TURISTIČKA POLITIKA EUROPSKE UNIJE1 - Hendijaturizam.ide3it.com/Ak.god. 2014-15/SKRIPTA MT_ZH_10... · područje svog interesa s ekonomije i na socijalnu i regionalnu politiku,

Diplomski sveučilišni studij poslovne ekonomije Skripta za kolegij „Međunarodni turizam“ Ak. godina 2014./2015. Doc. dr. sc. Zvjezdana Hendija

91

5. TURISTIČKA POLITIKA EUROPSKE UNIJE1 "Suvereni narodi prošlosti više ne mogu rješavati probleme sadašnjosti: oni ne mogu osigurati svoj napredak ni kontrolirati svoju budućnost. Zajednica je tek etapa na putu prema organiziranom svijetu sutrašnjice." (francuski političar Jean Monnet, memoari iz 1976.)

5.1. Osvrt na proces europskog integriranja Proces globalizacije, vrlo uočljiv u svijetu posljednjih nekoliko desetljeća, u jednom svom bitnom aspektu rezultirao je političkim, socijalnim i gospodarskim integriranjem (ujedinjavanjem) u Europi. Ideja o povezivanju naroda i država na Starom kontinentu oduvijek je bila prisutna u svijesti Europljana jer su se za nju kroz povijest zalagali filozofi, humanisti, pisci, vizionari, ali i političari i osvajači (Mileta, 1982:12). Primjer 5.1. Mogući oblici povezivanja europskih naroda

Razlikuju se dva pristupa u povezivanju europskih naroda, kroz osvajačke pohode s dominacijom jednog naroda (Cezar, Karlo Veliki, Napoleon, Hitler) te drugi, za koji se od 17. stoljeća zalažu mislioci i humanisti (Kant, Hugo) koji zagovaraju ideju ravnopravnog povezivanja naroda i država (Fontaine, 2007:2).

Europska unija (EU) plod je napora koji od polovine prošlog stoljeća ulažu zagovaratelji i promicatelji ideje o ujedinjenoj Europi. Današnja EU je „jedinstvena nadnacionalna integracija

2 europskih zemalja

okupljenih s namjerom zajedničkog promicanja mira i prosperiteta, ali i političke, gospodarske i društvene suradnje“ (Hrvatski sabor, 2015). Temelji Europske ekonomske zajednice (EEZ), iz koje je kasnije poniknula Europska unija, položeni su 1957. Rimskim ugovorima kojima se utvrđuje zajedničko tržište između šest zemalja udruženih u Europsku zajednicu za ugljen i čelik još 1951. godine tj. između: Belgije, Francuske, Italije, Luksemburga, Nizozemske i Njemačke (Fontaine, 2007:9). Primjer 5.2. Formiranje Europske ekonomske zajednice te kasnije Europske zajednice

Nakon 2. svjetskog rata ojačala je ideja o potrebi stvaranju „Sjedinjenih Država Europe“ (po uzoru na SAD), zbog ostvarivanja nekih zajedničkih ciljeva (za što se posebno zalagao britanski premijer Winston Churchill), ali na temelju ugovora koji bi jamčili potpunu jednakost među narodima. Proces je započeo osnivanjem Europske zajednice za ugljen i čelik u Parizu (1951.; djelovala do 2002.) s ciljem stvaranja zajedničkog tržišta, povezujući na tim osnovama pobjednike i gubitnike u ratu (Belgiju, Francusku, Italiju, Luksemburg, Nizozemsku i Njemačku). Prihvaćajući Monnetovu ideju (ministar u francuskoj vladi) da se do političkog jedinstva može najsigurnije stići putem sve šireg i dubljeg ekonomskog integriranja, iste zemlje 1957. u Rimu potpisuju dva nova ugovora: Ugovor o Europskoj ekonomskoj zajednici (EEZ) i Ugovor o Europskoj zajednici za atomsku energiju (Euroatom). Tri zajednice djeluju kao posebne organizacije, ali se 1967. njihova tijela ujedinjuju, pa se otada za njih koristi naziv Europske zajednice (EZ) (Mintas-Hodak 2004:11).

Pored očuvanja mira, njihova temeljna zadaća bila je uspostavljanje zajedničkog tržišta između ostalog i kroz carinsku uniju (za čiju je potpunu realizaciju trebalo proteći nekoliko desetljeća). Ciljevi EEZ-a, koja od 1967. djeluje kao EZ, Europska zajednica, su bili: - usklađivanje gospodarske razvijenosti zemalja članica, - osiguranje njihovog stabilnog i stalnog gospodarskog prosperiteta, - povećanje stabilnosti i sigurnosti tržišta, te - povećanje životnog standarda stanovništva (Fontaine, 2003:8), a to su i danas glavni ciljevi

Europske unije.

1 Napominje se da je ovo radna verzija 5. poglavlja!

Kao podloga za ovo poglavlje poslužio je originalni tekst iz udžbenika: Hitrec, T., Hendija, Z. (2008) Turistička politika Europske unije. U: Hitrec, T., Hendija, Z. Politika, organizacija i pravo u turizmu, Zagrebačka škola za menadžment, Zagreb, pp.17 –27., koji je djelomično korigiran i nadopunjen. 2 Međunarodne organizacije mogu biti udružene kao međuvladine asocijacije i tada su u njima sve članice

ravnopravne (npr. Vijeće Europe), a nadnacionalne (kao npr. EU) imaju posebna tijela na koje članice prenose dio svojih suverenih prava i djelomično ograničavaju svoj suverenitet u korist tih asocijacija (Mintas-Hodak, 2004:8).


92

Primjer 5.3. Formiranje zajedničkog tržišta E(E)Z-a

Nakon Rimskog ugovora 1957. očekivalo se brzo uspostavljanje zajedničkog tržišta (koje se od 1986. kad je donesen Jedinstveni europski akt naziva unutarnjim tržištem). Međutim, ono je formalno zaživjelo tek 1993. godine stupanjem na snagu Maastrichtskog ugovora, jer su zemlje E(E)Z-a još dugo intervenirale u nacionalna gospodarstva (subvencijama, potporama, zaštitom nacionalnih monopola, politikom javnih nabavki i sl.), a takva protekcionistička gospodarska politika je bila u suprotnosti s idejom stvaranja zajedničkog tržišta.

Uspjeh u ostvarivanju zacrtanih ekonomskih ciljeva „Male Europe“ pobudio je zanimanje drugih zemalja za priključenje Zajednici. Do njezinog prvog proširenja

3 dolazi 1973. pristupanjem Danske,

Irske te Ujedinjenog Kraljevstva (12 godina od podnošenja prvog zahtjeva4) , nakon čega EZ širi

područje svog interesa s ekonomije i na socijalnu i regionalnu politiku, kao i na zaštitu okoliša. Grčka je postala članica 1981. (6 godina nakon podnošenja zahtjeva), dok su Španjolska i Portugal pristupile 1986. (10 godina od zahtjeva). Nakon tog vala priključenja počinju se uviđati razlike u razvijenosti među zemljama, jer su nove članice bile slabije razvijene od dotadašnjih. Uvode se strukturni programi i osnivaju strukturni i kohezijski fondovi namijenjeni smanjivanju tih razlika između regija i zemalja. Zajedništvo među zemljama sve više se produbljuje, pa one donose tzv. „Bijelu knjigu“ (1985.), koja sadrži prijedloge budućih aktivnosti u cilju uspostavljanja velikog jedinstvenog tržišta (najkasnije do 1993.). Ideja stvaranja velikog jedinstvenog (unutarnjeg) tržišta bez unutarnjih granica podrazumijeva ukidanje zapreka slobodnom kretanju svih čimbenika proizvodnje: roba, usluga, osoba i kapitala. Zemlje članice odlučne u nastojanju da napokon doista stvore takvo tržište donose 1991. u nizozemskom gradu Maastrichtu Ugovor o Europskoj uniji koji je stupio na snagu 1. studenog 1993. otkada Zajednica djeluje pod novim nazivom (kao Europska unija) i počinje provoditi jedinstvenu ekonomsku i monetarnu politiku. Primjer 5.4. Postupak donošenja Maastrichtskog ugovora

Ugovor u Maastrichtu donesen 1.12.1991., ali se ratifikacija (prihvaćanje) u nacionalnim parlamentima otegnula, pa je potpisan 7.2.1992., a stupio je na snagu 1. studenog 1993., otkada Europska zajednica djeluje pod novim nazivom kao Europska unija.

U posljednjem desetljeću 20. stoljeća došlo je do četvrtog vala proširenja EU pristupanjem Austrije, Finske i Švedske 1995. godine. Zajednica je obuhvatila 15 članica i 375 milijuna stanovnika (2000.) što je bilo pola svih Europljana koji su živjeli na teritoriju na koji otpada 29 posto matičnog kontinenta. Primjer 5.5. Uvođenje eura u cilju kreiranja jedinstvene monetarne politike

Euro kao jedinstvena valuta EU (ranije EZ) u početku se koristio samo kao knjižni novac u financijskim transakcijama (od 1.1.1999. do 31.12.2001.), a kao efektivno sredstvo plaćanja pušten je u opticaj od 1.1.2002. u Eurozoni, u kojoj nisu sve članice EU. Do prosinca 2005. Eurozona obuhvatila je 12 zemalja EU: Austriju, Belgiju, Finsku, Francusku, Grčku, Irsku, Italiju, Luksemburg, Nizozemsku, Njemačku, Portugal i Španjolsku, godine 2007. euro je uveden u Sloveniji, godine 2008. na Cipru i Malti, godine 2009. u Slovačkoj, godine 2011. u Estoniji, godine 2014. u Letoniji, a u 2015. planira se njegovo uvođenje u Litvi – čime se Euro zona proširuje na 18 zemalja od 28 EU članica. Dakle, sve zemlje EU još uvijek nisu uključene u Eurozonu, kao što su npr. Danska, Ujedinjena Kraljevina, Švedska, Poljska, Hrvatska i dr. (European Commission, 2015a).

Deset zemalja iz tzv. petog kruga proširenja priključilo se Uniji u svibnju 2004. i to osam bivših socijalističkih zemalja istočne i srednje Europe uključujući i baltičke zemlje (Češku, Estoniju, Letoniju, Litvu, Mađarsku, Poljsku, Slovačku i Sloveniju) te dvije sredozemne otočne države Cipar i Maltu. Tim činom formalno se brišu razlike između europskog istoka i zapada, pa to proširenje ima i dodatnu političku dimenziju. Od siječnju 2007. EU je proširena na Bugarsku i Rumunjsku. Republika Hrvatska pristupila je 1. srpnja 2013. u EU te otada ta zajednica ima 28 članica (dakle većinu od 49 europskih zemalja), s izglednim proširenjem na Albaniju, Crnu Goru, Makedoniju, Srbiju, Tursku (koje su u statusu pridruženih članica/ kandidata za EU) te Islanda (koji je bio kandidat, ali su pregovori zamrznuti). Time je broj članica uvećan četiri i pol puta u odnosu na „Malu Europu“ iz 1957. godine. Potencijalne kandidatkinje ostaju Bosna i Hercegovina te Kosovo, zemlje koje su još uvijek „u

3 Određen je niz uvjeta koje zemlja na putu prema članstvu u E(Z)Z, kasnije EU, mora ispuniti želi li postati

njezinom članicom, a odnose se na političke (demokraciju, unutarnju stabilnost, prava manjina), gospodarske (otvoreno tržišno gospodarstvo), pravne (nacionalno zakonodavstvo usklađeno prema standardima EZ/EU) i administrativne kriterije (učinkovit sustav državne uprave). 4 Proširenje obično nije proteklo lako, jer je nailazilo na otpor postojećih članica (npr. Francuska je dva puta

uložila veto na pristupanje Ujedinjene Kraljevine, s Turskom su pregovori započeti 1987. i odbijena je 1989., a sličnih primjera je bilo i kasnije).


93

čekaonici“ Unije. S nekima su započeti preliminarni (pripremni) pregovori, premda je sve veći otpor današnjih članica daljnjem širenju Unije, a postoje neke najave izlaska zemalja iz te asocijacije (npr. Grčka). Gospodarski potencijal toga prostora je golem, što dokazuju svi uobičajeni pokazatelji (izvoz, uvoz, BDP, zaposlenost itd.). Vrhunac svog gospodarskog razvoja EU je ostvarila 2000. godine (tada s 15 članica) kad je prosječni bruto nacionalni proizvod po stanovniku iznosio oko 23 tisuće eura. Prema očekivanju, nakon pristupanja deset slabije razvijenih istočnoeuropskih zemalja, prosječni BNPPC je smanjen na 18 tisuća eura (2005.), ali je još uvijek bio viši od onoga što ga prosječno ostvaruju europske zemlje izvan Unije. Noviji podaci ponovno ukazuju na gospodarski rast Unije, pa je prema podacima Eurostata za 2012. godinu BNPPC u EU 28 iznosio je 25.500 eura po stanovniku (Eurostat, 2014:3). Nakon petog vala proširenja, broj stanovnika u EU je povećan za 22 posto. Teritorijalno uključenih 25 zemalja zahvaćalo je 2005. godine 3,6 milijuna km

2 ili nešto više od trećine europskog kontinenta

(35%), gdje je zbog relativno guste naseljenosti (116 stanovnika po km2) živjelo gotovo dvije trećine

Europljana (455 milijuna). Aktualno, nakon novih proširenja EU na 28 zemalja, dakle od 2013. godine, Unija zahvaća 4,5 milijuna km

2 ili nešto više od 44% europskog kontinenta, gdje zbog relativno guste

naseljenosti (113 stanovnika po km2) živi gotovo tri četvrtine (72%) Europljana (507 milijuna)

(European Commission, 2015b). Time je prema naseljenosti EU je zauzela treće mjesto na svijetu prema broju stanovnika, iza Kine i Indije. Primjer 5.6. Teritorijalno najveća i najmanja država EU

Prema većini površine Francuska je najveća EU članica, a Malta najmanja. (European Commission, 2015b)

Danas se sve češće postavlja pitanje gdje će konačno završiti granica Unije i s koliko zemalja? Što će biti s Norveškom, Islandom, Švicarskom i malim europskim državama? Kako će se nastaviti suradnja s Rusijom, Ukrajinom, Bjelorusijom, Moldavijom? Zasad je doista teško prognozirati da li će proces širenja Unije završiti s 49 europske zemlje ili možda s manjim brojem? Kako je sve izraženiji unutarnji otpor njezinoj daljnjoj ekspanziji, sve su slabiji izgledi za realizaciju tog procesa u doglednoj budućnosti, pa se čak dovodi u pitanje i priključenje nekih zemalja koje su već u statusu pridruženih članica/ kandidata, a postoje naznake o želji nekih članica za istupanje iz te asocijacije (npr. Grčka). Misija Unije za 21. stoljeće svodi se na sljedeće: omogućiti mir, napredak i stabilnost svojim narodima; premostiti podjele na kontinentu; omogućiti siguran život svojim građanima; promicati uravnotežen gospodarski i socijalni razvoj; uhvatiti se u koštac s izazovima globalizacije i očuvati različitost naroda Europe; podržati vrijednosti koje Europljani dijele kao što su: održivi razvoj i zdrav okoliš, poštivanje ljudskih prava i socijalna tržišna ekonomija (Fontaine, 2007:5). Uspije li održati ove glavne zacrtane ciljeve Europska unija trebala bi opstati i u budućnosti. 5.1.1. Hrvatski turizam i europski izazov Deklarirano opredjeljenje Hrvatske za ujedinjenu Europu (Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju, SSP između Republike Hrvatske i Europskih zajednica iz 2001. godine), između ostalog je implicitno sadržavao i stalno praćenje trendova u turističkoj politici EU. Nakon potpisivanja Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju 2001. godine, Hrvatskoj je, uglavnom iz političkih razloga, bio više puta odgađan početak pregovora o punopravnom članstvu u EU. Spomenuti sporazum predstavlja pravni temelj i sadržajni je okvir suradnje zemlje s EU koji se počeo primjenjivati od 1. veljače 2005. godine od kada Republika Hrvatska uživa status pridružene članice. Početkom listopada 2005. godine, međutim, država je i formalno započela pregovore s Unijom o punopravnom članstvu, što je konačno i ostvareno 1. srpnja 2013. godine. Primjer 5.7. Pristupanje RH u EU

Odnosi RH i EU započinju međunarodnim priznanjem RH kao suverene i samostalne države 15.1.1992. Predpristupne aktivnosti RH za članstvo u EU službeno su započele Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju (SSP) između RH i EU potpisanim 29.10.2001. čime RH stječe status potencijalne kandidatkinje, nakon čega slijedi njegova ratifikacija (potvrđivanje) u parlamentima svih članica EU. Od Hrvatskog sabora SSP je potvrđen 5.12.2001. (NN 15/01), a od Vijeća ministara EU u siječnju 2002. Ubrzo ga je ratificirala većina članica EU, a odugovlačile su Ujedinjena Kraljevina i Italija.


94

Ne čekajući okončanje postupka ratifikacije, RH je 21.2.2003. u Ateni podnijela zahtjev za punopravno članstvo u EU čime je otpočeo proces ocjenjivanja sposobnosti države podnositeljice zahtjeva da postane članicom EU. RH pristupa popunjavanju opsežnog upitnika koji sadrži oko 4.500 pitanja (o gospodarstvu, financijama, upravi i sl.), na temelju kojeg 17.3.2004. vanjskotrgovinski odbor Europskog parlamenta donosi tzv. AVIS, odnosno preporuku Vijeću ministara EU za primanje HR u članstvo. Mjesec dana kasnije 20.4.2004., Europska komisija pozitivno ocjenjuje sposobnost RH da započne pregovore, na temelju čega Vijeće ministra EU 18.6.2004. donosi odluku o stjecanju prava RH na status kandidata za EU. Statusom kandidata RH dobiva mogućnost korištenja predpristupnih fondova EU koji bi joj trebali olakšati prilagođavanje prema EU standardima i potaknuti brži razvoj. 1.2.2005. stupio je na snagu SSP čime je RH postala pridružena članica EU, pa je otada formalno započeo postupak screeninga, odnosno analitičkog pregleda i ocjene usklađenosti nacionalnih zakona i propisa s pravnom stečevinom EU (acquis communautaire-om). Postupak screeninga u 35 tematska poglavlja (a započelo je s poljoprivredom i obrazovanjem, kao najsloženijim sektorima) dobio je dodatni poticaj nakon što su 3.10.2005. u Luksemburgu otvoreni pristupni pregovori za ulazak RH u EU. Turizam je uključen u područje Pravo poslovnog nastana i sloboda pružanja usluga (poglavlje 3), zatim u poduzetništvo i industrijsku politiku (poglavlje 20), okoliš, prometnu politiku i neka druga područja. Tek nakon okončanja tog posla po svim poglavljima može se pristupiti sklapanju ugovora o pristupanju. Prva međuvladina konferencije na kojoj su usuglašena načela pristupnih pregovora održana je 28.6.2005. Slijedilo je 13 sastanaka Međuvladine konferencije o pristupanju RH EU, a pregovori su formalno okončani 30.6.2011. zatvaranjem svih 35 pregovaračkih poglavlja. Ugovor o pristupanju EU potpisan je 9.12.2011. u Bruxellesu. Nakon održanog referenduma 22.1.2012. RH je službeno postala punopravna članica EU 1.7.2013. godine (Ministarstvo vanjskih i europskih poslova RH, 2015).

Treba imati na umu da u kontekstu dinamičnih integracijskih kretanja u Europi kojima teži Hrvatska, shvaćajući ih svojom strateškom opcijom, turizam igra potencijalno važnu ulogu. U tom smislu nužno je: - sudjelovanje zemlje u: svim regionalnim organizacijama za turizam, zajedničkim programima i

projektima, uz korištenje fondova Unije i sl.; - usklađivanje propisa u ugostiteljstvu i turizmu s europskim standardima. Tu su uključeni i

standardi u oblasti: komercijalnog poslovanja, računovodstva, poreza (npr. porez na dodanu vrijednost), kategorizacije smještajne i ostale ponude itd.

Primjer 5.8. Mišljenja iz tiska o mogućnostima ulaska RH u EU

- Vjesnik 16.1.3.2003. intervju predsjednika Europske komisije Romana Prodija: “RH će na temelju svojih postignuća sama sebi odrediti datum ulaska u EU. Svaka zemlja će ući po svojoj zasluzi. Da li će to biti 2007.? Ako će uspjeti trčati, moći će ući 2007. Postoje određeni minimalni standardi koje svaka zemlja treba ispuniti.”

- HINA 5.1.3.2004. intervju s njemačkim veleposlanikom Weissom: “RH u Europskoj uniji nije san, nego realnost, no ostaje vidjeti kada će se to dogoditi”.

- Slobodna Dalmacija 11.3.2009. intervju s Hannesom Swobodom: „Hrvatska ulazi u EU 1. siječnja 2012. godine“.

Smatra se da će jedan od glavnih efekata pristupanja Hrvatske Uniji narednih godina biti porast inozemnih ulaganja upravo u turizam (uz poljoprivredu i energetiku). 5.2. Važnost turizma u Europskoj uniji Europska unija je vodeća regionalna turistička sila u svijetu. U međunarodnom turizmu u receptivnom smislu, prostor EU sudjeluje s oko 35% u svjetskom i 82% u europskom turizmu kao generator prihoda od turizma prema podacima za 2013. godinu. Osim toga, prostor EU prihvaća oko 40% svjetskih i oko 77% europskih turističkih tokova (dolazaka inozemnih turista) (UNWTO Tourism Higlights 2013:4). Primjer 5.9. Važnost EU u svjetskom i europskom turizmu 2013. godine

Prema podacima Svjetske turističke organizacije za 2013. godinu: - udio EU u ostvarenim prihodima od inozemnog turizma je dominantan te iznosi 34,8% (s ostvarenih 403 milijarde američkih dolara

prihoda) od 1.159 milijardi USD ostvarenih u svijetu te 82,4% prihoda od inozemnog turizma u Europi (od 489 milijardi USD prihoda od inozemnog turizma);

- s ostvarenih 433 milijuna međunarodnih turističkih dolazaka u EU se ostvaruje 39,8% svjetskog turističkog prometa (od 1.087 milijuna međunarodnih turističkih dolazaka) i 76,9% europskog turističkog prometa (od 563 milijuna međunarodnih turističkih dolazaka), (UNWTO Tourism Higlights 2013:4,5).

Vodeća svjetska turistička tržišta također se nalaze u Uniji, što cijeloj regiji daje, osim receptivnog, i snažan emitivni karakter. Naime, promatra li se prema zemljama i financijskim pokazateljima u međunarodnom turizmu, 5 EU članica svrstava se među vodećih 10 receptivnih zemalja svijeta prema ostvarenim prihodima od međunarodnog turizma i 4 EU članica je među 10 vodećih emitivnih zemalja svijeta prema turističkoj potrošnji u inozemstvu tj. prema ostvarenim rashodima na turističkim putovanjima (UNWTO Tourism Higlights 2013:6,13).


95

Primjer 5.10. Zemlje EU među vodećih deset emitivnih i receptivnih zemalja svijeta 2013. godine

Prema podacima Svjetske turističke organizacije za 2013. godinu: - U međunarodnom turizmu među vodećih 10 receptivnih zemalja svijeta 2013. godine svrstalo se 5 zemalja iz EU. Prema prihodima

od turizma te godine vodeće zemlje svijeta bile su: SAD, Španjolska, Francuska, Kina, Makao, Italija, Tajland, Njemačka, Ujedinjena Kraljevina i Hong Kong, a prema međunarodnim turističkim dolascima vodeće zemlje svijeta te godine bile su: Francuska, SAD, Španjolska, Kina, Italija, Turska, Njemačka, Ujedinjena Kraljevina, Ruska Federacija i Tajland.

- Osim u receptivnom turizmu, zemlje EU vodeća su svjetska emitivna turistička tržišta prema izdacima za turistička putovanja, a 2013. bilo ih je 4 među 10 vodećih emitivnih zemalja svijeta, a to su bile: Kina, SAD, Njemačka, Ruska Federacija, Ujedinjena Kraljevina, Francuska, Kanada, Australija, Italija i Brazil. (UNWTO Tourism Higlights 2013:6,13).

Više od polovine svih stanovnika Unije je turistički aktivno uz dominaciju intraregionalne razmjene. Naime, većina svih turističkih putovanja (u zemlju i u inozemstvo) ostvaruje se unutar regije na intraregionalnim putovanjima, gdje se odvija više od 90% turističke aktivnosti građana Unije na jednodnevnim izletima, na kratkim tzv. “short break” putovanjima te na tradicionalnim odmorišnim putovanjima, i to kako u domaćem tako i međunarodnom turizmu (Hitrec, Hendija 2004:211; European Commission, 2010:3). Napokon, turizam u Uniji ima golemu važnost, a zbog njegovog interdisciplinarnog karaktera, u turizmu se zapošljava između 9,7 milijuna Europljana (izravno) i 22,4 milijuna (neizravno) odnosno između 5,2% (izravno) i 12% (neizravno) zaposlenih. To znači da je skoro svako 8. radno mjesto u regiji na neki način vezano uz turizam, pri čemu treba istaknuti da se tu obično zapošljavaju one osobe koje inače teže nalaze posao, a to su najčešće žene i mladi (European Commission, 2010:3). Slično kao i kod zaposlenosti, turizam značajno pridonosi kreiranju bruto domaćeg proizvoda EU, pa njegov udjel u BDP-u regije iznosi između 5% (izravno) i 10% (neizravno), što čini gotovo trećinu svih izvoznih usluga Unije i svrstava turizam na treće mjesto po ekonomskim učincima u Uniji, nakon trgovine i robne razmjene te građevinarstva (European Commission, 2010:3). Promotri li se samo ugostiteljstvo kao djelatnost (tj. područje I – Djelatnost pružanja smještaja te pripreme i usluživanja hrane, prema Nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti), blizu 1,8 milijuna poduzeća u "Eurolandu" posluje izravno u turizmu, od čega više od 95% čine mali i srednji poduzetnici (s prosječno desetak zaposlenih), koji su dominantni nositelji ove gospodarske aktivnosti u Uniji (Hitrec, Hendija, 2000:65). 5.3. Turističke politike Europske zajednice (kasnije Europske unije) u 20. stoljeću Tek nakon što je uvidjela veliku važnost turizma u gospodarstvu, ali i u društvu uopće, EZ je relativno kasno počela razvijati svoju turističku politiku - tek od 1980.-ih godina 20. stoljeća. To je djelomično bilo uzrokovano tadašnjim pristupanjem južnoeuropskih zemalja, čija su gospodarstva bila jako ovisna o turizmu (Grčke, Španjolske, Portugala). S obzirom na ekonomsku, socijalnu i kulturnu važnost koju turizam ima u EZ (današnjoj EU) iznenađujuće je koliko je dugo trebalo (dulje od 23 godine nakon Rimskog sporazuma) da bi se uopće pokrenule neke inicijative u području kreiranja turističke politike regije (Dionysopoulou, 2012:286). 5.3.1. Tijela zadužena za turizam u EZ-u (EU) Tek kada se javila potreba za koordiniranjem brojnih aktivnosti i resora u Europskoj komisiji koja je djelovala kao nadnacionalno tijelo počela se uočavati važnost turizma u EZ-u. Europska komisija je zadužila neke svoje službe, odnosno uprave tzv. direkcije, da se bave turizmom. Prvobitno se turizmom bavila Glavna uprava XXIII, koja se 2000. godine transformirala u Glavnu upravu za poduzetništvo i industriju (Directorate General - DG Enterprise and Industry). U okviru te uprave turizmom se bavi posebna Turistička jedinica (Tourism Unit). Osim toga, nekim aspektima turizma bave se također i druge uprave Europske komisije, posebice Glavna uprava za okoliš, Uprava za očuvanje zdravlja i zaštitu potrošača, Uprava za kulturu i obrazovanje itd.


96

Primjer 5.11. Primjeri odabranih aktivnosti u turizmu Glavne uprave za okoliš

Neke od aktivnosti Glavne uprave za okoliš u području turizma su: - EcoLabel – ekološka oznaka kvalitete za smještajne kapacitete (hotele i kampove) koji primjenjuju ekološke kriterije u poslovanju; - Upravljanje brojem posjetitelja u ekološki ugroženim područjima tzv. visitor and traffic management; - Europska nagrada za turizam i okoliš dodijeljena 1995. godine; - procjena utjecaja turizma na okoliš tzv. E.I.A: Environmental Impact Assessment za sve specifične oblike turizma u kupališnim

destinacijama, zimsko-sportskim, u marinama, u lječilišnim destinacijama i sl. aktivnosti. Temeljna premisa je da razvoj turizma ne smije ugroziti okoliš.

Zahvaljujući i drugim nadnacionalnim tijelima, kao što su Europski parlament, Ekonomski i socijalni odbor te Odbor regija (European Parliament, Economic and Social Committee, Committee of the Regions) inicirano je 1986. formiranje Savjetodavnog odbora za turizam (Tourism Advisory Committee), u kojem su bili zastupljeni predstavnici 18 europskih zemalja i koji, kroz povremene sastanke, djeluje kao forum za rješavanje raznih pitanja u turizmu. Odbor obavlja isključivo savjetodavnu ulogu i trajno surađuje s Turističkom jedinicom Europske komisije, pa i ostalim tijelima unutar Unije, a i šire (s raznim turističkim organizacijama i interesnim skupinama). Pri Europskoj komisiji djeluje također i Eurostat, statistički ured EU, koji je zadužen za ujednačavanje (harmonizaciju) pokazatelja u turizmu nacionalnih statistika, za prikupljanje, sistematizaciju i objavljivanje statističkih podataka iz turizma (uz sve ostale podatke o EU). Nakon što je pozornost svjetske javnosti usmjerena na potrebu pažljivijeg ponašanja čovjeka prema okolišu (usvajanjem Agende 21 u Rio de Janeiru), Europska komisija također počinje sve više poticati održivi razvoj turizma. Komisija osniva posebnu Grupaciju za održivi turizam, TSG (Tourism Sustainibility Group) u kojoj su zastupljeni predstavnici svih zainteresiranih strana u turističkom sektoru iz članica EU. Posljednjih godina Europska komisija pokreće održavanje i Europskih turističkih foruma, na kojima se raspravlja o svih aktualnim problemima u turizmu (poticanju konkurentnosti, održivom razvoju, obrazovanju i zaposlenosti, primjeni informatičke tehnologije i sl.). Od 2000. godine u Uniji se formira 5 posebnih radnih skupina za turizam: ● Radna skupina A: − Olakšavanje razmjene i širenja informacija, posebno kroz nove

tehnologije, ● Radna skupina B: − Poboljšanje stručnog osposobljavanja kako bi se unaprijedile

vještine zaposlenih u turizmu, ● Radna skupina C: − Unapređenje kvalitete turističkog proizvoda, ● Radna skupina D: − Promicanje zaštite okoliša i održivog razvoja u turizmu, ● Radna skupina E: − Upravljanje utjecajem i korištenjem informatičke i komunikacijske

tehnologije (ICT) u turizmu. Upravo zahvaljujući tim radnim skupinama i turističkim forumima zajednička turistička politika EU postala je nepobitnom činjenicom, naročito u novom tisućljeću, a posebno nakon petog vala proširenja EU, te se nastavlja i dalje. 5.3.2. Faze razvoja (evolucija) turističke politike EZ-a (EU) U razvoju turističke politike EZ-a, kasnije EU-a, mogu se razlikovati tri faze: ● početne inicijative

kreiranja turističke politike u EZ:

● početne inicijative u EZ-u tek od ranih 1980. ih godina 20. stoljeća,

● donošenje prvih dokumenata za turizam koji parcijalno (usitnjeno) rješavaju pojedina pitanja u turizmu;

● heterogena separirajuća turistička politika u EU:

● intenziviranje aktivnosti nakon Maastichtskih sporazuma 1993. godine do kraja 20. stoljeća,

● nastavlja se donošenje dokumenata za turizam, ali je riječ o heterogenoj separirajućoj turističkoj politici pojedinih država članica (jer još uvijek prevladavaju nacionalni koncepti kreiranja turističke politike);


97

● jedinstvena aktivna homogena turistička politika EU

● od 21. stoljeća intenziviraju aktivnosti u kreiranju jedinstvene turističke politike EU:

− organiziraju se konferencije posvećene turizmu (turistički forumi),

− zadužuju radne skupine za određena područja u turizmu,

− intenzivira donošenje dokumenata za turizam regije; ● posebno intenzivno nakon Lisabonskog sporazuma koji

stupa na snagu 2009. godine; ● na turističkom forumu u Madridu u 14.4. 2010. donesena

deklaracija o jedinstvenoj aktivnoj turističkoj politici EU tzv. Madridska deklaracija;

● Europska komisija usvojila temeljni dokument o jedinstvenoj aktivnoj homogenoj turističkoj politici u lipnju 2010. godine: Europa, vodeća turist. destinacija svijeta – nove smjernice turističke politike.

5.3.3. Početne inicijative kreiranja turističke politike u EZ-u Moglo bi se reći da je riječ o prvoj fazi razvoja turističke politike. Naime, početne inicijative turističke politike u EZ-u započinju tek od ranih 1980.-tih godina 20.st. kada se počinju donositi prvi dokumenti koji parcijalno (usitnjeno) rješavaju pojedina pitanja u turizmu. To su bili sljedeći dokumenti:

1982. Za zajedničku turističku politiku – prve smjernice,

1986. Jedinstveni europski akt,

1987. Turistički sektor – horizont 1992.,

1990. Europska godina turizma,

1990. Pravne smjernice za putovanja,

1992. Plan zajedničkih akcija u korist turizma i sl. dokumenti. Nakon što se turizmu napokon počela posvećivati zaslužena pažnja progresivno je rastao broj dokumenata koji su ga na različite načine tretirali. U njima su bile sadržane razne mjere turističke politike. # 1982. Za zajedničku turističku politiku – prve smjernice. Ovdje su zacrtane osnovne smjernice turističke politike EZ (kasnije EU). Sadržajno obuhvaća: - važnost turizma u EZ - slobodu kretanja i zaštitu turista - zapošljavanje i kadrove - promet i turizam - turizam i regionalni razvoj - zaštitu nasljeđa u sklopu turizma i sl. # 1986. Jedinstveni europski akt # 1987. Turistički sektor – horizont 1992. sadrži: - poticajne mjere za turizam, posebno financijske, - projekte promidžbe na trećim tržištima i sl. U ovom dokumentu su zacrtani temeljni ciljevi turističke politike EZ-a. # 1990. Europska godina turizma – proglašena u cilju poticanja razvitka turizma u EZ-u. # 1990. Pravne smjernice za putovanja – donesene za reguliranje paušalnih putovanja, a namijenjene su turističkim agencijama i turoperatorima koji djeluju u EZ-u i izvan regije. # 1992. Plan zajedničkih akcija u korist turizma: - usmjeren na intenziviranje razmjene turističkih informacija - podizanje kvalitete usluga u turizmu - stupnjevanje godišnjih odmora - potiče se seoski i socijalni turizam


98

- potiče se razvoj informatičke tehnologije - zalaže se za zaštitu od nelojalne konkurencije. Taj osnovni dokument kasnije je, u EU (1994., 1996., 1997., i 2001.), stalno proširivan uvođenjem stalno nekih novih mjera za turizam, a zadnja verzija objavljena je 2001. pod nazivom „Radimo zajedno za budućnost europskog turizma“. 5.3.4. Heterogena separirajuća turistička politika u EU u 20. stoljeću Do intenziviranja aktivnosti u turizmu dolazi tek nakon Maastrichtskih sporazuma – od 1993. godine (u 20.st.) kada se počinje razvijati heterogena separirajuća turistička politika Unije (koja se tako razvija do kraja 20. stoljeća). Temeljni dokument EU - Ugovor iz Maastrichta tj.“Ugovor o osnivanju EU” (koji je bio donesen je 1991. u nizozemskom gradu Maastrichtu, a stupio na snagu 1993. godine) prvi puta je predviđao izravnu nadležnost Unije u turizmu. Članak 2. navedenog Ugovora naglašava nužnost ostvarivanja visoke razine zaposlenosti, rasta životnog standarda i kvalitete života stanovništva, kao i ekonomske i socijalne povezanosti među državama članicama. Da bi se ti ciljevi ostvarili u članku 3 navode se aktivnosti EU usmjerene u razvoj energetike i turizma te zaštite građana EU. Nakon temeljnog dokumenta o osnivanju Unije (Ugovora u Maastrichtu) intenzivira donošenje posebnih dokumenata za turizam:

1994. Zelena knjiga o ulozi Unije u turizmu (zalaže se za održivi razvoj turizma),

1995. Smjernice za prikupljanje statističkih podataka,

1996. Program pomoći turizmu „Philoxenia” - koji ima dvije osnovne svrhe djelovanja: podizanje kvalitete usluga u turizmu i jačanje konkurentnosti turističkog gospodarstva,

1999. Povećanje turističkog potencijala za zapošljavanje (dokument koji utvrđuje izglede za povećanje zaposlenosti putem turizma) i sl. dokumenti.

U to vrijeme iniciraju se i neki posebni programi pomoći za razvoj turizma u regiji: - već spomenuti program „Philoxenia”, - „Phare“ – program pomoći za bivše socijalističke zemlje (uključuje tehničku pomoć i pomoć u

obrazovanju), - „Leader“ – program pomoći ruralnim područjima, - „Raphael“ – podupire veze turizma i kulture, - indirektno i program „Cards“ (Community Assistance for Reconstruction, Development and

Stabilization) – program tehničko-financijske pomoći zemalja jugoistočne Europe, koji je bio primarno namijenjen izgradnji tržišnog gospodarstva u tim zemljama (Hrvatskoj, Albaniji, Makedoniji, BiH, Srbiji, Crnoj Gori). Njegova uloga je bila važna za turizam u području standardizacije statističkih podataka u turizmu.

Zajednički stav u svim dokumentima za turizam koji su u EZ-u, a kasnije EU-u, doneseni u 20. stoljeću mogu se svesti na to da su oni svi isticali golemu važnost turizma za: - nacionalna gospodarstva, - zapošljavanje, - regionalno oživljavanje zaostalih područja, - socio-kulturne procese i sl. 5.3.5. Ciljevi turističke politike EZ-a (kasnije EU) u 20. stoljeću Osnovni ciljevi turističke politike u tom razdoblju bili su: 1) osiguranje gospodarskog prosperiteta 2) povećanje zaposlenosti 3) promicanje europskog jedinstva i zajedništva.


99

5.3.6. Izravne i neizravne mjere turističke politike EZ-a (kasnije EU) u 20. stoljeću Slično kao i kulturi, turizmu je bila namijenjena specijalna misija. U skladu s tim stimulirao se razvoj specifičnih oblika i vrsta turizma kao štp su: kulturni, omladinski, seoski turizam i sl. oblici turizma. Izravnim mjerama turističke poltike u EZ/ EU u 20. stoljeću:

1) potiče se razvitak kulturnog turizma 2) potiče se razvitak omladinskog turizma 3) potiče se razvitak seoskog turizma 4) posebna pažnja posvećuje se unapređenju kvalitete usluge 5) zatim zaštiti turista kao potrošača 6) kao i očuvanju i zaštiti prirodne i kulturne baštine i poduzimaju se druge slične mjere.

U EZ- u, odnosno Uniji, donose se brojne mjere ne samo za turizam. Zanimljivo je da većina tih mjera, koje se općenito donose, također indirektno utječe na turizam regije. To su bile sljedeće mjere: ● strukturni fondovi: − korištenjem tih fondova financijski se podupiru brojni projekti koji

nastoje smanjiti jaz između bogatih i siromašnih u regiji; ● poticanje malog i

srednjeg poduzetništva tzv. SME:

− poticanje tzv. SME (small and midium enterprises) važno je za turizam i to posebno za ugostiteljstvo (jer su mali i srednji poduzetnici dominantni nositelji gospodarske aktivnosti u Uniji s više od 95% udjela);

● kulturna politika: − svi službeni dokumenti EZ/EU zagovaraju povezanost turizma i kulture, pa se tu izdvajaju projekti Europski kulturna prijestolnica, Europski mjesec kulture, Europski festival kulture, Europski dan kulture i sl. U načelu, EZ/EU podržave sve projekte koji naglašavaju kulturološku vezu među narodima i koji promoviraju jedinstvenu europsku civilizaciju;

● politika zaštite okoliša:

− povezuje se s turističkom politikom jer je prepoznato da je zaštita okoliša jedina razvojna alternativa za budućnost EU (uočeno je da suvremeni masovni turizam vrši pritiske na okoliš te uzrokuje saturaciju i devastaciju prostora, a razvitak turizma ne smije ugroziti okoliš);

● Schengenski sporazum:

− Schengenski sporazum je potpisan 1985. između 5 zemalja: Francuske, Njemačke, Belgije, Nizozemske i Luksemburga, a danas tzv. Schengenland pokriva skoro svu regiju. Sporazum je važan za turizam zbog ukidanja međugraničnih kontrola. On omogućava veću propusnost za domaće, a nepropusnost za sve ostale tokove, jer se unutarnje granice ukidaju, a vanjske strože nadziru, što znatno olakšava interna putovanja;

● stupnjevanje godišnjih odmora:

− posebno izraženo u Njemačkoj gdje se primjenjuje različit raspored školskih praznika;

● razvoj informatičke tehnologije:

−

● mjere zaštite od nelojalne konkurencije:

−

● prikupljanje i standardizacija statističkih podataka:

− svi dokumenti EZ/EU zalažu se za prikladnu standardizaciju u svim područjima, a u turizmu su posebno vidljivi napori u klasifikaciji i kategorizaciji smještajnih i drugih objekata u regiji;

● uvođenje eura: − euro (u primjeni od 1.1.2002. i danas proširen na 18 EU zemalja) omogućava veću transparentnost cijena, ukidaju se mjenjačke provizije što olakšava putovanja Europljana.

Premda je u svim zemljama članicama EZ/EU turizam liberaliziran i prepušten privatnoj inicijativi i mehanizmima tržišta - u nacionalna zakonodavstva postepeno se uvodi pozamašan korpus: - propisa - uredbi i - standarda, kao početne inicijative u kreiranju turističke politike ove regije.


100

5.4. Jedinstvena aktivna homogena turistička politika EU u 21. stoljeću U cilju kreiranja jedinstvene aktivne turističke politike EU u 21. stoljeću poduzeto je niz aktivnosti u EU među kojima valja izdvojiti sljedeće:

formiraju se posebne radne skupine zadužene za najvažnija područja u turizmu (od 2000. godine), kao što su npr.:

o zaposlenost, o kvaliteta turističkog proizvoda, o održivi razvoj turizma, o primjena informatičke i komunikacijske tehnologije, ICT o utvrđivanje standardiziranih pokazatelja u turizmu i sl.;

ističe se važnost turizma u temeljnom dokumentu EU tj. u Lisabonskom ugovoru;

organiziraju se konferencije posvećene turizmu tzv. turistički forumi;

proglašava se Europski dan turizma;

intenzivira se donošenje posebnih dokumenata za turizam od kojih je najvažniji: dokument donesen u lipnju 2010.: “Europa, vodeća turistička destinacija svijeta – nove smjernice turističke politike”.

5.4.1. Glavne aktivnosti usmjerene na turizam u EU u 21. stoljeću Od 2000. godine u EU je formirano 5 posebnih radnih skupina za pojedina važna pitanja u turizmu, i to radne skupine za:

zaposlenost

kvalitetu turističkog proizvoda

održivi razvoj turizma

primjenu ICT (informatičko-komunikacijske tehnologije)

utvrđivanje standardiziranih pokazatelja u turizmu i sl. Organiziraju se tematske konferencije za turizam tzv. turistički forumi, od 2006. godine do 2011. održano 6 turističkih foruma: Primjer 5.12. Teme turističkih foruma u razdoblju od 2006. do 2011. godine

- 2011. Konkurentnost europskog turizma - 2010. Europa kao vodeća turistička destinacija - 2009. Turizam i europsko gospodarstvo u krizi - 2008. Kvaliteta i održivost europskog turizma te trendovi potražnje - 2007. Održivo upravljanje turističkim destinacijama - 2006. Mogućnosti za nove poduzetničke aktivnosti u turizmu.

Proglašava se europski dan turizma, od 2008. do 2011. godine, s temama posvećenih aktualnim problemima turizma: Primjer 5.13. Teme Europskog dana turizma u razdoblju od 2008. do 2011. godine

- 2011. industrijska baština, diferencijacija europske turističke ponude - 2010. europska baština i kulturni itinereri u europskoj turističkoj politici - 2009. umrežavanje i održivost europskog turizma - 2008. mogućnosti korištenja sredstava fondova EU za turizam.

Formiranje posebnih radnih skupina za turizam od 2000. godine: ● Radna skupina A: − Olakšavanje razmjene i širenja informacija, posebno kroz nove

tehnologije, ● Radna skupina B: − Poboljšanje stručnog osposobljavanja kako bi se unaprijedile

vještine zaposlenih u turizmu, ● Radna skupina C: − Unapređenje kvalitete turističkog proizvoda, ● Radna skupina D: − Promicanje zaštite okoliša i održivog razvoja u turizmu, ● Radna skupina E: − Upravljanje utjecajem i korištenjem informatičke i komunikacijske

tehnologije (ICT) u turizmu.


101

U temeljnim dokumentima Unije također se naglašava važnost turizma u regiji. Tako se nakon Maastrichskog ugovora naglašava važnost turizma i u Lisabonskom sporazumu. Lisabonska strategija pokrenuta 2000. zagovarala je: gospodarski rast i povećanje zaposlenosti u EU do 2010. godine. Strategija je 2005. revidirana i donesen je novi dokument “Radimo zajedno za gospodarski rast i zaposlenost – novi početak Lisabonske strategije” – usmjeravajući napore EU na porast zaposlenost u svim sektorima, pa i u turizmu. „Lisabonska strategija” stupila na snagu 1.12.2009. godine. Dakle, prava važnost turizma u regiji prepoznata je tek stupanjem na snagu Lisabonskog sporazuma 2009. godine. Naime, stupanjem na snagu tog sporazuma Europskoj komisiji dopušteno je poduzimanje potrebnih mjera u cilju unapređenja turizma u zemaljama članicama, posebno u području promocije i unapređenja konkurentske pozicije na turističkom tržištu. Otada turizam uživa potpunu podršku u EU, koordiniraju se aktivnosti turističke politike i osigurava materijalna potpora za turizam. Povećanje konkurentnosti turizma utvrđeno je kao glavni cilj turističke politike Europske unije. U čl. 195 Lisabonskog sporazuma od mjera za turizam posebno se izdvajaju sljedeće: - stvaranje povoljnog okruženja za poticanje konkurentnosti i poduzetništva u turizmu - poticanje suradnje između zemalja članica, posebno u razmjeni iskustava pozitivne prakse - razvijanje integriranog pristupa turizmu, koji uzima u obzir i mjere drugih politika koje također

utječu na turizam. Zaključuje se da europski turizam mora evaluirati i treba razviti mnogo aktivniju jedinstvenu homogenu turističku politiku za cijelu regiju. 5.4.2. Važni dokumenti na putu kreiranja jedinstvene aktivne homogene turističke politike EU Moglo bi se reći da u 21. stoljeću nastupa treća faza kreiranja jedinstvene aktivne homogene turističke politike EU. Tada intenzivira donošenje sljedećih važnih dokumenata za turizam:

2001. “Radimo zajedno za budućnost europskog turizma”

2003. “Osnovne smjernice održivog razvoja turizma u Europi”

2006. “Obnovljenom turističkom politikom: prema jačanju suradnje u europskom turizmu”

2007. “Agenda za održivi i konkurentni europski turizam”

2010. “Europa, vodeća turistička destinacija svijeta – nove smjernice turističke politike” - koji je najvažniji jer se u njemu definiraju konkretne mjere za realizaciju zacrtanih ciljeva jedinstvene aktivne homogene turističke politike EU.

# Radimo zajedno za budućnost europskog turizma” 2001. (European Commission, 2001) Ovaj dokument ukazuje na koji način se može najbolje iskoristiti potencijal turizma za povećanje konkurentnosti. Osim toga, dokument predstavlja prekretnicu za povećanje zaposlenosti u turizmu (za što je inicijalno bio donesen dokument „Turizam i zaposlenost“ još 1997. godine u EU). Kao glavni razvojni izazovi turizma u regiji za nositelje turističke aktivnosti i dionike javnog sektora prepoznato je 5 problema u regiji: stručno osposobljavanje, kvaliteta usluga, kvaliteta informacija, održiv razvoj turizma i primjena novih tehnologija. U cilju svladavanja tih razvojnih izazova u ovom dokumentu Komisija predlaže sljedeće mjere za turizam: - ostvarivanje bolje suradnje javnog i privatnog sektora u turizmu i ostalih sektora i djelatnosti

indirektno uključenih u turizam, - poticanje umrežavanja usluga, - osiguranje financijske podrške za turizam kroz financijske instrumente EU, - promicanje održivog razvoja turizma, - definiranje pokazatelja za praćenje kvalitete turističkih usluga na razini destinacije. # Osnovne smjernice održivog razvoja turizma u Europi” 2003. (European Commission, 2003) Potiče održivi razvoj turizma u EU. U tom dokumentu zagovara se koncept „povratka prirodi“. Takav pristup podrazumijeva kreiranje turističke ponude koja se zasniva na kombinaciji zdrave i organski proizvedene hrane, netaknutog prirodnog okruženja te rekreativnih aktivnosti u funkciji očuvanja običaja i tradicije. Ovaj dokument naglašava potrebu da se u EU osigura konzistentnost različitih politika i svih mjera koje se odnose na održivost i konkurentnost turizma kako bi se poboljšala: - ekonomska,


102

- društvena (socijalna) i - ekološka održivost u regiji. U dokumentu se definira da bi turistička politika EU trebala ujediniti i približiti različite interese južnih receptivnih zemalja (za koje je karakterističan masovni rast turizma) s sjevernim emitivnim zemljama na taj način da se izbjegavaju štetne posljedice za okoliš, uvažava kulturno nasljeđe raznih naroda te osigurava zadovoljavajuća kvaliteta pruženih usluga u turizmu. # Obnovljenom turističkom politikom: prema jačanju suradnje u europskom turizmu” 2006. (European Commission, 2006) U veljači 2005. Komisija je predložila reviziju Lisabonske strategije s naglaskom na dva glavna zadatka: - osiguranje stalnog i snažnijeg rasta gospodarstva i - otvaranje novih radnih mjesta u Uniji. U cilju ostvarenja tih ciljeva Komisija je predložila obnavljanje europske turističke politike te potiče donošenje novog dokumenta za turizam 2006. pod nazivom „Obnovljenom turističkom politikom: prema jačanju suradnje u europskom turizmu“. Osnovni ciljevi dokumenta su bili: - poboljšanje konkurentnosti europskog turizma i - kreiranje novih i kvalitetnijih radnih mjesta kroz poticanje održivog rasta turizma u Europi i na

globalnoj razini. Kao glavni razvojni problemi turizma u regiji prepoznati su sezonalnost turističke potražnje i nedostupnost turizma za sve kategorije stanovništva (invalide, starije, siromašnije). Dokument se zalaže za razmjenu znanja u turizmu između članica, za podizanje razine svijesti o mogućnostima korištenja financijskih instrumenata EU, što bi se trebalo ostvariti sinergijskim djelovanjem i holističkim pristupom. # Agenda za održivi i konkurentni europski turizam” 2007. (European Commission, 2007) Od 2007. Komisija je pokrenula srednju fazu dugoročne strategije razvoja održivog i konkurentnog europskog turizma te donosi dokument “Agenda za održivi i konkurentni europski turizam”. U dokumentu je upućena važna poruka svim dionicima uključenim u turizam kako je u cilju podizanja konkurentnosti Europe kao najatraktivnije receptivne turističke destinacije svijeta nužno podupirati pozitivne primjere održivog razvoja turizma u regiji. Osim toga u njemu se definira okvir za konkretnu provedbu podrške u turizmu, kao i u svim drugim sektorima i djelatnostima koji mogu utjecati na održivost i konkurentnost turizma. U Agendi je turizam je proglašen gospodarskom granom s najvećim potencijalom za rast i otvaranje radnih mjesta. Agenda definira zajedničku turističku politiku zasnovanu na poticanju održivog razvoja turizma kojom će se: - maksimalno zaštititi okoliš, - osigurati društvena (socijalna) stabilnost u regiji i - osigurati ekonomski (gospodarski) prosperitet regije. Ukratko, u cilju podupiranja razvoja turizma EU, kao najatraktivnijoj receptivnoj turističkoj regiji svijeta, treba poticati održivi razvoj turizma u europskim turističkim destinacijama. 5.4.3. Izazovi s kojima se suočava turizam EU u prvom desetljeću 21. stoljeća Europa se u 21. stoljeću suočava s ogromnim izazovima, uključujući ekonomsku krizu, klimatske promjene, održivi razvoj, energetsku nesigurnost i terorizam (Europska komisija, 2009:2). Ti izazovi snažno djeluju na razvoj turizma regije, a od eksternih utjecaja valja posebno izdvojiti sljedeće: - socio-demografske promjene (starenje Europljana), - klimatske promjene (kao što je bila nedavna erupcija vulkana na Islandu, poplave)

(Zbog erupcije islandskog vulkana 2010. gubitak turoperatora procijenjen na 1 milijardu eura i došlo je do smanjenja turističkih putovanja za oko 2 milijuna.);

- informatička i komunikacijska tehnološka unapređenja, ICT; - tržišna konkurentnost; - posljedice ekonomske i financijske krize (nakon 2008. godine)

(Zbog ekonomske i financijske krize uočeno je da se Europa sporije oporavlja od drugih regija jer, premda su Europljani nastavili putovati, putovali su u bliže destinacije i kraće, jer se skratila duljina boravka u destinacijama.);

- očekivane promjene u članstva Unije (da li će doći do proširenja ili erozija EU?); - očekivano širenje Eurozone i sl.


103

Kao interne probleme razvoja turizma u Uniji Europska komisija je posebno uočila sljedeće: - neprilagodljivost ponude, koja se teško i sporo adaptira na promjene, posebno mali i srednji

poduzetnici, koji dominiraju u turizmu tzv. SME (small and midium enterprises): o zbog ograničenih financijskih sredstava o zbog nedostatka stručnog osoblja,

- sezonalnost turističkih kretanja koja uzrokuje neoptimalno korištenje postojeće infrastrukture i osoblja.

Mogu se izdvojiti dva glavna problema (izazova) s kojima se susreće suvremeni turizam Europske unije danas. To su:

starenje stanovništva: - kao eksterni utjecaj na turizam te

problem sezonalnosti: - kao interni utjecaj. Usprkos toga (internih i eksternih utjecaja) predviđa se rast važnosti EU u svjetskom turizmu. 5.4.4. Aktivna jedinstvena homogena turistička politika EU Nakon nekoliko desetljeća heterogene (separirajuće) turističke politike napokon je Europska komisija prepoznala važnost turizma u EU te je na Turističkom forumu u Madridu u travnju 2010., gdje su bili prisutni ministri turizma članica EU: - turizam prepoznat kao bitna gospodarska aktivnost za gospodarski razvoj Europe, - zaključeno je da europski turizam mora evaluirati, - usvojena je tzv. Madridska deklaracija o nužnoj jedinstvenoj (homogenoj) aktivnoj

turističkoj politici EU. Premda je Europa i dalje vodeća receptivna regija svijeta jer apsorbira 40% dolazaka i 35% prihoda od turizma u globalnim razmjerima (prema podacima za 2013. godinu) realno postoji opasnost smanjenja njezina udjela. Naglašava se da je nužno uložiti dodatne napore i poduzeti konkretne mjere u cilju očuvanja takve (tržišno konkurentne) pozicije. Zbog turbulentnih promjena na turističkom tržištu, koje su najočitije kod turističke potražnje, emitivnih tržišta i ponašanja samih turista na putovanjima, takvu vodeću poziciju u svijetu bit će, u budućnosti, vrlo teško održati. Imajući u vidu činjenicu da je nužno poduzeti mjere za očuvanje tržišne konkurentnosti Europe kao vodeće turističke receptivne regije svijeta Europska komisija je u lipnju 2010. donijela dokument “Europa, vodeća turistička destinacija svijeta – nove smjernice turističke politike” (European Commission, 2010, COM 352/3). Dokument predstavlja novi konsolidirani okvir brojnih aktivnosti u europskom turizmu za prevladavanje suvremenih izazova razvoja turizma. U dokumentu se navode 4 glavna cilja turističke politike EU (za 4 područja djelovanja) i niz mjera s akcijskim planom (i više od 20 konkretnih aktivnosti za realizaciju tih zacrtanih ciljeva), kako bi Europa uspjela održati vodeće mjesto na svjetskom turističkom tržištu. Uz stare ciljeve turističke politike (iz 20. stoljeća) koji su i dalje važeći, definiraju se novi ciljevi aktivne jedinstvene (homogene) turističke politike EU i to: I.) unapređenje konkurentnosti europskog turizma II.) poticanje razvoja održivog, odgovornog i visoko kvalitetnog turizma III.) kreiranje jedinstvenog i prepoznatljivog imidža Europe kao objedinjenog skupa održivih i

kvalitetnih destinacija (kao atraktivne turističke destinacije) IV.) povezivanje turističke politike EU s drugim razvojnim politikama ostalih sektora u EU,

kao i intenzivnije korištenje financijskih instrumenata EU. Ad I.) Unapređenje konkurentnosti europskog turizma kao prvi cilj aktivne jedinstvene homogene turističke politike EU planira se ostvariti putem 5 mjera koje uključuju 10 aktivnosti. To su sljedeće mjere:

poticanje diversifikacije turističkih usluga kod turističke ponude,

poticanje inovativnosti u turizmu,

unapređivanje stručne osposobljenosti zaposlenika u turizmu,

produljenje turističke sezone,

produbljivanje socioloških i ekonomskih znanja o turizmu.

poticanje diversifikacije turističkih usluga kod turističke ponude: Za svaku od tih mjera planiraju se posebne aktivnosti.


104

# Poticanje diversifikacije turističkih usluga kod turističke ponude Za realizaciju te mjere potrebno je poticati intraregionalnu potražnju temeljenu na tematskim proizvodima za razne SOT-ove. Diversifikaciju ponude trebalo bi temeljiti na kulturnim itinererima, zaštićenoj prirodnoj baštini, brizi za zdravlje i za očuvanje zdravlja u toplicama, zatim na poticanju obrazovanja, razvoju enogrstronomske ponude (vina i hrane), zatim na sportskom i vjerskom turizmu, seoskom turizmu i sl. SOT-ovima. Za realizaciju te mjere predlažu se Europske biciklističke rute, hodočasničke rute kao što je npr. Santiago de Campostela, zatim Europske kulturne prijestolnice, kao i aktivnije uključivanje zaštićene prirode u turizam. Za realizaciju tih ciljeva planiraju se primjerice sljedeće aktivnosti:

1) Europski dani baštine, 2) Europska nagrada za kulturnu baštinu i sl.

# Poticanje inovativnosti u turizmu, bi se trebalo ostvariti pomoću sljedećih aktivnosti: 3) jedinstvenom ICT platformom za sve dionike u europskom turizmu, 4) primjenom elektroničke direktive koja je propisana za elektroničko trgovanje u EU.

# Unapređivanje stručne osposobljenosti zaposlenika u turizmu planira se ostvariti putem sljedećih konkretnih aktivnosti:

5) uključivanjem turizma u obrazovne programe EU, i to u program Leonardo i program Erasmus mundus za mlade Europljane te u program svladavanja informatičkih vještina.

# Produljenje turističke sezone, trebalo bi ostvariti sljedećim aktivnostima: 6) osiguranjem volonterskog turizma za socijalne kategorije stanovništva (mlade, starije, obitelji s

malom djecom i invalidne osobe), dakle potrebno je nastaviti aktivnosti na Calypso programu koji je započeo od 2008. godine; (Calypso program – potaknut je u cilju produljenja turističke sezone, što je njegov primarni cilj, odnosno bolje korištenje smještajnih kapaciteta, te uključivanja u turizam socijalno ugroženih kategorija stanovništva u cilju unapređenja zdravlja svih Europljana. Obuhvaća 4 socijalno osjetljive kategorije stanovništva, odnosno 4 tržišna segmenta: starije osobe, mlade, osobe s invaliditetom, obitelji slabijeg materijalnog statusa. U razdoblju od 2007. do 2013. u projekt su bile uključene sve EU članice.)

7) razvijanjem informatičke suradnje u volonterskom turizmu; # Produbljivanje socioloških i ekonomskih znanja o turizmu, planira se ostvariti sljedećim aktivnostima:

8) provođenjem istraživanja tržišta u cilju zaštite turista, odnosno potrošača; 9) razvijanjem pilot projekta umrežavanja znanstveno istraživačkih instituta u srednjoročnom

razdoblju; 10) kreiranjem tzv. “virtualnog turističkog opservatorija” za koordiniranje istraživanja u turizmu i

formiranje jedinstvene baze podataka o turizmu. Ad II.) Poticanje razvoja održivog, odgovornog i visoko kvalitetnog turizma je drugi cilj aktivne jedinstvene homogene turističke politike EU. Valja naglasiti da se u turizmu zahtjeva posebno održivo ponašanje prema (ograničenim) prirodnim resursima tj. energiji i vodi (vodi se posebna briga oko zbrinjavanja otpada, korištenja električne energije i vode, ugrožavanja biološke raznolikosti, nužnost korištenja obnovljivih izvora energije u turizmu tzv. OIE i sl.). Za ostvarenje tih ciljeva već ranije je u EU doneseno nekoliko ekoloških oznaka, kao su npr.: - EU EcoLabel (ekološka oznaka) te - EMAS, Ekološko upravljanje u EU (Community eco-management and audit sheme, Osim toga potrebno je i dalje ostvarivati suradnju s NECSTouR, mrežom onih europskih regija u kojima se razvija održivi i konkurentan turizam, a tu ulazi i tzv. EDEN projekt, u okviru kojeg se radi na razvijanu pokazatelja za održivo upravljanje destinacijama. (Eden projekt je posebna nagrada za novu destinaciju izvrsnosti u kojoj se razvija održiv, odgovoran i visoko kvalitetan turizam koja se tek počinje afirmirati na turističkom tržištu. Cilj programa Eden je razvijanje svijesti o raznolikosti i kvaliteti europske turističke ponude, posebno novih, rastućih destinacija izvrsnosti. Svrha je promicanje održivih oblika turizma i ublažavanje sezonalnost. Dosadašnji laureati u RH bili su: 2007. Sv. Marin na Muri - “Turizam na ruralnom području”, 2008. grad Đurđevac - “Turizam i lokalna nemat. baština”, 2009. NP Sj. Velebit - “Turizam i zaštićena područja”, 2010. grad Nin - “Turizam uz vode”, 2011. pustara Višnjica - “Turizam i prenamjena obnovljenih fizičkih lokaliteta”, 2013. istarska stacija 1904 Svetvinčenat “pristupačan turizam”.)

Planirane aktivnosti za realizaciju cilja razvoja održivog, odgovornog i visoko kvalitetnog turizma u EU su sljedeće:

11) razvijanje sistema pokazatelja za održivo upravljanje destinacijama koristeći iskustva NECSTouR i projekta EDEN,


105

12) organiziranje kampanja podizanja razine svijesti prilikom izbora destinacija i prijevoznih sredstava te njihova odnosa s lokalnim stanovništvom, a u okviru ovog i borba protiv zloporabe žena i djece u turizmu;

13) razvijanje europske oznake “Qualité Tourismé” za one proizvode i usluge kod kojih se posebna pozornost pridaje kvaliteti usluga i zadovoljstvu gosta,

14) pomaganje u identifikaciji rizika uzrokovanih klimatskim promjenama radi izbjegavanja loših investicija (s gubitkom) i istraživanje mogućnosti razvoja alternativnih turističkih usluga,

15) utemeljivanje Europske nagrade za turističke poduzetnike i destinacije koji poštivanju načela ekološkog razvoja turizma,

16) predlaganje strategije održivog razvoja primorskih i maritimnih područja u EU, 17) jačanje suradnje između novih emitivnih tržišta (BRIC zemalja) i sredozemnih zemalja u cilj

razvijanja održivog turizma i razmjene iskustava. # Ad III.) kreiranje jedinstvenog i prepoznatljivog imidža Europe kao objedinjenog skupa održivih i kvalitetnih destinacija je treći cilj aktivne jedinstvene homogene turističke politike EU. Kreiranje prepoznatljivog europskog brenda usko je povezan s konkurentnošću turizma. Nužno je poduzeti niz akcija u cilju privlačenja novih i povećanja intenziteta prekomorskih emitivnih tržišta za Europu (posebno BRIC, SAD-a, Japana i sl. emitivnih tržišta). Za objedinjenu promotivnu aktivnost Europe na prekomorskim tržištima već je 2006. kreirana posebna internetske stranice visiteurope.com na inicijativu ETC-a, a uz suradnju Europske komisije. U cilju razvijanja europskog brenda važno je iskoristiti sve mogućnosti ostvarivanja dodane vrijednosti korištenjem već postojećih tematskih europskih ili multinacionalnih proizvoda, koje pružaju razni kulturni i sportski događaji, kao što su npr. Europske prijestolnice kulture, Dani europske baštine, Olimpijske igre, svjetske izložbe i sl. manifestacije. Planirane aktivnosti za realizaciju ovog cilja su sljedeće:

18) kreiranje pravog europskog brenda, odnosno prepoznatljive tržišne marke, kako bi se europske destinacije razlikovale od ostalih u svijetu,

19) promoviranje internetske stranice visiteurope.com u cilju povećanja atraktivnosti europskih turističkih destinacija, posebno na novim sve važnijim prekomorskim emitivnim turističkim tržištima,

20) poticanje zajedničkih promotivnih aktivnosti značajnih događanja u Europi na međunarodnim sajmovima i izložbama,

21) intenziviranje suradnje EU s vodećim međunarodnim organizacijama povezanih s turizmom, kao što je UNWTO, OECD i sl.

# Ad IV.) Povezivanje turističke politike EU s drugim razvojnim politikama ostalih sektora u EU kao i intenzivnije korištenje financijskih instrumenata EU je četvrti cilj aktivne jedinstvene homogene turističke politike EU. Nužno je povezivanje turizma s drugim razvojnim politikama. Naime, zbog interdisciplinarnog karaktera turizma Europska komisija je odlučila posebnu pozornost usmjeriti na koordiniranje razvojne turističke politike s politikama razvoja drugih sektora u EU, koji izravno ili neizravno djeluju na turizam. Npr. to su: prijevozna politika (prava putnika, sigurnost na putovanju, kvaliteta prijevoznih sredstava i učestalost veza), konkurentnost (poslovanje poduzeća, vertikalne integracije i državne potpore), interno tržište (sloboda kretnja ljudi, kapitala i usluga, razvoj elektroničke trgovine), oporezivanje (različiti nacionalni i sektorski PDV-i, porezne olakšice), zaštita potrošača (turista), okoliš, stručno usavršavanje i formalno obrazovanje, zapošljavanje, kultura, regionalna ili poljoprivredna politika i sl. Posebna pozornost Europske komisije je usmjerena na istraživanje mogućnosti razvoja primorskih i maritimnih područja za nautički turizam i izletničke turističke brodove, što treba povezati s razvojem ribarstva (utemeljen je Europski ribarski fond) i brodogradnjom. Ruralna razvojna politika također je vrlo važna za turizam. Komisija može kroz EAFRS, Europski poljoprivredni fond za ruralni razvoj izdvojiti sredstva i za razvoj ruralnog turizma, kao i na unapređenju turističke ponude izvan velikih gradova boljom valorizacijom kulturne i prirodne baštine u tim - ruralnim i planinskim područjima. Komisija namjerava bolje koristiti sve raspoložive financijske instrumente EU u cilju razvoja turizma. Ti instrumenti uključuju: - strukturne fondove (ERDF, ESF), - Europski poljoprivredni fond za ruralni razvoj (EAFRD), - Europski ribarski fond (EFF) i sl.


106

Posebno važan za razvoj konkurentnosti europskog turizma je projekt CIP, Okvirni program za konkurentnost i inovacije, koji je započeo u 2008. godini. Što se tiče realizacije planiranih aktivnosti za turizam od 2013. godine, one će ovisiti o pripremnim akcijama za turizam i o ograničenom proračunu EU. Kao važne sektorske politike s snažnim utjecajem na turizam navode se sljedeće: poljoprivreda i ruralni razvoj, klimatske promjene, konkurentnost, obrazovanje i kultura, zaposlenost, energetika, obnovljivi izvori energije (OIE), proširenje EU, okoliš, zaštita zdravlja, unutrašnji poslovi, ICT, regionalna politika, fiskalna politika, trgovina, razvoj i suradnja i sl. Može se zaključiti da gotovo da i nema djelatnosti ili sektora koji na neki način nije izravno ili neizravno uključen u turizam. Kao posebno važne mjere za turizam Europske komisije navode se također zaštita turista kao potrošača i zaštita invalidnih osoba i slabije pokretnih građana EU. 5.4.5. Zaključak Na temelju dosadašnjih iskustva zemalja članica EU mogu se izdvojiti neki nedostaci, ali i znatne prednosti od članstva u Uniji za razvoj turizma njezinih članica. Među glavne nedostatke valja izdvojiti činjenicu da se povećavaju operativni troškovi poslovanja (zbog obveze zaštite potrošača, sigurnosti na radu, propisanih ekoloških standarda i tome sl.), zatim tu je i pojačana selekcija u području ljudskog kapitala (jer je dodatni pritisak na starije dobne skupine zaposlenika), a vidljiv je i rast cijena nekretnina u turističkim područjima i pojačan je pritisak na izgradnju rezidencijalnih objekata u turistički još neaktiviranim prostorima i sl. Među prednosti valja uvrstiti činjenicu da članstvo u Uniji predstavlja svojevrsnu besplatnu reklamu i pozitivno utječe na rast interesa za turističkim putovanjima u zemlje članice. Članstvo u Uniji također implicira i otvaranje zračnog prostora, ukidanje granica (što omogućava Schengenski sporazum), nove investicije u javnu infrastrukturu, povećanje kvalitete pruženih usluga uvođenjem jasno definiranih standarda, kao i primjereniju zaštitu okoliša i sl. Sve to trebalo bi bolje regulirati mjerama turističke politike. Zbog toga treba i dalje poduzimati napore u kreiranju aktivne homogene turističke politike regije. Kako bi se omogućio razvoj održivog i konkurentnog europskog turizma, što je u skladu s Strategijom 'Europa 2020' i Lisabonskim sporazumom, Europska komisija će:

nastaviti istraživati koje su sve moguće aktivnosti nužne da bi se osigurao takav razvoj turizma,

osigurati instrumentalnu podršku za realizaciju tih ciljeva razvoja turizma,

poticati daljnju suradnju na svim područjima i na svim razinama dionika izravno i neizravno uključenih u turizam.

Proces izgradnje konzistentne zajedničke turističke politike neprekidno se nastavlja i dograđuje. Literatura: Knjige i članci:

● Dionysopoulou, P. (2012) European Tourism Policy – Integration Perspectives, Chapter 15, In. Fayos-Sola, E., Matos da Silva, J., Jafari, J,. (2012) Knowledge Management in Tourism: Policy and Governance Applications, Emerald, United Kingdom.

● Europska komisija (2009) Vaš vodič kroz Lisabonski ugovor, Ured za publikacije Europske unije, Luksemburg.

● Fontaine, P. (2003) Europska unija u 10 lekcija, Delegacija Europske komisije u Republici Hrvatkoj, dostupno na: http://www.delhrv.cec.en.int,

● Fontaine, P. (2007) Europa u 12 lekcija, Europska komisija, Luksemburg: Ured za službene publikacije Europskih zajednica, dostupno na: http://www.mvep.hr/files/file/publikacije/Europa_u_12_lekcija-2006.pdf (2.1.2015).

● Hitrec, T., Hendija, Z. (2000) Novi pomaci u turističkoj politici Europske unije. Ekonomska misao i praksa, godišnjak Fakulteta za turizam i vanjsku trgovinu Dubrovnik. God. 9 (br.1), pp. 63-77.

● Hitrec, T., Hendija, Z. (2004) Destination – an important topic of the EU tourism policy, Reinventing a tourism destination: facing the challenge, Institute for torusm, Zagreb, pp. 209-219.

● Hitrec, T., Hendija, Z. (2008) Turistička politika Europske unije. U: Hitrec, T., Hendija, Z. Politika, organizacija i pravo u turizmu, Zagrebačka škola za menadžment, Zagreb, pp.17 –27.

● Mileta, V. (1983) Međunarodne ekonomske organizacije i integracije. Biblioteka: socijalističko samoupravljanje i suvremeni svijet, Zagreb.

http://www.delhrv.cec.en.int/

http://www.mvep.hr/files/file/publikacije/Europa_u_12_lekcija-2006.pdf

http://www.mvep.hr/files/file/publikacije/Europa_u_12_lekcija-2006.pdf


107

● Mintas-Hodak, Lj. (2004) Uvod u Europsku uniju, Zagrebačka škola ekonomije i menadžmenta, Mate, Zagreb.

● UNWTO Tourism Highlights 2013 (2014) Edition 2014, Dostupno na: http://dtxtq4w60xqpw.cloudfront.net/sites/all/files/pdf/unwto_highlights14_en.pdf [19.10.2014.]

Internetski izvori:

● DG Enterprise and Industry (2005) A renewed EU Tourism Policy: Towards a stronger partnership for European Tourism, European Commission, dostupno na: http:europa.eu.int/comm/enterprise/services/tourism/indeks_en.htm, (8.12.2005).

● European Commission (2001) Working together for the future of European tourism, COM (2001) 665 final, 13.11.2001 (8.1.2015).

● European Commission (2010) Europe, the world's No 1 tourist destination - a new political framework for tourism in Europe - COM(2010) 352/final. Dostupno na: http://ec.europa.eu/enterprise/sectors/tourism/files/communications/communication2010_en.pdf (10.11.2013).

● European Commission (2015a) The euro, dostupno na: http://ec.europa.eu/economy_finance/euro/index_en.htm (7.1.2015).

● European Commission (2015b) European Union, Living in the EU, dostupno na: http://europa.eu/about-eu/facts-figures/living/index_en.htm (7.1.2015).

● European Commisssion (2003) Basic orientations for the sustainability of European tourism , COM(2003) 716 final, 21.11.2003 (8.1.2015).

● European Commisssion (2006) A renewed tourism EU policy: towards a stronger partnership for European Tourism, COM(2006) 134 final, 17.03.2006 (8.1.2015).

● European Commisssion (2007) Agenda for a sustainable and competitive European Tourism, COM(2007) 621 final, 19.10.2007. (8.1.2015).

● Eurostat (2014) Basic figures on the EU, First quarter 2014, Compact guides, Luxembourg, dostupno na:

http://www.europski-fondovi.eu/sites/default/files/dokumenti/KSGL14001ENC_002.pdf (2.1.2015). ● Hrvatski sabor (2015) O Europskoj uniji dostupno na: http://www.sabor.hr/Default.aspx?sec=391

(2.1.2015). ● Ministarstvo vanjskih i europskih poslova (2015) Hrvatska i Europska unija, dostupno na:

http://www.mvep.hr/print.aspx?id=7772&itemId=0&lang=1 (7.1.2015).

http://ec.europa.eu/economy_finance/euro/index_en.htm

http://europa.eu/about-eu/facts-figures/living/index_en.htm

http://europa.eu/about-eu/facts-figures/living/index_en.htm

http://www.europski-fondovi.eu/sites/default/files/dokumenti/KSGL14001ENC_002.pdf

http://www.sabor.hr/Default.aspx?sec=391

http://www.mvep.hr/print.aspx?id=7772&itemId=0&lang=1

Documents

TURISTIČKA POLITIKA EUROPSKE UNIJE1 - Hendijaturizam.ide3it.com/Ak.god. 2014-15/SKRIPTA MT_ZH_10... · područje svog interesa s ekonomije i na socijalnu i regionalnu politiku,