BAKUNJIN Bernard Vuković

BAKUNJIN (1814

Filozofski fakultet Drube Isusove

Bernard Vukovi

MIHAIL ALEKSANDROVI BAKUNJINSEMINARSKI RAD

mentor:

Zagreb, 2014.

SADRAJ

3UVOD

41. IVOT MIHAILA ALEKSANDROVIA BAKUNJINA

72. MANIFEST SLAVENIMA

123. POSLJEDNJE GODINE IVOTA BAKUNJINA

14ZAKLJUAK

15POPIS LITERATURE

UVOD

Ideje i pokret revolucije u Europi 1848. dale su zamah revolucionarnim tenjama i u Rusiji. Jedni podstreci revoluciji su dolazili izvana, iz Europe i imali su osnovu u sve jaoj industralizaciji i proletariziranju radnikih masa uz porast Markovog uenja, dok su drugi podstreci izvirali iz sve sloenijih i nepovoljnih uvjeta ivota. Takoer svojom politikom rusifikacije, Carska Rusija izazvala je nezadovoljstvo i mnogih neruskih naroda, potpirujui njegov revolucionarni plamen. Tako je revolucionarno nezadovoljstvo raslo iz desetljea u desetljee. Iako je vlast nastojala uguiti represijom ta gibanja, revolucionarno nezadovoljstvo je samo raslo i eliilo svoju volju za ruenjem vlati. Obezglavljeno za Nikole I., revolucionarno nezadovoljstvo imalo je sve to vrijeme svoje voe u inozemstvu Hercena i Bakunjina.Ovaj rad usredotoen je na ivot i rad Bakunjina, ruskog plemia koji je svojim djelovanjem ostavio golemi utjecaj na socijalistiki pokret. Zbog svojeg burnog ivota nije uspio zavriti niti jedno djelo pa njegovo rad moemo pratiti kroz fragmente i manifeste koje je znao esto objavljivati. Jedan od njih je i Manifest slavenskom narodu u kojem je pozivao slavenske narode na ustanak i revolucionarnu borbu protiv Carske Rusije i Austrije. Spomenuti Manifest analizira se u drugom dijelu seminara gdje su opisana njegova politika stajalita i velianje revolucionarne borbe.Osim politikih stavova i gledita, rad spominje Bakunjinova prijateljstva s razliitim revolucionarima i misliocima koja su znaajno utjecala na njegov rad. Prvenstveno se to odnosi na Hercena s kojim je jedno vrijeme blisko suraivao, no zbog oprenih miljenja u kasnijem razdoblju dolo je do njihovog razilaenja. Osim navedenog, na njegov politiki i filozofski razvoj definitivno su utjecali i dogaaji poput brojnih suenja s kojima je bio suoen, zatvorima, ustancima koji su obiljeili njegov ivot i usmjerili ga prema anarhizmu.

1. IVOT MIHAILA ALEKSANDROVIA BAKUNJINA

Mihail Aleksandrovi Bakunjin rodio se 1814., a podrijetlom je iz stare plemike ruske obitelji. Njegov prvi poznati predak Nikifor Jevdokimov bio je dijak, odnosno moskovski plemi od 1677. godine. Oenio se kneginjicom Mieckom te se odlaskom u mirovinu, preselio u Premuhinu Novotorkog okruga Tverske gubernije. Tamo se nala kua, ogromni vrt, lijepa kamena crkva i 500 seljaka-kmetova, a sve je dospjelo u nasljee jednom od njegovim sinova Aleksandru Mihailoviu Bakunjinu. Imao je nekoliko brakova, a od jedanaestero djece roenih u prvih etrnaest godina obiteljskog ivota s Varvarovom Aleksandrovnom desetero je djece ostalo ivo. Imali su etiri keri i est sinova, meu njima i Mihaila Aleksandrovia Bakunjina.

Mihail je bio najstariji od brae a rodio se 18. svibnja 1814. godine. Njegov otac je teio da u premuhinskom domu djeca steknu ljubav prema intelektualnim zanimanjima, umjetnosti i duhovnoj harmoniji. Otac je djecu pouavao o knjievnosti, glazbi, slikarstvu, prirodopisu, fizici, kosmografiji, geografiji i povijesti.

Mihail je kasnije pokazao ljubav prema glazbi i slikarstvu. Mnogo je svirao, a duboko je shvaao i volio glazbu.

Ljubav prema glazbi, tenja prema jednostavnosti i prirodnosti, a takoer i stanoviti dio romantinosti ponio je Bakunjin iz premuhinskog doma i sauvao tokom cijelog ivota.

Bakunjin je stekao obrazovanje i irok pogled na drutvena zbivanja oko sebe. Kretao se u kruocima gdje su se razmjenjivali pogledi na Rusiju, ivot, literaturu, na svijet. Uglavnom su ti pogledi bili negativni. Bakunjin se postupno poeo odvajati od razmiljanja i pogleda na svijet kakav je imao njegov otac. Ubrzo je odstupio iz vojske zbog trivijanosti zanimanja i sukobio se s ocem koji se nije slagao da se Bakunjin zapone baviti filozofijom. Bakunjin nije bio mislilac ni ideolog, no postao je voa buntovnih gomila, ne samo u Rusiji, nego svuda u svijetu. Bakunjin je upravo kroz te kruoke stjecao prijatelje i irio poznanstva jer je Bakunjinovo imanje postalo privlani centar za mnoge mlade ljude.

Budui da se nije elio posvetiti inovnikoj karijeri po oevoj elji, prekinuo je odnose s ocem i 1835. otputovao u Moskvu kako bi nastavio obrazovanje na Moskovskom univerzitetu. Posvetio se tada u prvom redu filozofiji Kanta, Fichtea i Hegela. Fichteove ideje o nunosti prosvjeivanja ili propagiranja religiozno-etikih gledanja odgovarali su Bakunjinovim tenjama. Roen je kao propovijednik rei e o njemu kasnije Hercen. Uiti druge, pozivati ih k nepoznatim horizontima njemu tek otkrivene istine, propovijedati rijeju i djelom sve je to bilo organski svojstveno Bakunjinu.

Kasnije odlazi u Berlin na filozofske nauke. Tamo se upoznaje s ljeviarskim filozofom Rugeom, koji je u svojim djelima tumaio Hegelovu filozofiju u revolucionarnom smislu. Nakon to je usvojio takvo tumaenje, Bakunjin je stupio u revolucionarnu akciju, odluivi da ostane u Berlinu te da se ne vraa u Rusiju. Doavi u sukob s berlinskom policijom, odlazi u vicarsku, gdje je nastavio revolucionarnu djelatnost. Iz vicarske je mijenjao mjesto djelovanja otiao je u Pariz, a kasnije u Prag.

U ekoj je naiao na novu drutvenu atmosferu. Tu se odjednom osjetio Slavenom i odmah proglasio lozinku slavenske revolucije i slavenskog federativnog i demokratskog ujedinjenja. Poslije Sveslavenskog kongresa odranog u Pragu, na kojemu je bio jedan od glavnih govornika, s oduevljenjem je doekao oslobodilaki Duhovski ustanak i revoluciju u Preguz 1848. godine. Nakon sloma pobune, bjei u Njemaku i upuuje Proglas Slavenima u kojemu ih poziva da se odreknu tradicionalne iskljuivosti te da se posvete slavenskoj revoluciji.Zajedno s Hercenom bio je prvi meu starim revolucionarima koji su dobrovoljno otili u emigraciju i tamo zapoeli s revolucionarnom djelatnou. Njihov broj e se poveati sredinom etrdesetih godina, iako nee svi odlaziti dobrovoljno, ve zbog progona carske policije. Meu istaknutijim emigrantima bili su Tkaev, ajkovski, Kravinski-Stepnjak i knez Krapotkin.U dva poziva 1848. i 1849. apelira na slavenske narode, potie ih na revolucionarnu borbu za samoosloboenje i na suprotstavljanje Austrijskom i Ruskom carstvu. Sudjelovao je u dresdenskom ustanku 1849. godine. Tada je uhien, osuen na smrt i pomilovan na doivotnu robiju, no saska ga je policija izruila Austriji. Proveo je pet mjeseci prikovan lancima u olomouckom zatvoru. Opet je osuen na msrt, pomilovan i onda izruen Rusiji 1851. godine. Tamo je gotovo sedam godina leao u tamnicama petropavlovske tvrave i u liseljburgu, no 1857. je deportiran u Sibir odakle je 1861. pobjegao i preko Japana i SAD-a stigao u London. Kasnije je sudjelovao u poljskom ustanku iskrcavanjem na obalu Litve, guenjem ustanka stigao je u Italiju gdje je ivio do 1967., a zatim prelazi u vicarsku.

U ezdesetim godinama, napustivi panslavizam, razrauje svoju anarhistiku doktrinu. Stupio je u Prvu internacionalu 1864., a 1868. osnovao tajnu anarhistiku Alijansu u vicarskoj. Zbog sukoba s Karlom Marxom i na njegov zahtjev, iskljuen je iz Internacionale na Hakom kongresu 1872. godine. Bakunjin je sudjelovao u ustancima u Lyonu 1870., u panjolskoj 1872. i u Italiji 1874. godine. Proveo je ostatak ivota u vicarskoj, gdje je i umro.

2. MANIFEST SLAVENIMA

Mihail Aleksandrovi Bakunjin jedna je od najsloenijih i najprotivrjenijih figura ruskog i europskog revolucionarnog pokreta. Svojim djelovanjem izraavao je ideje o ruenju starih utopijskih predstava i utvrivanja novih ideja naunog socijalizma. Bio je revolucionar, nepomirljivi protivnik samodravlja, aktivni borac za osloboenje slavenskih naroda, te jedan od tvoraca sitnoburoaske utopijske teorije anarhizma. Ustajte brao Slaveni Vi, koji ste pozvani da se borite u prvim redovima, ustajte! U ime miliona, koji e u skoro stupiti u odsudnu bitku, u ime severnih Slavena, koji e, ma kad bilo, traiti od vas stare raune: ta ste vi uinili za natu optu stvar: da, u ime toga naroda ponovo se obraam k vama: prekinite jednom za uvek sa reakcijom, prekinite sa diplomacijom, prekinite sa svakom polutanskom politikom, koja za vas znai ponienje, i bacite se smelo i potpuno u naruje revolucije!

Bakunjinu je revolucija oznaavala sve buenje i uskrsnue naroda u kojem su sadrani nada, spas, budunost jednog naroda. Samo su narodi trebali vjerovati u nju i izboriti ju.

I revolucija se nee umiriti, dok konano ne srui inpotentni vladajui drutveni sistem i ne stvori novi, lepi i pravedniji. Stoga je u njoj, i jedino u njoj, sva naa sila, mo i vera u pobedu. Jedino je u njoj ivot, izvan nje smrt!

Bakunjin se na poetku svoje revolucionarne djelatnosti angairao u nacionalnooslobodilakoj borbi slavenskih naroda. Na barikadama Praga i Dresedena traio je putove za osloboenje svoje domovine. Sveta je dunost nas svih, boraca revolucije, demokrata svih zemalja, da koordiniramo nae snage, da nastojimo shvatiti jedan drugog i da se zbijemo u jednu borbenu falangu, da bi ujedinjenim silama mogli ne samo da obijemo, nego i da pobedimo neprijatelja nae opte slobode.

Bakunjin je od 1846. do 1863. bio okrenut Slavenima; smatrao je kako se meu njima nalazi politika rezerva europske revolucije, a svoj tadanji nazor sumira u djelu Manifest Slavenima: Bakunjin se zalagao za ideju o slobodnoj slavenskoj federaciji koja je jedini izlaz za Rusiju, Ukrajinu, Poljsku i ope sve slavenske narode.

Brao!

Kucnuo je odsudni as. Svar je u ovome, da otvoreno i odluno reimo na koju emo stranu: ili emo na stranu ruevina starog sveta, da ga odrimo jo za kratki trenutak, ili emo na stranu novog sveta, ija se zora radja, koji pripada buduim generacijama i kome pripadaju budue generacije. Zavas se radi o tome: hoe li vaa biti mlada budunost, ili ete opet vekovima da amite u grobu nemoi, u tami uzaludnih nada, u prokletom ropstvu. Od vae odluke zavisi: da li e i ostali narodi, koji ude za oslobodjenjem, postii brzim i nezadranim korakom svoj cilj, ili e ovaj cilj, premda on nikad ne moe ieznuti, ipak moe biti odvaen u nedogledno vreme. Pogledi celog sveta, puni nade, uprti su u vas. Od vae volje zavisi sadanja i najblia budunost sveta. Odluujte: ta elite spas ili propast, hoete li blagoslov ili proklestvo celog sveta. Pred vama je za izaberete birajte!

Bakunjin je panslavizam smatrao vjerom koja e ujediniti sva slavenska plemena (njih 85 milijuna) te unijeti novu civilizaciju, novu ivu istinitu slobodu u svijet. Panslavizam je iskljuivao dravnu politiku i bio je protiv pruskog i ruskog samodravlja, nego je zastupao politiku naroda kao nezavisnih i slobodnih individua.

Brao Ja sam Rus, ja vam govorim kao Slaven. Ja sam na prakom kongresu otvoreno izneo moje namere, oseaj i misli. Vi znate, da ja, kao Rus, vidim spas mojih sunarodnika jedino u zajednici sa ostalom braom: u federaciji slobodnih plemenskih saveza. Vi znate, da sam ja ceo svoj ivot posvetio borbi za ostvarenje velikog i svetog cilja. Ovo mi daje pravo, da ovako govorim s vama, jer vae prilike ujedno su i moje, vaa stvar naa je stvar, va spas je na spas, vaa sramota naa sramota, vaa propast naa propast.

U ime naroda, velim vam ja, Rus: na je spas jedino u revoluciji i ni u em vie.

Bakunjin je bio voa buntovne gomile, ne samo na ruskom podruju, nego diljem Europe. Poticao je narode na borbu za slobodu i osloboenje, s naglaskom na svrgavanje dominantne austrijske vlasti.

Slaveni moraju biti oganj, da bi stvarali uda. Agitujte medju slavenskim masama bez obzira, neprestano! Zapaljujte u njima sveti oganj! Postanite apostoli probudjenog Slavenstva! Ujedinite se vi, slavenski narodi Austrije! Ujedinite se i zakljuite izmedju sebe savez za odbranu i napadaj! Ali ne stvarajte savet pod pokroviteljstvom austriske dinastije, nego zakljuite savez protiv nje, savez za vae oslobodjenje od Austrije! Savez za osnivanje federacije, koja u skoroj budunosti mora ujediniti sve Slavene!

Va je gnjev opravdan; vi ste opravdano bili nadahnuti osvetom protiv nemake politike dostojne proklestva, jer ona je mislila jedino o vaoj propasti, ona vas je vekovima drala u ropstvu, ona je u Frankfurtu govorila sa prezrenjem o vaim opravdanim nadama i zahtevima, ona je u Beu zlorado likovala nad porazom naeg kongresa u Pragu, koji je bio pun ivota. Ali ne dajte se zbuniti, pazite! Ta politika, koju mi osudjujemo i kojoj emo se strano osvetiti, nije politika budueg nemakog naroda, nije politika nemake revolucije, nemake demokracije; to je politika starih preivelih dravnika, politika knezova, aristokracije i svih moguih prilegovanih kasta, politika kamarila i generala, koji upravljaju njom kao sa mainom.

Prvi znak ivota revolucije bio je ba klik mrnje protiv stare politike ugnjetavanja, klik solidarnosti i ljubavi prema svim potlaenim narodima. Narodi, koje je tako dugo na uetu sa zamkom vodila licemerna i izdajnika diplomacija pokrila oveastvo, i priznadoe, da narodno bogatstvo nije osigurano sve dotle, dok makar i jedan narod u Evropi ivi potlaen, da s enarodno sloboda ne moe mestimice uvrstiti, nego samo u svetskom razmeru; i oni prvi put na usli svakog, kao iz jednog grla zahtevahu: slobodu za vaskoliko oveanstvo; za svaki narod, pravu i potpunu slobodu, bezuslovnu slobodu, bez izuzetaka, bez granica. Dole, tirani odjekivao je kao iz jednog grla, iveli potlaeni Poljaci, Talijani i svi!

Bakunjin se prisjea u svom manifestu revolucije 1848. godine kada su se uzdignuli mnogi narodi koji su bili nadahnuti idealom revolucije Talijani, Poljaci, Slaveni, Nijemci, Maari, Rumunji, narodi na austrijskom podruju, odnosno svi koji su bili pod tuinskom vlasti. Bakunjin je sudjelovao na slavenskom kongresu u Pragu 1848. godine. Iste je godine sudjelovao u prakom ustanku protiv austrijskih imperijalistikih trupa. Nakon toga odlazi u Berlin i sudjeluje u dresdenskom ustanku 1949. godine. Tamo se sprijateljio s oduevljenim simpatizerom Richardom Wagnerom. Bakunjin se prisjetio sudjelovanja na prakom kongresu. Onda smo zajedno, kao braa, istupali u Pragu; predstavnici svih slavenskih narodnosti, nazad se, posle dugog razdvojenja, sastadoe kao braa i sa ushienjem kazae jedan drugom, da se od sada njihovi putovi ne smeju razilaziti. ivo oseajui zajedniku vezu istorije i krvi, zaklinjali smo se, da neemo vie dopustiti da nae sudbine idu odvojeno. (....) Najzad smo se obratili velikom ruskom narodu, onom narodu, koji je jedini od svih slavenskih naroda znao da u punoj meri ouva svoju politiku-nacionalnu samostalnost, - obraajui mu panju na to, da on vrlo dobro zna, da sama samostalnost i veliina nije nita, dok narod sam u svojoj dravi ami i dok trpi, da je njegova sila kuga za nesrenu Poljsku, i veita opasnost andarskog bia za celu evropsku civilizaciju. To smo sve izrekli i, zajedno sa demokratima svih naroda, zahtevali:

Slobodu, jednakost i bratstvo svih nacija,

ijoj sredini, slobodni kao oni i u bratskim odnosima sa svima, - slavenski narodi treba da izmedju sebe stvore tesan bratski savez za obrazovanje jednog velikog saveznikog tela.

Bakunjin dalje naglaava da su pristae dravne pruske i ruske politike koju su panslavisti odbacili smatrali da e kongresom uvrstiti dipmatske veze. Kako bi sprijeio razvijanje ideja slavenskih naroda o narodnoj slobodi i bratstvu naroda, general Windischgrtz bombardirao Prag. Tada se grad pokorio unato oduevljenom narodu. Kongres je ubrzo rasputen.

Sa srcem, punim vere u nau svetu i pravednu stvar, mi smo se rastali i razili, da bi na sve strane radili za nju i svagde pripravili teren za nae budue oslobodjenje; rastali smo se sa eljom, da se opet vidimo na veliki dan naeg opteg slavenskog ustanka.

Bakunjin je na ve spomenutom prakom kongresu elio da slavenski narodi smijene austrijsko i prusko carstvo. Jasno je iskazao svoje miljenje u Manifestu Slavenima.

Carsko-dravna politika Austrije kazala vam je jo ova partija dravnih politiara to je neprijatelj vaih neprijatelja, poto je ona neprijatelj razbojnike madjartine, to je on, dosledno, neprijatelj i neimatine, koja upropauje dravu. To je la! Zar vi ne vidite, da austrijska dravna politika ide ruku pod ruku sa politikom centralne vlasti u Frankfurtu, sa politikom ugnjetavanja pod svaku cenu i uguenja svake slobodode? Istina, u Frankfurtu, u tom, neispravno nazvanom narodnom predstavnitvu veine, sede tako jadni detinjski glupi ljudi, koji, i protiv volje pravog nemakog gospodstva i kako e da pokore i pod svoj skut strpaju druge narode, koji ive na tzv. nemakoj zemlji.

Bakunjin je u svom spisu optuio hrvatskog bana Josipa Jelaia kao izdajicu. Trebao je tititi slavensku slobodu protiv ugnjetavake politike vladajue partije. No, Bakunjin istie da je doao u Be i pomogao da se ugui narodni ustanak, odnosno demokracija. Tim postupkom se okarakterizirao kao sluga austrijske drave koji nije radio za slobodu svih naroda.

Vi morate biti Austrijanci, to hoe dravna politika, to hoe izdajica Jelai, koji se usudio da otvoreno i gromko proglasi ovu politiku, kao spas Slavena. Vi morate biti Austrijanci. ta znai biti Austrijanac? To znai: pomagati depotima, da sejanjem mrnje oslabe celi konglomerat naroda Austrije, i jaajui se njihovom slabou i uzajamnom mrnjom, da ih onda sve podjarme. To znai: pomagati depotima, da stvore zamku, koja e ljudima, srodnim izmedju sebe po krvi, jeziku i obiajima, po velikim istorijskim uspomenama i jo veim nadama u budunosti spreiti slobodno slivanje u naciju... To znai: omoguiti despotizmu, da ponovi staru igru, koja je raskomadala Poljsku, i prodala jedan komadi jednoj, drugi drugoj dravi, i jo uvek razorava telo ovog odlinog naroda samo da bi uguila svaku nadu na preporodjaj Poljske, ako bi to bilo mogue, To znai: otrgnuti od opte slavenske stvari stvar eha, Slovaka, Srba, Hrvata i svih ostalih naroda naeg plemena, koji ive pod austrijskim gospodarstvom. Vi morate biti Austrijanci. to ete vi, brao, dobiti, ako postanete Austrijanci?

3. POSLJEDNJE GODINE IVOTA BAKUNJINA

Bakunjin je imao neiscrpnu revolucionarnu energiju, poticao je revoluciju na svim mjestima koja je posjetio. Unato tomu, postupno je padao u tragiki rascjep izmeu vlastite anarhistike teorije i realne prakse revolucionarnog pokreta. Bakunjin se borio protiv carskog samodravlja u Rusiji kao i protiv svevlaa kapitala u Zapadnoj Europi.

Bakunjin je posljednje godine ivota proveo u velikoj siromatini, odjea mu je bila pohabana, imao je minimalne zahtjeve, nosio je jedno odijelo, nije imao dovoljno hrane ni udobnu postelju u krevetu koji se klimao i kripio. Pokrivao se starom maramom, a redovito je pio aj i puio duhan cijeli dan. Nekoliko prijatelja ga je posjeivalo. Naao se pred velikim problemima neposredno prije smrti zbog otplate vrijednosti vile. Bakunjina, koji je cijeloga ivota prtao revolucionarnom energijom, zahvatila je kronina upala bubrega, reumatizam, skleorza i hipertrofija srca, iskomplicirana vodenom boleu. Stanje se dodatno pogoravalo te je posljednjih dana prestao jesti, piti i esto je gubio svijest. Bakunjin je umro 1. srpnja 1876. u 12 sati. Recihel je zapisao:

Bakunjin je umro kao to je i ivio kao aktivan ovjek! Tokom cijelog ivota istupao je onako, kakv je bio, bez fraza i izvjetaenosti, i umro je takoer svjestan samoga sebe i svog poloaja. Izgledao mi je uope umoran o divota. Stvorio je ispravan sud o dananjem svijetu i, priznajui da mu nedostaje potreban materijal za njemu svojstvenu djelatnost, on je bez aljenja sklopio svoje oi.

Bakunjin je sahranjen 3. srpnja. Izvjetaj o njegovom pogrebu na kojem su govore drali i Nijemci, Rusi, vicarci i Francuzi objavljen je u listu Naprijed. Okupilo se pedestak prijatelja, uglavnom potitenih prijatelja. Unato tomu to su stigli ljudi koji su se slagali s Bakunjinovim razmiljanjima, omladina koju je pouavao kao i ljudi koji nisu dijelili njegovo miljenje, Bakunjinov pogreb okupio je grupu ljudi koja je sahranjivala povijesnu snagu, predstavnika poluvjekovnog revolucionarnog pokreta.

U Lenjinovom listu Iskra je 1. svibnja 1903. objavljena vijest o prikupljanju sredstava za Bakunjinov spomenik. Redakcija lista je pisala:

Ostaje nam da dodamo to, da bez obzira na duboke razlike izmeu naih nazora i nazora M. A. Bakunjina, mi znamo cijeniti u njemu ovjeka koji se cijelog svog ivota odluno i samoportvovno borio za svoja uvjerenja. Takvih ljudi, na alost, jo je premalo u nas, u Rusiji i sjeanje na njih mora biti sveto ak i za njihove protivnike.

Bakunjinovo ime urezano je i u kamen spomenika borcima za socijalizam, dignutom prema Lenjinovom planu monumentalne propagande kraj Kremaljskih zidina 1918. godine.

4. ZAKLJUAK

Bakunjin, ruski plemi i revolucionar pokazao je svojim djelovanjem kako nije bio kabinetski mislilac ni ideolog, ve u prvom redu voa buntovnih gomila, ne samo u svojoj zemlji, ve i svuda u svijetu. Bio je aktivni sudionik svih dogaaja o kojima je raspravljao i zbog toga je znatno utjecao i na druge mislioce koji su prihvatili njegove ideje.U radu se posebno istie njegov Manifest slavenskim narodima. Vjerovao je kako e ujedinjenjem svih slavenskih naroda u jednu demokratsku federaciju omoguiti njihov potpuni razvoj. Na taj se nain suprostavljao samodravlju europskih monarhija. No, slom poljskog ustanka 1863. doveo je do toga da je napustio panslavizam i poeo se okretati drugim stajalitima te je zapoeo iznositi anarhistike postavke zbog ega je stekao brojne sljedbenike. Otada pa do kraja ivota bavio se samo tim temama i ostavio golem utjecaj koji je vidljiv do dananjih dana.

Teorija i taktika anarhizma odavno su preivjele, no sjeanje na revolucionara Bakunjina ostalo je. Ostalo je zato, to se on prema svome shvaanju i snagama portvovno i dosljedno borio za trijumf revolucije.

5. POPIS LITERATURE

1. Bakunjin, M., Kropotkin P. (2011). Manifest Slavenima / Omladini. Zagreb: DAF

2. Pirumova, N. (1975). Bakunjin. Rijeka: Otokar Kerovani

3. http://anarhizam.hr/povijest/237-eugen-babi-2011-filozofski-i-politiki-razvoj-mihaila-aleksandrovia-bakunjina, 9. srpnja 2014. Pirumova, N. (1975). Bakunjin. Rijeka: Otokar Kerovani, str. 9.

Isto, 9.

Isto, str. 12.

Pirumova, N. (1975). Bakunjin. str. 17.

Bakunjin, M., Kropotkin P. (2011). Manifest Slavenima / Omladini. Zagreb: DAF, str. 34

Isto, str. 34.

Pirumova, Bakunjin, str. 5.

Bakunjin, M., Kropotkin P., str. 24.

Isto, str. 25.

Isto, str. 6

Bakunjin, M., Kropotkin P., str. 3

http://anarhizam.hr/povijest/237-eugen-babi-2011-filozofski-i-politiki-razvoj-mihaila-aleksandrovia-bakunjina, 9. srpnja 2014.



Isto, str. 5.

Isto, str. 7.


Isto, str. 11


Isto, str. 15.


Isto, str. 292.


Pirumova, Bakunjin. str. 294.

PAGE 2

Documents

BAKUNJIN Bernard Vuković