1

2

3

4

195

Mr. sc. Branko Bognar

Osijek

Učitelj i učenici – akcijski istraživači

Učitelji akcijski istraživači

Ideja o akcijskim istraživanjima pojavila se 40-tih godina u Sjedinjenim Američkim

Državama. Naime, dva istaknuta znanstvenika tog vremena – John Collier i Kurt Lewin su svaki u

svom području djelovanja osvijestili značaj istraživanja koja su trebala omogućiti praktičarima

evaluaciju svoje prakse (Neilsen, 2006; McNiff i Whitehead, 2006). U to vrijeme znanstvenim

istraživanjima su se bavili samo profesionalni istraživači, dok su praktičari u najboljem slučaju

imali ulogu izvora podataka ili sudionika u eksperimentima kojima se nastojala provjeriti

učinkovitost pojedinih postupaka ili utvrditi uzročno-posljedična povezanost između određenih

varijabli. Unatoč sve brojnijim znanstvenim istraživanjima praktičari su se u svom svakodnevnom

djelovanju mogli osloniti na intuiciju ili na površne povratne informacije koje im nisu bile dovoljne

kako za evaluaciju svog djelovanja, tako ni za učenje:

Ako ne možemo procijeniti je li to što činimo napredak ili nazadak, ako nemamo kriterije za

evaluaciju odnosa između nastojanja i postignuća, ništa nas ne može spriječiti u stvaranju

pogrešnih zaključaka i radnih navika. Realistično utvrđivanje činjenica i evaluacija su

pretpostavka za bilo kakvo učenje. (Lewin, 1946, str. 35)

Praktičar koji nije osposobljen za istraživanje svog djelovanja se vrlo često osjeća kao

zapovjednik broda bez navigacijskih uređaja (isto, str. 38). Za Kurta Lewina akcijsko istraživanje

predstavlja oblik društvene „navigacije“ koja omogućuje praktičarima utvrđivanje smjera i

intenziteta svog djelovanja. Pri tome nije dovoljno da sveučilišne organizacije proizvode znanstvene

spoznaje, već je neophodno postaviti istraživanje – društvene oči i uši u središte akcije (isto).

Nažalost, Kurt Lewin nije uspio razraditi svoju ideju akcijskog istraživanja jer je ubrzo nakon

objavljivanja svog prvog rada o tom novom istraživačkom pristupu umro, a njegovi suradnici nisu u

dovoljnoj mjeri shvatili značaj aktivne uloge praktičara u akcijskom istraživanju. Tako npr. Ronald

Lippitt (1950, str. 50) - jedan od najbližih Lewinovih suradnika smatra kako akcijsko istraživanje

podrazumijeva primjenu istraživačke metodologije sa svrhom dijagnosticiranja i rješavanja

praktičnih problema. Pri čemu se metodološkim aspektom bave profesionalni istraživači čiji zadatak

bi trebao biti nepristrano uočavanje problema i informiranje zainteresiranih sudionika o rezultatima

istraživanja. Osnovni problem takvog pristupa je u tome što praktičari i dalje ovise o angažmanu

profesionalnih istraživača koji kada bi i željeli ne bi mogli u većoj mjeri pridonijeti kontinuiranoj

evaluaciji prakse kao ni učenju samih praktičara. Zbog nepovoljnih društvenih prilika tog doba

(politika hladnog rata i Makartizam u SAD) kao i zbog nerazumijevanja

196

akademske zajednice koja je preferirala klasični istraživački pristup ideja o učitelju akcijskom

istraživaču se u to vrijeme nije mogla u većoj mjeri afirmirati (Noffke, 1994; McFarland i Stansell,

1993).

Do značajnije primjene akcijskih istraživanja u školama dolazi tek krajem dvadesetog

stoljeća kada sve više postaje jasno kako tzv. „velika“ istraživanja i reformska nastojanja ne mogu

značajnije doprinijeti promjenama u školama (Hollingsworth i Sockett, 1994). Drugim riječima,

originalna rješenja za probleme s kojima se učitelji svakodnevnom susreću u svom djelovanju vrlo

rijetko dolaze iz akademskih ustanova ili instituta koji se bave istraživanjem, već ih najčešće

osmišljavaju sami praktičari. Međutim, problem je u tome što učitelji uvedu mnogo inovacija u

svoju svakodnevnu praksu „ali one nikada ne dočekaju naučnu evaluaciju i put do stručne

pedagoške literature“ (Matijević, 1990, str. 79). Matijević (isto) se s pravom pita: „Gdje je izlaz iz

tih pedagoških 'slijepih ulica'?“ Jedno od mogućih rješenja su svakako akcijska istraživanja učitelja.

Akcijsko istraživanje omogućuje učiteljima da zajedno sa svojim učenicima unaprijede bitne

aspekte svog svakodnevnog djelovanja polazeći od autonomno postavljenih vrijednosti. Na taj način

učitelji postaju u pravom smislu profesionalci koji ne vode računa samo o organizaciji nastave, već

su u stanju sagledati svoje djelovanje u širem društvenom kontekstu vodeći računa o povezivanju

teorije i prakse te pronalaženju odgovarajućih rješenja koja mogu doprinijeti unapređenju kako

njihove prakse, tako i pedagoške teorije (Stenhouse, 1975, str. 144). Akcijsko istraživanje

predstavlja sistematičan proces promatranja, opisivanja, planiranja, djelovanja, refleksije,

evaluacije, modificiranja, premda se etape ne moraju nužno ostvarivati uzastopno već je moguće

započeti istraživanje na jednom mjestu, a završiti ga negdje sasvim neočekivano (McNiff i

Whitehead; 2002, str. 56).

Osnovna opasnost koja se javlja u istraživanjima učitelja ogleda se u nedovoljnoj

samokritičnosti prema rezultatima svog djelovanja. Naime, učitelji često nisu u stanju prepoznati

probleme u svojoj praksi što u velikoj mjeri dovodi u pitanje mogućnost ostvarivanja značajnijih

unapređenja. Upravo zbog toga se akcijskim istraživačima preporuča da zamole druge osobe neka

im budu kritički prijatelji. Kritički prijatelj je osoba koja najčešće dijeli profesionalni kontekst i

pomaže praktičaru u ostvarivanju akcijskog istraživanja savjetujući ga i dajući mu povratne

informacije1 (Mcniff, Lomax & Whitehead, 1996; Lomax, Woodward i Parker u Lomax, 1996;

Winter i Munn-Giddings, 2001). Kritički prijatelji mogu pomoći učiteljima – akcijskim

istraživačima u prikupljanju podatka (npr. u vođenju bilješki o nastavnoj interakciji, fotografiranju,

snimanju video zapisa, popunjavanju protokola promatranja nastave), davanju povratnih informacija

o nastavnoj praksi, savjetima o mogućim rješenjima za uočene probleme

1 „Vaš kritički prijatelji (koje se još može nazvati 'kritičkim kolegama' ili 'kritičkim sudionicima'), mogu biti neki od

ljudi s kojima radite. Ti kritički prijatelji trebaju biti voljni suosjećajno raspravljati o vašem radu. Vi i vaši kritički

prijatelji birate jedni druge zbog čega trebate dogovoriti osnovna pravila vašeg odnosa. Te osobe mogu biti vaši

najbolji saveznici i nikada ih ne smijete uzeti zdravo za gotovo. Isto tako očekujući potporu od svojih prijatelja, vi

morate biti spremni uzvratiti im svojom potporom. To znači biti spreman, čak i izvan radnog vremena, ponuditi kao

i primiti savjet, čak ako je to bolno ili neželjeno, nastojeći uvijek zahvaliti i ponuditi potporu.“ (Mcniff, Lomax i

Whitehead, 1996, 30)

197

kao i psihološkom potporom koja je posebno važna tijekom kriznih razdoblja u ostvarivanju

planiranih promjena.

Učenici akcijski istraživači

Kako osim učitelja i učenici mogu biti akcijski istraživači svjedoči nam iskustvo učiteljice

Marice Zovko iz malog sela Mihaljevci pokraj Požege. Ona je tijekom školske godine 2003./2004.

pomogla učenicima četvrtog razreda u ostvarivanju samostalnih akcijskih istraživanja. Za vrijeme

ostvarivanja akcijskog istraživanja dopisivao sam se s Maricom Zovko posredstvom foruma na

Internetu (http://mzu.sbnet.hr) nastojeći joj pomoći svojim savjetima. Prije nego što je započela

svoje istraživanje predložio sam joj sljedeće:

Provesti akcijsko istraživanje možemo samo ako znamo što je to i kako se ono ostvaruje.

Dakle, učenici moraju nešto i naučiti. Ti si krenula od postupaka prikupljanja podataka, ali

osim toga učenici bi trebali naučiti o akcijskim istraživanjima sljedeće:

da je svrha akcijskog istraživanja unapređivanje nekog područja našeg života i da obično započinje pitanjem «Kako možemo unaprijediti …?»,

da u akcijskom istraživanju polazimo od određenih vrijednosti koje nam služe kao kriterij za procjenu uspješnosti našeg djelovanja,

kako se proces AI sastoji od planiranja, djelovanja, prikupljanja podataka, kritičkog promišljanja, ponovnog planiranja…

da nam u ostvarivanju našeg plana pomažu druge osobe svojim prijedlozima, kritikama – te osobe nazivamo kritičkim prijateljima,

prikupljene podatke je potrebno analizirati - izabrati najvažnije, srediti ih i donijeti neke zaključke o ostvarivanju našeg plana,

rezultate našeg akcijskog istraživanja je dobro javno prezentirati (plakat, izvještaj, video-prezentacija, kompjutorska prezentacija, foto-prezentacija, strip…),

za procjenu uspješnosti naše prezentacije možemo pozvati u pomoć druge osobe (roditelje, učenike iz drugog razrednog odjela ili škole…) da nam kažu koliko je naša

prezentacija bila razumljiva, istinita, iskrena i ispravna.

Možda bi ovo mogla biti gruba struktura plana tvog akcijskog istraživanja. Kako ti se to

čini? Prikupljanje podataka je tek jedan dio onoga što bi učenici trebali naučiti o akcijskom

istraživanju. U ovom trenutku ne znam treba li djeci sve to unaprijed objasniti ili ih u

akcijsko istraživanje treba uvoditi korak po korak. Što ti misliš?

Kako bi pomogla svojim učenicima da postanu akcijski istraživači Marica ih je prvo

upoznala s postupcima prikupljanja podataka (anketa, skala procjene, intervju i istraživački

dnevnik). To je ostvarila kroz igru:

Jučer su se učenici igrali novinara i intervjuiranja. Bilo je dobro, sviđa im se intervju.

Izmišljali su zanimljiva pitanja. Tražili smo pitanja koja imaju samo jedan odgovor

(zatvorena) i ona u kojima se može više pričati (otvorena) - tako sam to djeci objasnila. Ovo

mi je dobra priprema za njihov intervju u akcijskom istraživanju. (Istraživački dnevnik

Marice Zovko, 18.12.2003)

http://mzu.sbnet.hr/

198

Nakon upoznavanja s postupcima prikupljanja podataka učenici su pojedinačno definirali

svoje vrijednosti, a zatim su utvrdili zajedničke vrijednosti razreda:

S učenicima sam sljedeći sat provela aktivnost „Cvijet naših vrijednosti“. Učenici

podijeljeni u četveročlane skupine su u latice upisivali svoje osobne vrijednosti, a zatim su u

sredinu cvijeta napisali zajedničke vrijednosti. U latice razrednog cvijeta smo upisali

vrijednosti pojedinih skupina, a zatim smo u sredini naveli zajedničke vrijednosti cijelog

razreda. Tako su npr. učenici u nekim cvjetovima naveli: slobodu, igru, ljubav, učenje,

prijateljstvo, mir, roditelje, obitelj na okupu. Pavle je napisao samo jednu njemu važnu

stvar: njemu je najvažnije da je mama koja je prije tri godine oboljela od raka živa. Da

nisam bila prisutna ne bih vjerovala da su učenici sami došli do ideja koje su napisali u

latice. Na kraju su u sredini razrednog cvijeta zajedničke vrijednosti razreda bile:

PRIJATELJSTVO u razredu, IGRA I ZABAVA, OBITELJ – zdravlje, razumijevanje,

povjerenje, podrška. (Istraživački dnevnik Marice Zovko, 19. 1. 2004.)

Sljedeći korak u njihovom istraživanju podrazumijevao je pronalaženje mogućih

unapređenje u okviru samostalno odabranih vrijednosti. Tako je učenica Anica odlučila unaprijediti

razumijevanje u svojoj obitelji i to na sljedeći način:

Nastojat ću razumjeti moju obitelj: mojoj sestri treba mir, mami obrisati suđe kada nema

vremena, tatu pričekati da napravi neki posao, baki i teti pomoći čistiti, poslušati malu seku,

itd. Za provjeru učinkovitosti koristit ću ankete, intervjue i potvrde djelovanja.

Sastanak na početku nastave.

199

Učenici su se tijekom tri mjeseca gotovo svakodnevno bavili ostvarivanjem akcijskim

istraživanjima od kojih su neke ostvarivali u školi (npr. unapređivanje prijateljskih odnosa), a neke

kod kuće (unapređenje odnosa u obitelji). Nastavni dan bi obično započinjali razgovorom u krugu

(Slika 1) pri čemu su učenici bili puni dojmova u svezi provedenih aktivnosti i prikupljenih

podataka. Učenici su nastojali kroz svoja akcijska istraživanja unaprijediti sljedeća područja svog

života: igru i zabavu, obiteljske odnose, rješavanje sukoba i prijateljstvo.

Kako bi poboljšali određeno područje svog života u skladu s postavljenim vrijednostima

učenici su osmišljavali i ostvarivali prilično jednostavne, ali učinkovite aktivnosti. Tako je Ana koja

je namjeravala unaprijediti igru i zabavu u razredu jer joj se činilo da se djeca premalo zabavljaju

kod kuće organizirala različite zabavne aktivnosti u kojima su uživali svi učenici. S druge strane

učenici koji su namjeravali unaprijediti odnose u obitelji su posvećivali više pozornosti svojim

ukućanima. Učenica Valentina je tako navela u svom istraživačkom dnevniku sljedeće aktivnosti

koje je ostvarivala kod kuće:

21. 01. Oprala sam suđe, obrisala prašinu, pomela pod. Ohrabrila sam sestru prije odlaska

u auto-školu. Mama je kukala i ja sam je razumjela. Bila je previše živčana i ima previše

posla.

22. 01. Složila ormar, pomela pod, obrisala prašinu i pločice, poslagala suđe, stavila jaja u

kutiju, brisala i prala seki cipele, oprala i obrisala suđe i pritom razbila čašu (mama nije

vikala na mene), napravila čaj.

Tijekom istraživanja učiteljica Marica je bila kritički prijatelj svojim učenicima i pomagala

im je svojim savjetima, posebno u trenutcima kad ne bi znali što i kako dalje. Osim toga učenici su

bili jedni drugima kritički prijatelji. O svojim istraživanjima učenici su najčešće razgovarali u školi,

ali ponekad bi se posjećivali i kod kuće:

Učenica Valentina nas je danas upoznala s tijekom svoga akcijskog istraživanja. Danas joj

je u posjeti bila kritička prijateljica Tena. Tena je napisala svoje mišljenje o onom s čime se

Valentina bavi. Valentina nije zadovoljna ostvarenim ciljem jer se Tena stidi i nije

razgovarala s ukućanima o promjenama koje uvodi Valentina. Tena je uočila da Valentina

redovito vodi bilješke te da se plan i bilješke slažu i ona je to pohvalila. Valentina, kao pravi

istraživač, misli da bi, osim pohvala, Tena trebala uočiti kako Valentina djeluje, a ne samo

kako vodi dnevnik. Valentina je inače vrlo aktivna i uživa u svom akcijskom istraživanju.

(Istraživački dnevnik Marice Zovko, 4. veljače 2004.)

Nakon nekoliko tjedana ostvarivanja planiranih aktivnosti učenici su zajedno s učiteljicom

proveli kritičku analizu učinjenog. Svakog dana bi netko od učenika prezentirao rezultate svog

istraživanja, o čemu bi zatim razgovarali. Učiteljica je vodila računa o svom nastupu i komentarima:

Marica: Ja u ovoj etapi istaknem važne stvari, uvijek pohvalim jer se uvijek ima što

pohvaliti i amortiziram ako je nečiji komentar destimulirajući.

200

U ovoj etapi je jako važno da se djeca nakon razgovora o akcijskog istraživanja osjećaju

osnaženo i pozitivno. Vrlo je važno odlučiti se samostalno drugima izložiti svoja

razmišljanja i iskustva, ali i čuti mišljenje drugih o tome. U prvoj etapi kriteriji su nešto

blaži jer se djeca uče biti akcijski istraživači. I ako djeca ne provedu do kraja akcijsko

istraživanje, velika je vrijednost upravo u PROCESU akcijskog istraživanja jer nema boljeg

načina za razvijanje samopouzdanja od procesa akcijskog istraživanja. (Istraživački dnevnik

Marice Zovko, 4. veljače 2004.)

Pred kraj istraživanja odlučio sam posjetiti Maricu i njene učenike te saznati koliko oni

doista razumiju proces akcijskog istraživanja. Postavio sam učenicima nekoliko pitanja u svezi

akcijskih istraživanja. Razgovor je snimljen uz pomoć video kamere i dostupan je u cjelini na

Internetu (http://ejolts.net/videos/AI_conversation.wmv).

Branko: Dobro. A možete li vi ovako, kad biste vi sada recimo učenicima učiteljice

Vesne trebali objasniti što je to akcijsko istraživanje, kako biste vi to njima najjednostavnije

pokušali objasnit'? Evo hoćeš nam ti reć'?

Dječak: Pa istraživanje u kojem ti želiš, ne znam, nešto istražiti ili poboljšati, nešto u

svom životu, ne mora bit u životu, nešto želiš saznat o tom.

Branko: Dobro. Izvoli. Kako bi ti objasnila?

Djevojčica: Poboljšanje nečega što ti je u životu važno.

Branko: Dobro. A kako, kad bi oni pitali, a kako vi sad ostvarujete to istraživanje?

Djevojčica: Napravim plan i odlučim da ću po planu pokušati poboljšavati to.

Branko: A kako znate da ste nešto poboljšali?

Djevojčica: Pa netko može to potvrditi sa intervjuom. Nekog ispitati je li to poboljšano. Ili

snimit na kasetu.

Branko: Dobro.

Djevojčica: Jednostavno naći kritičkog prijatelja, postavimo anketu ili intervju… mislim,

da on promatra.

Branko: Ti sada kažeš «kritički prijatelj». Što vi podrazumijevate pod kritičkim

prijateljem?

Djevojčica: Ja sam već rekla da on ti kaže što nisi baš dobro napravio, što možeš još bolje

napravit, a ne samo da te pohvaljuje: «Joj to si super, joj to ti je odlično.»

Branko: Dobro. Izvoli. Jesi ti htjela nešto reći?

Djevojčica: Kritički prijatelj uvijek je s tobom i uvijek će ti dat'… uvijek će reć' što fali ili

što ne treba ili što treba, uvijek kaže…

Dječak: To je prijatelj koji ti daje savjete što nisi dobro napravio u svom planu i što si

dobro napravio i što bi još mogao poboljšat. (transkript dijela razgovora ostvarenog 3.

veljače 2004.)

http://ejolts.net/videos/AI_conversation.wmv

201

Iz razgovora s učenicima, ali i iz Maričnog detaljnog istraživačkog dnevnika shvatio sam da

učenici razumiju kako akcijsko istraživanje podrazumijeva sljedeće:

poboljšanje nečega što im je u životu važno,

proces koji se sastoji od planiranja, realizacije, prikupljanja podataka i kritičke analize,

suradnju s kritičkim prijateljima koji svojim kritičkim sugestijama pomažu u ostvarivanju akcijskog istraživanja.

Primjer učeničkog izvještaja akcijskog istraživanja.

Osim toga, učenici su pokazali da su u stanju napisati izvještaj o rezultatima svog djelovanja

(Slika 1). Neki od učenika – akcijskih istraživača su svoje izvještaje prezentirali učenicima iz druge

škole koji su ih pozorno saslušali, postavljali im različita pitanja i nagradili ih spontanim pljeskom.

Video zapis jedne takve prezentacije također je dostupan na Internetu

(http://ejolts.net/videos/validation.wmv).

Učenici smatraju kako im je akcijsko istraživanje bilo vrlo pozitivno iskustvo iz kojeg su

mnogo naučili:

Pozitivni aspekti akcijskog istraživanja koje su istakli sami učenici

To što pomažem, poboljšavam sebe, dnevnik mi se svidio.

Obitelj mi je tijekom istraživanja posvetila više vremena, svidjelo mi se što su me hvalili i primjećivali da radim.

Pozitivno je jer se zabavljaš, poboljšavaš i čak učiš kroz akcijsko istraživanje.

To što mogu poboljšati odnose u svojoj obitelji, prijateljstvu, igri.

Svidjelo mi se raditi da bismo nešto poboljšali.

http://ejolts.net/videos/validation.wmv

202

Svidjelo mi se što sam pomogao svojoj obitelji.

Smatram da je to jako dobro, svidjelo mi se što sam bila aktivna, što sam razumjela obitelj, ja bih to radila što mi se to sviđa.

Da se dokaže da se u životu uvijek nešto može poboljšati.

Svidjelo mi se što smo djelovali i pisali promjene.

Svaki bi čovjek trebao raditi akcijska istraživanja, upoznao bi sebe i saznao da može još više biti bolji.

Što su učenici naučila baveći se akcijskim istraživanjima?

Da ljudi mogu biti drugačiji, da mogu više razumjeti obitelj. Doživjela sam lijepih trenutaka i loših.

Donijela sam veliku sreću u obitelji jer je to mene jako veselilo kad me mama s osmijehom na licu poljubi; ja sam naučila da je lijepo poboljšati nešto u obitelji.

Naučio sam da se čovjek više druži sa svojim prijateljima.

Naučila sam da kroz AI mogu nešto naučiti, doživjela sam sreću.

Da se može poboljšati puno toga kad se hoće.

Naučila sam mnogo toga, da je moje prijateljstvo i ovako dobro, da ono što izgleda dosadno bude zanimljivo.

Ja sam mislila da pomažem puno mami oko kućanskih poslova, ali kad sam s mamom tijekom AI pravila ručak, shvatila sam da se mama ubija od posla. Od tada svaki put

kad stignem, pomažem mami, ali puno više nego prije.

Kako bolje živjeti.

Neke od rezultata akcijskih istraživanja učenika učiteljice Marice Zovko prezentirao sam na

nekoliko međunarodnih konferencija što je izazvalo interes poznatih akcijskih istraživača (npr.

Whitehead i McNiff, 2006). Moira Laidlaw iz Velike Britanije je napisala opširan osvrt o onome što

je uočila gledajući video zapis razgovora s učenicima – akcijskim istraživačima. Na ovom mjestu

izdvojit ćemo samo jedan dio koji govori o značaju odgojnog djelovanja Marice Zovko:

I tog popodneva gledala sam učionicu vaše kolegice čiji su učenici govorili o svojim

akcijskim istraživanjima. Gledajući, ponovno mi je postalo jasno da je odgoj, posebno onaj

najveće izvrsnosti, odgovor za sve bolesti svijeta. Ja i neki ljudi s kojima surađujem širom

svijeta, govorimo to već godinama, i u onome što sam vidjela gledajući vaš video nalazi se

lijek. To se poklopilo s događajem2 koji nas je sve obuzeo podsjećajući nas na paradoks koji

se nalazi u srcima ljudskih bića. Važno je, smatram, da vaš način odgoja može dati nadu ne

samo vama, vašim kolegama, učenicima i vašoj domovini, već svijetu, jer vrijednosti koje

ostvarujete sa svojim kolegama i učenicima su takve, uvjerena sam, da mogu promijeniti

svijet. (Laidlaw, 2005, http://www.jackwhitehead.com/monday/mlonbb.htm).

2 Moira Laidlaw je video zapis prvi puta vidjela na dan terorističkog napada na London – 7. srpnja 2005. godine.

http://www.jackwhitehead.com/monday/mlonbb.htm

203

Zaključak

Vjerujem kako nema puno dvojbe oko toga da kvaliteta suvremene škole prije svega ovisi o

kvaliteti odgojnog djelovanja učitelja. Međutim, pitanje je kako učitelji mogu unaprijediti svoju

svakodnevnu praksu. Jedno od mogućih rješenje predstavljaju akcijska istraživanja koja su u ovom

trenutku nedovoljno zastupljena u praksi naših učitelja. Kako bi učitelji postali akcijski istraživači

potrebna im je stručna pomoć, ali isto je tako važno da njihova nastojanja budu prepoznata i

podržana, kao važan oblik profesionalne prakse.

Osim učitelja, akcijskim istraživačima mogu postati i učenici (Steinberg i Kincheloe, 1998;

Frost, 2007). Da je to zaista moguće dokazali su nam učenici 4. razreda učiteljice Marice Zovko

koji su se tri mjeseca intenzivno bavili akcijskim istraživanjima. Učenici su se tijekom svojih

istraživanja uglavnom nastojali unaprijediti odnose u obitelji ili u školi. Polazeći od definicije

akcijskog istraživanja koju su sami učenici naveli, a koja glasi: „poboljšanje nečega što ti je u

životu važno“, možemo zaključiti da je učenicima najvažnija kvaliteta odnosa kako u školi tako i u

obitelji. Oni su pokazali kako mogu aktivno doprinijeti unapređivanju tog važnog aspekta života

provodeći mala – razredna akcijska istraživanja. Akcijska istraživanja učenika su imala značajan

odgojni učinak što znači da bi takvih primjere trebalo biti što više u našim školama. Međutim, to će

prema riječima učiteljice Marice Zovko biti moguće kada akcijska istraživanja učitelja, ali isto tako

i učenika postanu sastavni dio nastavnog procesa:

Osjećam kronični nedostatak vremena jer ovo čime se učenici bave traži vrijeme, a

istovremeno moram realizirati redovne nastavne sadržaje. Osobno smatram ove aktivnosti

vrlo važnim, možda važnijim za učenički razvitak nego npr. izražajno glasno čitanje…To će

biti valjda dotle dok ne bude moguće uvrstiti akcijska istraživanja u moj službeni program

rada. Možda je i to jedan od razloga da učitelji teško provode akcijsko istraživanje, jer

stalno imaju osjećaj kako rade nešto dodatno, nešto što nije službeno priznato i važno

unatoč osobnom uvjerenju i iskustvu koje je različito od takvog stava. (Istraživački dnevnik

Marice Zovko, 03. veljače 2004.)

204

Literatura

1. Frost, Ros (2007). Developing the skills of seven – and eight-year-old researchers: a whole class approach. Educational Action Research, 15(3), 441-458.

2. Hollingsworth, Sandra i Sockett, Hugh (1994). Teacher research and educational reform. Chicago: The University of Chicago Press.

3. Lewin, Kurt (1946) Action research and minority problems. U Lewin, G. W. (ur.) Resolving social conflicts: Selected papers on group dynamics (str. 201-216). New York: Harper

& Brothers.

4. Lippitt, Ronald (1950). Action-research and the values of the social scientist. Journal of Social Issues, 6(4), 50-55

5. Lomax, Pamela (ur.) (1996). Quality management in education: Sustaining vision through action research. London: Routledge.

6. Matijević, Milan (1990). Akciona istraživanja i unutarnja reforma osnovne škole. U Cerar, M. i Marentič-Požarnik, B. (ur.) Akcijsko raziskovanje v vzgoju in saobraževanju:

zbornik kolokvija, (str. 78-87). Ljubljana: Slovensko društvo pedagogov.

7. McFarland, Katherine P. (1993). Historical perspectives. U Patterson, Leslie; Minnick Santa, Carol; Short, Kathy G. i Smith, Karen (ur.) Teachers are researchers: reflection and

action. Newark: International reading association.

8. McNiff, Jean, Lomax, Pamela, i Whitehead, Jack (1996). You and your action research project. London: Routledge.

9. McNiff, Jean, i Whitehed, Jack (2002). Action research: Principles and practice. London: Routledge/Falmer.

10. McNiff, Jean i Whitehead, Jack (2006). All You Need to Know about Action Research. London: SAGE Publications.

11. Neilsen, Eric H. (2006). But let us not forget John Collier: Commentary on David Bargal’s ‘Personal and intellectual influences leading to Lewin’s paradigm on action research’.

Action Research, 4(4), 389–399.

12. Noffke, Susan (1994). Action Research: towards the next generation. Educational Action Research, 2(1), 9-21.

13. Steinberg, Shirley R. i Kincheloe, Joe L. (ur.) (1998). Students as researchers. London i Bristol: Flamer Press.

14. Stenhouse, Lawrence (1975). An introduction to curriculum research and development. London: Heineman.

15. Winter, Richard i Munn-Giddings, Carol (2001). A handbook for action research in health and social care. London: Routledge.

16. Whitehead, Jack i McNiff, Jean (2006). Action research: Living theory. London, Thousand Oaks i New Delhi: SAGE Publications.