UNIVERZITET U SARAJEVUFAKULTET SPORTA I TJELESNOG ODGOJA

MENADŽMENT U SPORTU II CIKLUS

PREDMET: BORILAČKI SPORTOVI

TEMA: UMIJEĆE RATOVANJA

/Seminarski rad/

STUDENT: MENTOR:

Sarajevo, april 2013

S A D R Ž A J

1. UVOD ........................................................................................................ 3

2. PREDMET I CILJ RADA ......................................................................... 4

3. METODOLOGIJA RADA ........................................................................ 5

3.1. Kratki historijat djela .............................................................................. 5 3.2. Umijeće ratovanja ................................................................................... 6

3.3. Primjena djela u modernom životu ......................................................... 7 3.4. Neka od Sun Tzuovih načela ................................................................. 8

4. ZAKLJUČAK .......................................................................................... 10

5. LITERATURA ......................................................................................... 11

1. UVOD

Sun Zi, Umijeće ratovanja – najstarija studija o filozofiji ratovanja „Umijeće ratovanja" je najstarija poznata, a ujedno i najpoznatija drevna studija o ratu. Ovo djelo koje je nastalo pet stoljeća prije Krista je zasigurno najznačajnija i najutjecajnija studija o strategiji ratovanja ikada. Suvremeni političari i vojskovođe proučavaju ovo djelo sa jednakom pažnjom kako su tu radili kineski vladari i generali prije 2500 godina.

Strategija koja je iznijeta u klasičnim tekstovima ovog djela nalazi svoju primjenu u modernoj politici i poslovanju. Kao filozofija rata, Umijeće ratovanja" može se primijeniti i na bilo koji drugi vid neprijateljstva ili suparništva.U zadnja dva desetljeća, urađeno je najmanje sedam značajnih prijevoda i obrada ovog djela, a djelo je prevedeno na najmanje dvadeset sedam jezika. "Umijeće ratovanja" poznavale su mnogi historijski političari i vojskovođe. A ova studija o ratu nije nepoznata ni modernim vojnim stručnjacima i političarima, pa je tako Henry Kissinger, državni sekretar SAD-a od 1973 do 1977 i dobitnik Nobelove nagrade za mir, jedne prilike izjavio da su Sun Zi-evi principi ratovanja bili predmet dugogodišnjeg, ozbiljnog proučavanja u vojnim krugovima SAD-a.

Sun Zi

Bez obzira na činjenicu da se vrlo malo zna o njegovom životu, autor "Umijeća ratovanja" je kao ličnost i historijska figura u najmanju ruku interesantan kao i samo djelo."Sun Zi" ili "Sun Tzu", zavisno od prijevoda, jednostavno znači "Gospodar Sunce".

Pouzdano se zna da je rođen u današnjem dijelu Kine koji se zove Šandong, U tadašnje vrijeme je to bila sjeverna država Č`i. Kada je riječ o godini njegovog rođenja smatra se da je to 544. god. pne.Činjenica da je bio pismen svrstavala ga je među tradicionalnu aristokratiju, ili vrlo vjerovatnije u vrstu aristokratije koja nije posjedovala zemlju, tzv. "Ših" aristokratija. To su bili potomci plemstva koje je izgubilo svoju zemlju za vrijeme uspostavljanja "Proljeće i jesen" perioda. Za razliku od ostalih pripadnika tog plemstva, koji su radili kao putujući akademici, Sun Zi je bio plaćenik. On će postati jedan od najbitnijih generala svog vremena.

Poslije završetka svoje vojne studije 510. godine pne. počinje raditi za kralja Helu, gospodara države Vu. Jedina preživjela priča o Sun Zi-u je "legenda o konkubinama". Tu se upravo govori o njegovom zapošljavanju kod ovog kralja. Legenda kaže da je Sun Zi dokazivao koliko je dobar vojskovođa, tako što mu je pokazao kako može napraviti vojsku i od dvorskih djevojaka. Iako je Sun Zi tokom ove demonstracije pogubio dvije omiljene kraljeve konkubine, kralj mu prepušta zapovjedništvo nad njegovom armijom. Da kralj nije pogriješio ovom odlukom, govori i činjenica da je Vu postala najmoćnija kineska država tog vremena zahvaljujući Sun Zi-u.

Bitno je napomenuti da se kroz historiju spominju dva Sun Zi-a. Prvi i originalni Sun Zi (dakle onaj na kojeg se misli kada se pomene to ime), je ovaj koji je i napisao "Umijeće ratovanja". Drugi je bio njegov potomak, koji se također bavio vojnom problematikom, te ja također napisao djelo sa istim imenom. Zvao se Sun Ping (negdje se spominje i kao Bing), živio je u periodu od 380. - 316. god. pne. i radio je za državu Č`i. Za godinu smrti Sun Zi-a uzima se 496. god. poslije ubistva Kralja Helu. Međutim, neki historičari smatraju, budući da se vojni uspjeh države Vu nastavio i poslije te godine, da je smrt Sun Zi-a izmišljena. Upravo je njegovo učenje da je prvo pravilo rata zavaravanje.

2. PREDMET I CILJ RADA

Predmet rada , umijeće ratovanja govori o tome što znači biti nepobjediv, kako postići pobjedu bez bitke samo pomoću razumijevanja fizike, politike i psihologije sukoba. Sun Tzuove maksime o nadmudrivanju protivnika bez fizičkog okršaja danas su primjenjive ne samo u vojsci već i u grubom svijetu korporacija, vrhunskom sportu, političkim kampanjama.

Cilj rada je da se ktoz filozofiju ovog autora postane nepobjediv, da se pobjedi bez borbe i da se, shvatanjem fizičkih, političkih i psiholoških aspekata borbe ostvari snaga kojoj nema premca. Usvojiti ideje i spoznaje koje se mogu primijeniti i u onim sferama života koje se nisu mogle ni naslutiti u vrijeme pisanja djela.

3. METODOLOGIJA RADA

3.1. Kratki historijat djela

Interesantno je da je Bing-Fa (originalni kineski naziv) sačuvan i pored spaljivanja knjiga 200. god. pne., koje je vršio kralj države Č`i. Ovaj tekst je brižljivo čuvan i prenošen je sa jednog vladara na drugog. Neki primjerci djela se i danas pronalaze u arheološkim iskopavanjima.

Na zapadu se ovo djelo prvi put pojavljuje u Francuskoj. Jezuitski misionar, Otac Amiot preveo je ovo djelo na francuski 1782. god. Nakon objavljivanja ove knjige u Francuskoj, otkrio ju je jedan niži oficir. Pošto ju je proučio, postao je vođa francuske revolucionarne armije i ostvario seriju pobjeda. Legenda kaže da je Napoleon zahvaljujući ovom djelu pokorio Evropu. Navodno je sa sobom uvijek nosio kopiju knjige, ali da je uvijek krio sadržinu.

Engleski prijevod "Umijeća ratovanja" star je nešto manje od stotinu godina. Prvi je ovo djelo preveo Kapetan E.F. Calthorp, 1905. god. Međutim Lionel Giles, vrlo poznati sinologist i prevodilac, proglasio je prvi prijevod lošim i napravio svoj vlastiti 1910. god.

U prošlom vijeku napravljen je zaista veliki broj obrada i prijevoda. Međutim, postoji par autora koji se izdvajaju: Brigadni General Samuel Grifith, izdao je svoju verziju ove vojne studije. Pored konkretnog prevođenja teksta sa kineskog jezika on je ubacio i određeni broj komentara. Ovi komentari su značajni jer su plod dugogodišnjeg iskustva ovog generala, koje je on stekao služeći u američkoj ratnoj mornarici. Tu su još i prijevodi Jamesa Calvell-a iz 1983. i Thomasa Cleary-a iz 1988. god.

3.2. Umijeće ratovanja

Sun Zi ovu studiju počinje rečenicom: "Rat je od suštinskog značaja za državu – to je područje smrti i života, staza opstanka i propasti, i stoga se mora što bolje proučiti."[1] Dakle, na jedan vrlo jednostavan i sasvim otvoren način, autor objašnjava značaj tematike ovog djela. Upravo ova rečenica najbolje oslikava način na koji je djelo pisano. Jasno i glasno. Autor se obraća čitaocu na način kao da ga savjetuje. Gotovo da se čitanje ovog djela može doživjeti kao razgovor sa iskusnim profesionalcem u svom poslu. U principu, može se reći da je kompletna struktura ove studije takva. "Umijeće ratovanja" je podijeljeno u trinaest poglavlja, od kojih svaki obrađuje jednu sferu ratovanja; te se može reći da autor balansira između njegovih apstraktnih (filozofskih) shvatanja rata i praktičnih savjeta u vođenju oružane borbe.

Sun Zi kaže, pet je faktora na osnovu kojih treba rasuđivati bitku: put, vremenski uslovi, teren, komandovanje i disciplina. Put predstavlja humanost i pravednost u komandovanju. Odnosno, stvaranje takve atmosfere u vojsci tako da je ona spremna da ide i u smrt, ako se to od nje traži. Vremenski uslovi su godišnja doba. Historija je svjedok, da su atmosferske prilike imale velik utjecaj na neke od najznačajnijih bitaka. Teren podrazumijeva mjesto na kojem se bitka odigrava. Jako je bitno poznavati takav teren iz više razloga. Bitno je znati gdje je teren i kako do njega doći. A isto tako je bitno poznavati sam teren, jer tako znamo kolika nam vojska treba i kako je rasporediti. Kad je riječ o komandovanju, Sun Zi smatra da je to stvar: inteligencije, poštenja, humanosti, hrabrosti i strogosti. Pod disciplinom podrazumijeva se organizacija trupa, oficirskog kadra, te logistička podrška.

Ova drevna studija je krcata uvijek aktuelnim idejama, jedna od njih je svakako: zavaraj neprijatelja! Sun Zi pola prvog poglavlja posvećuje upravo načinima da se neprijatelj zavara, a: "Kada ste jaki, pretvarajte se da ste slabi."[2] je jedan od najpoznatijih. Kada govorimo o ovim uvijek aktuelnim savjetima iz ovog djela, onda svakako treba spomenuti da je ono što će se dosta kasnije zvati "Blitz-Krieg" originalna zamisao Sun Zi-a, koji kaže: pohod treba da je brz i efikasan; brz, čak i kada se pobjeđuje. Međutim nijedna ideja nije toliko bila aktuelna kroz historiju, niti je ijedna ideja aktuelna danas toliko, koliko je to obavještajna djelatnost. "Pametan vladar i mudar general pobeđuju uz pomoć valjane obaveštenosti i dobrog predviđanja. Predviđanje nije dar koji dolazi s neba niti na osnovu ranijih primera ili putem proračuna. Predviđanje se izvodi na osnovu podataka do kojih dolaze oni koji dobro poznaju prilike neprijatelja."[3] "Oni koji dobro poznaju prilike neprijatelja", su nitko drugi nego špijuni. Kompletno zadnje poglavlje ovog djela Sun Zi je posvetio špijunima. Autor o špijunima govori kao o dijelu vojske koji uživa najveće povjerenje i čast. On smatra da njih treba posebni nagrađivati, te da se prema njima mora odnositi mudro, humano, pametno i pravedno, jer oni vrlo lahko mogu prijeći na neprijateljsku stranu

Vrlo bitno za ovo djelo je pomenuti i njegovu taoističku tradiciju. U poglavlju III, pod nazivom: "Strategija napada", stoji: "Najbolje vojskovođe napadaju na neprijateljevu strategiju. Najbolji sledeći izbor je da se neprijatelj odvoji od svojih saveznika. Treći najbolji izbor je da se udari na neprijateljsku vojsku."[4] Ova misao, možda više nego i bilo koja druga oslikava taj taoistički duh kojim je ovo djelo protkano. "Pobjediti bez borbe... " je najvjerovatnije, najbitnija misao "Umijeća ratovanja" kada govorimo o taoizmu, jer je osnovno oružje taoizma paradoks. U ovom slučaju, paradoks leži u činjenici da iako djelo o ratu "Umjeće ratovanja " na svoj interesantan način propagira mir i nenasilje.

Sun Zi u svoje djelo uvodi jedan apstraktan pojam: sila. Čitavo peto poglavlje posvećeno je promišljanju o ovoj ideji. "Prema tome, ako se ljudi pametno vode u borbi, sila zamaha biva poput one koju ima okruglo kamenje koje se kotrlja niz visoku planinu – to je sila."[5] Dakle, sila nije samo snaga armije u smislu brojnosti i naoružanju, ona je više od toga. Sila je u stvari pokretanje nagomilane energije, odnosno zamah. Kada se ta energija pokrene u pravom smjeru i na pravi način pobjeda je zagarntovana.

„Umijeće ratovanja" obrađuje definitivno svaki aspekt rata. Rečeno je kako planirati rat, kako vojska treba da se kreće, kako praviti formacije, koje su to vrste zemljišta na kojima se vodi oružana borba, kako napadati vatrom pa čak i kako vršiti obavještajna djelovanja. Dakle nema ni jednog segmenta koji nije obuhvaćen. Uzimajući u obzir način na koji je djelo pisano, možemo zaključiti da ima dvojnu funkciju, kao klasični vojni priručnik i kao jedno filozofsko djelo. I po jednoj i po drugoj funkciji ova studija je bezvremena.

3.3.Primjena djela u modernom životu

Tokom dvije i pol hiljade godina duge historije "Umijeća ratovanja", uvijek su postojali ljudi različitih profila i zanimanja, koji su to djelo proučavali sa velikom pažnjom. Upravo ova činjenica dovela je do toga da djelo u moderno doba dobije široku primjenu. Ova primjena ne dešava se samo u vojnim, nego i u civilnim sferama života.

Kada je riječ o vojnim sferama modernog života, primjena djela je na neki način sama od sebe jasna. Sigurno je da moderna armija jednim dijelom leži na temeljima koje je postavio Sun Zi. Svakako je činjenica da su pojavom modernih sredstava za borbu, neki praktični savjeti u najmanju ruku zastarjeli, međutim daleko je veći broj tih savjeta koji je apsolutno iskoristiv. A kad je riječ o generalnoj strategiji i rukovođenju vojskom, ovo djelo je fundament bez kojeg se ne može. Već sam spomenuo da je ova vojna studija bila dugogodišnji predmet proučavanja armije SAD-a. Dakle, najmoćnija armija na svijetu ovo djelo proučava u potrazi za vojnom doktrinom. Ova činjenica više nego bilo koja govori o tome kako je ovo djelo neprevaziđeno, bez obzira na dužinu svog postojanja.

Rast popularnosti ovog djela doveo je do toga da krajem prošlog stoljeća počinje trend stavljanja ovog djela u civilne okvire. Javlja se niz autora koji pišu djela o tome kako je moguće primijeniti ovo djelo u svakodnevnom životu običnih ljudi. Te primjene kreću se od banalnih pa sve do nekih velikih koje utiču na živote viših ljudi, a to su: globalna ekonomija ili civilno vođenje države. Ove banalne primjene su vrlo šarolike, pa je tako ovo drevno djelo našlo svoju primjenu u: vođenju malih poslova, izgradnji karijere pa čak u odgoju djece ili osvajanju djevojaka.

Međutim nigdje ovo djelo, kada je riječ o civilnom životu, nije ostavilo utjecaja kao što je to slučaj sa menadžmentom modernog poslovanja. Brojna su djela koja govore o primjeni ove vojne studije u strategiji menadžmenta u biznisu. Jedno od njih je i djelo: "The Art of War 3: The Canons of Comerce"[6]. Autor je David Goldenberg, koji je inače direktor jedne američke korporacije. Ovo djelo tumači kroz primjenu u modernom poslovanja. Dakle, sada se riječi "Umijeća ratovanja" tumače i mijenjaju za potrebe strategije vođenja velikih korporacija i osvajanja globalnog tržišta. Možda je i najinteresantniji način na koji je Goldenberg prilagodio Sun Zi-evih pet pravila o rasuđivanju bitke. "Ovo djelo tvrdi da biznis ima pet osnovnih dijelova: upravljanje na moralnim načelima (harmonija u firminoj unutrašnjoj okolini tako da podčinjeni reaguju efikasnije), vanjska okolina, liderstvo i praksa menadžera."[7] Djelo David-a Goldenberger-a se zasniva na ovakvim primjerima. "The Art of War 3: The Canons of Comerce" je samo uzorak iz mnoštva djela koja primjenjuju "Umijeće ratovanja" u biznisu i ekonomiji modernog života.

3.4.Neka od Sun Tzuovih načela

Dobiti sto pobjeda u sto bitaka nije vještina, vještina je pobijediti neprijatelja bez borbe. Drži prijatelje blizu, a neprijatelje još bliže.

Moraš vjerovati u sebe. Možeš li zamisliti šta bih sve mogao uraditi ukoliko bih uradio sve što mogu? Nadahnut vladar je onaj koji puno promišlja. Dobar general je onaj koji je jako oprezan. Nepobjedivost leži u odbrani. Mogućnost pobjede leži u napadu. Nijedna nacija neće imati nikakve koristi od dugotrajnog ratovanja. Nove prilike se multipliciraju nakon što se iskoriste. Od najveće važnosti u ratu je da napadneš protivnikovu strategiju.

Onaj ko je oprezan i spreman očekuje svoga neprijatelja, koji to nije, će pobijediti. Onaj koji zna kada se treba boriti, a kada se ne treba boriti, će biti pobjednik. Pobijediti bez borbe jest najbolje.

Pobjednički ratnici prvo pobjede pa onda idu u rat, dok poraženi ratnici prvo idu u rat pa onda teže da pobjede. Prepoznajte veliko dok je još malo. Pretvaraj se da si slabiji i time nahrani protivnikovu aroganciju. Prilika da osiguramo sebe od poraza leži na našim rukama, ali priliku da se pobijedi neprijatelj ti može dati jedino neprijatelj. Rat je varka.

Ukoliko ne poznaješ ni sebe ni svoga neprijatelja - u velikoj si nevolji. Ukoliko poznaješ svog neprijatelja i ukoliko poznaješ samoga sebe - ne treba da se plašiš rezultata stotine bitaka. Ukoliko se nalaziš daleko od neprijatelja natjeraj ga da misli kako si blizu. Ukoliko si siguran da će borba donijeti pobjedu - moraš se boriti, makar vladar zabranio borbu. Ukoliko znamo da su naši ljudi spremni za napad, ali ne znamo da li je neprijatelj otvoren za napad - samo smo napola spremni za borbu. Upoznaj neprijatelja da bi ga pobijedio. Upoznaj sebe, upoznaj svoga neprijatelja. Hiljadu bitaka, hiljadu pobjeda. Vješta osoba koja upošljava druge ljude će uposliti mudrog čovjeka, hrabrog čovjeka, gramzivog čovjeka i glupog čovjeka. Vrhunska vještina se sastoji u slamanju neprijateljskog otpora bez borbe.

4. ZAKLJUČAK

Sun Tzu je shvaćao da rat, kao «stvar od vitalne važnosti za državu«, zahtijeva proučavanje i analizu; prvi je pokušao formulirati racionalnu osnovu za planiranje i vođenje vojnih akcija. Za razliku od većine grčkih i rimskih pisaca, Sun Tzu nije bio primarno zainteresiran za proučavanje primijenjenih strategija ili površne i prolazne tehnike. Namjera mu je bila razviti sustavnu raspravu koja će pomagati vladarima i generalima u inteligentnom vođenju uspješnog rata. Vjerovao je da bi vješt strateg trebao biti u stanju poraziti neprijateljevu vojsku bez bitke, zauzeti njegove gradove bez opsade i srušiti njegovu državu, a da pritom ne okrvavi mačeve.

Bio je vrlo svjestan da bitka znači mnogo više od sukoba naoružanih ljudi. «Broj vojnika kao takav ne daje prednost«, rekao je. Smatrao je da su moralni i intelektualni elementi, te okolnosti u ratu važniji od fizičkih elemenata te je upozoravao kraljeve i zapovjednike neka se ne pouzdaju isključivo u vojnu silu. Nije razmišljao o ratu u terminima pokolja i razaranja; glavni cilj njegove strategije bio je osvojiti netaknutog, ili barem gotovo netaknutog neprijatelja.

Sun Tzuov niz eseja ne zaslužuje naše zanimanje samo kao antički kuriozitet. Umijeće ratovanja je mnogo više od toga. To je duboko, maštovito i sveobuhvatno djelo iznimne percepcije, koje vijekovima ima ugledan položaj u kineskoj vojnoj literaturi.

5. LITERATURA

Sun Tzu, Ujeće ratovanja, Mono i Manjana 2009Preveo i priredio Mirko Bižić