Tvrtko Vuković - Đuka Begović: Edipov slavonski brat

NOVA CROATICA Zagreb, VI (2012) 6

275

UKA BEGOVI EDIPOV SLAVONSKI BRAT

Tvrtko Vukovi

U radu se polazi od pretpostavke da je hrvatska modernistika knjievnost usko vezanaza Freudovu misao. U tom je smislu kljuan teorijski koncept Edipova kompleksa jerse njime oblikovanje ljudskog identiteta objanjava u odnosu prema kategorijamazabranjenog uitka, nesvjesne udnje i zakona jezika kulture, to je, takoer, u temeljumodernistike knjievne poetike. Teza je rada, stoga, da je uka Begovi, glavni likistoimenog romana Ivana Kozarca, edipovski junak, jer je njegov identitet stilizirankao onaj koji se, prekoraujui zakon jezika kulture, uspostavlja i razgrauje u odnosuprema paradoksalnom viku uitka koji se pojavljuje kao manjak drutvene uklopljenosti.Taj ga viak manjka, promatran iz perspektive drutvenih sustava, osobito ekonomije ireligije, ini opscenim subjektom. U toj opscenosti, na koncu, lei prevratniki potencijallika, to omoguuje da se psihoanalitikim itanjem romana pokrenu neka recentnaetika i politika pitanja.

Kljune rijei: Freud, Edipov kompleks, modernizam, realizacija udnje, etika, politika

Izvorni znanstveni radUDK 821.163.42 159.9 Damjanovi, S.

T. Vukovi UKA BEGOVI EDIPOV SLAVONSKI BRAT 275286

276

I.

FREUD, EDIP I MODERNIZAM

ak da Sigmund Freud i nije nekoliko puta posjetio hrvatski dio Austro-Ugarske Monarhije, pa ak i da se o njegovu radu, na prijelazu stoljea, unas nije znalo ama ba nita1, ne bi bilo pogreno kada bi se hrvatska moder-nistika knjievnost proglasila frojdovskom, barem u nekoj mjeri. To, na-ravno, nije nimalo neobino. Kao to je modernistika knjievnost i prijeFreuda otkrivala nesvjesno, to je vrlo uvjerljivo pokazao Jacques Rancireu svojoj studiji Estetiko nesvjesno (2009), tako je i psihoanaliza nastajalakao proizvod drutvene, znanstvene, kulturne i umjetnike klime devet-naestog stoljea.2 Ispisani su tomovi knjiga o nerazmrsivoj povezanostipsihoanalize i knjievnosti te o dalekosenim posljedicama njihove produk-tivne zapletenosti. No, odmah treba nadodati da tu nije rije samo o tomekako je razvoj humanistike, i openito epistemologije dvadesetog stoljea,nezamisliv bez kljunih Freudovih pojmova, teorija i koncepata. Rije je omnogo dalekosenijem uinku koji je povezan s injenicom da se psiho-analiza kao znanost uspostavlja mitom o Edipu.3 U nadahnutom lakanov-skom itanju uloge edipovskih naracija Kralja Edipa i Edipa na Kolonu u oblikovanju psihoanalitikog znanja, Shoshana Felman pokazala je kakopretvorba pripovijedanja u teoriju ne govori tek o protkanosti istine fikcijom,nego o strukturnoj nunosti sudjelovanja fikcije u izgradnji bilo koje istine.(Felman 1992) U onoj mjeri u kojoj omoguuje znanstveno znanje, tajnamita razvlauje ga, liavajui ga navodne neproblematinosti i samodostat-nosti. Edipovske su prie, dakle, proturjeno, neuklopivo ishodite psihoana-lize koje i nju samu i ukupnu znanstvenu zajednicu suoavaju s tim da neiz-vjesnost i krajnju manjkavost spoznaje treba prihvatiti kao nunost. Drugimrijeima, treba otii s onu stranu znanstvene mitizacije, osporiti njezinu ne-upitnost i zakoraiti u posve nepoznatom smjeru. To je sutina znanosti:otii, poput Edipa na Kolonu, onkraj sebe sama, u sljepilo vlastita ponita-

1 Freud je u rujnu 1894. posjetio Lovran, a 1898. podzemne pilje u Istri te Split i Dubrovnik.esnaest godina poslije, 1914. posjetio je Brijune. Nekolicina je hrvatskih psihoanalitiara joza vrijeme Freudova ivota bila upoznata s njegovim djelom i sluala je njegova predavanja.Usp. Buzov 2000.

2 Usp. npr. Brooks, Woloch 2000.3 U pismu Wilhelmu Fliesu od 15. listopada 1897. Freud prvi put spominje mit o Edipu i

Sofoklovu dramu Kralj Edip. Usp. Freud 1954.


277

vanja iz kojeg, paradoksalno, jedino i moe iknuti potpuno novo znanstvenodjelo, ali i svako produktivno prevratniko djelovanje.

Spomenuo sam ve, hrvatska modernistika knjievnost frojdovska jezapravo u onoj mjeri u kojoj je edipovska. Edipova braa i sinovi, ovdje na-ravno aludiram na naslov Solareve studije o mitu (1998), ratrkana su udjelima Antuna Gustava Matoa, Milutina Cihlara Nehajeva, Janka PoliaKamova i drugih. Kamenski iz Camaa, Mirkovi iz Velikog grada, Toplakiz Isuene kaljue i drugi, edipovski su junaci, manje zbog toga to ih obilje-ava nesvjesna seksualna udnja prema majci i suparnitvo s ocem, a viezbog injenice to su poput Edipa zaglavljeni u kompleksnu strukturu odnosa.Ti su odnosi duboko proturjeni kao to je proturjena Edipova sudbina: onslobodno odabire ono to mu je zadano, otkriva tajnu koja mora ostati zako-pana, a njegovi su sinovi istodobno njegova braa. Podsjeam da Freudmoda i jest Edipov kompleks formirao kao odgovor na pitanje ljudskeudnje, ali je Lacan panju preusmjerio na samu strukturu pitanja: to subjektudi, to Drugi udi, to se u udnji udi i slino. Na pitanja udnje nemajednoznanog odgovora, osim ako se ne prihvati ponitenje samog pitanja.udnja je rad pitanja, a ne mudrost odgovora. Lacan, u tom smislu, postavljatezu da u prii o Edipu nije vano njezino znaenje, nego njezino djelovanje.Vaan je nain na koji naracija kojom ne vladamo utjee na nau sudbinu,kako nesvjesni diskurs Drugog oblikuje nae svjesne odluke. U sluaju Edipato je diskurs delfskog prorotva, a zapravo su to jezici kulture, drutva, obi-telji, obiaja, ono to nam je sueno i zato najprisnije, a uvijek nekako osta-je izvan nae kontrole. Klju je u edipovskom paradoksu: ljudski subjekt injegovo ukupno znanje nastaju neprisiljenim slijeenjem onoga to mu je usamoj osnovi nametnuto, nedostupno i za nj je nuno.

Imajui to u vidu ovdje me zanima Edipov slavonski brat, ili modasin, uka Begovi. Zapravo, zanima me pria o njemu jer ona, prema momemiljenju, ponavlja psihoanalitiku priu o Edipovu kompleksu, ali ne usmislu potvrivanja njezina doslovnog znaenja, nego u smislu iznoenjasile njezina oznaiteljskog djelovanja. Ne zanima me, dakle, pria kao kon-stativ: uka je ubio oca, spolno je opio s roakinjom i slino, nego priakao performativ: koja pitanja o naoj udnji pria pokree i na koji nainona to ini u interpretativnoj zajednici. U konanici u pokuati neto rei omogunosti da se psihoanalitikim itanjem uke Begovia potaknu nekaetika i politika pitanja o naoj suvremenosti.


278

II.

ZAPETLJAJ FIKCIJE I ISTINE

Unato tome to ga je kritika ocijenila kao jedno od ponajboljih djela naemodernistike knjievnosti, pomnija i sloenija itanja uke Begovia dodanas izostaju. Zanimljivo je, meutim, da roman Ivana Kozarca nije ostavioravnodunim mnoge nae uvaene intelektualce, pisce, kritiare i knjievnepovjesniare izmeu ostalih Tina Ujevia, Ivana Gorana Kovaia, Miro-slava Krleu, Julija Beneia, a neto poslije Aleksandra ljivaria, KreimiraNemeca, Velimira Viskovia pa i Stjepana Damjanovia.4 Svi oni koji su seneto ozbiljnije prihvaali analize ovog Kozareva djela, isticali su da jerije o takozvanom romanu lika. U tipolokom smislu, analitiari su suglasni,uka Begovi vieznaan je junak ije je glavno obiljeje strasna neukroti-vost. On je prikazan kao nezaustavljiva nagonska sila. Njime doslovno vitla,u romanu je to slikovito reeno, gnjila krv njegovih predaka. S pravom suzbog toga kritiari isticali da je Kozarac lik uke Begovia uobliio udosluhu s Darwinovom teorijom hereditarnosti. Jednima je to bio znakpieve poetike osvijetenosti koja je dodue vie u dosluhu s realizmom,nego s modernizmom. Drugima, poput Ujevia, to je bio znak nedopustive,svetogrdne sociologizacije estetike ili, poput Julija Beneia, znak neoprav-dane socijalne patologizacije slavonskog sela. Upravo Benei napominje,prema navodu Stjepana Damjanovia, da je u nekih suvremenih knjiev-nika prikaz Slavonije kao razularene, u porok i uitak uronjene pokrajineskandalozno izvitoperen. Nasuprot tome, Ujevi pie da je skandalozan upra-vo brutalni realizam naracije uke Begovia koji je vie socijalni dokumentnegoli knjievno djelo. (Ujevi 1911) injenica da uka Begovi, nastajuina vrhuncu naeg modernizma, nasljeduje neke poetike znaajke realizmai naturalizma utemeljene u empirizmu devetnaestog stoljea (darvinizam,marksizam i drugo) samo je pojaala osjeaj vieznanosti. U tom je smislusvakako ilustrativna i njegova novela Moji ljudi o Marinku koji, pojavljujuise u nekom slavonskom selu kao kakva sablast, doslovno niotkud, kod seljakabudi proletersku svijest. Gotika atmosfera, fantomski lik Marinka i marksi-stike ideje ovdje se nerazmrsivo isprepleu u zazornu poetiku modernisti-kog realizma ili realistikog modernizma.

4 Ujevi 1911, Kovai 1946, Krlea 1963 ljivari 1964, Damjanovi 1992, Viskovi 1996,Nemec 1998.


279

Skandal je toga proturjeja neiskorjenjiv, i to je zapravo skandal knji-evnosti. Na pitanja je li uka Begovi isuvie fikcionalan tekst koji falsi-ficira stvarnost, kao to misli Benei, ili je vulgarno realistian pa ne ispu-njava osnovni estetiki kriterij modernizma, kao to misli Ujevi, nijemogue jednoznano odgovoriti. Taj skandal dvosmjerne retorike romanapogaa njegove itatelje, analitiare i kritiare. Stoga oni koji ocrnjuju lanostili fikcionalnost uke Begovia (Benei), skandal paradoksalno nastojezaobii njegovim itanjem kao drutvenog dokumenta. S druge strane, onikoji roman razumijevaju kao realistiki dokument (Ujevi), pokuavaju serijeiti skandala, takoer paradoksalno, itanjem naracije kao iste estetike.Moda je zato uvrnut i nedoreen kraj romana, ono skandalozno modae..., Ujevi oznaio kao izraz manjka Kozareve spisateljske moi. Ujevipie: Ne znajui se rijeiti svojega junaka pradaje ga na milost i nemilostitatelju. (Ujevi 1911)

Predati lik uke Begovia, ali i roman uku Begovia, itatelju u ru-ke skandal je bez presedana jer se lik i djelo ne mogu uzeti bez ostatka. Bakao to se ne moe uzeti lik bez naracije, ni naracija bez lika, tako se nemoe uzeti istinitost ili dokumentarizam Kozareva romana bez njegovefikcionalnosti ili lude retorinosti i obrnuto. Upravo je u tom smislu ukaBegovi edipovski lik, a roman uka Begovi frojdovska naracija. Onakokako je fikcija delfskog prorotva Edipa doslovno natjerala da spozna svojuskandaloznu realnost, i nain na koji je mit o Edipu skandalozna fikcionalnaosnova, razvlaujui temelj, znanosti psihoanalize, s ime se njezine sre-dinje institucije desetljeima nisu mogle suoiti, tako je i roman uka Be-govi skandalozna naracija koja dok bezono lae, objavljuje golu istinu.Poetika uke Begovia nije ni istina, ni fikcija, nego dvosmjerna fikcijaistine i istina fikcije. Ako ita govori, ovaj roman govori da je fikcija uistinuistina. To uope ne znai da je istina izgubljena i da na svijetu caruje misti-fikacija imaginacije, nego da je suta istina svijeta upravo u njegovoj lanosti,fikcionalnosti.

III.

EDIPOV BRAT ILI SIN

Sudbina lika uke Begovia u tom je smislu ilustrativna. uka Begovi,napomenuo sam, Edipov je slavonski brat. On je slian Edipu u onoj mjeriu kojoj njegov ivotni put prati putanju (razorena) identiteta. Ako je pria oEdipu zapravo pria o ljudskom podrijetlu u ijem je temelju realizirana


280

udnja, onda roman o uki Begoviu tu priu gotovo doslovno ponavlja.Na kraju prvog dijela romana u kojem se opisuje povratak uke Begoviakui nakon etverogodinjeg tamnovanja zbog ubojstva oca ime, on po-stavlja niz pitanja o egzistetnciji i vlastitu sebstvu: Kaki sam ja?... Kakisam to... [...] to je bilo to sa mnom?! ta... Pa svata je bilo... I bit e jo!Tako je to... to, taj ivot. (Kozarac 1996: 30) Nakon toga naracija nasodvodi u prolost glavnog junaka gdje je zapisana njegova sudbina. Ana-lepsa o odnosu uke Begovia i patrijarhalnog oca u potpunosti nalikuje naFreudovu znanstvenu fikciju iz eseja Totem i tabu o odnosu frustriranih si-nova prema dominantnom ocu, predvodniku prahorde. Oeva glava padazbog toga to ima pristup neogranienom uitku, a sinovima ga brani. Para-doksalno, sinovi nakon ubojstva oca, umjesto da se prihvate orgijastikoguivanja, uspostavljaju zakon koji uitak ograniava i smjeta ga u podrujekome je pristup istodobno nemogu i onemoguen. uka Begovi, dakle, usadanjosti naracije najprije postavlja pitanje o identitetu, a pria o ocouboj-stvu dolazi potom, iz njegove prolosti, kao utemeljujui mit budunosti.Nakon toga se zainje istina njegove romaneskne sadanjosti prema naelunezasitne udnje. Doslovno, da bi si oslobodio pristup opscenom uitku,uka Begovi ubija oca. No, taj je izvorni in pria, mutno sjeanje ukeBegovia, ponovljeni mit o ubojstvu oca koji retroaktivno neogranieniuitak proglaava nemoguim i istodobno uspostavlja poredak subjektautemeljen na zabrani uitka i uzaludnim pokuajima njegove obnove. Evojednog navoda:

Zato se upirao da sabere sebe, svoju nutrinu, svoj razum, krv, srce, pa da si stvori,misaono izgradi put budunosti sliku ivota. Ali to je vie nastojao, to jebivao sve nesabraniji i razdraljiviji [...] Eto. Ne mo sebe jednoga skupit, aotkud onda sloiti ovjeka s ovjekom, desetoricu s desetoricom? (Kozarac 1996:46)

uka Begovi je u tom smislu Edipov brat. Njegova je ontoloka itekstualna sudbina satkana od niza proturjeja. Pitanje je kakve su posljedicete pripovjedne strategije?

Ona itanja koja objanjavaju funkcioniranje lika uke Begovia naosnovi, primjerice, teorije hereditarnosti, previaju da je samo naslijee uromanu prikazano kao mit. Oni koji pak itaju funkcioniranje naracije roma-na uke Begovia na osnovi teorijskoga ili knjievnopovijesnoga znanja,previaju da je samo znanje u romanu protkano onime to se ne moe znatiosim u naknadnoj rekonstrukciji ili odgodi. Tekst tako otvara polje udnje


281

u ijem sreditu nije neko spoznatljivo znanje, nego pitanje o funkcioniranjuznanja. Sve to se o uki Begoviu moe znati uvijek ve ovisi o neznanjuili vieznanosti na kojima i lik i roman poivaju. Rijeima glavnog junaka: to li u ja? Kako u ja to? Kako da ivim? A kako uope treba iviti? Zasamog sebe? Za druge? i tako dalje. Samo se pitao i pitao. Odgovoriti nijeznao. (Kozarac 1996: 46) U liku je nekakvo temeljno puknue: on je dobari lo, uvjetovan podrijetlom i slobodan kao malo tko i slino. To se puknueseli i u naraciju romana: prolost se vraa u sadanjosti da bi je iznova zae-la i objasnila, roman je i realistian i fikcionalan i slino. Ta puknua, dakle,nije mogue sanirati analitikim radom. Roman samo nagomilava novapitanja, a jednoznane odgovore poput to je fikcija, to je hereditarnost, doku-mentarizam i slino dovodi u kripac. Zato treba uzeti i ovo u obzir: ako jepria o Edipu i pria o ljudskoj spolnosti, onda je u prii o uki Begoviuspolnost prisutna ne samo kao dominantna tema nego takoer kao domini-rajua retorika izvedba. U lakanovskom itanju novele Okretaj zavrtnjaHenryja Jamesa, Shoshana Felman istie da Freudovo shvaanje ljudskespolnosti nadilazi njezino vulgarno svoenje na potisnutu nagonsku energiju.Ljudska je spolnost prije svega smutnja, proturjean odnos nagona i znanja,nerazmrsiva upetljanost libida i jezika ije znaenje izmie racionalizaciji.Kozarev je roman ba u tom smislu seksualiziran: ne zbog prikaza neobuz-dane okake sklonosti spolnosti, nego zbog neprikazive upetljanosti spol-nosti i samog teksta. Upravo otuda neslaganje oko toga je li lik ukeBegovia dobar ili lo primjer i je li roman modernistiki ili realistiki.Seksualizirana retorika romana za svaku vrstu doslovnosti predstavlja pro-blem. Spolnost u romanu nije njegovo znaenje, toka na i, tako ga recimoita Viskovi, nego je spolnost ono kroz to tekst ne uspijeva znaiti.(Felman 1982: 112) Tu tezu treba jo malo proiriti.

IV.

UDNJA PUTENA S LANCA

uka Begovi, o tome je ve bilo govora, nakon ubojstva oca i odleaneetverogodinje zatvorske kazne zapoinje graditi ivot u zajednici. Meu-tim, njegova udnja za ivotom nije strukturirana, kodificirana i uravnoteenakao u sluaju njegovih suseljana. Ona je na odreeni nain kao putena slanca. Nigdje nije mogao nai mira, spokojstva. Iz birtije je letio kui, od


282

kue u birtiju ili na divan ili ba i u ije gumno na domjenak, volianje s ka-kovom snaom. (Kozarac 1996: 100) Scenarij je to koji se samo doneklepreklapa s Lacanovom definicijom udnje, odnosno s Freudovim naelomzadovoljstva i raanjem subjekta simbolikog poretka kulture. udnja nastajekada izvorni gubitak uitka subjekt pone nadomjetati krunim kretanjempo lancu oznaitelja ili objekata od kojih ni jedan ne moe kompenziratinastalu prazninu ili manjak. U srcu udnje je nezatvorivi ponor konstitutivanza drutvenu prilagodbu. No, u sluaju uke Begovia, uslijed orgijastikogkretanja po putanji udnje, javlja se neki viak koji postaje nesnosan idrutveno kontraproduktivan. Iskoristit u tu injenicu za itanje lika ukeBegovia u kljuu lakanovske etike i politike. Prije toga korisno je istaknutijedan dulji iskaz pripovjedaa:

I uka, zar je on ikad ivio za sutra? Ne. On je znao samo ta je to: danas, i ondai opet: danas. U tom danas njemu je nad sve bio zahtjev srca i krvi. Bio je taj inad obiajima koji su svagda za okca nad zakonom. Filozofija sviju seoskihokakih dua ima svoj poetak i konac u zadovoljstvu. I to: u zadovoljstvu bezobzira na njegovu kakvou. (Kozarac 1996: 99)

Odlaui patoloki, nagonski uitak, subjekt udnje gradi drutvo. UKozarevu romanu naglasak je na dva vana aspekta drutvenosti. To surad i religija. Sukladno Marxovoj misli rad je otuen, a religija je dogmatska,opijum naroda. uka Begovi i jednome i drugome prua snaan otpor.Tjerajui udnju u podruje besmisla, srozavajui svoju egzistenciju na na-gonsko kruenje bolnog uitka, on na odreeni nain daje tijelo uasu zakri-venom u sreditu socijalne mree. Simboliki poredak drutva a radnaetika kapitalizma i religija meu njegovim su najuinkovitijim mehanizmima usisava subjekte u fantazmatski scenarij sklada i opeg moralnog dobrakoji u politikom i etikom smislu djeluje antiseptiki. U okviru ideologijekapitalistikog zgrtanja novca koja subjekte zarobljava fantazmom ekonom-ske slobode i ravnopravnog trinog natjecanja te u okviru ideologije religijekoja subjekte omamljuje fantazmom egzistencijalne potpunosti i duhovneravnotee, uka Begovi uprizoruje izgred troenja bez ulaganja i grijehabez kajanja. Da se pokajem?! Da se pokajem to me rodilo? (Kozarac1996: 126) Svojim opscenim, razularenim orgijanjem kao da eli poruiti:evo, to je ono to je sutina svih nas, ali to iskljuujemo i potiskujemo u imebeivotnog preivljavanja. Ta suluda ekonomija i to neokajano zlo dotjeranido kraja, naravno, nalije su opeg moralnog dobra. Dajui tome tijelo iime, uka Begovi postaje primjer subverzivnog politikog djelovanja ije


283

su etike implikacije posve drukije od primjerice etike trpljenja, pokora-vanja i sluenja.

uka Begovi ustrajno slijedi put svoje, promatrane dakako iz oitazdravog razuma ili javnog morala, opscene udnje. Bezum nehaja, pustaoholost, strast za unitavanjem i raspirivanjem carovala do u kasni mrak...Carovala do zadnjeg ukina filira!... (Kozarac 1996: 147) Nipoto neodustati od svoje udnje upravo je to uvena Lacanova formula istinskogetikog djelovanja. U onoj mjeri u kojoj je njegov ivot udaljen od opegdobra normi, zakona i pravila drutvenog ivota, u istoj je mjeri put njegoveudnje upotpunjeniji. uka Begovi se ne libi liiti svih dobara, novca,imetka, ljubavi, zdravlja, potovanja i slino da bi stigao tamo gdje je namje-ravao stii (a to u konanici i nije neko mjesto). Iz perspektive kapitalistikogi religijskog dobra on je utjelovljenje zla, ali iz perspektive vlastite udnjeon stie u sam izvor dobra. U tom smislu, kontroverzni kraj romana i nijetako kontroverzan. Napominjem jo jednom, uka Begovi je Edipov brat.Edip na Kolonu, slijep i obezvlaen, razumijeva kako tek u trenutku kadaza drutvo vie ne postoji i kada na sebe preuzima vlastito nitavilo moerei da je ovjek. I uka Begovi je na koncu svoje drame osiromaen, tupi otpisan iz drutvenog ivota i smireno prihvaa da je doslovno nita. Namrtvoj je toki njegov ivot. I kao na kraju je. (Kozarac 1996: 147) I poputEdipa upravo na tom mjestu on prispijeva u sredite ljudskosti? Tako trebarazumjeti njegove rijei upuene ljudima koji ive prema naelu fantazmejavnog dobra: Smrt bi bila biti ko vi! (Kozarac 1996: 70) Sve dok smosubjekti simbolikog poretka, mi smo zapravo poput strojeva, ivimo vlastitefunkcije. Onoga asa kad s tim raskinemo i suoimo se s nitavilom kojesuklja iz tog prekida, kroz nas protjee ivot.

U recentnim studijama o etici psihoanalize slovenska teoretiarka Alen-ka Zupani upozorava na Lacanovu tezu da u etikom inu subjekt realizirasvoju udnju. (Zupani 2000, 2001, 2003) Ona smatra da to treba jasnorazlikovati od ispunjenja udnje jer je udnja u osnovi neispunjiva. Ne postojineka materijalna stvar koja bi dokraja pupunila prazninu ljudske udnje.Mislim da lik uke Begovia to lijepo oprimjeruje. Budui da je objektudnje, prema Lacanu, doslovno nita, manjak, nemjerljiva beskonanost(Lacan), realizirati udnju znai od toga manjka i nitavila izraditi objekt.Drugim rijeima, to znai neizmjerivoj beskonanosti, koja u udnji funk-cionira kao manjak ili praznina, dati tijelo. Ako je do samog kraja naracijeuka Begovi slijedio put svoje s lanca putene udnje, klizei po njezinojmetonimijskoj strmini od oznaitelja do oznaitelja od kojih ni jedan nije


284

bio dovoljno dobar da nadomjesti manjak, onda na samom kraju on svojimtijelom iv pristie u nitavilo i daje mu oblije. Realizirati udnju znaibiti smjeten ba u perspektivu toga niega koje na taj nain postaje prikazanokao neto. To znai da je manjak, ukljuen u beskonanu metonimiju udnje,takorei izdvojen sam po sebi i uprizoren u jedinstvenom prikazu, upovlatenom i odvojenom objektu, objektu koji je kao ni jedan drugi.(Zupani 2003: 185) Ako je udnja pokrenuta zakonom zabrane iskonskoguitka, onda uka Begovi na koncu drame svoga ivota izlazi iz okovazakona zabrane i odustaje od stvari koje je upravo taj zakon postavio kaoomamljujue i udnje vrijedne. Suprotno uvrijeenom itanju, subverzivnostuke Begovia nije u patolokoj hitnji njegove udnje, nego u njezinojrealizaciji na kraju romana. On je poput Edipa ivio kao kralj, ali je i poputEdipa bio proklet usudom vlastite krvi, sputan zakonom koji je nesvjesnoslijedio i onda kada se inilo da ga u potpunosti kri. Naposljetku, on kao iEdip, skonava na nekom slavonskom Kolonu gdje njegova pomahnitalaudnja, zapravo njezina praznina, postaje zakonom, dosljedno dotjerana dokraja i upisana u njegovo tijelo.

Ali ba zato to i bio ivot! Jo i sad njegovih je tragova! Eno! Evo ih, tihtragova, eno ih sad, na licu uke Begovia. Tamo se sav onaj nekadanji ivotispisao. Ispisao se, duboke brazde urezao od oiju do usta i poprijeko preko ela.[...] To je bol koju ne prati uvstvo alosti, osjeanje pregaranja, kojoj ne dajejai izraaj spoznaja i misao o njoj. U njoj je samo jedno: tupost. Da. Tupa je bol.rezignacija. Suvinost... (Kozarac 1996: 148)

Posljednja je rije u tom izvjetaju pripovjedaa kljuna. uka Begovije viak, ali nije neki obini viak, nego viak manjka. On je doslovno onoto iz ravnovjesja drutvenog i religijskog poretka stri kao nita: u njemuje previe manjkavosti, previe nitavila i besmisla. Svi svjetovni grijesiuke Begovia iz perspektive teolokog nauka ulaze u ekonomiju religijejer mogu biti okajani. Iz perspektive zakona trita ulaze u ekonomijutroenja i zgrtanja i na taj su nain opravdani, ali je njegova suvinost nakoncu naracije krajnje blasfemina. No, iz perspektive zakona nitko nemapravo odustati od ekonomije zakona. Sve nam se moe oprostiti i oholost irasipnitvo i ludost, ali sve dok na taj nain podmazujemo stroj zakona.Ono to nam se nipoto ne moe oprostiti, radikalno je iskljuivanje iz za-kona. Posljedica takvog etikog ina politiko je podrivanje simbolikogporetka jer je njegovo glatko optjecanje u toj toki iskakanja zaustavljeno.Zamislite samo kada bi svi potplaeni i obespravljeni radnici u nekom trgo-


285

vakom lancu odjednom, zajedniki, odluili prestati sa svojim radnim aktiv-nostima i ostali kod kue, na Kolonu vlastita doma. U toj bi se krajnjoj pa-sivnosti utjelovila subverzivna aktivnost koja bi dovela do pucanja sustava.Ti bi radnici doslovno dali tijelo antagonizmu na kojemu sustav poiva,dali bi tijelo injenici da je neije bogatstvo njihovo siromatvo, da je tuinovac njihov rad, a trgovako carstvo kula od karata.

Ako je uka Begovi Edip, onda je on Edip na slavonskom Kolonu,Edip koji nije odustao od svoje udnje, nego je, odustajui od poretka zakona,od svoje udnje nainio vlastiti zakon i tako je prokrio put za neki apsolutnonovi poetak. Tako bi uka Begovi svima nama mogao biti primjer, a neopomena. Posebice danas, on bi mogao biti primjer mnogim obespravljenimi osiromaenim okcima. On kao da im govori: Prestanite slijediti tuuudnju i ne odustajte od svoje ni pod koju cijenu, ma koliko ta cijena bilavelika. Uinite sve da se ono to vam se iz perspektive vaih mogunosti, izperspektive vae hereditarnosti ini nemogue uinite sve da se to nemo-gue na koncu obistini. Utjelovite udo. Promatrajui logiku funkcioniranjalika, uka Begovi je u zadnjem poglavlju romana prispio u nemogue,ukrotio je svoju hereditarnost to je isti oksimoron, kontradikcija i aporija.Moda je zbog toga sam svretak naracije za Ujevia bio problematian, adruge je pak kritiare njegova proturjenost navodila na itanja koja bi toproturjeje trebala obuzdati. Ja u tome vidim potencijal koji ne treba inter-pretacijom ugasiti, nego na njemu treba graditi nova itanja te stalno iznovapostavljati vrua etika i politika pitanja, ma koliko se ona javnom moraluinila svetogrdnima.

LITERATURA

Brooks, P., Woloch, A. (ur.) (2000) Whose Freud? The Place of Psychoanalysis inContemporary Culture, New Haven and London.

Buzov, I. (2000) Freud i Hrvatska, Zagreb.Damjanovi, S. (1992) Ne dirajte mi ravnicu. U: Slavonijo zemljo plemenita, Zagreb.Felman, S. (1982) Turning the Screw of Interpretation. U: Literature and Psychoanalysis,

ur. Shoshana Felman, Baltimore and London.Felman, S. (1992) S onu stranu Edipa: primjerene prie psihoanalize. U: Suvremena

teorija pripovijedanja, ur. Vladimir Biti, Zagreb.Freud, S. (1954) Pismo Wilhelmu Fliesu 15. listopada 1897. U: The Origins of Psycho-

analysis, New York.Kovai, I. G. (1946) ivot od komada. U: Eseji i ocjene, Zagreb.


286

Kozarac, I. (1996) uka Begovi, Zagreb.Krlea, M. (1963) Hrvatska knjievna la. U: Eseji III, Zagreb 1963.Nemec, K. (1998) Povijest hrvatskog romana od 1900. do 1945, Zagreb.Rancire, J. (2009) The Aesthetic Unconscious, Cambridge.Solar, M. (1998) Edipova braa i sinovi, Zagreb.ljivari, A. (1964) Ivan Kozarac. Predgovor u PSHK, Zagreb.Ujevi, A. (1911) uka Begovi. Stekli, broj 2-3.Viskovi, V. (1996) Predgovor. U: uka Begovi, Zagreb.Zupani, A. (2000) Ethics of the Real, London.Zupani, A. (2001) Realno iluzije, Zagreb.Zupani, A. (2003) Ethics and Tragedy in Lacan. U: The Cambridge Companion to

Lacan, ur. Jean-Michel Rabat, Cambridge.

SUMMARY

UKA BEGOVI: OEDIPUSS SLAVONIAN BROTHER

Tvrtko Vukovi

The paper is based on the assumption that the Croatian modern literature is closelyconnected to Freuds thought. In that sense, the theoretical concept of Oedipus complexis crucial because it explains the shaping of human identity in relation to the categoriesof forbidden enjoyment, unconscious desire and the law of cultural languages, whichcan also be found in the base of the modern literary poetics. Thus, the thesis of thepaper is that uka Begovi, the main character of the homonymous novel by IvanKozarac, is an Oedipal hero because his identity is stylized as the one which, exceedingthe law of cultural languages, establishes and decomposes itself in relation to theparadoxical excess of the enjoyment which manifest itself as a lack of social inclusion.This excess of the lack, observed from the perspective of the social systems, economyand religion in particular, makes him an obscene subject. It is precisely this obscenitythat generates the subversive potential of the character which allows the psychoanalyticreading to open up some of the recent ethical and political questions.

Key words: Freud, Oedipus complex, modernism, realization of desire, ethics, politics

Primljeno 28. veljae 2012.

Documents

Tvrtko Vuković - Đuka Begović: Edipov slavonski brat