61
SLIJEGANJE RAMENIMA TVRTKO VUKOVIĆ

TVRTKO VUKOVIĆ

  • Upload
    others

  • View
    13

  • Download
    0

Embed Size (px)

Citation preview

Page 1: TVRTKO VUKOVIĆ

SLIJEGANJE RAMENIMA

TVRTKO VUKOVIĆ

Page 2: TVRTKO VUKOVIĆ

SADRŽAJ

GLINENI GOLUBOVI 1 ............................................................................................................

Resumé 2 .................................................................................................................................

Djed, djed i ja 3 ........................................................................................................................

Tišina 4 .....................................................................................................................................

A gdje je Amerika? 5 ................................................................................................................

U tebi rastu glineni golubovi 6 .................................................................................................

SVILENI UGRIZI 7 ...................................................................................................................

Krumpiraste tun tajne 8 ...........................................................................................................

Luda 9 ......................................................................................................................................

Plastični dodiri 10 ....................................................................................................................

Svileni ugrizi 11 .......................................................................................................................

Koža na ledenom metalnom rukohvatu 12 ...............................................................................

Atmosfera 13 ............................................................................................................................

Živi pijesak 14 ..........................................................................................................................

Let me down knock down 15 ...................................................................................................

Dugo putovanje za kratku povijest slučajnog susreta 16 .........................................................

DRESURA ZA LAKU NOĆ 17 ...................................................................................................

Page 3: TVRTKO VUKOVIĆ

Dresura za laku noć 18 ............................................................................................................

Spektakularna uranjanja I 19 ..................................................................................................

Lako osipanje stvarnosti 20 .....................................................................................................

Parkovi praznine 21 .................................................................................................................

Kolovoz, kolovoz 22 ..................................................................................................................

Lijeganje, nesanica 23 .............................................................................................................

Pariz, Texas, Dakar, Zagreb 24 ................................................................................................

Potpuno nestajanje 25 ..............................................................................................................

SLIJEGANJE RAMENIMA 26 ...................................................................................................

Zvukovi zaborava 27 ................................................................................................................

Uprezanje centaura 28 .............................................................................................................

Enciklopedija očaja 29 .............................................................................................................

Celuloidno kopile 30 ................................................................................................................

Slijeganje ramenima 31 ...........................................................................................................

Tik-tok, u susret plastičnim svitanjima 32 ...............................................................................

Kontrapunkt, pokušaj oživljavanja 33 ......................................................................................

Život ide dalje 34 .....................................................................................................................

DESET KUNA ZA HAMSUNA 35 .............................................................................................

Vožnja 36 .................................................................................................................................

Page 4: TVRTKO VUKOVIĆ

Popodnevna perspektiva 37 .....................................................................................................

Sto godina nagovještavanja 38 ................................................................................................

Vikend broj 31 39 .....................................................................................................................

Umor 40 ...................................................................................................................................

Deset kuna za Hamsuna 41 ......................................................................................................

ARHIV NEIZRECIVE ŠUTNJE 42 .............................................................................................

između tebe i kriptograma 43 ..................................................................................................

vilinska prašina redaka 44 .......................................................................................................

arhiv neizrecive šutnje 45 ........................................................................................................

nalik prazničnom putovanju 46 ................................................................................................

iz jednog kraja u drugi 47 ........................................................................................................

žudiš li da te dotaknem 48 .......................................................................................................

unatoč prezrivoj igri 49 ............................................................................................................

žalosnom pokušaju prevare 50 ................................................................................................

u stihu koji se dokida 51 ..........................................................................................................

legromantskim abrakadabra 52 ...............................................................................................

između tebe i kriptograma 53 ..................................................................................................

O autoru 54 ..............................................................................................................................

Impresum 55 ............................................................................................................................

Page 5: TVRTKO VUKOVIĆ
Page 6: TVRTKO VUKOVIĆ

GLINENI GOLUBOVI

1

Page 7: TVRTKO VUKOVIĆ

RESUMÉ

Tek noćas u sobi praznih zidova, upleten u najgrublje spletke vlastitog sjećanja razbacanefragmente prošlosti skupljam površno u dosadno dugu rečenicu, koja u bilježnici otvara novopoglavlje, a u meni budi tjeskobu da se o svemu tome nema što reći.

2

Page 8: TVRTKO VUKOVIĆ

DJED, DJED I JA

Ne mogu se naspavati a spavam godinama. U zgužvanom krevetu od papira i smole, dok miu ušima i nosu rastu čekinje, sanjam velike bijele svinje s naših livada. Dobar znak, a ti idalje, zavaljen na terasi u fino rezbarenu stolicu za ljuljanje, šutiš i čekaš da se na prašnjavojcesti, isprva kao točka a potom sasvim jasno, ukaže masivni teški poniklani stroj zapravljenje kobasica. Kao da ne znaš, ostali smo sami.

3

Page 9: TVRTKO VUKOVIĆ

TIŠINA

Rasporio sam tišinuod glave do petekao što je djed rasparao svinjenježnoblistavom domobranskom bajonetomposred trbuhasvake godine dan uoči Martinja.

U New Yoruku nema kulinapomislio samkao što ni u kući moga djedaFranje Glavačevićanitko ne pije Coca-colune slušaju Sonic Youthniti čitaju Keruacaa tišinu ne parajujer u njoj žive.

4

Page 10: TVRTKO VUKOVIĆ

A GDJE JE AMERIKA?

Kada sam zakopao prvo sjećanjebilo je jutro.Ptice su spavale naglavačkeobješene o nultu fazu dalekovodasanjajući New York.Meni je iz nosacurila volovska pjena.Onda sam sjekirom srušioogromne metalne nosače,zemlju natopio mokraćom,zapalio svinju,otpjevao bećarac,uzorao livadu,po njoj posijao beton,napio se rakije i benzina,razbio traktor.Kada si me pitaogdje je Amerikaja sam zanijemio.

5

Page 11: TVRTKO VUKOVIĆ

U TEBI RASTU GLINENI GOLUBOVI

Šutio si dok su u tebi rasli svi profulani glineni golubovi onog jesenjeg jutra, kad samnapokon shvatio da kroz zrak u nebo fijukne tek nijemi, bezglavi, plosnati tanjur spreman zaodstrijel. Šutio si, a oni su legli svoja jaja duboko u tebi, drsko i odrješito, kao što si tiuzvikivao u mikrofon i potom pucao. Šutio si zagledan u plavkasta krila Anđela čuvara sreprodukcije, koji je samo čekao tvoj posljednji uzvik za let.

6

Page 12: TVRTKO VUKOVIĆ

SVILENI UGRIZI

7

Page 13: TVRTKO VUKOVIĆ

KRUMPIRASTE TUN TAJNE

Ponekad poželim prebrojati sve razlikei njihove klorirane neizmjerljivostinataknuti na kurackao sivog plišanog mišapred jutrokada mi okreneš leđaa da nisi odala krumpiraste tajneiz sive celuloidne utrobekožnog rokovnika.Sve to prođe za tren.Onda uzmem tvoju šakuiz nje brižno izdvojim kažiprsti s njim po zidunevidljivim slovima ispišem:Sve velike priče završavaju ovako.A ti već, jebi ga, spavaš.

8

Page 14: TVRTKO VUKOVIĆ

LUDA

Sjediš na krevetu pored stolai misliš da za njim gledaš menekako pišem pjesmu.

Ali to nisam ja.

Trebala bi znati da u tomrastrganom vremenu bez dahaja nisam ja…

…ili se opet praviš ludakao onda u trgovinikada si namjerno zaboravila:po što si došla,izbrojati krupan novac,ime autora jutros pročitanog eseja.

9

Page 15: TVRTKO VUKOVIĆ

PLASTIČNI DODIRI

Samo da se ne srušim gledajućiplastične nabore tvojih šarenihklaunovskih hlača dok nogama stežešstolicu kao nečije kukove i govorišriječi koje mimo ušiju mile u spužvastiupijajući eter sobejer gotovo da se bojimcrnine nesvjesticesitnih blještavih zvijezdažutih koncentričnih krugovageometrijskog udarca glavom o rub krevetaljepljive kose nakon buđenjavodom natopljenih ručnikaslučajnih dodira rukomu neizdrživo kaotičnim intervalima.

10

Page 16: TVRTKO VUKOVIĆ

SVILENI UGRIZI

Pamtim bešumne padove kose,zimu.Na stolu pored kreveta:srebrni pladanj,čaj bez šećera,šalice boje pijeska.Dok se jebemo negdje u sobi sat kuca kao lud.

Tisuću puta zatvarane oči daju istu sliku:prašnjavi otisci cipela na tepihu,lajava usta zapečaćena pucnjem,lice u velikim grimiznim suzama,sivkasti dan zaglavljen strkom,rukohvat, smicalica, makrame, ružičnjak,tik-tak, tik-tak, tik-tak i uzdasi.

Još ležeći znali si govoriti:tvoji su osmijesi kao svila.A ugrizi?Šutjela si, a značenja su se ispisivala sama od sebe.Sada je drukčije;vrijeme više nije povijesno.Tek ponekadkada se sjetim srebrne njuške avionačiji smo uspaničeni let promatrali zavaljeniu meku travu livade pored nasipa, u predvečerjekada zamiriše ledeno pivo,u potpunoj tišinikada se čuju samo nevidljive bube.

11

Page 17: TVRTKO VUKOVIĆ

KOŽA NA LEDENOM METALNOM RUKOHVATU

U hodudok satima osluškujemo disanjemoždane magme, dok nam u brisulistovi trnu kao da će otpastijezivu hladnoću režemošarenim plastelinskim šutnjama.

Klizimo cestom – ledenim povećalomu kojemu dodiri poput pahuljana kanalizacijskim rešetkama iščezavajubrže od riječi,čija značenja zaboravljam kao obaveze.

Pamtim samo usnedok na putu kući brojimootiske kožena ledenim metalnim rukohvatima.

12

Page 18: TVRTKO VUKOVIĆ

ATMOSFERA

I svaka će inertnostu udovima ili riječimaistećikao bijelo uokvireni Closer,pušten prije nego siugasila svjetlo,skinula vestu i rekla:tama mi godikao šuškava papirnata bezbrižnostpod prstima, zimiiza stakla prozorau toplini pješčanih pokrivača mašte.

A umjesto tišineili brutalnog struganja iglepo neispisanom dijelu pločesobom će kliznutislankasti mirisbespomoćne tjelesnosti.

Točkasta nesvjesticastizat će prislonjena uza zidna mjestu velike,svečane fotografije New Yorka.

13

Page 19: TVRTKO VUKOVIĆ

ŽIVI PIJESAK

Još danas u tami šutke gutamosrebrnu foliju učtivosti,slinavu prazninu ispunjavamoosmijesima – gluhom mimikomodavno zaboravljenih iluzija.Pored nasogoljena do sržistvarnostkao kakva napuštena zgradazaudara mirisom ustajalosti.Sutra će ovi isti vidiciimati sasvim drugačije horizonte,sve ostalo,parafrazirajući D,bit će tek živi pijesak.

14

Page 20: TVRTKO VUKOVIĆ

LET ME DOWN KNOCK DOWN

Žvakala si Brooklyn lijevom stranom čeljusti. Cimet, miješano meso, votka-juice, karijes upoodmaklom stadiju, kiša subotom crna poput razmazanog sjenila, poput Ivanine haljine štokroz duboki prorez sprijeda dopušta skriveni pogled na butinu, kiša na prozoru restorana, uzaboravljenoj pepeljari s terase, u kosi čovjeka što pretrčava. Ti si šutjela čeprkajući meso izzuba. Ivana je meni nepoznatom vještinom haljinu neprimjetno povukla naviše, konobar jeokrenut leđima telefonirao, butine su bile bijele i razmaknute. Napokon si otišla u toalet. Idok si tamo kenjajući panično po torbi tražila nepostojeće maramice ja sam Ivanu voziomokrom cestom sto devedeset na sat bez cilja. Na radiju bez povoda Let me down easy.

15

Page 21: TVRTKO VUKOVIĆ

DUGO PUTOVANJE ZA KRATKU POVIJEST SLUČAJNOGSUSRETA

Putuješ. Djelić tebe, međutim, ostaje tu zametnut u sjećanje o vremenu između osmog idevetog piva prvog siječanjskog svitanja 94. kada smo teškim rečenicama šabloniziranarazgovora razbijali debeli betonski zid jutarnje provincijske depresije. I činilo se tada kao danikad neće prestati to rušenje, kao da ćemo zauvijek ostati zatočeni u tom infantilnom hula-hop obruču, kojega smo skupa sve učestalije okretali nesnosno dugim šutnjama. Tvoja jeodluka: idem, koja sada neminovno zvuči banalno, tada zvučala posve suprotno.

16

Page 22: TVRTKO VUKOVIĆ

DRESURA ZA LAKU NOĆ

17

Page 23: TVRTKO VUKOVIĆ

DRESURA ZA LAKU NOĆ

Nekoć smo znali šutjeti o svim stvarima. Dani su prolazili jednolično kao šuštavo listanjemagazina u hladovini ne tako starih čempresa, u pletenim stolicama od šibe, uz pivo sletimičnim pogledom na kotrljajuće smeće što je promicalo s vjetrom. Trudnice su nosilekošulje boje tvoje kupaonice i ja sam ih zbog toga volio više od nedočitane FlanneryO’Connor prije spavanja, više od crne ruske košulje koja se lako pegla, puno više odnogometa, francuske salate oko božića, jutarnjeg jebanja.

Grad je tada bio gigantski mrkvasti joint koga smo pušili kao ludi. Suha usta smo ispiraliispod otvorenih pipa lica u prolazu čije smo obrise zaboravljali istoga trena. Znali smo prekotrideset svjetskih jezika i takve su nas stvari zabavljale kao i sve druge celofanske lažizamotane u rastrganim popodnevnim šetnjama. Nismo se ljubili, bili smo suviše spori za to.

Onda je, nekako iznenada, po nama počela padati rascvjetana, ljepljiva topola kao snijeg,kao kiša papira iz njujorških ureda na samu Novu godinu. Strašan prizor opisala si mikasnije, puno kasnije na papirnatim porukama bačenim preko četiri reda stolica ili upismima s Juga na koja se nikako nisam mogao naviknuti.

Sada već jesam. Dok ih čitam u mene ulazi umorni suputnik Sancho Pansa i govori mi: Našesudbine imaju dva lica istine baš kao što ga imaju cenzurirani spot Benettona ili legendarniTraktat o pismenima o čijem se autoru svašta nagađa. Uostalom, dvadesetih je godina neštoslično naslućivao sada već mrtvi F.K, čiji sam lik dao preslikati na majicu i čije me pričeponekad obore s nogu.

18

Page 24: TVRTKO VUKOVIĆ

SPEKTAKULARNA URANJANJA I

Razmišljam o I. Njena su noćna plivanja spektakularna i kičasta kao Broadway, troma kaokaldrma i nezaboravna poput hlapljivih pivskih proždiranja u legromantska jutra prilikomsjajnih pionirskih ekspedicija na oštre rubove predgrađa. To i nisu plivanja; površina biuvijek bivala nedirnuta (ta njena klinasta, kosa uranjanja), rahle obline obale suhe inegažene, odjeća obješena o stablo i zaboravljena kao lisičja koža u lovu.

Kad god joj govorim; “Volim tvoje grudi”, mislim na proljeće koje mjesecima kasni u grad.Tada zajedno na nekoj zaleđenoj terasi zbrajamo samo potpune neizvjesnosti. S vodenimstalaktitima u Coca-coli naša usta vode žestoki rat.

A nekada davno dok je I bila tek pleteni naramak želja, u sezoni prezrelih šparoga znao samponekad presresti umornog Supermana s morskim spužvama za osvježenje i povicima: let’sgo. To su bila vremena: Stranglersi u Hrvatskoj, Grlom u jagode u repriznom terminu,dijapozitivi s Raba na zidu dnevne sobe pored Müllerovog goblena, koga su M i T bockali udokolici nakon prebrođenih financijskih kriza, noćne polucije ukrašene slatkastimbuđenjima.

Danas, kada bi proljeće trebalo za koji tren doletjeti na jastucima automobilskih isparenja,negdje u baršunastoj samoći razapete kreativnosti I uranja, ovaj put tehnikom svijeće, utvrdo tkivo prve rečenice, kao dijamant.

19

Page 25: TVRTKO VUKOVIĆ

LAKO OSIPANJE STVARNOSTI

Jug. Jug i more; kameni arhipelazi vječnosti ustoličeni na obroncima malog strateškogznačaja i reducirane povijesti zapisane u opširnim monografijama bez imenskog kazala, i tina balkonima hipokorističke mahnitosti što se u jaru neistrošive dosade zabadaju s cvijećemi klaustrofobičnim vidicima na plaže; plaže – ravni u potrazi za preplanulim avanturama.

Pitam se ledenohladnom, šuštavomjehurastom retorikom stereotipnih spotova: tko osim tebemože progutati desetodnevne regrutacije očaja, monofobična načela organizacije, prazanmjeh u trenucima hlapljive žeđi na proputovanju kroz grad kome osim imena znaš još samobroj požutjelih palimpsesta položenih u mračne izloge muzeja širom zemlje, tko osim tebealge suši kao duhan?

Svi odgovori nalažu: točan datum povratak uredno zabilježen vodootpornim flomasteromcrvene boje, lako osipanje stvarnosti pred večer, kumulativna sjećanja s karakterističnimmirisom šutnje, sobu s pogledom, razrušen krevet, arhaični muk jutra, aluminijski držačručnika, plastično kućište televizora, kiselo mlijeko, bijeli kruh, dug dim cigarete, uštogljenprozorski horizont, brz rasap linearnosti s mišlju na ledene slapove nesižejnih vertikala.

20

Page 26: TVRTKO VUKOVIĆ

PARKOVI PRAZNINE

Ono što na koncu ljeta mogu sa sigurnošću ispisati kao pouzdani dokument praznikovanjajedino su štura imena odredišta, točkaste kartografske skretnice flomasterom iscrtanih ruta,sjenoviti parkovi praznine na proputovanju kroz bespuća očiglednosti. A onaj eteričniosmijeh na pragu neke stare građevine, ispod oboda jeftinog slamnatog šešira, u prolazu, umimoilaženju, u dokolici jednog beznačajnog podneva izmiče riječima kao mornaru jegulja.

21

Page 27: TVRTKO VUKOVIĆ

KOLOVOZ, KOLOVOZ

Kao u kinu, zauzimam svoje sjedalo pored prozora i čekam onaj prvi trzaj od kojega sežestoko uzdrma utroba, iako već tada znam: neće tu biti nikakva približavanja. Tek nijemifilm pejzaža na odurnom staklu kupea i baršunasta kalipedija na licu trudnice preko puta. Akada u sumrak slike postanu krotke i nemoćne, kada dnevne bube utihnu i zamjeni ih samojednolično kloparanje kotača, kada glava one žene oteža i klone… ništa, nikakav znak nećenagovještavati: kolovoz, borovinu, strah, san, san.

22

Page 28: TVRTKO VUKOVIĆ

LIJEGANJE, NESANICA

Danas, sutra, mjesecima, godinama,uvijek je, uvijek isto. Budim se ujutroi nemam hrabrosti da izađem izkreveta. Tko će mi pomoći da seprodrmam?Sofija Tolstoj

Kao potrošene tramvajske anegdote dani pucaju jednoličnošću žešće no ikada. Prvo jutarnjepišanje isto je kao i drugo, kao, uostalom, i zaboravljeni sendvič u hladnjaku, jutarnja kava,prelistavanje tiska, obvezno predavanje, odlazak u birtiju, žučna polemika o nebitnom,skitanje ulicama, iščekivanje važnog susreta, vraćanje starog duga, kupovina knjige, ručak,popodnevna kava, čitanje Šalamuna, Fuentesa, Solara, I. B. Mažuranić, pisanje pjesme,prekucavanje pjesme, gledanje Dnevnika, odlaženje na pivo, pogledavanje na sat, posljednjepišanje, lijeganje, nesanica, pomisao na smrt.

23

Page 29: TVRTKO VUKOVIĆ

PARIZ, TEXAS, DAKAR, ZAGREB

Jutro se kroz zgusnuto platno zastora uvlači u sobu poput depresije. Wendersov Pariz-Texasna pola puta, uostalom, kao i Jamahin vozač relija Pariz-Dakar, umire u plastičnoj kutijitelevizora uokviren u crni pucketajući ekran kao partecelet u izlogu videoteke. To naprasnonestajanje u ustima probudi okus pečenih badema i soli, čokoladnog frapea i cigareta, okuskože, trbuha, grudi, prepona, a zatim kao i koncentrirani mrak iščezne u patetičnimzvukovima svitanja. U Parizu, Texasu i Dakaru ljudi su tog jutra gledali Until the end of theworld.

24

Page 30: TVRTKO VUKOVIĆ

POTPUNO NESTAJANJE

Unatoč poljupcima – kada se u neodredivoj daljini stišava ritmični aplauz, kada me netkonepoznat, u potpunom zatamnjenju, iza zavjese, prima pod ruku i odvodi, kada se u ustimaokus sudbonosnosti miješa s okusom buđenja, kada se budim opipljiv, zapetljan u plahte, bezdaha, kada me vlastiti opstanak počinje ozbiljno zabrinjavati (jer nisam li samo prividnost,tek sjena svojih pokreta) – zaboravljam i nestajem.

25

Page 31: TVRTKO VUKOVIĆ

SLIJEGANJE RAMENIMA

26

Page 32: TVRTKO VUKOVIĆ

ZVUKOVI ZABORAVA

Tamni zvukovi zaborava.U glavi vrtim srednjoškolski filmo putenim dekolteimaprosutim međuzelenim panel pločama stolova,dvosmislenim pogledima i osmijesima,uzavrelim papirnatim porukamašto su putovaleznojnim rukama adolescencije.

Rečenica: Petrarca piše sonetenekada davno izgovorenasuhim ustima supijana profesoradopire u sjećanje baš sada,kada u zadimljenom kutu birtijepokušavam dodirnuti grudibezimene ljepoticenadahnuto joj obrazlažućideplasiranost metrau suvremenoj lirici.

27

Page 33: TVRTKO VUKOVIĆ

UPREZANJE CENTAURA

Ulice sve više liče jedna na drugu.Nezgrapna sjećanjaneka označena mjestapretvaraju u crkve nijemih ikonačija drvena lica konzumiramkao plastičnu TV-trakaviculako, bez otporačekajući da metastazirajući kič pojedesivo mrežasto tkivo memorije.

Takve se stvari događaju svaki dan.Uostalom kao i cijelonoćnouprezanje Centaurau trošna slavonska kolakojima sam ne jednomkroz blato ili prašinuputovao na najudaljenije njive išarene vašare stoke, kandžija i noževa.

Ovaj teško probavljivi, iskičeniflash backtekst ipak upija u sebelakše i prirodnijenego ja sva obezglavljena i mučna sjećanja.

28

Page 34: TVRTKO VUKOVIĆ

ENCIKLOPEDIJA OČAJA

Sve što ispisujemkilavi je jauk u epohi šutnje,frizirani kompas za brz,precizno usmjerenodlazak u potrošeno…

…prepisujem, bestidno prepisujemriječi, cijele rečenice, a one se,kao na ulici, kao u literaturi,nude ovom prezentu u kome sebrutalno sažima očajo kome bih mogao napisati Enciklopedijukada već ne bi postojala:Enciklopedija mrtvih, Enciklopedijaništavila, Enciklopedija hrvatskogleksikografskog zavoda, Enciklopedijasporta, Enciklopedija sobnog bilja…

29

Page 35: TVRTKO VUKOVIĆ

CELULOIDNO KOPILE

Sada već sanjam svoje prašnjave rukopisei bojim se, panično se bojimbijelog tijela tog celuloidnog kopiletašto me nijemim glasom iz pretrpane ladicedoziva kroz noć.(Bože, pa te su riječi žive zakopane).Potom se budimi još sanjiv sjedam za stol,uranjam u uspomene.A kada se iz tog dubokog čitanja prenemvani već sviće:prvi zvukovi prometa,učestalo bijeljenje krajolika,kiša, rijetki prolaznici u žurbi;i sva se proturječja stapajuu glatku harmoniju laži.(Pod rukama, kao na filmu, odrastanje).

30

Page 36: TVRTKO VUKOVIĆ

SLIJEGANJE RAMENIMA

Riječi nestaju s papira. Poput bezličnih negativaca B-produkcije iščezavaju u anonimnosti,riječi o njoj bezbroj puta preformulirane u mehanizmu sjećanja. Potom iskrsnu nove,primjetno drukčije, iz mračnog podruma banalnosti – besmislene, patetične, neshvatljive. Iostaju, poput pobačaja nevoljko zabilježene u šturom otisku olovke, bezimene s datumom:siječanj 93.

31

Page 37: TVRTKO VUKOVIĆ

TIK-TOK, U SUSRET PLASTIČNIM SVITANJIMA

Odavno sam pojeo svoju prvu metajezičnu svinju; gradski su kitovi spavali dok su mi uustima hrskale njene prepečene uši. Noćas, u ljepljivom naručju skiciranog raspoloženjastvari stoje sasvim drugačije: plastičnu galeriju ulice nagriza opaka plišana životinja tvojihvrelih hlačica, skafanderi ovaj put ostaju po strani, jezična semantika pluta po gustoj pučinisenzualnog, bedra ti mirišu na netom ispečene kifle s kojih ponekad u tami sobe pohlepnimjezikom otapam isprepletenu arabesku skrutnute soli i razmišljam kako u tom trenutku lako,sasvim lako zaboravljam uštogljene paradigme, sintagme, pregrube horizontale, vertikale,dijagonale i kako ti kasnije u pjesmi, najčešće svjesno, poklanjam bespomoćnu ulogusugovornika.

32

Page 38: TVRTKO VUKOVIĆ

KONTRAPUNKT, POKUŠAJ OŽIVLJAVANJA

Prvi put za bilo što ne postoji:udisanje tišine,toplina zlaćane postelje zimi,na prašnjavim policama otisciodavno zaboravljenih knjiga,pješčani završeci neprohodanih plaža,samoća.Subjektivnost je sapunna vlažnom mozaiku keramičkogpoda kupaonice, riječkontrapunkt moja je posljednjajezična fascinacija.Ispruženi udovi po osunčanombetonu stubištaove su veljače samo još jedanbijedni pokušaj oživljavanja.Sretnim ulicamadanas prolazim nostalgičan,prisjećajući se tek spokojnihfragmenata letargije, s novimmislima uronjenim u teškanervozna buđenja.

33

Page 39: TVRTKO VUKOVIĆ

ŽIVOT IDE DALJE

Zaboravljam na AG.i na GP, zaboravljamna N.Prošlost je ionako mrtvo vrijemepokopanou bezdatumskim sjećanjimaod kojih se grči utroba.

Zaboravljam na A,A kojemu ni sam ne znam smisaoili smisloverazasute u šarenu lepezuimenadogađajabilo čega.

Život ide dalje –rečenica je koju ispisujemzaboravljajući na pernatu lakoćukojom se izriče.

Zaboravljajući na kontekst ispisujem redom:svjetlost je staklena,kompjutor je u puderu,polje marcipana je klasično,oltar je pepeo.

Nisu li činjenice mučne i dosadne?zapisao je prije meneNicolas Born davne 72.u pjesmi Tri želje.

34

Page 40: TVRTKO VUKOVIĆ

DESET KUNA ZA HAMSUNA

35

Page 41: TVRTKO VUKOVIĆ

VOŽNJA

Blješte cinične reklame u pretrpanim izlozima provincijskog neukusa. Kroz prljavo izamagljeno tramvajsko staklo, na potezu Trg bana Jelačića – Frankopanska ulica, život zvučikao dobar eufemizam za: otopljeni blatni snijeg umire pod užurbanom svakodnevicomdomaćice, poštara, referenta, sekretarice, sveučilišnog profesora, pjesnika. Ili eufemizam za:sklupčani starac na stubištu, beskućnik iznad sive metalne kante za smeće, osiromašeniprognanik u zlatarni prodaje prsten, majka bez posla dijete odvlači od čokoladnog kolaža“Nestle, Milka, Kolumbo”, u Mesničkoj parkirani BMW zapišava pas gospođe u bundi odnerca.

36

Page 42: TVRTKO VUKOVIĆ

POPODNEVNA PERSPEKTIVA

Okvir prozora nudi prividnu živost. Mrtvilo u meni zavaljeno u drvenu domsku stolicu brojitramvaje za Novi Zagreb između pet i šest popodne. Beskrajno patetični verterovski sindrommisli svrstava u niz bezuspješnih pokušaja pronalaženja izlaza. Tramvajska kruženja gutajuvrijeme solidnim tempom. U šest pada prvi mrak, ništa se više ne vidi na obzoru. U okviruprozora sada čuči ono isto mrtvilo što u meni zarobljeno nudi perspektivu poodmaklogkarcinoma.

37

Page 43: TVRTKO VUKOVIĆ

STO GODINA NAGOVJEŠTAVANJA

Zgužvana posteljina otpuzi s kreveta. Kroz otvoreni prozor veliki kišni oblaci ulaze u sobu, uusta, nos, uši, oči. Ligamenti u gipsanoj čahuri i Marta u prolazu, iznošeni 501 na stražnjicineznanke, alternacije jata i Stankova Enciklopedija ništavila u Republici broj 9-10 (rujan-listopad 90), zatim uholaža na stropu upletena u paučinu, ostaci hrane na pretrpanom stolu iSistersi u sobi pored, koraci na hodniku i kucanje na vratima nagovještavaju Sto godinasamoće u ruci mog bezbrižnog prijatelja.

38

Page 44: TVRTKO VUKOVIĆ

VIKEND BROJ 31

Ivan je mrtav. Cecilija ima psa. Zove se Lucky. Marina je operirala tumor na maternici. Bakakuha juhu od paradajza. Mrzim juhu od paradajza. Danima jedem samo jaja. Mesa nema.Volim jesti meso. Vikendom nema struje. Struja je skupa. Život je jeftin. Susjedi su debeli idosadni. Grad je porušen. Kuća je čitava. Birtije su prazne. Policijski je u jedanaest. Zagrebje privlačan. Vlak polazi u tri. Stvari su spakirane. Odlazim. Dočekat će me Neda. Neda jelijepa. Zadovoljan sam.

39

Page 45: TVRTKO VUKOVIĆ

UMOR

Puške, pištolji, šarene uniforme, šlageri, izvezeni grbovi, unaprijed napisani epitafi, lošigovornici i iscrtane karte odjednom su me umorili kao nekakva iznenadna bolest. Čuo samnegdje, retorika je lijek za slabost i meni umjesto sivkaste pjene iz usta naviru riječi. Moždaih netko prepozna i pokaže, možda se zaglave u lijenim otkucajima ovog vremena. Živo mezanima tko će primiti sve te penetracije.

40

Page 46: TVRTKO VUKOVIĆ

DESET KUNA ZA HAMSUNA

Lijepo uvezane knjige na policama antikvarijata, miris patine, uspomena, povijestizabilježene krasopisom u patetičnim posvetama za razne prigode. Potom miris napuštenosti,samoće, bespomoćnosti, da i miris siromaštva što se tako brutalno i nezadrživo uvlači u mislikao i molećljiva rima “Deset kuna za Glad od Hamsuna” izgovorena ustima uspaničenastarca koji se od uspomene na dvadeseti rođendan svjesno odvajao paradoksom prepunimgorčine.

41

Page 47: TVRTKO VUKOVIĆ

ARHIV NEIZRECIVE ŠUTNJE

42

Page 48: TVRTKO VUKOVIĆ

1.

između tebe i kriptogramakontinuitet pravilnost iglatka morfologija labirinta,u sobi neugašen TV, u rucikoja trne golmanov strah od jedanaesterca

a nepredočivo padanje u sankome se predaješ nakon prvepročitane stranice zamišljamkao roman rijeku ili kaotrenutak pravog osjećaja.

43

Page 49: TVRTKO VUKOVIĆ

2.

vilinska prašina redaka ideset nestajućih stihova,gram nedovršenih misli ijesenji sumrak alkemijska suformula za lako prisjećanje:

na dugo putovanje s jugas jasnim osjećajem strepnjezbog neistraženih policatvoje knjižnice i zbog zbrkeoko umrljane plahte.

44

Page 50: TVRTKO VUKOVIĆ

3.

arhiv neizrecive šutnjezbraja zaboravljene uspomenekao kruške: Krk-ljetovanje,Igman-zimovanje, Strizivojna-krivaj, New York-

ipak, nisam li jednom prilikomu N.Y. Public Library, listajućido kasna neku staru knjiguzaspao sanjajući: pustu zemlju,on the road, zbogom oružje.

45

Page 51: TVRTKO VUKOVIĆ

4.

nalik prazničnom putovanjuizblijedjela slika događajavezanih uz… o kojima si meobavještavala baroknimrazglednicama iz…

o tome što je skriveno umeni dok ispisujem točkiceumjesto slova ne mogu govoritia da ne umrem ponavljajućiponovljeno o već ponovljenom…

46

Page 52: TVRTKO VUKOVIĆ

5.

iz jednog kraja u drugiputujem isključivo ljeti kadazapara ima miris avanturea znoj mitsku auru jalovogAmora u bermudama.

no, jeftina ugoda hlađenjadopušta tek dostojanstvenikutak samoće i pogled nauzavrelu paradigmu tijelakoja se stapaju.

47

Page 53: TVRTKO VUKOVIĆ

6.

žudiš li da te dotaknemrukom koja je pisala onošto si hlapljivo čitalaonoga dana kada si jednostavnozaboravila izribati kadu.

kadu u kojoj si čitajućibezbrižno mislila: tko jeprvi počeo, odakle mu pravo,a gdje sam tu ja, zašto surečenice tako pahuljasto meke.

48

Page 54: TVRTKO VUKOVIĆ

7.

unatoč prezrivoj igri ibesramnim naborima tvojehaljine ja sam stanovaokat ispod gutajući redpo red zadane lektire.

i rastao sam, kao zajedničkagrobnica punio sam se mrtvimznačenjem čija se truležkiti šarenim aranžmanima,lijepim cvijećem kompetentnosti.

49

Page 55: TVRTKO VUKOVIĆ

8.

žalosnom pokušaju prevareti pokušavaš dati značenje,ali svi su redovi već ispisanii nemaš kamo. sama si kaoPale sam na svijetu.

ipak, napisat ćeš svojukratku intimnu osvetucenzurirajući pikanterijes nadom da ćeš jednoga dananešto i objaviti.

50

Page 56: TVRTKO VUKOVIĆ

9.

u stihu koji se dokidamogu biti samo tvojapanična nestajanja i pokojiosmijeh na rubu mucanjau trenutku krajnje nelagode.

a kada se vratiš nijemašutnja se popunjava britkimporicanjem, i ti nagloodustaješ od: šetnje, kina,kupovanja knjiga, itd.

51

Page 57: TVRTKO VUKOVIĆ

10.

legromantskim abrakadabrazatvaram labirint gnjilihnadanja. jer tko bi njimeosim tebe i mene zaželioikada proći.

tko bi rekao: abrakadabrai prepustio se gležnjevimada ga vode nepropusnimbranama hermetizma usvijet izmučene mašte.

52

Page 58: TVRTKO VUKOVIĆ

11.

između tebe i kriptogramavilinska prašina redaka iarhiv neizrecive šutnjenalik prazničnom putovanjuiz jednog kraja u drugi.

žudiš li da te dotaknemunatoč prezrivoj igri ižalosnom pokušaju prevareu stihu koji se dokidalegromantskim abradakdabra?

53

Page 59: TVRTKO VUKOVIĆ

Tvrtko Vuković

Rođen 1969. godine u Slavonskom Brodu. Radi kao docent na Katedri za noviju hrvatskuknjiževnost Odsjeka za kroatistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Bio je predsjednikomGoranova proljeća, središnje nacionalne pjesničke manifestacije. Pjesme su mu prevedenena nekolicinu stranih jezika te su uvrštavane u sve važnije antologije i preglede suvremenoghrvatskog pjesništva. Objavio: Slijeganje ramenima (1995), Off line : panorama hrvatskogpjesništva devedesetih (2001), Golmanu, lovcu i šumaru (2002), Svi kvorumaši znaju da nisukvorumaši (2005), Ljubi Žižeka svoga (2009), Muzama iza leđa : čitanje hrvatske lirike(2010), Tko je u razredu ugasio svjetlo? : predrasude, stranputice i moguće promjene upoučavanju i proučavanju lirike na primjerima Cesarićevih pjesama Voćka poslije kiše iPjesma mrtvog pjesnika (2012) te više od stotinu znanstvenih, stručnih i preglednih radova srazličitim opsegom interesa od teorije do književne interpretacije. Živi u Zagrebu.

54

Page 60: TVRTKO VUKOVIĆ

Biblioteka Onlineknjiga 83

Tvrtko VukovićSLIJEGANJE RAMENIMA

© 2011 Tvrtko Vuković© za elektroničko izdanje: Društvo za promicanje književnostina novim medijima, 2011, 2015

IzdavačDruštvo za promicanje književnostina novim medijima, Zagreb

Za izdavačaAleksandra David

UredniciKrešimir PintarićDario Grgić

Fotografija© Krešimir Pintarić

ISBN 978-953-7669-32-4 (HTML)ISBN 978-953-345-339-2 (EPUB bez DRM)ISBN 978-953-345-340-8 (PDF)ISBN 978-953-345-341-5 (MOBI)

Prvo izdanjeMeandar, Zagreb, 1995.

Knjiga je objavljena uz financijsku potporuGrada Zagreba i Ministarstva kulture Republike Hrvatske.

55

Page 61: TVRTKO VUKOVIĆ

56