4
Tomas Majer Bi6e mi5ljenja i najstariji arhaj Afori stid k o r azmatr anje princ ip ij e lno ga o dno s a filosofije i antroposofije kod Rudolfa Sta;nera >>Pre no Sto moZe biti pojmljivo i5ta drugo, mora biti pojmljivo miSljenje<. >Filo sofija slobode<, glava 3 . 1. Biie mi5ljenja Sta;e to najva1rije u filosofiji Rudolfa Sta;ner4 kakva je naprimer prikazana u qjegovoj >Filosofiji slobode<? Pojam slobode? Ili filosofije? Mi5ljenja? Iii pojam san:anja? Takva odmeravanja lzgledaju verovatna i mole se biti sklon, da se odludi za neku od ovih varijanata- No iako svi ovi pojmovi u >Filosofiji slobode< dodu5e igraju sas"vim odredenu ulogu, ipak nijedan od njfu kao ni svi zajedno, niti ostali osnovni pojmovi ovoga dela" ne mogu biti posmatrani kao ono najvainqe u njemu. Jer, ono najvainqe u >Filosofiji slobode< nije tek pojam. Otuda ono i ne dopu5ta da se adekvatno odredi kakvim pojmorn Ono je natpojmovne prirode, ono je bite misljenja. Ono leil u osnovi sfvaranja svakogapojma i prethodi mu wemenski i principijelno. Stajner dak naglaiava: >>Moram pridati poseban nalaj tome da ... sam pazto, da kao svoje ishodiSte oznadim miiljenje, a ne pojmove i ideje, koji tek bivaju dobijeni pomo6u mGljenja Ovi ve6 preQostavijaju miS[enje.... (To ovde izridito napominjerq jer u tome leiimojarazJtka sa Hegelorn Ovaj stavlja pojam kao prvo i prvobitno)<. r* Vei to, da Stajner kao polaziSte navodi ovo, ane recimo suoTe mi5ljenje, pokazuje da on polad od sveop5tega zakona ili bi6a ove delatnosti, a ne od forme neke individualne pojave iste. Kao *to, za razliku od ovoga ili onoga pojedinadnog kruga postojijedan op5ti zakon kruga koji obuhvata sve pojedinadne, tako postoji, obuhvatajuii sve pojedinadne aktl mi5ljenja ovaj zakon akta mi5ljenja, prerna kome zu svi oni stvoreni. Ovaj zakon Stajner u >Filosofiji slobode< nanva >bi6em mi5ljenja<. Ovaj dakle ne $ne da bude izjednaden sa individualnom delatnosti mi5ljenja (u kojoj dolazi samo do pojavljivanja biia mi5ljenja), nego je to sveopSti, od svrh individua nezavisni davalac z ako na ove pojmofvorne delatnosti. Biie mi5ljenja se, od njime stvorenih pojmov4 koji su doduSe >njegovi zakoni<, razlikuje time da zu pojmovi postali apstraktni, nedelotvomi zakoni, dirne pak predaju osnovu za slobodu- 2* Ier, pojmovi ne prisiljavaju, oni su zakoni, ali nedelotvorni, ili pak slike realno-duhovno delotvornih zakona. Zakon ili bi6e mi5ljenja je pak zakon, delotvoran u aktu miSljenja; on ne5to dini u wetu, on proizvodi pojmove. 2. Kako se moZe doZiveti bi6e mi5ljenja? Kako se, prerna Staineru, dospeva do shvatanja ovoga biia koje lefi u osnovi obrazovanja svih pojmova? >Biie mi5ljenja moZe biti shvaieno jedino intuicijom<, utwduje on u devetoj glavi svoga dela o slobodi. Pritom Stajner pod intuicijom

Tomas Majer - Bice Misljenja i Najstariji Arhaj

Embed Size (px)

DESCRIPTION

antropozofija

Citation preview

Tomas Majer

Bi6e mi5ljenja i najstariji arhajAfori stid k o r azmatr anje princ ip ij e lno ga o dno s a

filosofije i antroposofije kod Rudolfa Sta;nera

>>Pre no Sto moZe biti pojmljivo i5ta drugo, mora biti pojmljivo miSljenje<.>Filo sofija slobode<, glava 3 .

1. Biie mi5ljenjaSta;e to najva1rije u filosofiji Rudolfa Sta;ner4 kakva je naprimer prikazana u

qjegovoj >Filosofiji slobode<? Pojam slobode? Ili filosofije? Mi5ljenja? Iii pojamsan:anja? Takva odmeravanja lzgledaju verovatna i mole se biti sklon, da se odludi za

neku od ovih varijanata- No iako svi ovi pojmovi u >Filosofiji slobode< dodu5e igrajusas"vim odredenu ulogu, ipak nijedan od njfu kao ni svi zajedno, niti ostali osnovnipojmovi ovoga dela" ne mogu biti posmatrani kao ono najvainqe u njemu. Jer, ononajvainqe u >Filosofiji slobode< nije tek pojam. Otuda ono i ne dopu5ta da se adekvatnoodredi kakvim pojmorn Ono je natpojmovne prirode, ono je bite misljenja. Ono leil uosnovi sfvaranja svakogapojma i prethodi mu wemenski i principijelno.

Stajner dak naglaiava: >>Moram pridati poseban nalaj tome da ... sam pazto, dakao svoje ishodiSte oznadim miiljenje, a ne pojmove i ideje, koji tek bivaju dobijenipomo6u mGljenja Ovi ve6 preQostavijaju miS[enje.... (To ovde izridito napominjerq jeru tome leiimojarazJtka sa Hegelorn Ovaj stavlja pojam kao prvo i prvobitno)<. r*

Vei to, da Stajner kao polaziSte navodi ovo, ane recimo suoTe mi5ljenje, pokazujeda on polad od sveop5tega zakona ili bi6a ove delatnosti, a ne od forme nekeindividualne pojave iste. Kao *to, za razliku od ovoga ili onoga pojedinadnog krugapostojijedan op5ti zakon kruga koji obuhvata sve pojedinadne, tako postoji, obuhvatajuiisve pojedinadne aktl mi5ljenja ovaj zakon akta mi5ljenja, prerna kome zu svi onistvoreni. Ovaj zakon Stajner u >Filosofiji slobode< nanva >bi6em mi5ljenja<. Ovaj daklene $ne da bude izjednaden sa individualnom delatnosti mi5ljenja (u kojoj dolazi samo dopojavljivanja biia mi5ljenja), nego je to sveopSti, od svrh individua nezavisni davalacz ako na ove pojmofvorne delatnosti.

Biie mi5ljenja se, od njime stvorenih pojmov4 koji su doduSe >njegovi zakoni<,razlikuje time da zu pojmovi postali apstraktni, nedelotvomi zakoni, dirne pak predajuosnovu za slobodu- 2* Ier, pojmovi ne prisiljavaju, oni su zakoni, ali nedelotvorni, ili pakslike realno-duhovno delotvornih zakona. Zakon ili bi6e mi5ljenja je pak zakon,delotvoran u aktu miSljenja; on ne5to dini u wetu, on proizvodi pojmove.

2. Kako se moZe doZiveti bi6e mi5ljenja?Kako se, prerna Staineru, dospeva do shvatanja ovoga biia koje lefi u osnovi

obrazovanja svih pojmova? >Biie mi5ljenja moZe biti shvaieno jedino intuicijom<,utwduje on u devetoj glavi svoga dela o slobodi. Pritom Stajner pod intuicijom

podrazumeva )) wesno doZivljavanje jednoga disto duhovnog sadrZaja, koji protide udisto duhovnome((. Ovaj sadrZaj, u ovome polju, jeste disto duhovno biie sdmoga

miSljenja<. :* U kontekstu ditavoga dela to znadi: biie mi5ljenja ne mohe se shvatitikroz posmatranje, jer ovo uvek pretpostavlja da je predmet posmatranja iman subjektakoji posmatra. Onaj koji misli, tokom mi5ljenja pak formira jedinstvo sa mi5ljenjen, te izovoga railoga ne moZe istowemeno shvatati posmqtrano. Na dotidnu razlku izrneduposmatranja i intuicije, iscrpno smo obratili painjuu poslednjem broju.

_

3. Objektivna strana delatnosti mi5ljenjaSvako, ko nije spopadnut od sawemene bolesti, nominalizrna, lako 6e uvideti da

pojmovi, formirani mi5ljenjem, jesu subjektivno nezavisni po svome sadriaju, da im se, uovome srnislu, mora pripisati objektivni karakter. Svaki pontavalac i procenliivad logike,matematike ili, sasvim jednostavno, zdravaga dovekova razbrlrr4 to 6e pin.r;ti. Pojam>subjektivnoga<< za miSljenje ima i jedan objektivni sadrZaj, ne manje objektivan odpojma >objektivnoga(. I isto je tako lako uvideti da neki pojam egzisrtka samo jedanput,a pomoiu mi5ljenja ni5ani na mnogobrojne subjekte, ne prema njihovome bitu nego wmoprema njihovome pojavljivanju, naime, u odnosu na njihove izbrojive pojave u jednoj,drugoj, tre6oj, itd. misle6oj dovedjoj svesti.

lzgleda da za nmoge ljude biva teLe da uvide i doZive dinjenicu, da'i zakon aktami5ljenja jeste jedan te isti za razh(ite ljudske subjekte. eini se da tome protivredidinjenica da j" mi5ljenje takode jedna zubjektivna Sto znadi, od subjekta polazetadelatnost. To se pak tide samo voline strane ove delatnosti. Njen zakon jednako malopotide od subjekla, kao i makar koji drugi zakon ili pojam. Ovaj je zakon opet sasvimnezavisan od misleiega subjekta i on je u ovome smislu objektivna strana delatnostimi5ljenja. eat Ui ovaj zakon misaone (misaonih) delatnosti - ili zapravo >bi6a mi5ljenja<- morao biti zami5ljen kao egzistentan i kada na planeti vi5e ne bi bilo nijednoga misle6egsubjekta. Tada zapravo oval zakon mi5ljenja (>bi6e miSljenja<), kao takav, nigde viSe nebi istupio kao pojava. Bio bi zaustavljen do daljnjih uslovljenosti dovekom na planeti ...Jer,&zmislete svesti, dovedansfvo bi bilo samo pro forma dovedno.

Da li neka delatnost jeste misljenje ilr moida seianje, predstavljanje, asociranje,govor iii uop5te i5t4 zavisi dakle od toga, da li ova delatnost istinski i disto protide pozakonitosti mi5ljenja. Kada dovek misli, on time ne proizvodi samo pojmove, nego u ovojdelatnosti takode vodi sdmi zakon iii biie mi5ljeqia ka delofvomosti, odnosno kapojavljivanju. +*

4. Konsekvence za utwdivanje wednosti >Filosofije slobode<Natpojmovno ishodiSte Stajnerove >Folosofije slobode< ima spram sebe, kao

konsekvence za ocenu ovoga dela, uobidajenu filosofiju s jedne strane, i antroposofiju iliduhovnu nauku, koju je on razvio, sa druge strane.

Dosada5nja filosofija i njeni nosioci u dana5nje weme, u jednoj ili drugoj formipolaze od pojma, kao Sto je dinio Hegel, kao Sto je dinio Sartr, dija je stogodi5njica

a

rodenja slavljena ove godine; Stajner Wlad od jednoga realno-tluhowog elementa, od

biia sdmoga mi5ljenja.

Ovo realno-duhovno, istowemeno je polje istraZivanja antroposofski orijentisaneduhovne nauke. Samo, u ovoj joS bivaju istraiena i spoznata sawim drukdija bi6a, negoSto je biie rnfiljenja. Time se ono najvahije u Stajnerovoj filosofiji pokazuje kaoistovrsno sa predmetinaiz sadriaja natdulnih iskustav4 istraZenilr duhovnom naukom: toje realni, delatni i bitni duh, ne tek duh u formi apstraktne (nedelotvorne) pojmovnosti.

5. Najstariji arhajPosmatranje >bi6a mi5ljenja< mole zadobtti jedno neprocenjivo konkretiziranje,

kada u razgovora izrnedu Valtera Johanesa Stajna i Rudolfa Stajnera iskusimo, kojeduhovno bi6e uistinu jeste ovo >bi6e mi5ljenja<. U zaw5nome poglavlju >Filosofijeslobode<, Sta;ner ovo bi6e onratava i kao >prabi6e< i o ovome prabidu kaZe:>Zajednidko prabi6e, koje proZima we ljude, dovek doseZe ... u svome mi5ljenju<. +*

V. J. Stajn, koji je posedovao duboko interesovanje kako za duhovno-naudnoudenje o hijerarhijama tako i za saznajno-naudne osnove duhovne nauke, pitao je jednomSta;ner4 da li se vaovoga>prabida< krije neko realno duhovno bi6e. Odgovor je glasio:

>To je jedna wsta grupne du5e dovedansFv4 to je najstariji od arhaja, koji je upravo naputu da postane duh oblika<<. Za Stajnaje ovaj odgovor bio usre6ujuii doZivljaj saznanja:

>Tada sam mogao ... da pojmirn, da je u Filosofiji slobode', u klici sadrZano duhovno-naudno udenje punoga sadri'aja ve6 i u onome obliku Tilosofije slobode', koji je onaimala 1894. godine. To bejaSe najvaZniji dofivljaj za vlastitu saanajnu pouzdanost...Kamo se premeStaju ljudi kao mislioci? Preme5taju se u sferu najstarijega arhaj4 uprapodetak. To je prapodetak o kome jevandelist Jovan govon, da u njemu beja5e logos<.

Ovo bide arhaj4 koje stoji iza >bi6a miS!enja<<, jeste dakle duh mi5ljeqiaukupnoga dovedanstva; on je njegov >grupni duh((, ali grupni duh koji ne dela ispod iliiman sfere individualne slobode. Jer, miSljenje je slobodni din doveka. On je unajmodernijem smislu >grupni duh( forrniranja zajedni5rva, jer se u njemu ujedinjuju svimisleii ljudi. Sva misleia bi6a imaju udeo u njemr.r, ili gq kao jednoga te istog, dovodedo pojavljivanja. On je, nadalje, posrednil< zakonitosti weta uop5te (logos). Za misleie ispoznajute ljude on je u izvesnome smislu najvahtije, da se ne kaie, >>najtnri5enije< biieuopSte.

6. Krajnja tadka filosofije - polazna tadka antroposofijeDakle, ovo >prabiie< ili >bi6e mi5ljenja< i5dauruje se kao stvarno duhovno biie,

koje nikako ne moZe biti dovoljno visoko ocenjeno, a >Filosofija slobode< kao delo kojeu svome natpojmovnonq bitnom ishodi5tu - mi5ljenju - ve1 odvodi ka sazranju jednoga

stvarnoga duhovnog bi6a.Ukoliko je ovo delo izgradeno na intuiciji ovoga bid4 utoliko ono nije samo

filosofsko, koje se kre6e u elementima pojmova , nego skoro jedno antroposofskiduhovno-naudno delo. Ono dopu5ta da bude dublje shvadeno, zbog dega je R. Stajner na

-3 -

smelo pitanje V.J. Stajna (1922.), Sta bi posle vi5e vekova jo5 preostalo od njegovogadela, mogao da odgovori: >NiSta do Tilosofija slobodek<. s*

Tako >Filosofija slobode<, koju mnogi smatraju >preantroposofskom<, ve(konkretno odvodi iz filosofiie u antroposofiju ili duhovnu nauku. Jer, ona ne daje samoshvatanje i doZivljavanje pojmov4 nego jedno realno duhovno biie, centralno duhovnobiie sdmoga mi5denj4 za sve dovedje mi5i.ienje i saznavanje.

Ovaj je prelazak u dvadesetome veku gotovo kompletno prespavala Skolskafilosofija. Tako danas na jednoj strani imamo filosofiju, koja ovo radikalno novoishodi5te modernoga filosofiranj4 prvi put slobodno uprilideno od Sta;ner4 nijeprihvatil4 nego je zastala kod staroga polan#a )pojam( (ali se, po pravilu, u jasnostipojmova desto tek izAaleka moie uporediti npr. sa Hegelofr), a na drugoj stranispiritualnost, koja narasta u bezmisaonosti: urnesto da se. od beZivotnosti pojm4 uzdrteka fivome biiu mi5ljenjq we viSe zapada u bujajudi misticizam zaroblen u redi, koji se

naprimer osobito jasno moZe videti u filosofiji Hajdegera.Za olelclati je, da u dvadesetprvome veku Rudof Stajner ponovo bude otkrilen

kao filosof i antroposof, da se uvidi, da je on u svojoj >Filosofiji slobode< istowemenodostigao kulminaciju ukupnoga zapadnjadko-filosofskoga razroj4 kao i da je pokazaorealno-duhovno polaziSte ka modernome istraZivanju podmdja natdulne stvarnosti: u biiumiSljenja.

I4 "Filosofijaslobode",glava3,uoriginaludatoukurzitwsaokruglimzagradama-Hegelpolaziod pojma"bivswa uopite".

2+ Iz jasnoga shvatanja razlike izmedu bita miiljenja i pojav'e mi|ljenja, takode moie biti jasnoda telesno-duievna organizacija nerna nikakvoga ufula u ovorne bitu da je pakvezana samosa pojavljtvanjem woga bita u obiinoj nesti. Na wo faktiikn stanje, Stajner je naprincipijelan naiin ukazao rn poietku devetoga poglavlja.

j* Pogledati uz to: R Sniner, "O zagonetkama duie" (GA 2l), poglntje "O apstraldnosti pojmova".

1* Sadriano u: T. Majer: *lt. J. Stain /Rudolf Stajner - Dokumentation eirtes wegweisenden Zusammenvirker*",Dornah 1985. str.280.

5* "y. J. Snin/Rudolf Stajrler", citirano delo, str. 299. - Takode uporediti sa ilankom "Nauino saznanje i problemistine" ad Stefena Hartmona u broiu od marta, str. I I.

Izbor iz "Ewopljanina" od aprila 2005: Vojislav JankoviiPrevod: Mirjana SpadijerEl. obrada i kontrola: Latinka Simii Marianovid