sam u jednoj prilici rekao - Hvala Bogu!"Pitali su ga: "Zašto?" Ovako im je odgovorio:"Požar je harao Bagdadom. Došao mi je u tom trenutku jedan prijatelj i priopćio mi da je moja trgovina ostala pošteđena. Ja sam u tom trenutku dao hvalu Bogu i zato se i sada kajem. Kako sam mogao biti toliko sebičan da sam zahvalio Bogu što je sačuvao moju trgovinu u tolikoj nesreći koja je pogodila tolike druge. Trebao sam dijeliti sudbinu svih drugih kojima je požar sve poharao" (Perzijska).Ni ovaj trgovac nije želio biti odvojen, odijeljen. I njegov poziv je dragocjen u ovo vrijeme kada nas Krist poziva da mu se pridružimo i da mu zajedno pripravimo mjesto boravka u nama i među nama.

37

Srijeda II. Tjedna(Mt 11,28-30) Dođite svi vi koji ste umorni i opterećeni.Današnja čitanja su nam veoma blizu. Govore o umoru i teretu, a to nas uvijek prati. Naš Bog je toliko velik da mi nekada pojedinačno možemo i posumnjati kao i Izraelci i reći da je naša sudbina sakrivena Bogu i da moja prava Bog ne može ni zapaziti. No, prorok pobija ove sumnje i kaže da je naš Bog blizu, da nas poznaje i prati svaki naš problem. To je dokazao u povijesti izabranoga naroda mnogo puta.Ova Božja blizina se još više očitovala u Isusu Kristu. Danas poziva sve umorne i opterećene. On čini čudesa, propovijeda, naviješta Kraljestvo Božje, ali kakao vidimo iznad svega je blizu onima koji pate, onima kojima prijeti izgubljenje, siromasima, bolesnima, hromima i sakatima. Želi svima pomoći i osloboditi ih od njihovih tereta-zala.Mi danas smo svi, više ili manje, umorni ili slabi. Pogotovu danas je u modi tužiti se na stresove i vrijeme, pa samim tim gomilamo i crnu sliku budućnosti. Kao što je prorok pozvao narod da ne sumnja u Boga i da je on zaista blizu, tako i nas Došašće poziva da ne sumnjamo u Boga. On je došao i dolazi da nas ojača osobno i da nas oslobodi od svih ovih pesimizama i strahova koji nam se motaju po glavi. On pruža i poziva na iskreno povjerenje da mu se odazovemo i da ga prihvatimo. On poznaje naše slabosti i naše mane, stoga je voljan pomoći nam u poteškoćama i nevoljama.Crkva naša je njegova Zajednica, pa bi i ona morala danas biti zajednica koja poziva i okuplja, ona koja nudi sebe samu da pomogne i zaštiti nevoljnika i bijednika. Znamo da u materijalnom smislu ne možemo puno, ali uvijek vrijedi pokušati biti istinski član Crkve koji će u ovom vremenu prihvatiti drugoga s pažnjom i ljubavlju, pa makar i ne imao materijalnoga da udijeli. Vrijedi svaka i najsitnija pažnja iskazana drugome, osobito patnicima i odbačenima koje susrećemo na svakome koraku. To su oni koje je Gospodin susretao i danas ih želi susresti preko tebe i mene.Došašće, Advenat nije samo jedna lijepa pjesma ili teorija za drugoga. Ovo vrijeme je vrijeme suradnje s Bogom koji dolazi. On želi da na ovom svijetu više ne bude ropstva, patnje ni sebičnosti. Moja i tvoja sebičnost je puno puta izvor ropstva, rata i tereta svake vrste drugome."Na Istoku se mnogo jela priprema na otvorenome, po ulicama i trgovima. To stvara jedan lijepi ugođaj što privlači, a na poseban način miris privlači kada si gladan. Možete zamisliti kako je mirisati onima koji prolaze, gladni su, a nemaju čime platiti. Neki je siromah tako došao uz jednu kuhinju i opijen mirisom ostao dulje vrijeme da se namiriše i uživa. Kuhar-trgovac je to opazio i zatražio od njega novčić. Naravno da mu ga nije imao odakle dati, ali nije imao ni zašto jer nije jeo. Optuživao ga je da je to jednako ili jeo ili mirisao. Otišlo se daleko da je morao doći i sam sultan na raspravu na gradskome trgu. Kada je saslušao tužitelja i optuženoga izrekao je svoju presudu. Krivac je optuženi i mora platiti. Sultan je ovako presudio: - Ti si se nahranio mirisom od kuharova jela, a sada ćeš mu platiti na ovaj način; evo ti novčić i baci ga ovdje na kameno stubište, novac će zveketati i ti plati kuharu zvukom novca, a meni povrati novčić. Tako će i on biti zadovoljan plaćom kako si i ti sit mirisom njegova jela"(Perzijska).Može biti i šaljivo, ali je i tužno, jer toliko puta se nađe i moja i tvoja sebičnost u ovakvim prilikama kada nismo kadri drugome niučemu biti na usluzi. Gospodin dolazi da nas nauči i primjerom pokaže svoju nesebičnost. Zamolimo ga da znadnemo svaki dan slijediti njegov primjer u ovom svetom vremenu u našoj Zajednici Crkve.

38

Četvrtak II. Tjedna(Mt 11,11-15) Među rođenima od žene nema većega od Ivana.Od danas do 17 prosinca ćemo svaki dan čuti proroke Izaiju i Ivana Krstitelja. Ivan na jedan drugi način pobliže govori o dolasku Spasitelja, jer on je njegov preteča koji mu najizravnije priprema put. Bog je htio da baš on u "punini vremena" pripravi put njegovom sinu. Isus ga naziva Ilijom koji je imao doći. Naziva ga Ilijom radi njegove žestine govora i jednako revnosti i gorljivosti za Boga. Za njega u govoru nema mekih izraza. Sjekira je već na panju. Takav je bio i Ilija kada je Bog po njegovom zagovoru upalio žrtvu, a Baalovi svećenici nisu mogli probuditi njihovoga boga, pa ih sve, njih 450., pobija i još nadodaje svojima da dobro paze da nijedan ne uteče, jer nisu prihvatili Jahvea za svoga Boga i to im je kazna. Zatim kaže za njega da je najveći čovjek kojega je žena ikada rodila. Međutim drugi dio ove misli-rečenice, mi, barem ja tako mislim, počesto olako prijeđemo kao da je i nismo čuli, a ona je važnija od svih koje smo čuli, a to je "da je i najmanji u kraljestvu nebeskom veći od Ivana Krstitelja". To znači da je svaki onaj najzadnji i najmanji koji je prihvatio Ivanov navještaj i primio Kristovu Veselu Vijest veći od njega u kraljestvu Božjem, a koliko je Ivan velik čuli smo u prvom dijelu rečenice. Zato i nije čudo što je teško ući u Kraljestvo nebesko i što treba puno snage i dobre volje i odlučnosti uložiti da bismo bili u njemu. Ali, samo oni koji htjednu i znadnu prepoznati Isusa i uložiti snagu oni će biti baštinici.Ivan viče i zove i tako pripravlja put. Ivan otvoreno proziva. On zna da je cijena glava kao i svim prorocima prije njega, ali ga ne mogu ušutkati. Ali Ivan je sve to činio u dubokoj poniznosti. Pokazao je učenicima Jaganjca i najavio da se on umanjuje a Jaganjac raste.Na ovoma i ovakvom Ivanu bismo mi trebali, zapravo govoreći njegovim rječnikom, mi moramo otvoriti svoje uši, oči, srce i dušu životu i poruci Veseloj Vijesti koju nam Bog šalje. Bog je uz nas i drži nas za ruku kako kaže Izaija i onda se ne moramo bojati. Prihvatimo samo Božju ruku koja nam je uvijek nadohvat i bojmo se. No, Božja ruka nije zaštita da ništa ne radimo i činimo. Božja ruka je zaštita upravo u radu, molitvi, navješćivanju, svakodnevnom životu. Njegova providnost neprestano bdije nad nama, čak i onda kada mislimo da je sve izgubljeno i da više nade nema. Njegova desnica je uvijek blizu nas kao i kao što je bila sa Izraelom u povijesti Staroga Zavjeta.More je izbacilo brodolomca na pusti i nenaseljeni otok. Kada je nakon nekoga vremena uvidio da nema druge počeo je razmišljati o nekakvoj kolibici u kojoj bi mogao preživjeti dok drugačije ne bude, a usput i da bi spasio ono par stvarčica koje je uspio spasiti od broda. Molio je svakodnevno Boga da ga spasi od ovoga i neprestano živio za nekakav prolaz broda koji bi ga opazio. Gotovo da i nije spavao. Dok se jednom zgodom vraćao iz lova, ostao je kao ukočen gledajući svoju jadnu kolibu u plamenu. Sada je bilo u plamenu sve ono malo što je imao i uspio spasiti. Mislio je da mu se sada dogodilo još i gore od brodoloma. Hvala Bogu, ono što mu je izgledalo sada kao jedna velika tragedija, postala je jedna lijepa prilika, iako u običnim ljudskim očima je izgledala katastrofa.U beskrajnoj Božjoj mudrosti ovaj plamen je bio božji odgovor na njegove pouzdane i iskrene svagdanje molitve. Taj isti daj ne došao jedan brod. Kapetan je netom ga je opazio, spremno uzviknuo: “Čim smo vidjeli tvoj dimni znak, odmah smo se tebi zaputili!” (Sretni Josipov grijeh.)Prihvatimo nepogode, možda nam Gospod kroz njih želi puno toga reći ili dati. U Lazarovom slučaju također je smrt bila na slavu Božju(P.W.R).

39

Petak II. Tjedna(Mt 11,16-19) Nisu povjerovali niti Ivanu niti Isusu.Izaija je danas više nego jasan. Bog preko njega prekorava svoj narod, želi mu reći što je izgubio još jednom svojim neposluhom, a da je poslušao što bi mu se dogodilo. Babilonsko sužanjstvo se i dogodilo zato što je Izrael okrenuo leđa svome Bogu i njegovim zapovijedima. Da je slijedio Gospodina imanje njegova naroda bi bilo bogato kao rijeka vodom, a pravda bi tekla kao valovi mora bez prisile i jednako raspoređeno za svakoga, a potomstvo bi bilo kao pijesak na obali morskoj, a od svega najvažnije nikada se ne bi izbrisalo njegovo ime pred licem njegovim.Izgleda uludo je još jednom Gospodin opominjao svoj narod. Oni su njegovi dok im treba pitati i dok se ne zadovolje. Čim im dobro ide odmah okreću leđa i traže sebi bogove, zato je uvijek potreban jedan novi Ilija ili Ivan da ih opamete do druge prilike.Evo, opet se ponavlja ista slika. Isus kaže da ne slijede glazbu koju daje on kao što nisu slijedili ni Ivanovu. Malo im kaže ironično sa usporedbom djece na trgu, ali i puno ozbiljnije kako, ne samo nisu prihvatili, već i optužili jednako Ivana i samoga Isusa. Kad je narodu dobro onda je Bog podaleko. Oni su kadri optužiti jednoga asketu, isposnika Ivana koji je provodio život u nesnosnoj vrućini pustinje, a to je njima svima dobro poznato, no to ih nije briga. Dolazi Isus koji jede i pije normalno, to je za njih odmah nenormalno i nazivaju ga izjelicom i pijanicom, ne želeći vidjeti Boga koji donosi kraljestvo, ozdravlja, liječi i naviješta Veselu Vijest. Zato je velika ona iz Prologa Ivanova Evanđelja – svojima dođe i oni ga ne primiše.Ovo je nama dato na razmišljanje da se i nama ne dogodi kao onoj djeci koja mijenjaju glazbu, ali nema odziva. Ako mi odbijemo ulazak naš u ovo Došašće i u naš Božić. Ne smijemo dopustiti mi kršćani da nam se dogodi kao starješinama naroda, zakonoznancima i farizejima, da budemo oni koji sve znaju i nose ime Kristovo, a ničim to ne pokazujemo, osim praznim govorom koji ne nalazi na potvrdu u našem svagdanjem životu. Ili da nam ne bude još gore od toga, da gledamo druge i njih procjenjujemo i ne vidimo ništa dobra na njima. To bi nas odvelo u provaliju, pogotovo onim rječnikom "tko si ti, tko je on, tko je ona, što oni mogu kazati, što oni znaju i puno toga za drugoga". Ova pitanja okrenimo sebe i recimo tko sam ja, što činim sada, čime potvrđujem svoj e Došašće kao kršćanin, jesam li pustio Boga da uđe u moju dušu, u moj život svom snagom i znanjem koje mi je Gospod podario. Naša mlakost i polovičnost kada želimo udovoljiti Bogu a i u isto vrijeme svijetu, ili kao da izvršavamo volju Božju, a u stvarnosti vrši se moja volja je najsigurniji put da promašimo naše kršćanstvo kao što su to promašili i Izraelci pa ih je stiglo progonstvo, a kasnije i Isusovo slušateljstvo. Tu postajemo ona tvrdoglava djeca i ne odgovaramo ni na usklike radosti niti na zov plača. Možda postavljamo i pitanja poput Isusovih suvremenika – kada dolazi Mesija, a on je među nama.Rabin Jošua pita Iliju: - Kada dolazi Mesija? Ilija odgovori:- Idi, pitaj njega. Uporan je rabi Jošua: - Gdje ga mogu naći?- Uzvrati Ilija:- Medu siromašnima.- Kako ću ga prepoznati?- Prepoznat ćeš ga po beskrajnom povjerenju u Boga, u beskrajnim patnjama, medu kojima se nalazi.... Rabi Jošua uistinu jednoga dana medu patnicima prepozna pravoga Mesiju. Pozdravi ga:- Mir tebi, Učitelju!- Mir tebi, Jozua, sine Levijev. - Kada nam dolaziš, Učitelju? Evo odgovora: - DANAS!Zar Ga svi ne možemo danas vidjeti i prepoznati medu patnicima i ostalim malenima?!(Wiesel).

40

Subota II. Tjedna(Mt 17, 10-13) On je već došao i nisu ga prepoznali.Poslije preobraženja na gori na kojem su učenici vidjeli Mojsija i Iliju u svoj bjelini i sjaju raja kako razgovaraju s Isusom, sam Isus tumači učenicima ulogu Ilije proroka koji je već došao, ali je sada novi Ilija tu. To je Ivan Krstitelj. Njega će zadesiti sudbina 29-te u tvrđavi Maheront na obali Mrtvoga Mora, gdje će mu Herod Antipa odrubiti glavu.Odmah se nameće pitanje zašto nisu primili Iliju proroka koji je činio tako čudesna djela. Vladao nebom suše i nebom kiše i ognja. Pobio je tolike – njih 450 – Baalovih proroka, umorio se i htio pobjeći od svega, ali ga je Gospod okrijepio i nastavio je svoj put sve dok nije bacio svoj plašt na proroka Elizeja kao svoga nasljednika. Gospod ga je sačuvao i uzdigao na nebo.Ivan će biti žrtvovan kao i sami Isus. Pitanje je uvijek u nama zašto. Jednako zato kao i svi proroci u Starome Zavjetu, jednostavno jer nisu odgovarali glavarima naroda i hrama. Nijedan im nije golicao uši, a pogotovo Ilija, Ivan i sami Isus. Ali povrh svega oni su očekivali Mesiju u slavi, a tu slavu bi trebao najaviti sam Ilija i tako otpočeti projektom obnove Davidova kraljestva i zbacivanja rimskoga jarma. Oni su se previše naučili da Gospodin ratuje za njih od izlaska iz Egipatskoga ropstva kada Gospod čudesima i zalima prisiljava faraona da ih pusti, do izlaska iz Babilosnkoga sužanjstva kada Gospod omekšava srce Kiru i on im dopušta povratak. Ilija bi im trebao da se izbori kao protiv kraljice Izabele u IX. stoljeću prije Krista. On je borac za narod i stup čiste vjere u jednoga Boga. Zato ga danas očekuju da oni ne bi trebali ništa nego uživati, diviti se i hvaliti.Sve ovo je danas lijepa uputa i opomena nama, ponaosob u ovom vremenu Došašća. Da li smo mi glede naše pripreme dočeka jednaki u našim okvirima Izraelskome narodu tvrde šije koji želi kraljestvo Davidovo i Nebesko a da prstom ne maknu, čekajući da im dođe Ilija i Mesija da to odrade umjesto njih, odnosno umjesto nas.On dolazi i danas među nas preko tolikih svojih proroka koji navješćuju, propovijedaju, pišu i pozivaju da se pripremimo na njegov dolazak i da ga primimo u naš život. Pored toga nikada ne smijemo smetnuti s uma da smo pored toga što moramo prepoznati Iliju i Ivana, da i mi sami moramo kao kršćani biti i Ilija i Ivan za druge i njima pomoći da prime Isusa u svoje duše, u svoja srca, u svoje obitelji. Moramo biti i glas i svjedok koji će najprije svojim životom potvrđivati riječi proroka, a to će biti najljepše Došašće i dolazak Božića nama, u nas i među nas. Čujmo Božji glas i odazovimo se!" Koliko se rasprava vodilo o Bogu i koliko će ih se još voditi? - pitao je učenik učitelja.- Učitelj polako i zorno odgovara:- Vidiš li onu pčelu? Čuješ li kako zuji? Prestat će zujati kada nade cvijet i počne vaditi slad. Vidiš li ovaj vrč? Sada ću ga napuniti vodom. Slušaj kako grgoće. Prestat će grgoćati kada se napuni. Sada gledaj ovaj kolač. Ubacit ću ga u ulje, i on će stvarati šum dok se ne napuni uljem. Šum će prestati čim kolač bude pun ulja.Tako je i s ljudima. Dok raspravljaju o Bogu, stvaraju bučne i žučne rasprave zato jer Boga nisu našli. Tko je Boga našao, ne vodi rasprave, već mu se klanja u tišini i živi po zakonu koji mu je Bog dao"(Sri Ramakrishna, 213).

Novo sunce dolazi nama

41

fra Franjo Mabić

http://www.ppsmeditazionipreghiere.org/Duje Bonačić ima vrhunsku stranicu. Pogledajte:www.dbfoto.infohttp://www.ofm.hr/index.php/korisni-linkovi

http://www.franjevci-split.hr/ (2)

Nada  je  jača

Došašće je vrijeme nade. To nije vrijeme jeftinih obećanja kojih se nitko ne može držati. Nada je jednostavno optimizam. S obzirom na  privredni razvoj, klimatske krize, neznatan  broj rođenja nema najave  optimizma. Dobro ali nada. U čemu je razlika? Optimizam misli: To već nije tako loše! Mi ćemo već uspjeti! Nada je naprotiv realistična. Ona ne bježi od onoga što je teško,  niti se bavi uljepšavanjem. Vjeruje u to da Bog također i u najvećoj nevolji daje oslonac. Duboka je bila nevolja pred dvije i pol tisuće godina u kojoj je prorok govorio riječi nade svome  siromašnom, potlačenom narodu, a koje danas na treću nedjelju Došašća čitamo u svetoj misi. Moglo bi se kazati da su ove riječi dvije i pol tisuće godina mlade. One pristaju nepromijenjene i danas.

Što čini prorok da ne bi potonuo u jednom vremenu koje je bilo puno nevolje kao i naše? On gleda u Boga i nalazi utjehu u nevolji. Nada znači pouzdati se u Boga protiv svake nade. Tako prorok postaje glasnik nade. On zna da je ovlašten donositi nadu. Bog mu u tome daje snagu: "Duh Gospodnji na meni je!"

On tako može siromasima svoga naroda – a tada je to bila velika većina – "donijeti radosnu poruku". Koju? On nema novca za dijeljenje, nikakvu moć, ni dobra zemlje da bi ih dijelio. Ono što može saopćiti je radost u Bogu: "Radujem se u Gospodinu, radujem, duša moja kliče u Bogu mojemu." Kao što je to sa zaručnikom i zaručnicom, kao što je to kod jedne radosne svadbe, tako je to za onoga koji svoje povjerenje stavlja u Boga.

Ali što se to već mijenja u nevolji siromaha? Upravo ovdje je poruka i za naše vrijeme, a vrijedi za sva vremena. Sve se zemaljske sigurnosti mogu "rastopiti": zdravlje i novac, uspjeh i ugled, vlast i čast. Sve to od danas na sutra može nestati. To nam pokazuju i izbori u Hrvatskoj. "Sve prolazi, samo je Bog dovoljan", kaže sv. Terezija Avilska. I sada odlučujuće: To povjerenje u Boga mijenja svijet. To ohrabruje čovjeka da ne postane beznadan, očajan. To motivira da usprkos svakoj nevolji počne nanovo. Bez povjerenja u Boga svijet tone u kaos, mi se rušimo u panični egoizam, sve više vidimo samo naše vlastite teškoće. Nada daje novi zamah, ona budi snage solidarnosti, ljubav prema bližnjemu, i ne dopušta da siromasi vise obeshrabreni.

Isus je riječi proroka pročitao u sinagogi svoga zavičajnog grada Nazareta, kad je on, u međuvremenu postao poznat i ponovno je došao kući. Zaključio je čitanje riječima: "Danas se ovo pismo ispunilo među vama." Isus se dakle odvažio riječi proroka Izaije primijeniti na sebe. On je osvjedočen, da ga je Bog poslao ljudima, da im donese nadu, osobito siromasima, ljudima "čija su srca slomljena", zatvorenicima i sužnjima.

I Isus je držao riječ. Otkad je on donio poruku nade u svijet, ljudi nisu prestali ostvarivati njegov "program". Nesebično pomažu tamo gdje nailaze na nevolju. Njeguju neizlječive, prate umiruće, posjećuju zatvorenike, kratko, posvuda donose "svjetlo u tamu". Bez njihova povjerenja u Boga, oni ne bi imali snage za to. Jednostavno nada je jača.

Fra Jozo Župić

3. nedjelja došašća (B): Vodič za sretan život

42

1 Sol 5, 16-24

Psihoterapeut Paul Watzlawick na pristupačan način opisuje kako ljudi sami sebi otežavaju život, sami sebi oduzimaju životnu radost, kako su nerijetko pravi majstori u tome da sami sebe unesreće. On to naziva ‘vodič kako postati nesretan’. Spomenut ćemo samo neka najčešća pravila po kojima se ljudi ponašaju u životu. Prvo pravilo glasi: Što se više baviš svojom prošlošću, to će tužnija i jadnija izgledati tvoja sadašnjost! Drugo pravilo: Što više misliš o drugima da su loši, sebični i zli, to će ti biti teže živjeti s njima i osjećat ćeš se neugodno i preplašeno! Treće pravilo: Što se više pribojavaš da bi te mogla zadesiti kakva nesreća, to je izvjesnije da će te stvarno i pogoditi!

Treća nedjelja došašća podsjeća nas da je radost temeljna značajka cijelog došašća, a osobito ove treće adventske nedjelje koja se od davnine zove ‹nedjelja Gaudete – Radujte se›. U završnom odlomku iz prve poslanice Solunjanima Pavao piše: “Uvijek se radujte! Bez prestanka molite! U svemu zahvaljujte!” (r. 16-18)

Radost je mjesto iskustva Božje blizine. U svakidašnjemu vjerničkomu životu vidljiv je nedostatak osjećaja za to da se Bog susretne u radosti. Najčešće vežemo Boga uz ono što je teško, bolno i ozbiljno, a ne prepoznajemo ga ondje gdje nam srce zaigra od radosti. Max Scheler je govorio o ‘izdaji radosti’. O duhovnosti koja je neprijateljski raspoložena prema životu. Kao da je životna zadaća kršćana biti tužno lice Velikoga petka.

Današnja nedjelja podsjeća na važnost radosti u kršćanskom životu. Kako do radosti? Dobro se prisjetiti dva jednostavna pravila: Radost ne možemo stvoriti, ali se ona može izabrati! U prvi mah, izjava nam se čini proturječna. Međutim, ona želi reći da se može učiti radosti! Ne možemo kontrolirati sve što nam se događa u životu, ali možemo izabrati kako ćemo se postaviti prema onome što nam se događa. Ljudima se događaju slične stvari (npr. gubitak posla, bolest, smrt), ali je reakcija drukčija. Pesimist će reći: ‘Čaša je napola prazna!’ Optimist kaže: ‘Čaša je napola puna!’ O nama ovisi što ćemo vidjeti. Može se proklinjati tamu ili upaliti svjetlo!

Drugo pravilo glasi: Radost ne možemo narediti, ali se ona može probuditi! Kršćanska radost je radost koja proizlazi iz triju kršćanskih krjeposti: vjere, nade i ljubavi. Ona je plod povjerenja da je život unatoč svim poteškoćama usmjeren na dobar ishod; ona je nada koja vjeruje da iza svega vremenitoga i prolaznoga postoji vječni život u Bogu. Drukčije kazano: Onaj tko zna zašto živi, podnijet će svaki kako živi.

Teolog Eugen Biser smatra da danas u Crkvi treba jedna vrsta egzorcizma koji će istjerati duh težine iz Crkve, to jest demone utučenosti, bezvoljnosti, pesimizma, demone koji kršćanima oduzimaju duh veselja i radost vjere. U današnjem svijetu radost je čudo. Ljudi koji su radosni smatraju se pomalo luckasti. Kazaljka u srcima ljudi okrenuta je na jad, gubitak, smrknutost. Po čemu se prepoznaje čovjeka koji je u Bogu? On je radostan čovjek. Vrijeme došašća poziva da radost bude obilježje kršćanskih zajednica i liturgijskih slavlja.

Fra Anđelko Domazet

http://www.zupa-svkriz.hr/pjesme/html/boze_moj_sto_je.htmhttp://gospa-lurdska.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=677&Itemid=46http://www.zupa-gajnice.hr/stranice/pjesmarica_d.htmlhttp://www.zmr.hr/index4.htmlhttp://www.cdp.hr/http://www.tabor.com.hr/http://www.injigo.com/Program Injigo obuhvaća ignacijanske duhovne vježbe u svakodnevnom životu od 30 tjedana (DV) kao i duhovne vježbe u šutnji od tri do trideset dana (DVŠ). Taj je Program započela u Zagrebu 1997. godine znanstvenica dr. sc. Marica Čunčić.http://www.gotquestions.org/Hrvatski/index.html

Traži GotQuestions.org Hrvatski

Sljedeće stranice dostupne su na hrvatskom jeziku.

43

Poštovani,

predstavljamo Vam vrlo uspješnu Udrugu: Hrvatsko športsko kulturno društvo Croatia Beč.Udruga djeluje od 1986. godine.Posjetite njihovu web stranicu na www.hskd-croatia.com

Stranicu je izradio prof. mag. Željko Batarilo

Srdačan pozdravhttp://www.trsat-svetiste.com/index.htm

http://ocimadrugoga.blogspot.com/ Ovdje možete pronaći jako puno poučnih primjera. Hvala autoru.

http://www.velecasnisudac.com/hr/clanak/990/samostan-sv-nikole

http://cudaprirode.com/portal/

http://www.rama-prozor.info/cms/index.php

http://www.samotnjak.com/

http://www.tebe-trazim.com/index.phpvrlo lijepa stranica

http://rosarioonline.altervista.org/index.php

http://medjugorskiglas.blog.hr/

http://www.frama-portal.com/poveznice/

http://www.frama-portal.com/

Franjevačke poveznice: OFS   Hrvatska

Međunarodno vijeće OFS – a

Socijalna inicijativa OFS – a i FRAME

Franciscians International

Klarise Zagreb

Duhovni asistenti i asistentice: Hrvatska franjevačka provincija sv. Ćirila i Metoda

Hrvatska provincija sv. Jeronima Franjevaca konventualaca

Franjevačka provincija sv. Jeronima u Dalmaciji i Istri

Hrvatska kapucinska provincija sv. Leopolda Bogdana Mandića

Franjevci trećoredci glagoljaši

Franjevačka provincija Uzvišenja sv. Križa – Bosna Srebrena

44

Hercegovačka provincija Uznesenja BDM

Milosrdne sestre sv. Križa

Zajednice mladih: Hrvatska dehonijanska mladež

Salezijanska mladež

Crkva i ostale poveznice: Hrvatska biskupska konferencija

Redovnici i redovnice

Ured za mlade HBK

Hrvatski Caritas

Zajednica Taize

SPAS – studentski pastoral

Glas Koncila

Veritas

Informativna katolička agencija (IKA)

Hrvatski katolički radio (HKR)

Radio Marija

DUHOS – Duhovnost osječkih studenata

Bivša stranica www.svetifrane.org nalazi se pod imenom nove domene: http://www.fradragoljevar.com/

2014.

PROSINAC

N 7 2. DOŠAŠĆA,Ambrozije, Agaton P 8 Bezgr. začeće BDMU 9 Zdravka, Valerija, Abel S 10 Gospa Loretska, Julijana (kvatre)Č 11 Damaz, Damir P 12 Ivana F. Chantal (kvatre)S 13 Lucija, Svjetlana (kvatre) N 14 3. DOŠAŠĆA, Oton iz Pule, Ivan od Križa P 15 Drinske mučenice, DarijaU 16 Adela, Zorka, Albina S 17 Lazar, FlorijanČ 18 Gracijan, Bosiljko P 19 Urban, Tea, Vladimir S 20 Amon, Teofil, Bogoljub N 21 4. DOŠAŠĆA, Petar Kanizije P 22 Honorat, Časlav

45

U 23 Ivan Kentijski, Viktorija S 24 BADNJAK, Adam i Eva, Delfin Č 25 BOŽIĆ - ROĐENJE ISUSOVO ■P 26 Stjepan Prvomučenik ■S 27 Ivan, ap. i ev., Janko, Fabiola N 28 SV. OBITELJ, Nevina dječica, Nevenka P 29 Toma Becket U 30 Nicefor, Trpimir S 31 Silvestar, papa, Zahvalnica

■ oznaka za državne blagdane (neradne dane)

46