142 . ZAPIS IZ POLJSKE . . www.suhiucasi.wordpress.com Google translater: http://translate.google.com/translate_t

TURISTIČKA ZAJEDNICA GRAD JASTREBARSKO

EU FINANCIRANI W.I.N.E. i NA PLEŠIVICI!

Plešivički vinogradarski amfiteatar

Priredio ŽELJKO SUHADOLNIK

TZ JASKA SUDIONIK JE PROJEKTA VINO u SJEVEROISTOČNOJ EUROPI: UNAPRJEĐIVANJE MARKETINGA NA POLJU VINSKOG TURIZMA. AKCIJSKI PLAN JE OD 2013. DO 2015. MEĐUSOBNO POSJEĆIVANJE TURISTIČKIH

DJELATNIKA i PREDSTAVNIKA VINSKE BRANŠE ŠEST ZEMALJA ČLANICA EUROPSKE UNIJE RADI RAZMJENE ISKUSTAVA S CILJEM

STVARANJA KVALITETNE SINERGIJE KARAKTERISTIČNIH TRADICIJSKIH GLAVNIH LOKALNIH/REGIJSKIH GOSPODARSKIH

DJELATNOSTI u RURALNOME PROSTORU i PRIVLAČENJA u KRAJ VEĆEG BROJA KLIJENATA i GOSTIJU

Mladi su agilni i brzi, nema što! Još i prije nego što smo ušli u Europsku Uniju mlada direktorica Turističke zajednice grada Jastrebarskog Ivana Herceg razmišljala je na koji način iskoristiti mogućnost potpore iz europskih fondova za gospodarski razvoj kraja, surfala je po internetu da nađe potrebne obavijesti, informirala se i na druge načine i – našla! Odmah poslije ulaska Hrvatske u EU Turistička zajednica grada Jastrebarskog prijavila se na natječaj Agencije za mobilnost i programe EU, koja se bavi usavršavanjem i razmjenom poslovnih praksi među zemljama EU, i dobila zeleno svjetlo za sudjelovanje u projektu pod nazivom W.I.N.E., Wine In the Northeastern Europe: improving winegrower`s marketing skills in the field of wine tourism, u prijevodu Vino u sjeveroistočnoj Europi: unaprjeđivanje marketinga na polju vinskog turizma.

Dvije Ivane u Varšavi – Ivana Herceg, direktorica TZ Grada Jastrebarsko, i enologinja Ivana Rendulić,

uposlena u Odjelu za poljoprivredu Zagrebačke županije

- Tim projektom partnerstva W.I.N.E., koji obuhvaća međunarodnu institucionaliziranu suradnju osoba i tijela uključenih u vinogradarstvo i vinarstvo te u vinski turizam nekih regija u šest zemalja

EU a to su Slovačka, Poljska, Češka, Italija, Njemačka i Hrvatska, želi se u tim zemljama odnosno u nekim turistički manje razvijenim vinogradarskim dijelovima tih zemalja, kroz poboljšanje marketinških vještina svih sudionika lokalni vinski turizam dignuti na znatno višu razinu od one na kojoj je sada. Projekt se bazira na međusobnim posjećivanjima i sastancima s razmjenom znanja, iskustava i poslovnih praksi između pojedinaca i tijela koji se u tim državama bave vinom i vinskim turizmom. Projekt se u potpunosti financira sredstvima, i to bespovratnima, iz EU. Evo i

Jaskanci Ivana Rendulić, Velimir Korak i Ivana Herceg pronašli su u Varšavi, zamislie – Swetojansku ulicu!

protagonista projekta: uz Institut za ujedinjenu Europu sa sjedištem u Poljskoj, a koji je koordinator, tu su Udruga vinogradara Podkarpacie (Poljska), Građanska udruga Mohyla (Slovačka) s tihim partnerom Tokaj Association, Europska agencija za razvoj (Češka) s tihim partnerom Vinogradi Moravske, Turistička zajednica Grada Jastrebarskog (Hrvatska) s tihim partnerom lokalnim vinarima s Plešivičke vinske ceste, Retica s.a.s. Michelea

Dassièa (Italija) s tihim partnerom Associazione Mostre Primavera Prosecco s udrugom za promidžbu vina Prosecco, te Verein zur Forderung des historischen Weinanbaus im Raum Werder (Njemačka), tj. Udruga za promicanje povijesnog vinogradarstva u oblasti Werder. Turistička zajednica grada Jastrebarskog inače u ovome slučaju zastupa cijelu Hrvatsku, na što smo iznimno ponosni – kaže Ivana Herceg.

POLJSKA i VARŠAVA – Što, zapravo, znamo o Poljskoj, osim dakako toga da je to europska država i da je svijetu dala izvanrednoga Papu Woytilu? Posjet toj zemlji i njenom glavnome gradu bio je prigoda za korisno, mada kratko pa nije moglo biti i opsežno, upoznavanje s Poljskom i Varšavom. I, svakako, za oduševljenje metropolom! Posve je jasno zašto tu zemlju godišnje posjeti oko tri mililijuna turista.

Poljska unutar Europe, i sa svojim susjedima

Poljska, službeno Republika Poljska, država je (i) u (srednjoj) Europi koja se proteže sve do Baltika i koja graniči s Njemačkom na zapadu, Češkom i Slovačkom na jugu, Ukrajinom i Bjelorusijom na istoku, te s Litvom na sjeveru. Površina na kojoj se Poljska proteže je 312.699 četvornih kilometara. Poljska je po veličini 69 zemlja na svijetu, te deveta u Europi, već to je

vrlo respektabilno. Broji 38,5 milijuna stanovnika i po napućenosti je 34. zemlja svijeta i šesta u europskoj Uniji. Poljska je unitarna država sa 16 vojvodstava.

Povjesničari kad govore o nastanku poljske države spominju dolazak slavenskih plemena na područje današnje Poljske, a posebno ističu 966. godinu, kad je Mieszko, vladar tamošnjeg teritorija, krenuo u preobraćanje podanika na kršćanstvo. Poljsko kraljevstvo utemeljeno je 1025. godine, a 1569. nastala je politička asocijacija s Velikim vojvodstvom od Litve. Bio je to neki oblik zajedničkog tržišta. Asocijacija je raskinuta 1795. kad je teritorij Poljske razdijeljen na Prusko kraljevstvo, Rusko carstvo i Staru Austriju. Poljska je ponovno stekla nezavisnost krajem prvog svjetskog rata 1918. U drugom svjetskom ratu zemlja je osobito nastradala, a njen glavni grad Varšava bio je posve uništen.

Varšava – moderan grad s monumentalnim građevinama, s puno crkava i sa širokim prometnicama

I naziv Varšava, odnosno, kako se piše u originalu – Warszawa, vezan je uz Slavene. Warszawa označava pripadnost Warszu, a Warsz je skraćenica muškog imena slavenskoga porijekla Warcislaw. Ali, netko je trebao i pripadati tome Warszu, koji se bavio ribarstvom,

i bila je to Sawa, po narodnoj predaji morska sirena što je živjela u rijeci Visli i u koju se Warsz zaljubio…

Varšava je danas impresivni grad širokih ulica koji

se proteže na 517 četvornih kilometara površine

(Pariz je na 105 km2!), broji nešto manje od dva

milijuna stanovnika, ima ulicu u dužini od 14,6

kilometara a riječ je o brzoj prometnici donekle na

periferiji, ona je s nazivom Wal Miedzyeszyński, i

nakon njujorškog Broadwaya unutar granica

grada najduža je na svijetu. Ali, to nije sve:

Pulawka, koja vodi od središta grada prema jugu

dugačka je 12,2 km, međutim s dijelom izvan

službene granice grada Varšave dugačka je 15,5

km! Aleja Jerozolimskie avenija je koja prolazi

središtem Varšave, i proteže se na oko 12 km,

međutim uzme li se u obzir dio te ulice izvan

službenih granica grada tada se dužina penje na

16,4 km!.

Tramvajske tračnice u gradu, pak, u dužini su od 500 kilometara. Zelenih površina u gradu je ukupno 7200 hektara!

LLijepi ulični ukrasi

Kroz grad protječe najduža i najšira rijeka Poljske Visla ili Wistula, dugačka 1047 kilometara. Visla inače izvire na jugu Poljske u zapadnim Karpatima. Izvor čine Bijela i Crna Wiselka. Rijeka prolazi praktički cijelom Poljskom, a osim kroz Varšavu, i kroz gradove Krakow, Torun i Gdanjsk, gdje se ulijeva u Baltičko more..

Varšava datira iz 13. stoljeća. Na te davnašnje dane podsjeća stara gradska jezgra opasana zidinama. U drugom svjetskom ratu povijesna jezgra Varšave bila je posve razorena ali je u potpunosti obnovljena i naslazi se na UNESCO-ovoj listi svjetskog nasljeđa.

Grad je s puno je monumentalnih građevina koje su nakon drugog svjetskog rata relativno hitro zamijenile zgarište totalnog uništenja.

Poljska je poslije drugog svjetskog rata bila u grupi zemalja kojima je dominirao tadašnji Sovjetski Savez sa sjedištem u Moskvi a njegova

vrhuška htjela je upravo i tom monumentalnošću građevina u obnovi grada pokazati veličinu koju je i sebi pripisivala.

Zgrada u zgradi: staklena fasada velike moderne građevine – kao ogledalo

Zidine stare gradske jezgere, koja je uništena u drugom svjetskom radu, ali je nakon oslobođenja potpuno

obnovljena

Među najznačajnije građevine soc-realizma spada 237 metara visoka zgrada sa satom na vrhu tornja, nastala između 1952. i 1955. godine kao imitacija londonskog Big Bena. Bio je to dar Sovjetskog Saveza poljskom narodu. Isprva je zgrada služila za partijske potrebe, a danas je to Palača znanosti i kulture. Građevina broji više od 3000 prostorija i u njoj je gotovo 90 useljenika, riječ je uglavnom o kulturnim ustanovama što unose kulturne i znanstvene sadržaje u prostore. U sklopu palače su kazališta (ima ih čak četiri!), koncertne dvorane, muzeji, javne knjižnice… Tu je smješten i Turističko-informativni centar Varšave. Na 30. katu je vidikovac, a na 45. katu je značajna ornitološka izložba. Uz okviru građevine su, u prizemlju, nekoliko igrališta za košarku te klizalište.

Najstariji spomenik u Varšavi nalazi se pored crkvce sv. Ane u ulici Krakowske Przetmiescie. Posvećen dakako svetoj Ani. podignut je 1643. godine. Varšavu značajno obilježavaju i spomenici vezani uz židovsku zajednicu, naime između dva rata u Poljskoj je živjelo nekih 30 posto Židova

Najreprezentativnija ulica Varšave je Trakt Krolewski, ili Kraljevski trakt. Ulica, koja je nastajala godinama i u kojoj je mnogo crkava, povezuje kraljevski dvorac, koji inače čuva lijepu zbirku slika Bernarda Bellotta znanog kao Canaletto (18. stoljeće), s kraljevskim palačama u Parku Lazienki te Wilanowu.

Kraljevska palača, koja čuva lijepu zbirku slika talijanskog majstora Canaletta

Kad govorimo o kulturi i umjetnosti, treba reći da je Varšava grad s 30 kazališta.

Nova umjetnost: ulični svirač bubnja (udara palicama) po naslonu stolice i po zidu zgrade iza sebe!... Ispred

njega naravno nisu note, nego postolje s posudicom u koju očekuje da prolaznici ubace novac

Crkva sv. Križa, Varšava: urna sa srcem skladatelja Fryderyka Chopina

Na zgradi u kojoj je na svijet došla Marija Sklodowska Curie: crtež kao sjet na znanstvenicu, kemičarku koja je

otkrila polonij i radij

Varšava je grad znamenitih Fryderyka Chopina i Marie Sklodowske Curie. Chopin je više od polovice svojega života proveo u Varšavi, a grad mu se za to odužio s više spomeničkih mjesta. Muzej Chopina je u palači Ostrogski, a urna sa srcem velikog skladatelja nalazi se u crkvi Svetoga Križa. Marija Sklodowska Curie je rođena u Varšavi, a u dobi od 24 godine otišla je studirati u Pariz. Bila je kemičarka, i ona i njen suprug Francuz Pierre Curie zaslužni su za otkriće polonija i radija, pripale su im i dvije Nobelove nagrade, jedna za fiziku a druga za kemiju. Muzej Marije Sklodowske Curie nalazi se u zgradi blizu avenije Jerozolimskie. ■

Što je zajedničko državama i područjima koji su unutar partnerstva? Slični klimatski uvjeti, brdoviti tereni, uglavnom podjednaki sortiment, uglavnom bijele sorte kao prevladavajuće, zajednička povijesna i kulturna baština jer većina tih zemalja ili dijelovi tih zemalja bili su dio Austro-ugarske monarhije a potom i dio socijalističkog bloka. Dobar dio vinogradarskih posjeda u tim područjima je dimenzijom malen, najveća većina tih manjih vinara uvelike je u tržišnom smislu ugrožena od velikih korporacija koje imaju novac za investiranje ne samo u proizvodnju nego i u učinkoviti marketing, dok baš financija a i vještina i znanja na tom marketinškome polju malima u pravilu nedostaje. Ova inicijativa međunarodne suradnje i izmjene iskustava trebala bi bitno pridonijeti da se boljim trženjem proizvoda uvelike kroz vinski turizam situacija osjetno poboljša u korist malih proizvođača a i da cijeli kraj osjeti veću korist.

Predviđeno je da se aktivnosti projekta ostvaruju u vremenskom razdoblju od rujna 2013. do lipnja 2015. Ukupno će se održati sedam sastanaka, svaki u drugoj zemlji, od čega će jedan, i to u svibnju 2014., biti i kod nas u Hrvatskoj.

– Kako bi se uspješno realizirao ovaj projekt, planirano je bilo u nj uključiti različite subjekte povezane sa temom projekta. Uvjet za pojedince za sudjelovanje je da je osoba aktivna na polju vinogradarstva i vinarstva, vinskog turizma, te da razumije i može govoriti na engleskome, kao i da ima osnovna znanja o kulturi naroda u državi koju posjećuje.

Izložbeni stol s domaćim specijalitetima i vinima dijela sudionika susreta W.I.N.E. u Varšavi: Česi, Slovaci, i

Hrvati

Slovaci, koji su donijeli zanimljiv sir u obliku makarona, oduševili su se samoborskom salamom i Korakovim

vinom

Nama je, ovdje, dakako prvenstveno cilj da se ostvare daljnji pozitivni pomaci u vinskom turizmu na području Jastrebarskoga. Projektom nam je odobreno 18 odlazaka na sastanke i studijske posjete u zemlje partnere. To znači da imamo mogućnost uključiti više ljudi koji će prisustvovati tim sastancima, a da pri tom svi ne moraju sudjelovati na svima. Moguće je npr. da jedan sudionik prisustvuje sastanku i studijskom posjetu Poljskoj, ali da ne prisustvuje sastancima u Italiji, Češkoj, Njemačkoj i Slovačkoj, i obratno. Na svakom će putovanju sudjelovati u prosjeku po troje ljudi kao sudionici TZ Grada Jastrebarsko i TZ Zagrebačke županije, te vinari i vinski/turistički novinari. Prilika je to za sve sudionike, prvenstveno plešivičke vinare ne samo da upoznaju kolege iz tih pet zemalja i razmijene iskustva s njima, nego i da ostvare

privatne i poslovne kontakte potencijalno vrlo korisne za budućnost – dodaje Ivana.

Michele Dassie upoznaje nas s Poljskom

PLEŠIVICA: U STARTU S - DVA KORAKA VIŠE

Prvo putovanje bilo je u Poljsku, izravno u Varšavu odakle se išlo u posjet tamošnjim vinorodnim krajevima, slijedila je Češka. U prvoj ekipi za Poljsku uz Ivanu Herceg bili smo i enologinja Ivana Rendulić, zaposlena u Odjelu za poljoprivredu Zagrebačke županije, plešivički vinogradar i vinar Velimir Korak, prof. Ivan Dropuljić, osnivač i direktor međunarodnog festivala vina i kulinarike Zagreb Vino.com, te ja kao glavni urednik revije Svijet u čaši. U drugom krugu, u Češku – njenu regiju Moravsku, točnije u mjesto Kurdějov, uz predstavnike TZ Jaske i Zagrebačke županije putovali su mladi plešivički vinari Nikola Šember, Josip Korak i Dominik Jagunić. U veljači 2014. posjetit će se Italija.

Je li Ivana Herceg kao organizatorica hrvatske delegacije zadovoljna dosad viđenim?

- Prvo putovanje, u Poljsku, pokazalo je kako se tamošnji, većma mali vinari tek počinju baviti ovom vrstom posla, te da su im potrebne smjernice iskusnijih sudionika iz partnerskih zemalja, no već na idućem putovanju, u Češku, vidjeli smo primjere uspješne prakse bavljenja vinarstvom i vinskim turizmom. Od Talijana očekujem svakako barem dva koraka više. Za Jasku je

sudjelovanje u ovom projektu ujedno i lijepa prilika da iduće godine predstavi sav potencijal Plešivice svim ostalim sudionicima koji će u svibnju posjetiti upravo Plešivičku vinsku cestu kao hrvatski primjer bavljenja vinarstvom i vinskim turizmom.

Vidjet ćemo na kraju na kojem smo mi koraku u odnosu na druge, u svakom slučaju dva Koraka (jedan stariji enolog - Velimir i jedan mladi - Josip!) su nam već u startu tu!

U najboljoj vinoteci/wine-baru u Poljskoj, Mielzynski u Varšavi: delegacija iz Hrvatske. Među 600 etiketa vina iz

cijeloga svijeta nismo vidjeli niti jednu iz Lijepe naše

S putovanja u Češku: uz predstavnike županijskog i jaskanskogg turizma, od mladih plešivičkih vinara tu su

Nikola Šember, Josip Korak i Dominik Jagunić

Boravak u Poljskoj izgledao je ovako: dolazak u Varšavu i smještaj, posjet najznačajnijoj vinoteci/wine-baru Mielzynski, uvečer posjet Institutu za ujedinjenu Europu u Varšavi, susret s delegacijama Poljske i ostalih zemalja i upoznavanje s članovima, kušanje kulinarskih specijaliteta i vina proizvođača iz tih partnerskih zemalja, razmjena utisaka. Idući dan prije podne održan je radni susret osoba iz turističkih tijela svih zemalja uključenih u projekt, a za ostale ostavljena je mogućnost razgleda Varšave. Poslije ručka priređena je prezentacija Poljske s aspekta proizvodnje vina i vinskog turizma, uslijedila je nova prilika za razgled Varšave. Prekrasan velegrad monumentalnih građevina, izrastao na ruševinama poslije drugog svjetskog rata… Trećeg dana organiziran je posjet vinogradarskome kraju nekih 200 kilometara južno-jugoistočno od Varšave kod gradića Kazimierz Dolny, simpatičnog mjesta znanog po umjetnosti, likovnim galerijama, festivalima. Obišlo se tri vinogradara/vinara: posjed Solaris u Opole Lubelskiem, vlasnika Macieja Mickiewicza, zatim posjed Maja u Kowali, gdje su nas dočekali Zbigniew Kwiatoń i Adam Stręczywilk, koji svoje trsje ima u vinogradu na Góri Puławskoj. Tu je prezentacija bila u znaku pjenušaca, rađenih klasičnom metodom. Treći posjet: vinogradarstvo/vinarstvo Mały Młynek, vlasnika Mareka Kwaśniaka u Bronowicama...

VINSKA POLJSKA – Iako podaci o povijesti govore da su prvi vinogradi u Poljskoj sađeni još za vrijeme Renesanse, a podizali su ih biskupi da bi mogli proizvoditi vino za misu, moderna

proizvodnja vina u Poljskoj krenula je tek u ranim osamdesetim godinama prošlog stoljeća. Loza je najprije sađena na jugoistoku Poljske, a potom su se vinogradi širili dalje po jugu zemlje, kaže Aleksander Sucharda iz tvrtke Vino kultura iz Varšave a koji radi na području razvoja vinskog turizma.

Aleksander Sucharda

Na pitanje o tome koliko uopće hektara pod vinovom lozom ima Poljska kaže da zasad ne raspolaže egzaktnim podatkom nego da postoje tek procjene, koje se vrte oko nešto više od 500 hektara, raspodijeljenih u šest vinogradarskih područja – Region zielonogorski, Polska cientralna i polnocna, Dolny Slask, Region Malopolskiego Przelomy Wisly, Region Malopolski Swietokrziskie i Šlaske, i Region podkarpacki. Danas je što se tiče vina u Poljskoj najdinamičnije potkarpatsko područje, gdje je, iunače, u posljednjih 10 godina formirano 150 vinarija.

Poljska zbog svog geografskog smještaja i klime u tome dijelu Europe nije idealna za vinograde, ali nevjerojatno je s koliko se žara u novije vrijeme pristupa njihovom podizanju i proizvodnji Bakhova nektara. Ljeti je još i dobro za vinovu lozu, ali zime znaju biti okrutno hladne, sa i, trajućih, do minus 25 Celzijevih stupnjeva, pa je vitis vinifera svake godine u velikoj opasnosti od smrznuća. Kod jednoga vinogradara/vinara vidjelo se što je prošle zime zadesilo njegov Rizling rajnski: loze po tlu, potrgane, slomljene, prizor kao da je, primjerice, kroz taj dio vinograda protutnjalo gusto krdo

bizona… Zato Poljaci i ne sade viniferu, nego moderne križance između vitis vinifere i divlje koze koji su otporni na veliku hladnoću. Najčešće sorte su Aurora, Bianca, Hibernal, Jutrzenka, Johanniter, Muskat odeski, Seyval blanc, Siberal, te od crnih Cascade, Leon, Millot, Maréchal Foch, Regent, Rondo… Svježina i ne mnogo sunca daju o berbi grožđe s nižim sadržajem sladora i s višom kiselinom, pa su, unatoč tome što se pribjegava doslađivanju, i vina s nižim alkoholom, te s višom ukupnom kiselošću.

Poljska je, čuli smo, vrlo popularno odredište za tzv. eko-turizam, dakle za ljubitelje prirodnih ljepota, očuvanog

okoliša. Sad je cilj naglasak staviti i na razvoj vinskog turizma

Zasad su proizvođači većma imućne osobe iz sasvim drugih zanimanja, primjerice liječnici, odvjetnici, njima je vino strast i proizvodne količine im nisu velike. U prosjeku na obiteljsko gospodarstvo otpada po oko hektar vinograda. Većih proizvođača, sa šest do 20 hektara, malo je, tako da se zasad još, iako se poljske butelje mogu naći na policama vinoteka, ne može govoriti o u pravom smislu tržišno orijentiranoj gospodarskoj djelatnosti.

Zanimljivo, kontradiktorno: u Poljskoj nije

dopušteno reklamiranje

alkoholnih pića, osim piva, a gotovo na svakom uglu u Varšavi vidjeli smo trgovine s ovakvim natpisima koji govore da se tu alkohol može kupiti od 0 do 24 sata!

Vinski turizam u povoju je. Aleksander Sucharda veli da je Poljska značajno odredište turista koji dolaze radi lijepih krajolika, prirodnih ljepota (brda, jezera, nacionalni parkovi…), te da je kao organizator Europskog nogometnog prvenstva dobila puno dobre reklame po svijetu kao i to da

bi na ruku razvoju vinskog turizma moglo ići i to što se dosta povijesnih gradova kao što su npr. Krakow, Wroclaw, Kazimierz Dolny, Sandomierz… nalazi blizu vinogorja. Na ruku razvoju vinskog turizma međutim baš ne idu neke odredbe u poljskom zakoniku, naime u Poljskoj npr., kako su mi rekli domaćini, reklamiranje vina i alkohola općenito, osim piva. nije dopušteno…

Kazimierz Dolny, gradić umjetnosti, s puno galerija. U gradiću je hotel Kazimierzowka s tri zvjezdice, ali koji

izgledom, uslugom i restoranskom hranom te bogatom vinskom kartom, ali i vanjskim sadržajima (prostrani

park, igralište za djecu…) zavređuje i višu ocjenu. Vlasnica i voditeljica je Joanna Bilyk

Poljski zakon kaže i to da ako vinar proizvede ukupno do 5000 litara vina, i to mora biti samo od vlastito uzgojenoga grožđa, on boce ne smije dati na prodaju za vinoteke a niti ih smije prodavati kod sebe na posjedu zainteresiranima da ih ponesu doma, dopušteno mu je jedino vino rastakati na svom posjedu i nuditi ga kroz degustacije. Na etiketi ne smiju biti navedeni sorta ni godište berbe i već to je znak da je vino

samo za degustaciju na licu mjesta, dakle da nije za prodaju na bocu. Kreće li mu se proizvodnja iznad 5000 litara, tada, ako to zatraži, može dobiti dopuštenje da vino stavi na tržište, a nakon što preda zahtjev nadležna komisija mu dolazi u vinograd vidjeti što, koliko čega i kako uzgaja, te na temelju nalaza izdaje rješenje. Zasad je navodno samo nešto više od desetak poljskih vinogradara/vinara koji imaju takvu licencu za prodaju butelja. Da bi vinar dobio dozvolu za prodavanje boca na tržištu mora osim minimuma od ukupno 5000 litara ispuniti još jedan uvjet: pri traženju licence, po svakoj sorti koju uzgaja obvezan je državi uplatiti po 250 zlota (1 poljski zlot = 1,8 kuna).

Poljaci, koji su prije bili isključivo pivopije odnosno potrošači jakih alkoholnih pića, na vino su se kao konzumenti počeli u jačoj mjeri navikavati prije desetak godina. Nakon što je Poljska ušla u EU i nakon što su se u toj zemlji počeli otvarati međunarodni trgovački lanci ponuda vina je porasla, a, kako je rasla, od početno dosta visokih cijena za butelju boce u ponudi su postajale jeftinije i pristupačnije širem sloju. Danas u Poljskoj ima više sjajno opremljenih i opskrbljenih vinoteka s najpoznatijim i najskupljim svjetskim etiketama, a šire se i wine-barovi, na dosta mjesta postoji odlična kombinacija bogatog vinskog magazina s wine-barom tako da se tu može izvrsno ručati, večerati, gablati, i, uz jelo, po vrlo povoljnoj cijeni u odnosu na onu u klasičnom restoranu popiti odličnu butelju. Cijena je, zapravo, vinotekarska maloprodajna s time što se u dijelu objekta s ugostiteljskom ponudom na tu cijenu još doplaćuje nešto novaca za posluživanje.

Kao što je to svuda, široka poljska publika koja tek prilazi vinu preferira slađe okuse, a znalci, dakako, posve suha vina. Koliko sam vidio u najpoznatijoj varšavskoj vinoteci-wine baru Mielzynski - koja inače ima svoju filijalu i u Poznanju i koja nudi oko 600 etiketa vina iz cijeloga svijeta a najskuplja butelja je bordoški Château Palmer, po 300 eura - kupaca vina za ponijeti a i gostiju za stolovima i za šankom mnogo je. Sudeći po zastupljenosti u ponudi u vinoteci, očito su najpopularnija novozelandska i čileanska vina, a iz Europe dosta se traže ona francuska, portugalska, španjolska, talijanska. Naših nisam vidio a i prodavač Michat Lewandowski mi je potvrdio da ih ne nude, vlasnik vinoteke navodno je bio razmišljao i o hrvatskoj kapljici, neke uzorke je i kušao, ali zasad nije našao interes da iz Lijepe naše nešto i naruči. Što se tiče poljskih vina koja smo vidjeli na policama, iako nije riječ o, priznaje otvoreno i prodavač u vinoteci, kakvoća koja se može mjeriti s vinima iz zemalja tradicijskih

proizvođača s europskoga juga, maloprodajne cijene za butelju nisu male, u svakom slučaju nisu ispod 10 do 12 eura, a takvima ih drže jer poljsko vino i u Poljskoj je još kuriozitet i raritet, dakle naplaćuje se status iz niše a ne prvenstveno kakvoća. ■

Vinogradar i vinar Maciej Mickiewicz s posjeda Solaris, u svom vinogradu i u kušaonici

Na imanju Maja u Kowali: Zbigniew Kwiatoń i Adam Stręczywilk

Vinogradarstvo/vinarstvo Mały Młynek u Bronowicama, i vlasnik Marek Kwaśniak sa supugom, u vinogradu

-------------------------------

I, na kraju, nešto i iz tipične lokalne gastronomije: juha žurek prigotovljena od vode u kojoj su se kuhale kobasice, s dodatkom brašna, komadića tih kobasica, gljiva i kriški utvrdo kuhanog jajeta. Ta se juha tradicijski poslužuje na uskršnjoj večeri. Dolje su poljski pierogi, karakteristični knedli nešto drukčijega oblika od onoga koji mi poznajemo. Mogu biti sa slanim i pikantnim (krumpir i svježi sir, luk, špinat, zelje, gljive, meso, leća…), odnosno slatkim nadjevom (uglavnom ljetno voće kao što su borovnice i jagode).

Deserti: zygmuntowka, kolač s aromama badema, punjen čokoladnim mousseom, džemom od brusnice i

šlagom, a na vrhu kojega je hrustavi kolačić od pečenog bjelanca u obliku krune. Kruna i naziv kolača upućuju na

kralja Zygmunta, koji je iz Krakowa u Varšavu prenio ovlasti glavnoga grada Poljske. Desno na slici je

wuzetka, kolač od kakaoa, tj. kakao-kocke s aromom ruma ili punča, prerezane po sredini da bi se između

moglo staviti šlag i džem. Na vrhu je preljev od čokolade i kupčić šlaga