„Učenje za poduzetništvo“ Znanstveni časopis ICEL3 konferencije

„Učenje za poduzetništvo“ Znanstveni časopis ICEL3 konferencije

„Entrepreneurial Learning“ ICEL3 Conference Scientific Journal

ISSN 1848-1264 UDK 33:37

Volumen 3/Volume 3 Broj 2, 2013. /Number 2, 2013

Visoka škola za ekonomiju, poduzetništvo i upravljanje Nikola Šubić Zrinski

University College of Economics, Entrepreneurship and Manage-ment Nikola Subic Zrinski

Glavni urednik/Editor in Chief:Vitomir Tafra

Zagreb, 2013.

Urednički odbor/Editorial board:

mr.sc. Anton Florijan Barišić (Zagreb, Croatia), dr.sc. Marina Gregorić (Zagreb, Croatia), dr.sc. Milan Matijević (Zagreb, Croatia), dr.sc. Marjana Merkač-Skok (Ljubljana, Slovenia), dr.sc. Mirjana Pejić-Bach (Zagreb, Croatia), dr.sc. Jozsef Poor (Budapest, Hungary), Vitomir Tafra (Zagreb, Croa-tia), mr.sc. Zdravko Tkalec (Zagreb, Croatia)

Širi urednički odbor/Extended editorial board:

dr.sc. Ružica Beljo Lučić, (Zagreb, Hrvatska), dr. sc.João Manuel da Silva Carvalho, (Maia, Por-tugal), dr.sc. Emilija Fidancevska (Skopje, Macedonia), dr.sc. Arthashes Gazaryan, (Klaipeda, Lithu-anija), dr. sc. ÅsaHagberg-Andersson, (Turku, Finland), dr.sc. Jan Jonker, (Nijmegen, Nizozemska), dr.sc. Ljubo Jurčić (Zagreb, Croatia), dr.sc. Ivica Katavić, (Zagreb, Croatia), dr.sc. Tanja Mihalič (Lju-bljana, Slovenia), dr.sc. Josip Milat (Split, Croatia), mr.sc. Ivan Miloloža (Zagreb, Croatia), dr.sc. Mi-tar Perušić (Zvornik, Bosna i Hercegovina), dr.sc. Boris Pirjevec (Zagreb, Croatia), dr.sc. Aljoša Še-stanović, (Zagreb, Hrvatska), dr.sc. Gyula Vatai (Budimpešta, Hungary), dr.sc. Diana Vican (Zadar, Croatia),

Nakladnik/PublisherVisoka škola za ekonomiju, poduzetništvo i upravljanje

Nikola Šubić ZrinskiSelska cesta 119, Zagreb, Croatia

Za nakladnika/For Publisher Vitomir Tafra

MINPOMINISTARSTVO PODUZETNIŠTVA I OBRTA REPUBLIKE HRVATSKEMINISTRY OF ENTREPRENEURSHIP AND CRAFTS

Pokrovitelji:

MINISTARSTVO ZNANOSTI OBRAZOVANJA I SPORTA REPUBLIKE HRVATSKEMINISTRY OF SCIENCE, EDUCATION AND SPORTS OF THE REPUBLIC OF CROATIA

HRVATSKA GOSPODARSKA KOMORACROATIAN CHAMBER OF ECONOMY

HRVATSKA OBRTNIČKA KOMORACROATIAN CHAMBER OF TRADES AND CRAFTS

Predsjednik RH, dr.sc. Ivo Josipović

SADRŽAJ

Uz treći broj časopisa “Učenje za poduzetništvo” . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9

Uvod . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11

1 Uvodni članci / Opening articles

Srdjan Obradović, Sandra Brkanović, Ljubiša Pejović

PROGRAM “MLADI PREDUZETNICI” CRNA GORA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 16

2 Implementacija cjeloživotnog učenja za poduzetništvo/ Implementing Lifelong Learning for Entrepreneurship

João M. S. Carvalho

TEACHING ENTREPRENEURSHIP CONCEIVING AN ABORTIVE UNIVERSITY COURSE . . 26

Marijana Vrančić, Sandra Lovrenčić

INOVACIJE U RADU UČENIČKIH ZADRUGA PRIMJER DOBRE PRAKSE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 46

Zdravko Tkalec, Maja Quien, Zvjezdana Posavec

MOGUĆNOSTI INTEGRACIJE UČENIČKIH ZADRUGA I SOCIJALNOG PODUZETNIŠTVA U OBRAZOVNOM PROCESU/POSSIBILITIES OF INTEGRATION OF STUDENT COOPERATIVES AND SOCIAL ENTREPRENEURSHIP IN THE EDUCATION PROCESS . . . 54

Anjan Barua Shraman

TO ENCOURAGE SHARING OF EXPERIENCE AND THE DEVELOPMENT OF ACTIVE METHODS OF TEACHING AND LEARNING . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 62

Maja Ljubić, Efka Heder, Ivana Batarelo Kokić

PILOTING ENTREPRENEURIAL COMPETENCE SURVEY FOR PRIMARY/LOWER SECONDARY SCHOOL PROFESSIONALS . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 66

3 Uloga financijskih institucija u jačanju poduzetništva / Role of Financial Institutions for Steering Entrepreneurship

Mihaela Grubišić Šeba

THE ROLE OF EU FUNDS IN ENCOURAGING ENTREPRENEURSHIP . . . . . . . . . . . . . . . . 76

Nermin Zukic

MYTHS OF AND OBSTACLES IN TEACHING ENTREPRENEURSHIP IN BOSNIA-HERZEGOVINA AND BEYOND . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 90

Toni Miljak

RAČUNOVODSTVENO EVIDENTIRANJE PDV-A KOD PODUZETNIKA NAKON PRISTUPA REPUBLIKE HRVATSKE EUROPSKOJ UNIJI / ACCOUNTING TREATMENT OF VATAT ENTREPRENEURS AFTER THE ACCESSION OF THE REPUBLIC CROATIA IN THE EUROPEAN UNION . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 104

Eva Mijatović, Dragan Pokrivač

AKTIVNOSTI FINANCIJSKIH INSTITUCIJA RH S CILJEM USKLAĐIVANJA S EU SUSTAVOM PLATNOG PROMETA / ACTIVITIES OF CROATIAN FINANCIAL INSTITUTIONS IN ORDER TO HARMONIZE WITH EU PAYMENT SYSTEM . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 118

Toni Miljak, Maximilian Ivan Fechner

SUVREMENE OPASNOSTI ZA PODUZETNIKA: PREVARE U BANKARSKOM KARTIČNOM POSLOVANJU I NEOVLAŠTENO POVLAČENJE SREDSTAVA/ MODERN THREATS TO BUSINESSES: FRAUDS IN THE BANKING CARD BUSINESS AND UNAUTHORIZED WITHDRAWAL OF THE PROCEEDS . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 132

4 Financiranje iz EU za razvoj - projektni pristup / EU Funding for Development – the Project Approach

Anton Florijan Barisic, Morana Bozicevic

ULOGA MANAGEMENT KONZALTINGA U PROCESU PROFESIONALIZACIJE MANAGEMENTA MALIH I SREDNJIH PODUZEĆA / ROLE OF MANAGEMENT CONSULTING IN A PROCESS OF PROFESSIONALIZATION OF SME MANAGEMENT . . . 144

Marina Trampuš, Franc Cankar, Stanka Setnikar Cankar

FROM PROJECT TO SOCIAL ENTERPRISE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 162

Marko Perić, Ivana Martić

KARAKTERISTIKE MENADŽMENTA TIJEKOM ŽIVOTNOG CIKLUSA EU PROJEKATA/ CHARACTERISTICS OF MANAGEMENT DURING THE LIFE CYCLE OF EU PROJECTS . . . 170

Paola Poljak, Ivo Duboković, Mira Lenardić

RAZLOZI I PREDUVJETI ZA SUSTAVNU IMPLEMENTACIJU DOP-A U PODUZETNIČKE TVRTKE - PRIMJENA ISKUSTAVA VELIKOG POSLOVNOG SUSTAVA . . . . . . . . . . . . . . . . 178

5 Poduzetne institucije/škole / Entrepreneurial Institutions/Schools

Ines Elezović, Jasmina Muraja

INFORMIRANOST UČENIKA O PODUZETNIČKIM SADRŽAJIMA U PROGRAMIMA SREDNJIH ŠKOLA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 190

Željka Ivković

LEARNING ECONOMICS: CONTENT ANALYSIS OF TEXTBOOKS FOR LOWER GRADES OF ELEMENTARY SCHOOL . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 202

Antonela Šimunović

MOTIVACIJA STUDENATA ZA UČENJE STRANIH JEZIKA / STUDENTS’ MOTIVATION FOR LEARNING FOREIGN LANGUAGES . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 216

Upute za suradnike . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 228

Guidelines for collaborators . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 230

Uz treći broj časopisa UČENJE ZA PODUZETNIŠTVO

Ovo je treći broj časopisa UČENJE ZA PODUZETNIŠTVO koji izdaje Visoka škola za ekonomiju, poduzetništvo i upravljanje Nikola Šubić Zrinski (Zagreb, Hrvatska). Nakladnik je ovaj znanstveni, stručni, poduzetnički projekt nastavio razvijati zahvaljujući prvenstveno domaćim i stranim auto-rima koji su prepoznali priliku prezentiranja svojih postignuća u radovima iz područja učenja za poduzetništvo.

Razlozi koji su Nakladnika naveli na razvoj ovog projekta su, prije svega, značenje glavne teme kojom se časopis bavi te pružanje mogućnosti znanstvenicima i stručnjacima za razmjenu znan-stvenihi stručnih informacija i rezultata istraživanja problema vezanih za odgoj, učenje i obrazo-vanje zapoduzetništvo.

Treća godina izlaženja časopisa Učenje za poduzetništvo govori o upornosti svih aktera odgo-vornih za izdavanje, koji su i u ovim zahtjevnim vremenima smogli dovoljno entuzijazma za razvo-jem ovog projekta.

Časopis Učenje za poduzetništvo je specifičan po tome što se u njemu objavljuju znanstveni i stručni radovi na hrvatskom, crnogorskom, bosanskom, srpskom i engleskom jeziku.

Nakladnik i Urednički odbor su se opredijelili za APA sustav (American Psychological Associati-on)pisanja referenci u tekstu i pisanja bibliografskih jedinica u popisu korištenih izvora. Detaljnije o tom pitanju piše u Uputama za suradnike na kraju svakog sveska koji objavljujemo.

Zahvaljujemo svima koji ponudom svojih znanstvenih i stručnih radova i na sve drugenačine-pomažu održivosti i razvoju ovog znanstvenog i izdavačkog projekta.

Urednički odbor

UČENJE ZA PODUZETNIŠTVO / ENTREPRENEURIAL LEARNING 9

Uvod

Visoka škola za ekonomiju, poduzetništvo i upravljanje Nikola Šubić Zrinski iz Zagreba, or-ganizator je treće Međunarodne konferencije učenja za poduzetništvo ICEL (eng. International conference on entrepreneurial learning). Konferencija zacilj ima doprinos prihvaćanju poduzet-ništva kao odgojno-obrazovne, socijalne i ekonomske vrijednosti. Vrijednosna orijentacija pret-postavlja stvaranje mogućnosti za razvoj poduzetničkih kompetencija na svim razinama obra-zovanja, osposobljavanja i obrazovanja za poduzetništvo kroz formalno, neformalno i informal-no obrazovanje, te poticanje poduzetništva kao gospodarske potrebe Ona je usmjerena na ra-zvoj kapaciteta kroz razumijevanja poduzetništva kao ključne kompetencije za cjeloživotno uče-nje, suradnju obrazovnih, istraživačkih institucija i poduzeća, uz isticanje primjere dobre prakse.

Specifični ciljevi koji se ogledaju u radovima su usmjereni na senzibiliziranje javnosti o cjeloži-votnom učenju za poduzetništvo u gospodarskom, socijalnom i ekološkom okruženju kao genera-tora stvaranja nove vrijednosti s naglaskom na društvene odgovornosti i održivi razvoj. Poticanje suradnje u pogledu međunarodnog i interdisciplinarnog okupljanja stručnjaka iz znanosti i prakse-posebno se ogleda i u prezentaciji zemlje partnera.

Ove godine je kao prva zemlja parner bila Crna Gora. Delegacija je kroz znanstvene rado-ve i ostale prezentacijske aktivnosti upoznala sudionike konferencije o svojim postignućima na planu sustavnog razvoja i inplementaciji učenja za poduzetništvo u obrazovni sustav Crne Gore s naglaskom na strukovno obrazovanje. Prezentirana iskustva pobudila su veliki interes među-narodnih i domaćih sudionika. Istinsko integriranje poduzetništva podrazumijeva sustavan pri-stup razvoju niza osobina ličnosti – stvaralaštva, samostalnosti, kritičnosti, inovativnosti, inicija-tivnosti, sposobnosti razumnog preuzimanja rizika, organizacijskih sposobnosti, sposobnosti vo-đenja i upravljanja, suradničkih vještina i drugih osobina. Krajnji je cilj ovihprocesa stvaranje po-duzetnog društva za konkurentno i inovativno gospodarstvo. Iz tog razloga Europska Unija je ob-razovanje za poduzetništvo, uz ostale ključne kompetencije, odredilo kao nadnacionalni interes.

Međunarodna konferencija potiče i omogućava suradnju stručnjacima, praktičarima i znan-stvenicima u svim segmentima obrazovanja i poduzetničkog učenja u cilju kvalitativne potpore u kreiranju vlastitih rješenja. Upravo razmjena ideja, pogleda, različitih promišljanja, te primjeri do-bre prakse u području poduzetničkog učenja, djelatno doprinose stvaranju razvijanju vlastitih su-stavnih modela i rješenja usmjerenog ka razvoju nacionalnih ekonomija. Iskustva i spremnost na-suradnju kao i primjeri dobre prakse olakšavaju nam integraciju u društveni, kulturni, gospodar-ski i obrazovni prostor Europske Unije.

Definiranjem ciljeva ovogodišnje međunarodne konferencije a sistematiziranih u tematskim cjelinama:implementacija cjeloživotnog učenja za poduzetništvo,poduzetne institucije/škole, iz-gradnja poveznica između obrazovnog i poslovnog sektora, inovacije i primjeri dobre prakse u učenju za poduzetništvo, kreativna i poduzetna mala i srednja poduzeća - ključ za razvoj, financi-ranje iz EU za razvoj - projektni pristup, studentski poduzetnički inkubatori, žensko poduzetništvo, uloga financijskih institucija u jačanju poduzetništva, poticanje poduzetništva u društvu, fokusira-mo pozornost stručne i znanstvene javnosti ka iznalaženju optimalnih riješenja.


Odabrane radove sudionika ove međunarodne konferencije objavljujemo u časopisu Učenje za poduzetništvo broj 1 i 2 (godište 2013). Časopis će izlaziti dva puta godišnje.

Predsjednik Organizacijskog odbora

12 Uvod

Uvodni članci

1Opening articles

16 Srdjan Obradović, Sandra Brkanović, Ljubiša Pejović

PROGRAM “MLADI PREDUZETNICI” CRNA GORA

Mr Srdjan Obradović, Centar za stručno obrazovanje Crne Gore, Vaka Đurovića b.b. ,81000 Podgorica, Crna GoraT + 382 20 664785 | F + 382 20 664713M. +382 69 371637E-mail: [email protected]

Ms Sandra Brkanović, Centar za stručno obrazovanje Crne Gore, Vaka Đurovića b.b. ,81000 Podgorica, Crna GoraT + 382 20 664785 | F + 382 20 664713M. +382 69 371632E-mail:[email protected]

Mr Ljubiša Pejović, Lux Development – Projekat MNE /011Vaka Đurovića b.b. ,81000 Podgorica, Crna GoraT +382 (0)20 664 572 | F +382 (0)20 664 571M +382 (0)69 124 335 | S ljubisa.luxdev.mne E-mail: [email protected]

Abstract

“Young Entrepreneurs” Programme In Montenegro has been intended for all students and teachers of secondary vocational and mixed schools who study Entrepreneurship subject. The Programme is created as a result of the analysis of European best practice and as such, it rep-resents a novelty in Montenegro comparing to the existing manner of learning, i.e. it represents ac-tive participation of both students and teachers along with the involvement of entrepreneurs in teaching process. The Program was developed by the Centre for Vocational Education, Montenegrin Ministry of Education and Sports and Project MNE/011 so that students in secondary vocational and mixed schools, who study Entrepreneurship subject, may develop “entrepreneurial way of thinking”, attain practical knowledge and skills on initiating and creating their own business, which could be of a great value in further planning of life and career.

Key Words: Young Entrepreneurs” Programme,VET shools in Montenegro,European best practice,


1. Uvod Sistemski razvoj i promocija preduzetničkog učenja u obrazovnom sistemu Crne Gore, započe-

ti su 2002. godine i teku paralelno sa reformom obrazovanja. Dinamika i intenzitet ovih aktivnosti su u skladu sa strateškim odrednicama reforme obrazovanja. Sadržaj aktivnosti je osmišljen tako da prati savremene trendove u oblasti preduzetničkog učenja kao jedne od osam ključnih kom-petencija za cjeloživotno učenje, utemeljenih na smjernicama i preporukama ključnih evropskih i crnogorskih dokumenata. Najvažniji dokument iz oblasti preduzetničkog učenja je Strategija za cjeloživotno preduzetničko učenje 2008-2013. Godine. Opšti cilj Strategije za cjeloživotno predu-zetničko učenje je razvoj preduzetničkog duha kroz ubrzano ostvarivanje napretka u promovisa-nju preduzetničkog načina razmišljanja u društvu, na sistemski način i uz efektivne akcije. Program “Mladi preduzetnici”, upravo je nastao kao rezultat analize najbolje evropske prakse i kao takav predstavlja novinu u odnosu na dosadašnji način učenja tj. predstavlja aktivno učešće učenika i nastavnika uz uključivanje preduzetnika u nastavni process i kao takav u potpunoj je saglasnosti sa najvažnijim nacionalnim i evropskim dokumentima iz oblasti preduzetničkog učenja.1

U novim, reformisanim obrazovnim programima srednjeg stručnog obrazovanja, uveden je predmet Preduzetništvo u sva područja rada kao obavezni ili kao izborni stručno-teorijski pred-met. Predmet je zastupljen sa godišnjim fondom od 72 časa (za četvorogodišnje programe i poje-dine trogodišnje programe) ili 36 časova (za pojedine trogodišnje programe).

U toku razvoja i sprovođenja preduzetničkog učenja u srednjim stručnim školama, uspostav-ljena je saradnja sa brojnim međunarodnim organizacijama i projektima koji su se realizovali u Cr-noj Gori i to:

• Projekat “ECO NET” – KulturKontakt Austrija• Projekat “Junior Achivement” • Projekat “Reforma stručnog obrazovanja u pravcu unapređenja zapošljavanja” – GTZ Nje-

mačka• Projekat “Učeničko Preduzeće” – BIP Norveška • Program “Mladi preduzetnici” – MNE/011 Luksemburg

Program “Mladi preduzetnici” koji se realizuje u okviru predmeta Preduzetništvo, razvijen je u saradnji Centra za stručno obrazovanje, Ministarstva prosvjete Crne Gore i Projekta MNE/011, Zavoda za zapošljavanje Crne Gore, Direkcije za razvoj malih i srednjih preduzeća, nastavnika iz srednjih stručnih i mješovitih škola i preduzetnika, sa ciljem da se kod učenika u srednjim stručnim školama koji izučavaju predmet Preduzetništvo razvije “preduzetnički način razmišljanja” i steknu praktična znanja i vještine o pokretanju i kreiranju sopstvenog biznisa koja mogu biti dragocjena u daljem planiranju života i poslovne karijere. U okviru programa, ostvarena je saradnja sa socijal-nim partnerima na nacionalnom nivou: Privrednom komorom, Direkcijom za mala i srednja predu-zeća, Unijom poslodavaca, Zavodom za zapošljavanje, Alter modus-om, CKB-om, Erste bankom, Ekonomski fakultetom, Univerzitetom “Donja Gorica”, Biznis inkubatorom “Inventivnost” i dr.

Implementacija programa “Mladi preduzetnici”, u okviru redmeta Preduzetništvo, započeta je školske 2012-2013. godine u 80% srednjih stručnih škola, od ukupno 37 u Crnoj Gori, čime je obu-hvaćeno 7546 učenika u tim školama2.

1 Strategija za cjeloživotno preduzetničko učenje 2008-2013. godines2 Izvještaj Ministrastva prosvjete Crne Gore 2012-2013


U okviru programa, izvršena je obuka nastavnika koji realizuju nastavu iz ovog predmeta, di-rektora škola, mentora – preduzetnika i urađeni su priručnici za učenike i nastavnike. Obuka na-stavnika, direktora i mentora – preduzetnika, realizovana je u saradnji sa trenerima iz Obrazovne grupe “Zrinski” iz Zagreba.

Ciljevi nastave nastavnog predmeta Preduzetništvo su:

• Upoznavanje sa pojmovima iz preduzetništva i razvijanje svijesti o njegovom znača;

• Upoznavanje sa pojmom ideje, izvorima i tehnikama za pronalaženje biznis ideje, osposo-bljavanje za timski rad i razvijanje inicijativnosti;

• Prepoznavanje poslovne šanse i razvijanje logičkog mišljenja i sposobnosti za pravilno za-ključivanje;

• Procjena biznis ideje korišćenjem SWOT analize i razvijanje analitičkog mišljenja;

• Definisanje vizije, misije, postavljanje poslovnih ciljeva i razvijanje vještine planiranja;

• Upoznavanje sa strukturom biznis plana, postupkom istraživanja tržišta, izrada biznis plana i razvijanje organizacionih sposobnosti;

• Osposobljavanje za prezentovanje biznis plana i razvijanje prezentacijskih vještina;

• Upoznavanje sa oblicima obavljanja privrednih djelatnosti;

• Osposobljavanje za kreiranje vizuelnog identiteta privrednog društva i razvijanje kreativnih sposobnosti;

• Upoznavanje sa postupkom registracije privrednog društva;

• Upoznavanje sa postupkom prijema radnika u radni odnos;

• Razvijanje svijesti o pravilima ponašanja u poslovnom okruženju i njihova primjena;

• Osposobljavanje za organizovanje i vođenje poslovnog sastanka i razvijanje komunikacij-skih vještina;

• Osposobljavanje za promovisanje privrednog društva, proizvoda/usluge.


2. Struktura nastavnog predmeta Preduzetništvo

Nastavni predmet Preduzetništvo na početku obuhvata osnove i istoriju preduzetništva, kao i važne karakteristike uspješnih preduzetnika. Poseban akcenat sa primjerima iz stvarnog života stavljen je na proces razvoja od biznis ideje do poslovne prilike, kao i izradu biznis plana, na osno-vu kojeg se procjenjuje finansijska isplativost poslovnog poduhvata.

U okviru predmeta, učenici se upoznaju sa tehnikama uspješne prezentacije kako bi razvili pre-zentacijske vještine i stavove prilikom predstavljanja biznis ideje i biznis plana.

Nastavni predmet predviđa da se na početku školske godine formiraju grupe do pet učenika koji će zajedno raditi i razvijati biznis ideju i biznis plan. Učenici će, uz asistenciju nastavnika i men-tora - preduzetnika, birati najbolju biznis ideju po kojoj će raditi biznis plan. U pojedinim fazama rada, času će prisustvovati mentori – preduzetnici iz lokalne zajednice, sa kojima će učenici moći da razgovaraju o njihovim iskustvima u započinjanju sopstvenog biznisa. Kao mentori biće anga-žovani uspješni lokalni preduzetnici, koji će svojim znanjem i iskustvom pomoći učenicima u stica-nju preduzetničkih znanja i vještina. Planirano je da mentori – lokalni preduzetnici, jednom mje-sečno posjećuju časove iz ovog nastavnog predmeta, što bi bila prilika za razmjenu znanja i isku-stava. Mentori – lokalni preduzetnici će prethodno proći i odgovarajuću obuku kako bi na adekva-tan način dali odgovore na pitanja učenika.

Tokom izrade biznis plana, predviđeno je da učenici u radnim sveskama opisuju svaki korak svog rada od dolaska do ideje do finalne verzije biznis plana, čija je struktura predviđena u priruč-nicima za nastavnike i učenike. Kroz ovaj predmet učenici će učiti kako da postave strateške ci-ljeve, da definišu misiju, viziju, urade swot analizu, kako da kreiraju vizuelni identitet i promovi-šu preduzeće., kao i kako da organizuju poslovne sastanke i izvrše prijem radnika u radni odnos.

Program “Mladi preduzetnici” koncipiran je tako da prati najvažnija nacionalna i međunarod-na dokumenta, vezana za preduzetničko učenje 3,4 .

U okviru programa “Mladi preduzetnici”, u poslednjem kvartalu školske godine, predviđeno je da se organizuju školsko i nacionalno takmičenje za najbolji Biznis plan.

3. Takmičenje za najbolji biznis plan

Cilj organizovanja takmičenja je da se provjeri kako su učenici savladali nastavnu materiju iz predmeta Preduzetništvo i da se podstaknu na timski rad, kreativnost, inovativnost i razvijanje prezentacijskih vještina. Takmičenje je prilika da se učenici upoznaju sa realnim okruženjem u vezi sa ocjenom biznis ideje i njene primjene u praksi.

Takmičenje se realizuje u dvije faze:Školsko i Nacionalno takmičenje.

3 Oslo agenda za preduzetničko obrazovanje (2006)4 Evropski okvir za ključne kompetencije za cjeloživotno učenje (2006)


3.1. Školsko takmičenje - prva faza

Programom “Mladi preduzetnici” predviđeni su način organizovanja školskog takmičenja, struktura i sadržaj biznis plana, kriterijumi za ocjenjivanje, smjernice za ocjenjivanje na takmiče-nju. Prije organizovanja takmičenja svi učesnici se upoznaju sa ovim detaljima. Tročlani žiri za iz-bor najboljeg biznis plana čine predstavnici lokalne zajednice, škole i preduzetnika. Na nivou sva-ke škole bira se tim sa najboljim biznis planom, koji će učestvovati na nacionalnom takmičenju.

3.2. Nacionalno takmičenje - druga faza

U drugoj fazi takmičenja, učestvuju izabrani timovi učenika sa najboljim biznis planom iz svih škola. Učenici prezentuju svoje biznis planove pred petočlanim žirijem, sastavljenog od preduzet-nika, predstavnika Privredne komore, Unije poslodavaca, Ekonomskog fakulteta, Biznis inkubato-ra i banke. Maksimalno vrijeme za svaku prezentaciju je 10 minuta. Žiri ima mogućnost da postav-lja pitanja timovima nakon svake prezentacije (maksimalno 5 minuta). Odgovori na pitanja mogu trajati najviše 5 minuta. Prilikom prezentovanja, timovi imaju pravo da koriste tehnička poma-gala koja im organizatori stave na raspolaganje (računar, projektor, flipchart), rezultate anketa, upitnika, istraživanja i dr. Članovi tima se dogovaraju ko će da prezentuje biznis plan (to može da bude jedan član, više njih ili svi članovi tima). Prezentacija može biti pripremljena u Power Pointu ili može biti prezentovana samo usmeno. Timovima se sugeriše da prezentaciju pripreme tako da imaju mjeru poslovno-profesionalnog pristupa, a preporučuje se i što veća inovativnost, kreativ-nost i raznovrsnost u tehnikama i načinima prezentacije. Timovima se sugeriše da budu odjeveni u skladu sa poslovnim kodeksom.

Nakon toga članovi žirija većinom glasova, donose odluku o izboru tri najbolja biznis plana u skladu sa smjernicama za ocjenjivanje.

Ceremonija uručivanja nagrada je finalni dogadjaj programa, završne faze takmičenja.

4. Priručnici za učenike i nastavnike

U cilju kvalitetnije realicije sadržaja iz nastavnog predmeta Preduzetništvo urađeni su priruč-nici za učenike i nastavnike.

Priručnik za učenike predstavlja praktičan vodič kroz proces preduzetništva i pomaže da se jednog dana uspješno započne biznis. Kreiran je kao korak - po – korak, redom su obrađena pita-nja sa kojima se budući preduzetnici mogu suočiti prilikom pokretanja sopstvenog biznisa.

U priručniku za nastavnike se nalaze preporuke za izvođenje nastave a svaki će nastavnik iza-brati strategiju i nastavne metode koje najviše odgovaraju njegovim učenicima i uslovima u koji-ma radi. Predviđeno je da nastavnici koji izvode nastavu iz ovoh nastavnog predmeta sarađuju sa


drugim nastavnicima stručno-teorijskoh predmeta kako bi se pojedini sadržaji realizovali na što kvalitetniji način. U priručniku se nalaze preporuke kako da se učenici podijele u timove, radni li-stovi za realizaciju određenih nastavnih sadržaja, način njihovog čuvanja i uputstva za organizaci-ju i realizaciju školskog i nacionalnog takmičenja.


5. Zaključak

Program “Mladi preduzetnici” je uspješno doprinio daljem razvoju preduzetničkog učenja u srednjem stručnom obrazovanju Crne Gore, što je pokazala i evaluacija programa. Nakon piloti-ranja programa školske 2012-2013. godine, urađeno je istraživanje na uzorku od 500 učenika i 15 nastavnika u šest srednjih stručnih škola u kojima se realizuje program. Istraživanje 5 je pokaza-lo da čak 80% učenika koji su pohađali nastavni predmet Preduzetništvo želi nakon školovanja da započne sopstveni biznis. Takodje, 98% ispitanih učenika, kao i 100% nastavnika, ocijenilo je pro-gram izuzetno korisnim za dalju karijeru. 6. Poredjenja radi, prije uvodjenja ovog programa u sred-nje stručne škole, istraživanje koje je urađeno na uzorku od 350 učenika, pokazalo je da je samo 2% ispitanika izrazilo želju da se bavi sopstvenim biznisom nakon završetka školovanja.

U narednom periodu radiće se na boljem povezivanju škola sa lokalnom zajednicom, predu-zetnicima kao i drugim institucijama koje bi doprijenele daljem razvoju preduzetničkog učenja na svim nivoima obrazovanja u Crnoj Gori.

5 Istraživanje impemenatcije programa Mladi preduzetnici 2013. 6 Istraživanje Centra za razvoj preduzetničkog učenja u Crnoj Gori 2012.


Literatura:

• Strategija za cjeloživotno preduzetničko učenje (2008-2013)

• Izvještaj Ministrastva prosvjete Crne Gore (2012-2013)

• Oslo agenda za preduzetničko obrazovanje (2006)

• Evropski okvir za ključne kompetencije za cjeloživotno učenje (2006)

• Istraživanje impemenatcije programa Mladi preduzetnici (2013)

• Istraživanje Centra za razvoj preduzetničkog učenja u Crnoj Gori (2012)

Implementacija cjeloživotnog učenja za poduzetništvo

2Implementing Lifelong Learning for Entrepreneurship

26 João M. S. Carvalho

TEACHING ENTREPRENEURSHIP CONCEIVING AN ABORTIVE UNIVERSITY

COURSE

João M. S. Carvalho, PhDISMAI – Maia High Education InstituteUNICES – Research Unit in Management Sciences and SustainabilityAdress: Av. Carlos Oliveira Campos – Castêlo da MaiaPostal code: 4475-690 Avioso S. Pedro – PortugalTel: +351 919 712 702E-mail: [email protected]

Poučavanje poduzetništva

SažetakRazvijenisvijet je u krizijer je dosegaorazdobljeizobilja.Ovo je rezultiralo prestankom ekonomskog rasta I visokim stopama nezaposlenosti. Iako je novi ekonomski men-talitet prioritet, moraju ga pratiti zakoni vezani uz poduzetništvo koji će omogućiti nove dobrobiti za rastuću populaciju. Međutim, trenutno ima previše zaposlenika, a premalo poduzetnika. Budući da u Portugalu postoji Agencija za akreditaciju koja procjenjuje prijedloge za kolegije u visokoškolskom obrazovanju te budući da vje-rujemo da se poduzetništvo može poučavati, osmislili smo novi dodiplomski kolegij utemeljen na ovoj ideji. Nažalost, nakondevetomjesečnogradanaosmišljavanjukolegijaPoduzetništvo, kolegijnijeprihvaćenjer se skupina profesora koji su sudjelovali u evaluaciji nije složila da je moguće poučavati/učiti kako postati poduzetnik. U ovom slučaju, dok političari I društvo govore o poduzetništvu, Akademija je konzervativna I tvrdi da fakultet treba student pripremiti za tržište rada.Stoga, cilj ovog rada je pri-kazati način na koji se može steći Poduzetnička sveučilišna diploma.

Ključne riječi: poduzetništvo, visoko obrazovanje, metodologije poučavanja, kompetenci-je, ishodi učenja


AbstractThe rich world is in crisis as it has achieved an era of abundance. This has resulted in the lack of economic growth and high unemployment rates. Though a new economic mentality is a priority, it must be supported by policies of entrepreneurship which enable a new wellbe-ing for a growing population. However, there are currently too many employees and too few entrepreneurs. Since there is an Accreditation Agency in Portugal which assesses new pro-posals of Higher Education courses and because we believe that Entrepreneurship can be taught, we have created a new graduate course fundamented on this vision. Unfortunate-ly, after having worked for nine months to conceive this Entrepreneurship course, it was not accepted because the team of public evaluating professors disagreed on the likelihood of teaching/learning how to become an entrepreneur. In this case, while politicians and social forces speak about Entrepreneurship, the Academy is conservative and defends that univer-sity must prepare students for the labour market. Hence, the aim of this paper is to share the manner in which an Entrepreneurship University Degree can be conceived.

Key Terms Entrepreneurship, High Education, Teaching Methodologies, Competencies, Le-arning Outcomes

Introduction

It is well known that unemployment is growing all over Europe and that economic growth is anaemic. The 2012 AnnualGrowth Survey highlightedthe commitmentto facilitate the creation of new businesses and a smarter and more lenientregulatory regime for micro and small enterprises (European Commission, 2011a).Small and Medium-sized Enterprises (SMEs) accounted for 99.8 per cent of non-financial enterprises in 2012, which equated to 20.7 million businesses (Table 1). The great majority (92.2%) were micro-enterprises (fewer than ten employees), 6.5% were small enterprises (10 to 49 employees), and while 1.1% were medium-sized (50-249 employees). Large businesses (equal or more than 250 employees) accounted for just 0.2% of enterprises in the non-financial sector of the EU. SMEs provided 67.4% of jobs and a Gross Value Added (GVA)of 58.1% in the whole EU. According to these indicators (employment and GVA), the performance of SMEswa-sabove the EU27 average in Austria, Belgium, France, Germany, Luxembourg and Malta, however, below average in the Czech Republic, Estonia, Greece, Hungary, Ireland, Italy, Latvia, Lithuania, Poland, Portugal, Romania, Slovakia and Spain(Ecorys, 2012).


Table 1. Number of enterprises, employment and GVA in EU-27, by size-class, 2012

Source: Eurostat/National Statistics Offices of Member States/Cambridge Econometrics/Ecorys

Enterprises Employment GVA / EUR Millions

Micro19,143,521 38,395,819 1,307,360,7

92.2% 29.6% 21.2%

Small1,357,533 26,771,287 1,143,935,7

6.5% 20.6% 18.5%

Medium226,573 22,310,205 1,136,243,5

1.1% 17.2% 18.4%

SMEs20,727,627 87,477,311 3,587,540

99.8% 67.4% 58.1%

Portugal 99.9% 78.5% 61.1%

Large43,654 42,318,854 2,591,731,50.2% 32.6% 41.9%

Consequently, not only is a new entrepreneurship mentality needed but new policies which promote the creation of new companies and new jobs are also mandatory so as to overcome pro-blems such as, the rising unemployment and lack of economic growth existent in most EU countri-es. Hence, entrepreneurship can be defined as the process of creating value by bringing together a unique package of resources to exploit an opportunity (Sahlman et al., 1999).

Since the welfare system in Europe has made people less interested in taking risks (Wilson, 2008), it is necessary to change both this conformist attitude along with the educational system so as to help prepare future generations to become both more entrepreneurial and more prepa-red to face the globalised world.

The Lisbon Strategy (2000) established the objective of transforming the EU into the most competitive and dynamic knowledge-based economy in the world by 2010, thus enabling susta-inable growth with more and better jobs and greater social cohesion. Seeing that entreprene-urship and innovation are crucial in this context, it is a priority to have students exposed to the reality of entrepreneurship as soon as possible so that they are more likely to become better en-trepreneurs in the future (Wilson, 2004, 2008).

Besides this initiative (e.g. Green Paper on “Entrepreneurship in Europe”, 2003), the Small Business Act for Europe was adopted in June 2008 by the European Commission, whose main objective was ‘to improve the overall approach to entrepreneurship, to anchor the “Think Small First” principle permanently in policy making from regulation to public service, and to promote the growth of SMEs by helping them tackle the remaining problems which hamper their development’.


In November 2011, the European Commission published the proposal, Programme for Compe-titiveness of Enterprises and SMEs (COSME) 2014-2020, aimed at facilitating the access to finan-cing SMEs by; creating a favourable environment for enterprise creation and growth; encouraging an entrepreneurial culture in Europe; strengthening sustainable competitiveness of EU enterpri-ses, and supporting the internationalisation of SMEs while improving their access to markets.

The European Commission (2012a) also promoted the strategic framework for European Co-operation, Education and Training 2020, to enhance creativity, innovation and entrepreneurship at all levels of education and training. Youth on the Move, An Agenda for New Skills and Jobs, and Innovation Union are three flagship programmes present in six countries (Denmark, Estonia, Lithuania, the Netherlands, Sweden and Norway) and in two regions (the Flemish community of Belgium and Wales in the United Kingdom), and as a result these comprise specific strategies so that entrepreneurship is implemented in primary and secondary education.

Entrepreneurship goes beyond the creation of new businesses. It is therefore, a state of mind needed to create sustainable change. Consequently, it is undeniable that increased competition in a globalised world and given the situation in the more developed economies, HEIs may have an important contribution in order to help recover economic growth, especially at the level of research. Consequently, this is achieved by encouraging partnerships with companies and in in-ternships/ training programmes of future entrepreneurs, capable of creating more wealth and employment based on innovation and quality, thus targeting the global market.

In fact, universities have started to promote entrepreneurship mainly based on the hi-tech and knowledge-intensive domain and so this has been possible by stimulating entrepreneurship in many different ways such as,

• creating entrepreneurship courses;• providing internship opportunities in local businesses;• investing in research with business applications;• supporting new enterprise incubators (start-ups and spin-offs).

One third of European Higher Education Institutions (HEIs) has specific entrepreneurship programmes which grant a degree. Surprisingly, almost half have specific Masters, and one quarter have PhD programmes (Niras et al., 2008).

The European Commission (2012b) promoted a study, based on a survey, to the Europe-an HEI alumni who attended entrepreneurship education and to a control group of alumni who had not participated in this type of education. Its main conclusion was:

The results show clearly that entrepreneurship education makes a difference. Those who went through entrepreneurial programmes and activities display more entrepreneurial at-titudes and intentions, get a job earlier after finishing their studies, can innovate more even as employees in a firm, and start more companies.


Nonetheless, entrepreneurship education should not be confused with business and econo-mic studies. Entrepreneurial programmes should offer students the tools to not only to acquire or develop business knowledge and essential skills and attitudes but also to encourage creativity, ini-tiative, tenacity, teamwork, understanding risk, sense of responsibility, problem solving, commu-nication, networking and leadership. This is the entrepreneurial mind-set which helps entrepre-neurs transform ideas into action and also increases employability significantly (European Com-mission, 2013). Even established companies in Europe need managers with entrepreneurial men-tality because only 3% of SMEs are high-growth-oriented (the “gazelles” - Birch, 2002).

Although practical entrepreneurship outcomes are not guaranteed, HEIs can play an impor-tant role in fostering entrepreneurship (Potter, 2008). The Survey of Entrepreneurship Education in HE in Europe (Niras et al., 2008) concluded that “offering degrees in entrepreneurship was not necessarily better than offering no degrees”, because it considered that “it is more important to embed the entrepreneurial vision in all courses […]. Nevertheless, the results indicated that entre-preneurial degrees constituted an important tool for the entrepreneurial institution.” Courses in this area lead to the understanding of what entrepreneurship is and thus help students become successful entrepreneurs (Bridge et al., 2010).

Though there are several Entrepreneurship Programmes (Bachelor Degree) in many American and European Universities, we defend that more proactivity in relation to entrepreneurship te-aching in Portugal is mandatory. Thus, why not conceive a higher education degree in entreprene-urship in Portugal, when unemployment is becoming structural? Keeping this in mind, work needs to be started on a new curriculum which aims at preparing students to become entrepreneurs or, if this is not possible, to become an intrapreneurial manager at existing firms.

Hence, this paper depicts the process of conceiving a new degree in entrepreneurship, the partnerships and synergies established to support the programme, the final proposal submitted to the Portuguese Accreditation Agency (A3ES), the final decision of A3ES, as well as our conclu-sions concerning the subject.

The conceiving process

The European higher education system provides greater mobility to students, teachers and re-searchers. This process known as Bologna, initiated a change in teaching and learning, for it focu-ses more on the student rather than on the teacher, thus curricula is based on the competencies that students must acquire.

Mitra and Manimala (2008), based on Gibb (1993), pointed out the differences between what universities have to offer and the learning needs of entrepreneurs:

The first promote more critical judgment after analysis of large amounts of information; in-formation understanding and recalling; the assumption of common goals; demand verifica-tion of absolute truth by studying information; understanding of the basic principles of soci-ety in the metaphysical sense; the search for the correct answer, assuming that there is al-ways time to do it; learning in the classroom; seeking information from experts and author-itative sources; assessment by written tests; and the aceptance of learning success by pass-ing exams based on knowledge.


While the learning needs of entrepreneurs go through intuitive decisions made with limited information; by understanding the values of people who convey filtered information; rec-ognition of the variety of goals of different stakeholders; for making decisions on the basis of judgments of confidence and competence of people; in seeking to implement and adjust practice to the basic principles of society; by the development of appropriate solutions un-der time pressure; for learning while doing and by doing; by seeking information from any-one anywhere and check its practical utility; for evaluating people and events through direct feedback; by the success in learning measured by problem solving; by learning from mis-takes and failures; and by providing products and services to society.

Accordingly, universities should not only concentrate on the acquisition of skills by students but also on the transmission of knowledge and information.

A very important cultural issue concerns the graduate in Management who is not subject to as many failures as the graduate in Entrepreneurship because s/he has accepted a job in already established organizations, thus not risking a lot in most situations. However, entrepreneurship education also gives the possibility of obtaining employment as a manager. Moreover, it is our be-lief that even with advanced studies in entrepreneurship, not everyone becomes a successful en-trepreneur because there are multiple factors that influence this, from the idea or product con-cept to the existence of favourable conditions to achieve success. Nevertheless, even those, who do not become entrepreneurs, will contribute with their entrepreneurship spirit to social chan-ge, at a personal, professional and organizational level, and this is an aspect which the country is in dire need. In other words, there is a need for a more open spirit to innovation, change, mobi-lity, flexibility, adaptation, reconstruction, and sustainability of organizations with a more huma-ne outlook.

Note that, in the United States, on average, an entrepreneur only succeeds after his/her 5th attempt at business, while in Europe, and especially in poorer countries, such as Portugal, the de-gree of resilience is very low, not to mention the possibilities of obtaining conditions after several attempts. As such, what the Academy can do is, change this conformist and passive scenario, in which most of our workforce live in, and eventually have a positive impact on community life and on the affirmation of Portugal in a more competitive world.

As a result, we have started the process of creating a new graduate programme in entrepre-neurship, with the help of several colleagues from different areas of expertise (business scien-ces, education, engineering, sports and psychology). Consequently, it is fundamented on a fra-mework built according to an agreed list of well-defined competencies and learning outcomes so as to achieve the set programme objectives which contribute to various scientific disciplines and subsequently enable models of teaching-learning-assessment adjusted to the different establis-hed skills.

There are good practices concerning entrepreneurship education promoted by the European Commission (2008), therefore the purpose of this programme must be well defined, this is, linked to the expected learning outcomes; a good balance between theoretical and practical aspects; use of interactive and pragmatic methodology; organization of activities and events to improve students’ ability to work in groups so as to build strong team spirit, and to develop networks and spot opportunities; invite guest lecturers (e.g. experts on patent law or company financing, alu-mni entrepreneurs, experienced business people, etc); exchange ideas and experience among te-achers and students from different countries; etc.


The academics involved in this proposal were consulted, and consequently all agreed with the way in which this 1st Cycle was being organised:

• introduce the general purpose of the degree• define general and specific competencies/skills that the programme must develop to form

entrepreneurs;• identify the curricular units which contribute to the development of such competencies

as a whole;• determine objectives, competencies and learning outcomes intended for each curricular

unit;• select the best qualified teachers available for each unit;• format and adjust the curricular syllabus to 100, 125 or 150 student work hours or to each

type of curricular unit;• define the best curricular unit sequence throughout the programme.

General Purposes

Contribute to the economic, social and cultural changes that Portugal needs, by giving prio-rity to creating wealth and jobs, thus defending that graduates in Entrepreneurship must have an innovative mentality directed towards internationalisation and an attitude and aptitude based on creating and acting upon a new management philosophy which portrays social concerns and su-stainability. At a time when employment opportunities among graduates is not fully realized, it is urgent to develop new businesses, by equipping students with tools to initiate their own acti-vity, as opposed to most 1st Cycle courses that prepare them to be employees. Within organisa-tions, entrepreneurship graduates can also contribute to their own continuous development, as they are concerned with and have the ability to innovate and take risks so as to ensure the futu-re sustainability of a business.

Thus, the general objectives of this Degree point to the possibility that students may become entrepreneurs or, alternatively, intrapreneurial managers in established firms.

If we combine education for entrepreneurship with a business context, such as the case of the Greater Porto and, in particular, the municipality of Maia, we can then obtain more favourable conditions for the emergence of new business ideas and eventually the possibility of creating new enterprises (e.g. Toledano and Urbano, 2008).

There are more and more student workers who not only have a vision and business experi-ence, but who are also attracted to higher education degrees which can help them create their own business successfully. Nevertheless, such students may only obtain this degree if they deve-lop innovative ideas, develop entrepreneurial skills, master management techniques, and submit projects which are viable in the job market. Moreover, they also have the advantage of being hel-ped by motivated teachers, towards entrepreneurship with effective liaison with the business community. Considering the focus of the degree programme and the courses being taught with entrepreneurial orientation, there will always be a greater likelihood for more entrepreneurs in this country.


Thus, which general and specific competencies/skills are needed to promote and have new entrepreneurs?

After having studied the Competency Theory, competency was defined to be a set of capabili-ties, knowledge and experience connected with the necessary effort which results in high perfor-mance (Carvalho, 2009). Additionally, not only did we talk to many entrepreneurs but we also stu-died much literature so as to define the main characteristics of an entrepreneur.

Developing Competencies in the programme

According to the opinion of researchers and entrepreneurs, becominga successful entrepre-neur impliesseveral qualities and competencies. some of which are highly important such as commitment or even passion, self-confidence, self-reliance, persistence, willingness to take ri-sks, eagerness to complete tasks and hard work so as to achieveset objectives. Nonetheless, cre-ativity is also an essential characteristic, seeing that entrepreneurs usually tend to have innovati-ve methods to solve problems. Moreover, being successful entails that entrepreneurs should also be market-oriented, therefore there is not only a need to learn and acquire all the necessary in-formation from market and business stakeholders, but also the necessity to understand the hu-man need to be satisfied, and consequently the obligation to plan the adjusted and profitable res-ponses to those needs. Other characteristics considered to be good predictors of a successful en-trepreneur are ambition, courage, curiosity, optimism, sense of responsibility, as well as manage-ment and/or business experience in the field.

The overall goal of entrepreneurship education is to make students acquire good attitudes, knowledge and skills in order to act and behave in an entrepreneurial manner (Heinonen and Po-ikkijoki, 2006). Thus, after many hours of study and debate, we have defined the necessary lear-ning outcomes for the programme in Entrepreneurship, in other words, an outline of the compe-tencies/skills students must develop to become an effective entre(intra)preneur. As a result,alist of the necessary competencies was drawn up, some of which are composed,and have been divi-ded into 6 groups and 35 items:

• Thinking/ Analysing competencies as the ability to carry out effective analysis, interpret complex information, and generate new ideas and strategic objectives:

• Creativity and Innovation: be creative and aware of the value of creativity both in the de-velopment of business and the focus on innovation;

• Planning: be able to plan the necessary steps (strategic and operational) to achieve the set goals;

• Control: be able to supervise and assess individual, collective and organizational perfor-mance and results;

• Address problems: be able to foresee and analyse problems;


• Open-mindedness: be available and open to new business perspectives and visions and/ or different ways of carrying out functions and tasks;

• Market Orientation: be willing to meet the needs of stakeholders and fulfil their conditi-ons;

• Self-management competencies as the ability to learn, develop and take control of any given situation:

• Adaptability:the ability to act according to different situations and environments and to show different skills;

• Self confidence:the belief in one’s personal capabilities and experience in order to surpass all obstacles;

• Risk Tolerance:the ability and willingness to take risks, face challenges and survive insta-bility;

• On-going learning:the understanding and willingness to learn continuously;

• Learning from mistakes:the awarenessof the necessity to learn from one’s errors;

• Acting ethically: meet the ethical implications of business and act accordingly;

• Time management: the know-how to manage time personally and professionally.

• Influencing competencies as the ability to gain the commitment of others while anticipating agreements:

• Networking: to create and work within a network as well as to understand that sharing is the solution to many problems;

• Teamwork: to understand the importance of working with groups of people;

• Communication: to make communication easyamong people;

• Persuasion:to be able to convince others to share a vision;

• Negotiation: to act in order to achieve consensus, internally and externally, so as to meet the needs and desires of all stakeholders.

• Objective achievement competencies as the desire and ability to get things done and achieve a high standard of performance:

• Resilience: to cope with stress, adversity and failure;

• Commitment and engagement: to compromise and be persistent, thus the ability to devo-te oneself, with heart and soul, to succeed in a project or activity;


• Capacity to make decisions: to make timely decisions, even though they may be risky, diffi-cult or daring;

• Initiative: to perceive a situation that corresponds to an opportunity and to be the first to transform it into a business project;

• Sense of quality and excellence: to have the desire to better serve others and accomplish anything bymerit by which to be proud of;

• Work capacity: to work hard so as to become successful;

• Ability to meet deadlines: to be aware that meeting deadlines is crucial and is a priority in any successful business;

• Result-oriented: to desire and strive to achieve results.

• People and group management competencies as the ability to gain the commi-tment of others and develop their potential:

• Leadership: to have clear objectives and the ability to be a role model, to create work met-hodology so as to gather, guide, develop and motivate people;

• Organization: to bring together resources (human, technical, material and financial) and efforts to create a project, and thus organize them in order to ensure the efficiency and effectiveness of its implementation to achieve the desired outcomes;

• Coordination: to coordinate the work and tasks of people;

• Self Motivation and motivating capacity: to be motivated and to encourage others;

• Awareness of the different roles of each person;

• Delegation: to know how to delegate responsibilities and still maintain control over busi-ness.

• Technical competencies as the knowledge in scientific fields of business sciences and languages :

• Management skills;

• Information and communication technologies;

• Languages .


The Entrepreneurship Programme

Though our proposal presents many curricular units nominated in a traditional manner, they do have a practical entrepreneurial orientationsimilar to what happens in other countries (Table 2). Closely linked to the proposal of a Graduate Degree in Entrepreneurship defended by the Eu-ropean Commission (2012a), are the orientations for entrepreneurship training/ internship, spe-cific attitudes, types of knowledge and competencies.

After havingoutlined all the objectives, competencies and specific learning outcomes inten-ded for each unit, it is well-known that “a common European understanding and approach to le-arning outcomes for entrepreneurship education is still to be developed” (European Commission, 2012a). Nonetheless, we tried to link the objectives of the curricular units(what the teacher inten-ds to lecture) to the learning outcomes (what a student is expected to learn).

One other important issue is to establish the best teaching models related to each competency.

Table 2. Entrepreneurship Degree:The Curriculum

1st year – 1st semester

Introduction to Entrepreneurship Profile, competencies, industrial sectors, business plan structures.

Economics I Microeconomics

Communication techniques To speak in public, to make presentations, to write a proposal, etc.

Personal development Development of personal competenciesEnglish I Business technical languageSports I Principles and practices of colective work1st year – 2nd semesterAccounting techniques Register methods and accountability conceptsManagement informatics Use of TIC to make management decisionsSports II Theory and practice of sports training

Market orientation Fundamentals of marketing and strategical orienta-tions

Economics II MacroeconomicsEnglish II Technical language of negotiation2nd year – 1st semester

Accounting Understanding accounting financial and manage-ment maps

Statistics Quantitative analysis of data


Budget management Budgeting techniques and management controlInvestment analysis Investment project analysis and decision makingGroup dynamics and conflict management Creation and development of effective teams

Marketing Strategical and operational marketing2nd year – 2nd semesterTotal quality management and business excelence Quality theories and practices

Planning and strategic manage-ment

Strategic and operational planning. Individual, col-ective and organizational assessment.

Market analysis Demand and supply assessment techniques

Business law Basical concepts and practice applications of La-bour, Commercial and Tax Laws.

Entrepreneurship and innovation Creativity, innovation, and ideas developmentHealth and safety at work Work conditions.3rd year – 1st semesterHuman resources management and leadership

Human capital motivation, and individual and colec-tive management techniques

Operations research Optimization methodologies in management deci-sions

Production management and logistics Stock, production and distribution management

Knowledge and intellectual capi-tal management Knowledge and information management

Entrepreneurship project I Creation of a plan to start a new business, or change or innovate an existing business.

3rd year – 2nd semesterNegotiation techniques and out-sourcing Negotiation and contracting

Internationalization models Study of business expansion modelsFinancial management Sources of business financing and managementInformation systems manage-ment Information systems, electronic commerce

Entrepreneurship project II Creation of a new business, or implementing change or innovation in an existing business.


Teaching methodology

Traditional methods are not very good when developing entrepreneurial characteristics, atti-tudes, skills or competencies. Seeing that a teacher must become more ofa moderator than a lecturer, the use of interactive learning and experience-based teaching methods is crucial upon developing entrepreneurial skills and abilities.

An enquiry,carried out by the European Commission (2008), asked experts to highlight which teaching tools/methods could be more appropriate or effective in offering entrepreneurship pro-grammes and courses. The results indicatednot only a preference for methods based on group and team techniques for creating new business ideas but also for the use of case studies. Other proposed methods includedbusiness planning workshops, inviting guest speakers (namely en-trepreneurs), business simulations, practical entrepreneurial activity, and brainstorming/creati-vity exercises. A study by Mitra (2008) also pointed out several methods of entrepreneurship education: hands-on training, creativity techniques, case studies, communication training, deve-lopment of interpersonal skills, teamwork, inviting entrepreneurs, role-playing, developing a bu-siness plan, etc. hence, all practical pedagogical methods. Additionally, the American experien-ce shows that the courses are structured to be as experiential as possible, incorporating real-li-fe cases, case studies, learning by doing through projects, internships and business plan compe-titions (Wilson, 2008).

As a result, we asked the appointed teachers to incorporate all these pedagogical methods in their curricular units. So that the process of teaching/learningcan be more effective, we rely on several partnerships with entrepreneurial supportive institutions.

Partnerships

The university, ISMAI – Instituto Superior da Maia, has been supporting and promoting en-trepreneurship since 1999 and it was this same year thatISMAI helped to create the Science and TechnologyCentre of Maia (Tecmaia), which is composed of 73 enterprises and research centres and employs 1,476 people. Moreover, the lecturers have a close relationship with the industri-al environment, this is, there are 567 partnership protocols and hundreds of collaborative and conjoint events (55% in the for-profit sector, 30% in the public sector and 15% in the social sec-tor). We have helped to create new businesses, namely through supporting entrepreneurship programmes like PREMIO (Promoting Entrepreneurship & Innovation), ENTER (Entrepreneurship, Enhancement & Reinforcement), MaiaFinicia (financing new start-ups) and CEITEC (Entreprene-urship Center,ISMAI-Tecmaia). Many lecturers have been working on these programmes for the last 6 years. Institutionssuch asTecmaia are the primaryt supporting base of specialists to our stu-dents. Secondly, there are about 3,400 firms in the industrial zoneof Maia.


The reaction to our proposal and our answer

Several months after, we received from the Accreditation Agency in Portugal the following appreciation:

There is a detailed description of degree objectives and competencies to develop in stu-dents, consistent with the defined objectives and mission of the institution. However you can not fail to mention that a degree in entrepreneurship, particularly with the features that were presented, does not create immediate potential entrepreneurs, but only could instill in future graduates some propensity to be an entrepreneur. Indeed research carried inter-nationally in this area indicates that there is no clear positive link between training in such courses and business creation.The positioning of some curricular units in the programme structure is debatable. For exam-ple, Introduction to Entrepreneurship placed in the 1st semester of the 1st year; positioning the Market Orientation one semester before Marketing; and introducing two Sports curric-ular units makes no sense in a programme of this kind. The syllabus of Entrepreneurship Pro-ject I and II are not adapted to the skills of students who intend to admit to the course. And the curricular unit of Health and Safety at Work forecasts the study of scientific areas that students in this study area do not follow. The curriculum should contain a greater number of courses in the scientific area of entrepreneurship and innovation.

How is the law, we present the following contradictory:

a) The course Introduction to Entrepreneurship aims to be effectively a starting course with clear objectives:

- Determining the initial profile of each student, so that they are aware of the aspects that sho-uld improve over the programme;

- Study of Portuguese production activities, from what exists and does not exist, stimulating demand for ideas and best areas to work along the way in order to achieve an enterprise project. This project can imply the meeting of other scientific and technological resources, which will be provided by the partners from the business community;

- Identify success stories, studying their route;- Identify alternative models to achieve business plans, due to projects related to different ac-

tivity sectors;- And to know the funding procedures – obviously a first call of attention to this important fac-

tor of success.

b) The placement of the course of Market Orientation in the 1st year, 2nd semester, is justifi-ed by the content it presents. The students learn what is Marketing, as science and technology, its historical evolution, and how it is possible to study its operational application by evaluating the strategic direction of the company. Thus, in this context, it is an introductory curricular unit. The course of Marketing appears later, with classic topics for entrepreneurship, studying the concepts that involve a marketing plan from the idealization of an offer to applications of the marketing mix and its assessment, and therefore aiming to contribute for the creation of a business plan.


c) A major problem with young entrepreneurs has to do with their lack of competence to stra-tegize, lead and manage teams. It is known that in large firms and military organizations, these kind of skills are developed through physical activities and sports. It was in this context that we experience we dared to include Sports courses in the proposed degree.

d) The curricular units of Entrepreneurship Project I and II are the logical corollary of the de-velopment of skills throughout the programme. It is intended to be a Project Work to apply the knowledge and skills acquired. The student will have to meet, perhaps the technical skills of other scientific fields (eg, engineering, computer, etc..), but he doesn’t need to be an expert in tho-se areas. That is, the design of products and services can be achieved during the bachelor pro-gramme and developed is these curriculat units, while prototype testing must be done in suitable production units that collaborate with us. We don’t want the student to be an engineer or indu-strial designer able to create and test a product, but only to have a business idea, which should be developed in partnership with teachers, with the broad business community in the backgroung. To do all this, autonomously, in a three year degree becomes virtually impossible, looking at the many possible areas of specialization, in which students could create new business. So, from the 1st year, students will be guided to create and test ideas, learning to create networks of informa-tion and consultation with experts and entrepreneurs who can help them succeed in developing a new business. As argued Schumpeter, the entrepreneur is one who can gather the resources nee-ded to create something new, and need not necessarily be the owner of the idea, work or finance.

e) The existence of a curricular unit of Health and Safety at Work is related to the fact that many graduates, managers or entrepreneurs, do not have the notion of their legal and human obligations and responsibilities in what concerns these matters. Thus, it is not intended that stu-dents learn the techniques of hygiene and safety, as experts, but only to know how to promote the control of all health and safety contigencies involving business area chosen.

f) This proposal presents many undergraduate courses that, although called in a classic mode, have an entrepreneurial orientation and practical application. Incidentally, the same is true inter-nationally, and in some cases it adds the word “entrepreneurship” to enhance their dominant ori-entation, which is not generally used by us.


Conclusions

To sum up, it has been argued that entrepreneurship can be taught and consequently the skills required to be a successful entrepreneur can be developed, however the sooner this is acquired in life, the more successful an entrepreneur will be. Moreover, this does not imply that these skills cannot be worked on and improved in Higher Education.

The established team adjusted working methodologies so as to create an updated and dyna-mic Degree in Entrepreneurship. After analysingseveralHigher Education courses of Entreprene-urship and reviewing literature and interviewing entrepreneurs, we tried to outline the main cha-racteristics and skills that would better contribute to form new and successful entrepreneurs. Therefore, these were systematized into 6 groups of competencies: thinking, self-management, influencing/persuading, achieving set objectives, managing people and groups, and techniques. Then, teachers were chosen, especially those with greater entrepreneurial experience, and asked to participate in the syllabus which would comply with the goals and desired learning outcomes, as well as suggest teaching methods best suited to the learning and development of students fort-he entrepreneurial context. All this work was mentioned in the proposal, which was rejected not only at the outset but the explanationsby the proponents to the objections raised by the Agency, were also discarded and subsequently resulted in the non-approval of the new degree.

Nonetheless, the work and the final product conforms to all the specifications proposed by the European Commission in their reports, as well as applies to the most current recommendati-ons for research in this scientific area.

Hence, while politicians, businessmen and economists speak about stimulating entreprene-urship, it seems that several scholars still doubt the goodness of this type of learning, so develo-ping a more specific teaching methodology focused on the formation of potential entrepreneurs or intrapreneural managers is not possible.


References

• Birch, D. (2002). Slump, What Slump. Fortune Magazine, Small Business, December.

• Bridge, S.;Hegarty, C.; Porter, S.(2010). Rediscovering enterprise: Developing appropriate university entrepreneurship education. Education and Training, 52 (8), 722-734.

• Brinkman, E. (2000).Research about success- and failfactors of starters, Masterthesis, RUG.

• Brockhaus, R. H. (1980). Risk taking propensity of entrepreneurs. Academy of Manage-ment Journal, 23(3), 509-520.

• Brockhaus, R. H. (1982). The Psychology of the Entrepreneur.In Encyclopedia of Entrepre-neurship.Englewood Cliffs, NJ: Prentice-Hall, 39-71.

• Caird, S. (1992).Problems with the identification of enterprise competencies and the im-plications for assessment and development.Management Education and Development, 23 (19), 6-17.

• Carvalho, P. (2004). Competências para o Entrepreneurship: Um Modelo Explicativo. Tese de Doutoramento. Universidade de Salamanca.

• Carvalho, João M. S. (2009). Gestão e Marketing. Lisboa: Edições Sílabo.

• Ecorys (2012). EU SMEs in 2012: at the crossroads- Annual report on small and medium-sized enterprises in the EU, 2011/12. Rotterdam:

• http://ec.europa.eu/enterprise/policies/sme/facts-figures-analysis/performance-review/files/supporting-documents/2012/annual-report_en.pdf

• European Commission (2008).Best Procedure Project: Entrepreneurship in Higher Educati-on, Especially in Non-Business Studies. Final Report of the Expert Group.Directorate-Ge-neral for Enterprise and Industry.

• European Commission (2009). Entrepreneurship in the EU and beyond – A survey in the EU, EFTA countries, Croatia, Turkey, the US, Japan, South Korea and China. Directorate-General for Enterprise and Industry.

• European Commission (2011).Communication from the Commission – Annual Growth Sur-vey 2012.COM (2011) 815 final. Brussels:

• http://ec.europa.eu/europe2020/pdf/annual_growth_survey_en.pdf


• European Commission (2012a).Entrepreneurship Education at School in Europe – National Strategies, Curricula and Learning Outcomes.Education, Audiovisual and Culture Execu-tive Agency.

• European Commission (2012b).Effects and impact of entrepreneurship programmes in higher education.Entrepreneurship Unit Directorate-General for Enterprise and Industry.

• European Commission (2013).Communication from the Commission to the European Par-liament, the Council, the European Economic and Social Committeeand the Committee of the Regions – Entrepreneurship 2020 Action Plan– Reigniting the entrepreneurial spi-rit in Europe.

• Gibb, A. (1986). Understanding and influencing the business start-up process. Paper pre-sented at the 1st Canadian Conference on Entrepreneurial Studies, P. J. Gardiner Institute for Small Business Studies, Memorial University, St. John’s, Newfoundland.

• Gibb, A. (1987). Designing effective programmes for encouraging the business start-up process: lession from the UK experience. Journal of European Industrial Training, 11(4), 24-32.

• Gibb, A. (1993). The enterprise culture and education: Understanding enterprise educati-on and its links with small business entrepreneurs and wider educational goals. Interna-tional Small Business Journal, 11 (3), 11-34.

• Guzmán Cuevas, J.; Cáceres Carrasco, F. R. (2001).Un modelo explicativo de la emergencia de empresarios. Economia Industrial, 340, 151-162.

• Heinonen&Poikkijoki (2006). An entrepreneurial-directed approach to entrepreneurship education: mission impossible? Journal of Management Development, 25(1), ??-??.

• Ho, T. S.; Koh, H.C. (1992). Differences in psychological characteristics between entrepre-neurial inclined accounting graduates in Singapore. Entrepreneurship, Innovation and Change, 1, 243-254.

• Katz, J.A. (2003), “The Chronology and Intellectual Trajectory of American Entreprene-urship Education 1876-1999”, Journal of Business Venturing, Vol. 18, No. 2, Elsevier, pp. 283-300.

• Koh, H.C. (1996). Testing hypotheses of entrepreneurial characteristics: A study of Hong Kong MBA students. Journal of Managerial Psychology, 11, 12-25.

• Lahti, R. K. (1999). Identifying and Integrating Individual Level and Organizational Level Core Competencies. Journal of Business and Psychology, 14 (1), 59-75.


• Landry, R.; Allard, R.; McMillan, B.; Essiembre, C. (1992). A Macroscopic Model of the So-cial and Psychological determinants of Entrepreneurial Intent. In Frontiers of Entrepre-neurship Research, Proceedings of the 12th Annual Babson College Entrepreneurship Research Conference, Massachusetts, 591-606.

• Lorrain, J.; Dussault, L. (1988).Relation between psychological characteristics, administra-tive behaviours and success of founder entrepreneurs at the start-up stage. In: Frontiers of Entrepreneurship Research, 150-164.

• Man, T. W. Y. (2001). Entrepreneurial competencies and the performance of small and me-dium enterprises in the Hong Kong services sector.Ph.D. Thesis, The Hong Kong Polytech-nic University.

• McEwen, T. (1990).Validation of competencies for entrepreneurship education and trai-ning in Jamaica.Ph.D. Thesis. South Illinois University, USA.

• Mitra, Jay (2008). Towards na Analytical Framework for Policy Development. In: Potter, Jonathan (ed.), Entrepreneurship and High Education.OECD Publications,Ch. 1.

• Mitra, Jay; Manimala, Mathew J. (2008). Higher Education’s Role in Entrepreneurship and Economic Development. In: Potter, Jonathan (ed.), Entrepreneurship and High Educati-on.OECD Publications,Ch. 2.

• Mustar P. (2002).Public Support for the Spin-Off Companies from Higher Education and Research Institutions.In: Proceedings of the STRATA consolidating workshop, Session 4: new instruments for science & technology policy implementation, Brussels, 22 & 23 April 2002.

• Mustar, P.; Wright, M.; Clarysse, B. (2008).University spin off firms’ lessons from ten years of experience in Europe. Science and Public Policy, 35(2), 67-80.

• Nyström, H. (1979). Creativity and innovation.Chichester, UK: John Wiley & Sons.

• OEDC (2005).Higher Education Management and Policy – Entrepreneurship.Journal of the Programme on Institutional Management in Higher Education, 17 (3), Special Issue.Or-ganisation for Economic Co-operation and Development (OECD).

• Ondracek, James; Bertsch, Andy; Saeed, M. (2011). Entrepreneurship Education: Culture’s Rise, Fall, and Unresolved Role. Interdisciplinary Journal of Contemporary Researchin Business, 3 (5), 15-28.

• Potter, Jonathan (2008). Entrepreneurship and Higher Education: Future Policy Directions. In: Potter, Jonathan (ed.), Entrepreneurship and High Education.OECD Publications,Ch. 14.


• Raposo, Mário; Paço, Arminda (2011). Entrepreneurship education: Relationship between education and entrepreneurial activity. Psicothema, 23 (3), 453-457.

• Rotter, J. B. (1966). Generalized Expectancies for internal versus external control of reinfor-cement. Psychological Monographs: General and Applied, 80, 609.

• Rotter, J. B. (1971).External control and internal control. Psychology Today, June, 37-59.

• Sahlman, W. A.; Stevenson, H. E.; Roberts, M. J.; Bhide, A. (1999). The Entrepreneurial Venture, 2nd ed. Boston: HBS Press.

• Solomon, George (2008).Entrepreneurship Education in the United States. In: Potter, Jo-nathan (ed.), Entrepreneurship and High Education.OECD Publications,Ch. 4.

• Stoof, A.; Martens, R. L.; van Merriënboer, J.J.G. (2000). What is competence? A construc-tivist approach as a way out of confusion.Paper presented at the Onderwijs Research Dagen (ORD), Leiden, The Netherlands.

• Toledano, Nuria;Urbano, David (2008).Promoting entrepreneurial mindsets at universities: a case study in the South of Spain.European Journal of International Management, 2 (4), 382-399.

• Wilson, K., (2004). Entrepreneurship Education at European Universities and Business Schools: Results of a Joint Pilot Survey. Presented at the EISB/EFMD conference in Turku Finland, September.

• Wilson, Karen (2008).Entrepreneurship Education in Europe. In: Potter, Jonathan (ed.), En-trepreneurship and High Education.OECD Publications,Ch. 5.

46 Marijana Vrančić, Sandra Lovrenčić

INOVACIJE U RADU UČENIČKIH ZADRUGA

PRIMJER DOBRE PRAKSE

Marijana Vrančić, diplomirana učiteljica razredne nastave, Osnovna škola Prečko,10000 Zagreb, Republika Hrvatska, [email protected], 0038598/811-271

Sandra Lovrenčić, diplomirana učiteljica razredne nastave, Osnovna škola Prečko, 10000 Zagreb,Republika Hrvatska, [email protected], 0038591/388-30-53

SažetakNacionalni okvirni kurikulum za predškolski odgoj i opće obvezno obrazovanje u osnovnoj i srednjoj školi predvidio je uvođenje poduzetničke kompetencije kao međupredmetne teme u odgojno obrazovni sustav. U ovom članku autorice opisuju rad učeničke zadruge s nagla-šenim ciljem učenja za poduzetništvo. Zadruga je osnovana na dugogodišnjoj tradiciji zadru-garstva u našim osnovnim školama, ali sa suvremenim pristupom i inovacijama koje odgo-varaju potrebama današnjih učenika. Polazeći od ideje „Učenje, rad i život zajedno“ vodite-lji zadruge organizirali su suradnički rad u međusobno ovisnim timovima od kojih svaki obav-lja po jednu fazu proizvodnje čime se na kraju zaokružuje proces proizvodnje i prodaje. Tako su osigurani uvjeti za aktivno učenje, slični onima u pravom poduzeću. Iskorak iz tradicijskih okvira načinjen je i u izboru osnovne djelatnosti koja potječe iz područja IKT za razliku od dugogodišnje orijentacije na područje etnologije, tradicijske proizvodnje i ekologije. Glavni proizvod zadruge je e-slikovnica s dodatnim obrazovnim sadržajima za osnovne škole. Proi-zvodi zadruge, osim na sajmovima, prodaju se i u veleprodaji za poznatog kupca što je, tako-đer, novost u radu osnovnoškolskih zadruga.

Ključne riječi: učenička zadruga, poduzetnička kompetencija, učenje radeći, iskustveno učenje

1. Uvod

Obrazovanje je iznimno važan faktor u životu mladih ljudi, posebno u onom dijelu koji se od-nosi na razvijanje znanja i sposobnosti vezanih za njihov budući posao. Formalno obrazovanje pri-prema mlade ljude za budućnost i snalaženje u svijetu rada, što je pretpostavka njihove samostal-nosti, materijalne sigurnosti i prosperiteta cijeloga društva. Stoga je od osobite važnosti dati im ono što će im u tome najviše pomoći, a to su odgovarajuća znanja, vještine i stavovi koji će ih pri-premiti za njihovo buduće zanimanje, ali i samostalno učenje nakon obveznog školovanja kako bi se prilagodili stalnim društvenim i gospodarskim promjenama.


Mlade ljude potrebno je poučiti kako iskoristiti različita znanja stečena u školi i oblikovati nji-hov način razmišljanja u pravcu koji će im omogućiti da u životu i radu hrabro i poduzetno čine prve korake. Kako? Razvijajući njihovu proaktivnost i poduzetnost već od najranije dobi.

Učenička zadruga po svojoj strukturi i organizaciji omogućuje usvajanje određenih elemenata poduzetništva. U njoj se učenici bave proizvodnim radom, stječu prve zarade, razvijaju inovativ-nost, snalažljivost, kreativnost, uče se vještinama timskog rada, uočavaju zakonitosti tržišta i mar-ketinga. Time izgrađuju vlastiti odnos prema radu, što im u budućnosti može olakšati njihovu pro-fesionalnu orijentaciju i izbor zanimanja.

2. Što je učenička zadruga?

Prema priručniku za učeničke zadruge „Školska učenička zadruga u razvoju djece i mladeži“, učenička zadruga se opisuje kao školska organizacija u koju je uključeno više grupa izvannastav-nih aktivnosti koje se bave različitim proizvodnim aktivnostima. To je poseban podsustav škole koji ima mogućnost organiziranja proizvodnog rada i stavljanja na tržište proizvoda nastalih ra-dom učenika (Bučar, 2008).

Neki oblici udruživanja učenika na temelju kojih su nastale današnje učeničke zadruge u Hrvat-skoj se pojavljuju istovremeno kao i u mnogim drugim europskim državama, krajem 19. i počet-kom 20. stoljeća. U početku su to bile neproizvodne udruge za štednju, humanitarnu pomoć ili na-bavu udžbenika, a kasnije školski vrtovi ili poljoprivredna gospodarstva.

Suvremene učeničke zadruge zaživjele su devedesetih godina prošloga stoljeća. Nakon obno-viteljske smotre u Varaždinu 1995. godine, uslijedilo je redovito održavanje godišnjih županijskih i državnih smotri. Imaju tržišnu orijentaciju, što znači da proizvode učeničkog rada prodaju na slo-bodnom tržištu. Velika većina zadruga bavi se izradom predmeta uporabne vrijednosti, čime se potiče njegovanje lokalne tradicijske kulture i tradicijskih zanata. Neke od zadruga bave se proi-zvodnjom biološki vrijedne hrane i zalažu za promicanje ekološke poljoprivrede.

U Hrvatskoj trenutno ima 350 učeničkih zdruga. Škole koje imaju kadrove i prostor sve češće se odlučuju na njihovo osnivanje čemu sigurno značajno pridonosi i Ministarstvo poduzetništva rada i obrta koje financijskim potporama potiče ovaj način učenja za poduzetništvo.

Različiti oblici učeničkih zadruga i učeničkih poduzeća postoje u mnogim europskim zemljama, najčešće pod nazivom enterprise education. Europski programi, poput „Young Enterprise“, potiču školske projekte kojima se educiraju mladi ljudi za poduzetničko razmišljanje i djelovanje. Ciljevi su im poticanje učenika na kooperativni timski rad, usvajanje različitih radnih vještina, upoznava-nje tržišnih zakonitosti, poticanje želje za uspjehom, razvijanje poduzetničkog duha i sveukupnog boljitka novih generacija.


3. Poduzetnička kompetencija

Učenje za poduzetništvo već od osnovne škole treba pridonijeti što uspješnijem osposoblja-vaju mladih ljudi za samostalan život, kako bi postali poduzetni građani koji su sposobni pokazi-vati inicijativu, preuzimati rizik, preuzimati odgovornost za vlastite postupke, uvoditi i podržava-ti inovacije, djelovati timski i prema potrebi se prilagoditi uvjetima u kojima žive i rade (EC 2006).

Na osnovu aktualnih obrazovnih dokumenata i obrazovne politike Europske Unije, a na te-meljima hrvatske obrazovne i kulturne tradicije, hrvatski Nacionalni okvirni kurikulum donio je osnovne odrednice obrazovanja za predškolski odgoj, osnovno i srednje obrazovanje, u kojima je poduzetništvo predviđeno kao jedna od šest međupredmetnih tema. S obzirom na kurikulumski pristup nastavi, ne propisuje se način na koji će škole realizirati ovu temu. Interdisciplinarni pri-stup dopušta njeno vezivanje uz svaki nastavni predmet u kojemu za to postoji mogućnost ili or-ganiziranje u vidu projekata i izvannastavnih aktivnosti.

Učenička zadruga je jedan od vidova učenja za poduzetništvo koji se realizira kao izvannastav-na školska aktivnost. Svojom strukturom, načinom rada, organizacijom te ciljevima učenja, uče-nička zadruga pruža izvrsne mogućnosti za razvijanje poduzetničke kompetencije jer proizvodni rad, koji je osnova učenja u zadruzi, predstavlja dobar temelj za usvajanje poduzetničkih znanja i vještina. Zadruga, za razliku od redovne nastave, daje mogućnost „životnijeg učenja“, što pospje-šuje usvajanje i transfer znanja. Od učenika se traži da individualni rad i vlastita iskustva upotrije-be za postizanje zajedničkog cilja i uvježbavaju vještine dijeljenja i timskog rada. Učenici samostal-no biraju timove u koje će se uključiti, shodno svojim interesima. te se ovakvom diferencijacijom doprinosi boljoj profesionalnoj usmjerenosti učenika.

4. Kako se uči u učeničkoj zadruzi?

U učeničkoj zadruzi uči se radeći. Ona povezuje školu i stvarni život i omogućuje jedinstveni oblik učenja na vlastitom iskustvu. Ovakvo iskustveno učenje ne susrećemo u redovnim nastav-nim predmetima stoga je jedna od značajnih uloga učeničke zadruge povezati teoriju i praksu i omogućiti primjenu teorijski stečenih znanja. Predstoji nam velik izazov istraživanja mogućnosti učenja koje nudi učenička zadruga.

Uz to, rad u sekcijama, kao radnim timovima, predstavlja za učenike užitak i zadovoljstvo pri čemu istovremeno zadovoljavaju i svoju potrebu za druženjem i potrebu za učenjem. Dobra rad-na atmosfera, dobrovoljnost učenja, mogućnost biranja sadržaja učenja (sekcija), utječu na moti-vaciju i volju za radom. Učenici prate cjelokupni proizvodni proces, a radoznalost, iščekivanje go-tovih proizvoda i neizvjesnost ishoda pobuđuju njihov interes i učenje čine lakšim i zanimljivijim, što izravno podiže razinu postignuća.

Rad u zadruzi se prati i vrednuje, ali ne brojčano i ne pribraja se ocjenama iz nastavnih predme-ta. Procjenjuje se doprinos pojedinaca timu i rad samog tima u vidu „ček lista“ i opisnog praćenja. Cjelokupni rad zadruge procjenjuje se uspješnom proizvodnjom i prodajom proizvoda kao stvar-nim i realnim načinom vrednovanja koji pomaže boljem razumijevanju relacije rad-uspjeh, što je jedan od najvećih motivacijskih faktora ne samo u obrazovnom procesu, nego i u životu uopće.


5. Učenička zadruga ZIP- Zadrugari iz Prečkog

Učenička zadruga ZIP - Zadrugari iz Prečkog, Osnovne škole Prečko u Zagrebu, osnovana je pri-je tri godine. Osnovna djelatnost zadruge je proizvodnja obrazovnih materijala u elektroničkom obliku. Glavni proizvod je serija CD slikovnica „Šljunčica“, koja obrađuje ekološke teme vezane uz brigu o pitkoj vodi. Nastava se odvija u pet sekcija: istraživačkoj, literarnoj, likovnoj, informatičkoj i tehničkoj. Organizirana je kao izvannastavna aktivnost i u nju se učenici uključuju dobrovoljno.

Učenička zadruga je jedan od vidova nastave u kojoj se učenje i poučavanje temelji na fizič-kom i/ili intelektualnom radu. Rad i učenje predstavljaju nedjeljivu cjelinu. Kako je svaka nasta-va pa tako i ona u izvannastavnim aktivnostima “stručno osmišljen proces odgoja i obrazovanja“ (Matijević, 2013) koji započinje određivanjem ciljeva učenja, tako i učenička zadruga svoju djelat-nost započinje postavljanjem osnovnih ciljeva.

U učeničkoj zadruzi ZIP s obzirom na njenu organizaciju i osnovnu djelatnost, glavni ciljevi uče-nja podijeljeni su na opće, poduzetničke i specifične. Oni trebaju dovesti do postignuća učeni-ka u području znanja, vještina i stavova koji će doprinijeti stjecanju poduzetničke kompetencije.

Opći (generički) ciljevi su široko postavljeni ciljevi koji su ugrađeni i u mnoge druge nastavne predmete. Oni utječu na razvoj općih kvaliteta ličnosti kao što su: inovativnost, samostalnost, kre-ativnost, samopouzdanje, sposobnost preuzimanja rizika, timski rad, sposobnost planiranja, spo-sobnost upravljanja projektima, organiziranje, spretnost, odlučnost, snalažljivost, komunikaciju, prezentaciju, odgovornost, nenasilno rješavanje sukoba.

Poduzetnički ciljevi su uže vezani uz područje rada i ekonomskih pojmova:

• upoznavanje zakonitosti radnih procesa

• usvajanje elementarnih poslovnih pojmova

• razvoj vještine rada rukama

• razvoj motoričkih sposobnosti

• osvješćivanje vrijednosti rada rukama i intelektualnog rada

• promicanje dobrog i odgovornog upravljanja

• promicanje društveno odgovornog poslovanja

• razvoj svijesti o etičkim vrijednostima u poslovanju


Specifični ciljevi određeni su s obzirom na vrstu proizvoda i djelatnosti sekcija:

razvijanje informatičke pismenosti

razvijanje likovnog izražavanja

unapređivanje jezične pismenosti i literarnog izražavanja

razvijanje tehničkog kulture

ekološki odgoj

učiti kako učiti

Ovi ciljevi predstavljaju temeljne okvirne ciljeve navedene u kurikulumu učeničke zadruge ZIP. Svaka sekcija na početku školske godine postavlja svoje ciljeve vezane uz posebnost njene djelat-nosti. Isto tako, svaki projekt sekcije ima svoje ciljeve, pa tako možemo govoriti o specificiranju ci-ljeva na tri razine. Važno ih je postaviti prije svakog početka rada, jer su oni putokaz u kojem smje-ru učenici i učitelj trebaju ići i gdje trebaju stići da bi njihov zajednički rad imao smisla.

6. Inovacije u radu Učeničke zadruge ZIP

6.1. Područje djelovanja

Proizvodne djelatnosti učeničkih zadruga u Hrvatskoj najvećim dijelom su vezane uz tradiciju kraja u kojem djeluju. Njeguju folklor, tradicijske zanate, poljoprivrednu proizvodnju ili ekologiju.

Učenička zadruga ZIP započela je svoj rad s jednom sasvim novom idejom. U skladu s vreme-nom u kojem živimo i potrebom usvajanja vještina za rad s novim tehnologijama, zadruga ZIP od-lučila se za novi, i u nas jedinstveni, pristup i izabrala djelatnost iz područja IKT. Uvažavajući inte-rese novih generacija i okružje u kojem žive, voditelji zadruge nastoje iskoristiti poticaje okoline te neformalna znanja stečena u svakodnevnom životu povezati s formalnim obrazovanjem. Uz po-moć novih tehnologija odlučili su sjediniti igru i učenje te ih pretvoriti u vještine i znanja koja će pospješiti razvoj kompetencija potrebnih za sadašnji i budući život i rad učenika.

6.2. Struktura i organizacija rada

Učitelji-voditelji osmislili su i organizirali zadrugu na principu školskog poduzeća. Formirali su pet međusobno ovisnih sekcija/timova kao proizvodne odjele u kojima se odvija proces proizvod-nje, a glavni proizvod je e-slikovnica s obrazovnim sadržajem.

Istraživačka sekcija razrađuje ideju, prikuplja i istražuje materijale.


Literarna sekcija na osnovu materijala dobivenih od istraživačke sekcije piše i uređuje teksto-ve za slikovnicu.

Likovna sekcija izrađuje crteže i obrađuje ih u različitim računalnim programima.Informatička sekcija sve to objedinjuje u e-slikovnicu i pohranjuje na CD.Tehnička sekcija proizvodi ambalažu i različite reklamne materijale koji se nude na prodaju uz

CD.Time se završava proizvodni proces, nakon kojeg slijedi iznošenje proizvoda na tržište i njegova

prodaja. Prodaja je završni dio ciklusa, a ujedno i vrednovanje rezultata rada i učenja.

6.3. Plasiranje proizvoda na tržište

Nasuprot najčešćoj praksi prodaje proizvoda na sajmovima i školskim priredbama, CD je po-nuđen na otkup tvrtki čija je djelatnost vezana uz očuvanje voda. Tvrtka je otkupila veću količinu CD-a i koristi ih u svoje reklamne svrhe. Dogovorena je dugoročna suradnja i proizvodnja novih sli-kovnica s logom tvrtke. Učenici su samostalno prezentirali svoj proizvod, sudjelovali u pregovori-ma, pisali pismenu ponudu i račun.

6.4. Senzibilizianje učitelja za učenje za poduzetništvo

Voditelji učeničke zadruge, kao višegodišnji stručni suradnici na projektima za senzibilizira-nje javnosti za uvođenje poduzetništva u osnovne škole, sustavno rade na širenju primjera dobre prakse, dijele svoja iskustva i zagovaraju ideju širenja učeničkih zadruga kao odličnog modela za učenje radnih poduzetničkih vještina.

Uspoređujući iskustva s poduzetničkih radionica i ankete provedene među učiteljima, sa znan- učiteljima, sa znan-, sa znan-stvenim istraživanjima provedenim u Hrvatskoj na ovu temu, možemo reći da je stav većine hr-vatskih učitelja, a i svekolike javnosti da je „potrebno postupno uvesti učenje za poduzetništvo u obrazovni sustav i to u sve predmete i sve razrede, uz poseban naglasak na sustavan pristup struč-nom usavršavanju i podizanju motivacije učitelja.“ (Institut za društvena istraživanja u Zagrebu – Centar za istraživanje i razvoj obrazovanja u suradnji s Učiteljskim fakultetom u Zagrebu, 2007). Učenička zadruga je, svakako, jedan od mogućih načina da se to ostvari.


7. Zaključak

Učenička zadruga ZIP promicanjem aktivnog učenja putem rada nastoji biti na putu suvreme-nih trendova u obrazovanju i svojom praksom dati doprinos istraživanju mogućnosti učenja i po-učavanja za poduzetništvo. Radom u zadruzi potiče se rano učenje kooperativnog i timskog rada, što će doprinijeti boljem snalaženju mladih ljudi u stvarnim privatnim i profesionalnim situaci-jama u kojima sposobnosti i vještine timskog rada igraju važnu ulogu te olakšati profesionalno usmjeravanje.

Učenička zadruga ZIP u svojim načelima promiče tržišne i ekonomske vrijednosti, poduzetnički duh, sklonost inovacijama, svijest o važnosti osobnog rasta i cjeloživotnog učenja, razvijanje etič-kih i moralnih vrijednosti u poslovanju, radne navike i kulturu rada.

Svojim pristupom kojim se naglašavaju poduzetnički i ekonomski ciljevi obrazovanja potiče mi-jenjanje ustaljenih navika u radu učeničkih zadruga i pokušava pridonijeti traženju novih rješenja u poučavanju i učenju koji će učenicima ponuditi više životno iskoristivih znanja i vještina.

SummaryNational Pre-School, Elementary School and High School Curriculum Framework includes the introduction of entrepreneurial competency to the educational system as an intersub-ject theme. The authors describe the work of a children’s cooperative association with edu-cation for entrepreneurship in its focus. Under the maxim „Learning, doing, and living together“, the cooperative leaders have or-ganized work in mutually dependent teams, each of which is tasked with a single produc-tion stage, which eventually come together to complete the production and sales cycle. This makes the conditions for learning by doing similar to those of a real company. Another aspect in which this cooperative steps out of the traditional framework is the choice of its core business, which is in the ICT field, unlike the traditional cooperatives that have long focused on ethnology, traditional manufacturing and environment protection. The co-operative’s main product is an e-picture book with additional educational content for ele-mentary schools.The products are mostly sold in fairs, but the cooperative has also made a wholesale deal with a known buyer, which is another novelty for elementary school cooperatives.

Keywords: pupils’ cooperative, entrepreneurial competency, learning by doing, learning by expiriences


Literatura:

• Biljan, N. (1984), Odgojna funkcija učeničke zadruge. Zagreb: Školske novine

• Bognar, L., Matijević, M., (2002), Didaktika. Zagreb: Školska knjiga

• Bučar, M. (ur.) (2008), Školska učenička zadruga u razvoju djece i mladeži. Zagreb: Hrvatska udruga učeničkog zadrugarstva

• Institut za društvena istraživanja u Zagrebu – Centar za istraživanje i razvoj obrazovanja i Učiteljski fakultet u Zagrebu (2007), Istraživački projekt Ključne kompetencije “učiti kako učiti“ i „poduzetništvo“ u osnovnom školstvu Republike Hrvatske

• http://www.etf.europa.eu/pubmgmt.nsf/(getAttachment)/2815170B680F82FEC125741A004F96F0/$File/NOTE7D6JZ6.pdf Pristupljeno: 30. 08. 2013.

• Matijević M. (2013), Evaluacija u odgoju i obrazovanju

• https://www.google.hr/#q=EVALUACIJA+U+ODGOJU+I+OBRAZOVANJU

• Pristupljeno: 30. 08. 2013.

• Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa (2011), Nacionalni okvirni kurikulum za predš-kolski odgoj i obrazovanje te opće obvezno i srednjoškolsko obrazovanje

• https://www.google.hr/#q=%E2%80%A2%09Ministarstvo+znanosti%2C+obrazovanja+i+%C5%A1porta+(2011)%2C+Nacionalni+okvirni+kurikulum+za+pred%C5%A1kolski+odgoj+i+obrazovanje+te+op%C4%87e+obvezno+i+srednjo%C5%A1kolsko+obrazovanje.+Zagreb Pristupljeno: 30. 08. 2013.

• Stoll, L., Fink, D. (2000), Mijenjajmo naše škole: Kako unaprijediti djelotvornost i kvalitetu škola. Zagreb: Educa

54 Zdravko Tkalec, Maja Quien, Zvjezdana Posavec

MOGUĆNOSTI INTEGRACIJE UČENIČKIH ZADRUGA I SOCIJALNOG PODUZETNIŠTVA U

OBRAZOVNOM PROCESU

mr.sc.Zdravko Tkalec, Visoka škola za ekonomiju, poduzetništvo i upravljanje Nikola Šubić Zrinski, Selska cesta 119, 10 110 Zagreb, Hrvatska, ++ 385 1 36 95 706, [email protected].

Maja Quien, mag.soc., Visoka škole za ekonomiju, poduzetništvo i upravljanje Nikola Šubić Zrinski, Selska cesta 119, 10 110 Zagreb, Hrvatska, ++ 385 1 364 7098, [email protected].

Zvjezdana Posavec, dipl.ing.agr., Pučko otvoreno učilište Petar Zrinski, Selska cesta 119, 10 110 Zagreb, Hr-vatska, ++ 385 1 36 47 098, [email protected].

SažetakUčenička zadruga je oblik vannastavnih aktivnosti pomoću kojih učenici osnovnih i sred-njih škola stječu stručna znanja, poslovne vještine i poduzetničke stavove. Osnivaju ih ško-le s ciljem proizvodnje i stvaranja nove vrijednosti odnosno stjecanja proizvodnih vještina i poslovne dobiti. Na taj način se sinergijski spajaju proizvodno-stručna znanja i vještine s poslovno-poduzetničkim. Nastava se održava na kreativan, interaktivan način, a kurikulum učeničke zadruge mora sadržavati planiranje i proizvodnju određenih roba/usluga, realizaci-ju proizvoda/usluga na tržištu te, uvažavajući principe ekonomije, i raspodjelu poslovne do-biti. Učenici će takvim metodičko-didaktičkim pristupom biti kompetentni za pokretanje vla-stitog gospodarskog subjekta koji će biti profitabilan i tržišno održiv.Značajna komponenta u stjecanju tih i takvih oblika znanja je i socijalna održivost. Osim stručnih i poduzetničkih znanja, učenici će biti socijalno osjetljiviji, što znači da će tijekom poslovanja uvažavati važnost ekološke održivosti kao i socijalnih obveza.Interesantna je integracija koncepata socijalnog poduzetništva i učeničkih zadruga s obzi-rom na višestruke koristi dionika u smislu učenika, škole, lokalne zajednice i širih društvenih struktura. Socijalno poduzetništvo se odnosi na poslovni pothvat koji teži rješavanju druš-tvenih problema i pitanja, ali istovremeno je financijski održiv. U tom se smislu poduzet-nik može gledati kao mudar i odlučan iskorištavatelj društvenih promjena i kretanja (Mar-tin, Osberg, 2007).

Ključne riječi: metoda učenja, učenička zadruga, socijalno poduzetništvo, društveni problemi


1. Uvod

Uvođenje osnovnih poduzetničkih kompetencija u moderno obrazovanje predstavlja važan pomak u europskoj obrazovnoj politici. Ključni dokument Europske Unije Europe 2020 stavlja po-duzetništvo u fokus kao jedno od 8 glavnih kompetencija (European Commission, 2010). Kako se obrazovanje za poduzetništvo odvija već od osnovne, a nastavlja u srednjoj školi, bitno je poticati učenike da se već u svom ranom obrazovanju upoznaju sa „stvarnim“ životnim situacijama.

Učeničke zadruge, koje nalazimo uglavnom u srednjim, ali i u osnovnim školama, kombiniraju usvajanje proizvodno-stručnih vještina s poduzetničkim te imaju širi pozitivan utjecaj s obzirom da potiču poduzetnički način razmišljanja.

Ovaj rad se fokusira na povezivanje učeničkih zadruga sa socijalnim poduzetništvom i socijal-nom održivosti te predlaže integraciju tih pristupa u obrazovnim institucijama kako bi se iste ugra-dile u osjećaj društvene odgovornosti kod mlađih generacija, ali i novim oblicima poduzetništva koji uzimaju sve veći mah.

2. Konceptualizacija učeničkih zadruga i socijalnog poduzetništva

Razmatranje doprinosa učeničkih zadruga u obrazovnom procesu svakako započinje njihovim definiranjem. Zadruga je dragovoljno, samostalno i neovisno društvo kojim upravljaju njezini čla-novi, a svojim radom i drugim aktivnostima, na temelju zajedništva i uzajamne pomoći ostvaru-ju, unapređuju i štite svoje gospodarske, ekonomske, socijalne, obrazovne, kulturne i druge po-trebe i interese i ostvaruju ciljeve zadruge (Zakon o zadrugama, 1995). Dakle, zadruga je udruže-nje ljudi odnosno ljudskog kapitala, što je i njena osnovna razlika od drugih poslovnih organizacija.

Prema Petaku (2006) zadrugarstvo je najprimjereniji način gospodarske aktivnosti i postiza-nja ekonomskih interesa malih (pa i srednjih) poduzetnika. Zadruge mogu biti: proizvođačke, po-trošačke, nabavno-prodajne, štedne, kreditne itd. Zadruga se temelji na zadružnim vrednotama: samopomoći, odgovornosti, demokratičnosti, ravnopravnosti, pravičnosti i solidarnosti te moral-nim vrednotama poštenja, otvorenosti, društvene odgovornosti i skrbi za druge (Zakon o zadru-gama, 1995).

Početke zadrugarstva u svijetu nalazimo u Engleskoj u potrošačkom zadrugarstvu: nakon više neuspješnih pokušaja, stvorena je potrošačka zadruga u Rochdaleu 1844. godine. Na potrošačko zadrugarstvo nadovezalo se štedno-kreditno zadrugarstvo (osnovano u Njemačkoj 1850. godine). (Ekonomski leksikon, 1995). U Hrvatskoj je tradicija zadrugarstva bila iznimna: veliki dio seljaka ži-vio je u kućnim zadrugama, koje su se uglavnom raspale tijekom 19. i početkom 20. stoljeća. Prva moderna zadruga osnovana je 1864. godine na Korčuli.

Zakonom o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, daje se mogućnost školama da osnuju učeničku zadrugu kao oblik izvannastavne aktivnosti sukladno statutu škole i posebnim propisima (Zakon o odgoju i obrazovanju, 2008). Danas Hrvatska ima oko 287 učeničkih zadruga koje su učlanjene u Hrvatsku udrugu učeničkog zadrugarstva osnovanu u lipnju 2006. godine (Hr-vatska udruga učeničkog zadrugarstva, 2013).


Učeničke zadruge imaju širi pozitivan utjecaj s obzirom da se učenike u odgojno obrazovnom procesu navikava i uči poduzetničkim aktivnostima, ali načinu razmišljanja. Uči ih se konkretnim poslovnim aktivnostima i procesima koje će koristiti u svom daljnjim poslovnim poduhvatima bez obzira bili oni samostalni ili nesamostalni.

Socijalno poduzetništvo je koncept koji postaje sve popularniji te se različite aktivnosti upravo zbog toga u njega svrstavaju što dovodi do potrebe njegovog jasnog definiranja. Ono podrazumi-jeva doprinošenje rješavanju društvenih problema kroz poduzetničku aktivnost stoga koncept na neki način ima konotaciju pozitivnih društvenih promjena. Ipak, zbog riječi socijalno˝ koncept se često povezuje sa manje profitnim ili čak neprofitnim poduzetništvom, što u potpunosti ne odgo-vara njegovoj definiciji i konceptualizaciji. Kako Bornstein i Davis (2001) objašnjavaju, socijalni po-duzetnički poduhvati mogu generirati dobit i ona im može biti jedna od propozicija te njihove or-ganizacije mogu biti organizirane kao profitne ili neprofitne.

Mnogi autori doprinijeli su ovom području definirajući koncept socijalnog poduzetništva te identificirajući njegove elemente, komponente ili karakteristike (Bornstein , Davis, 2001; Dees, 2001; Martin, Osberg, 2007). Socijalno poduzetništvo kombinira usmjerenost na društvenu misi-ju s vizijom poslovne discipline, pothvata ili inovacije. Često se organizacije socijalnog sektora do-življavaju neefikasnima i neuspješnima stoga socijalno poduzetništvo pruža dio odgovora na ovaj problem (Dee, 2001).

Socijalno poduzetništvo često je usmjereno marginaliziranim i zanemarenim društvenim sku-pinama koje su u nepovoljnim pozicijama te često nemaju financijsku i/ili političku moć. Ono je karakterizirano identificiranjem određenog društvenog problema ili nepravde, zatim kreativnim i inovativnim identificiranjem poduzetničke prilike te na kraju stvaranju stabilne ravnoteže odno-sno doprinosu rješavanju nekog društvenog problema. Za socijalne poduzetnike, društvena misi-ja ili cilj je glavni motivator te je uglavnom eksplicitan (Martin, Osberg, 2007). Bornstein i Davis (2001) tvrde da je socijalno poduzetništvo zarazno jer svaka osoba koja započne organizaciju tj. posao koji podrazumijeva društvene promjene, ohrabri i druge da slijede svoje ideje i rješenja kroz predavanje, istraživanje, investiranje, zagovaranje, programiranje, pisanje, filantropiju ili bilo koje drugo područje. Stoga socijalno poduzetništvo, u širem smislu, ohrabruje ljude svih godina da vide sebe kao osobe koje mogu napraviti promjenu te ih okuplja zajedno da rade na svojim idejama.

Zadruge po nekim svojim elementima mogu spadati u socijalno poduzetništvo s obzirom da često okupljaju marginalizirane skupine te im omogućuju realizaciju poslovnih aktivnosti na taj na-čin rješavajući i poboljšavajući njihov društveni i ekonomski položaj. Primjerice tako postoji Za-druga branitelja ZB ROJ za pčelarstvo, inovacije i gospodarstvo te Zadruga osoba s invaliditetom iz Pule (Zadruga branitelja ZB ROJ za pčelarstvo, inovacije i gospodarstvo, 2013; “Zadruga osoba s invaliditetom” iz Pule proslavila pet godina rada, 2011). Društvene dobrobiti ovakvih zadruga su višestruke i to su psihološka podrška među članovima zadruge, ekonomska neovisnost članova za-druge, društvena integracija marginaliziranih skupina i slično.


3. Učeničke zadruge kao metodičko-didaktički pristup učenju

Kako tvrdi Petrović (2008, 15) učenička zadruga je pedagoški projekt za učinkovitije priprema-nje učenika za rad i život. Radom u zadruzi učenici se socijaliziraju, stječu kompetencije i razvija-ju poduzetnički duh te učinkovito pripremaju za nastavka obrazovanja kao i budući rad. Hrvatska udruga učeničkog zadrugarstva broji oko 350 članova iz cijele Hrvatske (Hrvatska udruga učenič-kog zadrugarstva, 2013). Ipak, razna njihovih aktivnosti i razvijenost kurikuluma može varirati pa stoga i njihova pedagoška učinkovitost.

Sastavnice kurikuluma čine: odgojno-obrazovne vrijednosti, odgojno-obrazovni ciljevi, kuriku-lumska načela, odgojno-obrazovni sadržaji, organizacija nastave, metode i načini rada, vrednova-nje i samovrednovanje (Previšić, 2007). Do sada su se nastavni planovi učeničkih zadruga fokusi-rali na kako nešto kvalitetno proizvesti, no sada i u budućnosti će biti važna i poduzetnička znanja i vještine s posebnim naglaskom na ekonomiku. Način rada učeničke zadruge je interaktivan rad orijentiran projektno s ciljem rješavanja konkretnih zadaća. Značajna komponenta je timski rad s nastavnikom kao mentorom. Nastavnici – voditelji učeničkih zadruga uglavnom primjenjuju i na-čelo metodičkog pluralizma, što znači da tijekom nastave koriste niz odgojno-obrazovnih metoda (od uvodnog dijela u obliku predavanja pa do brainstorming metode, projektnu nastavu, eksperi-mente i druge). U tom smislu potrebna je svestrana educiranost nastavnika koji će objedinjavati znanja iz: tehničko-tehnološkog područja, poduzetničko-ekonomskog i pedagoškog područja. Po-jedinačno ili grupno usmjeravanje rada učenika veliko je umijeće, a događa se u svakom trenutku kad je to potrebno i osnovni je pokretač stvaralačkog rada (Bučar, 2008).

Vrednovanje učeničkih dostignuća u radu učeničkih zadruga je najmanje istraženo i obrađeno područje rada učeničke zadruge. Postavlja se pitanje: kako u odnosu na tradicionalno ocjenjivanje (vrednovanje) ocijeniti pojedinca kada radi u timu i rezultat takvog grupnog rada je određeni opi-pljivi rezultat (pekarski proizvodi, metalni proizvodi i drugo). U tom trenutku je potrebno koristi-ti praksu i načela Bloomove taksonomije te učenicima pojedinačno, unaprijed objasniti koju razi-nu znanja i vještina odgovara kojoj ocjeni.

Relevantnost učenja kroz učeničke odnosno školske zadruge potvrđuje i projekt ˝Platforma za učenje kroz školske zadruge˝ koji se financira iz fondova Europske Unije, konkretno Programa za cjeloživotno učenje. Koordinator projekta je Privatna gimnazija i ekonomska škola Katarina Zrin-ski, a partneri projekta su dvije škole iz Mađarske te škola iz Italije. Glavni cilj projekta, koji se pro-vodi od 2012. do 2014. godine, je promicanje suradnje između škola u Italiji, Mađarskoj i Hrvat-skoj kroz uspostavu platforme za učenje kroz školske zadruge, kao novi način kombiniranja teorije s praksom u strukovnim školama. U sklopu projekta će se osnovati dvije učeničke zadruge koje će služiti kao instrument za uvođenje i promicanje poduzetništva u školama. Međunarodna platfor-ma školskih zadruga je formirana kroz web portal koji se kontinuirano nadograđuje tijekom pro-jekta, kao virtualno mjesto za razmjenu dobrih praksi gdje profesori i stručnjaci mogu surađiva-ti i saznati relevantne informacije o zadrugama (Platforma za učenje kroz školske zadruge 2013).


4. Inkorporiranje socijalne održivosti u obrazovanje kroz učeničke zadruge

Koncept održivosti podrazumijeva sposobnost održavanja ravnoteže određenih stanja ili pro-cesa u nekom društvu. Prema Jamesu (2003) principi održivosti, u smislu socijalne održivosti, po-drazumijevaju principe reduciranja ovisnosti o fosilnim gorivima, podzemnim metalima i minerali-ma, sintetskim kemikalijama i ostalim neprirodnim tvarima, posezanja za prirodnim te zadovolja-vanja ljudske potrebe pravedno i učinkovito. Socijalna održivost podrazumijeva mogućnost zajed-nice da razvije mehanizme koji podmiruju potrebe sadašnjih i budućih članova te im osiguravaju jednak pristup zdravstvu, obrazovanju, stanovanju i drugim uslugama kao i stvaranje osjećaja za-jedničke odgovornosti i društvene kohezije (McKenzie, 2004). Ovaj koncept u kontekstu obrazo-vanja podrazumijeva poštivanje prava jednakog pristupa, osnovnih ekoloških načela u poslovanju te postojanje ekološke osjetljivosti učenika, ali i njihovih nastavnika u obrazovanju i poslovanju.

Problemi i pitanja s kojima se suvremeno društvo suočava, kao što su društvena i kulturna kohezija i integracija te kvaliteta života (što uključuje siromaštvo, zdravstvenu njegu, obrazova-nje, zapošljavanje itd.) nameću nove potrebe za prilagođavanjem elemenata obrazovnog proce-sa kako bi nove generacije bile spremnije na suočavanje s istima, odnosno kako bismo osigurali dugoročno održavanje funkcioniranja društva u cjelini. Učeničke zadruge dakako ne mogu pružiti potpuni odgovor na ove izazove, ali mogu doprinijeti suočavanju s istim s obzirom da neki se pri-mjeri zadruga pokazuju kao pozitivan i cjelovit odgovor na društvene probleme određene skupine (npr. Zadruga branitelja ZB ROJ, http://www.zbroj.hr/index.html,).

5. Zaključak

Učeničko zadrugarstvo kao oblik gospodarskog udruživanja u kontekstu obrazovanja dono-si mnoge koristi učenicima koji u njima aktivno sudjeluju jer utječe na njihovu kreativnost, inova-tivnost i razvoj poduzetničkih kompetencija koje su bitne za njihov razvoj budućih, uspješnih gos-podarstvenika. Uključivanjem koncepta socijalne održivosti u obrazovanje utječe se na učeničku ekološku osjetljivosti i poštivanje prirode i ekoloških postulata kao jednog od glavnih oblika odr-živog poslovanja i osobnog razvoja. Učeničke zadruge, i zadruge općenito, mogu inkorporirati so-cijalno poduzetništvo jer često okupljaju marginalizirane skupine te im omogućavanju poslovne aktivnosti na taj način rješavajući i poboljšavajući njihov društveni i ekonomski položaj. Osniva-nje učeničkih zadruga kao metodičko-didaktičkog pristupa učenju priprema učenike za osniva-nje vlastitih profitabilnih gospodarskih subjekata, a istovremeno razvija njihovu kreativnost i uči ih osnovnim ekonomskim principima. Učenici se također uče timskom radu i prezentiranju vlasti-tog rada, ali i razvoju međuljudskih odnosa. Usvajanjem zadružnih vrijednosti djeca se upoznaju sa demokratizacijom, moralom, etikom te njihovom ulogom u društvu. Stjecanje svih ovih znanja i vještina doprinosi i socijalnoj održivosti. Stoga su društvene dobrobiti ovakvih zadruga višestru-ke, a među njima su psihološka podrška među članovima zadruge, ekonomska neovisnost člano-va zadruge kao i društvena integracija marginaliziranih skupina.


POSSIBILITIES OF INTEGRATION OF STUDENT COOPERATIVES AND SOCIAL ENTREPRENEURSHIP

IN THE EDUCATION PROCESS

M.Sc. Zdravko Tkalec, University College of Economics, Entrepreneurship and Management Nikola Šubić Zrinski, Selska cesta 119, 10 110 Zagreb, Croatia, ++ 385 1 36 95 706, [email protected].

Maja Quien, M.A.Soc., University College of Economics, Entrepreneurship and Management Nikola Šubić Zrinski, Selska cesta 119, 10 110 Zagreb, Croatia, ++ 385 1 364 7098, [email protected].

Zvjezdana Posavec, M.S.Agr., Open University Petar Zrinski, Selska cesta 119, 10 110 Zagreb, Croatia, ++ 385 1 36 47 098, [email protected].

AbstractStudents’ Cooperative is a form of extracurricular activities by which the students of el-ementary and secondary schools gain expertise, business skills and entrepreneurial atti-tudes, and are established by schools with the aim of production and creating new values. That way the synergic connection is formed between expert – manufacturing and business – entrepreneurial knowledge and skills. Classes are conducted in a creative and interactive way and the curriculum of a school cooperative is consisted out of planning, manufacturing and market implementation of certain goods/services, and, with the respect of principles of economics, distribution of business profit. Significant component in gaining such forms of knowledge is social sustainability. Aside from expert and entrepreneurial knowledge, pupils will be socially sensitive since while con-ducting business they will consider the importance of ecological sustainability as well as so-cial obligations.The integration of the concept of social entrepreneurship and school cooperatives is inter-esting considering the multiple benefits of the participants. Social entrepreneurship is a term that refers to business venture which tends to resolve social issues while being finan-cially sustainable. In that way an entrepreneur can be seen as a wise and determined ex-ploiter of social changes and movements (Martin, Osberg, 2007).

Key words: learning method, school cooperative, social entrepreneurship, social problems


Literatura

• Bornstein, D.; Davis, S. (2010). Social Entrepreneurship: What Everyone Needs To Know. New York: Oxford University Press.

• Bučar, M. (ur.) (2008). Školska učenička zadruga u razvoju djece i mladeži. Zagreb: Hrvatska udruga učeničkog zadrugarstva.

• Dees, G.J. (2001). The Meaning of Social Entrepreneurship˝. http://www.caseatduke.org/documents/dees_sedef.pdf (Sačuvano: 12.07.2013).

• European Commission (2010). Europe 2020: A strategy for smart, sustainable and inclusive growth. http://eur-lex.europa.eu/LexUriServ/LexUriServ.do?uri=COM:2010:2020:FIN:EN:PDF (Sačuvano: 15.03.2012).

• Hrvatska udruga učeničkog zadrugarstva (2013). http://www.huuz.hr/ (Sačuvano: 15.07.2013).

• James S. (2003). Eco-municipalities: Sweden and the United States. http://www.knowled-getemplates.com/sja/ecomunic.htm (Sačuvano: 12.07.2013).

• Martin, R.L.; Osberg, S. (2007). Social Entrepreneurship: The Case for Definition. Stanford Social Innovation Review, 29-39.

• McKenze, S. (2004) Social sustainability: towards some definition. Magill: University of South Australia.

• Petak A., Hajsok A. Uloga, djelatnost i ustroj učeničke zadruge – što je učenička zadruga? Neobjavljeni rad za potrebe Seminara za voditelje učeničkih zadruga „Učenička zadruga, nacionalna asocijacija i program poticanja“, Središnji odbor učeničkog zadrugarstva Re-publike Hrvatske, Poreč, 18.-21. siječnja 2006.

• Platforma za učenje kroz školske zadruge (2013). http://score.zrinski.org/ (Sačuvano: 14.07.2013).

• Petrović, Đ. (2008). Uloga i važnost učeničke zadruge u ustanovama za odgoj, obrazovanje i rehabilitaciju učenika s posebnim potrebama. U: Đurek, V. (ur.) 7. kongres s međunarod-nim sudjelovanjem – Identitet struke. Varaždin: Savez defektologa Hrvatske.

• Previšić, V. (ur.) (2007). Kurikulum- Teorije, metodologija, sadržaj, struktura. Zagreb: Škol-ska knjiga.

• Skupina autora (1995). Ekonomski leksikon, Masmedia, Zagreb


• Zadruga branitelja ZB ROJ za pčelarstvo, inovacije i gospodarstvo (2013). http://www.zbroj.hr/index.html (Sačuvano: 13.07.2013).

• “Zadruga osoba s invaliditetom” iz Pule proslavila pet godina rada (2011). http://www.zadruge.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=206%3Azoi-peta-obljet-nica-pula&Itemid=86 (Sačuvano: 14.07.2013).

• Zakon o zadrugama (1995). Narodne novine, 34/11. http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/262616.html (Sačuvano: 12.07.2013).

• Zakon o odgoju i obrazovanju (2008). Narodne novine, 126/12. http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/340388.html (Sačuvano: 12.07.2013).

62 Anjan Barua Shraman

TO ENCOURAGE SHARING OF EXPERIENCE AND THE DEVELOPMENT OF ACTIVE METHODS OF

TEACHING AND LEARNING

Anjan Barua ShramanDepartment of Religion and Philosophy, Mahachulalongkoronrajavidyalaya University,Bangkok 10160, Thailand.Phone: (+66)0874903264Email: [email protected]

Introduction

When human civilization starts to take filling on science and knowledge, we almost forgot our ancient civilization. But is it possible? When are human nation who are sharing from ancient civi-lization until the present days. Experience is a subject which position is unlimited to human nati-on. We have passed more and more path and time until today.

1. Why Active Learning Methods?

Active learning as described by educational researchers is based on the basic assumptions that learning is an active process and that different people learn in different ways. Mayers and Jo-nes(1) recognize that two corollaries stem from these assumptions : Students learn best when le-arning process is achieved by doing and that any one teaching approach often fail to get through to significant number of students. Kolb’s learning style inventory (Kolb 2) also reassures that “do-ing” plays a major role in the learning role in the learning cycle.

Thus, lectures can be more effective when they are punctuated with brief active learning exercises. The role of conventional lectures as well as the information processing during lectures pose several questions (Beasely 3), Johnstone and Su (4). Active learning methods for teaching the subject under consideration are primarily driven by the following:

1.1 Motivate students to learn to appreciate mathematics for problem solving:

Brief active learning exercises are proposed for providing motivation for the students to enjoy mathematics and establish a strong correlation with the physical processes they investigate. Many researchers have commented the seriousness of this issue (see,e.g., Stice 5). In order for the students to apply the concepts they learn to problems that they have not encountered befo-re, it is essential that a stro ng foundation in developing important concepts be provided to stu-dents. “What matters is not just what students know but what they can do with what they know”


1.2 Students with diverse learning, cognitive, and motivational styles:

In the recent past, diversity in student population has significantly increased. There is an appreciable dynamics stream and also when they complete their degrees. Then, the following im-portant question was posed: can these principles and their application be demonstrated as part of the lecture / tutorial bt (a) Simple physical Models (b) Numerical Experiments and Animation using MECHANICA motion / Matlab/ Simulink/ Maple / Other High level Language or (c) Practical Examples via videos. In order to maximize knowledge transfer as well as retention, introduction of “show and tell” sessions to be performed by groups of students was proposed.

It was considered that the topics must also offer a variety in modes of presentation and con-cepts to suit the interest of a particular group. This was thought to be essential for the success of completion of a demo. Topics were discussed during week#2 and were assigned based on stu-dents’ choice (using an order of preference). In cases where more than one group indicated li-king on one project, lecturer made an arbitrary decision. A change of mode of presentation was also allowed if the students could justify that another mode was more suitable for demonstrati-on of a particular topic. It was thought to be important since choice of the most suitable demo was desirable.

Style of teaching

Actually we understand all that active methods of teaching are prepare results of learning knowledge deeply summary of subjects. Active methods of teaching are a little bit separate for this reason we don’t need describing. So, we can understand in simple that we shouldn’t depend on a simple idea and it should be know a whole subject.

Student Feedback

Student Feedback was considered to be an essential part of the project to bring out the im-portant aspects of this project. Three different modes were used for this purpose. First approach made use of a lecturer designed feedback sheet. As described earlier, four groups performed MECHANICA simulations, four groups built physical models, three groups prepared videos while only one group was involved with MAPLE simulation. Hence, to make any meaningful judgments, data for the MAPLE group cannot be considered seriously due to its small sample size. The second approach used journals that were written by students on chosen days when the demos took pla-ce while the third approach used the traditional TEVAL form at the end of the semester. This form enabled meaningful comparison with results obtained for this subject during previous years in the absence of any active learning element.

64 Anjan Barua Shraman

Conclusion

In the end of conclusion I can say that when a student or an eager person will achieve knowled-ge on any one subject by good experience through teaching, he / she will understand about that subject completely. Whenever a person will do teaching properly and he/ she will learn full su-bject, a person can do share his/her experience. If we can share his/her experience, I think that it is perfect time of sharing experience. Because that time he/she will get pleasure himself /herself and he/ she will be more inspire to teach. That education is development of the active method of learning. It is quality of teaching. So everyone should share experience.


Reference:

• Mayers, C .Jones , T.B, Promoting Active Learning:

• Strategies for the College Classroom, Jossey-Bass, San Francisco, 1993.

• Kolb D.A, Experiential Learning Experience as the Source of Learning and Development, Prentice-Hall, Englewood Cliffs, NJ. 1984

• Beasley W., Innovation in Physical Science and Engineering Education – Module5, Course notes for Graduate Certificate in Education (Higher Education),The University of Queen-land , Australia, 1995.

• Johnstone A.H,Su W.Y., “Lectures – a learning experience ?”, Education in Chemistry , may 1994, pp. 75-79.

• Gibbons,P 2002;Derewianka ,B 2005;love k 2010

66 Maja Ljubić, Efka Heder, Ivana Batarelo Kokić

PILOTING ENTREPRENEURIAL COMPETENCE SURVEY FOR PRIMARY/LOWER SECONDARY

SCHOOL PROFESSIONALS

Maja Ljubić, SEECELEfka Heder, SEECELIvana Batarelo Kokić, University of Split

AbstractU radu je dan prikaz rezultata kvantitativnog dijela istraživanja studije strateškog pilotiranja instrumenta za poduzetničko učenje koje je razvio istraživački tima SEECELa. Instrument je pilotiran u 31 osnovnoj školi u osam zemalja s ciljem ostvarivanja ishoda učenja, stručne izo-brazbe nastavnika i zaposlenika u upravi škola koje rade po različitim kuriklumima. Europ-ski kompetencijski okvir temelji se na Bloomovoj taksonomiji obrazovnih ciljeva te sadrži tri domene učenja: kognitivnu, afektivnu i psihomotornu. Prilikom određivanja poduzetničkih kompetencija stručnjaka u osnovnim školama, istraživači su koristili upitnik putem kojeg su se mjerili ishodi vezani uz poduzetničku kompetenciju. Jedan dio upitnika je bio usmjeren is-ključivo na procjenu znanja iz područja poduzetništva (kognitivna domena – niže razine uče-nja), dok je drugi dio upitnika bio usmjeren na procjenu stavova prema poduzetništvu. Fak-torska analiza varijabli putem kojih su se procjenjivali stavovi o poduzetništvu rezultirala je s dvije skale. Prva skala odnosi se na ishode vezene uz učenje o poduzetništvu u kognitivnoj domeni (više razine učenja), s Cronbach alpha vrijednosti koja iznosi 0,853. Druga skala od-nosi se na ishode vezene uz učenje o poduzetništvu u afektivnoj domeni, s Cronbach alpha vrijednosti koja iznosi 0,892. Visoke vrijednosti koeficijenta konzistentnosti dokaz su vrijed-nosti upitnika za procjenu poduzetničke kompetencije te su dane smjernice za korištenje upitnika u daljnjim istraživanjima.

Key Terms: entrepreneurial learning, Blooms taxonomy, cognitive domain, affective doma-in, psychomotor domain


1. Introduction

In the recent years, there has been a growing emphasis on education for entrepreneurship within education systems. Sustainable development of a lifelong entrepreneurial learning system requires focus on all levels of formal education. According to the Oslo Agenda (European Commi-ssion, 2006), entrepreneurship education should be included in the primary school curriculum as a horizontal element in all fields of study and in order to promote an entrepreneurial way of thin-king. It is not possible to have an entrepreneurial student in entrepreneurial school without an en-trepreneurial teacher; hence there is a large importance of teachers’ entrepreneurial competen-ce development. When arguing about importance of teachers’ entrepreneurial competence and considering different approaches to teachers’ entrepreneurial competence development, it is im-portant to emphasize the role of evaluation in the implementation of entrepreneurship programs on different levels of education.

There are substantial difficulties in undertaking evaluations which provide findings that cle-arly indicate program impact due to the problems of assigning causality for subsequent behaviour to a single intervention and the complexities of measuring different domains of learning (OECD, 2009). The entrepreneurship program objectives determine the required outcomes, which in turn should provide evaluation indicators. In addition, there is a permanent demand for reliable da-ta-gathering instruments. This paper presents findings of the quantitative section of the study of strategic piloting of entrepreneurial learning instrument developed by SEECEL1 (Heder, Ljubić, & Nola, 2011). The instrument was strategically piloted at 31 schools in eight countries and was ai-med at the implementation of learning outcomes, in-service teacher training and school manage-ment training in different curricula and different curriculum systems. The European Competen-ces Framework was a basis for design of the questionnaire for measuring entrepreneurship-rela-ted learning outcomes, which was used in determining teacher and school management staff en-trepreneurship competence. For the purpose of this study, it is important to emphasize that the European Competences Framework has fundamental grounds in the Bloom’s Taxonomy of Educa-tional Objectives consisting of the three domains of learning: cognitive, affective and psycho-mo-tor (Anderson & Krathwohl, 2001).

1 The South East European Centre for Entrepreneurial Learning (SEECEL) is a regional institution with the mission to promote the development of a lifelong entrepreneurial learning system and entrepreneurship as key competence in eight pre-accession countries of South East Europe (SEE) and Turkey. SEE countries col-lectively expressed the need for strategic regional cooperation, and one of the identified key areas for action was integrating entrepreneurial learning on the all levels of education. SEECEL was established in 2009 as direct result of the initiative of the countries of South East Europe/in the pre-accession region. SEECEL is financed by the European Union (EU) through the Multi-beneficiary Package under the Instrument for Pre-Accession Assistance and from the state budget of the Government of the Republic of Croatia through the Ministry of Entrepreneurship and Crafts.


2. Theoretical background

The researchers argue that understanding of entrepreneurial practice is crucial for developing competent entrepreneurs and valid competence-based assessments (Gulikers, Kester, Kirschner, & Bastiaens, 2008). Also, the understanding of what entrepreneurship means in a particular en-trepreneurship course or training should be the basis for the assessment (Dall’Alba, 2004). Whi-le recognizing differences among entrepreneurial learning programs, the starting point in discu-ssing the variety of evaluation approaches are the program objectives which should determine the required outcomes and finally provide evaluation indicators.

The definitions of education for entrepreneurship vary in different areas of study, but commonly deal with range of skills and attributes, including the ability to think creatively, to work in teams, to manage risk and handle uncertainty (OECD, 2007). Furthermore, entrepreneurship education differs across different educational systems. In primary/lower secondary schools, the levels of inclusion of entrepreneurship education differ among countries. In Finland, entreprene-urship education is included in the national core curricula as a cross-curricular theme at all edu-cation levels (Ruskovaara, Pihkala, Rytkölä, & Seikkula-Leino, 2010). In Brazil, entrepreneurial le-arning starts in a very young age when pupils are trained to think in terms of defining dreams or contexts.

In this approach, there is a shift from the approach focusing on knowledge transfer rather than learning how to think independently and proactively (Filion & Dolabela, 2007). According to Davis (2002), in the United Kingdom, curriculum authorities place emphasis on three main components of employability: enterprise capability; financial literacy; and economic and busine-ss understanding. Besides, these components are more specifically defined through the knowled-ge, skills and attitudes which they require. When discussing teacher entrepreneurial competen-ce development, Snoek (2006) writes that teachers should participate in collaborative learning communities and they should be innovators and entrepreneurs. Hence, teacher education should include these qualities in their curricula and to prepare their students to become agent of change in schools. Consequently, mentioned qualities should be included in the instrument assessing te-achers’ entrepreneurship competence.

The primary consideration that influenced this study is a promotion of entrepreneurship as a key competence in early education (ISCED 2). According to the European Framework for Key Com-petencies for Lifelong learning, competence consists of knowledge, skills and attitudes (European Communities, 2007). Kozlinska (2012) writes that the European Competences Framework has fun-damental grounds in the Bloom’s Taxonomy of Educational Objectives consisting of the three do-mains of learning: cognitive (knowledge, comprehension and critical thinking), affective (concer-ning attitudes, emotions and feelings) and psycho-motor (focusing on skills).

Hence, in determining the teachers’ and school management staff’s entrepreneurship com-petence, the assessment instrument is designed with intent to test different domains of learning. While the questions in one of the questionnaire sections focused solely on the entrepreneuri-al knowledge (cognitive domain – the level of remembering and understanding), the other asse-ssment instrument section focused on the participants’ entrepreneurship-related attitudes. It included variables which could be linked to the affective domain and the cognitive domain (higher levels of learning), according to the revised Bloom’s Taxonomy (Anderson & Krathwohl, 2001).


Following the Anderson (1982) notion that for novices, the skill-based learning outcomes sho-uld be translated into cognitive learning outcomes, the questionnaire is designed with idea that questions that belong to the cognitive domain and are covering higher levels of learning could be translated into the learning outcomes that belong to the psychomotor/skill-based domain.

3. Methodology

3.1. Analysis

The quantitative section of the study of strategic piloting is based on a quasi–experiment, the experimental method in which units are not assigned to conditions randomly (Shadish, Cook, & Campbell, 2002). Outcome measures were taken on two occasions: before and after the strate-gic piloting. The unit of assignment was the school, whereas the primary unit of analysis were IS-CED 2 school teachers and the school management staff. The outcome measure was the ISCED 2 school professional questionnaire which consisted of demographic questions (country, instituti-on, participants gender, age, subject area, curriculum area, type of employment, length of work experience), 20 Likert scale questions (5 levels) related to the entrepreneurship and an entrepre-neurial knowledge test with 8 questions.

3.2. Results

While one of the questionnaire sections focused solely on the entrepreneurial knowledge (co-gnitive domain – the level of remembering and understanding), the another part of the questi-onnaire accounted for the participants’ entrepreneurship related attitudes. Factorial analysis of the variables focusing on the entrepreneurship related attitudes resulted with two scales (table 1). First scale with the entrepreneurship-related learning outcomes in the cognitive domain for higher levels of learning, with a Cronbach’s alpha score of 0.853. The second scale with the en-trepreneurship-related learning outcomes in the affective domain with a Cronbach’s alpha sco-re of 0.892.


Table1. Factorial structure of entrepreneurship-related learning outcomes scale: factorial weights and Cronbach alpha coefficient

1 2 ΑFactor 1: Entrepreneurship-related learning outcomes in the affective domain

0.892

04. Entrepreneurs can bring added value to our school. 0.642 0.481

05. My friends value entrepreneurial activity above other activities and careers. 0.450

08. Entrepreneurs are welcome in my classroom. 0.645 0.421

11. Being an entrepreneur implies more advantages than disadvantages. 0.599 0.420

12. I believe that concrete results are necessary in order to judge professional success. 0.551 0.516

17. Entrepreneurs are job creators. 0.706

18. Entrepreneurship can be learned. 0.714

19. Entrepreneurship is the basis of wealth creation, benefiting us all. 0.728

20. Teachers should think entrepreneurially. 0.732

Factor 2: Entrepreneurship-related learning outcomes in the cognitive domain – higher levels of learning 0.853

01. The culture in my country is highly favourable towards entrepreneurial activity. 0.472

02. Innovations are a central factor in the life of our school. 0.421 0.561

03. I invest a considerable amount of my time in making the school function better. 0.475 0.562

09. A creative atmosphere in my school inspires me to develop ideas for new activities. 0.467 0.507

13. In the last two years, our school has implemented many activities that had not been tried previously. 0.677

14. Most people in my country consider it unacceptable to be an

entrepreneur.0.763

15. I believe entrepreneurial competence can be developed. 0.752

16. I have always worked hard in order to be among the best in my field. 0.752


3. Conclusions

While focusing on the European Competences Framework which has grounds in the Bloom’s Taxonomy of Educational Objectives consisting of the cognitive, affective and psycho-motor do-mains of learning, the main paper objective is to present the assessment instrument designed in order to determine teacher and school management staff entrepreneurship competence. This assessment instrument was developed by SEECEL and used in the quantitative section of the stu-dy of strategic piloting. The instrument is implemented in eight SEECEL member countries on are large sample of teachers and school management staff. Total of 518 participants completed the questionnaire before and 520 participants completed the questionnaire after the received trai-ning. The factorial analysis of the attitudes section of the questionnaire indicates high consistency of the cognitive domain (higher levels of learning) and affective domain scale. The promising sta-tistical consistency results are important for the further development of the questionnaire and indicate possibilities for its wide usage. Also, it is important to emphasize that the questions that belong to the cognitive domain and are covering higher levels of learning could be translated into the learning outcomes that belong to the psychomotor/skill-based domain.

In the recent years, assessment and evaluation of the programs for education and training in the area of entrepreneurial learning is a common theme among area experts in the European Union member countries. The special attention is devoted to the development of assessment in-struments. The results of factorial analysis and implementation of the SEECEL assessment instru-ment on a relatively large sample in 8 countries suggest a high validity of the instrument and in-dicate possibilities for its wider application. This instrument could find its usage in the creation and development of education and training programs in the field of entrepreneurial learning for teachers and school management staff.


4. References

• Anderson, J. R. (1982). Acquisition of cognitive skill. Psychological Review, 89, 369-406.

• Anderson, L., & Krathwohl, D. R. (2001). A Taxonomy for Learning, Teaching, and Assessing: A Revision of Bloom’s Taxonomy of Educational Objectives. New York, NY: Longman.

• Davies, H. (2002). A Review of Enterprise and the Economy in Education. HM Treasury

• European Commission (2006). Oslo Agenda for Entrepreneurship Education in Europe. Oslo: Author.

• European Communities (2007). The Key Competences for Lifelong Learning – A European Framework. Luxembourg: Office for Official Publications of the European Communities.

• Filion, L. J., & Dolabela, F. (2007). The Making of a Revolution in Brazil: The Introduction of Entrepreneurial Pedagogy in the Early Stages of Education. In Fayolle, A. (Ed.) Handbook of Research in Entrepreneurship Education, Volume 2. Northampton, MA: Edward Elgar: 13-39.

• Heder, E., Ljubić, M., & Nola, L. (2011). Entrepreneurial Learning: A Key Competence Approach – ISCED Level 2. Zagreb: SEECEL.

• Gulikers, J. T. M., Kester, L., Kirschner, P. A., & Bastiaens, Th. J. (2008). The effect of practi-cal experience on perceptions of assessment authenticity, study approach, and learning outcome. Learning and Instruction, 18, 172-186.

• Kozlinska, I. (2012). Fundamental view of the outcomes of entrepreneurship education. Tartu: University of Tartu.

• OECD (2009). Evaluation of Programmes Concerning Education for Entrepreneurship. Pa-ris: OECD Working Party on SMEs and Entrepreneurship, OECD.

• Ruskovaara, E., Pihkala, T., Rytkölä, T. & Seikkula-Leino, J. (2010). Studying Teachers’ Te-aching Methods and Working Approaches in Entrepreneurship Education. Proceedings of the ESU Conference 2010 on entrepreneurship. 22-28 August, Tartu.

• Shadish, W. R. Cook, T. D., & Campbell, D. T. (2002). Experimental and quasi-experimental designs for generalized causal inference. Boston: Houghton Mifflin Company.

• Snoek, M. (2006) Teacher competences in an era of change. Proceedings of the 31st Annu-al ATEE Conference. Portoroz, Slovenia: Association of Teacher Education in Europe.

Uloga financijskih institucija u jačanju poduzetništva

3Role of Financial Institutions for Steering Entrepreneurship

76 Mihaela Grubišić Šeba

THE ROLE OF EU FUNDS IN ENCOURAGING ENTREPRENEURSHIP

dr .sc. Mihaela Grubišić Šeba, CFAEkonomski institut, ZagrebTrg J. F. Kennedy 710000 Zagrebtel. 01 23 62 248e-mail: [email protected]

SažetakOvisno o zemlji članici EU, sektor malih i srednjih poduzeća (SME) čini i do 99% ukupnog bro-ja poduzeća. Kao takva SME poduzeća znatno doprinose gospodarskom rastu pa većina ze-malja podupire razvitak poduzetništva putem agencija za malo gospodarstvo, nacionalnih razvojnih banaka ili izravnim potporama određenim skupinama poduzetnika. Manje razvijene zemlje članice EU mogu se osloniti i na potporu iz EU fondova iako se uobi-čajeno smatra da su sredstva EU fondova prvenstveno namijenjena javnom i neprofitnom sektoru. Osim tehničke pomoći i poticaja informacijskoj poduzetničkoj mreži ili određenim skupinama poduzetnika, ostatak sredstava iz EU fondova pretežito završava u rukama sre-dišnje ili lokalne države.Jedan od ciljeva akcijskog plana razvoja poduzetništva 2020 je omogućiti SME sektoru bolji pristup financijskim sredstvima, pa je cilj ovoga rada istražiti na koji je način to moguće po-stići. Temeljno istraživačko pitanje je mogu li EU fondovi doprinijeti financiranju malih i sred-njih poduzeća i pod kojim uvjetima. U radu se također daje osvrt na proceduru koju SME sek-tor mora poštivati prilikom apliciranja za sredstva EU fondova radi implementacije odabra-nih projekata.

Ključne riječi: sektor malih i srednjih poduzeća, EU fondovi, podrška razvoju poduzetništva


AbstractDepending on the EU country in question, SMEs constitute up to 99% of all enterprises. SMEs contribute substantially to overall economic growth and that is why most countries support development of certain target business groups such as women entrepreneurs’ or start-ups through small business agencies, national development banks or even direct subsidies.Less developed EU member states can benefit from the EU funding support, although the EU funds’ support is primarily regarded as reserved for non-profit making beneficiaries. Except for technical assistance, encouraging entrepreneurship networksand certain social groups of entrepreneurs, most EU funds’ support is targeted to the central and/or local state-owned or managed institutions.One of the goals of Entrepreneurship 2020 Action Plan is to enable Europe-wide SMEs better access to finance. The aim of this paper is to investigate how it could be achieved by means of the EU funds. Main research question of this paper is whether EU funds can bridge the funding gap that Croatian SMEs are faced with and under what conditions. This paper also addresses the procedure that SMEs need to follow when applying for the EU funds.

Key words: SMEs, EU funds, entrepreneurship support

Introduction

The literature on EU funds absorption is rather limited to certain member countries and pe-riods (MarkovičHribernik et al., 2008;Tatar, 2010; Hunya, 2011; Zaman and Cristea, 2011; Go-leyewska, 2013). The funding opportunities from the EU funds are commonly divided into targe-ted programmes of funding such as research, education, innovation, environment, that are set under the broadly defined and commonly agreed objectives. Three broad objectives are defined in the period 2007-2013: Convergence, Regional competitiveness and employment and European territorial cooperation. These objectives are funded from EU taxpayers’ money, i.e. the Structu-ral funds that encompass European Regional Development Fund (ERDF) and European Social Fund (ESF), as well as from the Cohesion Fund that is directed to the regions with GDP per capita less than 90% of the EU average. Like it is shown in table 1, The ERDF is used for funding all three objec-tives, the ESF for funding Convergence and Regional competitiveness and employment objective, while the Cohesion Fund supports only Convergence objective goals.These three funds represent about 35% of the total EU budget (EBRD, EC and IMF, 2011). Most of dedicated funds are directed to less developed EU regions, while almost one fifth of the common budget is used to make well-developed regions even better off and for promoting cross-regional or cross-border cooperation.


ObjectiveEU funds’ coverage

Goal

No of regions con-cerned

Number of the affected EU citizens

Total allocated budget per objective

Convergence

ERDF, ESF, Cohesion fund

Reduction of regional disparitiesof the regions whose per capita gross domestic product (GDP) is less than 75% of the EU average by helping them to catch up with the well-devel-oped regions.

99 170 million283.6 billion euro (81.3% of the total budget)

Regional com-petitiveness and employment

ERDF, ESF

Help create jobs by promoting com-petitiveness and making the well-developed regions even more at-tractive to businesses and investors. This objective covers all regions in Europe notcovered by the conver-gence objective.

172 330 million55.3 billion euro (16% of the total budget)

European ter-ritorial coopera-tion

ERDFEncourage cross-border and/or cross-regional cooperation

All 500 million7.9 billion euro (2.5% of the total budget)

All objectives - - - -346.7 billion euro (100% of the budget)

Table 1. EU policy objectives from 2007-2013

Source: Adopted from Regional Policy - Inforegio portal (http://ec.europa.eu/regional_policy/how/policy/index_en.cfm, retrieved: July 2013)

The budget of the structural funds and the rules for its use are decided at the central EU-level, while the priorities of cohesion policy are subject of consultation between the European Commi-ssion and the EU countries. Up to 80% of the EU budget is managed by the member states that cooperate with the European Commission with regard to achieving targeted objectives of the EU funds’ spending, while other thematic programmes are managed centrally. EU funds account for 1,7 to 3,5% of the annual GDP of the CEE countries (KPMG, 2011). Each country produces its na-tional strategic reference framework that must be sent to the European Commission within five months following the adoption of the strategic guidelines. After the projects are selected at the regional level, project priorities are decided at the national level. The national strategic reference framework outlines the country’s strategy, proposes a list of operational programmes and within them the projects for funding as well as the amount of co-funding available in the national budget for certain operational programmes. They must be approved by the European Commission that commits the funds for operational programmes’ execution. Grant programmes funded from the EU funds are tailored and implemented by various departments of the EU Commission or execu-tive agencies in line with the commonly set objectives. The available budget in the multiannual fi-nancial framework is publicly disclosed by theme, objectives and by theme and member states. The same themes can be covered and funded under different objectives as it is shown in table 2.


Thematic Breakdown Per Objective

ConvergenceEuropeanTerrito-rialCooperation

RegionalCompeti-tivenessandEm-

ploymentTotal

Culture 4.794.816.994 490.112.053 854.217.820 6.139.146.867

Energy 8.870.361.040 344.817.590 1.942.788.364 11.157.966.994

Environmental protection and risk prevention

45.098.648.446 1.250.880.020 3.348.513.158 49.698.041.624

Improving access to employ-ment and sustainability

14.895.606.001 174.511.242 8.768.669.535 23.838.786.777

Improving human capital 21.914.198.035 284.641.848 4.489.619.172 26.688.459.055

Improving the social inclusion of the disadvantaged

5.090.617.054 55.371.127 4.939.099.755 10.085.087.936

Increasing the adaptability of workers and firms, enter-prises and entrepreneurs

7.580.559.335 131.405.865 5.443.967.958 13.155.933.158

Information society 12.076.677.871 549.950.999 2.324.348.709 14.950.977.579

Investment in social infra-structure

16.430.395.925 450.544.790 914.152.824 17.795.093.539

Mobilisation for reforms in the fields of employment and inclusion

684.319.753 219.923.291 365.264.523 1.269.507.567

Reduction of additional costs hindering the outermost regions development

376.466.913 5.498.263 279.292.174 661.257.350

Research and technological development (R&TD), inno-vation and entrepreneurship

49.700.600.383 1.348.569.984 14.659.268.912 65.708.439.279

Strengthening institutional capacity at national, regional and local level

2.531.932.477 288.265.908 82.769.077 2.902.967.462

Technical assistance 7.930.570.041 463.921.176 1.694.677.932 10.089.169.149

Tourism 4.636.201.016 594.159.469 842.397.436 6.072.757.921

Transport 72.113.312.738 1.036.659.466 2.388.175.237 75.538.147.440

Urban and rural regeneration 8.834.463.550 212.661.136 1.924.391.477 10.971.516.163

Total 283.559.747.572 7.901.894.227 55.261.614.061 346.723.255.860

Table 2. Overview of funded themes summarised in three EU strategicobjectives, 2007-2013

Source: Adopted from http://ec.europa.eu/regional_policy/thefunds/funding/index_en.cfm, re-trieved: July 2013


Although the coverage of programmes might sound self-intuitive, it is often quite difficult to distinguish which programme or theme is suitable for a particular registered entity. Despite the fact that research and technological development (R&TD), innovation and entrepreneurship the-me is positioned on the second priority place with regard to the budget allotted, it is at the first si-ght vague whether it is just one or the only theme under which the entrepreneurs can submit the-ir projects for EU funding.The rest of the paper tries to give some insight into funding programmes and application process for entrepreneurs and to offer a look into future regarding entreprene-urship funding in the programming period 2014-2020 that is to be brought in shortly.

EU funds for entrepreneurship – present and future

Access to finance of SMEs is one of most important goals of the EU policy that is defined as one of EU priority goals in Small Business Act and Europe 2020 Strategy. A unique definition of small and medium-sized enterprises (SMEs) is applied across all EU institutions as of 2005. All en-terprises having less than 250 employees, annual turnover of up to 50 million euro and/or assets of up to 43 million euro are considered SMEs. It is estimated that 99,8% of all business entities in the EU belong to the SME sector, while 91,8% of the total number of enterprises are micro en-terprises (ESBA, 2011). The EU uses three instruments to support SME development: grants, lo-ans and guarantees. Most support is given indirectly through programmes managed at the na-tional or regional level. In general, small and medium sized enterprises can apply directly for a grant to the authority that manages the programme if their projects fulfil the criteria of sustaina-bility, value-added and trans-nationality. To fulfil these criteria the SMEs are often gathered into consortia. The ultimate eligibility of certain entity for grant application is evident from the calls for grant. However, ex-post estimate of awarded funds to certain entities is very difficult as the-re are no central statistical data led by the type of entity whom the funds were awarded for cer-tain purpose/theme.

Structural funds are in charge of funding the SMEs, through different thematic programmes and community initiatives implemented in the regions.Although the beneficiaries of structural funds receive a direct contribution to finance their projects, co-funding of the projects is a gene-ral rule. In other words, the EU usually subsidises only a part of the costs of a project while the rest of funds must be ensured from other sources including enterprises’ own funds, national su-bsidies or bank loans. The amount of co-funding varies depending on the member country deve-lopment, type of the EU fund and policy goals. For member countries with GDP per capita below 85% of the EU average, the maximum grant amount reaches 85% of eligible investment costs of the project (EBRD, EC and IMF, 2011, p. 5). SMEs from “convergence” regions mostly benefit from the ERDF, while local authorities and other public institutions benefit from the Cohesion fund and the ESF. ERDF in particular supports entrepreneurship, innovation and competitiveness of SMEs, improving the regional and local environment for SMEs and their interregional and cross-border co-operation, while the ESF supports investment in human resources covering entrepreneurship programmes for women, the unemployed and the disadvantaged for any reason.


Direct grants to SMEs from the Structural funds are only possible in economically less deve-loped regions, i.e. “convergence” regions that lag behind average EU GDP. In other words, SMEs from the most developed EU countries are not eligible for direct grants from the EU funds. Howe-ver, SMEs throughout the EU benefit from indirect support such as guarantee schemes.

Three most easily distinguished programmes dedicated to SMEs are CIP – Competitiveness and innovation Programme that consists of EIP – Innovation and Entrepreneurship Programme, ICT-PSP - The Information Communication Technologies Policy Support Programme, and IEE - The Intelligent Energy Europe Programme, RSI – Risk Sharing Instrument for research and deve-lopment and innovation driven SMEs, and JEREMIE.Some other programmes support SMEs, but are not limited to them.

Apart from the guarantee schemes for loans, microfinance and equity CIP provides busine-ss and innovation services support. Although 1,3% of centrally administered EU budget has been allocated to CIPfrom 2007-2012, it manages to mobilize far more funds to SMEs through guaran-tees. It is estimated that each euro invested into CIP (EIP) guarantee facility SMEG generated at least 17 additional euros of loans to SMEs (EIF, 2011, p. 13). The preliminary estimates show that CIP managed to help 220 thousand SMEs to get access to 13,3 billion euro of loans while CIP-fun-ded investments in venture capital funds supported fast growing SMEs for 2,3 billion euro from 2007 to 2012 (EIBG and EC, 2013).

Compared to other funded programmes CIP is a rather small programme worth 3,6 billion euro in the period 2007-2013. It is heavily used in most developed EU countries such as Belgium (over 300 million euro), Germany (292 million euro), Italy (267 million euro) and Spain (231 million euro) from 2007-2012.1 Committed funds under CIP reached 2,4 billion euro at the end of 2012. Equity financing, loan guarantees and microfinance schemes are managed by the European Inves-tment Fund, an institution in joint ownership of the European Investment Bank (62%), European Commission (30%) and 25 public and private financial institutions. Like its major shareholder – the European Investment Bank, the European Investment Fund is dedicated to SME financing, but its clientele are more risky enterprises. Microfinance facility is targeted to special groups of entre-preneurs such as the young, women, the unemployed and disadvantaged people.

Risk sharing instrument has been financed through FP7 programme – the EU’s 7th Framework Programme for Research and managed by the European Investment Fund. It has been designed to support access to debt finance to innovative SMEs and small mid-caps (companies employing up to 499 people) investing in research, development and innovation projects. Under the RSI fa-cility, the SMEs are supported via direct guarantees to financial institutions that provide loans and/or leases to the SMEs and as of 2013 through counter-guarantees offered to guarantors that issue guarantees to banks and other financial institutions for loans or financial leases. FP7 pro-gramme is most heavily exploited programme that is managed centrally by the European Commi-ssion in all countries. It absorbed two thirds of the centrally managed EU funds so far.2Its opera-tional programmes Co-operation, Ideas, People and Capacities targeted to SMEs are jointly worth 48,5 billion euro.3Table 3 provides information on FP7 and CIP programme commitmentsby co-untries from 2007-2012.

1 Calculatedfrom: http://ec.europa.eu/budget/fts/index_en.htm, retrievedJuly 2013.


Thematic Break-down Per Objective Convergence European Territorial

Cooperation

Regional Com-petitiveness and

EmploymentTotal

Culture 4.794.816.994 490.112.053 854.217.820 6.139.146.867Energy 8.870.361.040 344.817.590 1.942.788.364 11.157.966.994Environmental protection and risk prevention

45.098.648.446 1.250.880.020 3.348.513.158 49.698.041.624

Improving access to employment and sustainability

14.895.606.001 174.511.242 8.768.669.535 23.838.786.777

Improving human capital 21.914.198.035 284.641.848 4.489.619.172 26.688.459.055

Improving the social inclusion of the disadvantaged

5.090.617.054 55.371.127 4.939.099.755 10.085.087.936

Increasing the adaptability of workers and firms, enterprises and entrepreneurs

7.580.559.335 131.405.865 5.443.967.958 13.155.933.158

Information society 12.076.677.871 549.950.999 2.324.348.709 14.950.977.579Investment in social infrastructure 16.430.395.925 450.544.790 914.152.824 17.795.093.539

Mobilisation for reforms in the fields of employment and inclusion

684.319.753 219.923.291 365.264.523 1.269.507.567

Reduction of addi-tional costs hinder-ing the outermost regions development

376.466.913 5.498.263 279.292.174 661.257.350

Research and tech-nological develop-ment (R&TD), innovation and entrepreneurship

49.700.600.383 1.348.569.984 14.659.268.912 65.708.439.279

Strengthening institutional capacity at national, regional and local level

2.531.932.477 288.265.908 82.769.077 2.902.967.462

Technical assistance 7.930.570.041 463.921.176 1.694.677.932 10.089.169.149Tourism 4.636.201.016 594.159.469 842.397.436 6.072.757.921Transport 72.113.312.738 1.036.659.466 2.388.175.237 75.538.147.440Urban and rural regeneration 8.834.463.550 212.661.136 1.924.391.477 10.971.516.163

Total 283.559.747.572 7.901.894.227 55.261.614.061 346.723.255.860


*It is not possible to distinguish which part of FP7 relies to SMEs

Table 3.The allotted amount to the EU countries from the EU budget

Source: Obtained and calculated from: http://ec.europa.eu/budget/fts/index_en.htm

The evaluation report of CIP ICT PSP (2011) revealed that 33% of funds were committed to pri-vate companies that accounted for almost 35% of programme participants by the end of 2010. 75% of private companies also participated in FP7 programme. While biggest risks in ICT PSP pro-jects are bound to implementation of new innovative service solutions, FP7 programme is more related to covering technological risks.

JEREMIE - Joint European Resources for Micro to Medium Enterprises is a facility created by the European Investment Fund and the European Commission that enables better access to fi-nance for SMEs. It enables member states to use a part of allocated structural funds for loan gua-rantees, venture capital and equity financing to SMEs.Contributions from the Structural funds are allocated to loans, guarantees or venture capital funds that are invested into enterprises.Returns from investments are reinvested in enterprises. In this way, a pool of funds can be re-used several times, leveraging capital and increasing the impact of public resources allocated to SMEs.EU fun-ds can also be channelled through holding funds which are set up to invest in several investment funds. This is not compulsory, but does offer the advantage of enabling managing authorities to delegate some of the tasks required to implement JEREMIE to professionals. The highest share, namely EUR 8,902.65 million, went to financial engineering instruments for enterprises (either to holding funds or directly to specific funds) from 2007 to 2011 (EC, 2012). Of this, an aggregated amount of EUR 5.753,16 million was paid from the Structural Funds, out of which more than 96% from the ERDF, while the rest of funds were contributed from the ESF operational programmes.

Financial engineering instruments for enterprises represent the highest percentage (nearly 90%) of all financial engineering instruments implemented in 2007-2011. At the end of 2011 a to-tal of 484 specific funds for enterprises offering all types of financial products, primarily loans and guarantees followed by equity/venture capital and other products, were set up. 341 funds were implemented without a holding fund, while the remaining 143 specific funds were implemented through aholding fund (EC, 2012).

There are some programmes managed at the national level such as business support activities that benefit SMEs indirectly through technical assistance or information database. The latter par-ticularly concerns Enterprise Europe Network that is the largest European business support and innovation network providing integrated high quality services for the benefit of SMEs. One of the network’s core activities is informing enterprises about EU legislation, programmesand funding opportunities as well as providing feedback from SMEs to the Commission toensure that future legislation responds to SME needs.

4

2 Own calculation based on the data available at: http://ec.europa.eu/budget/fts/index_en.htm (retrieved July 2013).3 Informationobtainedfrom: http://ec.europa.eu/enterprise/newsroom/cf/_getdocument.cfm?doc_id=7264 (retrievedJuly 2013).


The new Programme for the Competitiveness of Enterprises and Small and Medium-sized En-terprises (COSME) will run from 2014 to 2020, with 2.03 billion euro at disposal. It is a continua-tion of the current CIP, i.e. its EIP – Entrepreneurship and Innovation Programme component. Its main beneficiaries would be existing entrepreneurs, prospect entrepreneurs and national (regi-onal, local) authorities. COSME would continue supporting European Enterprise Network, a so called one-stop shop for entrepreneurs that gathers more than 600 business support organisati-ons from 60 countries. As evidenced from the subtotal and programme specific data presented in table 4, COSME is just a part of the programmes SMEs can benefit from. Although the specific calls for project proposals might target different beneficiaries, it general SMEs can pay attention to the group of project proposals evidenced in the table 4.

Operational programmes 2013 2014-2020

1.1. Horizon 2020 9.832 70.200

1.2. COSME 163 2.030

1.3. Erasmus for all 1.330 13.010

1.4. Energy 22 5.126

1.5. ICT 3 1.000

1.a Subtotal Competitiveness for growth and jobs (sum 1.1-1.5.) 11.350 91.366

I. Total Competitiveness for growth and jobs 15.068 125.614

2.1. Youth employment initiative 0 3.000

2.2. Competitiveness 6.312 49.492,3

2.a Subtotal Cohesion Policy 6.312 52.492,3

II. Total Cohesion Policy 52.392 325.149

Source: Pulled from MFF 2014-2020.

Table 4. Operational programmes concerning SMEs proposed funds from 2014-2020


Application process

The project submission process commences following publication of a call for proposals. The criteria that need to be met by the submitted project are published in the application guidelines.Completed projects are not entitled to financing but projects in the implementation can be eligi-ble under certain conditions despite the fact that their chances for being awarded the funds are smaller compared to the projects in the preparatory phases.

To apply for the EU funds, applicants must have a financially, economically and socially ela-borated project idea that in thematically in line with the priorities of operational programmes. Project description must include: overall goal and specific objectives of the project, elaboration of the need for project, description of project activities, action plan, expected results after pro-ject implementation, budget estimation and envisaged financial sources. The applicants must also prove that they have cash resource needed for co-financing. Each project proposal is subject to evaluation that consists of: administrative compliance assessment, eligibility assessment and technical and financial assessment.

Evaluation of administrative compliance and eligibility assesses financial stability of appli-cants. Technical evaluation is most important as it assesses project’s compliance with the call for proposal, projects’ results, innovativeness and strategic necessity of the project. Refused applica-tions are elaborated in detail, giving the chance to applicants to improve their application in the prospect calls for project proposals.

The more partners there are and the more regions (countries) are involved, the greater the chance to get the funding provided that other tender requirements are fulfilled. A rule of thumb is having at least three partners (regions) that benefit from the project implementation. In the context of SMEs it means that a good combination could be a joint project application of one or more SMEs with a university or a research institute. In other words, public-private partnerships in broad meaning are encouraged. Currently the environmental projects whose investment costs exceed 25 million euro require special evaluation procedure. The same holds for other projects exceeding 50 million euro of investment value. For these large projects cost-benefit analysis that explains the impact of overall social and economic position of the country and not necessarily fi-nancial benefits that the project can bring to the region that it should be implemented in as well as to other neighbouring regions. This analysis is required in addition to the feasibility study of the project.

Regulatory framework applicable for the EU funds is defined in the Financial regulation and its implementing rules as well as certain sector specific regulation. As of the beginning of 2013 the new Financial Regulation is accompanied with the new rules of application (RAP). The latter helps simpler, cheaper and faster procedures of awarding the EU funds to the applicants for grants and public contracts, supports more accountable spending of the EU funds as well as the mobilisati-on of third parties’ financial resources in addition to EU grants in various innovation schemes. It is believed that the new regulation would benefit member countries with low absorption rates from the EU funds such as Bulgaria and Romania.

The so-called light documentation encompasses legal status check of the applicant, its financi-al and operational capacity that is to be proved by a declaration of honour without the necessity to provide supporting documents.


Neither non-profit principle nor guarantees on pre-financing are required as of 2013. An ear-lier grant threshold for light documentation was 25.000 euro, while it stands at 60.000 euro as of the beginning of 2013. The proof of financial capacity of the applicant organisation is normally required by the European Commission for contracts on purchasing services, supplies and works whose value exceeds 60.000 euro. From 2013 thereon the plans on work programmes would be multi-annual.

The grant award procedure should last up to nine months from the closure of the call. The applicants should receive the notice on the evaluation of their projects within six months from the closure of the call. The grant agreement with successful applicants should be concluded wit-hin three months from the communication of the evaluation results of the project. Upon the grant agreement conclusion, the beneficiaries should receive money due within 30, 60 or 90 days after reporting the delivery results according to their contractual obligations. The exact term is subject to contract obligations’ fulfilment test. The maximum threshold per lump sum payment to the contractors of 25.000 euro will be abolished and general accounting practice in calculating costs of beneficiaries would be recognised in particular cases. An external audit is generally appli-cable for grants exceeding 0,5 million euro and for grants above 0,1 million euro that are used for financing operational costs of organisations.

Due to the fact that many potentially good projects have been disregarded in the past if they had some missing documentation, the new rules give applicants an opportunity to submit addi-tional documentation or provide clarifications to project documentation as long as this does not modifies the project proposal or tender.

Due to the fact that commercial banks have expertise in project selection and financing, lots of EU programmes, particularly those targeting the SMEs, are implemented through financial in-stitutions’ intermediation. In addition, banks can play big role in project pre-financing. The invol-vement of private sector helped increase absorption capacity from the EU funds in Italy, Hungary and Greece (EBRD, EC and IMF, 2011).

Conclusion

Although it might not be evident at the first sight, the opportunities of SME funding at the EU level are broad and will be even broader in the multi-annual financial framework in the 2014-2020 period. It especially concerns innovative, research and development oriented SMEs that collabo-rate with other research institutions, other SMEs, as well as SME networks. Although the applica-tion process of the projects for EU funds and programmes might be time-consuming and exhau-sting for SMEs, it is a worthwhile experience as it helps enterprises to elaborate its own strategy and goals. The latter is not only crucial for their SMEs’ existence but for applying for the numero-us guarantee programmes offered to SMEs with or without support of the EU institutions. EU en-courages strongly development of SMEs and it is up to the SME sector to make the most of the EU programmes available for their own benefit and for the benefit of regions they operate in.


References:

• Whywasitnecessary to change thebudgetaryandspendingrulesinthe Financial Regulation?, Reference: MEMO/12/795 Event Date: 29/10/2012, http://europa.eu/rapid/press-rele-ase_MEMO-12-795_en.htm(retrieved: July 2013)

• Centre for StrategyandEvaluationServicesand EIM, 2011, FinalEvaluationoftheEntrepre-neurshipandInnovationProgramme, FinalReport, 2011, http://ec.europa.eu/cip/files/docs/final-evaluation-of-eip_en.pdf

• COSME – Programme for theCompetitivenessof Enterprises andSMEs, 2014-2020, http://ec.europa.eu/cip/files/cosme/cosme_factsheet_en.pdf(retrievedJuly 2013)

• EBRD, EC and IMF, 2011, The Role ofCommercialBanksintheAbsorptionof EU Funds, TheEu-ropean Bank Coordination (“Vienna”) Initiative, http://www.imf.org/external/region/eur/pdf/2011/ebci031611a.pdf (retrievedJuly 2013)

• EuropeanCommission (EC), 2012, European Union SupportProgrammes for SMEs - Ano-verviewofthemainfundingopportunitiesavailable to EuropeanSMEs, http://ec.europa.eu/enterprise/newsroom/cf/_getdocument.cfm?doc_id=7264(retrievedJuly 2013)

• EuropeanCommission (EC), 2012, Summaryreport on theprogressmadeinfinancingan-dimplementingfinancialengineeringinstrumentsco-financedbyStructuralFunds, Pro-gramming period 2007-2013, Situation as at 31 December 2011, http://ec.europa.eu/regional_policy/thefunds/doc/instruments/financial/financial_engineering_summary_report.pdf(retrievedJuly 2013)

• EuropeanCommission (EC), Thenew SME definition, Userguideand model declaration, http://ec.europa.eu/enterprise/policies/sme/files/sme_definition/sme_user_guide_en.pdf (retrievedJuly 2013).

• EuropeanCommission (EC) andEuropeanInvestment Bank (EIB), 2013, RiskSharing Instru-ment for Research&Development&InnovationdrivenSMEsandSmallMid-caps (RSI) - http://www.eif.org/what_we_do/guarantees/RSI/rsi-faq.pdf(retrievedJuly 2013)

• EuropeanCommission (EC) - EIPC Entrepreneurship&InnovationProgrammeCommittee,

• ImplementationReport 2012, revisedversion 21 May 2013, http://ec.europa.eu/cip/files/cip/docs/final_2012_eip_implementation_report_en.pdf(retrievedJuly 2013)


• EuropeanInvestment Bank Group (EIBG) andEuropeanCommission (EC), 2013, Suppor-tingsmallandmedium-sizedenterprisesin 2012, A jointreportoftheEuropeanCommissio-nandtheEuropeanInvestment Bank Group, 02/05/2013, http://www.eif.org/news_cen-tre/publications/joint_report_EIBGroup_EC_SMEs_access_to_finance.pdf(retrievedJuly 2013)

• EuropeanInvestmentFund (EIF), 2011, EIF’s support for entrepreneurshipandinnova-tionin Europe, http://www.eif.org/news_centre/publications/fei_brochure_new.pdf(retrieved: July 2013)

• EuropeanSmallBusinessAlliance (ESBA), 2011, MicroandSmallBusinessinthe EU,

• Goleyewska, A., 2013, Co-financinginnovativeprojectsinSMEsfrom EU structuralfunds. TheCaseofPomeraniaregioninPoland, paperpresented at the Management, Knowledge-andLearningConference, June 19-21, Zadar, Croatia.

• Hunya, G., 2011, ProblemsofRomanianSMEswithtapping EU structuralfunds, EasternJurna-lofEuropeanStudies, 2 (1), June 2011, pp. 129-146.

• KPMG, 2011, EU Fundsin Central andEastern Europe

• MarkovičHribernik, T., Kirbiš, M., Vek, U., 2008, InstitutionalRegulationandtheEffectivene-ssofAbsorbingFunds: theExperiencesof Ireland, EstoniaandSlovenia, Društvena istraživa-nja, 17 (6), pp. 1219-1239.

• MFF 2014-2020: List ofprogrammesadjusted post EuropeanCouncilconclusions, 27/03/2013

• Tatar, M., 2010, EstonianLocalGovernmentAbsorptionCapacityofEuropean Union Structu-ralFunds, Halduskultuur – AdministrativeCulture11 (2), pp. 202-226

• Vickery, G., Luukkonen, T., Radosevic, S., Fisher, R.,CIP ICT PSP Final (SecondInterim) Eva-luation

• Finalreport, http://ec.europa.eu/cip/files/cip/docs/cip_ict_psp_interim_evaluation_re-port_2011_en.pdf, 20.07.2011 (retrievedJuly 2013)

• Zaman, G., Cristea, A., 2011, EU StructuralFundsAbsorptioninRomania: Obstaclesan-dIssues, http://www.revecon.ro/articles/2011-1/2011-1-4.pdf

90 Nermin Zukic

MYTHS OF AND OBSTACLES IN TEACHING ENTREPRENEURSHIP IN

BOSNIA-HERZEGOVINA AND BEYOND

Nermin Zukic, Ed.D., MBAE: [email protected]: [email protected]: +387.63.916.510 / +387.65.078.305M: +1.646.525.1193

Skype: zukicn

AbstractPodučavanje poduzetništva je postala popularna politička alternativa koja daje nadu za poboljšanja u ekonomiji, uključujući I smanjenu nezaposlenost. Nažalost ne po-stoji dovoljno dokaza sa lokalnog I regionalnog nivoa da je to stvarno tako, posebno imajući u vidu neadekvatne kapacitete za kreiranje politika, monitoring I evaluaciju is-hoda te primijenjena istraživanja. Također postoje indikacije da se poduzetništvo ko-risti I kao mjera socijalne politike.

Podučavanje u širem smislu, kao I podučavanje poduzetništva je sistemski zanema-reno, uključujući koji sadrža jtreba imože da se podučava I kako, od koga, komu, te koji so realni ishodi. Sve ovo, plus vrlo nisko učešće odraslih u procesima stjecanja znanja ostavlja dosta nerazjašsnjenih pitanja I problema. Sistemski problem kao što je obrazovanje nastavnog kadra se ne mogu zanemarivati, kao niti mnoge relevan-tne istrazivačke teme sa lokalnim I regionalnim kontekstom.

Teaching entrepreneurship has become a popular policy intervention that raises hopes for improved economic performance, including lower unemployment. Unfor-tunately there is no sufficient local and regional evidence that supports these ex-pectations, in part because of substandard policy-making, monitoring and evalua-tion, and applied research capabilities. Furthermore, there are indications entrepre-neurship is also being used as a social policy intervention, thereby generating differ-ent outcomes.

Teaching in broader sense, as well as entrepreneurially-focused teaching has been neglected, including which content is to be taught and how, by whom, to whom, and what are likely long-term outcomes. All of this, combined with low adult learning par-ticipation rates, leaves many educational challenges unrecognized and unresolved. Without addressing systemic issues such as teacher training, any initiatives are like-ly to have only temporary, if any positive effects. [end abstract]

Key Terms: Entrepreneurial learning, teaching entrepreneurship, teacher qualificati-ons, Western Balkans, learning outcomes, benefits to the society, social policy, eco-nomic policy, entrepreneurial policy


Moto of this ICEL conference is statement attributed to Peter Drucker: “Most of what you hear about entrepreneurship is all wrong. It’s not magic; it’s not mysterious, and it has nothing to do with genes. It’s a discipline and, like any other discipline, it can be lear-ned”. After years in several related roles I would disagree with Prof. Drucker on at least two points:

• Developing entrepreneurs, or at least high-performing entrepreneurs is still myste-rious, and particularly so in South-East Europe.

• Doubt that all qualities that make up high-performing entrepreneur can be acquired in a way that is consistent with a traditional educational process.

There is also a lack of consensus among researchers and educators of what can and needs to be learned, but this has not stopped policy makers, educators, and many others from trying. In part these differences stem from lack of common definition of what is en-trepreneurship and which skills are required to be successful.

After seeing successes in the U.S., entrepreneurial learning in Europe has been incre-asingly promoted since 1990s at different levels of formal education and mostly with the intent of promoting entrepreneurship. To make things more complex, Europeans have lin-ked entrepreneurship through European Charter for Small Business Enterprises, to the concept of small and medium enterprises, and it is often assumed or implied that pro-grammes supporting one will also help the other (OECD, 2007). Long-term impact of the-se approaches however remain unclear, yet different regional, national, EU and other go-vernments have spent substantial funds supporting these policies and assumptions.

While emphasis of this essay is primarily on Bosnia-Herzegovina, observations expre-ssed here may be applicable to most Western Balkan (WB) countries: Serbia, Albania, Montenegro, Macedonia, perhaps to lesser extent Croatia. Also many elements of this analysis may be of interest to the entire South and South-East Europe including countries such as Greece, Italy, Portugal, Spain, etc.

It has been well established that BiH has weak central institutions and policy making capabilities, but challenges of defining and implementing entrepreneurship policy and le-arning go beyond that, as many other countries have struggled to achieve desired outco-mes. Why is that so? Well, one possible explanation may be that entrepreneurship also became more an instrument of social and employment policy.

In European and particularly South-East European (SEE) context, I suggest that we lack evidence and insight about entrepreneurship and learning entrepreneurship, specifically:

Is there a “good” and “bad” entrepreneurship (or good and better) from a policy making and financial perspectives? Other terms that may be used are “productive”, “unproducti-ve” and destructive (Baumol, 1990), or innovative entrepreneurship, or value-creative as opposed to rent-seeking (ref!)

92 Nermin Zukic

• Who is actually qualified, how does one acquire suitable qualifications, and there-fore should teach entrepreneurship?

• What exactly should be taught and how customized entrepreneurship content and methods should be?

• Who is the intended audience to whom particular content needs to be delivered?

• And most importantly what are effects and benefits to the society from all these activities?

After carefully considering and answering each of these questions, I put forward the assertion, when it comes to entrepreneurship we are still fairly uninformed about what exactly should we teach, by whom, how, and for what kind of realistic benefits.

Underlying all of this is that even in developed societies, entrepreneurship-related re-search raises number of policy questions and dilemmas, while BiH, WB and SEE are not doing enough to contextualize this research, and make it applicable to their respective locales (Wilson, 2005, Shane, 2009).

Absence of adequate research is particularly evident in policy-making, and monitoring and evaluation (M&E) capabilities (RRPP-WB, 2013a; RRPP-WB, 2013b). Therefore, en-trepreneurship-related policies are often put in place based on the argument “everybody else is doing it, so should we.” While insufficient regional research of outcomes may also mean some interventions produce success in some places, a number of critical assump-tions goes unchallenged and on the pessimistic side – most of the efforts may be misgu-ided and ineffective, and funds wasted.

1. Defining and Differentiating Entrepreneurship

This is a common issue of disagreement among researchers, and policy makers (ETF, 2006), and most often the difference is with respect to new enterprise’s annual growth rate and its size. Most definitions tend to include business founders whose primary objective is self-employment creation. But for economic impact and policy purposes, only entrepre-neurs that truly make a significant impact are those who achieve high-growth and rapid-ly and sustainably increase employment (Pfeifer, Sarlija, 2010; Shane, 2009). Conventi-onal economic logic suggests those are the only ones who should receive public financi-al support.

But has entrepreneurship become also an instrument of social policy? And if so, do we use same measures of success? It is important here to draw a distinction between soci-al entrepreneurship, which aims to achieve non-monetary goals, and entrepreneurship ai-med at stimulating specific population.


When it comes to local economic conditions and entrepreneur’s background, globally there are at least four distinct paths to entrepreneurship:

• “Transitional” entrepreneurship, typically occurring in a post-conflict or other lar-ge scale economic-system change. It is dominated by small-scale entrepreneurs, often necessity-, or small-scale opportunity driven, with aims towards poverty re-duction and supported by micro-financial institutions. Some start-ups may identify growth opportunities and eventually develop into larger enterprises

• “Unemployed to self-employed” is necessity-driven approach to entrepreneurship which tries to mobilize individuals who have been out of work for extended periods of time to start their own, typically small-scale businesses. It more often occurs in developed countries. Starting a business may provide an individual with valuable business and other skills, and make him also more attractive for future employment. Although many of these entrepreneurs are less likely to sustain businesses for extended periods of time, impact of these programs needs to be assessed not only from business but also from social care perspective (i.e. is provision of funds for entrepreneurs and their business ideas, however likely unsustainable, better than provision of funds purely as social give-away).

• “Vocational/professional -- voc-pro” entrepreneurship is opportunity-driven, whe-reby we have a skilled individual (tradesperson, such as plumber, mason, electrici-an, or professional such as lawyer, business consultant) who starts own business, typically has established client base, niche expertise and/or tools and in the future may grow and employ additional staff.

• Finally, high-impact high-growth, opportunity-driven entrepreneurship is goose than lays golden eggs. Those are founders and financiers of Googles, Skypes, EBays, Amazons, SAPs, Apples, biotechs, and other successful startups. Many of these, now mature companies, make enormous impact on US but also global economy.

Other paths are also possible. Boundaries between these paths are loose and informal and an individual or enterprise may freely move across. Each of these paths to entrepre-neurship is likely to attract different kind of founders, investors and produce different kind of outcomes. Investment community is an integral part of the process as it provides finan-cial and technical support and social networks. With unemployed-to-employed path to en-trepreneurship there are fewer true investors, as those are often supported by state-run small business and social programs. The first two paths may fall under “social inclusion entrepreneurship” (World Economic Forum, 2009).

Teaching or advocating entrepreneurship, including self-employment forms may have another by-product, which is of particular importance to societies where public sector em-ployment holds great appeal to younger generations (such as in BiH, also some Arab co-untries): it provides them with an alternative to public sector employment, and stimulates them to become more individual and self-dependent.

Furthermore it likely improves their analytical and financial, possibly even organiza-tional capabilities and prepares them to become more effective in day-to-day living and activities.

94 Nermin Zukic

Entrepreneurship that focuses on self-employment and takes place in transitional so-cieties may also have empowering, even transformational impact on individuals and even society as whole. This “transitional” type of entrepreneurship likely enhances leadership skills of individuals and may also have an impact on their civic participation, facilitate soci-al entrepreneurship and democracy development. Its effects are difficult to measure over the short term and even establishing cause-effect relationship over long term may be a challenge.

Finally, it is also conceivable that some self-employment oriented entrepreneurs will graduate into high-performing category.

Table 1. Key characteristics of different paths to entrepreneurship

Transitional High-Growth Voc-Pro Unemployed To Self-Employed

Influence/Initiative Int/Ext (donors) Internal (founder) Internal (founder) Int/Ext (gov’t)

Growth/Impact potential Small/micro Large/large Medium/Medium Small/micro

Business activity Basic services, trade Bio, IT Diverse services,

appliedBasic services,

trade

Learn/knowledge required Basic business IP,Specialized

business and techSpecialized busi-

nessBasic business

basic tech

OBSTACLES

2. Teaching “What” in Entrepreneurship

”More than ever the skills determine destiny of people and places” (OECD, 2009) Be-ing successful entrepreneur requires multiple skills that can be acquired by studying and exploring a variety of disciplines. Typically coursework in this area is centered around bu-siness plan preparation in individual or group format, and analyzing some of the succe-ssful or less so, cases. Having or acquiring high-level social skills, and risk-assessment may be considered teachable, but risk-taking capability, motivation, ambition, initiative, ability to inspire and motivate oneself and others, which are central to success and high-growth, seem to be in a gray area. Can those be taught, or otherwise developed over time?


“Entrepreneurship education is about developing attitudes, behaviours and capacities at the individual level.“ (Wilson, OECD, 2005). Exactly how we accomplish that, particu-larly in WB context remains to be seen. A number of other fields such as psychology, soci-ology, anthropology, and others may need to be consulted, but at least some of these tra-its and behaviours they may not be easily and readily taught, and delivered within prescri-bed time limits and outcomes in mind.

Some authors make clear distinction between knowledge, skills, and attitudes, among the latter “Espouse theories challenging” faring as being highly individual and potentially transformative in itself (Albornoz, 2008). Other advocate “experiential learning” and su-ggest “entrepreneurship education and

training therefore entails more than the development of particular business skills. It can influence an

individual’s motivation to strive for something that might otherwise seem impossible or too risky” (GEM, 2010, p. 11).

Backbone business concepts should include concepts such as competitive advantage, value-added, and barriers-to-entry, and also a number of activities developing soft skills such as communications, facilitation, leadership, conflict resolution, decision making, risk assessment, creativity and innovation etc.

But even on a purely business side of learning, many key topics needed by high-growth entrepreneurs are not available in BiH, even Western Balkans and broader, such as Product Management, New Product Introduction, Operations Management, Organiza-tional Behaviour, Small Business Venture, Intellectual Property/Patent Law, Tax Law, etc. Translating English language textbooks is insufficient, as regional context developed upon regional research and knowledge is also needed. Local state-run universities are falling behind to contextualize new trends. One possible benchmark may be a number of new courses and programs introduced each year as an indicator of how well they are adapting and customizing their content to the needs of society and to competitive forces.

Teaching entrepreneurship to individuals with different backgrounds, including social may require diverse teaching and technical skills and methods. Ultimately, expected and achieved outcomes by each category may vary significantly.

Teaching “what” is also closely linked by teaching “by whom” – if society has limited un-derstanding of what needs to be taught, then it is likely to have a limited supply of appro-priate human resources and therefore it will resort to use people it has available for a gi-ven purpose.

96 Nermin Zukic

3. Teaching Entrepreneurship “By Whom”

Most will agree about multi-disciplinarity of skills needed both by entrepreneurs and by their teachers. We lack sufficient local and regional insight about professional and expe-riential profiles that are most desirable and effective for individuals to teach entreprene-urship, applying what kind of learning methods and for which specific audience. It seems largely assumed that “one size fits all” approach to teaching entrepreneurship will provi-de desired outcomes.

Yet, entrepreneurship-related content may be delivered to several distinct audiences, and each with anticipated distinct outcomes. Each requires own approach and methodo-logy: primary school students, secondary school students, university students, adult lear-ners, long-term unemployed adults, individuals with advanced scientific knowledge, etc.

While many EU countries have developed entrepreneurship education strategies at primary and secondary levels (ISCED 1-3) in period 2004-2011 (EACEA, 2012), including BiH, fewer have addressed teacher qualifications. Finland has been actively working on curriculum for its teachers of entrepreneurship since 2010 (Seikkula-Leino, Ruskovaara, Saarivirta, 2012) while Turkey, Spain, Poland, and Ireland are among countries that provi-de teaching materials and guidelines (EACEA, 2012).

There is limited available information in the region about qualifications required to te-ach entrepreneurship, in part probably because some of it is done in experimental, in se-mi-formal or elective format. Improved financial literacy and analytical skills are highly de-sirable, but can teaching business plan preparation achieve much beyond that?

If diverse approaches and multi-disciplinary content are indeed desired and most effective ways, where do we find such educators / facilitators? According to World Econo-mic Forum “training the trainers” may be as great an effort as developing the curriculum (as quoted in GEM, 2010), but there seem to be insufficient discourse about this.

And if those curriculums are desired and needed, how well are they introduced to their respective audiences? Therein lays another local and regional challenge – “teacher” trai-ning. Term “facilitator training” would be better suited, as it represents what should beco-me predominant mode of learning and knowledge transfer, particularly for a topic such as entrepreneurship.

So, how do we prepare learning and educational professionals for ever changing la-bour markets, employment and individual needs, and for diverse learning audiences?

Many European countries, particularly those in the South, and specifically South-East Europe and Western Balkans, have neglected substantive policy debate regarding lear-ning and education, and that also applies to area of faculty development, and teacher training.


This may be in part because there are almost no venues and no institutions or even competencies to participate in this. Having teaching programs, institutions such as Peda-gogical Institutes and Academies, departments at Faculties of Philosophies, and others, at least in BiH, are graduating individuals using outdated methods is not enough to meet demands of a modern, knowledge-oriented, competitive society, with high-standard and quality of living aspirations. Most SEE/WB tertiary and professional educational pro-grams lack representation of the following fields:

• Teaching STEM (science, technology, engineering, math),

• Curriculum design,

• Monitoring and evaluation (M&E) of learning outcomes,

• Online / digital learning strategies and their impact,

• Educational policy, regional and national,

• Educational leadership and administration (for college, university, policy and other professionals) etc.

Other areas, such as health/nutrition, business and creativity/innovativeness, should be considered for mainstream teacher education as well. Given regional demographic trends, institutionalizing adult learning, and creation of supporting infrastructure, including values and cultural changes, should be one of the priorities for all WB countries. As an illustration, in case of BiH, out of 13 regional ministries of education, not a single one has department or unit dedicated to adult education.

Furthermore, WB/SEE universities, particularly public-funded are rigid and largely un-responsive to the needs of society. Instead of being generators of ideas and change, BiH HEI (higher education institutions) arefortesses of stale practices, closeness, and incom-petence. In a hypothetical case whereby Bill Gates was to come and teach entreprene-urship to BiH students as a full-time faculty, he could not – because he has no university graduate degree. Students and learners forego many learning opportunities to meet the-se restrictive regulatory demands, while links with businesses and other practioners re-main particularly weak.

Social sciences research, and especially qualitative research methodologies in most tertiary institutions in BiH are almost unheard of and therefore highly under-utilized for re-search and learning purposes (RRPP-WB, 2013a; RRPP-WB, 2013b). There are no qu-alitative methods courses offered on local universities, and as such both would-be and potentially talented researchers and policy makers are deprived of insight and corrective interventions.

98 Nermin Zukic

Therefore, a lack of appropriate institutional framework for “teacher training” is critical deficiency of current system and should not be no longer ignored in hope that things will improve on its own.

4. Teaching Entrepreneurship to “Whom”?

Europe has adopted a practice of teaching entrepreneurship to university students, alt-hough rationale for doing so is quite mixed. European university graduates appear less motivated to become entrepreneurs, compared to those with less formal education, in part because of risks and outcomes and also higher opportunity costs. In principle, a succe-ssful entrepreneurial venture conducted by high-school graduate may become a form of social and economic equalization, if successful. On the other hand, university gradua-tes with highly specialized education and knowledge are more likely to be able to develop unique products, solutions, and services compared to those with less education. They are also likely to have a better grasp of their venture’s competitive advantage, barriers-to-en-try and value added – key capacities of successful entrepreneurs.

Other distinct learner segments also emerge: secondary school graduates, adult lear-ners with or without specific education, long-term unemployed, NEET (not in education, employment or training), etc. (World Economic Forum, 2009). Spectrum of “to whom” is probably easiest to address – customized learning opportunities should be made availa-ble to all those interested, or those who could benefit from them. But it is also wishful thin-king to assume they are all equally capable, or will all achieve similar outcome.

In order to reach out to the maximum number of individuals, and achieve best possi-ble results, may require use of diverse learning methods, and mediums, including online/digital learning, etc. most of which are underdeveloped in WB. Furthermore, opportunity-driven and necessity-driven entrepreneurial approaches may have different entrepreneur profiles and learning objectives, and outcomes as well.

Low participation of adults in lifelong learning (ETF, 2010) has been a critical issue for entire SEE, including WB. Even countries such as Croatia and Slovenia have been stru-ggling to engage adult population (participation rates of 1-2% in the region), and we in the region have not done enough to understand why. If adult learners are not participating, how will they learn about entrepreneurship?

When it comes to better understanding learning and cultural phenomena in BiH, there is also a potential linguistic link that may be reflected upon and further explored.

Most frequently used noun to translate “learning” into local languages is term “uche-nje”. Term “uchenje” is often linked to arduous work as is illustrated in local proverb “bez-mukenemanauke” – without hardship (literally sickness), there is no knowledge (science).


In local meaning and constructs “uchenje” as in learning from experience, or linked to cu-riosity about world that surrounds us, or as self-directed learning, organizational learning/learning organizations, learning cities, learning society, and in related contexts seems rather unfamiliar to most. In fact, terms such as learning organization or learning society do not translate well into local languages.

Simply put, local term describing learning does not stir up the most positive and enga-ging emotions with significant number of BiH citizens.

5. Entrepreneurial Learning Realities, Priorities, and Re-search Opportunities

• Most urgent priority is to set up a graduate program or school in the WB region that will support teacher/facilitator training using modern methodologies, and also acquisition of other skills required for a sophisticated educational/learning system and for a knowledge-oriented society. Ideally, such program should be situated outside a state-run university, and one of its key priorities would be to develop insight about local and regional issues, merge them with global and progressive trends and developments, and develop and advocate locally and regionally appli-cable solutions and recommendations.

• Forget entrepreneurship, focus on innovation and creativity. To achieve desired economic and employment effects, innovativeness is critical. Rationale for such proposition is that for high-growth venture, entrepreneurs need to be creative and define new service, products, markets, etc. Without that creativity, there is no successful enterprise, nor sustainable business model. Yet to teach creativity at very early stages of formal education may lead towards fundamental changes in educational systems and possibly in a broader society.

100 Nermin Zukic

5.1. Research Opportunities

• European and North-American societies vastly differ in number of areas, one of them being wealth creation. While nominally and on paper, everybody wants en-trepreneurs, in some societies, when successful, they may be treated with a de-gree of mistrust, scepticism, envy, etc. European societies, particularly those with longer socialist tradition tend to look at entrepreneurship and wealth accumu-lation with a degree of skepticism, and many policies are aimed at equalizing citizens, thereby potentially reducing incentives for entrepreneurship

• Even within an individual country, there may be significant differences in entrepre-neurial activities. In BiH there are several regions where entrepreneurial activity is accepted and thriving, including towns of Gradacac, Gracanica, Tesanj, Siro-kiBrijeg, Srebrenik, etc. In addition, major urban centers with support of foreign donours have undertaken activities to establish mostly IT-oriented incubators that house local start-ups (Banja Luka, Mostar, Tuzla, Zenica). Impact of traditions and historically developed competencies and affinities should also be considered (Dana, 1999). All of these factors have been largely neglected in local research, therefore making it difficult to understand and ultimately define effective local policies and interventions.

• It has been established that adult learning participation rates in BiH, WB, and even SEE are well below European averages, and also significantly below 15% tar-gets (EC, 20??). It would make a useful research to identify whether there is a link between childhood, and youth learning environments and methods, with subsequent interest for learning in adulthood. One of theories to explore is that restrictive, traditional learning methods (such as those emphasizing memorizati-on, time-specific outcomes, non-participative in nature) may discourage learning in adulthood.

• Own perception of own skills and knowledge required to be successful in entrepre-neurship seems very high. For 2011, EU average of 43% suggests that a signi-ficant number of people seem to think they have adequate knowledge to start a business (EC, 2012). This phenomena needs to be better understood, as it may suggest insufficient understanding of concepts and challenges related to starting a business and/or underestimation of skills required to succeed, which ultimately may lead or contribute to their failure.


References:

• Albornoz, C.A., (2008). Toward a Set of Trainable Content on Entrepreneurship Education: A Review of Entrepreneurship Research From an Educational Per-sepctive. Journal of Technology Management & Innovation, Vol. 3, Sp. Issue 1; p. 86-98.

• Baumol, W. J., (1990). Entrepreneurship: productive, unproductive, and destructive,Journal of Political Economy, 98(5): 893-921.

• CEDEFOP (2012). Future Skills Demand and Supply in Europe: Forecast 2012. Publications Office of the European Union. Luxembourg.

• Dana, L.P., (1999). Business and Entrepreneurship in Bosnia-Herzegovina. Journal of Business and Entrepreneurship; Oct 1999; 11, 2; pg. 105

• EACEA (2012). Entrepreneurship Education at School in Europe: National Strate-giesm Curricula and Learning Outcomes. Published by Education, Audiovisual, and Culture Executive Agency.

• European Commission (2012). Rethinking Education: Country Analysis, Part I.

• European Commission (2012). Entrepreneurial Learning Strategy in BiH 2012-2015.

• European Training Foundation (2006). Entrepreneurship Learning: Challenges and Opportunities.

• European Training Foundation (2010). Education and Business Study Croatia. Vaclav Klenha

• European Training Foundation (2009). Regional Human Capital Development Analysis for South Eastern European Partners of U4M; 1st Draft, August 2009

• Global Entrepreneurship Monitor (GEM) Consortium (2010). Special Report on En-trepreneurship Education and Training.

• Harmeling, S. (2008). That My Neighbor’s Cow Might Live: Effectuation and En-trepreneurship Education in Croatia. International Journal of Entrepreneurship Education 6: 23-42.

• International Labour Oorganization(ILO) (2011). Building Business and Entrepre-neurship Awareness: An ILO experience of integrating entrepreneurship educati-on into national vocational education systems.

102 Nermin Zukic

• Kovalainen, A. (2007). Influencing Attitudes and Skills for Entrepreneurship and SME Growth. OECD Publishing, Chapter 5.

• Organization for Economic Cooperation and Development (OECD) (2007). Promo-ting Entrepreneurship in South East Europe: Policies and Tools. Eds Potter, J., and Proto, A.

• OECD (2001). Learning to Innovate: Learning Regions.

• OECD (2009). Measuring Entrepreneurship: A Collection of Indicators. OECD Pu-blishing

• Peneder, M. (2009). Meaning of Entrepreneurship: Modular Concept. Journal of Industrial Competitive Trade, (9): 77-99

• Regional Research Promotion Programme - Western Balkans, RRPP-WB (2013a). Social Sciences and Research in Bosnia and Herzegovina: Between (Lack of) Finances and (Lack of) Quality. Policy brief.

• Regional Research Promotion Programme - Western Balkans, RRPP-WB (2013b). Social Sceinces and Research in Bosnia and Herzegovina: (Is There) Sufficiently Developed Personnel Potential? Policy brief

• Sarlija, N., Pfeifer, S. (2010). The Relationship Between Entrepreneurial Activities, National and Regional Development and Firm Efficiency -- GEM-Based Evidence from Croatia. Journal of Entrepreneurship 19, 1, p. 23-41

• Serviere, L. (2009). Forced in Entrepreneurship: Modelling the Factors Behind Ne-cessity Entrepreneurship, Journal of Business and Entrepreneurship, Vol. 22, No. 1, March 2010 35th ASBA Conference Proceedings

• Tipuric, D., Podrug N., Hruska, D. (2007). Cultural Differences: Results from Empi-rical Research Conducted in Croatia, Serbia and Hungary. The Business Review, Cambridge; Summer 2007; 7, 1; pg. 151

• World Economic Forum (2009). Educating the Next Wave of Entrepreneurs: Unloc-king entrepreneurial capabilities to meet global challenges of the 21st Century.

• Wilson, K. (200?). Entrepreneurship Education in Europe. European Foundation for Entrepreneurship Research

• Wagner, J. (2004). Nascent Entrepreneurs. Discussion Paper No. 1293. Institute for the Study of Labor

104 Toni Miljak

RAČUNOVODSTVENO EVIDENTIRANJE PDV-A KOD PODUZETNIKA NAKON PRISTUPA

REPUBLIKE HRVATSKE EUROPSKOJ UNIJI

Toni Miljak, mag.oec.,Visoka škola za menadžment i dizajn Aspira, Mike Tripala 6, 21 000 Split, [email protected], +38591/517-35-25

SažetakEuropska unijana stoji postići usaglašenu zajedničku poreznu politiku. Republika Hrvatska, kao članica Europskeunije od 1. srpnja 2013. godine, usklađuje svoje zakone koji uzrokuju novi razvoj u računovodstvenom tretmanu određenih stavki. Europska komisija direktivama regulira porez na dodanu vrijednost unutar Europske unije.Ulaskom u Europsku uniju Republika Hrvatska je postala dio jednog, odnosno unutarnjeg,tržišta Europske unije.Glavna značajka ovog tržišta je slobodno kretanje roba, osoba, usluga i kapitala. Dakle, nabava dobara iz drugih država članica u Hrvatskoj više se neće smatrati uvozom za stjecanje robe unutar Europske unije.Izraz ‘’uvoz’’ primjenjuje se samo na isporuke dobara iz zemalja koje nisu članice Europske unije. U slučaju prodaje do-bara iz Hrvatskeu neku zemlju članicu Europske unije kazat će se kako je riječ o razmjeni do-bara unutar Europske unije.Poduzetnici u Hrvatskoj moraju biti informirani s ovim načelima kako bi točno obračunali i računovodstvo proknjižili porez na dodanu vrijednost.

Ključne riječi: harmonizacija, isporuka dobara, PDV identifikacijski broj, obveza za PDV, ra-čunovodstvo PDV-a

ACCOUNTING TREATMENT OF VATAT ENTREPRE-NEURS AFTER THE ACCESSION OF THE REPUBLIC CRO-

ATIA IN THE EUROPEAN UNION

AbstractThe EuropeanUnion is tryingto implementtheharmonization underthe commontax poli-cy. Croatia, as amember of the EuropeanUnionfrom 01July 2013,harmonizesits lawswhich cause a new development inaccounting treatment ofcertain items. Throughout itsdirective-sEuropeanCommissionregulatesvalue added taxwithin the European Union.By joiningthe European Union, Croatiabecomespart of a single, or internal, market union.The main featureof thismarket is thefree movementof goods, persons, services and capital.


Therefore,the supplyof goodsfrom other Member Statesto Croatiawill no longerbe consid-ered as import forthe acquisitionof goodswithin the EuropeanUnion. The term ‘’import’’ shall apply onlyto supplies of goodsfrom countries thatare not members ofthe European Unionto Croatia.In the case ofsupply of goodsfrom the Croatiain the member state of the EuropeanUnion,it will be said that’s a case of the supplyof goodswithin the EuropeanUnion.Entrepreneursin Croatia mustbe informedwith theseprinciplesin order to correctlycalculate andaccountancyrecordthe value added tax.

Key words: harmonisation, supply of goods,VAT accounting, VAT identification number VAT liability

1. Osnovne informacije o porezu na dodanu vrijednost u Europskoj uniji

Porez na dodanu vrijednost (dalje: PDV) suvremeni je oblik oporezivanja potrošnje a plaća se na isporučena dobra i na obavljene usluge. Pod dobrima podrazumijevamo nekretnine, opremu, proizvode, robu i sl.

Kao glavna prednost PDV-a ističe se činjenica da pridonosi velike prihode u proračun (do 2/3 prihoda). Od zemalja članica Europske unije (dalje: EU) prva je Francuska uvela PDV i to 1958. godine.

Unutar EU PDV je reguliran brojnim direktivama Vijeća Europske unije. Direktive, koje re-guliraju PDV, su:

• Direktiva 83/181/EEZ (donesena 28. ožujka 1983. godine),

• Direktiva 86/560/EEZ (donesena 17. studenog 1986. godine),

• Direktiva 2006/79/EZ (donesena 05. listopada 2006. godine)

• Direktiva 2006/112/EZ (donesena 28. studenog 2006. godine) ,

• Direktiva 2007/74EZ (donesena 20. prosinca 2007. godine),

• Direktiva 2008/8/EZ (donesena 12. veljače 2008. godine),

• Direktiva 2009/132/EZ (donesena 19. listopada 2009. godine).

Standardna stopa PDV-a u EU određena je člankom 97. Direktive 2006/112/EZ prema kojemu u razdoblju od 01. siječnja 2011. do 31. prosinca 2015. godine standardna stopa ne smije biti niža od 15% dok maksimalna stopa nije zadana (Institut za javne financije, 2011.).

Osim standardne postoje i niže, nulte kao i više stope PDV-a. Prema članku 97. Direktive 2006/112/EZ, minimalna snižena stopa može iznositi 5% (EUR-Lex, 2006.).

Pojedine države mogu koristiti i još tzv. jako sniženu stopu kao i nultu stopu koju su imale na dan 01. siječnja 1991. godine s pravom na odbitak pretporeza. Popis stopa PDV-a u zemljama čla-nicama EU prikazan je u Tablici 1.

106 Toni Miljak

Tablica 1. Prikaz stopa PDV-a u zemljama članicama EU(European Commission, 2013.)

Države članice

(Member states)

Šifra

(Code)

Jako snižena stopa (Super

Reduced Rate)Snižena stopa (Reduce Rate)

Standardna stopa (Standard Rate)

Snižena stopa

(Parking rate)

Belgija BE - 6/12 21 12

Bugarska BG - 9 20 -

Češka CZ - 14 20 -

Danska DK - - 25 -

Njemačka DE - 7 19 -

Estonija EE - 9 20 -

Grčka EL - 6,5/13 23 -

Španjolska ES 4 8 18 -

Francuska FR 2,1 5,5/7 19,6 -

Irska IE 4,8 9/13,5 23 13,5

Italija IT 4 10 21 -

Cipar (grčki dio) CY - 5/8 17 -

Latvija LV - 12 21 -

Litva LT - 5/9 21 -

Luksemburg LU 3 6/12 15 -

Mađarska HU - 5/8 27 -

Malta MT - 5/7 18 -

Nizozemska NL - 6 19 -

Austrija AT - 10 20 12

Poljska PL - 5/8 23 -

Portugal PT - 6/13 23 13

Rumunjska RO - 5/9 24 -

Slovenija SI - 8,5 20 -

Slovačka SK - 10 20 -

Finska FI - 9/13 23 -

Švedska SE - 6/12 25 -

Ujedinjeno Kraljevstvo UK - 5 20 -


Nultu stopu PDV-a imaju Belgija, Danska, Irska, Italija, Malta, Finska, Švedska i Ujedinjeno Kra-ljevstvo. Potrebno je razlikovati nultu stopu PDV-a od oslobođenja od PDV-a. Kod nulte stope pro-izvođači prilikom isporuke svojih proizvoda ne obračunavaju PDV ali imaju pravo odbiti pretpo-rez koji je sadržan u ulaznim računima dobavljača. Zbog toga je nulta stopa bolja opcija od pore-znog oslobođenja.

Snižena stopa (Parking rate) predstavlja sniženu stopu PDV-a koja je bila na snazi 01. siječnja 1991. godine a koju su države članice zadržale jer se primjenjuju na isporuke koje nisu uvrštene na popis dobara i usluga na koje se mogu primijeniti snižene stope PDV-a. Popis se nalazi u Dodatku III Direktive 2006/112/EZ.

Članak 2., stavak 1. Direktive 2006/112/EZ određuje da sljedeće transkacije podliježu PDV-u (Institut za javne financije, 2011.):

• isporuka dobara uz naknadu na području države članice od strane poreznog obveznika koji djeluje kao takav,

• stjecanje dobara uz naknadu unutar Zajednice (EU) na području neke države članice od strane:

• poreznog obveznika koji djeluje kao takav ili pravne osobe koja nije porezni obveznik, ako je prodavatelj porezni obveznik koji djeluje kao takav a ne ispunjava uvjete za izuzeće od poreza za mala poduzeća predviđeno u člancima 282. do 292. i nije obuhvaćen odredba-ma članaka 33. ili 36.;

• u slučaju novih prijevoznih sredstava, poreznog obveznika ili pravne osobe koja nije porezni obveznik, čija ostala stjecanja ne podliježu PDV-u u skladu s člankom 3. stavkom 1., ili od strane bilo koje druge osobe koja nije porezni obveznik;

• u slučaju proizvoda koji podliježu trošarinama, ako se trošarina na stjecanje unutar Zajed-nice, u skladu s Direktivom 92/12/EEZ, naplaćuje na području države članice, poreznog obveznika ili pravne osobe koja nije porezni obveznik i čija ostala stjecanja ne podliježu PDV-u u skladu s člankom 3. stavkom 1.,

• pružanje usluga uz naknadu na području neke države članice od strane poreznog obveznika koji djeluje kao takav i

• uvoz dobara.

Važno je istaknuti da je člancima od 5. do 8. Direktive 2006/112/EZ (Institut za javne financi-je 2011.) određeno na koja se područja primjenjuje Direktiva PDV-a a na koja ne. Naime, određe-na područja geografski pripadaju EU ali ne pripadaju carinskom niti PDV području EU. Treća pod-ručja su područja na koja se navedena Direktiva ne primjenjuje. Prikaz teritorijalne primjene PDV Direktive nalazi se u Tablici 2:

108 Toni Miljak

Tablica 2. Primjena Direktive 2006/112/EZ na području EU (prema European Commission, 2013.)

Države članice EU

(carinsko i PDV područje EU)

ŠifraPodručje izvan EU (smatra se

carinsko i PDV područje EU i ne smatraju se trećim zemljama)

Treća područja

dio carinskog područja EU

nisu dio carinskog područja EU

Belgija BE

Bugarska BG

Češka CZ

Danska DK

Njemačka DE otok Heligoland, područje Busingen

Estonija EE

Grčka EL planina Athos

Španjolska ES Kanarsko otočje Ceuta, Melilla

Irska IE

Italija ITLivigno, Camoione

d’Italia, talijanske vode jezera Lugano

Države članice EU

(carinsko i PDV područje EU)

ŠifraPodručje izvan EU (smatra se

carinsko i PDV područje EU i ne smatraju se trećim zemljama)

Treća područja

dio carinskog područja EU

nisu dio carinskog područja EU

Irska IE

Italija ITLivigno, Camoione

d’Italia, talijanske vode jezera Lugano

Cipar (grčki dio) CY Suverene baze Akrotiri i Dhek-elia Sjeverni dio otoka Cipra

Latvija LV

Litva LT

Luksemburg LU

Mađarska HU

Malta MT

Nizozemska NL

Austrija AT

Poljska PL

Portugal PT

Rumunjska RO

Slovenija SI

Slovačka SK

Finska FI Atlandsko otočje

Švedska SE

Ujedinjeno Kraljevstvo UK otok Man Kanalski otoci


Donošenjem Zakona o porezu na dodanu vrijednost (NN 73/13)s danom 01.srpnja 2013. godi-ne izvršeno je usklađivanje s odredbama Direktive 2006/112/EZ i ostalim Direktivama vezanim uz oporezivanje porezom na dodanu vrijednost, a osobito sa odredbama o oporezivanju isporuka do-bara i usluga na zajedničkom tržištu Europske unije.

Novi Zakon o PDV-uu Republici Hrvatskoj sadrži odredbe koje su u skladu sa sljedećim ak-tima EU:

• Direktiva Vijeća 2006/112/EZ od 28. studenoga 2006. o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost (SL L 347, 11.12.2006.),

• Direktiva Vijeća 2008/9/EZ od 12. veljače 2008. kojom se utvrđuju detaljna pravila za po-vrat poreza na dodanu vrijednost, predviđen u Direktivi 2006/112/EZ, poreznim obve-znicima koji nemaju poslovni nastan na području države članice povrata nego u nekoj drugoj državi članici (SL L 44, 20.02.2009.),

• Trinaesta Direktiva Vijeća 86/560/EEZ od 17. studenoga 1986. o usklađivanju zakona dr-žava članica vezano za porez na promet – postupci za povrat poreza na dodanu vrijed-nost poreznim obveznicima koji nemaju poslovni nastan na području Zajednice (SL L 326, 21.11.1986.).

2. Razlikovanje pojmova usluga i dobro

Pod pojmomom dobra podrazumijevaju se roba, oprema, proizvodi i materijal. Analogno tome, kao usluga podrazumijeva se sve ono što ne predstavlja dobro.

Potrebno je odrediti razgraničenje pojmova usluga i dobro kako ne bi došlo do nedoumni-ca prilikom oporezivanja PDV-om uslijed nekoliko razloga.Prvenstveno, važno je zbog određiva-nja mjesta isporuke, koje je uvijek na određenom mjestu, dok se obavljanje usluga može prostor-no protezati. Razlikovanje dobra od usluge bitno je i zbog određivanja oporezivosti nekog prome-ta u odnosu na propisana oslobođenja od plaćanja PDV-a te u slučaju kada postoje različite pore-zne stope (Amidžić at al. 2008.).

Shodno tome kupnjom dnevnog tiska, npr., kupuje se isporučeno dobro (isporuka dnevnog ti-ska) a ne obavljena usluga (u dnevnom tisku nalaze se članci u kojima je ugrađeno autorsko pravo).

3. Oporezivanje isporuke dobara

Prema članku 14. Direktive 2006/112/EZ isporukom dobara smatra se, međuostalim, i sva-ka od sljedećih transakcija:

• prijenos, po nalogu tijela javne vlasti ili u njegovo ime, ili na temelju zakona, vlasništva nad imovinom uz plaćanje naknade,

110 Toni Miljak

• stvarna prodaja dobara, prema ugovoru o najmu dobara na određeno vrijeme ili o prodaji dobara uz odgodu plaćanja, koji određuje da se u normalnom tijeku događaja vlasništvo stječe najkasnije nakon plaćanja zadnjeg obroka, te

• prijenos dobara na temelju ugovora prema kojem se plaća provizija za kupnju ili prodaju.

Države članice predaju određenih građevinskih radova mogu smatrati isporukom dobara. Prema članku 15. električna energija, plin, energija za grijanje ili hlađenje smatraju se mate-

rijalnom imovinom.Materijalnom imovinom mogu se smatrati i:

• određeni udjeli u nekretninama,

• prava in rem koja njihovom imatelju daju pravo korištenja nekretnine,

• dionice ili udjeli jednaki dionicama koji njihovom imatelju daju de jure ili de facto pravo vlasništva ili posjedovanja nekretnine ili njezinog dijela.

3.1. PDV identifikacijski broj

Svaki poduzetnik, odnosno porezni obveznik, ima svoj jedinstveni broj za razmjenu dobara i usluga unutar EU. Taj broj izdaje porezno tijelo države članice u kojoj je porezni obveznik registri-ran za potrebe PDV-a. PDV identifikacijski broj ima značajnu ulogu u razmjeni dobara koja se obav-lja između poreznih obveznika registriranih za potrebe PDV-a u državama EU. U nekim slučajevima isti broj upotrebljava se za druge porezne svrhe.

Kupac, odnosno poduzetnik, iz države članice EU iskazivanjem svojeg PDV identifikacijskog broja dokazuje isporučitelju da je obveznik PDV-a te da će ga obračunati i platiti na stjecanje do-bara unutar EU. PDV identifikacijski broj obvezno se iskazuje na računima i prijavi PDV-a.

U svojoj strukturi PDV identifikacijski (European Commission 2013.) sastoji se od šifre države članice te skupine brojeva ili znakova. Primjera radi, PDV identifikaciji broj u Njemačkoj ima oblik DE99999999 (oznaka države i skupina od devet brojeva).

Članice EU omogućavaju svojim obveznicima PDV-a provjeru PDV identifikacijskih brojeva kupaca iz drugih država članica EU. Navedenu radnju moguće je izvršiti preko internetskih stranica Europske komisije.

Oporezive transakcije pri isporuci dobara unutar EU (između poduzetnika u različitim država-ma članicama) oslobođena su PDV-a u zemlji članici poduzeća isporučitelja kako je to propisano člankom 138. stavkom 1. Direktive 2006/112/EZ. U situaciji kada npr. hrvatski poduzetnik isporu-čuje dobra u Sloveniju poduzetniku koji je obveznik PDV-a u Sloveniji tada je takva isporuka oslo-bođena plaćanja PDV-a. Kako bi ta isporuka uistinu bila oslobođena plaćanja PDV-a u Republici Hr-vatskoj na računu mora biti naveden ispravan PDV identifikacijski broj (zajedno sa šifrom države) kako kupca tako i prodavatelja dobra. Na taj način dokazuje se kako su ova dva poduzetnika obve-znici PDV-a. Prodano dobro mora biti prevezeno s područja Hrvatske u drugu državu.


U slučaju da nisu ispunjeni svi uvjeti (nisu navedeni svi PDV identifikacijski brojevi ili dobro nije prevezeno u drugu državu), isporučitelj (hrvatski poduzetnik) mora obračunati hrvatsku sto-pu PDV-a na računu.

3.2. Utvrđivanje mjesta oporezivanja pdv-om

Mjesto oporezivanja PDV-om određeno je mjestom isporuke dobara što ne ovisi samo o sušti-ni isporuke dobara već i o tome na koji je način isporuka obavljena (Pavletić 2012.).

Sukladno članku 31. Direktive 2006/112/EZ mjesto isporuke je mjesto gdje se dobro nalazi u trenutku isporuke. Ukoliko slovenski poduzetnik kupi stroj u Sloveniji, a koji je bio unajmljen od francuskog poduzetnika, mjesto isporuke dobra je Slovenija pa se plaća PDV po slovenskoj stopi PDV-a.

Prema članku 32. mjesto isporuke je mjesto gdje se dobro nalazi u vrijeme početka opreme ili prijevoza.

Isporuke dobara oporezivat će se u mjestu gdje se dobra nalaze u trenutku završetka otpre-me ili prijevoza do kupca u slučaju isporuke na daljinu (npr. kataloška prodaja). U tom slučaju uku-pna godišnja vrijednost isporuka isporučitelja mora biti iznad praga kojeg je propisala država čla-nica kupac (članak 33.). Ukoliko hrvatska nakladnička kuća prodaje knjige putem interneta fizič-kim osobama u EU tada će se kupcima u npr. Portugalu obračunavati portugalska stopa PDV-a na-kon što se prijeđe iznos praga isporuke.

Prema članku 34. mjesto oporezivanja isporuke dobara je mjesto gdje se dobra nalaze u tre-nutku početka otpreme ili prijevoza do kupca u slučaju isporuke na daljinu ako je godišnjavrijed-nost isporuka isporučitelja ispod praga kojeg je propisala država članica kupca osim u slučaju kada se isporučitelj izjasnio za oporezivanje u državi članici odredišta.

Sukladno članku 36. kada npr. njemački poduzetnik isporuči dobro u Republiku Hrvatsku, PDV mora biti obračunat po hrvatskoj stopi PDV-a.

Isporuke dobara oporezuju se u mjestu gdje je polazna točka, ukoliko se dobro isporučuje bro-dovima, zrakoplovima ili vlakovima, tijekom dionice prijevoza putnika (članak 37.). Ukoliko zrako-plov leti iz Splita u Madrid, na isporuke putnicima na tom letu obračunava se hrvatska stopa PDV-a dok se u povratku obračunava španjolska stopa PDV-a. Ukoliko kruzer plovi od Barcelone do Grč-ke sa zaustavljanjem u Republici Hrvatskoj zbog kratkih posjeta, ali bez ukrcaja i iskrcaja putnika, obračunat će se španjolska stopa PDV-a.

Mjesto isporuke je mjesto gdje preprodavatelj ima sjedište kada prima isporuku plina putem sustava za distribuciju prirodnog plina ili električne energije. Ukoliko hrvatsko poduzeće distribu-ira plin i isporučuje ga korisniku u Njemačkoj, njemački korisnik mora obračunati PDV u Njemač-koj (prema članku 38.).

Članak 39. regulira oporezivanje isporuke u mjestu gdje električnu energiju, plin isporučen pu-tem sustava za distribuciju prirodnog plina, grijanje ili hlađenje stvarno koristi u troši kupac fizič-ka osoba.

112 Toni Miljak

3.3. Isporuke dobara bez naknade

Sukladno članku 16. Direktive 2006/112/EZ (EUR-Lex, 2006.) cilj je definirati oporezivom ispo-ruku dobara bez naknade osobama koje su privatno, uključujući tu i zaposlenike, povezane s po-reznim obveznikom.

Kao isporuka dobara uz naknadu, ako je pri njihovoj nabavi mogao biti odbijen pretporez djelomično ili u cijelosti, smatra se sljedeće:

• izuzimanje dobara od strane poreznog obveznika za svoje osobne potrebe i

• besplatno davanje dobara (ili njihova upotreba u drugu svrhu osim poslovne) od strane poreznog obveznika.

Prema odredbi članka 16. izričito je propisano ako porezni obveznik daje određena dobra u po-slovne svrhe kao uzorke ili darove male vrijednosti, to se ne smatra isporukom dobara uz nakna-du, koja podliježu oporezivanju. Svaka država članica definira vrijednost i uvjete koja takava do-bra moraju ispuniti da bi se smatrali uzorcima ili darovima male vrijednosti koji ne podliježu PDV-u ako se daju u poslovne svrhe (Javor, 2012.).

4. Oporezivanje isporuke usluga

Kako bi se odredilo da li je određeni promet oporeziv PDV-om, potrebno je najprije provjeri-ti da li se promet (isporuka usluge ili dobra) dogodio. Samo obavljena usluga može biti predme-tom oporezivanja.

Opće načelo o oporezivanju isporuka zadano je u člancima 44. i 45. Direktive 2008/8/EZ.Prilikom utvrđivanja mjesta obavljanja usluga treba uvidjeti da li se radi o uslugama između

poduzeća (B2B usluga – business to business) ili o uslugama osobama koji nisu porezni obveznici (B2C usluga – business to consumer usluga). Također, potrebno je utvrditi koja je bit usluge te da li za tu uslugu postoji iznimka od općeg načela te, ukoliko postoji, odrediti mjesto obavljanja uslu-ge prema toj iznimci. Ukoliko ne postoji iznimka, primjenjuje se opće načelo.

4.1. B2B – načelo zemlje odredišta

Prema članku 44. Direktive o PDV-u mjesto obavljanja (pružanja) usluga poreznom obvezniku (B2B) koji djeluje kao takav je mjesto na kojem je mjesto gdje taj obevznik ima sjedište svog po-slovanja. Međutim, ako se te usluge pružene na stalni poslovni nastan poreznog obveznika smje-šten na drugom mjestu koje nije isto kao i sjedište njegovog poslovanja, mjesto obavljanja uslu-ge je mjesto gdje se nalazi poslovni nastan (gdje obveznik PDV-a ima registriranu djelatnost – po-družnicu, obrt i sl.).


U nedostatku takvog sjedišta poslovanja ili stalnog poslovnog nastana, mjesto obavljanja us-luge je mjesto gdje osoba koja prima usluge ima stalnu adresu ili uobičajeno boravište (Frigano-vić 2012.)

Ukoliko hrvatsko poduzeće obavlja usluge slovenskom poduzeću sa sjedištem u Sloveniji, tada će se za njegove usluge obračunati PDV po slovenskoj stopi PDV-a. Ako hrvatsko poduzeće nema sjedište niti stalnu poslovnu jedinicu u Sloveniji, slovensko poduzeće će samo sebi obračunati PDV putem tzv. obrnutog postupka oporezivanja (situacija kada se PDV za isporučena dobra i usluge unutar zemlje od strane inozemne tvrtke prebacuje na primatelja a ne na inozemnu tvrtku).

U situaciji kada hrvatsko poduzeće obavlja usluge poduzeću sa sjedištem u Francuskoj, a preko svoje stalne poslovne jedinice u Španjolskoj, tada kupac mora obračunati španjolsku stopu PDV-a uz primjenu tzv. obrnutog postupka oporezivanja.

4.2. B2C – načelo mjesta isporučitelja

Prema članku 45. Direktive 2006/112/EZ (EUR-Lex, 2006.), mjesto obavljanja usluga osobi koja nije porezni obveznik (B2C) je mjesto gdje pružatelj usluge ima sjedište poslovanja. Međutim, ako se te usluge pružaju (obavljaju) iz stalnog poslovnog nastana pružatelja usluga smještenog na mje-stu koje nije središte njegovog poslovanja, mjesto pružanja (obavljanja) usluga će biti mjesto stal-nog poslovnog nastana. U nedostatku takvog sjedišta poslovanja ili stalnog poslovnog nastana, mjesto pružanja usluga je mjesto gdje pružatelj ima stalnu adresu ili uobičajeno boravište (Friga-nović 2012.).

Ukoliko hrvatski poduzetnik sa sjedištem u Zagrebu obavi uslugu za kupca, fizičku osobu, iz Beča, Austrija, na uslugu obračunat će se hrvatska stopa PDV-a.

4.3. Iznimke od općeg načela oporezivanja usluga

U člancima 46. - 59. Direktive 2006/112/EZ (EUR-Lex, 2006.) opisane su iznimke od općeg na-čela oporezivanja uz određene izmjene propisane Direktivom 2008/8/EZ (EUR-Lex 2008.).

U slučaju obavljanja usluga osobi koja nije porezni obveznik putem posrednika (članak 46.) koji nastupa u ime druge osobe mjesto obavljanja usluga je mjesto gdje se dotična transakcija pruža u skladu s Direktivom o PDV-u. Primjer takve situacije je kada hrvatski poduzetnik inozemnom kup-cu pronalazi dobra koja će isporučiti iz Austrije. Mjesto obavljanja usluge za posredničke usluge hrvatskog poduzetnika je Austrija budući da se tamo nalaze dobra u vrijeme početka njihovog pri-jevoza do kupca a obračunat će se hrvatska stopa PDV-a.

Obavljanje usluga vezanih za nekretninu regulirano je člankom 47. Prema njemu mjesto obav-ljanja usluge vezano za nekretninu mjesto je gdje je smještena nekretnina. Tako će gosti iz Njemač-ke u hotelu u Splitu platiti PDV po hrvatskoj stopi PDV-a (10% za smještaj).

114 Toni Miljak

Prema člancima 48. - 52. mjesto obavljanja usluge prijevoza putnika je mjesto gdje se putnič-ki prijevoz odvija razmjerno prijeđenoj udaljenosti. Putnik, koji putuje vlakom iz Hrvatske, preko Slovenije, do Italije u svojoj prijevoznoj karti imat će uključen hrvatski, slovenski i talijanski PDV.

Mjesto obavljanja usluga prijevoza dobara, osim prijevoza unutar EU, osobama koji nisu pore-zni obveznici je mjesto gdje se prijevoz odvija razmjerno prijeđenoj udaljenosti.

Mjesto obavljanja usluga prijevoza dobara unutar EU osobama koje nisu porezni obveznici mjesto je polaska (članak 50.).

Pomoćne usluge prijevoza dobara, kao što su usluge utovara i istovara, oporezuju se u državi članici u kojoj se te usluge stvarno obavljaju što je propisano člankom 54. (Pavletić, 2012.).

Od 01. siječnja 2013. godine mjesto obavljanja usluga u vezi s kulturnim, sportskim, znanstve-nim, umjetničkim, obrazovnim, zabavljačkim i sličnim događajima koji su obavljeni poreznom ob-vezniku, kao i osobi koja nije porezni obveznik, mjesto je gdje se ti događaji i odvijaju.

Prema članku 55. usluge restorana i opskrbe pripremljenom hranom i pićima, osim onih koje se obavljaju na brodovima, u zrakoplovima ili vlakovima tijekom dijela prijevoza putnika koji se od-vija unutar EU, oporezuju se u mjestu gdje se te usluge stvarno obavljaju.

Usluga kratkoročnog iznajmljivanja prijevoznih sredstava (članak 56.) oporezuje se u mjestu gdje je prijevozno sredstvo stavljeno na raspolaganje kupcu. Tako, primjerice, ukoliko hrvatski dr-žavljanin sleti u Pariz i na pariškom aerodromu unajmi automobil na jedan dan, obračunat će se francuska stopa PDV-a.

Sukladno izmjenama članka 56. (EUR-Lex, 2008.) dugoročno iznajmljivanje prijevoznih sredsta-va osobama koje nisu porezni obveznici od 01. siječnja 2013. godine oporezuje se u mjestu gdje kupac ima sjedište ili boravište osim u slučajevima kada se radi o iznajmljivanju broda za odmor ako tu uslugu obavi isporučitelj koji ima sjedište u istoj državi članici u kojoj se brod stavlja na ras-polaganje korisnicima.

Usluge restorana i opskrbe pripremljenom hranom i pićima koje se obavljaju na brodovima, u zrakoplovima ili vlakovima tijekom dijela prijevoza putnika koji se odvija unutar EU (članak 57.) oporezuju se u mjestu polaska prijevoza.

Obavljanje elektroničkih usluga određeno je člankom 58. Prema Dodatku II Direktive o PDV-u elektronički obavljene usluge ubrajaju se (EUR-Lex, 2008.):

• isporuka web sjedišta,

• udomljavanje web sjedišta,

• daljinsko održavanje opreme i programa,

• isporuka računalnih programa i njihovo ažuriranje, isporuka slika, tekstova i informacija, isporuka glazbe, filmova, igara, političkih, kulturnih, zabavnih, sportskih, znanstvenih emisija i priredbi, te

• obavljanje usluga učenja na daljinu.

Ukoliko osobama koji nisu porezni obveznici sa sjedištem u EU elektronički obavljenu uslugu is-poručuju osobe sa sjedištem u trećoj zemlji, mjesto oporezivanja usluge je mjesto gdje kupac ima poslovni nastan, boravište ili prebivalište.


4.4. Isporuke usluga bez naknade

Članak 26. Direktive 2006/112/EZ (EUR-Lex, 2006.) isporukom usluga uz naknadu smatra se sljedeće:

• korištenje imovine poduzeća za privatne potrebe ako je za ta dobra pretporez odbijen u cijelosti ili djelomično,

• besplatno pružanje usluga od strane poreznog obveznika za njegove privatne potrebe ili za potrebe njegovog osoblja ili općenito u druge svrhe osim njegovog poslovanja.

Svrha ovih odredbi je onemogućiti da usluge, za koje je poduzetnik – porezni obveznik koristio pravo na odbitak pretporeza, završe u nepoduzetničkoj sferi, tj. u krajnjoj potrošnji bez optereće-nja PDV-om (Javor, 2012.).

5. Zaključak

Dana 01. srpnja 2013. godine Republika Hrvatska postala je punopravna članica Europske uni-je. Svi zakoni usklađeni su s pravnom stečevinom EU. Unutar EU PDV je reguliran brojnim direkti-vama među kojima je najznačajnija Direktiva 2006/112/EZ.Navedena direktiva utvrđuje četiri vr-ste oporezivih transkacija a to su isporuke dobara unutar EU, stjecanje dobara unutar EU, obav-ljanje usluga te uvoz dobara.

Kod isporuke usluga unutar EU potrebno je uvidjeti da li se radi o business-to-business isporu-ci ili o business-to-consumer isporuci a zatim treba spoznati bit usluge kao i postoji li iznimka od općeg načela oporezivanja. Kod isporuke dobara unutar EU potrebno je najprije utvrditi mjesto oporezivanja PDV-om. Iznimno je bitan PDV identifikacijski broj čija pravilna uporaba omogućuje oslobađanje PDV-a prilikom isporuke dobara unutar EU.

Može se zaključiti kako je porezni sustav kompleksno područje kojemu se treba s izrazitom pa-žnjom posvetiti u proučavanju. Naime, zbog brojnosti iznimki i izmjena direktiva EU, poduzetnici trebaju kontinuirano pratiti odredbe Europske komisije koje reguliraju porezno područje kako bi pravilno mogli obračunati PDV na kupljena, odnosno isporučena, dobra i usluge.

116 Toni Miljak

Literatura

• Amidžić Peročević, K., Barac, Z., Javor, Lj. et al, (2008.), Porez na dodanu vrijednost, Zagreb: TEB, 24-25.

• Friganović, M., (2012.), Plaćanje PDV-a na oporezive transakcije unutar EU, Zagreb: Raču-novodstvo i porezi u praksi br.12, 136. – 145.

• Institut za javne financije (2011.), Vodič kroz europske direktive o porezu na dodanu vrijed-nost, Zagreb, 21.,25.,44.-46.

• Javor, Lj., (2012.), Isporuke dobara i usluga bez naknade kao predmet oporezivanja PDV-om, Zagreb: Računovodstvo i financije br. 11, 74.-84.

• Pavletić, A. (2012.), PDV na isporuke unutar jedinstvenog tržišta EU, Zagreb: Računovod-stvo i financijebr. 02,132.-140.

• Zakon o Porezu na dodanu vrijednost (2013,), NN 73/13, Zagreb.

• EUR-Lex, (2006.), Council Directive 2006/112/EC,

• http://eur-lex.europa.eu/LexUriServ/LexUriServ.do?uri=CONSLEG:2006L0112:20130101:EN:PDF

• [sačuvano 01. srpnja 2013.]

• EUR-Lex, (2008.), Council Directive 2008/8/EC,

• http://eur-ex.europa.eu/LexUriServ/LexUriServ.do?uri=OJ:L:2008:044:0011:0022:EN:PDF [sačuvano 02. srpnja 2013.]

• European Commission, (2013.), VAT Rates – Applied in the Member States pf the Europe-an Union, http://ec.europa.eu/taxation_customs/resources/documents/taxation/vat/how_vat_works/rates/vat_rates_en.pdf [sačuvano 01. srpnja 2013.]

• European Commission, (2013.), VAT identification number structure, http://ec.europa.eu/taxation_customs/vies/faqvies.do#item_11 [sačuvano 03.srpnja 2013.]

118 Eva Mijatović, Dragan Pokrivač

AKTIVNOSTI FINANCIJSKIH INSTITUCIJA RH S CILJEM USKLAĐIVANJA S EU SUSTAVOM

PLATNOG PROMETA

Eva Mijatović, univ.spec.oec.,Sveučilište u Splitu, Sveučilišni odjel za stručne studije, Livanjska 5, 21000 Split, Hrvatska, e-mail: [email protected], mob: 098-359-960

Dragan Pokrivač, student, Sveučilište u Splitu, Sveučilišni odjel za stručne studije,Livanjska 5, 21000 Split, Hrvatska, e-mail: [email protected], mob: 095-540-4289

SažetakOdlukom o načinu otvaranja transakcijskih računa Hrvatska udruga banaka omogućila je ko-rištenje IBAN-a (International Bank Account Number) i u domaćem platnom prometu. Veći-na kreditnih institucija dodijelila je IBAN svojim korisnicima i on je dostupan na izvatku po transakcijskom računu te u samoj kreditnoj instituciji. Kod provođenja nacionalnih platnih transakcija računi platitelja/primatelja mogu se izraziti u BBAN ili u IBAN konstrukciji. Radi usklađenja hrvatskog sustava platnog prometa s platnim prometom EU, uvedeni su novi obrasci platnog prometa; HUB 3 i HUB 3A. Obrazac HUB 3 Univerzalni nalog za plaćanje, je-dinstven je za sva plaćanja i može se koristiti za provođenje nacionalnih i međunarodnih pla-ćanja. Obrazac HUB 3A može se koristiti samo za nacionalna plaćanja. Tim činom je hrvat-skim poduzetnicima olakšan platni promet s inozemstvom i potaknuti su na poslovanje s inozemstvom.

Ključne riječi: IBAN, HUB 3, HUB 3A, SUSTAV PLATNOG PROMETA, HRVATSKA

1. UvodU ovom radu bit će objašnjene vrste, načini na koji se koriste i kako se popunjavaju obrasci u

hrvatskom platnom prometu. Platni promet obuhvaća sustav plaćanja između fizičkih i pravnih osoba. Dijeli se na domaći i inozemni platni promet. Domaći platni promet su sva plaćanja izme-đu fizičkih i pravnih osoba s istog državnog područja, dok inozemni platni promet obuhvaća pla-ćanja između rezidenata različitih zemalja s različitim valutnim, carinskim i pravnim sustavima pri čemu se jedna valuta pretvara u drugu. Da bi ta plaćanja funkcionirala postoje obrasci putem ko-jih se obavljaju sva plaćanja u platnom prometu koji će detaljno biti objašnjeni u nastavku rada.


2. Gotovinski i bezgotovinski platni promet u Republici Hrvatskoj

Unutar Republike Hrvatske plaćanja se vrše na različite načine i koristeći različite instrumen-te. Platni promet se kroz povijest uvelike promijenio. Reforma kojom je uređen platni promet kakav danas poznajemo uredila je i dva najčešća oblika platnog prometa u državi; gotovinski i bezgotovinski.

Plaćanje gotovim novcem smatra se izravna predaja gotovine jedne osobe drugoj, uplata na račun kod ovlaštene organizacije za obavljanje platnog prometa i isplata u ovlaštenoj organizaci-ji (Gregorić I., et al, 1995.).

Hrvatska Narodna banka propisuje uvjete i način plaćanja gotovim novcem u Republici Hrvat-skoj. Pod računima za obavljanje platnog prometa podrazumijevaju se transakcijski računi na ko-jima se evidentiraju novčani primici, novčani izdaci i saldo. Transakcijski računi dijele se na račune poslovnih subjekata i račune građana.

Poslovni subjekti mogu imati otvorene račune za redovito poslovanje te podračune, dok su građanima na raspolaganju žiroračun, tekući račun te ostali računi građana.

Uplata gotovog novca na račun i isplata gotovog novca s računa iniciraju se nalogom za pla-ćanje. Nalog za uplatu gotovog novca na račun može se podnijeti svim bankama, bez obzira gdje se vodi račun u korist kojeg se obavlja uplata. Nalog za isplatu gotovog novca s računa podnosi se banci koja vodi račun platitelja.

Bezgotovinsko plaćanje je prijenos sredstava s računa platitelja na račun primatelja (Zakon o platnom prometu u zemlji, NN 117/2011). Provodi se knjižnim prijenosom određene novčane svo-te s računa dužnika na račun vjerovnika u knjigama banaka i drugih novčanih institucija. Sudioni-ci, odnosno poslovni subjekti, dužni su voditi novčana sredstva na računima kod banaka i sva pla-ćanja obavljati preko tih računa. Osnovni instrumenti ovog načina plaćanja su virmanski nalozi u odgovarajućim oblicima i obračunski čekovi. U tu svrhu se koriste i drugi instrumenti bezgotovin-skih plaćanja kao što su akreditivi, mjenice, kreditne kartice, kreditna pisma. Oblici bezgotovinskih plaćanja su žiro promet i obračunski platni promet. Suvremena elektronička i optička sredstva do-datno olakšavaju i ubrzavaju ovaj oblik platnog prometa.

Obrasci platnog prometa jesu obrasci za gotovinska plaćanja i obrazac za bezgotovinsko pla-ćanje. Obrasci za gotovinska plaćanja jesu uplatni nalog i isplatni nalog. Obrazac za bezgotovinsko plaćanje je nalog za prijenos sredstava.

2.1 Nalog za plaćanjeNalog za plaćanje u prvom redu namijenjen je prijenosu sredstava, ali omogućava i gotovin-

sko poslovanje sudionika platnog prometa (Odluka o nalozima za plaćanje, NN 3/2011.). Nalog za plaćanje je nalog kojim podnositelj nalaže izvršenje plaćanja na računu sudionika platnog prome-ta u banci (sudionici u platnom prometu su domaći i poslovni subjekti i građani te u skladu s po-sebnim propisima strane pravne i fizičke osobe). Svaka se uplata, isplata ili prijenos sredstava vrši preko transakcijskih računa otvorenih kod kreditnih institucija. Obrazac naloga za plaćanje sadr-žava sve potrebne podatke za plaćanje (bezgotovinski prijenos sredstava) te za isplatu i uplatu go-tovine. Oblik obrasca jamči mogućnost obrade IRC tehnologijom (Intelligent Character Recogniti-on) i klasičnu ručnu obradu.


Nalozi za plaćanje prema obliku plaćanja jesu:

• nalog za uplatu

• nalog za isplatu

• nalog za bezgotovinsko plaćanje (nalog za prijenos)

Nalog za uplatu i nalog za isplatu novca koriste se za izvršenje gotovinskih plaćanja, odnosno svaka uplata gotovog novca na račun te isplata gotovog novca s računa inicirana je odgovarajućim nalogom za plaćanje (Odluka o nalozima za plaćanje, NN 3/2011.).

Da bi se pravovaljano izvršio nalog za uplatu on mora biti pravilno popunjen te mora sadrža-vati minimalno sljedeće podatke:

• naziv (ime) platitelja• broj računa primatelja • iznos• datum uplate

Nalog za uplatu gotovog novca na račun može se podnijeti svim bankama, bez obzira gdje se vodi račun u korist kojeg se obavlja uplata.

Nalog za isplatu gotovog novca s računa podnosi se banci koja vodi račun platitelja. No tako-đer mora biti pravilno popunjen kako bi se isplata mogla zaista izvršiti, odnosno mora sadržava-ti minimalno sljedeće uvjete:

• broj računa platitelja • naziv (ime) primatelja • iznos• datum isplate • ovjera platitelja.

Sukladno odluci o nalozima za plaćanje donesenoj od strane Hrvatske narodne banke, na-log za prijenos je nalog za plaćanje kojim se traži izvršenje platne transakcije prijenosa novčanih sredstava.

U domaćem su platnom prometu u upotrebi jedinstveni prepoznatljivi obrasci platnog pro-meta. Obvezni elementi obrazaca ranije su navedeni, a propisani su od strane Hrvatske narod-ne banke.

U Republici Hrvatskoj se od 2003. godine koristi isti obrazac za sve tri vrste naloga za plaća-nje. Obrasci su standardizirani od strane Hrvatske udruge banaka. Načelno su isto oblikovani, ali se pojavljuju u dvije verzije.

Temeljem odluke Hrvatske narodne banke o nalozima za plaćanje (NN 14/02), a sukladno upu-ti o obliku, sadržaju i upotrebi obrazaca (NN 77/03) propisani su obrasci naloga za plaćanje HUB1 i HUB1-1. Navedeni obrasci koriste se za gotovinsko i za bezgotovinsko poslovanje sudionika plat-nog prometa.


Slika 1.: HUB1 obrazac

Izvor: www.actarius.hr

U procesu približavanja Hrvatske članstvu Europse Unije od 01.01.2011. godine počeo se pri-mjenjivati novi zakon o platnom prometu (Zakon o platnom prometu u zemlji, NN 117/2011) po-stupno kako bi se i naše zakonodavstvo u tom dijelu uskladilo s europskom Payments Services Di-rective (PSD).

U okviru tog zakona Hrvatska narodna banka je donjela Odluku o nalozima za plaćanje (NN 03/2011) čije primjena zahtjeva i izmjeni dosadašnjeg standardiziranog obrasca platnog prometa. U tu svrhu banke su standardizirale nove obrasce platnog prometa HUB 3 i HUB 3A. Jedna od naj-važnijih točaka je uvođenje standardiziranog oblika broja računa (IBAN) i u domaći platni promet.

IBAN su hrvatske banke svojim klijentima dodijelile još krajem 2007. godine, ali se koristio isključivo u platnom prometu s inozemstvom. U domaćem platnom prometu se počeo koristiti 01.06.2012. godine, a od 01.06.2013. godine IBAN konstrukcija transakcijskih računa koristit će se za izvršavanje svih platnih transakcija.


Slika 2. : HUB3 Obrazac


Slika 3. : HUB3A Obrazac



Novim zakonom o platnom prometu (Zakon o platnom prometu u zemlji, NN 117/2011) po-stupno će se izjednačiti i način obavljanja transakcija u domaćoj valuti i drugim valutama u zem-lji – nacionalne platne transakcije s načinom obavljanja prekograničnih transakcija (unutar EU), dok će za manji dio međunarodnih transakcija (izvan EU) i dalje biti potrebni podaci iako u ma-njem obujmu nego ranije.

Na postojećim obrascima u zadnjih godinu dana uveden je i 2D bar code (2DBK) koji u velikoj mjeri olakšava i ubrzava njihovu obradu na šalterima banaka i drugih institucija, pa je za njega na ovom obrascu predviđeno prikladno mjesto.

2.2 Obračunsko plaćanje

Pod obračunskim plaćanjem podrazumijeva se namira novčanih obveza i potraživanja između sudionika bez uporabe novca (Petrović, 2006., str 6.).

Karakteristika obračunskih plaćanja je da se ne događa stvarni prijenos novca s jednog poslov-nog subjekta na drugog. Postoji čitav niz obračunskih načina plaćanja. Obračunsko plaćanje regu-lirano je nešto strože nego drugi oblici plaćanja u postojećem sustavu platnog prometa.

Zakon o platnom prometu iz 2011. godine, u domaćem platnom prometu ne propisuje obve-zu evidentiranja obračunskog plaćanja preko žiroračuna u banci, ali ni ne isključuje tu mogućnost. To znači da poslovni subjekti koji to žele mogu ta plaćanja evidentirati preko žiroračuna podnoše-njem naloga za prijenos u korist i na teret vlastitog računa.

Obračunsko plaćanje obavlja se kompenzacijom (prijeboj), cesijom, asignacijom, preuzima-njem duga te drugim oblicima međusobnih namira obveza i potraživanja.

Kompenzacija (prijeboj) provodi se na osnovi ugovora, zakona i u skladu s time postoje spora-zumne i jednostrane kompenzacije. Cesijom se ustupa potraživanje s dosadašnjeg na novog vje-rovnika. Asignacija je također način podmirivanja obveza u koji su uključeni asignant odnosno onaj koji daje nalog drugoj pravnoj osobi asignatu da trećoj osobi isplati određenu svotu. Postoji još i preuzimanje duga kao oblik obračunskog plaćanja koje se sklapa ugovorom između dužnika i treće osobe, a tim ugovorom preuzimatelj samog duga preuzima dužnikove obveze dok se prijaš-nji dužnik te obveze oslobađa.

U situaciji kad je likvidnost sudionika platnog prometa otežana, obračunsko plaćanje posta-je sve izraženiji oblik izmirenja novčanih obveza i potraživanja sudionika u platnom prometu u ze-mlji. Navedeno vrijedi posebice za trenutnu situaciju u Hrvatskoj kada je u velikoj mjeri izražena nelikvidnost.

U vrijeme opće nelikvidnosti svi oblici prijeboja (kompenzacija) su izuzetno značajni te pred-stavljaju oblik traženja rješenja u „čišćenju“ bilanci u smislu zatvaranja obveza i potraživanja. Obračunsko plaćanje ponekad predstavlja osnovu „preživljavanja“ realnog sektora, odnosno ri-jetki su slučajevi u kojima će se menadžment suprotstaviti primjeni obračunskog plaćanja.


2.3 Elektronsko plaćanje

Jedna od najvažniji upotreba nove tehnologije je elektronsko poslovanje – obavljanje financij-skih transakcija razmjenom informacija elektroničkim putem. Da bi se uvelo elektronsko poslova-nje potrebno je razviti sigurne i učinkovite elektroničke sustave plaćanja. Sudionici u platnim su-stavima sve više izražavaju potrebu za obavljanjem svojih platnih transakcija u što kraćem vreme-nu i što je moguće manjim prostornim ograničenjima. Ovakav način poslovanja s bankom mogu-će je ostvariti putem direktnih kanala distribucije – internetskog bankarstva, telefonskog bankar-stva, mreže bankomata i EFT POS uređaja.

Elektronsko plaćanje kroz sustave e-bankarstva najrazvijeniji je dio e-poslovanja u Hrvatskoj. Prema podacima Hrvatske narodne banke u 2008. godini sustav plaćanja preko interneta koristi-lo je više od 433.000 građana i više od 135.000 poslovnih subjekata. U Hrvatskoj u ovom trenut-ku uslugu e-bankarstva nudi sedam poslovnih banaka. U posljednje vrijeme u porastu je i sustav m-plaćanja, gdje se kao terminalni uređaj koriste mobilni telefoni. Najviše zaslužna za ove podat-ke smatra se reforma platnog sustava u zemlji.

Ulaskom reforme u završnu fazu, započeo je proces izgradnje i formiranja suvremene finan-cijske infrastrukture čiji je sastavni dio i obavljanje poslovanja putem interneta (Šimunec, 2006.)

Internet bankarstvo se iz aspekta funkcionalnosti postepeno razvijalo i još se razvija, no u pr-voj fazi, fokus je bio na mogućnosti obavljanja platno – prometnih transakcija.

Ranije je napomenuto da je potrebno razvijati sigurne elektroničke platne sustave. Hrvatske banke imaju jedan od najsigurnijih sustava Internet bankarstva, što je vrlo pozitivna činjenica s ob-zirom da povjerenje predstavlja stratešku vrijednost za financijsko tržište. Dodatni poticaj razvo-ju prvog oblika prometa bilo je i uređenje zakonskog okvira 2002. godine, odnosno 2005. godine kada su doneseni zakoni o elektroničkom potpisu te Zakon o elektroničkoj ispravi.

Hrvatska udruga banaka i FINA pripremile su otvorenu normu za e-nalog plaćanje – tzv. e-HUB. On obuhvaća sve što je do sada obuhvaćao i papirnati obrazac HUB1, ali je e-HUB demate-rijaliziran. Naime e-HUB bi predstavljao spoj e-računa i e-plaćanja. Iako je trenutno takva ideja predstavljena kao pilot projekt smatra se da će dodatno olakšati izvršavanje platnih transakcija, te omogućiti i uvođenje novih financijskih usluga.

U tablici koja slijedi prikazana je vrijednost svih transakcija izvršenih elektroničkim putem te ukupan broj transakcija u 2012. godini. Ukupan broj transakcija izvršen elektroničkim putem od strane građana i poslovnih subjekata u 2012. godini je 208.772.458 transakcija, s ukupnom vrijed-nošću od 1.275.863.252,40kn.

Tablica 1. Broj i vrijednost bezgotovinskih platnih transakcija izvršenih elektroničkim putem u 2012. godini (u tisućama kuna)

Izvor: Izrada autora prema podacima sa www.hnb.hr (Statistički podaci – bezgotovinski platni promet)


BROJ TRANSAKCIJA VRIJEDNOST TRANSAKCIJA

GrađaniPoslovni subjekti

UKUPNO Građani Poslovni subjekti UKUPNO

INTERNET 37.493.651 51.593.223 89.086.874 35.755.613,3 749.150.595,4 784.906.208,7

TELEBAN-KING 0 4.430.673 4.430.673 0,0 70.359.947,1 70.359.947,1

MOBILNI

TELEFON664.494 100.778 765.272 903.524,8 191.467,9 1.094.992,7

FIKSNI TELEFON 227.284 114.333 341.617 135.642,4 448.615,6 584.258,0

POS

( EFTPOS )93.462.206 3.999.443 97.461.649 17.866.094,2 1.997.502,8 19.863.596,9

OSTALO 1.639.971 15.046.402 16.686.373 96.308,1 398.957.940,8 399.054.248,9

3. Primjeri popunjavanja HUB3 naloga

Primjer 1. Popunjavanje HUB3 naloga za bezgotovinsko plaćanje



Nalog za bezgotovinsko plaćanje je valjan, ukoliko sadrži sljedeće elemente:

• Broj računa platitelja

• Broj računa primatelja

• Valuta plaćanja

• Iznos

• Datum izvršenja

• Ovjera korisnika platne usluge

Primjer 2. Popunjavanje HUB3 naloga za gotovinsku uplatu


Nalog za gotovinsko plaćanje je valjan, ukoliko sadrži sljedeće elemente:

• Naziv (ime) platitelja

• Broj računa primatelja


• Iznos



Primjer 3. Popunjavanje HUB3 naloga za gotovinski isplatu


Nalog za gotovinsku isplatu je valjan, ukoliko sadrži sljedeće elemente:

• Broj računa platitelja

• Naziv ( ime ) primatelja


• Iznos


• Ovjera platitelja


Primjer 4. Popunjavanje HUB3 naloga za bezgotovinsko plaćanje sa starim transakcijskim računima


Primjer 5. Popunjavanje HUB3 naloga za bezgotovinsko plaćanje računa u inozemstvo



4. Zaključak

Platni sustav predstavlja sustav za prijenos novčanih sredstava sa standardiziranim postupci-ma i pravilima provođenja transakcija. Platni promet u Republici Hrvatskoj definiran je donoše-njem Zakona o platnom prometu. Za platni promet može se reći da je financijski krvotok gospo-darskog sustava svake zemlje te da je njegova osnovna funkcija omogućavanje sigurne i učinkovi-te uporabe novca kao sredstva plaćanja.

Republika Hrvatska je 2002. godine doživjela reformu platnog prometa. Najvažniju ulogu u platnom prometu ima Hrvatska narodna banka. Navedenom reformom su također definirana tri načina obavljanja platnog prometa: gotovinski, bezgotovinski te obračunski način. Zakonom o platnom prometu iz 2011. godine platni promet u Republici Hrvatskoj usklađen je sa sustavom platnog prometa u Europskoj uniji te na taj način olakšano poslovanje poduzetnika s inozemstvom.

Može se zaključiti da elektronski način poslovanja ubrzano se razvija u Republici Hrvatskoj iz razloga što poslovni subjekti i građani imaju sve više povjerenja u takav način plaćanja. S ciljem razvijanja platnog prometa te približavanjem istoga standardima Europske unije razvijen je i novi obrazac HUB 3. koji se koristi za gotovinska i bezgotovinska plaćanja. Uveden je zbog lakšeg i bržeg načina plaćanja ne više samo unutar granica Republike Hrvatske, već i Europske Unije.

ACTIVITIES OF CROATIAN FINANCIAL INSTITUTIONS IN ORDER TO HARMONIZE WITH EU PAYMENT SYSTEM

AbstractBy the Decision of opening the transaction accounts, Croatian Banking Association has ena-bled the usage of IBAN (International Bank Account Number) even in the national payments. Most credit institutions awarded IBAN to its customers and it is available in the excerpt of the transaction account as well as in the credit institution. With the implementation of the national payment transactions, transaction accounts of payer/payee can be expressed in BBAN or IBAN construction. In order to align Croatian payment system with EU payment sys-tem, new payment forms have been introduced; HUB 3 and HUB 3A. HUB 3 form is univer-sal payment form, unique for all payments and it can be used for national and international payments. HUB 3A form can only be used for national payments. With this act, internation-al payment transactions have been facilitated for Croatian entrepreneurs and they are en-couraged for doing business abroad.

Key Terms: IBAN, HUB 3, HUB 3A, PAYMENT SYSTEM, CROATIA


Literatura

• Gregorić I., et al (1995) Blagajničko poslovanje i platni promet, Zagreb, Udruga računovođa i financijskih djelatnika

• Odluka o nalozima za plaćanje, NN 3/2011

• Petrović N. (2006.) Obračunska plaćanja, Zagreb, Informator

• Šimunec N. (2006.) Platni promet s inozemstvom, Zagreb, Hrvatska zajednica računovođa i financijskih djelatnika

• Zakon o platnom prometu u zemlji, NN 117/2011

132 Toni Miljak, Maximilian Ivan Fechner

SUVREMENE OPASNOSTI ZA PODUZETKA: PREVARE U BANKARSKOM KARTIČNOM

POSLOVANJU I NEOVLAŠTENO POVLAČENJE SREDSTAVA

Toni Miljak, mag.oec., Visoka škola za menadžment i dizajn Aspira, Mike Tripala 6, 21 000 Split, [email protected], +38591/517-35-25Maximilian Ivan Fechner, student Visoke škole za menadžment i dizajn Aspira, Mike Tripala 6,21 000 Split, [email protected], +38599/698-44-32

SažetakZaštita identiteta i osobnih podataka u Republici Hrvatskoj definirana je Zakonom o zaštiti osobnih podataka. U suvremenom elektroničkom, gotovo savršenom svijetu, dolazi do no-vih oblika kriminala vezanih uz korištenje računala.Posebno su zanimljive krađe identiteta i prevara u bankarskom poslovanju koje se koriste za neovlaštena povlačenja s poduzetnikovih računa. Zemlje Europske unije označile su 28. si-ječnja kao Dan zaštite podataka. U ovom radu opisuju se najčešće vrste prevara kojima su izloženi poduzetnici, kao i načini kako se one mogu spriječiti. Također, pojasnit će se načini na koje poduzetnik treba reagira-ti u slučaju prevare te što učiniti u slučaju takvog oblika kriminala.

Ključne riječi: bankovna kartica, cyber kriminal, krađa identiteta, prevare u bankarskom po-slovanju, skimming

1. Identitet

Identitet je individualna karakteristika odnosno osobina po kojoj je predmet ili osoba prepo-znatljiva ili znana. Postoje razne vrste identiteta: nacionalni identitet, regionalni identitet, elek-tronički identitet itd. Elektronički identitet predstavlja skup podataka o pojedincu koji se koristi za potrebe provjere identiteta i prava pristupa (autorizacija). Pamti se u posebnoj bazi podataka i sa-drži korisničku oznaku koja na jednoznačan način opisuje korisnika te zaporku koja je poznata is-ključivo korisniku (PBF, 2013.).


1.1. Zaštita identiteta i osobnih podataka

U općoj deklaraciji Ujedinjenih naroda o ljudskim pravima od 10. prosinca 1948. godine navodi se: “Nikoga se nesmije uznemiravati samovoljnim miješanjem u njegov privatni život, njegovu obi-telj, njegov stan, njegovo privatno dopisivanje niti napadom na njegovu čast i ugled.”

Europska konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda od 04. studenog 1950. godi-ne u članku 8. navodi kako svatko ima pravo na štovanje svog osobnog i obiteljskog života, prebi-vališta i dopisivanja. Vlasti se neće uplitati u to pravo, osim u skladu sa zakonom i kad je to potreb-no u interesu javne sigurnosti, sprječavanju kaznenih djela i sl.

Zaštita identiteta i osobnih podataka fizičkih i pravnih osoba u Republici Hrvatskoj osigura-na je Zakonom o zaštiti osobnih podataka (Narodne novine, 2012.). U Članku 1. tog zakona navo-di se “Svrha zaštite osobnih podataka je zaštita privatnog života i ostalih ljudskih prava i temeljnih sloboda u prikupljanju, obradi i korištenju osobnih podataka.“ Sadržaj ovog zakona ujedno pred-stavlja Konvenciju koju su donijele i potpisale članice Vijeća sigurnosti u Strassbourgu 28. velja-če 1981. godine. Potpisnica ove konvencije je i Republika Hrvatska kao članica Vijeća Europe (Alfa portal, 2013.).

Osim osobnih podataka štite se i javni podaci. Zaštita podataka također se koristi kod prijeno-sa podataka osjetljivog sadržaja (vladinih, korporacijskih, bankarskih, itd.). Potrebno je zaštiti i po-datke na vlastitom računalu od neovlaštenih upada. Osobne podatke pojedinaca posjeduju poslo-davci, državne institucije, mobilni operateri, banke i mnogi drugi.

1.2. Krađa identiteta Krađa identiteta najneugodniji je oblik krađe podataka kako za pojedinca tako i za poduzetni-

ka. Uobičajeno se definira kao oblik kriminalne radnje lažnog predstavljanja radi stjecanja mate-rijalne ili druge koristi.

Nekoliko najčešćih pojavnih oblika krađe identiteta su (Alfa portal, 2013.):

• spoofing (posebno opasan oblik prevare za usluge e-bankarstva) – podrazumijeva kreiranje lažne ili krivotvorene verzije nečega poput Web lokacije ili adrese elek-tronske pošte: korisnk se prijavljuje sa svojim korisničkim imenom i lozinkom koje tako dolaze u ruke kriminalaca, a oni ih zlorabe za pristup stvarnoj Web lokaciji;

• phising – napadi predstavljaju najštetniji napad prevaranata: mnogi počinju e-mail poru-kom gdje se korisnika obavještava o problemu s računom te se traže podaci od istog kako bi se taj problem riješio; ponekad se samo stavi poveznica s internetskom stranicom koja je skoro ista kao originalna stranica banke preko koje korisnik posluje i uljudno zamole da se prijavite na stranicu s vašim podacima. Te se informacije prosljeđuju prevarantu, a on uzima s računa sav Vaš novac. Korisniku koji je žrtva “phising-a” može pomoći ako promijeni lozinku ili PIN na svojim računima ili kontaktira banku čije usluge koristi te čak zatvori račun;


• vishing – je slično kao i “phising”, ali se neovlašeno prikupljanje podataka obavlja putem telefonskog poziva;

• skimming (oblik neovlaštenog prikupljanja kartičnih podataka na prodajnim mjestima i bankomatima – kopiranje/krađa magnetskog zapisa) – najčešće se odvija na način da se u bankomat ugradi lažni čitač koji kopira podatke s magnetskog zapisa kartice te mini kamera koja snima utipkavanje PIN-a: novac nestane s računa, a da se kradljivac i podu-zetnik ne nalaze ni na istom kontinentu.

Na slikama 1. i 2. prikazane su lažne tipkovnice, kao i kamere koje kradljivci ugrađuju na bankomate.

Slika 1. Lažna tipkovnica (The local portal, 2013.)


Slika 2.: Kamera na bankomatu (SGKB, 2013.)

Šteta nastala krađom podataka i povredama privatnosti na godinu premašuje dvostruku vri-jednost svjetskog narkotržišta. Ovakve krađe spadaju u cyber kriminal koji sve više raste i pogađa sve veći broj fizičkih i pravnih osoba. Cyber kriminal je svaka kriminalna radnja koja podrazumije-va upotrebu umreženog računala.

2. Prevare u bankarskom poslovanju

Od osnivanja prve banke današnjeg tipa, Banco di San Giorgio, u Italiji u 15. stoljeću, (Moj ban-kar, 2013.) osnovna djelatnost banke je pružanje financijskih usluga. Tradicionalne usluge banke su primanje depozita, što ujedno predstavlja i izvor sredstava za davanje kredita te pružanje nov-čanih transkacije. Razvojem bankarstva dolazi i do razvoja raznih prevara u bankarskom poslova-nju, kao npr. prevare i zlouporabe zaposlenika, krivotvorevine novčanica, kreditne prevare, preva-re čekovima, menadžerske prevare, prevare u financijskim izvještajima, prevare unutar informa-tičkih sustava, kartične prevare, itd.

Kartica ili bankovna kartica je plastična kartica s magnetnom trakom koja sadrži čitljiv identi-fikacijski broj i koja je izdana od strane banke ili kartičarske kuće. Najčešće se koriste na POS ter-minalima, internetu ili bankomatima. Vlasnici takvih kartica su fizičke i pravne osobe odnosno poduzetnici.

U tablici 1. prikazan je broj poslovnih jedinica banaka te bankomata i POS (EFTPOS) uređaja u Republici Hrvatskoj na dan 30.09.2012. godine (HNB, 2013.).


Tablica 1. Poslovne jedinice banaka, bankomati prema funkcijama i POS (EFTPOS) uređaji /ukupno/

Prikaz poslovnih jedinica banaka, bankomata prema funkcijama i POS (EFTPOS) uređaja na dan 30.09.2012. godine

UKUPNO

1. Poslovne jedinice 1.263

2. Bankomati ukupno 4.082

2.1. Bankomati u vlasništvu banaka* 3.419

- isplatni 3.413

- uplatno/isplatni 228

- transakcijski 0

- za punjenje e-novca 0

- s videonadzorom 1.067

- u osiguranom prostoru 738

2.2. Bankomati u vlasništvu druge pravne osobe 663

- isplatni 663

- uplatno/isplatni 31

- transakcijski 0

- za punjenje e-novca 0

- s videonadzorom 207

Prikaz poslovnih jedinica banaka, bankomata prema funkcijama i POS (EFTPOS) uređaja na dan 30.09.2012. godine

UKUPNO- u osiguranom prostoru 33

3. POS (EFTPOS) uređaji ukupno 90.294

3.1. POS (EFTPOS) uređaji u vlasništvu banaka 51.748

3.2. POS (EFTPOS) uređaji u vlasništvu druge pravne osobe 38.546

* Jedan bankomat može imati više funkcija.

Kartica, za koju je najčešće rabljeni naziv plastični novac, instrument je plaćanja koji se razvija sredinom 20. stoljeća. Prva bankovna kartica predstavljena je 1958. godine što ujedno predstav-lja početak nove ere s obzirom da gotovina gubi dominaciju na tržištu. Iako se i gotovina krivotvo-ri, kartice su ipak daleko više na meti prevara, pogotovo u današnje vrijeme visokih tehnologija u kojem se „kreativnost“ u prevarama svakodnevno gotovo eksponencijalno širi.


Stoga banke svake sekunde moraju imati oči širom otvorene kako bi svoje klijente i korisnike zaštitili od prevara i krađa (Moj bankar, 2013.).

Činjenica je da netko uvijek nađe način da se „provuče“ kroz sigurnosni sustav kartičara. Pre-ma Visinim podacima taj je trend u Europi u stalnom opadanju, više zbog uvođenja čipa na karti-ce, što predstavlja sigurnije kartično poslovanje. Kartice i dalje imaju jedinstven elektronički kod, ali taj kod kod kartica s čipom se mijenja i predstavlja veću sigurnost u poslovanju.

Zemlje članice EU-a 28. siječnja obilježavaju Europski dan zaštite podataka kojim se ističe važ-nost zaštite privatnosti europskih građana i poduzetnika, a ponajprije njihovih osobnih podataka.

Temeljem ispitivanja koje je provela Europska komisija pokazalo se da tek nešto više ispitani-ka, 52 posto, smatra da su njihovi osobni podaci u njihovoj zemlji dostatno zaštičeni, a većina, 82 posto, smatra da je svijest ljudi o zaštiti osobnih podataka u njihovoj zemlji niska. Gotovo 75 po-sto ispitanika reklo je da se boje ostaviti svoje podatke na internetu, a što se tiče kreditnih kartica s praćenjem se slaže gotovo 70 posto ispitanika.

Prema informacijama predstavnika hrvatskih banaka, u Republici Hrvatskoj kartičnih preva-ra ima manje nego u zemljama Europske unije. U Hrvatskoj je postavljeno oko 4.000 bankomata i oko 90.000 POS uređaja. U prometu se nalazi 8,5 milijuna kartica, odnosno 2,2 kartice po stanov-niku. Prva krađa PIN-a na bankomatima u Hrvatskoj je zabilježena 2004. godine dok je taj oblik prevare u svijetu poznat i ranije.

2.1. Nastanak prevare

Prevare u kartičnom poslovanju nastaju pojedinačno ili u sklopu međunarodno organizira-nog kriminala, a vezane su uz:

• gubitak/krađu kartica

• otuđenje kartica na bankomatima

• krivotvorenje kartica

• neovlaštenog prikupljanja kartičnih podataka na prodajnim mjestima i bankomatima (skimming)

• neovlaštene (hakerske) upade u sustave prodajnih mjesta, banaka ili procesora s ciljem pribavljanja kartičnih podataka

• neovlašteno prikupljanje kartičnih podataka putem e-maila (phising), telefonskog poziva (vishing)

• zlouporabe prodajnih mjesta (npr. svjesni prihvat krivotvorenih kartica/izgubljenih/ukra-denih kartica, propust zaposlenika prodajnih mjesta zbog neprovjeravanja sigurnosnih karakteristika kartice prilikom provođenja transakcija i slično)


• neovlašteno korištenje kartičnih podataka iniciranjem transakcija putem kataloške prodaje (poštom ili telefonom) i putem E-commerce-a (internet prodaja).

• Osnovne prevare na bankomatu koriste nepažnju vlasnika kartice dok se razrađenije meto-de zasnivaju na upotrebi različitih uređaja kojima se kopiraju osjetljivi podaci s kartice i/ili PIN. Na bankomatu se kriminal čini na nekoliko načina:

• promatranjem - metoda prevare tokom koje kriminalci posmatraju za vrijeme unošenja PIN-a pokušavajući uočiti i zapamtiti PIN, a potom kradu karticu koristeći se džeparenjem ili odvlačenjem pozornosti;

• upotrebom kartične petlje - vrlo jednostavna i djelotvorna metoda koja koristi “uređaj” (često je dovoljna samo gumica ili plastična vrpca) koji se umetne u utor čitača kartica na bankomatu sa ciljem da zadrži umetnutu karticu u bankomatu; zbog umetnute plastične vrpce (“libanonska petlja”), čitač karticu ne može uvući i obraditi je, a kartica ostaje za-držana u plastičnoj vrpci i nedostupna korisniku; nakon što korisnik bankomata odustane od transakcije i napusti bankomat ostavljajući karticu u njemu, kriminalci uklone petlju i karticu: ukoliko nekom od metoda otkriju i broj PIN-a (npr. praćenjem unosa PIN-a, kori-štenjem skrivene kamere i slično) daljnja zloupotreba kartice je jednostavna i praktično bez rizika za kriminalca;

• skimming - skimming uređaj kriminalci priključuju na utor čitača kartice radi kopiranja po-dataka s magnetne staze kartice; pripadajući PIN kod se dobavi posmatranjem njegovog unosa ili putem skrivene mikrokamere; kopirani podaci s originalne kartice prenose se na novu, krivotvorenu karticu; korištenjem krivotvorene kartice kriminalci mogu podizati novac na bankomatu (ukoliko su otkrili i PIN) ili iskoristiti krivotvorenu karticu za plaćanje preko interneta i slično.

Metoda motrenja preko ramena je najprimitivnija metoda usmjerena na neoprezne i pojedi-načne vlasnike kartica. S druge strane, kartična petlja i skimming koriste se od organiziranih krimi-nalnih grupa koje za posljedicu imaju masovniju štetu. Također, u slučaju zadržavanja kartice vla-snik kartice svjestan je da je ostao bez kartice (mada ne zna pravi razlog). Skimming je sofisticira-nija metoda obzirom da vlasnik kartice nije svjestan da su podaci s kartice kompromitirani sve dok se neovlaštena transakcija ne obavi.


2.2. Načini otkrivanja prevare

Prevara se najčešće otkriva:

• reklamacijom samih korisnika kartičnog poslovanja• banke, odnosno kartične kuće, u postupcima uslijed dnevnih praćenja autorizacija i tran-

sakcija za kartice koje su izdale• banke, odnosno kartične kuće, otkrivaju prevare uslijed dnevnih praćenja prodajno – ispla-

te mreže• temeljem informacija dobivenih od drugih banaka, kartičnih kuća ili MUP-a.

2.3. Sankcioniranje prevare

U slučaju kartične prevare sumnjive kartice se u najkraćem mogućem roku blokiraju, a klijen-ti, odnosno poduzetnici, dobivaju nove kartice u roku od nekoliko dana. Ukoliko se utvrdi prevara, banke, odnosno kartične kuće, u potpunosti namiruju oštećenima izgubljenu financijske imovinu i učinjene troškove te potom u daljnjim postupcima one potražuju sredstva od osiguravajuće kuće ili od treće strane koja je odgovorna za štetni događaj.

Kartična prevara podliježe prema Zakonu o Platnom prometu (Zakon portal, 2013.) kazne-noj prijavi, a da bi pokrenuo postupak poduzetnik treba priložiti sljedeću dokumentaciju (ovi-sno o vrsti prevare):

• pisanu izjavu da vlasnik kartice (poduzetnik) nije učinio transakcije za koje ga se tereti• obavijest o učinjenim troškovima• potpisanu Izjavu o krađi / gubitku / zlouporabi kartice• kopije transakcijskih slipova (ako su dostupni)• dokumentaciju dobivenu od prodajnog mjesta (npr. ukoliko hotel ima kopije osobnih iska-

znica)• drugu raspoloživu dokumentaciju.

Važno je da poduzetnik u izjavama navede ukupan iznos štete u kunama i originalnoj valuti ako se radi o zloupotrebi u inozemstvu. Banke i kartičarske kuće obavezno trebaju obavijestiti MUP te podnijeti kaznenu prijavu.

Bitno je naglasiti da 0,3% ukupnih transakcija jesu zlouporabe kartica. Upotrebom kartica na način predviđen ugovorom, korisnik je 100% siguran od moguće zlouporabe. Štetu kod slučajeva zlouporabe pokriva banka ili kartična kuća (Gregurek, M., Vidaković, N., 2011.).


Zaključak

Osim brojnih prednosti moderne tehnologije imaju i određene nedostatke. Kod bankarskog poslovanja to se prije svega odnosi na krađe identiteta zbog kojih poduzetnik može doživjeti ne-ugodnosti jer kratkoročno može ostati bez financijskih sredstava dok ih banka, odnosno kartična kuća, ne isplati. Naime, financijske institucije u potpunosti poduzetnicima namiruju izgubljenu fi-nancijsku imovinu i učinjene troškove.

Poduzetnici moraju biti upoznati sa svim oblicima krađe identiteta kako bi spriječili njhove eventualne nastanke, a samim time i poteškoće u svakodnevnom poslovanju.

Posljednjih godina banke u Republici Hrvatskoj uspješno su se nosile s kriminalcima koji su na-stojali biti uvijek korak ispred. I kod nas i u svijetu s razvojem tehnologije sigurnost kartičnog po-slovanja postaje gotovo besprijekorna iz čega proizlazi da je od ukupno svih obavljenih transakci-ja bankovnim karticama samo njih 0,3% predstavljalo zloupotrebu kartica.

MODERN THREATS TO BUSINESSES: FRAUDS IN THE BANKING CARD BUSINESS AND UNAUTHORIZED

WITHDRAWAL OF THE PROCEEDS

Abstract

Protection of identity and personal data in the Republic of Croatia is provided by the Law on the Protection of Personal Data. In the modern, electronic almost perfect, world comes to new forms of crime associated with computer use. Especially interesting are the identity theft and fraud in the banking business which are used to unauthorized withdrawals from entrepreneur’s account. The EU countries mark 28th Jan-uary as European Data Protection Day. This paper will outline most common types of fraud that have been exposed as entrepreneurs and how these can be prevented. Also, it will clar-ify the ways that an entrepreneur needs to react and what to do in case of such forms of crime.

Key words: bank card, cyber criminal, fraud in the banking business, identity theft, skimming


Literatura

• Gregurek, M., Vidaković, N. (2011.) Bankarsko poslovanje, Zagreb:RRIF-plus, str.62.

• http://www.alfa-portal.com/obrazovanje-2/life-long-learning/europski-dan-zastite-poda-taka (sačuvano 18.06.2013.)

• http://www.hnb.hr/platni-promet/h-statisticki-podaci (sačuvano 19.06.2013.)

• http://www.pbf.unizg.hr/hr/sluzbe/informaticka_sluzba/elektronicki_identitet (sačuvano 18.06.2013.)

• http://www.moj-bankar.hr/Kazalo/K/Kartice- (sačuvano 17.06.2013.)

• http://www.zakon.hr/z/86/Zakon-o-platnom-prometu (sačuvano 18.06.2013.)

• Zakon o zaštiti osobnih podataka, NN 106/12, Zagreb

Financiranje iz EU za razvoj - projektni pristup

4EU Funding for Development – the Project Approach

144 Anton Florijan Barisic, Morana Bozicevic

ROLE OF MANAGEMENT CONSULTING IN A PROCESS OF PROFESSIONALIZATION

OF SME MANAGEMENT

Anton Florijan Barisic, Certified Management Consultant (CMC)Managing Partner, Chronos Info Consulting, Croatia e-mail: [email protected] Bozicevic, Student, University College VERNe-mail: [email protected]

Summary

We are witnessing the constant changes in the business world, due to fierce competition, technological innovation and a variety of political, economic and social developments. These changes require effective and timely management of the company which will enable the changing environment and achieving the main long-term goals - to increase profits and the value of the business system.Although the growth of the consulting industry shows positive effects in all areas of business activities, there still lingers some skepticism versus consulting, especially in small and me-dium-sized enterprises that are largely using outdated management and business adminis-tration techniques where the entrepreneur/owner is at same time the manager who over-sees all business processes in the company having, in most cases, no adequate knowledge, expertise and experience.The problem encountered is insufficiently effective professionalization of management in small and medium-sized enterprises in Croatia. Given that Croatia is dominated by small and medium-sized businesses, and that the accelerated globalization brings challenges which re-quires faster business model changes and flexible adaptation to the business environment, it is necessary to introduce changes in the education and behavior of entrepreneurs, ena-bling them to answer those requirements and expectations on more effective and profes-sional manner.Entrepreneurs generally lack sufficient knowledge about management consulting, they are not aware about standards and processes in providing consulting services, which is one of causes of reluctance in purchasing and using of consulting services. The primary objective of the research was to determine whether there is a correlation be-tween the use of consulting services and professionalization of management in small and medium enterprises.The second objective was to examine whether small and medium-sized enterprises that have used the consulting services faster and better have come from the entrepreneurial stage to a professional managerial lead, and how a use of consulting services affected the improvement of professional skills of managers.This paper presents the results of the research on the role and use of consulting services in the process of professionalization of management in small and medium-sized enterpris-es in Croatia.


Key words: entrepreneurship, SME management, management consulting, education, knowledge,

JEL Code: L26 – Entrepreneurship, M19 - SME management, L84 - Personal, Professional, and Business Services, I25 - Education and Economic Development, D83 - knowledge

Introduction

Entrepreneurs are the driving force of the revitalization, transformation and development of business activities in the world and entrepreneurship is the core of modern business because it is constantly giving birth and the development of new business ventures fostering the vitality of the market economy. The key change that is taking place in the global economy means changing the essence of competitive advantage and the role of entrepreneurship and management. A ba-lanced combination of entrepreneurial attributes and applied managerial knowledge went to be crucial for competitiveness.

Lack of expertise in planning, the lack of time of business owners to devote more seriously to long-term planning, is one of the main reasons for the stagnation and decline of small businesses. In a number of studies, assistance of consultants is highlighted as essential to the success of small and medium enterprises (Deakins, 2000). SMEs are in most cases formed by experts in a particu-lar industry, which posses a perfect knowledge of their profession in the context of technical com-petence, but they have a lack of knowledge and experience in management. In this way they run their company into trouble because all the attention is focused on strictly professional technical knowledge and skills, and managerial skills are neglected.

Adoption of new managerial knowledge, skills and competences is important precondition and among key factors for success of entrepreneurial ventures, as well as for development and sustainable growth of SMEs. One of possible ways for entrepreneurs to improve their businesses and in the same time acquire necessary knowledge and skills One of the ways how entrepreneurs, simultaneously with performing ongoing business activities, improve their operations and acqui-re the necessary additional knowledge and skills is the use of management consulting services. In modern economies, management consulting has proven to be a good form of assistance to entre-preneurs and owners of small businesses.

Management consultancy is essentially a specific activity of advising managers in solving bu-siness problems for which they lack expertise, knowledge and experience. Working with consul-tants entrepreneurs/managers educate themselves and build or improve their managerial skills. In practice, management consulting helps emerging and maturing professional and dynamic ma-nager who successfully manage change and who know the specific management activities and processes. Characteristics of management consulting for small and medium enterprises is arising from the nature of these enterprises and problems encountered in the process of growth and de-velopment, and as well as in the transformation process, for which routine solutions cannot be applied (Dukić, Milivojević, 2011).


Management of SMEs

SMEs have a long history, and the development of the sector is marked by occasional expan-sion and stagnation. The greatest expansion it has experienced 70’s of 20th century. Since then, being included in the current globalization of business, they are becoming more competitive and successful against large companies. SMEs specifically demonstrate a high degree of innovation and flexibility in their business environment. (Rae, 2005), (Pavlovic, 2009). Managing a company in a situation of lack of resources affects the definition of the organizational structure of SMEs. Characteristics of SMEs are.

• a small number of employees, • the employees perform multiple functions in the company, • often an owner performs multiple functions

For SMEs to operate successfully, it is necessary to engage experts and convey to them a si-gnificant volume of decision making processes. The fact that most business owners are reluctant to delegate important decisions to employed managers is a significant limiting factor in their successful development. Managers of small and medium-sized enterprises play a key role in cre-ating the strategy but the strategy must always reflect the personal goals of entrepreneurs. Ma-nagement task in SMEs is to initiate and direct the overall operations of the enterprise in order to achieve its objectives. In this context, within the scope of their functions and the existing organi-zational model, managers perform all necessary arranging and administering all the available re-sources. Key resources for creating added value are people, so that one of the basic functions of management is to make human and material resources as productive.

Bearing all this in mind we can point out the most important characteristics of management of SMEs

• Work through (with) other people• Cayring for the achievement of company goals• Striving for balance between efficiency and effectiveness• Relatively limited resources• Variable conditions of business

Although an entrepreneur at the same time must perform the function of managers, there are several characteristics that distinguish managers from business owners, as well as differen-ces in the responsibilities, activities and the way in which the manage company. Unlike the mana-ger who is a specialist in his work, an entrepreneur can be universal. This means that entreprene-urs include all aspects of the business and have a wider range of activities compared to managers.

Internal and external challenges are forcing entrepreneurs and managers of small and me-dium-sized businesses to establish the structure and develop competencies related to company management and continuously synchronize them with their own system of values (Fincham, Rho-des, 1999).


The most significant differences between the entrepreneurial and managerial approach, extracted from the research conducted, are shown in Table 1.

Table 1.: Diferences between entrepreneurs and managers

Source: Barisic, Bozicevic

ENTREPRENEUR MANAGER

Focus on work Focus on process

Personal approach Professional manger’s attitude

Creative destruction Creative organisation

Responsive to challenges Reserved to challenges

Innovations Administration

Business development Managing and maintaining business

Time insensitive Time sensitive

Management consulting

Although management practice is as old as society itself, management theory and manage-ment consulting are of more recent origin. In that sense, management consulting is less than 150 years old, but real growth has been exercised in the 20th century. In general, consulting is a knowledge-based service that can be sold and bought, but because being often intangible, it is difficult to demonstrate its advantages to potential clients. Miles (1999) highlights four aspects of consultancy as important:

• human capital and knowledge intensive,• high degree of intangible activities and services,• difficulties in standardization of the consulting process and procedures• intensive interaction between consultants and clients.

According to Schein, (1996), consultancy is considered as a helping with an aim. Therefore, besides recognizing the problem of the client, it is also important to recognize the interaction between consultant and client. Fincham and Clark (2002), notes that management consultancy has an impact on the developing character of modern organisations and “contribute to millions of people having to adjust to new ways of working”. The management consultancy also influenced the new ways of thinking about management and its role in modern business (O’Mahoney, 2010). Supporters also identify more qualitative outcomes such as helping to develop creativity and achieve radical organizational innovation. Management consulting is basically delivery of services and independent consulting about problems in organizations’ management (McKenna, 2006.).


In providing those services, management consultants are seen as knowledge workers con-veying knowledge to the clients. In offering and proposing their advices, management consul-tants are asked to cover a range of topics, making the perishable facets of their services tangi-ble and lasting (Barisic, 2012). The major management consultancy service categories are traditi-onally divided into four groups:

• strategy, • human resources, • operations, and • information technology

The last two categories have become dominant in the past 10 years worldwide. Further deve-lopment has expanded the scope of services to customer relations, finance, strategy, supply cha-in management. (Gross, Poor, 2008). In consulting the knowledge, experience and personality of a consultant is more important than any procedure or technical instrument, and that can be assured with adequate training and experience

Role of Management Consultants

Consultants are considered as core agents in the dissemination of business knowledge becau-se of their relative expertise and knowledge of management practices. However, relatively few studies focus specifically on their role in projects with client organisations. According to Meister (1993) and Poór-Gross, (2003) in terms of the consulting process, in general, the consultant can act in three roles

• Expert/ Resource consultant, preparing and suggesting solutions based on his very experti-se and experience, convincing clients about the effectiveness of proposed solutions and, if required, assisting in the implementation. (Polanyi, 1967)

• Process/People consultant, assisting the client in searching for solutions with techniques and methods that facilitate and increase the creativity of the client, enabling the clients themselves to implement solutions. (Schein, 2002).

• Mix consultant, combining both, the tacit and explicit knowledge for the success of consul-ting intervention with client


Barisic (2004, 2007), suggests that business consulting is useful because it:

• Gives access to specialized knowledge and industry best practice. • Facilitate the process of change. • Gives an unbiased opinion from outside observers. • Learning through the process of business consulting.

During the execution of business activities, entrepreneurs often have a need for specific ad-vice in very different ways. Studies analysing the sources from which the entrepreneurs receive business advices show that the advices are mostly requested from family members and the bu-siness environment in the form of informal recommendations and suggestions, while the advi-ces from professional consultants are demanded occasiopnaly (Mihajlovic 2009). Results of the re-search conducted in Croatia shows significant compliance with results from studies dealing with same topic. The table below shows the sources of business advices and their usefulness to the entrepreneurs.

Table 2 :Sources of business advices


Source of advice Frequency of consultation Usefulness of advices from 0 to 5

Informal advices:

Friends Often 2,1

Family members Often 2,6

Similar enterprise owners Periodically 3,0

Suppliers Rarely 2,7

Employees Periodically 2,9

Expert advices:

Accountants Often 2,4

Bank clerks Periodically 2,6

Lawyers Rarely 2,8

Professional consultants Occasionally – often 3,6

Other sources:

Media Occasionally – often 2,5

Expert literature Periodically 2,9

Professional and other associations Rarely 3,4

Universities, schools Occasionally - often 3,6


Although in practice the most common business consultants are accounting firms, entrepre-neurs do not benefit from them very much. Over 40% of entrepreneurs look for advice from fri-ends and family members with moderate benefits. It may be noted that entrepreneurs and owner / managers of SMEs occasionally till often look for advices from professional consultants and aca-demia, and usefulness of these advices is marked as relatively high valuable ones. The relatively small number of entrepreneurs is searching for advices from these sources which indicate the existence of certain barriers in accessing these sources.

The overall conclusion from the survey is that there is enough resources regarding the busine-ss advices, but they are not readily available or considered as useful. The cause for that is relati-vely low entrepreneurs’ absorption capacity and the ability to aplly the delivered professional bu-siness advices, so that as the result advices largely can not be adequately utilized.

Model business consulting for entrepreneurs and SMEs

The aim of this research was to determine whether there is a correlation between the use of consulting services and professionalism of management in small and medium-sized enterprises, Second goal was to find an evidence that the entrepreneurs who have used the consulting servi-ces have faster and better come from entrepreneurial to managerial stage, and whether usage of consulting services influenced the improvement of professional competence managers to qu-ickly achieve their growth and development. The exploratory research and in-depth interview has been conducted in a relatively small but compact sample that has included six owners and mana-gers of small and medium enterprises and six consultants who are actively engaged in providing consultancy services. The six different main research questions were developed for both entre-preneurs and consultants including a set of sub-questions that give a clear view on the attitudes, opinions of entrepreneurs and consultants

Main research questions were:

• What are the causes of discrepancies between the use of consulting services and the de-gree of professionalization of management of small and medium-sized enterprises?

• Is the access to and usage of consultancy services appropriate to the stage of SME deve-lopment and absorption capability of its management?

• What problems experience the management of SMEs in the process of using the consul-ting services?

• What are the possible strategies to increase usability of consulting services?


• What is at the moment the best possible solution and how it can be realized?

• What are the possibilities to improve the use of consulting services by SMEs and how thdue to the fact that Croatia is EU member and what way conditions, criteria and the possibility of using consultants are influenced by that fact

It is clear that during the professionalization of management in small companies the system of management of large enterprises cannot be copied, and can not be equalysed roles and tasks of managers in small and large enterprises. Although is alongside with growth and develppment of the enterprises establishing and formalizing of the management structure is needed, neverthe-less, especially in smaller companies, leading/managing a company continues to take place un-der the great influence of the owner in person. This results in the fact that, there is relatively limi-ted capacity for implementation and application of professional management system. Therefore, for effective management consulting, it is necessary to study in detail the characteristics and lea-dership style of each particular company. A comprehensive assessment of the needs of the client, in order to avoid that proposed particular solution or approach does not fit to the specific needs of SME enterprises. Because of the high degree of personalization in the top management of com-panies, the establishment of a management system depends on the thinking, feeling, acting and self-definition of owners of a company.

Because SMEs are different from big businesses and their management mode, so the mana-gers of SMEs largely differ from managers of large enterprises. These consultants should have in mind when providing advisory services, as consequently, task and content of advisory servi-ces are different for owners of small and medium enterprises, compared to managers of large enterprises.

Management consulting gradually acquire distinguish and important role in SME enterprises, and that role is accomplished on very individual and specific way. Consultant in SME sector is con-sidered by entrepreneurs as confidential “personal business adviser,” which is extremely deman-ding and specific task. SMEs are characterized by a culture that depends on the personality of en-trepreneurs and therefore through personalized management style. This reflects to the consul-tant, who is also an expert consultant, educator and consultant for personal development. En-trepreneurs’ personality, function and organization of SMEs are interdependent categories and need to be observed both individually and correlated. It also means that due to the strong influ-ence of personality of entrepreneur, classic, narrowly specialized consultant can not work effici-ently in SME businesses, primarily due to the client’s understanding of the management and en-terprise management mode. The proposed multidisciplinary management consulting model for SMEs as a result of the surveyconducted is shown on figure 1 bellow;


Figure 1 Management consulting for SMEs


This approach eliminates most of the gaps and barriers to hiring consultants to SMEs, as follows:

• Provides a comprehensive review of the problem of small and medium enterprises

• Allows for better communication and understanding between the consultants and entre-preneurs / owners of small and medium enterprises

• Allows consultant to combine a number of activities and information that are essential for SME

• Work with multiple clients simultaneously, lowers consulting price for a small company

• Increases the practical applicability of the solutions

• Creates a new higher mutual trust and responsibility for the resulting advisory services

• Simplifying administrative procedures and the process of providing advisory services

In the case of SMEs, it is best to hire a consultant who is specialized in SME consulting. Howe-ver, in practice it is quite difficult to get all this different knowledge integrated at a satisfac-tory level in a person. Therefore, teamwork is just a solution in every demanding engagement of consultants.


Given the characteristics and challenges faced by entrepreneurs and owners of SMEs, we can consider the general topic of business consulting as follows:

• Define the functions and tasks of the owners of small and medium enterprises, in line with current and future business challenges, while also limiting the direct involvement of entrepreneurs / owners of other tasks and functions in the company. Therefore, the consultant must first examine the specificity of the situation in the company from diffe-rent perspectives. In this way he can help the client to come up with new concepts, to formulate and to start looking at their own business from various perspectives.

• Develop understanding of management, which is on the one hand adequately to external challenges, and on the other hand corresponds to the inner reality of companies. Thus, the development of such an understanding of management, which is in line with microe-conomic, macroeconomic, social and other factors in the business environment.

• Alignment of managerial and professional tasks

• Develop or expand the necessary managerial skills of the client coordinating the training program and recommending institutions for further education

• Creating a balance between personalized and structured leadership, which corresponds to the company and the owner

• Construction and development of managerial competencies and their application in prac-tice. This is primarily related to the development of operational management skills and abilities of the owner as well as his willingness to share the responsibilities delegated to other members of the company. Here a consultant is looking like a person who works on personal development

• Recognition and extraction of function of owner / managers within and outside the com-pany

• Establishment of the strategic decisions

• Design of the necessary process of change in the company, their location and its imple-mentation

Management Consulting for SMEs includes a complete and comprehensive approach, in which they can identify the functional elements of consulting, professional (vocational) counseling and consultation in order to develop a personality (Barisic, 2004(, (Bellman, 2008):


• Functional business consulting - refers to the fulfillment of managerial functions in a par-ticular company. The focus function of consulting is adequate implementation of tasks and roles of managers, as well as his managerial skills.

• Professional (vocational) counseling - in the forefront of the business solutions and models related to a particular activity.

• Advising personal development - the focus is personal development entrepreneur / owner or manager of SMEs, improving its access business and its business relationships within and outside the company.

The purpose of management consulting services to SMEs is to clarify the relationship and combining and integrating all three aspects of the action of the owner companies. Consultant for owners of small and medium enterprises is actually a specialist for the integration of the perso-nal perspective into the management system. In the focus of the functional business consulting is a development of managerial action, as a condition that the function of management to small and medium-sized businesses will be understood and realized on a more effective way. Given that the managerial function in SMEs depends largely on the personal characteristics of entre-preneurs / owners, it must be taken into account that personal aspects, such as the issue of life-style and satisfaction, maintaining interpersonal relationships, motivation, moral values, life go-als and others, as these factors can have a significant impact on performing management activiti-es. Accordingly, management consulting for entrepreneurs and owners of small and medium en-terprises implies adequate combination of personality and functional consulting and professio-nal advisory services.

Depending on the complexity of the task, the consultant puts the spotlight on a certain per-son and his ability, especially his model of thinking, problem solving and applying styles, and the way in which the person is related to strategic tasks, organizational tasks or decision-making ta-sks. The goal of business consulting is to make client ready and effective to act in relation to in-ternal and external circumstances, and that the decisions that are within his responsibility, are followed by quality of implementation and results. Consultant seeks to support systemic and ma-nagerial action of a client or to ensure in best sense the improvement of the client’s position in the process of perception, judgment and decision. As a specialist in spotting and solving manage-ment problems, information processing and decision making, the consultant should have a high level of knowledge in these areas , as well as the ability to function in complex dynamic systems.

In the consulting to entrepreneurs / owners of small and medium-sized businesses the consul-tant has to answer different multidisciplinary questions and requests. So, in addition to the exper-tise for specific topics and issues, their knowledge and their abilities, they have gained through training and experience, they have to spread to other systemic issues.


Under the systemic issues are implied psychosocial aspects of enterprise management conso-lidating the knowledge in the areas of psychology, sociology, economy, management, organizati-on, law and various professional knowledge and expertise.

In a consulting process the consultant has to consider entirely the specificity of small and me-dium enterprise, taking into account the personality of the owner, management system and the business environment. In order for that to be successful, it is necessary to possess a multi-discipli-nary knowledge, with the higher level of trust between consultant and the client.

Optimal model of management consulting for small and medium enterprises should meet the following requirements

• A comprehensive approach to the advisory process in accordance with the European stan-dards for the provision of consultancy services EN16114

• Possessing a multi-disciplinary knowledge and skills as a consultant or a consulting team

• Focus on individual business owners / entrepreneurs, functional topics and you easy con-trol

• Covering the general requirements of management function

• Respect ethical principles and sustain mutual trust between consultant and the client (bu-siness owners);

• Set clear goals and achieve measurable results

• Consultant assumes responsibility for the results of consulting;

• Ensure the monitoring and implementation of modern trends in business

• Define acceptable price of consulting services


Conclusion

It is indicative that entrepreneurs and small businesses in Croatia use the services of professi-onal management consultants in a small volume. There are several reasons for this; the most im-portant is the underdevelopment of that specific kind of consulting service, lack of awareness of entrepreneurs about this type of service, high prices, etc.

The research clearly showed that there is not enough mutual understanding between the consultant and the owner of a small business. As the biggest problem, common to most of the answers received apart of a lack of complete and holistic approach to the issues of small busine-ss by the (potential) consultants. Managers of small enterprises would appreciate to have a ma-nagement consultant as a trustfull personal adviser, with whom they can openly discuss all the problems and issues that are assigned to the role and task of manager.

The challenges in consulting SMEs are connected with nature and characteristics of SMEs:

• Limited access to finance

• Not experienced buyers of Consultants

• Not experienced in managing Consultants

• Often too focussed on fixing a symptom ahead of identifying and correcting the cause

• See the need for external help but not sure where to look for a trusted source

• Haven’t necessarily experienced the value of working with consultants before

• Often too busy running the business to ‘work-on’ the business

• SMEs usually don’t come with large budgets

• SMEs don’t understand the consulting process

• Consultants are reluctant to impart knowledge

In order to establish a trustful and successful cooperation with client coming from SME sec-tor and ensure that consulting to SMEs works, it is needed following to consider.

• Pre-qualifying - the need and that the client is truly ready for help

• Build a process to service SMEs out of consultant’s core consulting competencies


• Outline a well defined process to the client in language they can relate to

• Put forward a fixed fee against the defined process

• Get payment in small regular amounts

• Reduce time of consulting (the client budget) spent on areas of data collection and basic analysis - have the client do that component under your guidance

• Avoid travel - its lost time and time the SME cannot afford to pay you to do

• Avoid subsidy work - where agencies fund all of the process (client must have investment in process

From a consultant, in addition to a multi-disciplinary knowledge, are expected matu-rity, holistic approach, prediction and empathy, rather than large administrative procedu-res. Bearing in mind the degree of misunderstanding of management consulting, distrust of consultants, it is extremely important that entrepreneurs and owners of small and me-dium enterprises will be provided with knowledge, skills and information provided by ma-nagement consultant, that is strengthening their own position and the position of their or-ganizations on the market. This implies that the goals and methods of business consulting are clearly defined, and as well as its evaluation is enabled.


References

• Armbruster, T. (2006), The Economics and Sociology of Management Consulting, Cambrid-ge University Press

• Barisic, A., F., (2006), Management Consulting in Emerging Markets – Case of Croatia, In-ternational Conference on New Trends and Tendencies in the Consulting Industry in an Enlarging Europe, FEACO, November 8-10, 2006, Budapest, Hungary,

• Barišić, A. F. (2004), Business Development Services as an Institutional Support to Local Economic Development. Master Work, Trento, Italy: Università degli Studi di Trento.

• Barisic, A.F., (2007), The Essentials of Management Consulting, Power Point presentation, Seminar UPS-AMC za certificirane manadžment konzultante, Zagreb,

• Barisic, AF, Davidovic, M., (2012), Quality of Management Consulting and IT Outsourcing: Phases of IT Outsourcing Development and Implementation of the Norm EN 16114, 12th Croatian Conference on Quality and 3rd Scientific Assembly of the Croatian Society for Qu-ality, “Through Quality to a Successful Society” Quality for greatest impact, Brijuni, Croatia May 10-12, 2012

• Barisic, AF. (2012), Management Consulting as a Form of Entrepreneurial Learning and a Source of Business Knowledge, International Conference on Entrepreneurial Learning, Novi Sad, Serbia 28 June, 2012

• Balzer, K., (2000), Die McKinsey Methode; Die 10 Erfolgsgeheimnisse der gefragtesten Un-ternehmensberatung der Welt, INIT Wirtschaft Verlag Carl Ueberreuter, 2000

• Bellman, G., (2008), A Ten Step Consulting Process, • Block, P., (1999) Flawless Consulting: A Guide to Getting Your Expertise Used, Wiley, John

& Sons, • Bower, M. (1982) The Forces That Launched Management Consulting Are Still at Work,

Journal of Management Consulting No.1. pp. 4-6.• CEN/TS 99001:2008: Business support — Support services provided to small enterprises

— Terminology, quality and performance: Commission Recommendation C(2003) 1422: Commission Recommendation of 6 May 2003 concerning the definition of micro, small and medium-sized enterprises (Text with EEA relevance) (notified under document number C(2003) 1422)

• Cope, M., (2003), The seven Cs of Consulting, The definitive guide to the consulting proce-ss, FT Prentice Hall, London,

• Deakins, D. (2000). Entrepreneurship and Small Firms. McGraw-Hill, London.• Dukić, D. i Milivojević, T. (2011), Model menadžment konsaltinga za preduzetnike i vlasnike

malih preduzeća. Industrija, (39), 336-355. • Durgin, T., V., (2006), Using Competency Management to Drive Organizational Performan-

ce, Human Capital Institute, June 26, Vermont, USA• Fincham, R. Clark. T., (2002). ‘Introduction: the emergence of critical perspectives on con-

sulting’. In T. • Gable, G. G. (1996) „A Multidimensional Model of Client Success When Engaging External

Consultants“, Management Science, 42 (8), str. 1175-1198• Greiner, L. E., Poulfelt, F. (2009). Management Consulting Today and Tomorrow: Perspecti-

ves and Advice from 20 Leading World Experts. New York: Taylor & Francis


• Gross, A: C, Poor, J., (2008), The Global Management Consulting Sector, Business Econo-mics, Focus on Industries, October 2008 (pp 69-79)

• Hale, J. (2006). The Performance Consultant’s Fieldbook: Tools and Techniques for Impro-ving Organizations and People (Second Edition). San Francisco: Pfeiffer.

• Kipping, M. and L. Engwall, (2001), Management Consulting: The Emergence and Dyna-mics of a Knowledge Industry, Oxford University Press

• Kubr, M., (1996), Management Consulting: A Guide to the Profession, International Labour Office (ILO), Geneva

• McKenna, C. (2006). The World’s Newest Profession: Management Consulting in the Twen-tieth Century. Cambridge: Cambridge University Press.

• Mihajlović, B., Praušić, V. i Potrebić, V. (2006). Uloga konsaltinga u restrukturiranja predu-zeća u tranziciji. Industrija, 34(3), 81-90.

• Niedereiholz, Chr. (1996), Management Consulting, Munich-Vienna, R. Oldenbourg Publis-hing House

• O’Mahoney, J. (2010). Management Consultancy. Oxford: Oxford University Press.• Poor, J. and Gross, A., (2003), Management Consultancy in an East European Context, KJK

Publishing House, Budapest, Hungary• Rae, D., (2005), Entrepreneurial learning: a narrative-based conceptual model, Journal of

Small Business and Enterprise Development Vol. 12 No. 3, pp. 323-335• Sturdy, A., Clark, T., Fincham, R. and Handley, K., (2009), Re-thinking the role of manage-

ment consultants as disseminators of business knowledge – knowledge flows, directions and conditions in consulting projects,


ULOGA MANAGEMENT KONZALTINGA U PROCESU PROFESIONALIZACIJE MANAGEMENTA MALIH I

SREDNJIH PODUZEĆA

Sažetak

Problem kojim se bavi ovaj rad je nedovoljno učinkovita profesionalizacija managementa u malim i srednjim poduzećima u Hrvatskoj. S obzirom da u Hrvatskoj dominiraju mala i sred-nja poduzeća, te da ubrzana globalizacija donosi izazove koji zahtjevaju brže promjene po-slovnog modela i fleksibilnu prilagodbu poslovnom okruženju, potrebno je uvesti promjene u obrazovanju i ponašanju poduzetnika, što će im omogućiti da na te zahtjeve i očekivanja odgovore na učinkovit i profesionalan način.Osnovni cilj istraživanja bio je utvrditi postoji li povezanost između korištenja konzultantskih usluga i profesionalizacije upravljanja u malim i srednjim poduzećima.Drugi cilj bio je ispitati da li su mali i srednji poduzetnici koji su koristili usluge savjetovanja brže i bolje prelaze iz poduzetničke faze u profesionalne menadžerske vode, i kako korištenje konzultantskih usluga utječe na poboljšanje profesionalnih vještina menadžera.

Pitanja obrađena ovim istraživanjem su:

• Koji su uzroci neusklađenosti između korištenja konzultantskih usluga i stupnja profesiona-lizacije managementa malih i srednjim poduzeća?

• Jesu li pristup i način korištenja konzultantskih usluga primjereni stupnju razvitka i moguć-nostima malih i srednjih poduzeća?

• Koji problemi nastaju u procesu korištenja konzultantskih usluga od strane menadžmenta malih i srednjih poduzeća?

Istraživanje upućuje na zaključak da poduzetnicima općenito nedostaje dovoljno znanja o ma-nagement konzaltingu, da nisu upoznati sa standardima i procesima u pružanju savjetodavnih usluga, te, konačno, da nisu upoznati s kompetencijama, vještinama i znanjem konzultanata što je jedan od uzroka nevoljkosti za kupnju i korištenje konzultantskih usluga.

162 Marina Trampuš, Franc Cankar, Stanka Setnikar Cankar

FROM PROJECT TO SOCIAL ENTERPRISE

Marina Trampuš, Foundation Tramp, Institution for Education, Papirniški trg 11, 1000 Ljubljana, Slovenia, Tel: +38630259314 ([email protected]) Franc Cankar, National Education Institute, Poljanska 28, 1000 Ljubljana, Slovenia, Tel: +38631390900, Fax: +38613005199 ([email protected])Stanka Setnikar Cankar, University of Ljubljana, Faculty of Administration, Gosarjeva 5, 1000 Ljubljana, Slovenia, Tel: +38641691057, Fax: +38615805521,([email protected])

Abstract The last decade of the 20th century was marked by a loss of confidence in the leading so-cial institutions due to their inability to control the threatening forces they had unleashed in the world. This applies to Slovenia as well. After 20 years of independence, the political elite in Slovenia is facing the crisis that has brought the country’s economic development to a standstill. While the negative effects of neoliberal policies brought about the development of social enterprise throughout Europe, the supportive environment for a wider launch of social enterprise seems to be inadequate in Slovenia. This is a cause of concern since social economy offers new opportunities for innovative employments of vulnerable social groups. This paper will present a developing social enterprise project in Slovenia entitled ‘Mura Con-nects Us’, and interpret the findings from the interviews of 20 people who are setting up or have already set up social enterprises. The findings show that while the social economy does not yet have a sufficiently clear role in Slovenia, there is an awareness of social respon-sibility, and readiness on the part of the entrepreneurs to work toward changing the society.

Key words: social enterprise – good practice – interview – opinions of entrepreneurs

Sažetak Posljednje desetljeće prošlog stoljeća može se obilježiti kao razdoblje neizvjesnosti. Odliku-je se gubitkom povjerenja u vodstva društvenih institucija koja nisu u stanju ograničiti i kon-trolirati opasne posljedice koje su izazvale u svijetu. To vrijedi i za Sloveniju, gdje je politič-ka elita u dvadeset godina nakon stjecanja neovisnosti, suočena s ekonomskom krizom, do-vela zemlju na dno ekonomskog razvoja. Istovremeno su negativni učinci neoliberalne po-litike ubrzali razvoj socijalnog poduzetništva koji se i u Europi brzo širi i sve više povezuje s konceptom društvene odgovornosti i održivog razvoja. Socijalna ekonomija nudi nove mo-gućnosti za inovativno zapošljavanje ugroženih ciljnih skupina na tržištu rada sa svrhom sa-mostalnog stvaranja prihoda u poduzeću i osiguravanja vlastitog opstanka. Usprkos činjeni-ci da je Slovenija već pripremila strateške i zakonodavne dokumente te razvija dobru praksu, još uvijek nema odgovarajućeg podražavajućeg okruženja za opću ekspanziju socijalnog po-duzetništva. U ovom članku ćemo predstaviti projekt »Mura nas povezuje« koji postaje so-cijalno poduzeće i tumačiti rezultate koje smo dobili intervjuom dvadesetak osoba koje već imaju ili osnivaju društvena poduzeća. Rezultati su pokazali da socijalna ekonomija u Slove-niji još uvijek nema jasnu ulogu, a istovremeno i da je svjesna svoje društvene odgovornosti te da su poduzetnici spremni sudjelovati u promjeni društva.

Ključne riječi: socijalno poduzetništvo – dobra praksa - intervju - mišljenje poduzetnika


1. Introduction

The last decade of the past century can be described as a period of uncertainty. It was charac-terised by a loss of confidence in leading societal institutions, which were not capable of limiting and gaining control over the threats and dangers they unleashed throughout the world. The crisis situation is linked to the spread of neoliberal capitalism, which has become the signature politi-cal-economic template of our times (Chomsky, 1999, McChesny, 2008, Jovanovič et al., 2008). Ne-oliberalism describes a policy and processes that result in the governance of a tiny section of pri-vate interests. In his book Capitalism and Freedom (2011), the guru of neoliberalism Milton Fried-man familiarises readers with certain findings of his extremely influential economic philosophy, in which competitive capitalism is seen as a tool for achieving economic freedom and at the same time as a necessary condition for political freedom. The author places his theory in opposition to the Keynesian notion of the all-powerful intervention of the state in all facets of economic and political life. Although the author states that the creation of profit is the essence of democracy and feels that for this reason, every government that does not follow a market policy is unde-mocratic, the social inequality generated by this kind of policy undermines all efforts to achieve the legal equality required for the legitimacy of democracy.

All of the above apply to Slovenia as well, where in the 20 years following independence the political elite faced a crisis and led the country to the bottom of economic development. At the same time, the negative effects of neoliberal policy have sped up the development of social en-trepreneurship, which is spreading at a rapid pace in Europe and elsewhere and which is beco-ming increasingly connected to the concept of the responsibility and sustainable development. The social economy offers new possibilities for the innovative employment of vulnerable target groups in the labour market with the aim of enabling companies of this kind to independently ge-nerate revenue and thus see to their own survival. In this contribution we will present the »Mura Connects Us« (»Mura nas povezuje”) project, which is growing into a social enterprise. We will also interpret the findings of interviews with 20 people who already have a social enterprise or who are in the process of founding one.

2. Social entrepreneurship as a challenge and opportunity

The concept of social entrepreneurship is not a new one, and organisations and individuals have been positing questions in a search for solutions to growing social problems for quite some time (e.g. Dunover, 1830). It is therefore a global question, as people in different countries throu-ghout the world are facing similar problems (Mair et al., 2005). Although in-depth studies of this field date back to the 1990s, a uniform and clear definition of the social economy and social en-trepreneurship has yet to be reached. It is generally said that the term applies to organisations that are neither a part of the public or the private sector.

The emphasis is on innovative partnerships and creative management techniques that enable organisations involved in the social economy to function in a broader framework of state legisla-ture and fiscal structures (EIM, Center razvoja človeških virov, 2013).


At the same time, social enterprises become and remain companies that sustain themselves and provide permanent employment to those included in them.

Today, social entrepreneurship is present in nearly all countries of the world. Social enterpri-ses take a number of different forms in different countries. In many countries, they represent a real alternative to the market economy. Social companies are most successful in Great Britain, Italy, Germany, Belgium and the Netherlands. Great Britain in particular is exemplary; there so-cial entrepreneurship has undergone intensive development since 2008 (Pavlin, 2012). Social en-terprises in Great Britain are organised using the business model of cooperatives, and these com-panies are already contributing over 10% of the GDP on an annual basis (in Slovenia, by compa-rison, companies of this kind only contribute 1% of the GDP). The European Commission has also given an important place to the development of the social economy and social innovations (Stra-tegy 2020).

Although Slovenia has a rich tradition in the field of the functioning of civil society organisati-ons, in the development of social entrepreneurship it lags far behind other European countries. A study of different social economy systems and examples of best practices in EU countries (Bran-co et al., 2004) showed that the climate is not favourable for the development of social entrepre-neurship. It still isn't entirely clear whether social entrepreneurs are an extension of social servi-ces or whether they are first and foremost entrepreneurs with an innovative and socially bene-ficial approach to business. Although the Social Entrepreneurship Act of the Republic of Slovenia was adopted in 2012, a strategy and delegated legislation are still lacking. In practice, multiple pi-lot projects are being carried out; a number of organisations function in accordance with the prin-ciples of social entrepreneurship, although due to the lacking nature of the system of support in-struments, they are not self-sufficient, as is the case elsewhere in Europe (Pavlin, 2012, p. 16).

3. The »Mura Connects Us« project as an example of best practice

2009 was not a good year for the residents of the Pomurje region of Slovenia. An unem-ployment rate of 18% and the 11,094 unemployed persons registered with the Employment Ser-vice of Slovenia – an increase of 54% over the end of 2008 – played a large part (source: Stati-stical Office of the Republic of Slovenia, 2009). The reason for this is primarily the bankruptcy of Mura, a textile company. At the same time, the question of preventing or reducing waste of all kinds came on the agenda in Slovenia. This strategic point of departure of the EU also represen-ted the central impetus for considering reusing textiles and, consequently, the employment of persons in vulnerable target groups through a programme designed to stimulate the competiti-veness of the Pomurje region. Four principles for stimulating the comparative advantages of the region and putting its potential to use were outlined: sustainable development, innovation, par-tnership and equal opportunity.

Specifically, a number of older unemployed persons live in the Pomurje region. These persons were previously employed in the textile industry. This means that they have experience in the fi-eld of sewing and work with textile products.


They could supplement their sewing skills through additional training in collecting, sorting and processing clothes, making children's toys, etc. and gain a knowledge of how to market and sell their products. In short, an opportunity arose to train them for new work and in doing so to inclu-de them in a social network. Thus the »Mura Connects Us« project was born. A group of former Mura workers now works in the former Mura facility in Murska Sobota. They are full-time em-ployees and they work from Monday to Friday. They collect, sort and process used clothes and use them to sew new clothes. Initially the materials for interesting new items of clothing were mostly obtained through the help of friends, acquaintances and other, and today, they are already receiving visits from customers. Sales will begin in the fall, when the training period will be over and enough clothes will be available. At that time the online store will also go live. Their goal is to grow into a social enterprise that will gradually expand and employ a greater number of people.

4. Purpose and objectives

sThe purpose of the study was to assess the state of development of social entrepreneurship in Slovenia. Along with an example of best practice, the contribution presents the motives social entrepreneurs have in getting involved in these activities, the role of social entrepreneurs in the development of these activities and their views on the development of social entrepreneurship in Slovenia.

5. Methods

Ten social entrepreneurs who manage institutions, centres or foundations and who work in tourism, rural development, services and public works were interviewed. Their organisations each employ between 6 and 15 persons. In the interviews, emphasis was placed on three areas.

The entrepreneurs were asked:

• about their motivation for social entrepreneurship activities (motives and the impact of external and internal factors);

• about their role in the development of the activities (ways of solving problems in the social field, effects on the improvement of social conditions);

• about their view on the development of social entrepreneurship in Slovenia (on the local and national level, suggestions for improvements).

The responses collected through the interviews were then studied and analysed and the defi-nitions and characteristics that best define the research problem were summarised.


6. Results and interpretation

The results were presented and interpreted individually for each area. In the first area, enti-tled »Motivation for social-entrepreneurial activity«, internal factors or motives of a social natu-re predominate:

• The awareness that they are helping with the employment of people

• Social responsibility

• The needs of the environment and the needs of the target groups

• Personal entrepreneurial traits and social orientation

• One motive are the challenges associated with trying something new, something as yet unexplored

• Investing profit in the development of the company and the development of the service

It is obvious that the people who choose social entrepreneurial activities understand that things need to be shared with others. They understand that social entrepreneurship is an acti-vity whose purpose lies in solving social problems in an entrepreneurial manner. They also under-stand that the profit created through these activities needs to be reinvested in the activity and in development. It is an inclusive type of entrepreneurship that offers an opportunity for people in the local environment who have difficulty finding work; the entrepreneurs are also thinking about the need to care for the environment in which they work.

The reasons that motivate entrepreneurs to become involved in social entrepreneurship are also linked to their experiences in similar fields. Furthermore, the entrepreneurs see an additio-nal opportunity in the possibility of developing their enterprises in the future:

• The successful results of projects to date in the field of tourism

• Knowledge about project work

• Opportunities in the development and registration of the enterprise

The second area stresses the importance of “One’s own role in the development of social en-trepreneurial activities”. The entrepreneurs particularly highlighted the following statements:

• The development of a social incubator model for starting up new projects

• Organising education and training for the target groups


• Identifying local problems and solving them in a concrete way

• Cooperation with stakeholders in the local community

• Creating new jobs

• Enabling employees to acquire new experience and competencies

• Ensuring that vulnerable people become more self-confident

• Ensuring support from the media

Statements from entrepreneurs reveal that they understand and are active in their role, in line with the nature of social entrepreneurship. At the fore are social innovations that satisfy needs which the classic economy and public sector often do not want to, cannot, or do not know how to address. This involves employee participation in decision-making processes, cooperation with the local community, identifying, taking into account and solving local problems, providing edu-cation and training for target groups and creating new jobs.

The third area also provides a fairly realistic reflection of the situation. The responses to the question How do entrepreneurs »perceive the development of social entrepreneurship in Slove-nia«? did not come as a surprise.

They reveal the following:

• Social entrepreneurship is not widely known in Slovenia, everybody interprets it in their own way

• The word »social« immediately conjures up associations of poverty

• Presentations overly emphasise the social element, which is not ideal

Those interviewed warned of a lack of information about the importance of social entrepre-neurship and highlighted that social entrepreneurship has not yet been given a real chance to be-come widely recognised and show the results of its work. At the same time, their statements re-veal that the support environment for the development of social entrepreneurship is still weak and undeveloped.

The entrepreneurs expressed the following thoughts:

• More positive and successful practices need to receive support from the media

• The state must do a better job of listening and must lower taxes and provide other incen-tives

• Citizens must also be more aware and purchase the things they need from social enter-prises


These findings are also confirmed by the results of a study (Ponikvar, 2013) which pointed out that the support environment for the development of social entrepreneurship in Slovenia rema-ins weak and far from adequate. The following are needed: more information; more education and training in the field of promotion, communications and financial and corporate consulting; education and training in the field of social entrepreneurship. On the other hand, in many cases it is precisely a lack of knowledge that is the reason that business plans are incomplete and po-tential social entrepreneurs are not prepared to take on risks for their ideas, preferring to rema-in overly reliant on European funding. Everyone would like more help from the state, which they cannot count on in the future.

Cause for optimism can be found in opinions that reveal that entrepreneurs already have an understanding of social entrepreneurship and evaluate the field of social entrepreneurship as so-mething positive:

• Social entrepreneurship must be proven to be a type of entrepreneurship that creates added value and that is self-sustaining, that is, one that it is not tethered to the public trough

• Social entrepreneurship is a positive form and brings a positive, honest attitude towards entrepreneurship, work and one's fellow man

7. Conclusion

The findings indicate that the role of the social economy is as yet insufficiently clear and expli-cit in Slovenia; at the same time, they also reveal an awareness of social responsibility and the re-adiness of entrepreneurs to play a role in bringing about change in society.


8. References

• Chomsky, N. (1999). Profit Over People. New York: Seven Stories Press.

• Branco, D., Gattolin, E., Tommasini, G., Johannes, F., Zagorc, S., Zagorc, S. (2004): Uvajanje socialnega podjetništva v Sloveniji: primerjalna študija: Italija, Avstrija, Slovenija (Intro-ducing the Social Entrepreneurship in Slovenia: Comparison Study on three Countries: Italy, Austria and Slovenia), Ljubljana: Pospeševalni center za malo gospodarstvo.

• Dunoyer, C.B. (1830). L'lnduslrie el La Morale. Paris: Sautelet.

• EIM, Human Resource Development Fund (2005): Uvajanje modela socialnega podjetniš-tva v treh pilotskih regijah v Sloveniji (Študija izvedljivosti). Priporoèila za pripravo mo-dela uvajanja socialnega podjetništva v Sloveniji (Introducing the Model of Social Entre-preneurship in three Pilot Regions in Slovenia (a Feasibility Study). Recommendations for Preparation of a Model of Introducing the Social Entrepreneurship in Slovenia), www.srucv.org/upload/files/.

• Friedman, M. (2011). Kapitalizem in svoboda. Ljubljana. Založba Orbit.

• Jovanovič, M., Eškinja, I. (2008). Neki aspekti neoliberalizma u svjetskom gospodarstvu. Zbornik Pravnog fakulteta Sveuèilišta u Rijeci. 29 (2), 941-958.

• Mair, J., Marti, I. (2005). Social Entrepreneurship Research: A Source of explanation., pre-diction, and delight. Working Paper. IESE Business School, University of Navarra.

• McChesney, R.W.W. (2008). Rich media, Poor Democracy: Communication Politics in Du-bious Times. Urbana and Chicago: University of Illinois Press.

• Pavlin, B. (2012). Za uspešen razvoj socialnega podjetništva nujno sodelovanje vseh treh sektorjev (intervju s Tadejem Slapnikom). Delo. 3.4. str. 16.

• Ponikvar, J. (2013). Rezultati raziskave o podpornem okolju za razvoj socialnega podjetniš-tva v Sloveniji. Posvet o socialnem podjetništvu. ŠENT. Ljubljana.

• SEA (2011). Program èezmejnega sodelovanja Slovenija-Italija. Agencija za socialno ekono-mijo. Ljubljana.

170 Marko Perić, Ivana Martić

KARAKTERISTIKE MENADŽMENTA TIJEKOM ŽIVOTNOG CIKLUSA EU PROJEKATA

Marko Perić, dr. sc., Katedra za menadžment, Fakultet za menadžment u turizmu i ugostiteljstv, Primorska 42, p.p. 97, 51410 Opatija, Hrvatska, 00385 51 294 191, [email protected]

Ivana Martić, Fakultet za menadžment u turizmu i ugostiteljstvu, Primorska 42, p.p. 97, 51410 Opatija, Hrvat-ska, [email protected]

Sažetak Prije ulaska u Europsku Uniju (EU), Hrvatska se poput mnogih europskih zemalja nalazi u du-bokoj gospodarskoj krizi. Iako bi se dalo raspravljati o pozitivnim i negativnim stranama ula-ska u EU, činjenica je da će ulaskom u EU Hrvatskoj biti dostupni izdašni izvori financiranja odnosno bespovratnih sredstava. Bespovratna sredstva nisu poklon te će Hrvatska, da bi ih dobila, za njih morati kandidirati kvalitetne projekte. U tom smislu od velike je važnosti ima-ti pripremljene projekte i ljude sposobne za njihovu prijavu i provedbu. S obzirom na veliči-nu, složenost i značaj takvih projekata za dionike, u njihovoj pripremi i provedbi nužno je pri-mjenjivati metodologiju projektnog menadžmenta. Ovaj rad donosi kratak pregled EU fon-dova dostupnih Hrvatskoj prije i nakon ulaska u EU te nekih specifičnosti koje karakterizira-ju menadžment EU projekata u odnosu na tradicionalne investicijske projekte. Cilj rada je na temelju teorijskog pristupa ukazati na nužnost primjene metodologije projektnog menad-žmenta tijekom životnog ciklusa EU projekata.

Ključne riječi:projektni menadžment, EU projekti, Hrvatska

Uvod

Europska unija (EU) jedna je od glavnih čimbenika u međunarodnoj suradnji i donator finan-cijskih sredstava s ciljem pružanja potpore za razvoj zemalja i njihovih gospodarstava. Sukladno tome, EU je razvila širok spektar financijskih instrumenata koji se nazivaju programi pomoći ili eu-ropski fondovi. U Republici Hrvatskoj (RH) proces financijske potpore počeo je tijekom rata i tran-zicije nakon ratnih sukoba, a pretpristupnu pomoćkoristi još uvijek kako bi poduprla političke i gospodarske reforme, potaknula regionalnu konkurentnost te razvoj ljudskih resursa, poljoprivre-de i ribarstva.

Pristupanjem EU Hrvatskoj se pruža mogućnost korištenja financijskih sredstava iz drugih fon-dova koje nije mogla koristiti kao zemlja kandidatkinja, a samim time povećavaju se i mogućnosti gospodarskog rasta i razvoja kroz financiranje projekata iz dostupnih EU fondova.


Međutim, EU neće financirati bilo kakav projekt, već onaj koji odgovara prioritetima, ciljevima i mjerama postavljenim od strane EU kako bi se ostvarilo financiranje iz EU fondova.Upravo tu na-staju specifičnosti projekata EU u odnosu na tradicionalne projekte. Sukladno tome, slijedi da je i provedba aktivnosti upravljanja EU projektima u određenoj mjeri specifična u odnosu na tradici-onalne projekte.Da bi projekt bio uspješno proveden, važno je znati karakteristike i posebne za-htjeve koji se moraju ispuniti za provedbu projekata.

Sukladno tome, u slijedećim poglavljima definira se pojam „EU projekt“ te se opisuju karakte-ristike koje menadžment EU projekata čine specifičnim u odnosu na tradicionalne projekte i nači-ne na koji se njima upravlja. Cilj rada je na temelju teorijskog pristupa ukazati na nužnost primje-ne metodologije projektnog menadžmenta tijekom životnog ciklusa EU projekata. Prije toga, u nastavku prvo slijedi kratki pregled fondova EU dostupnih Hrvatskoj prije i nakon pristupanja EU.

1. Europski fondovi dostupni RH prije i nakon pristupanja EU

S gledišta potencijalnih hrvatskih korisnika, mogu se izdvojiti četiri kategorije fondova: fondo-vi za zemlje prije statusa kandidata, pretpristupni fondovi, programi Zajednice za zemlje članice, ali i kandidate te fondovi za zemlje članice (Granić, Mimica, 2005, 11).

Kao zemlji koja nije imala status kandidatkinje za članstvo u EU, Hrvatskoj su bili dostupni pro-gram OBNOVA koji se odnosio na projekte obnove u ratom razorenim područjima te program CARDS (eng.CommunityAssistance for Reconstruction, DevelopmentandStabilisation) namijenjen jačanju administrativnih kapacitetai punoj integraciji Hrvatske u EU te kao takav ima jasno pret-pristupno usmjerenje.

Nakon što je 18. lipnja 2004. stekla status zemlje kandidatkinje, Hrvatskoj su postali dostupni pretpristupni programi prve generacije: PHARE (franc.Pologne et Hongrie - Aide a Restructurati-on), ISPA (eng. Instrument for StructuralPolicies for Pre-accession) i SAPARD(eng. SpecialAccessi-onProgrammefor Agriculture&RuralDevelopment).Program PHARE bio je glavni financijsko-teh-nički instrument pretpristupne strategije za države kandidatkinje usmjeren na projekte jačanja kapaciteta zemlje za članstvo u EU. Zamijenio je CARDS u 2005. i 2006. godini u dijelu nacionalne komponente CARDS-a za Hrvatsku.Iz programa ISPA financirani su infrastrukturni projekti u po-dručju prometa i zaštite okoliša, a program SAPARD je bio usmjeren problemima strukturne prila-godbe na području poljoprivrede i razvoja ruralnih krajeva te da poveća konkurentnost na tržištu EU-a. Godine 2007. dotadašnje instrumente PHARE, ISPA i SAPARD zamijenila je IPA (eng. Instru-ment for Pre-AccessionAssistance)– integrirani instrument pretpristupne pomoći za Hrvatsku za razdoblje od 2007 do 2013. godine. Osnovni ciljevi programa IPA su pomoć državama kandidatki-njama i državama potencijalnim kandidatkinjama u njihovom usklađivanju i provedbi pravne ste-čevine EU te priprema za korištenje Kohezijskog fonda i strukturnih fondova. Njegova financijska vrijednost za sedmogodišnje razdoblje za sve države korisnice iznosi 2,023,800,000 eura (Središnji državni ured za razvojnu strategiju i koordinaciju fondova Europske unije, 2011, 7).

Do sada je Hrvatskoj dodijeljeno preko 100 milijuna eura godišnje iz fondova EU. Najveća isko-rištenost (prosječna stopa ugovaranja)ostvarena je unutar programa CARDS čak 95,8 te ISPA 95 posto. Najmanja iskorištenost ostvarena je unutar programa SAPARD.


Ukupna sredstva dodijeljena RH kroz pretpristupne fondove za razdoblje od 2007. do 2011. go-dine iznose 750 milijuna eura. Za razdoblje do ulaska u EU alocirano je dodatnih 202 milijuna eura. Najmanju iskorištenost (plaćeno od ugovorenog) do 2011. godine, od samo 10,63 posto, ima pro-gram pete IPA komponente – IPARD, dok su ostale četiri IPA komponente iskorištene u puno ve-ćim postocima(Vlada RH, 2012).

Osim navedenih pretpristupnih fondova i programa postoje još strukturni i kohezijski fondo-vi. Kohezijska politika temelji se na pretpostavci da je nužna preraspodjela između bogatijih i si-romašnijih regija Europe kako bi se uravnotežili učinci daljnje gospodarske integracije. Za razdo-blje od 2007.do2013. financiranje kohezijske politike strukturirano je prema trima općim strateš-kim ciljevima, poznatim kao 3K ciljevi – konvergencija, konkurentnost i kooperacija. U tom razdo-blju za kohezijsku politiku izdvojilo se 308 milijardi eura dok se u razdoblju od 2014.do2020. za re-gionalnu politiku odvaja 376 milijardi eura. Ova su sredstva raspoređena u Europski fond za regi-onalni razvoj, Europski socijalni fond, Kohezijski fond i novi financijski instrument Connecting Eu-rope Facility (Tufekčić, 2013, 23).

Strukturni fondovi EU na raspolaganju su državama članicama EU koje imaju potrebe za dodat-nim ulaganjima u ujednačen i održiv gospodarski i društveni razvoj. Osim strukturnih i kohezijskih fondova EU ima i fondove za Zajedničku poljoprivrednu politiku i Ribarsku politiku.

Iz opisanog se vidi da EU djeluje na mnoštvu različitih područja, a to znači i razvoj velikog broja projekata koji pomažu u ostvarenju ciljeva navedenih programa. U nastavku će biti opisana ključ-na razlika između projekata EU i tradicionalnih projekata i aktivnosti koje se moraju provesti u upravljanju projektima.

2. Teorijske i metodološke definicije EU projekta

U teoriji, literaturi i praksi postoje mnoge definicije projekta. Vodeća profesionalna organiza-cija za projektni menadžment – Institut za projektni menadžment definira projekt kao: jednokra-tan pokušaj poduzet s ciljem da se kreira jedinstven proizvod, usluga ili rezultat(Project Manage-ment Institute, 2008, 5).

EU projekt je posebna vrsta projekta i može biti klasificiran kao međunarodni projekt gleda-no s geografskog aspekta. Projekt EU je projekt koji odabiru ovlaštena tijela EU za sufinanciranje, dodjelu nepovratnih sredstava i kao takav treba udovoljavati strategijama EU i biti vođen suklad-no administrativnim i financijskim pravilima EU (Certified EU Project Manager, Unit MAN-U2-E1, 2009, 3).

Bez obzira o kojem projektu se radi svaki projekt ima projektni ciklus ili životni ciklus projek-ta. Projektni ciklus se odnosi na logični slijed aktivnosti koje se provode kako bi se ostvarili ciljevi (Belić, 20). Svi projekti prolaze točno određene faze koje se mogu jasno definirati, a između faza su moguća preklapanja.

Životni ciklus EU projekta u potpunosti slijedi logiku životnog ciklusa općeg projekta, ali se ra-zlikuje utoliko što se unutar EU projekta mogu razlikovati dva međusobno povezana procesa – je-dan povezan s projektnim partnerima (konzorcijem), a drugi povezan s administrativnim tijelima EU. Projektna ideja i projektno planiranje podudaraju se s pisanjem projektnog prijedloga, realizi-ranje projekta i kontrola podudaraju se s izvedbom, isporukom i izvještavanjem o projektnim re-zultatima, a završetak projekta poklapa se sa slanjem završnog izvješća administrativnim tijelima EU (Perić, 2009, 39).Shema 1. prikazuje životni ciklus EU projekta.


Shema 1. Životni ciklus EU projekta

Izvor: Prilagođeno prema: Certified EU Project Manager, Unit MAN-U3-E1, 2009,4

Tijela EU pripravljaju dugoročne programe u kojima se određuju ciljevi koje treba postići unu-tar određenog područja i vrste aktivnosti koje će se sufinancirati. Kako bi se ostvarili postavljeni ciljevi, objavljuju se pozivi za projekte. Na neki način, životni ciklus projekta počinje već tada kada je objavljen poziv za podnošenje projektnih prijedloga, jer projekt treba biti detaljno planiran već u fazi pripreme prijedloga. Nakon toga organizacije, institucije ili pojedinci mogu poslati svoje pro-jektne prijedloge tijelima EU, koji te prijedloge ocjenjuju prema određenim kriterijima. Projekti koji su odabrani za sufinanciranje mogu započeti, a projektni konzorcij može započeti s razvojem rezultata. Pritom, konzorcij je obavezan izvještavati tijela EU o napredovanju projekta i ostvare-nju rezultata, a dinamika i opseg istog određuje se posebno za svaki poziv za projekte. Po završet-ku projekta projektni konzorcij treba pripremiti konačno izvješće koje se šalje tijelima EU na ocje-njivanje. Važno je napomenuti da projektni konzorcij ne dobiva unaprijed čitav iznos sufinancira-nja. Tek nakon što tijela EU ocjene da je projekt uspješan, konzorcij dobiva ostatak proračuna, no ukoliko se projekt ne završi uspješno konzorcij je dužan vratiti sredstva tijelima EU.


3. Menadžment EU projekata

Projektni menadžment definira se kao niz aktivnosti provedenih u projektu u suradnji s člano-vima projektog tima i ostalim dionicima s ciljem ispunjenja vremenskih rokova, troškova i tehnič-kih zahtjeva projekta (Cleland, Ireland, 2007, 51). Funkcije projektnog menadžmenta su identič-ne funkcijama općeg menadžmenta te uključuju planiranje, organiziranje, upravljanje ljudskim re-sursima, vođenje i kontroliranje. Navedene funkcije su ovisne jedna o drugoj i u praksi se vrlo če-sto isprepliću i preklapaju.

EU projekti su obično veliki i složeni projekti s utjecajem na političke i ekonomske odnose što uvjetuje i specifičnu metodologiju pri primjeni projektnog menadžmenta. Menadžment projeka-ta EU odnosi se na alokaciju i uporabu svih potrebnih resursa unutar ugovorenog vremenskog pe-rioda kako bi se postigli ciljevi definirani u ugovorima sklopljenih između EU i partnera. Kako bi se u potpunosti shvatio i proveo projektni menadžment potrebno je raspolagati određenim zna-njima koja su obično grupirana u devet područja, a obuhvaćaju upravljanje obuhvatom i integra-cijom, vremenom, troškovima, kvalitetom, ljudskim resursima, komunikacijama, rizikom i naba-vom. No, kad je riječ o menadžmentu EU projekta ta znanja grupirana su u četiri temeljna područ-ja (Perić, 2009, 42):

• projektni djelokrug i funkcionalnost koju projekt mora osigurati,

• resursi (financijski, ljudski i drugi),

• vrijeme unutar kojeg je projekt potrebno završiti,

• određeni i neodređeni kriteriji kvalitete koje svaki projekt mora ispuniti.

U tradicionalnim projektima sve dimenzije su u većoj ili manjoj mjeri fleksibilne. U EU pro-jektima fleksibilnost je ograničena budući da EU ne dopušta velike izmjene nakon prihvaćanja projekta. Funkcionalnost projekta može biti tek u manjoj mjeri promijenjena. Resursi, odnosno budžet ne može biti povećan, osim u slučaju da sredstva povećavaju sami partneri. Vrijeme tra-janja projekta ne može biti produženo, osim u slučajevima kada je to opravdano (o čemu odluču-je EU) i na trošak projektnih partnera. Konačno, kvaliteta projekta nikada nebi smjela biti ugrože-na zbog promjena. Sukladno tome, ključ uspjeha svakog EU projekta je nadgledanje svih projek-tnih dimenzija.

Provedba projekta započinje planiranjem – vremena, troškova, resursa te aktivnosti. U EU pro-jektima planiranje je otežano iz razloga što postoji puno nesigurnosti poput nepoznatih partnera, veličina projekta, međunarodno okruženje, specifična pravila koja se moraju poštovati i slično. Iz tog razloga, potrebno je postaviti ciljeve i rezultate koji moraju biti postignuti u projektu. Za ostva-renje rezultata potrebno je obaviti određene aktivnosti. Potrebno je također aktivnosti grupira-ti u radne pakete te njima dodijeliti voditelja kako bi se u svakom trenutku znao napredak i odgo-vorne osobe koje su zadužene za upravljanje radnim paketom i koje će rasporediti ljude za obav-ljanje aktivnosti sukladno njihovim sposobnostima i znanjima.


Da li će projekt biti financiran i u kojoj mjeri ovisi o procjeni potrebnog rada – ako je procjena nerealno visoka projekt će biti odbijen, a ukoliko je premala projektno financiranje biti će nedo-statno. U tom smislu, važno je imati na umu da se financiranje EU nikada neće povećati, čak i kada postoje dobri razlozi koji opravdavaju povećanje troškova projekta. Procjene potrebnog rada te-melj su za raspodjelu sredstava,ali istovremeno i potencijalni uzrok rizika među partnerima.

U teoriji, procjena potrebnog rada trebala bi se utvrditi korištenjem pristupa od dna prema vrhu (bottom-up) prema kojem se procjenjuje rad potreban za provedbu aktivnosti koje se kasni-je zbrajaju, čime se dobiva procjena potrebnog rada za radne pakete,a na kraju i za čitav projekt. Međutim, za projekte EU ovaj je pristup tek djelomično primjenjiv budući da su EU projekti op-ćenito projekti s raspodjelom troškova gdje svaki partner mora uložiti vlastita sredstva u projekt. Stoga svaki partner mora odrediti razinu ulaganja koju je spreman namijeniti projektu. U praksi to znači da se nakon utvrđivanja projektnih aktivnosti utvrđuje početna procjena pristupom od dna prema vrhu, nakon čega se projektne aktivnosti revidiraju: neke se smanjuju, a neke uklanjaju. Također je moguće revidirati ciljeve te suziti djelokrug projekta. Zatim započinje drugi krug izra-de procjena pristupom od dna prema vrhu, a ciklus se ponavlja onoliko puta koliko je potrebno.

Jedna od karakteristika EU projekta je i definiranje strategije eksploatacije i diseminacije pro-jektnih rezultata uključujući i aktivnosti koje se moraju provesti za osiguravanje održivosti projek-ta nakon prestanka financiranja od strane EU. Drugim riječima, potrebno je osigurati dostupnost rezultata javnosti i osigurati dugoročnu uporabivost projektnih rezultata. Projekt mora prikazati daljnje korištenje projektnih učinaka i rezultata od strane projektnih partnera i krajnjih korisnika kao i financijsku održivost projektnih rezultata nakon završetka projekta.

Pri procjeni potrebnog rada i troškova kod tradicionalnog projekta u proračun se uključuju svi troškovi koji će se pojaviti tijekom životnog ciklusa projekta. Tako je i kod projekta EU s tim da EU razlikuje prihvatljive i neprihvatljive troškove. Popis prihvatljivih i neprihvatljivih troškova određu-je se za svaki program posebno, a ponekad i unutar istog programa za različite mjere.

Naravno, kao i u svakom projektu, tako se i u projektu EU mogu pojaviti razni rizici. Jedan od većih rizika koji se može pojaviti jesu sukobi koji se u projektima EU mogu javiti načetiri razine: su-kobi s Europskom komisijom, s krajnjim korisnicima, partnerima i podizvođačima. Svaki sukob je opasnost za projekt te mu se treba pristupiti s velikim oprezom kako bi se što prije sukobi riješili i kako bi se projekt mogao nastaviti bez većih zastoja. Menadžer projekta mora biti svjestan glav-nih rizika, uključujući i potencijalne sukobe koji se mogu pojaviti u projektu, a utvrđena područja rizika mora neprestano nadzirati.

Zaključak

Europska unija je jedinstvena nadnacionalna integracija europskih demokratskih zemalja oku-pljenih s ciljem zajedničkog promicanja mira i prosperiteta. Jedan od najvažnijih instrumenata EU je proračun kojim osigurava sredstva za razna područja, a velik dio sredstava odvaja se za ra-zne programe pomoći, poznatijih kao europski fondovi. Svrha europskih fondova je pružanje fi-nancijske potpore kako bi poduprla i potaknula razvoj određene zemlje ili regije kojoj se sredstva pružaju.


Projekti EU su specifični projekti koje odabiru i sufinanciraju ovlaštena tijela EU i kao takvi mo-raju poštivati postavljene smjernice i pravila te pridonositi ostvarenju strategije koje je EU posta-vila u pojedinom programu. Počevši od životnog ciklusa samog projekta u kojem se mogu razli-kovati dva međusobno povezana procesa, jedan povezan s projektnim partnerima, a drugi pove-zan s administrativnim tijelima Europske unije može se zaključiti da projekti EU i menadžment EU projekata imaju neke karakteristike koje ih razlikuju od tradicionalnih projekata. Konzorcij najče-šće međunarodnih partnera koji treba osigurati sva potrebna znanja i sposobnosti za provedbu projekta, procjena potrebnog rada, održivost i eksploatacija te diseminacija neke su od najvažni-jih. Također, specifičnosti u odnosu na tradicionalne projekte postoje i u fleksibilnosti EU proje-kata koja je vrlo ograničena u svim područjima – projektnom djelokrugu, resursima, vremenskim rokovima i kvaliteti.

Može se zaključiti da je jedini ispravan način za upravljanje EU projektom pridržavanje ugovor-nih stavki i pravila, transparentno i redovito izvješćivanje, poštivanje vremenskih rokovate osigu-ravanje da su sve aktivnosti, zadaci, rezultati i ciljevi uspješno postignuti.

CHARACTERISTICS OF MANAGEMENT DURING THE LIFE CYCLE OF EU PROJECTS

Abstract

Before the forthcoming accession in the European Union (EU), Croatia, like many Europe-an countries, is going throughout serious economic crisis. Although it could be discussed about positive and negative aspects of accession in EU, the fact is that a generous amount of funding or grants will be available after the accession. Grants are not a gift, and Croatia will have to run quality projects to attain them, meaning that it is important to have pre-pared projects and competent people for their application and implementation. Consider-ing the size, complexity and importance of these projects to stakeholders, it is necessary to apply the methodology of project management in their preparation and implementation. This article provides a brief overview of EU funds available to Croatia before and after join-ing the EU, and some particularities that characterize management of EU projects compared to traditional investment projects. The aim of this paper, based on theoretical approach, is to point the necessity of using the methodology of project management during the life cy-cle of EU projects.

Key terms: project management, EU projects, Croatia


Literatura

• Belić, M., Ćorić, G. (2010). EU fondovi – vodič kroz europske fondove 2008.-2013. Zagreb:FOLPA d.o.o.

• Certified EU Project Manager. (2009). Unit MAN-U2-E1 i Unit MAN-U3-E1.

• Cleland, D.I., Ireland L. R. (2007). Project Management – StrategicDesignandImplementati-on. Fifth Edition. New York: McGraw-Hill.

• Granić, M., Mimica N., i dr. (2005). Europski fondovi za Hrvatsku. Zagreb:Europski pokret Hrvatska.

• Perić, M. (2009). EU Project Management – DistinctionfromTraditional Project Manage-ment.In: Vajde Horvat, R., Smolčić Jurdana, D. (ed.), EU projectmanagement – challen-gesandaspects. Rijeka: Universityof Rijeka, 32-52.

• PMI (Project Management Institute). (2008). A Guide to the Project Management Bodyo-fKnowledge (PMBOK GUIDE). FourthEdition.Pennsylvania: Project Management Institu-te.

• Središnji državni ured za razvojnu strategiju i koordinaciju fondova Europske unije. (2011). Instrument pretpristupne pomoći (IPA). Samobor:A.G.Matoš d.d.

• Tufekčić, M., Tufekčić, Ž. (2013). EU politike i fondovi 2014-2020. Zagreb:Plavi partner d.o.o.

• http://www.hamag.hr/eu-programi-otvoreni-za-hrvatsku/strukturni-fondovi.html (Pristu-pljeno: 07.07.2013).

• www.vlada.hr/hr/content/download/228650/.../file/55.%20-%2027b.pdf(Pristupljeno: 07.07.2013.).

178 Paola Poljak, Ivo Duboković, Mira Lenardić

RAZLOZI I PREDUVJETI ZA SUSTAVNU IMPLEMENTACIJU DOP-A U PODUZETNIČKE TVRTKE - PRIMJENA ISKUSTAVA

VELIKOG POSLOVNOG SUSTAVA

Struč. spec. oec. Paola Poljak, MBAVoditelj odjela za društveno odgovorno poslovanje i odnose sa zaposlenicimaCroatia osiguranje d.d., Miramarska 22, 10000 ZagrebTelefon: +385 1 63 32 543 E-mail: [email protected]

Mr. Ivo Duboković, pred., Predavač marketinga i promocijeVeleučilište VERN’, Trg bana J. Jelačića 3, 10000 ZagrebTelefon: +385 1 48 25 927Vlasnik i direktor, Duboković d.o.o., Vrisnabb, 21465 JelsaTelefon: +385 21 761 347E-mail: [email protected]

Dr. sc. Mira Lenardić, izv.prof., Prodekanica za istraživanjei razvojVeleučilište VERN’, Trg bana J. Jelačića 3, 10000 ZagrebTelefon: +385 1 48 25 927E-mail: mira.lenardić@vern.hr

Sažetak

Politike međunarodnih organizacija i EU jasno su se odredile prema značenju društveno od-govornog ponašanja poslovnih subjekata i inih organizacija te prepoznale uzročno posljedič-nu povezanost odgovornog poslovanja i održive konkurentnosti. Sa stajališta provedbe i pri-mjene načela društveno odgovornog poslovanja vidljivo je da očekivani rezultati izostaju, a globalni trendovi ističu kritike i traže nova rješenja. U radu se analizira primjena i proved-ba društveno odgovornog poslovanja na velikom poslovnom subjektu u Hrvatskoj kako bi se stvorili kvalitetni preduvjeti, identificirale mogućnosti za revidiranje poslovnih procesa te utvrdila područja unaprjeđenja poslovanja s ciljem povećanja konkurentnosti.Time je stvo-ren primjer dobre prakse društveno odgovornog poslovanja respektabilne tvrtke u financij-skom sektoru, koja je važna i za razvoj poduzetništva uopće.Analizom prikupljenih sekundarnih i primarnih podataka koji su dobiveni metodom anke-ta provedenih u promatranom poslovnom subjektu, utvrđeno je daje društveno odgovor-no poslovanje važna poluga konkurentnosti ukoliko se implementira na sustavan način. Isti-čući važnost interne komunikacije i edukacije svih dionika, društvena odgovornost kao sa-stavni dio poslovanja doprinosi dodanoj vrijednosti dionika na način da se optimiziraju re-sursi namijenjeni društveno odgovornim aktivnostima. Interna komunikacija u tom proce-su stvara temelje implementaciji društveno odgovornog poslovanja, sustavni pristup u nje-nom postavljanju omogućuje učinkovitu provedbu svih edukacijskih aktivnosti uz pomoć ko-jih se dvosmjernom komunikacijom učvršćuje pozicija i željeni stav internih dionika kao no-sitelja svake promjene.


Dobiveni rezultati primarnih istraživanja ističu pozitivnu vezu srednje jačine između stupnja razumijevanja konkurentnosti i društvene odgovornosti s kvalitetom interne komunikaci-je, njenom učestalošću i jasnoćom te se mogu iskoristiti kao model za revidiranje poslovnih procesa i načina postizanja konkurentnosti kod poduzetničkih subjekata bez obzira na veliči-nu. Društveno odgovorno poslovanje je razvijenije i sustavnije u velikim poslovnim subjekti-ma, stoga spoznaje i prakse njihovih ponašanja su kvalitetna osnova za razvijanje i primjenu društveno odgovornog poslovanja u poduzetničkim tvrtkama neovisno o njihovoj veličini.

Ključne riječi: društveno odgovorno poslovanje, interna komunikacija, edukacija, dionici, konkurentnost

1. UvodTemeljna pretpostavka poslovnog uspjeha u suvremenom dinamičnom tržišnom natjecanju

jest biti konkurentan - definirati, kreirati i održati svoju prednost. DOP1 se promatra kao jedan od oblika postizanja konkurentske prednosti, jer usmjerenost na društvena pitanja i interakciju s di-onicima rezultira proizvodima, uslugama i poslovnim modelima koji doprinose rastu i razvoju po-slovnog subjekta, kao i zajednice u širini. DOP je kreirankao odgovor korporacija na napade kojima su bile izložene u kontekstu svojih poslovnih politika, i to kao upravljanje rizicima. Danas se sma-tra ključnim strateškim opredjeljenjem. Poslovati po načelima koja su usklađena s etičkim, ekološ-kim, društvenim i ekonomskim normama znači povezati uspjeh s društvenim unapređenjem bri-nući se o tome što se proizvodi, kako se kupuje i prodaje, utječe na okoliš, odnosi prema zaposle-nicima, ulaže u zajednicu te poštuje ljudska prava. Uzročno-posljedičnaveza profita koji stvara ko-risti za društvo nalazi svoj temelj u prerastanju DOP-a u integrirani sustav zajedničkih vrijednosti. DOP čine kvaliteta i intenzitet interakcija i integriranost odnosa pojedinca, tvrtke, zajednice i druš-tva, koji idu iznad onog što propisuju zakoni, a od iznimne je važnosti informiranost i komunikaci-jakoja teži dijalogu i stvarnoj suradnji. Teoretski koncepti i poslovna praksa pokazuju da je sustav-ni pristup u kontekstu održivosti moguć uz pomoć detekcije osobne pozicije, analize okruženja i trendova te definiranja aktivnosti na temelju podataka. Uspješnost ovisi o kvaliteti komunikaci-je, jer se dodana vrijednost stvara idejom, naporom, lucidnošću i predanošću, a prenosi komuni-kacijom. Temeljem uloge i značenja DOP-a i konkurentnosti u izgradnji sustava zajedničkih vrijed-nosti provedeno je istraživanje na primjeru velikog poslovnog sustava. Utvrđena su područja ko-jima se postiže nadogradnja integriranog sustava društvene odgovornosti ove tvrtke, a koja spa-jaju DOP i konkurentnost.

2. Od konkurentnosti do DOP-a

2.1 Konkurentnost i konkurentska prednostKonkurentska prednost nastaje iz vrijednosti koju je tvrtka sposobna stvoriti za svoje kupce, a

koja premašuje njezine troškove proizvodnje te je posljedica utjecaja brojnih čimbenika (Porter, 1985) – sastavnica ili odrednica konkurentnosti, koji međusobno utječu jedni na druge, a neprisut-nost nekih može spriječiti ili ograničiti pozitivne utjecaje prisutnih na konkurentnost.

1 DOP – skr. društveno odgovorno poslovanje


Porter je definira i kao sposobnost dugoročno održivoga sudjelovanja na tržištu u uvjetima tr-žišnoga gospodarstva koje osigurava pretpostavke nesmetane konkurencije između proizvođača ili pružatelja usluga. Neki od dionika imaju zahtjeve financijske prirode, dok ostali zahtijevaju du-goročnost organizacije, potencijal profita ili dugoročnost kapitala, što potvrđuje zaokret u korpo-rativnom upravljanju od publikacije ovih teza (1994), do danas, kada Porter i Kramer (2011), u na-stavku rada donose proširenje svrhe i ciljeva poslovanja u kontekstu konkurentnosti.

Porter (1998) definira konkurentnost i kroz strategiju te ističe kako konkurentske strategije znače biti drugačiji u nekoj od vrijednosti. Potrebno je pratiti trendove u okruženju te u skladu s njima formulirati strategije poslovanja i ciljeve prilagođavajući svoja djelovanja. Stvaranje konku-rentske prednosti značilo bi da tvrtka primjenjuje takve strategije koje kreiraju prednosti brže no što konkurenti mogu kopirati one prednosti koje tvrtka posjeduje danas.

2.2 Zajedničke vrijednosti

Najnovija istraživanja poslovnih subjekata i njihovih okruženja temeljenih na analizi stanja, a koja su proveli Porter i Kramer, rezultirala su u razvijanju nove paradigme koja povezuju kon-kurentske prednosti i DOP, stvarajući zajedničku vrijednost odnosno sinergiju odnosa poduze-ća i društva. Smatraju kako DOP može postati izvor društvenom napretku primjenjujući resurse, stručnost i uvide u aktivnosti koje su od koristi za društvo u cjelini te kao takav kreira na novom temelju, anulirajući negativnu prizmu korištenja DOP aktivnosti isključivo kao promotivnog alata. Tvrtke bi trebale djelovati na način da osiguraju dugoročnost ekonomske izvedbe, izbjegavajući kratkoročna ponašanja koja su štetna po društvo ili rasipna po pitanju prirodnih dobara i okoliša. Povezanost tvrtke i društva analizirali su istim alatima koji se koriste u analizi konkurentske pozi-cije i razvoja strategije, tako da tvrtka može usmjeriti svoje aktivnosti koje spadaju u DOP na na-čin da postignu najbolji učinak.

Zajednička vrijednost definira pregled najboljih praksi koje se moraju usvojiti. Konkurentne prednosti koje proizlaze stvaranjem zajedničke vrijednosti, bit će održivije od konvencionalnih troškova i poboljšanja kvalitete. Korištenje lanca vrijednosti za prikaz posljedica koje se odnose na društvo u cjelini rezultira stvaranjem mape problema i prilika apostrofirajući važnost uklanjanja negativnih utjecaja na društvo iz lanca vrijednosti. Alat se može koristiti kao okvir za identifikaci-ju pozitivnih i negativnih društvenih utjecaja tih aktivnosti. Te veze mogu biti u rasponu od politi-ka zapošljavanja i otpuštanja radnika, pa do emisija stakleničkih plinova.

Kontekstu društva su prilagodili i model dijamanta koji identificira područja društvenoga kon-teksta sa strateškim vrijednostima. Primjenjuje se odabir društvenih inicijativa koje imaju najveću zajedničku vrijednost: korist i za društvo te za vlastitu konkurentnost. Učinkoviti DOP zahtijeva ra-zumijevanje socijalne dimenzije konteksta konkurentnosti i veza koje utječu na sposobnost da se poboljša produktivnost i da se izvrši strategija. Ovaj model pokazuje kako uvjeti na lokaciji tvrtke (infrastruktura prijevoza, provođenje regulatorne politike i sl.) utječu na njezinu performansu pri-likom natjecanja na tržištu.

Tvrtka treba zdravo društvo, a zdravo društvo treba uspješne tvrtke. Lideri u oba područja po-najviše su se fokusirali na međusobne razlike, a ne na poveznice i dodirne točke.


Taj se koncept zove zajednička vrijednost, a riječ je nestajanju granica između profitnog i ne-profitnog, jačanjem suradnje i zajedničkog prosperiteta, što je za primjenu sustavnog DOP-a i in-tegracije na sustavan način neizostavno. Identifikacija i širenje poveznice između društvenog i gospodarskog napretka su u fokusu. Riječ je o dijelu profitabilnosti i konkurentske pozicije tvrtke, a u provedbi se koriste resursi tvrtke i njena stručnost kako bi se stvorila gospodarska vrijednost paralelno uz stvaranje zajedničke vrijednosti.

Tvrtke mogu stvoriti gospodarsku vrijednost stvaranjem društvene vrijednosti na tri različita načina, a riječ je o elementima vrijednosnog kruga zajedničke vrijednosti:

• tumačenje proizvoda i tržišta

• redefiniranje produktivnosti u lancu vrijednosti

• izgradnja potporne industrije klastera na lokacijama tvrtke.

Poboljšanje vrijednosti u jednom području dovodi do novih mogućnosti u drugom, do optimal-nog korištenja resursa s povećanim učinkom. Ovo je neophodno shvatiti i ugraditi u strategiju te ciljeve definirati sa slikom o uzročno-posljedičnim vezama koje postoje. U ovom procesu tvrtke mogu ponovno zaslužiti i dobiti poštovanje društva, zaključuju Porter i Kramer (2011).

2.3 Društvena odgovornostDOP predstavlja opredjeljenje tvrtke za unaprjeđenje dobrobiti zajednice kroz diskrecijsku,

dragovoljnu, poslovnu praksu i doprinose na račun vlastitih resursa (Kotler i Lee, 2009). Riječ je o jasno iskazanom dragovoljnom opredjeljenju tvrtke da premaši uobičajenu razinu u primjeni po-slovne prakse. Dobrobit zajednice podrazumijeva jednako i uvjete života ljudi i pitanja očuvanja okoliša. DOP svoje mjesto nalazi tamo gdje se susreću gospodarska korist i korist za društvo u ši-rem smislu. DOP se percipira sredstvom kojim gospodarstvo nastoji ostvariti ravnotežu između vlastitoga poriva za ostvarenjem dobiti i društva na koje pri tome utječe. Konkurentnost koja se stvara DOP-om predstavlja jedinstvenu percepciju tvrtke kojom se izgrađuje njena reputacija te ju je teško kopirati.

Podrška od strane tvrtke dolazi u obliku novčanih priloga, bespovratne pomoći, oglašavanja, publiciteta, sponzorstva, tehničke pomoći, priloga u naturi, društveno korisnoga rada zaposleni-ka te u obliku pristupa distributivnim kanalima. Trendovi koji se uočavaju sve su veća davanja od strane korporacija, sve intenzivnije izvješćivanje o korporativnim inicijativama iz domene DOP-a, uspostavljanje korporativne društvene norme da se čini dobro, tranzicije od davanja kao obve-ze ka davanju kao izabranoj strategiji, sve veća povezanost tvrtke s društvom, intenzivnije izvje-šćivanje, pomicanje od prinude i obveze ka strategiji, kroz koju se podržavaju društvena pitanja.

U održivom razvoju budući naraštaji dobivaju jednako ili više kapitala po osobi od današnjih stanovnika (Serageldin, 1996), u proces uključuje sve dionike, a koncept je u potpunosti zbog svo-je svrhe reverzibilan te jamči uspjeh ne dovodeći u pitanje prosperitet zajednice i društva u cjeli-ni. Razumijevanje DOP-a podrazumijeva analizu ključnih teorija koje zadovoljavaju održavanje po-treba krajnjih korisnika i doprinose povećanju konkurentnosti.


Sustavni pristup s ciljem implementacije DOP-a zahtijeva analizu i korištenje teorije dionika, teorije sustava, komunikacije, koje ćemo predstaviti u nastavku, pa sve do upravljanja procesima i revidiranja vizije, misije i strategije poslovanja, koji se nadovezuju u obradi rezultata. Upravljanje dionicima najvažniji je smisao prakse strateškoga menadžmenta i organizacijskih odnosa s javno-stima. Riječ je o načelu koje u centar stavlja o kome i o čemu treba voditi računa (Freeman, 1994).

2.3 Teorija sustava

Standardni model razmišljanja i djelovanja temelji se na linearnom razmišljanju i pristupu uz pomoć kojeg je moguće doprinijeti jačanju konkurentnosti te prevenirati zamku konstantnih pri-govara i pametovanja. Sustavno se razmišljanje dijeli na osnažujuće i uravnotežujuće procese. Osnažujući procesi pojačavaju promjenu s više promjena u istom smjeru. Nevidljive granice ra-sta su uravnotežujući procesi. Sustavno razmišljanje omogućava vidjeti dublje od pukih događa-ja, a kada se osvijeste ponavljajući obrasci, mogu se uočiti nevidljive sile u njihovoj pozadini te se zatim može intervenirati. Djelovanje postaje djelotvorno putem redizajna postojećega sustava ili stvaranja novoga.

Sustavni se pristup može vježbati promatranjem, slušanjem i reflektiranjem. Problem ne mo-žemo rješavati na istoj razini svjesnosti na kojoj je stvoren, kaže Einstein, već su potrebni odmak i osvještavanje kako bismo shvatili da su svi naši današnji problemi posljedica nekadašnjih rješenja. Ovo razmišljanje nosi odgovornost. Zdrav je sustav uvijek spreman čuti što mu se govori, prihva-titi nove informacije i promijeniti se.

2.4 Interna komunikacijaDijalog o ključnim pitanjima omogućuje sudionicima da povežu točke, da naprave zajedničku

sustavnu mapu i sagledaju cjelinu, ukupnost elemenata koji određuju razinu DOP-a. Time se stva-raju preduvjeti za rješavanje problema ograničene racionalnosti kao jednog od bitnih uzroka ne-dorečenosti ili nedovoljne iskorištenosti postojećih prednosti. Ograničena se racionalnost odnosi na logiku koja dovodi do odluka i akcija koje imaju smisla u okviru jedne komponente, ali nemaju smisla unutar širega konteksta. Širenje perspektive i djelovanja u skladu s konceptom DOP-a nuž-no rezultira prepoznavanjem ograničenja te logike sustavno, a ne linearno.

Svaka se promjena, poboljšanje ili novina uvodi razmjenom, analizom i definiranjem ili gene-riranjem informacija, pa tako i integracija DOP-a. Riječ komunikacija doslovno znači: učiniti nešto općim ili zajedničkim, a opisuje ju se s obzirom na tri glavne dimenzije: sadržaj, formu i cilj. Zajed-no sadržaj komunikacije i forma kreiraju poruke koje se šalju prema cilju (Čerepinko, 2011). Bitno je znati da nas dvosmjerna komunikacija dovodi do razumijevanja i promjene stavova. Bliska po-lja iskustva sudionika komunikacije nadomještaju šumove u kanalu. Komunikator približava po-lja iskustva.


To dovodi do procesa promjene ponašanja: preduvjeti su društvene norme, navike i potrebe. Poruke koje prolaze kroz odabrane komunikacijske kanale postižu odabrani cilj, tj. stvaraju znanje (karakteristike donositelja odluka), uvjeravaju (percipirane karakteristike inovacija), omogućava-ju odlučivanje (preuzimanje/odbacivanje), implementaciju i/ili potvrdu (daljnje usvajanje/odbaci-vanje). Kada se definiraju aktivnosti i željeni učinci, dobiju uvidi i odluči pokrenuti komunikacijsku aktivnost s nekim od željenih ciljeva, nužno je krenuti od utjecaja na rezultate, zatim razmatrati kakva se ponašanja pojedinaca mogu očekivati, koja oni vjerovanja imaju, kojim im porukama ne-što možemo prenijeti te i definirati krovnu komunikacijsku strategiju.

Konkurentska prednost može se objasniti i kao adekvatno komunicirana promjena. U organi-zacijama već postoje znanje, ideje i stručnost do kojih treba znati doći. Dvosmjernom komunika-cijom s internim dionicima stvara se temelj za sve promjene, a njih je moguće kvalitetnim pristu-pom učiniti svojim saveznicima i ambasadorima promjene.

3. Provedeno istraživanje i uvidi

Primijenjeno istraživanje provedeno je anketiranjem putem intraneta čime su obuhvaćeni svi djelatnici tvrtke, njih 2872. Anketu je popunilo 1050 djelatnika, što čini responzivnost od 36,5%. Podaci su obrađeni su u programima Microsoft Excel i IBM SPSS Data Collection. Provele su se de-skriptivne statističke analize, a regresijskom analizom se otkrila snaga i signifikantnost povezano-sti između komunikacije, konkurentnosti te DOP-a. Utvrđene su pozitivne veze promatranih va-rijabli, čime je definiran smjer analiziranih veza. Snaga veza je slaba do srednje jaka, a posebno se ističe u povezanosti dimenzije Komunikacije (ukupno svih odgovora) i jasnoće DOP-a, kao i Ko-munikacije (ukupno) i Konkurentnosti (ukupno). Informiranost i razumijevanje poveznice između konkurentnosti i DOP-a potvrđuju temelj za kretanje sa sustavnom integracijom. Optimalno kori-štenje svih resursa s ciljem održivosti nužno je kako bi se djelatnik osjećao korisno. U protivnom opada motivacija, želja za doprinosom, stvaranjem i ulaganjem svojih osobnih resursa – vremena, znanja, vještina i stručnosti. Usporedba odgovora ukazala je na to da je sustav donacija, s obzirom na širok obuhvat i povremene špekulacije o njegovoj transparentnosti, nužno jasnije komunicira-ti kako bi djelatnici svojim pozitivnim stavom čitavom procesu dodjele donacija dali vjetar u leđa i bili potpora. Upravljanje resursima mora biti komunicirano transparentno, kako bi se kod djelat-nika stvorila želja za slijeđenjem. Unatoč tome što su ispitanici bili svjesni da ne razumiju u potpu-nosti što sve DOP podrazumijeva, sama anketa služila im je kao uvod u edukaciju i informiranje.

Temeljem teoretskih koncepata, novih paradigmi i provedenog istraživanja, došlo se do za-ključka kako bi veliki poslovni sustavi u edukacijama novih djelatnika trebali obraćati pažnju upra-vo na razumijevanje pojmova poput DOP-a, konkurentnosti, sustavnog pristupa, komunikacije, dodane vrijednosti i zajedničke vrijednosti. Na taj način bi interni dionici bili u mogućnosti pove-zati svoj posao sa smislom i željenim putem organizacije u kojoj rade. Informativne edukacije/ko-munikacijske aktivnosti potrebno je provoditi i za ciljne skupine djelatnika koji tek moraju doći u priliku shvatiti zbog čega rade to što rade.


Tek tada će biti u mogućnosti doprinijeti, stvoriti dodanu vrijednost, ideju, te potaknuti inici-jativu za poboljšanje. Rađanje samomotivacije neophodno je za samoidentifikaciju zadovoljno-ga djelatnika. Kako bi se povećala učinkovitost uloženih napora u društveno odgovorne aktivno-sti, djelatnike je važno obavještavati od početka, dati im priliku da se uključe, ako to žele, u stva-ranje. Takvim pristupom povećava se želja djelatnika za konzumacijom kreiranoga materijala jer ga smatraju svojim.

Uključivanje djelatnika, komuniciranje njima prihvatljivim kanalima, povećava susretanje sa zadanim ciljevima te imaju mogućnost pojmiti vrijednost i korist, razina provedbe viša je u svim segmentima. Interni dionici bi trebali biti u potpunosti uključeni u kreiranje i modeliranje poslov-nih procesa svojih organizacijskih jedinica kako bi razumjeli važnost, korist i smisao poslovnih pro-cesa koji se provode i za koje su odgovorni. Ipak, komuniciranje važnosti sustavne integracije DOP-a u poslovanje svim djelatnicima povećava stupanj razumijevanja koncepta. Kada bi se povećao osjećaj zajedničke vrijednosti, djelatnici bi mogli jasno razumjeti uzročno-posljedičnu vezu koja postoji, postajući dijelom te iste vrijednosti i živjeli bi je profesionalno s jasnim koristima po orga-nizaciju i društvo. Provedeno istraživanje i rezultati iskazali su potrebu sustavne integracije DOP-a kroz područja upravljanja poslovnim procesima i sudjelovanja u istraživanjima o DOP-u. Nužno je otkriti koji procesi koji donose društvenu korist. Po završetku modeliranja poslovnih procesa predlaže se identifikacija ključnih procesa koji se uzročno-posljedičnom vezom povezuju s dopri-nosom društvu, na sjecištima spomenutih vrijednosti tvrtke i društva.

4. Zaključak

Konkurentnost je u uvjetima globalizacije pretpostavka poslovnog uspjeha i kreiranja predno-sti. DOP pomaže u provedbi promjene i prilagodbi uvažavajući i osluškujući okruženja. Načela re-definiraju poslovanje svakog subjekta u današnjim tržišnim okolnostima, a interakcija i neodvo-jivost svih dionika ističu komunikaciju koja ima za cilj stvoriti dodanu vrijednost u čitavom lancu vrijednosti.

Ideja o sustavno integriranom DOP-u kao važnoj poluzi konkurentnosti tvrtke i doprinosu do-danoj vrijednosti svih dionika te potreba optimizacije resursa namijenjenih društveno odgovor-nim aktivnostima ‒ potvrđene su analizom teoretskih koncepata i obradom podataka dobivenih anketom, kao i da interna komunikacija doprinosi razumijevanju i informiranosti dionika o DOP-u. Rezultati pokazuju kako informiranost i razumijevanje djelatnika povezuju područja konkuren-tnosti i DOP-a, a ispitanici potvrđuju inicijativu za kretanje sa sustavnom integracijom DOP-a, isti-čući važnost interne komunikacije. Dionike je neophodno obavještavati od početka promjene, uz mogućnost njihove participacije. Analiza potvrđuje da se promjene bez jakog i stabilnog uporišta u sustavu ne mogu provoditi na željeni način i s očekivanim rezultatima. One dovode do mijenja-nja kulture i svrhe poslovanja. Samim je istraživanjem postignut viši stupanj osviještenosti i infor-miranosti djelatnika promatrane tvrtke o značaju i važnosti razvijanja elemenata DOP-a. Za opti-mizaciju resursa potrebno je provesti analizu njihove učinkovitosti uz definiranje optimizacije nji-hova korištenja, i to nakon uvođenja sustavnog DOP-a u odabranu tvrtku. Implementacija je mo-guća kroz faze analize okruženja, stjecanja uvida, nakon čega se definiraju komunikacijski alati koji imaju za cilj provoditi promjenu. Slijedi identifikacija zajedničkih vrijednosti koje omogućavaju de-finiranje aktivnosti, a temelje se na viziji i misiji.


Kroz taj se proces odvija komunikacija s dionicima, kako bi se doradile aktivnosti te kako bi im-plementacija rezultirala podizanjem konkurentnosti. Kako bi se došlo do ponovnog promišljanja o održivosti s ciljem konkurentnosti na temelju zajedničke vrijednosti mjeri se učinkovitost defi-niranih procesa, istražuju se tržišta, upravlja se odnosima s kupcima, anketiraju se dionici i anali-ziraju financijski pokazatelji.

Literatura

• Benn, S. i Bolton, D. (2011). KeyConceptsinCorporateSocialResponsibility. London: SAGE PublicationLtd.

• Coombs, W.T. i Holladay, S.J. (2012). ManagingCorporateSocialResponsibility A Communi-cationApproach.WestSussex: Wiley-BlackwellPublishingLtd.

• Drucker, P.F. (1993). Post CapialistSociety. New York: HarperCollins

• Feurer, R., Chaharbaghi, K. (1994), DefiningCompetitiveness: A HolisticApproach. Manage-ment Decision, 32(2), 49-58.

• Freeman, R. Edward (1984). Strategic Management: A stakeholderapproach. Boston: Pi-tman.

• Ivandić-Vidović, D. (2012). Razvoj metodologijskog okvira za upravljanje poslovnom uspješ-nošću. Split: Ekonomski fakultet Sveučilišta u Splitu

• Kaplan, R. S., Norton, D. P. (2008). Masteringthe Management System. Boston: Harvard-BusinessReview.

• Kotler, P. i Lee, N. (2005). CorporateSocialResponsibilityDoingthe Most Good for YourCom-pany. New Jersey: JohnWiley&Sons, Inc.

• Lenardić, A. (2011). Društveno odgovorno poslovanje za nacionalnu konkurentnost: primjer poslovne prakse u Republici Hrvatskoj. Diplomski rad. Zagreb: ZŠEM

• Marjanović, O. (2010). A CaseStudyof BPM and KM Integration. Sidney: FacultyofEcono-micsandBusinessUniversityof Sidney

• Matešić, M. (2008). Ostvarivanje konkurentske prednosti integracijom društveno odgovor-nog poslovanja u strateški marketing. Specijalistički poslijediplomski rad. Zagreb: Eko-nomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

• Poljak, P. (2012), Društveno odgovorno poslovanje u funkciji podizanja konkurentnosti na primjeru osiguravajućeg društva, Specijalistički diplomski rad. Zagreb: Veleučilište VERN’


• Porter, M. (1985). CompetitiveAdvantage-CreatingandSustaining Superior Performance. New York: TheFreePress

• Porter, M. (1998). On Competition. Boston: HarvardBusinessSchool.

• Porter, M., Kramer, M.R. (2006), Strategy&Society. HarvardBusinessReview, 84(12), 78-92.

• Porter, M., Kramer, M.R. (2011), CreatingSharedValue. HarvardBusinessReview, 89(1/2), 62-77.

• Serageldin, I. (1995).SustainabilityandtheWealthofNations: First StepsinanOngoingJour-ney, radna verzija, Washington, D.C.: The World Bank.

• Smith L., Mounter P. (2005). EffectiveInternalCommunication. London: Kogan Page Ltd.

• Sustavno razmišljanje (2010). Qlife, znanost i umjetnost liderstva, Izdavač: q21, Cotrugli-businessschool, 1(1).

• Carle, E. M., CorporateSocialResponsibilityandCompetitiveness, TheInaugural OECD Glo-bal Forum on InternationalInvestment Mexico City. Preuzeto 3. studenog 2011. sa stra-nice: http://www.biac.org/statements/investment/Carle_Speech_CSR_and_Competiti-veness.pdf

• Interna komunikacija. Preuzeto 16. listopada 2012. sa stranice: Bacal R., InternalCommuni-cationStrategies http://work911.com/articles/comstrat.htm

• Konkurentnost, internetsko izdanje rječnika MerriamWebster, 23. svibnja 2012.: http://www.merriam-webster.com

• Konkurentnost, ColonialOrifinsofSchooling. Preuzeto 10. listopada 2012. sa stranice: http://stuff.mit.edu/afs/sipb/project/wine/dosdevices/z:/mit/lugia/MacData/afs.lugia/MacData/afs.course.lockers/14/14.731/papers/colonial.pdf

• Korporativna komunikacija. Preuzeto 23. travnja 2012. sa stranice: http://enriquesueiro.com/articulos/comunicacion-corporativa/171-intimate-and-preventive-communicati-on-in-the-company-july-23-2010.html

• O’Brien, D., IntegratingCorporateSocialResponsibilitywithCompetitiveStrategy, TheCen-ter for CorporateCitizenship at Boston College. Preuzeto 5. listopada 2011. sa stranice: http://www.reportesocial.com/Eng/Files/Biblioteca/4/Integrating%20CSR%20with%20competitive%20strategy.pdf

• Pregled veza DOP-a i konkurentnosti, EuropeanCompetitivenessReport (2008). Preuzeto 3. studenog 2011. sa stranice: http://ec.europa.eu/enterprise/policies/sustainable-busine-ss/files/csr/documents/csrreportv002_en.pdf

Poduzetne institucije/škole

5Entrepreneurial Institutions/Schools

190 Ines Elezović, Jasmina Muraja

INFORMIRANOST UČENIKA O PODUZETNIČKIM SADRŽAJIMA U PROGRAMIMA SREDNJIH ŠKOLA

Ines Elezović, mag. soc.E-mail: [email protected] Tel/faks: +385 1 4501 868 / 4501 888

Dr. sc. Jasmina Muraja, E-mail: [email protected] Tel/faks: +385 1 4501 835 / 4501 888

Odjel za promicanje kvalitete obrazovanjaNacionalni centar za vanjsko vrednovanje obrazovanjaPetračićeva 4, Zagreb, Hrvatska

Sažetak: Učenje za poduzetništvo relativno je nov pojam koji se u hrvatskom obrazovnom sustavu po-javljuje s objavom Ključnih kompetencija za cjeloživotno učenje i Europskim kvalifikacijskim okvirom (2008), zatim adaptiranima u Hrvatski kvalifikacijski okvir (2012). Temeljna ideja po-vezivanja obrazovanja s tržištem rada težnja je modernih država, a koja obuhvaća razvoj, pri-stup i upravljanje ciljanim znanjima, njihovu praktičnu primjenu i s njima povezane vještine potrebne za uspješno zapošljavanje. U ovom radu predstavljeni su rezultati istraživanja na nacionalnom uzorku učenika sred-njih škola (N = 3 345) provedenom u okviru projekta „Zastupljenost poduzetničkih sadržaja u programima srednjih škola“. Informiranost učenika o poduzetničkim sadržajima ispitana je s 20 zadataka temeljenima na sadržaju predmeta Politika i gospodarstvo te Poduzetništvo. Učenici su postigli najviše 20 bodova, od moguća 24, a prosječni je rezultat 9,42 boda (SD = 3,46). Većinu zadataka točno je riješilo oko polovice učenika. Najmanje učenika (4,8%) točno je odgovorilo na pitanje o ključnim skupinama menadžerskih vještina, dok je 72,4% učenika pokazalo poznavanje sadržaja osnovnog gospodarskog načela. Najrazvijenije zemlje prepoznale su važnost poticanja poduzetničke klime i obrazovnih po-litika u kojima je učenje za poduzetništvo dio nacionalne strategije. Traženje rješenja eko-nomske krize u obrazovanju stvara pak dodatan pritisak na sustav koji ima zadaću odgajati i obrazovati te istovremeno, jačati nacionalnu ekonomiju.

Ključne riječi: učenje za poduzetništvo, obrazovna politika, tržište rada, vanjsko vrednovanje


Informiranost učenika o poduzetničkim sadržajima u programima srednjih škola

1. Uvod Smjernice kretanja obrazovanja i obrazovnih sustava u modernom društvu polaze od potrebe

razvoja društva i posebice gospodarstva svake države. Koja znanja, vještine i kompetencije su po-trebne za postizanje određenog stupnja kvalifikacije danas vrlo konkretno određuje samo tržište rada, a teorijski opisuje Europski kvalifikacijski okvir (2008). On predstavlja instrument promica-nja cjeloživotnog učenja te uključuje preuzimanje inicijative i poduzetništvo kao jednu od ključnih kompetencija. Nastavno, Hrvatski kvalifikacijski okvir iz 2012. godine predviđa poduzetničke sa-držaje kao nužno znanje i potrebne vještine uz preuzimanje odgovornosti za uključenost osobe u život i rad zajednice. Inicijativa i poduzetništvo nisu sami po sebi svrha i cilj već predstavljaju širi temelj za stjecanje drugih znanja i vještina te kontinuirani razvoj osobe. Tako utemeljeno obrazo-vanje pojedinca koji posjeduje kompetencije za vlastiti napredak može pridonijeti željenim pro-mjenama u društvu i gospodarstvu te održivom razvoju. U osmišljavanju obrazovnih politika u Hr-vatskoj koriste se europski i nacionalni dokumenti i objektivni pokazatelji, rezultati istraživanja te, unazad nekoliko godina, i rezultati vanjskog vrednovanja koje je od 2006. godine uvedeno u obra-zovni sustav. Tako je već Lisabonskom strategijom (2000) određeno, a zatim ponovno istaknuto u temeljnim odrednicama i ciljevima nove ekonomske strategije Europa 2020 (2010), povećanje broja zaposlenih i smanjenje broja osoba koje nisu završile školovanje.

Na razini Republike Hrvatske jedan od osnovnih dokumenata je i Nacionalni okvirni kurikulum za predškolski odgoj i obrazovanje te opće obvezno i srednjoškolsko obrazovanje (2010) koji isti-če poduzetništvo kao važnu međupredmetnu temu. Njime se određuje zastupljenost ciljeva ob-razovanja za poduzetništvo, važnih za razvoj kako kompetencija tako i osobina ličnosti, kroz više predmeta tijekom cijelog školovanja – od predškolske dobi te kroz osnovno i srednjoškolsko obra-zovanje. Važnost ove teme naglašena je i kroz postojanje drugih nacionalnih dokumenata kojima se ističe poduzetništvo kao poveznica obrazovanja i tržišta rada, a od koji je najvažniji Strategija učenja za poduzetništvo 2010.-2014. Strategija prikazuje proces uvođenja poduzetništva u obra-zovni sustav u cjelini, ali je njome predviđen i konkretan akcijski plan i koraci njegova ostvarivanja.

Uvođenje poduzetničkih sadržaja se stoga ne odnosi samo na sadašnje ili buduće učenike, nego i na svakog građanina koji prihvaća osnovne postulate cjeloživotnog učenja u kojem upravo poduzetništvo – u najširem smislu te riječi – ima važnu ulogu. Naime, od pojedinca se ne očeku-je da nužno bude poduzetnik, već da tijekom svog obrazovanja razvije bitne poduzetničke kom-petencije i osobine: inovativnosti, samostalnosti, kreativnosti te odgovornosti za sebe i svoj rad.

Obrazovni sustav glavni je čimbenik provedbe svih državnih strategija i realizacije planiranih ci-ljeva obrazovanja. On nosi veliku odgovornost u oblikovanju učenja i poučavanja, odnosno orga-nizaciji nastave kao i ostvarenju obrazovnih ishoda, s konačnim ciljem ekonomskog razvoja druš-tva. Tržište rada na nacionalnoj i europskoj razini, naime, sve više prepoznaje kvalitetu obrazova-nja i stečenih kvalifikacija, a posebice kad je riječ o poduzetničkim kompetencijama kao okosni-ci gospodarskog razvoja.


2. Istraživanje zastupljenosti poduzetničkih sadržaja u programima srednjih škola

Istraživački projekt „Zastupljenost poduzetničkih sadržaja u srednjim školama“ provodio se u razdoblju od siječnja 2011. do studenog 2012. godine u sklopu suradnje Nacionalnog centra za vanjsko vrednovanje obrazovanja i Obrazovne grupe Zrinski. Opći cilj ovoga projekta odnosio se na utvrđivanje: (1) zastupljenosti poduzetničkih sadržaja u dijelu nastavnih planova i programa, (2) informiranosti o njima te (3) stavova prema poduzetničkim temama kod učenika i nastavnika srednjih škola. Preliminarno su provedene analize sadržaja nastavnih planova i programa te fo-kus grupe s učenicima i nastavnicima u različitim tipovima srednjih škola. Zatim su izrađeni anket-ni upitnici za učenike, ispunjavani u školama metodom papira i olovke te nastavnički upitnici, is-punjavani u on-line formi.

Nacionalno reprezentativni uzorak srednjih škola izrađen je prema modelu dvostruke strati-fikacije. Prvo su sve srednje škole podijeljene prema vrsti nastavnoga plana i programa koji ško-la provodi, a zatim su stratificirane prema županijama, odnosno regijama. Uzorak je naposljetku uključivao 130 srednjih škola od kojih 92 škole izvode programe različitih strukovnih trogodišnjih i četverogodišnjih usmjerenja, 27 gimnazija, četiri škole koje izvode mješovite gimnazijske i stru-kovne programe te sedam umjetničkih škola. Stoga, nešto manje od trećine učenika pripada gi-mnazijskim programima (27%), oko dvije trećine strukovnim programima (46,5% četverogodiš-njim, odnosno 22,3% trogodišnjim, strukovnim programima), a manji udio učenika umjetničkim školama (4,2%). U uzorku se, prema spolu, nalazi nešto više učenica (57%), nego učenika (43%). S obzirom da su za ovo istraživanje odabrani samo završni razredi srednjih škola, 22% učenika u tre-nutku ispitivanja pohađalo je treći razred, a 78% četvrti razred. Učenici su gotovo ravnomjerno raspoređeni u pet regija1 u kojima se nalaze škole: Sjeverozapadna Hrvatska (23,2%), Primorska Hrvatska (15,8%), Dalmacija (19,8%), Slavonija (23,8%) i Grad Zagreb (17,3%).

1 Regije čine sljedeće županije: Sjeverozapadna Hrvatska (Zagrebačka, Krapinsko-zagorska, Varaždinska, Koprivničko-križevačka, Bjelovarsko-bilogorska i Međimurska županija), Primorska Hrvatska (Ličko-senjska, Primorsko-goranska, Istarska, Karlovačka i Sisačko-moslavačka županija), Dalmacija (Zadarska, Šibensko-kninska, Splitsko-dalmatinska i Dubrovačko-neretvanska županija), Slavonija (Virovitičko-podravska, Požeško-slavonska, Brodsko-posavska, Osječko-baranjska i Vukovarsko-srijemska županija) i grad Zagreb.


2.1. Odrednice ispitivanja informiranosti o poduzetničkim sadržajima

Učenici su popunjavali Upitnik za učenike koji se sastojao od četiriju tematskih cjelina: osobi-na ličnosti (hrvatski prijevod BFI - Big Five Inventory; Benet-Martinez i John, 1998), informiranosti o sadržajima iz područja poduzetništva, stavovima prema poduzetničkim i drugim društvenim te-mama te demografije. U ovom radu prikazani su dobiveni rezultati ispitivanja informiranosti o sa-držajima iz područja poduzetništva za sve uključene učenike (N = 3 345).

Specifični sadržaji iz područja poduzetništva utvrđeni su prethodnom analizom nastavnih pla-nova i programa predmeta: Politike i gospodarstva za gimnazije i srednje strukovne škole, Podu-zetništva te drugih relevantnih ekonomskih predmeta u srednjim strukovnim školama, na primjer, Poslovanja vježbeničke tvrtke. U obzir su uzeti svi važeći udžbenici navedenih predmeta za sva tri, odnosno četiri, razreda srednje škole. Jedna od projektnih aktivnosti, nakon odabira nacional-no reprezentativnog uzorka srednjih škola, bila je i analiza sadržaja nastavnih planova i programa odabranih srednjih škola (njih 65) kako bi se u njima utvrdila stvarna zastupljenost poduzetničkih sadržaja prema zadanim kriterijima. Utvrđeno je kako se Poduzetništvo kao obvezan predmet po-javljuje u samo 8% uzorkovanih škola, a ključna riječ poduzetništvo spominje se u 15,4% nastavnih planova i programa u nekolicini ekonomskih predmeta.

Zadatci kojima je ispitivana razina informiranost učenika o nastavnim sadržajima odnose se na temeljne pojmove obrađene u sljedećim poglavljima školskih udžbenika: (1) Fanuko, N. „Politika i gospodarstvo – udžbenik za 4. razred gimnazije”, poglavlje 6. Poduzetništvo i menadžment; (2) Be-nić, Đ. „Politika i gospodarstvo – udžbenik za 4. razred gimnazije”, cjelina Gospodarstvo, poglavlje 2. Poduzetništvo, poslovna organizacija i marketing; (3) Benić, Đ. „Politika i gospodarstvo – udžbe-nik za strukovne škole”, cjelina Gospodarstvo, poglavlje 2. Poslovna organizacija – pojam, nasta-nak, vrste i organizacijski oblici, poglavlje 3. Poduzetništvo i ulazak u posao i poglavlje 4. Marke-ting i (4) Grupa autora, „Poduzetništvo 1- udžbenik za 1. razred ekonomske škole“.

Informiranost učenika, odnosno baterija pitanja poznavanja poduzetničkih sadržaja sastoja-la se od 20 zadataka. Od toga, 16 su zadatci zatvorenoga tipa s višestrukim izborom odgovora, a četiri su pitanja otvorenoga tipa za koje je tražen kratak odgovor od svega nekoliko riječi. Ukoli-ko je na sve zadatke odgovoreno točno, bilo je moguće postići maksimalno 24 boda. Zadatci nisu prethodno testirani, no prvi pokazatelji upućuju kako je riječ o ispravno usmjerenom sadržaju, ali ipak, za sadašnja znanja učenika, preteškim zadatcima. U tablici 1. prikazana je zastupljenost za-dataka prema sadržaju preuzetom iz pojedinog udžbenika te tipovima nastavnih programa koji se predaju u srednjim školama.


Tablica 1. Zastupljenost zadataka informiranosti prema udžbenicima i tipu srednje škole

Izvor pitanja/zadatka Broj zadataka

Zastupljenostsadržaja

Sadržaji koji se u identičnom obliku nalaze u svim navedenim udžbenicima 4 20%

Fanuko, N. Politika i gospodarstvo – udžbenik za 4. razred gimnazije 7 35%

Benić, Đ. Politika i gospodarstvo – udžbenik za 4. razred gimnazije 5 25%

Benić, Đ. Politika i gospodarstvo – udžbenik za strukovne škole 1 5%

Grupa autora. Poduzetništvo 1 – udžbenik za 1. razred ekonomske škole 3 15%

Ukupno 20 100%

Prema zastupljenosti, 80% sadržaja iz zadataka predavano je svim učenicima na nastavi u sred-njim školama – i u gimnazijskom i u strukovnom obrazovanju. Ovim zadatcima pak nisu obuhva-ćeni sadržaji međupredmetne teme Poduzetništvo i poduzetničke kompetencije kako je ona de-finirana Nacionalnim okvirnim kurikulumom za predškolski odgoj i obrazovanje te opće obvezno i srednjoškolsko obrazovanje (2010), već samo teorijski nastavni sadržaji koji u ovome trenutku po-stoje u udžbenicima.

2.2. Informiranost učenika – rezultati i karakteristike zadataka

Učenici su postigli najviše 20 bodova, odnosno nitko nije postigao maksimalna 24 boda, što označava ovaj skup zadataka nešto težim (N = 3 345). U skladu s time, prosječni rezultat iznosio je M = 9,42 boda uz standardnu devijaciju 3,460 ( = 0,06). Na slici 1. prikazana je navedena dis-tribucija rezultata.

S obzirom da se poduzetnički sadržaji opsežnije predaju u tzv. ekonomskim srednjim školama opravdana je pretpostavka kako se one razlikuju po svojim karakteristikama te je u nekim analiza-ma kontrolirana varijabla pohađanja škola koje obrazuju učenike za zanimanje ekonomist (16,9% učenika u uzorku).

T-testom i analizom varijance (ANOVA) provjereno je postoje li razlike u informiranosti o podu-zetničkim sadržajima s obzirom na određene nezavisne karakteristike učenika i škola2.

2 Za detaljnije rezultate pogledati konferencijsko izvješće Predstavljanje rezultata projekta „Zastupljenost poduzetničkih sadržaja u programima srednjih škola“, 2012. http://dokumenti.ncvvo.hr/Kvaliteta_obra-zovanja/Poduzetnici/zastupljenost_poduzetnickih_sadrzaja.pdf


Slika 1. Distribucija rezultata informiranosti učenika o poduzetničkim sadržajima

Tako je utvrđeno da su učenici četverogodišnjih strukovnih škola, učenici ekonomskogausmjerenja te učenici koji u školama imaju dodatne tipove ekonomskih aktivnosti (učeničke

zadruge, vježbeničke tvrtke ili oboje, bez obzira na tip programa koji se provodi u školi) informira-niji o poduzetničkim temama. Rezultat informiranosti raste s boljom ocjenom učenika u prethod-nome razredu, a učenice postižu za pola boda viši rezultat od učenika. Između pet regija po rezul-tatu se ističe Sjeverozapadna Hrvatska (M = 9,81 uz SD = 3,48).

Metrijske karakteristike predložene skupine zadataka su osrednje, gledano prema parametri-ma klasične teorije ispita te u ovoj točci razvoja procesa vrednovanja pokazuju dobar potencijal za opsežnije ispitivanje poduzetničkih sadržaja. U tablici 2. prikazana je prosječna riješenost i re-zultati prema tipu nastavnog plana i programa koji se predaje u školi. Gledano za sve skupine uče-nika zajedno (N = 3 345) vrijednost Cronbach alfa koeficijenta iznosi a = 0,54, a prosječna pove-zanost među česticama je 0,32. Prosječna riješenost svih zadataka informiranosti iznosi 39,3% po čemu zaključujemo da su postavljena pitanja učenicima bila teška, odnosno njihov sadržaj relativ-no nepoznat. Prelaganih zadataka nije bilo (p>0,90), preteška (p<0,05) su tri zadatka otvorenog tipa, a zadataka koji nemaju zadovoljavajuću povezanost s ostatkom ispitivanog sadržaja je četi-ri ili 20% (Rit<0,20).


Tablica 2. Prosječna riješenost zadataka informiranosti prema tipu škole

TIP ŠKOLE Prosječnirezultat (M)

Standardna devijacija (SD)

Prosječna riješenost svih zadataka u %

N učenika

Gimnazije 9,43 2,61 39,31 904

Strukovne škole 9,46 3,78 39,43 2 300

Umjetničke škole 8,63 2,59 35,96 141

Ekonomsko usmjerenje 12,29 3,11 51,20 566

Ne-ekonomsko usmjerenje 8,84 3,23 36,81 2779

Svi učenici 9,42 3,46 39,25 3 345

Gotovo polovica zadataka, njih devet, učenicima je bila ‘srednje teška’ – od 40% do 59% svih učenika je točno riješilo ove zadatke. Četiri zadatka bila su ‘teška’ (riješenost od 20% do 39%), a isto toliko ‘vrlo teški’ (riješenost od 0% do 19%). Samo tri zadatka učenicima su bila ‘lagana’ (rije-šenost od 60% do 79%), a niti jedan nije bio ‘vrlo lagan’ (riješenost jednaka ili veća od 80%). Kad je riječ o otvorenim pitanjima, čak tri pitanja su učenicima bila ‘vrlo teška’, a jedno ‘srednje teško’. Tako je samo 1% učenika upisalo točan odgovor – poslovni plan – na pitanje što je to „temeljita i objektivna analiza kadrovskih sposobnosti i poslovnih zahtjeva za određeni proizvod ili uslugu“. Na ovo pitanje je pokušalo odgovoriti oko četvrtine svih učenika (23,1%), ali udio točnih odgovo-ra ostaje isti i kada pogledamo samo odgovore učenika strukovnih škola.

Uz metrijsku analizu provedena je i analiza ometača (četiri ponuđena odgovora za zadatke zatvorenog tipa) nakon čega je zaključeno kako osam zadataka ima zadovoljavajuća svojstva, za osam su potrebne određene dorade, a četiri treba potpuno izbaciti iz daljnjih ispitivanja, odnosno izraditi nove zadatke za ciljani sadržaj. Među zadatcima koji nisu zadovoljili kriterije, osim navede-nog najtežeg otvorenog pitanja o poslovnom planu, su i oni o „tri ključne skupine menadžerskih vještina“ te „menadžerskom stilu“. U posljednjem, četvrtina (25%) ispitanika miješa participativni menadžerski stil s točnim odgovorom, savjetodavnim stilom. Također, treba obratiti posebnu po-zornost na zadatke kod kojih su jedan ili dva ometača premalo birani, poput odgovora „poduzet-nik“ i „plan“ za četvrti element marketinškog spleta, te one koji u ometačima imaju segmente toč-nog odgovora zajedno s pogrešnima.


Najveći i jednak postotak točnih odgovora (72%) dan je na pitanja o cilju „primjene osnovnog gospodarskog načela“ i „analizi tržišta“, te o „radoholičarstvu“ kao poželjnoj osobini poduzetni-ka (60%). S druge pak strane, učenici su teško prepoznavali što od ponuđenih nije „karakteristi-ka malih poduzeća“ (23% točnih odgovora) i koja su „dva oblika ortaštva ili partnerstva“ (21%) pri čemu su dva ili više ometača bili prepoznati kao točni odgovori, odnosno otkriveno je mjesto uo-bičajene zabune.

Opisani rezultati u skladu su sa samoprocjenom u kojoj su učenici srednjih škola, u istome upit-niku, svoje teorijsko (M = 2,44 uz SD = 1,12) i praktično (M = 2,41 uz SD = 1,15) poznavanje podu-zetničkoga područja procijenili u jednakoj mjeri prosječnima. Korištena je ljestvica procjene od 1 do 5, pri čemu je 1 = ‘nikakvo poznavanje’, a 5 = ‘potpuno poznavanje’. Unatoč ovoj samokritično-sti, potvrđenoj i izmjerenom niskom razinom informiranosti o poduzetničkim sadržajima, velika većina učenika srednjih škola (94,6%) smatra da se praktične vještine potrebne za pokretanje vla-stitoga posla mogu naučiti (Tafra, Elezović i Sertić, 2012) što otvara prostor za uvođenje inovacija u obrazovni sustav u ovome području.

3. Rasprava i zaključak

Poduzetnički sadržaji se u nekoj mjeri već ostvaruju kroz malobrojne predmete tijekom sred-njoškolskog obrazovanja, a upravo znanstvenim istraživanjima moguće je utvrditi informiranost i stavove sudionika, kao i predložiti mjesta promjene i unaprjeđenja u ovom području. U fokusu ovog istraživanja bio je uzrast učenika u dobi od 16 do 18 godina zbog njihova skorog uključenja na tržište rada te zbog njihova dugogodišnjega iskustva u obrazovnom sustavu. Prvo istraživanje ovoga tipa pokazalo je ispodprosječnu zastupljenost poduzetničkih sadržaja u nastavnim planovi-ma i programima srednjih škola, kako gimnazijama tako i strukovnim školama koje svoje progra-me u teoriji temelje na potrebama tržišta rada. Također, utvrđeno je ispodprosječno poznavanje temeljnih pojmova poduzetništva zastupljenih u udžbenicima, što govori o niskoj razini informira-nosti učenika o dostupnim sadržajima.

Zanimljivo je istaknuti da nakon razdvajanja prema tipu nastavnog plana i programa koji poha-đaju, učenici gimnazija i učenici strukovnih škola imaju gotovo istovjetan postotak prosječne rije-šenosti svih zadataka (39%). Ovo ukazuje na mogućnosti i potencijal razvoja poduzetničkih osobi-na i kompetencija za sve srednjoškolce bez obzira na usmjerenje. Gledano pak prema zanimanju, učenici u obrazovnom programu ekonomista postižu veću prosječnu riješenost zadataka (51%) od svih ostalih, što još uvijek ne možemo smatrati zadovoljavajućim rezultatom za ovu skupinu. Pri samoprocjeni vlastitog poznavanja teorijskog i praktičnog područja poduzetništva svi učenici su iskazali dozu samokritičnosti, ali i optimizma ističući kako se odgovarajućim obrazovanjem podu-zetnička znanja, stavovi i vještine potrebne za pokretanje vlastitog posla mogu uspješno usvoji-ti (94,6%).


Ovakvi rezultati odraz su utemeljene nesigurnosti učenika prema poznavanju poduzetničkih sadržaja, a koja između ostaloga proizlazi iz slabe zastupljenosti ovih sadržaja u obrazovnim pro-gramima i nastavi. Ovakva situacija u suprotnosti je sa zakonskom podlogom razvoja učenja za po-duzetništvo te brojnim nacionalnim i europskim dokumentima koji stavljaju poduzetništvo u cen-tar unaprjeđenja obrazovanja kao poveznice s tržištem rada. Stoga se od kreatora obrazovnih po-litika očekuje da u najskorijem roku uključe već propisane sadržaje u redovne programe ili pak po-nude ove teme kroz oblike izvanredne ili dopunske nastave, neformalnog obrazovanja te obrazo-vanja odraslih.

Kao nastavak ovog projekta pokazalo se poželjnim provesti detaljne analize svih dvjestotinjak različitih planova i programa, odnosno zanimanja za koja se učenici srednjih škola obrazuju te za-početi razvoj ispitnih materijala vanjskog vrednovanja predmetnog područja poduzetništva. Svr-ha je dobivanje sveobuhvatnog uvida u sadržaje nastavnih planova i programa srednjih škola, po-sebice onih strukovnih te izrada preporuka za kvalitetnu i učinkovitu implementaciju poduzetnič-kih sadržaja u obrazovni sustav Republike Hrvatske.


Popis literature

• Benet-Martinez, V. i John, O. P. (1998). Los cincos grandes across cultures and ethnic groups: Multitrait multimethod analyses of the Big Five in Spanish and English. Journal of Personality and Social Psychology, 75, 729-750.

• EUROPE 2020 – A strategy for smart, sustainable and inclusive growth. (2010). Bru-ssels: European Commission. http://eur-lex.europa.eu/LexUriServ/LexUriServ.do?uri=COM:2010:2020:FIN:EN:PDF

• (Pristupljeno: 15. srpnja 2013.)

• European Qualification Framework. (2008). Brussels: European Parliament and the Coun-cil.

• http://europa.eu/legislation_summaries/education_training_youth/vocational_training/c11104_en.htm


• Key Competences for Lifelong Learning – European Reference Famework. (2007). Europe-an Commision, Directorate-General for Education and Culture.

• http://ec.europa.eu/dgs/education_culture/publ/pdf/ll-learning/keycomp_en.pdf


• Lisabon Strategy. (2000). Lisbon European council 23 and 24 march 2000 - Presidency conclusions.

• http://www.europarl.europa.eu/summits/lis1_en.htm (Pristupljeno: 18. lipnja 2013.)

• Nacionalni okvirni kurikulum za predškolski odgoj i obrazovanje te opće obvezno i sred-njoškolsko obrazovanje. (2010). Zagreb: Vlada Republike Hrvatske. Ministarstvo znano-sti, obrazovanja i sporta. http://public.mzos.hr/Default.aspx?sec=2685 (Pristupljeno: 18. lipnja 2013.)

• Poduzetna Hrvatska – Strategija učenja za poduzetništvo 2010. 2014. (2010). Zagreb: Vlada Republike Hrvatske. Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva. http://www.seecel.hr/UserDocsImages/STRATEGIJA%20VLADA.pdf (Pristupljeno: 15. srpnja 2013.)


• Tafra, V., Elezović, I. i Sertić, I. (2012). Percepcija karijere poduzetnika kod srednjoškolskih učenika strukovnih škola u Republici Hrvatskoj. U: Tafra, V. (ur.), Zbornik radova 2. Među-narodne konferencije „Učenje za poduzetništvo“. Novi Sad: Univerzitet u Novom Sadu, Tehnološki fakultet Novi Sad, 235-241.

• Zakon o Hrvatskom kvalifikacijskom okviru. (2013). Zagreb: Ministarstvo znanosti, obrazo-vanja i sporta.

• http://www.kvalifikacije.hr/hko-hr (Pristupljeno: 15. srpnja 2013.)

• Udžbenici za srednju školu:

• Benić, Đ. (2011). „Politika i gospodarstvo – udžbenik za 4. razred gimnazije”, 4. izdanje. Zagreb: Školska knjiga.

• Benić, Đ. (2009). „Politika i gospodarstvo – udžbenik za strukovne škole”, 3. izdanje. Zagreb: Školska knjiga.

• Grupa autora. (2007). „Poduzetništvo 1 – udžbenik za 1. razred ekonomske škole“, 3. izda-nje. Zagreb: Školska knjiga.

• Fanuko, N. (2000). „Politika i gospodarstvo – udžbenik za 4. razred gimnazije”, 2. izdanje. Zagreb: Profil International.


Summary: Student awareness of entrepreneurial contents in high school programmes

Learning for entrepreneurship is a relatively new concept that was introduced into the Cro-atian educational system with the publishing of Key Competences for Lifelong Learning and European Qualification Framework (2008) and then consequently adopted into the Croa-tian Qualification Framework (2012). The core idea of connecting education with labour market is an aim of modern states that encompasses development, accessibility and man-agement of target knowledge, its practical use and associated skills required for successful employment. In this article results of the research project “Representation of entrepreneurial contents in high school programmes”, which was carried out on a national sample of students (N = 3 345), are presented. Students’ awareness of entrepreneurial contents was examined by 20 questions derived from the subject matter of high school textbooks for Politics and Econ-omy and Entrepreneurship. Students achieved maximum of 20 points, out of possible 24 points, and average score of 9,42 points (SD = 3,46). Approximately half of students an-swered correctly to majority of questions. The smallest portion of students (4,8%) correctly answered to a question about three key groups of entrepreneurial skills, while 72,4% of stu-dents showed their good knowledge of the basic economy principle. The most developed countries have recognized the importance of cultivating entrepreneur-ial climate and adoption of educational policies in which learning for entrepreneurship rep-resents an element of national strategy. Searching for solutions of economic crisis in educa-tion creates an additional pressure on a system that has a goal to raise and educate and in the same time foster national economy.

Key words: learning for entrepreneurship, educational policy, labour market, external evaluation

202 Željka Ivković

LEARNING ECONOMICS: CONTENT ANALYSIS OF TEXTBOOKS FOR LOWER GRADES OF ELEMENTARY

SCHOOL

Željka Ivković, Teaching AssistantFaculty of Teacher Education, University of RijekaSveučilišna avenija 6, 51 000 Rijeka, Croatia098 94 66 [email protected]

Abstract

According to Viviana Zelizer’s theory, child has in the last hundred years gone from econom-ically beneficial to the economically useless and emotionally priceless child. Child is, there-fore, protected from labor and profit, and learning economic concepts is mainly conceived as a second-rate issue. Generally accepted value is the financial dependence of children on adults, and this dependence continues into adolescence, but also into post-adolescence.This paper presents results of content analysis of textbooks for lower grades of elementa-ry school (Croatian language, mathematics and nature and society). The aim of the research was to examine the relationship between the educational system and the social transfer of the economic knowledge. The presentation of basic economic concepts such as money and labor, as well as described economic activities were determined and socio-cultural context was taken into account in the interpretation. The research showed the absence of some eco-nomic concepts and social values typical of market economies, such as entrepreneurship, in-ovation or initiative. Child labor was depicted as domestic and unpaid.

Key terms: Economic knowledge, children, textbooks, educational system, socio-cultural context


1. Introduction

School textbooks are instruments of socialization. Although their main purpose is to transmitt facts and information to their readers (children) they also represent social norms and values and acceptable or desirable social knowledge. According to the way a certain field of knowledge is presented in textbooks, we can bring out some conclusions about how society treats that field or would like its children to treat it. Also, we can learn something about social construction of child-hood and the position of child in that society, regarding the type of information and knowledge it receives.

This paper deals with the presentation of economic topics in school textbooks for lower gra-des of elementray school (from 1st to 4th grade). There are two main reasons for this. The first one is that Croatian society has recently passed through transition from planned to market eco-nomic system and there are no analysis so far on what kind of economic knowledge is indirectly taught in schools through textbooks in different school subjects. The way this content is exibi-ted in text, largely depends on social values. The second reason is the very relationship of soci-ety towards child and childhood. The childhood in modern society experienced many changes: it is longer and it is perceived as a special period in the life of a human being. Modern society ten-ds to protect children and therefore they are separated into special non-risk enviroments (Qvor-trup, 2004), transferred from labor market to schools (Zelizer, 2004) and protected from those in-formation and knowledge which are considered harmful. Financial dependence of a child has be-come a social norm in modern, more developed societies.

The objectives of the research are, therefore:

• to determine the way and frequency of transmitting and forming knowledge about diffe-rent economic elements in school textbooks for lower grades of elementary schools (from 1st to 4th grade);

• to determine if this way of transmitting and forming economic knowledge is more in accor-dance with pre- or post-transition type of economy, if it is more anti- or pro-entreprene-urially oriented;

• and, if possible, to determine the desirable relationship of a child towards money and labor.


2. Theoretical framework and previous research

The most common topics in textbook analysis are about gender roles and historical narrati-ves (Kalmus, 2004). This applies to Croatian research as well. A few conducted analysis are about gender roles (Baranović et al., 2010) and ideology in historical narratives (Marković, 2006). Other topics are scarce. Watts (Watts, 2001) analysed ideological bias influencing the selection of posi-tive (what is?) and normative (what should be?) ideas when teaching economy in schools. Watts concluded that many texbooks in USA (both economics and non-economics) present an interpre-tation of reality within neoclassical tradition (Watts, 2001).

When talking about social values in the context of economic systems in Croatia, the most im-portant author is, probably, Županov. Županov coined a term egalitarian sindrom for a battery of collective attitudes that includes several main components (Županov, 1995): zero-sum-game (the quantitive of positively valued goods is limited), egalitary distributed salary norm, redistributive ethics (it is a moral duty of a human being to share with those who do not have), anti-entreprene-urial attitude (a-priori negative attitude towards entrepreneurship), obsession about private ear-ning (similar to anti-entrepreneurial attitude), intelectual uravnilovka (abilities are equal for all people), anti-professionalism (negative attitude towards professional knowledge and norms) and anti-intelectualism (negative attitude towards intelectual labor and glorification of manual labor). These values were according to Županov dominant in Croatian socialist society and are, therefo-re, slowly transforming and/or dissapearing. Other dominant values he mentioned were individu-al utilitarianism at individual level (but not social level), solidarity and authoritarianism at societal level (Županov, 1995). Authoritarianism is also mentioned by Sekulić, who in his longitudinal rese-arch on social values from 1985 to 2010 stated that the most persistent value in Croatian society appears to be authoritarianism (Sekulić, 2011).

Another characteristic typical of socialist economy was paleoindustrial strategy of deve-lopment, which defined urbanization as physical spreading of city subjected to paleoindustrial1 sector of economy (Rogić et al., 1996). Transition to market economy ment society was reaffir-ming entrepreneurship and inovation, or at least it should had been. How much it was an actual reality was evident from research on sociocultural capital, as one of key pre-conditions for deve-lopment of positive attitude towards entrepreneurship. The level of sociocultural capital was re-letively low (Štulhofer, 1998).

Beside dominant social values that affect attitudes towards money, labor, entrepreneurship and other economic elements, another issue in this research is the relationship between society and child and childhood, since the chidren (and, indirectly, their families) are a target group when it comes to school textbooks. According to Viviana Zelizer’s theory, child has in the last hundred years gone from economically beneficial to the economically useless and emotionally priceless child (Zelizer, 2004). Child is, therefore, protected from labor and profit, and learning economic concepts is mainly conceived as a second-rate issue.

Generally accepted value is the financial dependence of children on adults, and this depen-dence continues into adolescence, but also into post-adolescence. Schneider argued that reducti-ons in the availabillity of full-time work, greater participation in school and tertiary education as well as some government policies lead to the increase of financial dependence, which in turn le-ads to poorer well-being of young people (Schneider, 2000).

1 The term paleoindutrial referrs to industrial sectors such as metallurgy, naval arhitecture, etc.


The only accepted form of child labor is domestic labor and labor within or with school, usu-ally unpaid (Zelizer, 2004). There are some exeptions to this rule, such as children actors, models or athletes (Zelizer, 2004).

There is also a preconcieved opinion that certain kinds of knowledge or information is too complex for a child to understand. Economic knowledge, especially that concerning showing ini-tiative or acquaring money, seems to be undesirable to connect with innocente childhood times. Schug showed in his research (Schug, 1987) that a child in lower grades of elementary school can understand economic concepts, following some kind of developmental pattern (for example, qu-icker understanding of concept of scarcity than concept of money value).

3. Methodology

Quantitive content analysis was used to collect data. Teaching units were selected for reco-ding units. It was concluded that paragraphs or sentences would be to small for a recoding unit, since the the language in textbooks for lower grades is simple and there is a relatively small amo-unt of information in one teaching unit.

Categorical variables were defined: subject (Croatian language, mathematics and nature and society), grade (first, second, third and forth), publisher (Alfa, Profil and Školska knjiga), topic (mo-ney, labor, saving, economy, etc.), topic direction (positive, negative, neutral and ambivalent), le-arning context (geography, mathematical operations, economy and socialization into responsible behaviour), values (solidarity, sharing, giving, responsibility, etc.) and economic sectors (agricultu-re, tourism, industry etc.) Additional categories were used when labor was topic of recoding unit and when child was mentioned as a subject: labor inside and outside family, labor inside or with school and outside school and payed and unpayed labor.

4. Sample

The sample contained 26 textbooks in three subjects: Croatian language, mathematics and nature and society. Textbooks were chosen from Catalog of obligatory textbooks designed and approved by Ministry of Science, Education and Sports of Republic of Croatia, which contains over 50 textbooks for lower grades for selected subjects. The trouble with the Catalog was that textbooks were not equally distributed by subjects, nor grades (the most of the textbooks were for Croatian language and the least of them were for nature and science). Also, in some cases a title from one publisher was not approved for all grades and one publisher dominated in all su-bjects and grades (having several titles). This is why it was decided that only two publishers (two titles) per subject should be selected to improve data comparison. The dominating publisher was selected for each subject and the other ones were chosen on the basis that they had the same ti-tle for every grade. See the list of selected textbooks at the back of the paper.


5. Research results and discussion

Research results are presented and discussed. Analysed material contained 169 recoding units or teaching units with economic concept as a dominant topic.

Table 1 Recoding units per school subject

School subject N

Croatian language 12

Nature and society 53

Mathematics 104

Total 169

The most of recoding units were found in mathematics textbooks and the least of them in Cro-atian language textbooks (Table 1). Although a substantial amount of recoding units were expec-ted in mathematics textbooks, it was a little bit of a surprise to find so little economics-related to-pics in language textbooks, since they have more text than other textbooks.

Table 2 Recoding units per grade

Grade N

1st 31

2nd 52

3rd 51

4th 35

Total 169

The most of recoding units were noted in the 2nd and the 3rd grade, and there are less of them in the 1st grade when textbooks have smaller and simpler texts (Table 2). It is not quite cle-ar, though, why the number of units reduced in the 4th grade.


Table 3 Recoding units per publisher

Publisher N

Alfa 27

Školska knjiga 97

Profil 45

Total 169

The publisher Školska knjiga had the most of recoding units, since it dominated the list of textbooks (Table 3).

Table 4 Dominant topics in recoding units

Topic N

Labor 30

Money 18

Money and purchase 56

Saving 11

Economy 23

Traffic 6

Professions 8

Purchase 5

Sales 7

Factory 1

Salary 1

Donating money 1

Bank 2

Total 169

The most frequent topics were money, money used for purchase (shopping), labor and eco-nomy (Table 4). Money related topics dominated in mathematics textbooks and labor and eco-nomy related topics dominated in nature and society textbooks. Topics such as entrepreneurship or inovation did not appear.


Table 5 Direction of topics

Topic direction N

Positive/ Neutral 160

Ambivalent 3

Negative 6

Total 169

The most of topics are positively or neutrally directed, with small and unclear difference between the two (Table 5). Rare cases of negative direction referred to money2 and ambivalent referred to saving. Saving is desirable, but the authors warn in some places in literature textbo-oks that the habit of saving could easily be transferred to parsimony.

Table 6 Learning context

Context N

Geography 38

Economy 3

Mathematical operation 101

Socialization into responsible behaviour 27

Total 169

The learning context of topics could be devided into cathegories above (Table 6). The most of topics were used as an instrument of learning mathematical operation (in most cases it was mo-ney and purchase), and usually topics of labor and economy shown up when learning geography or economy lessons in nature and society textbooks. Literature textbooks usually taught about socialisation into responsible behaviour and that was why they talked about money or labor in combination with saving.

2 In some cases an evil character called Black Man appeared in money related activities in mathematics textbooks.


Table 7 Social values in recoding units

Social values N

Solidarity 12

Helping 11

Participation 4

Responsibility 14

Learning perceived as labor 4

Order maintenance 9

Redistributive ethics 3

Hard work 4

Giving 8

Sharing 9

Anti-entrepreneurial attitude 1

Individual utilitarianism 2

Encouraging saving 8

Saving can lead to parsimony 2

Right kind of consuming 4

Love for work 3

All professions are equally valuable 2

Total 97

The most prevailing social values were solidarity, helping, responsibility, order maintenance, giving and sharing and encouraging saving (Table 7).

Table 8 Economic sectors in recoding units

Economic sectors N

Agriculture 34

Animal husbandry 34

Fishing 3

Industry 7

Food industry 4

Metallurgy 2

Textile industry 2


Chemical industry 6

Tourism 13

Wood industry 12

Traffic 14

Trade 4

Maritime 4

Naval architecture 3

Exploatation of oil and gravel 3

Total 147

The most common economic sectors mentioned were agriculture and animal husbandry (Ta-ble 8). This was because economic sectors were almost exclusively mentioned in geography le-ssons in nature and society textbooks. It is taught that these sectors are possible only where the-re are resources for them. The same logic was applied for different types of industries. This is more typical of planned economies than market economies. IT sector, for example, as well as many others, did not appear at all.

Table 9 Child as a subject in labor, N=10

Labor within home

5Paid labor

01st grade

3Croatian language

1 Geography 0

Labor within school

2Unpaid labor

102nd grade

3Nature and society

5 Economy 0

Labor with friends

33rd grade

4 Mathematics 4Mathematical operation

4

4th grade

0

Socialization into responsible behaviour

6

Total 10 10 10 10 10

Child as a subject in labor appeared rarely (Table 9). The labor was executed in home or school (familiar and non-risk enviroments) and it was unpaid in all cases. This is completely in accordan-ce with authors such as Qvortrup or Zelizer.


Table 10 Social values in recoding units presenting child as a subject in labor

Social values N

Solidarity 5

Participation 1

Responsibility 1

Order maintenance 1

Helping 4

Total 12

Social values connected to a child as a subject in labor were solidarity and order maintenance (Table 10). Group activities (collectivism) and authoritarianism are, therefore, dominant, althou-gh caution is necessary beacuse of the small sample.


6. ConclusionThe research showed the absence of some economic concepts and social values typical of

market economies, such as entrepreneurship, inovation or initiative. Chlidren were directed into collective values and activities and economy were depicted in a manner that was more typical of planned economies. Child labor was presented as domestic and unpaid and its main purpose was socialization.

References

• Baranović, B., Doolan, K. and I. Jugović (2010). Jesu li čitanke književnosti za osnovnoškol-sko obrazovanje u Hrvatskoj rodno osjetljive? Sociologija i prostor, 187, 2, 349-374.

• Kalmus, V. (2001). Socialisation to values: collectivism and individualism in the ABC-books of the 20th century Estonia. Trames, 5(55-50), 2, 120-136.

• Marković, J. (2006). (Re)konstrukcije identiteta u udžbeničkoj produkciji. Narodna umjet-nost, 43, 2, 67-94.

• Qvortrup, J. (2004). Detinjstvo i savremeno društvo: paradoksalan odnos? In: Tomanović, S. (ed.), Sociologija detinjstva. Beograd: Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, 133-141.

• Rogić, I. (1996). Rijeka: baština za budućnost. Rijeka: Grad Rijeka.

• Schug. M.C. (1987). Children’s understanding of economics. The Elementary School Jour-nal, 87,5, 506-518.

• Schneider, J. (2000). The increasing financial dependency ofyoung people on their parents. Journal of Youth Studies, 3,1, 5-20.

• Sekulić, D. (2011). Vrijednosno-ideološke orijentacije kao predznak i posljedica društvenih promjena. Politička misao, 48, 3, 35-64.

• Štulhofer, A. and M. Meštrović(1998). Sociokulturni kapital i tranzicija u Hrvatskoj. Zagreb: HSD.

• Watts, M. (2001). Ideology, textbooks and the teaching of economics. Theory in practice, 26,3, 190-197.

• Zelizer, V. (2004). Od korisne do beskorisne i ponovo korisne? Nastupajući obrasci vredno-vanja dece. In: Tomanović, S. (ed.), Sociologija detinjstva. Beograd: Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, 77-95.


• Županov, J. (1995). Poslije potopa. Zagreb: Globus.

• Katalog obveznih udžbenika i pripadajućih dopunskih nastavnih sredstava za školske godi-ne 2010./2011., 2011./2012. i 2012./2013.

The list of textbooks for lower grades (1-4) of elementary school used in content analysis

Croatian language

• Krmpotić, M. and S. Ivić (2009). Pčelica: početnica, 1. part. Zagreb: Školska knjiga.

• Krmpotić, M. and S. Ivić (2009). Pčelica: početnica, 2. part. Zagreb: Školska knjiga.

• Zokić, T. and J. Bralić (2012). Tajna slova 2. Zagreb: Školska knjiga.



• Budinski, V. et al. (2008). P kao početnica, 1. part. Zagreb: Profil.

• Budinski, V. et al. (2008). P kao početnica, 2. part. Zagreb: Profil.

• Budinski, V. et al. (2009). Od slova do snova 2. Zagreb: Profil.



Mathematics

• Cindrić, D. and S. Polak (2007). Matematičke priče. Zagreb: Profil.

• Cindrić, D. and S. Polak (2007).Matematičke priče 2. Zagreb: Profil.

• Cindrić, D. et al. (2007).Matematičke priče 3. Zagreb: Profil.

• Ćosić, K. et al. (2007). Matematičke priče 4. Zagreb: Profil.

• Paić, G. et al. (2010). Matematičke zgode. Zagreb: Školska knjiga.


• Paić, G. et al. (2010). Nove matematičke zgode. Zagreb: Školska knjiga.

• Paić, G. et al. (2010). Čudesne matematičke zgode. Zagreb: Školska knjiga.

• Paić, G. et al. (2010). Vesele matematičke zgode. Zagreb: Školska knjiga.

Nature and society

• Jelić, T. and D. Domišljanović (2010). Škola i dom. Zagreb: Alfa.

• Jelić, T. and D. Domišljanović (2010).Dom i zavičaj. Zagreb: Alfa.

• Jelić, T. (2010). Hrvatski zavičaji. Zagreb: Alfa.

• Jelić, T. (2010). Moja domovina. Zagreb: Alfa.

• De Zan, I. et al. (2012). Naš svijet 1. Zagreb: Školska knjiga.

• De Zan, I. and T. Kisovar-Ivanda (2012). Naš svijet 2. Zagreb: Školska knjiga.

• De Zan, I. and I. Nejašmić (2012). Naš svijet 3. Zagreb: Školska knjiga.

• De Zan, I. et al. (2012). Naš svijet 4. Zagreb: Školska knjiga.

216 Antonela Šimunović

MOTIVACIJA STUDENATA ZA UČENJE STRANIH JEZIKA

Antonela Šimunović, prof.Visoka škola za ekonomiju, poduzetništvo i upravljanje Nikola Šubić ZrinskiSelska cesta 119, 10000 Zagrebe-mail:[email protected]

SažetakPolazeći od činjenice da je Europska komisija identificirala znanje stranih jezika i poduzetniš-tvo kao dvije od osam kompetencija ključnih ne samo za osobni rast i razvoj, nego i za osi-guravanje zapošljivosti na sve konkurentnijem tržištu rada, autorica u ovom radu prikazuje na koji su način te dvije kompetencije međusobno povezane te istražuje percepciju važno-sti znanja stranih jezika među studentima koji se obrazuju za poduzetništvo. Nadalje, prika-zuje se utjecaj osobnih stavova te subjektivne percepcije važnosti i korisnosti znanja odre-đenog stranog jezika na stjecanje jezične kompetencije. Osim toga, autorica istražuje razlo-ge eventualne nemotiviranosti ili nedovoljne motiviranosti studenata za učenje stranih je-zika te istražuje postoji li razlika u motivaciji prilikom učenja engleskog jezika u odnosu na njemački jezik.Podatci su prikupljeni pomoću upitnika u kojem su studenti odgovarali na različite tvrdnje služeći se Likertovom skalom od pet stupnjeva, a rezultati su obrađeni deskriptivnom stati-stičkom analizom.

Ključne riječi: strani jezici, poduzetništvo, motivacija, studenti

STUDENTS’ MOTIVATION FOR LEARNING

FOREIGN LANGUAGES

AbstractSince communication in foreign languages and sense of initiative and entrepreneurship are among eight key competences as defined by European Commission and are crucial for, not only personal growth and development, but also for ensuring employability on increasing-ly competetive labour market, the author shows the correlation between these two com-petences and does research on the perception of the importance of knowledge of foreign languages among students of entrepreneurship. Furthermore, the paper explores the influ-ence of personal attitudes and individual perception of importance and usefulness of a cer-tain foreign language on acquiring language competence.


The paper also addresses the reasons for the lack of students’ motivation for learning for-eign languages and investigates if there are differences in motivation for learning English language compared to German.The data has been collected through a questionnaire consisting of a set of statements and a five-point Likert scale. Students have selected an appropriate number to denote their lev-el of agreement with the given statement and the results have been analised using descrip-tive statistical analysis.

Key words: foreign languages, entrepreneurship, motivation, students

1. Uvod

Kako bismo odgovorili na pitanje jesu li studenti motivirani za učenje stranih jezika te ako jesu,što ih motivira moramo krenuti od samog pojma motivacije i motiva. Definicije motivacije su brojne, a prema jednoj od njih motivacija je skup pobuda koje čovjeka pokreću na aktivnost te određuju smjer, intenzitet i trajanje te aktivnosti, a motiv je ono što pokreće na neku djelatnost (Anić, 2002).

U skladu s prethodnom definicijom autorica u ovom radu temeljem istraživanja provedenog među studentima Visoke škole za ekonomiju, poduzetništvo i upravljanje „Nikola Šubić Zrinski“ nastoji odrediti koji faktori motiviraju studente za učenje stranih jezika te kako njihova percepcija i subjektivan odnos prema određenom stranom jeziku utječu na ishode učenja i postizanje same jezične kompetencije. Kada govorimo o motivaciji potrebno je razlikovati intrinzičnu i ekstrinzič-nu motivaciju. Intrinzična motivacija je potreba nastala iz unutarnjih pobuda, dok kod ekstrinzične vanjski faktori , kao na primjer nagrade utječu na njen razvoj (Rheinberg, 2004) .Pritom je potreb-no istaknuti da je u fokusu ovog istraživanja razina intrinzične motivacije studenata, odnosno svi-jest o važnosti znanja stranih jezika kao jednog od elemenata bitnih za zapošljivost na sve konku-rentnijem tržištu rada. Ekstrinzična motivacija, dakle vanjski faktori kao što su redovito pohađanje predavanja i vježbi s ciljem stjecanja prava polaganja ispita, ocjena i sl. nisu u fokusu ovog rada.

Autorica također govori o razlozima eventualne nemotiviranosti studenata za učenje stranih jezika te istražuje postoji li razlika u motivaciji prilikom učenja engleskog jezika u odnosu na nje-mački jezik.

Rezultati istraživanja, kao i zaključci utemeljeni na istraživanju doprinijet će boljem razumije-vanju učenja i podučavanja stranih jezika na visokoškolskim institucijama, posebice onima eko-nomskog usmjerenja.


2. Upitnik – opis istraživanja

Istraživanjem je obuhvaćen uzorak od 59 studenata prve, druge i treće godine smjera Ekono-mija poduzetništva Visoke škole za ekonomiju, poduzetništvo i upravljanje Nikola Šubić Zrinski, pri čemu je upitnik ispunilo 25 redovnih i 34 izvanredna studenta. Upitnik se sastojao od sedam tvrd-nji : 1. Znanje stranih jezika jedna je od bitnih poduzetničkih kompetencija, 2. Nepoznavanje ni-jednog stranog jezika umanjuje vjerojatnost uspjeha u poslu, 3. Znanje stranih jezika učinit će me konkurentnijim na tržištu rada, 4. Na visokim školama ekonomskog usmjerenja trebala bi se učiti najmanje dva strana jezika, 5. Motiviran sam za učenje engleskog jezika, 6. Motiviran sam za uče-nje njemačkog jezika te 7. Na visokim školama ekonomskog usmjerenja ne bi se trebali učiti strani jezici. Studenti su trebali izraziti stupanj slaganja s navedenim tvrdnjama koristeći se Likertovom skalom od 1 do 5 pri čemu su stupnjevi slaganja sljedeći: 1 - uopće se ne slažem, 2 - ne slažem se, 3 – niti se slažem niti se ne slažem, 4 – slažem se, 5 – u potpunosti se slažem. Studenti su također trebali navesti studijsku godinu, spol, studiraju li redovno ili izvanredno te napisati zašto su moti-virani ili nemotivirani za učenje engleskog, odnosno njemačkog jezika..

3. Rezultati istraživanja

Rezultati istraživanja su sljedeći:

Tablica 1 Znanje stranih jezika jedna je od bitnih poduzetničkih kompetencija

STUPANJ SLAGANJA S TVRDNJOM BROJ STUDENTA POSTOTAK

1 – uopće se ne slažem 0 02 – ne slažem se 0 0

3 – niti se slažem, niti se ne slažem 0 0

4 – slažem se 4 6.785 – u potpunosti se slažem 55 93.22


Graf 1

Rezultati pokazuju da svi studenti smatraju da je znanje stranih jezika bitna poduzetnička kom-petencija (njih 93.22% se u potpunosti slaže s tvrdnjom da je znanje stranih jezika bitna poduzet-nička kompetencija,a preostalih 6.78% se slaže s tom tvrdnjom) što ukazuje na visoku percepciju važnosti stranih jezika za uspjeh u poduzetništvu.

Tablica 2 Nepoznavanje nijednog stranog jezika umanjuje vjerojatnost uspjeha u poslu


1 – uopće se ne slažem 2 3.39

2 – ne slažem se 3 5.08

3 – niti se slažem, niti se ne slažem 3 5.08

4 – slažem se 25 42.37

5 – u potpunosti se slažem 26 44.07


Graf 2

Najveći broj studenata ( 86.44%) povezuje znanje stranog jezika s uspjehom u poslu,tj. ne-poznavanje nijednog stranog jezika percipirano je kao faktor koji ograničava i umanjuje uspjeh poslovanja.

Tablica 3 Znanje stranih jezika učinit će me konkurentnijim na tržištu rada





4 – slažem se 19 32.20



Graf 3

Tablica i graf 3 pokazuju da najveći broj studenata ( 81.35 %) smatra da postoji izravna veza iz-među znanja stranih jezika i konkurentnosti na tržištu rada, tj. vjeruju da će im znanje stranih jezi-ka osigurati prednost pri zapošljavanju u odnosu na kandidate koji ne znaju strane jezike.

Tablica 4 Na visokim školama ekonomskog usmjerenja trebala bi se učiti najmanje dva strana je-zika





4 – slažem se 22 37.28



Graf 4

Tablica i graf 4 pokazuju da najveći broj studenata (61 %)vjeruje da bi se na visokim školama ekonomskog usmjerenja trebala učiti najmanje dva strana jezika.

Tablica 5 Motiviran sam za učenje engleskog jezika





4 – slažem se 25 42.37



Graf 5

Tablica i graf 5 pokazuju iznimno visok stupanj procjene vlastite motiviranosti za učenje engle-skog jezika ( 88.13 % studenata se izjasnilo da se slaže ili u potpunosti slaže s tvrdnjom Motiviran sam za učenje engleskog jezika).

Tablica 6 Motiviran sam za učenje njemačkog jezika





4 – slažem se 7 11.86



Graf 6

Tablica i graf 6 pokazuju da je motivacija studenata za učenje njemačkog jezika znatno manja u odnosu na engleski jezik, tj. samo 11.86 % studenata se slaže da su motivirani za učenje njemač-kog jezika, a njih tek 6.78 % tvrde da su u potpunosti motivirani za učenje njemačkog jezika. Auto-rica kasnije u ovom radu također govori i o razlozima takvih rezultata.

Tablica 7 Na visokim školama ekonomskog usmjerenja ne bi se trebali učiti strani jezici



2 – ne slažem se 0 0


4 – slažem se 0 0



Graf 7

Tablica i graf 7 u skladu su sa prethodnim rezultatima percepcije važnosti stranih jezika te samo 3.39 % studenata misli da se na visokim školama ekonomskog usmjerenja ne bi trebali uči-ti strani jezici.

4. Analiza rezultata – razlike u motiviranosti za učenje engleskog jezika u odnosu na njemački jezik

Prethodni rezultati pokazuju visok stupanj percepcije važnosti znanja stranih jezika, kao i visok stupanj procjene vlastite motiviranosti za učenje istih. Zanimljivo je, međutim , da postoje značaj-ne razlike u motivaciji za učenje njemačkog jezika u odnosu na engleski jezik, tj. studenti su znat-no manje motivirani za učenje njemačkog jezika iako je najveći broj njih izjavio da smatraju da bi se na visokim škalama trebala učiti najmanje dva strana jezika. To dovodi do zaključka da studenti ne smatraju da bi taj drugi strani jezik trebao biti njemački pa u skladu s tim bilo bi potrebno pro-vesti daljna istraživanja kako bi se otkrilo koji još strani jezik studenti žele učiti osim engleskog.

Među komentarima u anketi vezano uz motiviranost, odnosno nemotiviranost za učenje nje-mačkog jezika najveći broj studenata kao razlog nemotiviranosti navodi da im jezik „nije lijep“, da je „težak“ te da im se „ne sviđa kako zvuči“ što znači da uzrok nemotiviranosti ne leži u objektivnoj percepciji važnosti znanja njemačkog jezika, nego u subjektivnom dojmu o samom jeziku. To nam ponovo ukazuje na važnost intrinzične motivacije te ulogu emocionalne i subjektivne komponen-te pri učenju stranih jezika. Bez obzira što studenti znanje stranih jezika (pri tom je bitno istaknuti da se ne radi isključivo o znanju engleskog jezika) smatraju izrazito važnom kompetencijom te bit-nim čimbenikom konkurentnosti na tržištu rada i uspjeha u poslu, na motivaciju za učenje ipak u velikoj mjeri utječu osobni subjektivni stavovi. Zanimljivo je i da studenti koji su naveli da su mo-tivirani za učenje njemačkog jezika kao razlog motiviranosti ne navode subjektivne čimbenike kao što su „ljepota jezika“ ili „lakoća usvajanja“ nego činjenicu da je Njemačka iznimno važan subjekt u politici i gospodarstvu Europske unije te smatraju da je s obzirom na naš geografski položaj (bli-zina zemalja njemačkog govornog područja) što se poslovanja tiče korisno znati njemački jezik. S druge strane, uzroci motiviranosti za učenje engleskog jezika leže u činjenici da je to „jezik kojeg svi govore“, „najvažniji jezik na svijetu“ te da je „jednostavan za naučiti“.

To sve ukazuje na različit stupanj motiviranosti za učenje ovih dvaju jezika uključenih u istra-živanje, ali također upućuje na iznimnu važnost subjektivne percepcije nekog jezika pri čemu se može jasno uočiti da kod najvećeg broja studenata postoji i pozitivan emocionalni odnos prema engleskom jeziku i svijest o praktičnoj koristi poznavanja istog. Što se tiče njemačkog jezika, izo-staje pozitivan subjektivni stav, ali kod onih studenata koji su ipak motivirani za učenje tog jezika postoji svijest o važnosti znanja istog u poslovnom okruženju.


5. Zaključak

Možemo, dakle, zaključiti da je najveći broj studenata motiviran za učenje stranih jezika te znanje istih povezuju s uspjehom u poslu i stupnjem konkurentnosti na tržištu rada. Studenti žele učiti strane jezike te ostvariti adekvatnu jezičnu kompetenciju pri čemu su snažno motivirani za učenje engleskog jezika, dok je stupanj motiviranosti za učenje njemačkog jezika relativno nizak (samo njih 18.64% ističe da su motivirani za učenje istog).U tom smislu, potrebno je provesti do-datna istraživanja kako bi se utvrdilo koje strane jezike, osim engleskog jezika, studenti žele učiti.

Rezultati istraživanja upućuju i na zaključak da motiviranost studenata proizlazi iz svijesti o praktičnoj važnosti znanja stranih jezika s jedne strane, ali također ovisi i o subjektivnoj percepciji određenog jezika, tj. osobnom emocionalnom stavu prema tom jeziku. Samo je manji broj stude-nata (18.64 %) motiviran za učenje stranog jezika bez obzira na subjektivni doživljaj određenog je-zika što je vidljivo iz rezultata istraživanja vezanih uz njemački jezik gdje su praktična korist i oče-kivani bolji uspjeh u poslu dovoljni faktori motivacije bez obzira na subjektivni stav prema jeziku .

Najveći broj studenata mora imati pozitivan stav prema objema komponentama, tj. mora vje-rovati da će mu znanje određenog jezika donijeti praktičnu korist te mora imati pozitivan subjek-tivni doživljaj određenog jezika kako bi stupanj motiviranosti bio visok, što je slučaj kod engle-skog jezika.

Literatura:

• Anić, V. et al. (2002) Hrvatski enciklopedijski rječnik, Zagreb, Novi liber

• Rheinberg, F. (2004), Motivacija. Zagreb, Naklada slap

• http://www.gifted.uconn.edu/siegle/research/instrument%20Reliability%20and%20Vali-dity/Likert.html

• Šimunović A., Letica I., Halter K., Znanje stranih jezika kao jedna od ključnih poduzetničkih kompetencija, (2011), Zagreb, Zbornik radova ICEL1 (str. 271-278)


Upute za suradnike

Časopis UČENJE ZA PODUZETNIŠTVO objavljuje izvorne znanstvene, pregledne i stručne ra-dove koji neposredno ili posredno reflektiraju tematiku učenja i obrazovanja za poduzetništvo. Objavljuju se samo prethodno neobjavljeni radovi.

Autor ili autori snose odgovornost za uvažavanje etike znanstvenika, napose glede korištenja dijelova teksta preuzetih od drugih autora te odgovornosti da isti rad nije prethodno već negdje objavljivan.

Časopis izlazi dva puta godišnje. Prema potrebi, izdavat će se i izvanredni brojevi (Special Issue). Radove treba uredništvu dostaviti u digitalnom obliku, Word format. Svaki tekst treba biti opremljen sljedećim podacima i prilozima: ime i prezime autora, sažetak na hrvatskom jeziku (naj-više do 1000 znakova) s popisom ključnih riječi, naziv ustanove ili orga-nizacije u kojoj autor ili au-tori rade te elektroničku adresu autora. Sažetak treba biti preveden na engleski jezik. Ako je tekst pisan na engleskom jeziku treba priložiti preveden sažetak na hrvat-ski (bosanski ili srpski) jezik. Autori su dužni dostaviti lektoriran tekst te pregledan odgovarajućim spelling check (hrvatski, en-gleski, bosanski, srpski jezik).

Opseg radova, uključujući i sažetak, bibliografiju, bilješke i mjesto za grafičke priloge može iznositi najviše 15 stranica, odnosno oko 30.000 znakova (slova).

Grafički prilozi moraju biti izraženi crno-bijelo.Svaki put kada se u tekstu navode tuđe riječi, rečenice, sintagme, podaci i sl., izvor se daje u

tekstu, a ne u bilješkama ispod teksta. Referencija se stavlja u zagrade te sadrži prezime autora, godinu izdanja i, u slučaju doslovnog navoda, stranicu, npr. (Holmberg, 1977: 23).

U popisu literature na kraju rada treba navesti samo pune podatke o svim djelima koja se spo-minju u referencama i to abecednim redom po prezimenima autora i kronološkim redom za rado-ve istog autora, primjerice:

1. Škrtić, M. i Mikić, M. (2011). Poduzetništvo.Zagreb: Sinergija nakladništvo d.o.o.2. Pfeifer, S. & Borozan, Đ. (2011). Fitting Kolb s learning style theory to entrepreneurship

learning aims and contents. International journal of business research. 11 (2); 216-223.3. Grundry, L. K. & Kickul, J. R. (2007). Entrepreneurship strategy : changing patterns in new

venture creation, growth, and reinvention.Thousand Oaks, Calif.: Sage Publications4. Algom, D. (1992). Psychophysical analysis of pain: A functional perspective. U: H. G. Geissler,

S. W. Link i J. T. Townsend (Ur.), Cognition, information processing, and psychophysics: ba sic issues (str. 267-291). Hillsdale: Lawrence Erlbaum Associates.

5. www izvori ili tekst na web stranici Ime(na) autora (ako je/su poznata), naslov dokumenta, datum nastanka (ako se razlikuje od

datuma pristupa izvoru), naslov potpunog djela (italic), potpuna http adresa, i datum pristupa dokumentu.

1. Nancy, S. (2011), The Chemistry Teaching Program for Developing the Senior High School Students’ Entrepre-neurial Attitudes(ED529908).

2. http://www.eric.ed.gov/PDFS/ED529908.pdf (preuzeto 15. 06. 2012.)3. International Business and Strategy Management Simulation Game.

228 Upute za suradnike

4.http://www.cesim.com/simulations/cesim-global-challenge-international-business-stra tegy-simulation-ga-me/ (Preuzeto: 10. 06. 2012.).

Sažetak rada treba ukazati na svrhu rada, napomene o metodi i uzorku, najvažnije rezulta-

te i aključak. Sažetak se prilaže na posebnom papiru, s navedenim imenom i prezimenom au tora, na-slovom rada i oznakom «sažetak».

Na kraju sažetka, pod oznakom «ključne riječi» treba abecednim redom navesti najvažnije poj-move koji se obrađuju u tekstu (pet pojmova).

Uz rad treba dostaviti podatke o autoru (ili autorima), akademske titule, radno mjesto te vla-stitu elektronsku adresu. Ti se podaci objavljuju uz članak.

Radovi u UČENJE ZA PODUZETNIŠTVO objavljuju se na hrvatskom, engleskom te srpskom i bo-sanskom jeziku. za svaki rad koji je pisan na hrvatskom, srpskom ili bosanskom jeziku objavljuje se sažetak na engleskom jeziku, a za svaki rad pisan na engleskom jeziku objavljuje se sažetak na hr-vatskom jeziku.

Uredništvo pridržava pravo odlučivanja o izboru tekstova i redoslijedu objavljivanja.Najmanje dva neovisna recenzenta recenzirat će sve prispjele radove.Radovi objavljeni u časopisu UČENJE ZA PODUZETNIŠTVO se ne honoriraju.


230 Guidelines for collaborators

Guidelines for collaborators

The journal ‘’Learning for Entrepreneurship’’ publishes original scientific, easy-to-consult and professional papers which directly or indirectly consider the topic of learning and education for en-trepreneurship. Only previously unpublished papers will be published.

The author or authors have responsibility to respect scientific ethics, especially regarding the usage of text parts taken from other authors or previously published papers.

The journal is published twice a year. According to the need, special editions will be published as well. The papers should be submitted to the editorial board in digital form, in Microsoft Office

Word. Each text must contain the following information and appendices: name and surname of the aut-hor, summary in Croatian language (up to 1000 characters) with a list of keywords, the name of the institution or organization in which the author or authors work and e-mail address of the author.

The summary should be translated to English. If the text is written in English, a summary transla-ted to Croatian (Bosnian or Serbian) language should be attached to it as well. The aut-hors should submit a text which is language-edited and revised with an appropriate spelling check (Croatian, En-glish, Bosnian, Serbian).

The volume of the papers, including the summary, references, notes and space for graphic ap-pendices can amount to 15 pages the most, i.e. 30 000 characters (letters).

Graghic appendices must be black and white.Every time when the text indicates someone’s words, sentences, syntagms, data, etc. the

sour-ce should be quoted in the text, not in the footnotes. The reference is put into parentheses, and it should contain the author’s surname, year of publication, and in case of literal quotation, the page, for example: (Holmberg, 1977: 23).

Only complete information about all the works mentioned in the references, in alphabetical order(according to the authors’ surnames) and in chronological order (for the works of the same author)should be indicated in the list of references at the end of the paper, for example:

1. Škrtić, M. i Mikić, M. (2011). Poduzetništvo.Zagreb: Sinergija nakladništvo d.o.o.2. Pfeifer, S. & Borozan, Đ. (2011). Fitting Kolb s learning style theory to entrepreneurship le

arning aims and contents. International journal of business research. 11 (2); 216-223.3. Grundry, L. K. & Kickul, J. R. (2007). Entrepreneurship strategy : changing patterns in new

venture creation, growth, and reinvention.Thousand Oaks, Calif.: Sage Publications4. Algom, D. (1992). Psychophysical analysis of pain: A functional perspective.U: H. G. Geissler,

S. W. Link i J. T. Townsend (Ur.), Cognition, information processing, and psychophysics: basic issues (str. 267-291). Hillsdale: Lawrence Erlbaum Associates.

5. www sources or website texts

Name(s) of the author(s) (if familiar), title of document, date of creation (if different from the date of access to the source), title of complete work (italic), complete http address, and date

of access to the document.


Nancy, S. (2011), The Chemistry Teaching Program for Developing the Senior High School Stu-dents’ Entreprene-urial Attitudes (ED529908).

http://www.eric.ed.gov/PDFS/ED529908.pdf(downloaded: 15.06.2012.)International Business and Strategy Management Simulation Game.http://www.cesim.com/simulations/cesim-global-challenge-international-business-strategy-

simulation-game/ (downloaded: 10. 06. 2012.)The paper summary should also indicate the purpose of the paper, notes about the method

and sample, the most important results and a conclusion. The summary is attached on a speci-al paper, and indicates the name and surname of the author, the title of the paper and the deno-ta-tion ‘’summary’’.

At the end of the summary, under the denotation ‘’keywords’’, the most important terms from the text (five terms) should be indicated in alphabetical order. Information about the author(s), academic title, work place and electronic address should be submitted with the paper. This infor-mation is published with the paper.

The papers in ‘’Learning for Entrepreneurship’’ are published in Croatian, English, Serbian and Bosnian language. For every paper in Croatian, Serbian or Bosnian a summary in English sho-

uld also be published, and for every paper written in English a summary in Croatian should be published.

The editorial board keeps the right to decide about the selection of papers and the order of publication. At least two independent reviewers will revise all the submitted papers. The pa-

pers published in the journal ‘’Learning for Entrepreneurship’’ will not be remunerated.

Nakladnik / Publisher:

Visoka škola za ekonomiju, poduzetništvo i upravljanjeNikola Šubić Zrinski

Selska cesta 119, Zagreb, Hrvatska

University College of Economics, Entrepreneurship and Management Nikola Subic Zrinski

Selska cesta 119, Zagreb, Croatia

Za nakladnika/For Publisher

Vitomir Tafra

Jezična obrada na hrvatskom jeziku/Language editor (Croatian)

Antonela Šimunović

Naslovna strana/Front Page

Dražen PavetićMarina Rogić

Recenzenti / Reviewers:

Osim članova Uredništva u ovom broju tekstove su recenzirali Besides the mem-bers of the Editorial board, the text reviewers of this num ber were

Prof.dr.sc. Marijna Merkač, Ljubljana, Slovenija

Prof.dr.sc. Milan Matijević, Zagreb, HrvatskaProf.dr.sc. Tanja Mihalić, Ljubljana, Slovenija

Grafičko oblikovanje/Graphic design

Marina Rogić

Tisak/Print

Grafički studio za dizajn i tisak THE PRINThoaVrbik br. 5, 10000 Zagreb

Naklada 300 primjeraka/Edition 300 copie

Bilješke

Documents

„Učenje za poduzetništvo“ Znanstveni časopis ICEL3 konferencije