Lav Nikolajevi� Tolstoj

������������ I Bilo je to u vrijeme kada je Krist objavljivao ljudima svoje u�enje. To je u�enje bilo tako jasno, bilo ga je tako lako slijediti jer je o�igledno spašavalo ljude od zla, te je bilo nemogu�e ne primiti ga i ništa nije moglo sprije�iti njegovo širenje. Belzebub, otac i zapovjednik svih vragova, bio je uznemiren. Jasno je vidio kako �e njegova vlast nad ljudima zavijek prestati ukoliko se Krist ne odrekne svog nau�avanja. Bio je uznemiren, ali nije o�ajavao, ve� je huškao farizeje i posmoznance koji su mu bili pokorni da što ja�e vrije�aju i mu�e Krista, a Kristovim je u�enicima savjetovao da bježe i ostave ga samog. Nadao se da �e osuda na sramotnu kaznu, poruge, to što su ga svi u�enici ostavili i napokon same muke i kazna, u�initi da se Krist u zadnji trenutak odrekne svojeg u�enja. Odricanje bi uništilo svu snagu u�enja. Djelo se završavalo na križu. Kad je Krist rekao: "Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?", Belzebub je kliktao. Uhvatio je za Krista pripravljene okove i metnuvši ih sebi na noge podešavao ih tako da se ne bi mogli rastrgati kad se metnu na Krista. No, iznenada �ule su se na križu rije�i: "O�e, oprosti im jer ne znaju što �ine". Odmah zatim je Krist progovorio: "Svršeno je!" i ispustio dušu. Belzebub je shva�ao da je sve za njega propalo. Htio je skinuti okove sa svojih nogu i pobje�i, ali se nije mogao maknuti s mjesta. Okovi su srasli s njim i vezali su mu noge. Htio se di�i na krilima, ali ih nije mogao raširiti. Belzebub je vidio kako je Krist u sjajnom svjetlu stao na paklena vrata, kako su grešnici od Adama do Jude izašli iz pakla, vidio je kako su se razbježali svi vragovi, vidio je kako su se same stijene pakla bezvu�no raspale na sve �etiri strane. Nije mogao više to podnositi i mu�no cvile�i propadne kroz raspuklo tlo u podzemlje. II Prošlo je 100 godina, 200, 300 godina. Belzebub nije mjerio vrijeme. Oko njega je bio crni mrak i mrtva tišina. Ležao je nepomi�no i trudio se da ne misli o tome što je bilo, a ipak je mislio i nemo�no mrzio krivca svoje propasti. No iznenada - nije pamtio i nije znao koliko je godina prošlo od tada - �uo je iznad sebe zvukove sli�ne topotu nogu, stenjanje, kriku i škrgut zubi. Belzebub podigne glavu i stane osluškivati. Nije mogao vjerovati da bi se pakao mogao obnoviti poslije Kristove pobjede, no topot, stenjanje, krika i škrgut zubi postajali su sve jasniji. Belzebub podigne svoje tijelo, podvu�e ispod sebe kopitima prerasle dlakave noge, pri �emu, na njegovo �u�enje, okovi sami spadoše s nogu. Zalepršavši slobodno raširenim krilima, zazviždao je prizivnim zviždukom kojim je u prijašnja vremena prizivao k sebi svoje sluge i pomo�nike. Tek što je zahvatio zraka, otvori se nad njim otvor, zabljesnu ga crveni oganj i, tiskaju�i se u hrpi, vragovi se sasuše iz otvora u podzemlje te, padaju�i kao gavrani naokolo, posjedaše oko Belzebuba. Vragova je bilo velikih i malih, krupnih i mršavih, s dugim i kratkim repovima, s

ravnim, oštrim i iskrivljenim rogovima. Jedan od vragova, s pelerinom preba�enom preko le�a, potpuno gol i sjajno crn, okrugla lica bez brade i brkova, ogromna spuštena trbuha, �u�ao je pred samim Belzebubovim licem i �as otvaraju�i, �as zatvaraju�i svoje ognjene o�i, neprestano se smiješio te široko mahao svojim dugim, tankim repom. III - "Što zna�i taj šum? - zapita Belzebub pokazuju�i gore. "Što je tamo?" - "Sve je isto što je vazda i bilo" - odgovori sjajni vrag s pelerinom. - "Pa zar ima grešnika?" - upita Belzebub. - "Mnogo" - odgovori sjajni. - "A kako u�enje onoga kojeg ne�u imenovati? - zapita Belzebub. Vrag u pelerini iskesi se tako da se otkriše njegovi oštri zubi i me�u svim vragovima za�u se suzdržani hihot. - "U�enje nam to ne smeta. Oni ne vjeruju u njega" - re�e vrag u pelerini. - "Ali to u�enje ih o�ito spašava od nas i On ga je posvjedo�io svojom smr�u" - odvrati Belzebub. - "Ja sam ga preradio" - re�e vrag u pelerini brzo mašu�i repom po tlu. - "Kako - preradio?" - "Tako preradio da ljudi ne vjeruju Njegovom u�enju, ve� mojem, koje nazivaju njegovim imenom." - "Kako si ti to u�inio?" - zapita ga Belzebub. - "U�inilo se to samo po sebi. Ja sam samo pomogao." - "Ispri�aj nam ukratko" - re�e Belzebub. Vrag u pelerini, spustivši glavu, zašuti, kao da se sabire, ne žure�i se i zatim po�e pripovijedati. - "Kad se zbio onaj strašni doga�aj da je pakao bio razrušen, te se otac i gospodar naš udaljio od nas" - govorio je on - "ja sam pošao u ona mjesta gdje se propovijedalo to isto u�enje koje nas je gotovo pogubilo. Htio sam vidjeti kako žive ljudi koji se u�enja drže. I vidio sam da su ljudi koji su živjeli po tom u�enju savršeno sretni i nama nedostupni. Oni se nisu ljutili jedan na drugog niti su se predavali ženskim �arima. Nisu se ženili ili žene�i se, imali su jednu ženu; nisu imali imetka, sve su smatrali zajedni�kim, nisu se branili od napada�a i zlo su pla�ali dobrim. Život im je bio tako dobar da su drugi ljudi bili sve više privu�eni k njima. Vidjevši to, pomislio sam da je sve propalo i ve� sam htio oti�i. No tada se dogodilo nešto samo po sebi nebitno, ali meni se �inilo dostojnim pažnje i ja sam ostao. Dogodilo se to da su me�u ljudima jedni tvrdili da se moraju svi obrezivati i da se ne smije jesti žrtvovano, dok su drugi tvrdilil da to nije nužno i da je dozvoljeno i ne obrezivati se i sve jesti. Ja sam stao upu�ivati i jedne i druge da je to nesuglasje vrlo važno i da ni jedna ni druga strana ne smije popustiti jer se stvar ti�e odanosti Bogu. Oni su mi povjerovali i sporenja su postala žestoka. I ovi i oni po�eli su se ljutiti jedni na druge i tada sam ja utuvio i jednima i drugima kako mogu dokazati istinitost u�enja. Svi su oni htjeli biti u pravu, te su mi povjerovali, a ja sam im priredio �udesa. Prirediti ih nije bilo teško. Oni su vjerovali svemu što je utvr�ivalo njihovu želju da budu u pravu. Jedni su govorili da su na njih sišli ognjeni jezici. Drugi su govorili da su vidjeli samog U�itelja i mnogo drugog. Oni su izmišljali ono �ega nikad nije bilo i lagali, ne lošije od nas, u ime onoga koji je nas nazvao lažljivcima, samo ne opažaju�i to. Jedni su govorili o drugima:

"Vaša �udesa nisu istinska, naša su istinska." Drugi su govorili o prvima: "Ne, vaša nisu istinska, nego su naša istinska." Stvar je išla dobro, no ja sam se bojao da oni ne bi uvidjeli odviše o�evidne obmane, pa sam onda izmislio "Crkvu". Kad su povjerovali u Crkvu, smirio sam se, shvativši da smo mi spašeni i pakao obnovljen. IV - "Što je to "Crkva?" - strogo zapita Belzebub ne žele�i vjerovati da bi njegove sluge bile umnije od njega. - "Crkva je to što ljudi kad lažu i osje�aju da im ne vjeruju, pozivaju�i se na Boga, uvijek govore: 'Tako mi Boga, istina je što govorim' - to zapravo i jest Crkva, no samo s tom osobitoš�u što ljudi sebe uvjere, proglasivši sebe Crkvom, da oni više ne mogu pogriješiti i stoga kakvu god glupost izrekli - više je ne mogu pore�i. Ovako se gradi Crkva: ljudi uvjere sebe i druge da je Bog, njihov u�itelj, kako ne bi Zakon po njemu objavljen ljudima bio krivo tuma�en, izabrao osobite ljude i da jedino oni ili ti kojima oni tu vlast predaju mogu pravilno tuma�iti Zakon. Tako ljudi koji se nazivaju Crkvom drže da govore istinu ne zato jer to što propovijedaju jest istina, ve� zato što smatraju sebe jedinim zakonitim nasljednicima u�enika u�enika u�enika i kona�no u�enika samog U�itelja - Boga. Iako je u tom naslje�ivanju bilo nezgodno, kao i u �udesima, da su ljudi istodobno mogli tvrditi svatko o sebi kako su oni �lanovi jedine istinite Crkve (što je svagda i bivalo) - no zgodno je bilo što ljudi, rekavši za sebe da su Crkva i na toj tvrdnji ustrojivši svoje u�enje, više nisu mogli opozvati to što su rekli, rekli oni pritom bilo što ružno i govorili što mu drago drugi ljudi. - "No, zašto je Crkva krivo tuma�ila u�enje u našu korist?" - zapita Belzebub. - "U�inili su to oni zato" - produži vrag u pelerini - "jer su ti ljudi, proglasivši sebe jedinim tuma�ima zakona Božjega i uvjerivši u to druge, postali najvišim sucima sudbine ljudi i tako postigli najve�u vlast nad njima. Postigavši tu vlast, oni su se, naravno, uzoholili i ve�im dijelom pokvarili, a time izazvali protiv sebe negodovanje i neprijateljstvo ljudi. U borbi su pak sa svojim neprijateljima, ne imaju�i drugog oružja osim nasilja, stali proganjati, kažnjavati, spaljivati one koji nisu priznavali njihovu vlast. Tako su oni bili prisiljeni krivo tuma�iti u�enje samim svojim položajem, kako bi ono opravdavalo njihov izopa�eni život i strogost koju su upotrebljavali protiv svojih neprijatelja. Oni su tako i �inili. V - "No u�enje je bilo tako jednostavno i jasno" - re�e Belzebub, još ne žele�i vjerovati kako su njegove sluge u�inile to što njemu nije palo na um da �ini, "da je bilo nemogu�e u�enje krivo tuma�iti. '�ini drugome što želiš da drugi tebi �ini' - kako se to može krivo tuma�iti?" - "Zato su oni po mojem savjetu rabili više metoda" - re�e vrag u pelerini. Kod ljudi postoji pri�a o tom kako je dobri �arobnjak pretvorio �ovjeka u peni�no zrno, da bi ga spasio od zla �arobnjaka, te kako je zli �arobnjak, pretvorivši se u pijevca, ve� htio pozobati to zrnce, ali je dobri �arobnjak na njega prosuo mjeru zrnja. Zli �arobnjak nije mogao pozobati sva zrna i nije mogao na�i ono koje je trebao. To su isto u�inili i oni s u�enjem onoga koji je pou�avao kako je sav Zakon u tom da �iniš drugomu što želiš da drugi tebi �ini: oni su proglasili 49 knjiga svetim tuma�enjem zakona Božjega i u tim knjigama svaku rije� proglasili proizvodom Boga i Duha Svetoga. Oni su na jednostavnu, razumljivu istinu prosuli takvu hrpu izmišljenih

svetih istina da je postalo nemogu�e sve ih prihvatiti ili na�i me�u njima onu koja je nužna ljudima. To je njihova prva metoda. Druga metoda, koju s uspjehom koriste ve� više od tisu�u godina, ogleda se u tome da jednostavno ubijaju, zatiru sve koji žele otkriti istinu. Sada tu metodu prestaju rabiti, no ne odbacuju je i i ako ne spaljuju ljude koji pokušavaju oktriti istinu, oni ih tako kleve�u, tako im truju život da se samo vrlo rijetki odlu�uju raskrinkati ih. Tre�a, pak, metoda je u tome što oni, proglasivši sebe Crkvom, dakle nepogrešivima, pou�avaju, kad im treba, upravo protivno onomu što je re�eno u Pismu, ostavljaju�i svojim u�enicima neka se sami izmotavaju kako ho�e i izvla�e iz tih protuslovlja. Tako je, na primjer, re�eno u Pismu: jedan je vaš U�itelj, Krist, i ocem svojim ne nazivajte nikoga na zemlji, jer je samo jedan Otac vaš koji je na nebesima. I ne nazivajte nikog u�iteljem, jer je jedini U�itelj vaš Krist. Dok oni govore: samo smo mi oci, samo smo mi u�itelji ljudi. Kazano je: ho�eš li se moliti, moli se sam, u potaji, i Bog �e uslišati tebe, a oni pou�avaju da se u hramovima trebaju moliti svi zajedno uz pjesmu i glazbu. Re�eno je u Pismu: Ne prisežite nikome, a oni pou�avaju da treba prisezati pokornost vlastima bez protuslovlja, zahtijevale te vlasti što mu drago. Re�eno je: Ne ubij, a oni pou�avaju da je mogu�e i dužnost ubijati u ratu i po odluci suda. Ili je pak re�eno: moje u�enje je duh i život, hranite se njime kao kruhom. A oni u�e da ako se stave komadi�i kruha u vino i izgovore nad tim komadi�ima odre�ene rije�i, tada se kruh pretvara u tijelo, a vino u krv, i da je jedenje tog kruga i pijenje tog vina korisno za spas duše. Ljudi vjeruju u to i usrdno jedu tu juhu i zatim se, kad dospiju k nama, silno �ude što im ta juha nije pomogla" - dovršio je vrag u pelerini, zažmirio i nacerio se do samih ušiju. - "To je vrlo dobro" - rekao je Belzebub i nasmiješio se. I svi vragovi zagrmješe gromkim hihotom. VI - "Ima li u nas kao nekada: bludnika, razbojnika, ubojica?" - ve� veselo zapita Belzebub. Vragovi su, razveselivši se tako�er, progovorili svi u jedan mah žele�i se iskazati pred Belzebubom. - "Ne kao nekada, ve� više nego prije" - vikao je jedan. - "Bludnika ve� nije mogu�e smjestiti u prijašnje odjele" - zviždao je drugi. - "Sadašnji razbojnici gori su od prijašnjih" - urlao je tre�i. - "Ne možemo namaknuti goriva za ubojice" - vikao je �etvrti. - "Ne govorite svi u isti mah, neka odgovara samo onaj koga pitam. Tko upravlja bludom - iza�i i pripovijedaj, kako to �iniš sada s u�enicima onog koji je zabranio mijenjati žene i rekao da ne valja ženu gledati s požudom. Tko upravlja bludom?" - "Ja" - dopuzavši na stražnjici odgovori vrag sli�an ženi, tamnosme�i, podbula lica i slinavih usta kojima je neprestano žvakao. Taj je vrag dopuzao naprijed iz skupine drugih vragova, �u�nuo, nagnuo glavu na stranu i gurnuvši rep s ki�icom izme�u nogu, stao mašu�i repom, pjevuše�i govoriti. - "�inimo mi to na stari na�in, koji si rabio ti, naš otac i gospodar još u raju, na�in koji nam je predao u vlast sav rod ljudski, kao i po novoj crkvenoj metodi. Po toj novoj crkvenoj metodi �inimo mi to ovako: mi utuvimo ljudima kako se pravi brak ne sastoji u tom u �emu se doista i sastoji - u zajednici muža i žene, ve� u tom da se odjene najljepše ruho, po�e u veliku za to sagra�enu zgradu, metnu na glavu posebne kape na�injene za to, uz zvukove raznih pjesama i obi�e tri puta oko stoli�a. Mi upu�ujemo ljude kako je samo to pravi brak. I ljudi, povjerovavši to, naravno smatraju da je svako sjedinjenje muškarca sa ženom bez tih uvjeta

prosta zabava koja ni�im ne obvezuje ili udovoljava higijenske potrebe i zato se bez predbacivanja podaju toj zabavi. Vrag sli�an ženi nagnuo je podbulu glavu na drugu stranu i zašutio kao da �eka kako �e njegove rije�i djelovati na Belzebuba. Belzebub kimnu glavom u znak odobravanja i vrag sli�an ženi produži. - "Tom metodom, ne napuštaju�i ni prijašnju, u raju rabljenu metodu zabranjenog vo�a i radoznalosti" - produži on, o�ito žele�i polaskati Belzebubu, "mi postižemo najljepše uspjehe. Umišljaju�i si kako mogu osnovati pošteni crkveni brak i poslije sjedinjenja s mnogim ženama, ljudi mijenjaju stotine žena i kod toga se tako priviknu na razbludnost, da to isto �ine i poslije crkvenog braka. Pri�ine li im se zbog �ega zahtjevi povezani s tim crkvenim brakom teški, to si oni udešavaju tako da idu po drugi puta oko stoli�a, a što su prvi put išli oko stoli�a smatraju nepostoje�im." Vrag sli�an ženi je zašutio i obrisavši vrškom repa sline koje su mu napunile usta, oslonio glavu na drugo rame i šute�i gledao Belzebuba. VII - "Jednostavno i dobro" - re�e Belzebub. - "Odobravam. Tko upravlja razbojnicima?" - "Ja" - istupaju�i odgovori krupni vrag s velikim iskrivljenim rogovima, s brkovima zavinutima prema gore i ogromnim krivo nasa�enim šapama. Taj je vrag, dopuzavši naprijed kao i prijašnji i vojni�ki popravljaju�i brkove s obje šape, �ekao pitanje. - "Onaj koji je razrušio pakao" - re�e Belzebub, "pou�avao je ljude da žive kao ptice nebeske i zapovijedao da se da onomu koji prosi, te da se onomu koji ho�e uzeti košulju da i kaput, a rekao je i da radi svojeg spasenja treba razdijeliti imovinu. Kako vi uvla�ite u grabež ljude koji su to slušali?" - "Mi to �inimo" - re�e vrag s brkovima, veli�anstveno trgnuvši glavu unatrag, "potpuno isto kako je �inio naš otac i gospodar kad je izabrao Saula za kralja. Potpuno isto kako se i onda upu�ivalo ljude, upu�ujemo ih i mi da je, umjesto da plja�kaju jedan drugoga, zgodnije dozvoliti da ih plja�ka jedan �ovjek, prepustivši mu potpunu vlast nad sobom. Novo je u našem na�inu samo to što tog �ovjeka, da bismo mu potvrdili pravo da plja�ka, vodimo u hram, stavljamo mu naro�itu kapu, posjednemo ga u visoku fotelju, dajemo mu u ruke štap i lopticu, mažemo ga uljem od konoplje i u ime Boga i njegovog sina proglašavamo tu miropomazanu osobu za svetog �ovjeka. Tako se plja�ka koju vrši takva osoba smatra svetom i ni�im joj se ne može stati na put. Sve�enstvo i njihovi pomo�nici i pomo�nici pomo�nika - svi bez prestanka spokojno i bez pogibelji plja�kaju narod. Pritom naj�eš�e stvaraju takve zakone i poredak po kojima besposlena manjina uvijek može bez kazne plja�kati ve�inu koja se mu�i i radi. Kao što vidi naš otac i gospodar, u biti je metoda što je mi rabimo stara metoda. Novo je u njoj samo to što smo je u�inili op�enitijom i skrivenijom, rasprostranjenijom u prostoru i vremenu, te trajnijom. Op�enitijom smo tu metodu u�inili time što su se ljudi prije pod�injavali svojom voljom onome kojeg su izabrali, a mi smo u�inili da se sada oni, posve neovisno o svojoj želji, ne pod�injavaju onima koje biraju, ve� onom tko ih zapadne. Skrivenijom smo u�inili tu metodu time što sad oplja�kani prema ustrojstvu tlake i poreza, osobito neizravnih, ne vide one koji ih plja�kaju. Raširenija u prostoru je ta metoda time što takozvani krš�anski narodi nisu zadovoljni guljenjem svojih, ve� pod raznim naj�udnijim izlikama, osobito pod izlikom da šire krš�anstvo, plja�kaju i sve one tu�e narode kod kojih se ima što oplja�kati. U vremenu je ta

nova metoda rasprostranjenija nego prije prema ustrojstvu dugova op�inskih i državnih: plja�kaju se sada ne samo živa, ve� i budu�a pokoljenja. Trajnijom smo u�inili tu metodu time što glavne grabežljivce drže nepovredivima, pa se ljudi ne usu�uju djelovati protiv njih. Tako sam ja radi pokusa jedno vrijeme postavljao na vlast jednu za drugom same najgnjusnije žene, glupe, nepismene i razbludne, a posljednja je još bila i zlo�inka koja je ubila svog muža i zakonitog nasljednika. I ljudi joj nisu rastrgali nozdrve i nisu je šibali bi�em, kao sve druge koje su ubile muža, ve� su joj se dapa�e mnogo godina ropski pokoravali, dozvoljavaju�i njoj i njezinim bezbrojnim ljubavnicima da plja�kaju ne samo njihovu imovinu, ve� i slobodu. Tako u naše vrijeme javni grabež, to jest nasilno oduzimanje nov�anika, konja, odje�e, �ini jedva milijunti dio zakonskih plja�ki koje neprestano izvršavaju ljudi koji su u poziciji to �initi. U naše doba plja�ke su nekažnjive, skrivene i uop�e je spremnost na plja�ku me�u ljudima takva da je glavna svrha života, gotovo svih ljudi, plja�ka, koja je ograni�ena samo me�usobnom borbom plja�kaša. VIII - "Zaista, to je dobro!" - re�e Belzebub. "No ubojstva? Tko upravlja ubojstvima?" - "Ja" - istupaju�i iz mnoštva odvrati vrag crvene, krvave boje, s kljovama koje su stršale iza ušiju, s oštrim rogovima i uvis podignutim debelim nepomi�nim repom. - "Kako ti prisiliš u�enike Onoga koji je rekao 'Ne vra�aj zlo zlim, ljubi neprijatelja', da postanu ubojice? Kako ti �iniš ubojice od tih ljudi?" - "�inimo mi to i po staroj metodi" - odgovori crveni vrag zaglušnim škrebetavim glasom, "probu�uju�i u ljudima koristoljublje, sva�u, jal, oholost, osvetu i isto tako po staroj metodi utuvimo u�iteljima ljudi da je najbolje sredstvo za odu�avanje ljudi od ubojstva da sami u�itelji javno ubijaju one koji su ubili. Ta nam metoda ne donosi toliko ubojica koliko ih pripravlja za nas. Ve�e nam je mnoštvo ubojica davalo i daje novo u�enje o nepogrešivosti Crkve, o krš�anskom braku i krš�anskoj jednakosti. U�enje o nepogrešivosti Crkve davalo nam je u prijašnja vremena veliko mnoštvo ubojica. Proglašavaju�i sebe �lanovima nepogrešive Crkve, ljudi su smatrali da je grijeh dopustiti lažnim tuma�ima u�enja da kvare ljude i da je uslijed toga ubijati takve ljude Bogu ugodno djelo i oni su ubijali �itava mjesta i kažnjavali, spaljivali stotine tisu�a ljudi. Kod toga je smiješno što su ti, koji su kažnjavali i spaljivali ljude koji su po�eli shva�ati istinita u�enja, držali te same, za nas opasne ljude, našim slugama, to jest vražjim slugama. Za to vrijeme su sami oni koji su kažnjavali i spaljivali na loma�ama i koji su uistinu bili naši pokorni sluge držali sebe svetim vršiteljima Božje volje. Tako je bilo u staro doba. U naše doba donosi nam vrlo veliko mnoštvo ubojica u�enje o krš�anskom braku i jednakosti. U�enje o braku daje nam pravo da supruzi ubijaju supruge, a majke djecu. Muževi i žene ubijaju se me�usobno kad im se zahtjevi zakona i obi�aja crkvenog braka pri�ine preteškima. Majke ubijaju djecu ve�inom onda kad se veza iz koje su proizašla djeca ne prizna brakom. Takva se ubojstva izvršavaju postojano i ravnomjerno. Ubojstva izazvana krš�anskim u�enjem o jednakosti izvršavaju se periodi�ki, no zato kad se izvršavaju, to je u velikom broju. Po tom u�enju ljudi se upu�uju da su svi oni jednaki pred zakonom. Oplja�kani ljudi osje�aju da to nije istina. Oni vide da je ta jednakost pred zakonom samo u tome što grabežljivci mogu ugodno dalje plja�kati, a njima je neugodno to trpjeti, pa se bune i napadaju svoje plja�kaše. I tada nastaju me�usobna ubijanja koja nam katkada daju najednom i desetke tisu�a ubojica.

IX - "A ubojstva u ratu? Kako na njih navodite u�enike Onoga koji je rekao da su ljudi sinovi jednog Oca i da treba ljubiti neprijatelje?" Crveni vrag se nakesio, pustio iz usta struju ognja i dima, te se veselo udario po le�ima debelim repom. - "�inimo mi to ovako: mi utuvimo svakom narodu da je on najbolji na svijetu. 'Deutschland uber alles', Francuska, Engleska, Rusija 'uber alles'. I da taj pojedini narod treba vladati svima drugima. Budu�i da mi tako sve narode uputimo isto, to se oni, osje�aju�i se neprestano u opasnosti od svojih susjeda, uvijek spremaju na zaštitu i razjaruju se jedni na druge. Što se jedna strana više sprema na obranu i razjaruje se zato na svoje susjede, to se više spremaju na obranu sve druge i razjaruju se jedne na druge. Tako su sad svi ljudi, primivši u�enje Onog koji je nas nazvao ubojicama, neprestano i prvenstveno zaokupljeni pripremama za ubojstva i samim ubojstvima. X - "Doista, to je oštroumno" - progovori Belzebub poslije duge šutnje. - "No kako nisu, slobodni od obmane, u�eni ljudi uvidjeli da je Crkva iskrivila u�enje te nisu u�enje obnovili?" - "Oni to ne mogu u�initi" - dopuzavši naprijed, samosvjesno re�e vrag u mantiji crne boje bez sjaja, s plosnatim spuštenim �elom, s udovima bez miši�a i s velikim ušima koje su stršale.(*) - "Zašto?" - strogo zapita Belzebub, nezadovoljan samosvjesnim tonom vraga u mantiji. Nesmu�en povikom Bezebubovim vrag u mantiji je, ne žure�i se, mirno �u�nuo kao i drugi te prekriživši noge bez miši�a na isto�nja�ki na�in, po�eo govoriti bez zapinjanja, odmjerenim glasom. - "Ne mogu to oni u�initi zato jer ja neprestano odvra�am njihovo zanimanje od toga što oni mogu i trebaju znati, a upravljam ga na to što ne trebaju znati i što oni nikad ne�e saznati." - "Pa kako si to u�inio?" - "�inio sam i �inim na razne na�ine, ovisno o vremenu" - odvrati vrag u mantiji. "U staro doba sam upu�ivao ljude da je najvažnije za njih znati potankosti o me�usobnom odnosu trojstva, o porijeklu Kristovom, o Njegovoj naravi, o svojstvima Boga i tako dalje. Oni su mnogo i dugo prosu�ivali, dokazivali, prepirali se i ljutili. Ta su ih prosu�ivanja tako zanimala da oni uop�e nisu mislili o tom kako trebaju živjeti, nije im bilo nužno ni znati što im je U�itelj njihov govorio o životu. Zatim, kad su se oni ve� tako zapleli u sva ta prosu�ivanja da više ni sami nisu shva�ali što su govorili, uputio sam jedne da je najvažnije za njih prou�iti i protuma�iti što je napisao �ovjek po imenu Aristotel koji je živio tisu�u godina ranije u Gr�koj; druge sam uputio da je najvažnije za njih na�i kamen kojim bi mogli praviti zlato i takav eliksir koji bi lije�io sve bolesti i �inio ljude besmrtnima. I najpametniji i naju�eniji me�u njima svoje su umne sile posvetili tomu. Onima koje to nije zanimalo utuvio sam da je najvažnije znati okre�e li se Zemlja oko Sunca ili Sunce oko Zemlje? Pa kad su saznali da se Zemlja okre�e, a ne Sunce i odredili koliko milijuna milja ima od Sunca do Zemlje, bili su vrlo zadovoljni i od tog vremena još usrdnije izu�avaju daljinu zvijezda, iako znaju da nema kraja tim daljinama i ne može biti, te da je sam broj zvijezda beskrajan, iako znaju da im to uop�e nije nužno znati. Osim toga sam ih uputio da im je vrlo bitno znati porijeklo svih zvijeri, svih crvi�a, svih biljaka i beskrajno malih životinja. I premda im ni to nije nužno znati i mada je posve jasno da je to nemogu�e saznati,

jer i životinja ima isto tako beskrajno mnogo kao i zvijezda - oni ipak tim i sli�nim istraživanjima pojava materijalnog svijeta posve�uju sve svoje duševne sile i dive se tome što �im više saznaju stvari koje nisu trebali znati, tim više ostaje toga što ne mogu saznati. I premda je o�ito da razmjerno njihovim istraživanjima podru�je toga što još trebaju saznati postaje sve šire i šire, predmet istraživanja sve složeniji i da se otkri�a znanosti sve manje mogu primijeniti u životu, to ih nimalo ne smu�uje i oni, potpuno uvjereni u važnost svojeg zanimanja, i dalje istražuju, propovijedaju, pišu, tiskaju i prevode s jednog jezika na drugi sva svoja istraživanja, najve�im dijelom bez svrhe, a ako i rijetko sa svrhom, onda samo za zabavu manjine bogatih ili za pogoršanje položaja ve�ine siromašnih. Zato da se ne bi nikada više dosjetili da je njima jedino nužno poštivati životne zakone postavljene u Kristovom u�enju, ja im utuvih da oni ne mogu znati zakone duhovnog života i da je svaki vjerski nauk, dakle i u�enje Kristovo, zabluda i praznovjerje, a da oni mogu saznati kako im je živjeti iz po meni izmišljene znanosti nazvane sociologija, a koja se sastoji u izu�avanju toga kako su razli�ito gadno živjeli prijašnji ljudi. Tako umjesto da se sami po Kristovom u�enju pobrinu živjeti bolje, oni misle da trebaju samo prou�iti život prijašnjih ljudi i da �e iz tog prou�avanja izvjesti op�e životne zakone, te kako �e im za dobar život trebati samo ravnati se u svom životu po tim od njih izmišljenim zakonima. Zato, pak, da ih još više utvrdim u obmani, upu�ujem ih da postoji neka baština znanosti koja se zove naukom, te da su tvrdnje te nauke nepogrešive. �im se ti koje se drži izvršiteljima nauke uvjere u svoju nepogrešivost, oni naravno proglase nesumnjivim istinama ne samo najmanje nužne, ve� �esto i nelijepe gluposti koje, izrekavši ih jednom, ne mogu opozvati. Zbog toga ja eto govorim da oni, dok ih ja budem poticao na uvažavanje i puzanje pred tom naukom koju sam ja za njih izmislio - nikad ne�e pojmiti ono u�enje koje nas je gotovo pogubilo." XI - „Vrlo dobro. Zahvaljujem!“ – re�e Belzebub i lice njegovo zasja. „Vi ste vrijedni nagrade i ja �u vas dostojno nagraditi.“ - „A na nas se zaboravili?“ – zavikaše u nekoliko glasova ostali raznodlaki, maleni, veliki, krivonogi, tusti, mršavi vragovi. - „Što vi radite?“ – zapita Belzebub. - „Ja sam vrag tehni�kih usavršavanja.“ - „Ja – razdiobe rada!“ - „Ja – prometa!“ - „Ja – tiska!“ - „Ja – umjetnosti!“ - „Ja – medicine!“ - „Ja – kulture!“ - „Ja – nastave!“ - „Ja – poboljšanja ljudi!“ - „Ja – opijanja!“ - „Ja – dobrotvornosti!“ - „Ja – socijalizma!“ - „Ja – feminizma!“ – zavikaše oni svi najedanput guraju�i se pred Belzebubovo lice. - „Govorite jedan po jedan i ukratko“ – zaviknu Belzebub. „Ti“ – obrati se vragu tehni�kih usavršavanja. „Što ti radiš?“

- „Ja upu�ujem ljude da je to bolje za njih što više stvari i što brže naprave. I ljudi, gube�i svoje živote kako bi proizveli predmete, rade ih sve više i više, bez obzira na to što ti predmeti nisu potrebni onima koji sile da ih se stvori, a nedostupni su onima koji ih prave.“ - „Dobro! A ti?“ – obrati se Belzebub vragu razdiobe rada. - „Ja upu�ujem ljude da je predmete lakše praviti strojevima nego ljudskim rukama, pa stoga treba ljude pretvoriti u strojeve – i oni to �ine, te ljudi pretvoreni u strojeve mrze one koji su to od njih u�inili.“ - „I to je dobro. Ti?“ – obrati se Belzebub vragu prometa. - „Ja upu�ujem ljude da je za njihovo dobro nužno, po mogu�nosti, što brže putovati s mjesta na mjesto. I ljudi, umjesto da poljepšavaju svoj život svaki na svom mjestu, provode život najve�im dijelom na putovanjima s mjesta na mjesto. Vrlo se ponose time što mogu u sat projuriti 50 milja i više.“ Belzebub pohvali i njega. Istupio je vrag tiska. On je razjasnio da je njegov posao u tom da se što ve�em broju ljudi priop�e sve ogavnosti i gluposti koje se �ine i pišu na svijetu.(**) Vrag umjetnosti objasnio je da on pod krinkom da tješi i probu�uje uzvišene osje�aje u ljudima pogoduje njihovim porocima prikazuju�i ih u privla�nom obliku. Vrag medicine objasnio je da je njegov posao to što upu�uje ljude da je najnužnija stvar za njih briga za svoje tijelo, a budu�i briga za vlastito tijelo nema kraja, ljudi, brinu�i se uz pomo� medicine za svoje tijelo, zaboravljaju ne samo na živote drugih ljudi nego i na svoj vlastiti život. Vrag kulture je objasnio da upu�uje ljude da koristiti se svime �ime upravljaju vragovi tehni�kih usavršavanja, razdiobe rada, prometa, tiska, umjetnosti, medicine – jest neka krijepost i da �ovjek, koriste�i se svim tim, može biti potpuno zadovoljan sam sobom i da se ne treba brinuti da bude bolji. Vrag nastave je objasnio da on upu�uje ljude kako oni mogu, žive�i ružno i dapa�e ne znaju�i ni što je dobar život, u�iti djecu dobrom životu. Vrag opijanja rekao je da on u�i ljude kako je bolje, umjesto da se izbave od stradanja prouzro�enih ružnim životom tako da nastoje živjeti bolje, sebe podati zaboravu pod utjecajem omamljivanja vinom, opijumom, duhanom ili morfijem. Vrag dobrotvornosti je rekao da on upu�uje ljude da su oni dobrotvori ako kradu na vagone, a daju okradenima na kilograme te da ne trebaju biti savršeniji – što ih �ini nepristupa�nima za dobro. Vrag socijalizma hvalisao se time što u ime najvišeg op�eg ustroja života ljudi probu�uje neprijateljstvo me�u slojevima stanovništva. Vrag feminizma hvalisao se time što radi još savršenijeg ustroja života osim neprijateljstva me�u slojevima pobu�uje još i neprijateljstvo me�u spolovima. - „Ja sam – komfor! Ja sam – moda!“ – vrištali su i pištali još drugi vragovi puzaju�i k Belzebubu.

- „Zar vi mislite da sam ja tako star i glup da ne shva�am to da �im je u�enje o životu lažno, da je i sve što nam je moglo biti štetno, nama uistinu korisno?“ – zavikao je Belzebub i gromko se rashihotao. „Dosta je! Hvala svima!“ – i lupivši krilima, sko�io je na noge. Vragovi okružiše Belzebuba i uhvatiše se u kolo. Na jednom je kraju bio vrag u pelerini, na drugom vrag u mantiji. Ti si vragovi podaše šape i krug se zatvorio. I svi vragovi hiho�u�i, zvižde�i, cvile�i po�eše mašu�i i udaraju�i repovima kružiti i plesati oko Belzebuba. Belzebub raširi krila i udaraju�i njima zapleše u sredini visoko izbacuju�i noge. Odozgo su se �uli krik, pla�, stenjanje i škrgut zubi. KRAJ ************************** * Na ovome mjestu Tolstoj je u svojoj umjetni�koj imaginaciji oslikao Ahrimana nepogrešivom to�noš�u.Pogledati lik ili glavu Ahrimana izra�enu od ruke Rudolfa Steinera. ** 'Vrag tiska' u svojim bitnim elementima opisan je u ve� danoj knjizi 'Žurnalizam – razara� �ovje�anstva'