TIHOMIR_GLIGORIĆ_Velika _prevara-lat

BIBLIOTEKA OSVJETLJENJA

Knjiga 1

Glavni i odgovorni urednik Nikola Vukoli}

Recenzenti

Akademik, Prof. dr Milan Galogaà Prof. dr Slavko Kuki}

Tehni~ki urednik i naslovna strana Janko Velimirovi}

TIHOMIR GLIGORI]

VELIKA PREVARA

(petnaestogodi{nja vladavina

nacionalnih stranaka u Bosni i Hercegovini)

ZADU@BINA PETAR KOÎ] Banja Luka - Beograd

2005.

"... Kod ku}e, a bez ku}e, Kod zemlje, a bez zemlje, Kod postojbine, a bez postojbine! Mi svijetla dana nemamo, mi mirne no}i nemamo ..." Petar Ko~i}

PREDGOVOR

SUSRET SA ISTINOM Ako je knjiga svjedok vremena u kojem je nastala, knjiga koja je pred nama svjedo~i o vremenu zla i mr`nje, jednom od najteìh vremena na prostorima Bosne i Hercegovine. To vrijeme }e istorija zabiljeìti kao vrijeme osamo-staljivanja ove zemlje, vrijeme njene tranzicije iz je-dnog sistema u drugi, a narod }e ga pamtiti po vladavini razularenih nacionalizama, predvo|enih kriminalizovanim politi~kim elitama. Pamti}e ga po nemilosrdnom uni{tavanju vjekovima gra|enih pu-teva zajedni~kog ìvota, ru{enju svih moralnih vri-jednosti, gradova, sela, svakog smisla ljudskog pos-tojanja i svih nada u budu}nost. Pred nama je kriti~ki osvrt na stvarnost, ali i poziv na odgovornost onih koji su narod gurnuli u naj-uàsnija stradanja radi li~nog beskrupuloznog bo-ga}enja. Vrijeme je velike prevare naroda, a ova knjiga detaljno svjedo~anstvo o onima koji su ru{ili temelje jedne dràve da bi na ru{evinama i na pre-vari gradili novu, bespravnu dràvu svoje volje. U ovom nadahnutom, suptilno pisanom politi~kom eseju desi}e se na{ susret sa istinom.

I najljep{e i najvrednije nacionalne motive i osje-}anja politika nacionalnih stranaka je zloupotreblja-vala, a to i sada ~ini, za ostvarenje profanih intere-sa vladaju}ih, koji svoje profiterske namjere kriju iza grobova mnogih mladih ljudi, koje su oni posla-li u smrt, grade}i svoje carstvo na ru{evinama i masovnim grobnicama, a sada i na besprimjernom poniènju osiroma{enog naroda. U ovakvoj politici, kao i u svim mra~nim i na mr`-nji zasnovanim, izrasli su i nacionalni heroji, auto-kratske vo|e naroda, kojima }e pravi nepristrasni sud biti na{a svijest o istini. Neka tome doprinesu i stranice ove knjige.

Pavle Stani{i}, knjièvnik

VELIKA PREVARA

Ostra{}eni nacionalisti osudi}e ovu knjigu i prije nego {to je pro~itaju, umjereni ljudi }e mo`da re}i da je do{la veoma kasno, dok }e ljudi okrenuti ka budu}nosti, mo-gu}e je, komentarisati da je osvrt u pro-{lost gubljenje vremena u izgradnji budu}nosti. Za pretpostavljene komentare moèmo re}i da je nacionalnu isklju~ivost i osudu nepotrebno komentarisati. A {to se ti~e umjerenih i ljudi sa vizijom o boljem ì-votu u demokratskoj i pravnoj dràvi, mo-è se re}i da su u pravu, s tim da poruke ove knjige mo`da stiù kasno, ali ne i prekasno, jer ako je na{a generacija uni{-tena, ostaje èlja dobronamjernog uti’caja na volju i mudrost generacija koje dolaze. Zarad budu}nosti. Autor

!

INTERESI VELIKIH

I BALKANSKI NARODI

Te`nja ka ujedinjenju, slobodi i pravdi, kao vrije-dnostima koje }e im obezbijediti normalan ìvot, razvoj i uticaj na dru{tvene procese u blièm i da-ljem okruènju, bila je zahtjevan i uzvi{en cilj koji su kroz istoriju poku{avali ostvariti balkanski naro-di. Povremeno se uspijevalo u tome. Istorija je za-biljeìla razli~ite oblike saveza naroda i modela dru{tvenog ure|enja na ovim prostorima. Na istori-~arima je da istraè i daju objektivne odgovore na pitanja ko su bile istorijske li~nosti, (kojim naro-dima i ideologijama su pripadali), koje su se zala-gale za uspostavljanje zajedni~kog ìvota na Bal-kanskom poluostrvu i da li je njihova politika za-jedni~kog ìvota bila pogre{na. Mnogi danas tvrde da jeste, a posebno prednja~e konzervativni politi-~ari, potom i istori~ari, sociolozi, kao i pojedini na-u~ni radnici koji podràvaju nacionalisti~ku ideo-logiju, stvaraju}i tako zvani~an, kategori~an, negati-van stav u javnom ìvotu, jednako potkrepljuju}i svoju tvrdnju "istorijskim ~injenicama i istinom".

Zbog toga nije naodmet da se podsjetimo da su za-jedni~ku dràvu na prostoru biv{e Jugoslavije gra-dili ljudi razli~itih ideologija i politi~kih orijentacija: monarhisti od 1918. godine (Kraljevina Srba, Hrvata

16 Tihomir Gligori}

i Slovenaca, Kraljevina Jugoslavija), komunisti od 1945. do 1991. godine (SFRJ)1, socijalisti od 1991. do 2001. g. (zajedni~ka dràva Srba i Crnogoraca, SRJ), i kona~no demokratska opozicija Srbije — DOS, uz dominantan uticaj me|unarodne zajednice (dràvna zajednica Srbija i Crna Gora).

Sve {to se doga|alo narodima na Balkanu nije bilo bez uticaja velikih sila i njihovih interesa. Zavisno od vremena, interesa i okolnosti povremeno je ot-varana "balkanska kampanja", koja je uvijek imala za cilj ostvarenje interesa velikih i, po pravilu, i{la na {tetu naroda na Balkanskom poluostrvu. Za to su se koristile razli~ite metode, ali najlak{e su svoje interese veliki ostvarivali uz pomo} pojedinaca koji su bili spremni da `rtvuju i sopstveni narod u su-kobu sa bliskim narodima sa kojima je, naprotiv, trebalo da grade zajedni~ku budu}nost.

Naàlost, na ovim prostorima istorija najvi{e pod-sje}a na neprekinut niz manjih ili ve}ih tragedija. Postavlja se pitanje da li }emo kao narodi ikada imati nacionalnu, gra|ansku i dru{tvenu svijest i sposobnost da kona~no izvu~emo pouke iz dosa-da{njih bratoubila~kih ratova. înjenica je da poslije svakog gra|anskog rata iznova zapo~injemo zaje-

!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!1 SFRJ je prestala da postoji secesijom biv{ih jugoslovenskih re-

publika kada su Slovenija i Hrvatska iza{le iz Jugoslavije i kada su priznate od EZ, na insistiranje Njema~ke, dok je BiH priznata 7. aprila 1992. godine. Priznavanjem i progla{enjem prekr{eni su Ustav SFRJ i Ustav BiH o konstitutivnosti i ravnopravnosti tri naroda i propisi o referendumu.

Velika prevara 17

dni~ki ìvot, kao i da povremeno gubimo kolektiv-no pam}enje. Jer i danas je klju~no pitanje - da li smo iza{li iz dru{tvene (i nacionalne) amnezije i pijane nacionalne ekstaze.

Za{to, zbog koga i ~ijih interesa cikli~no pla}amo tako visoku cijenu u biolo{kom i materijalnom smi-slu? Dokle tako? Pitanja mnogo i uvijek su ista, samo se postavljaju pred razli~ite generacije slo-venskih naroda.

Zna se {ta su oslobodila~ki i odbrambeni ratovi, bune, ustanci, otpor protiv okupatora, kojim smo se u svojoj dugoj istoriji vijekovima stalno i uporno suprotstavljali ropstvu. De{avalo se u vrijeme Os-manlijskog carstva, od 1463. godine, kada je pala srednjevjekovna bosanska dràva, zatim, nakon aneksije Bosne od strane Habzbur{ke monarhije 1878. godine, potom u Prvom i Drugom svjetskom ratu, te, nadamo se kona~no, i u poslednjem tra-gi~nom sukobu od 1990 - 1995. godine, na prosto-ru razbijene zajedni~ke dràve Jugoslavije.

Te{ko je generalno dati ocjenu ovih sukoba koji su bili izraz suprotstavljanja zlu u vidu hajdu~ije, usta-naka i buna, sukoba lokalnog karaktera, pa do op{tenarodnog otpora za nacionalno oslobo|enje. Na ovim su prostorima, naàlost, primijenjeni svi oblici sukoba, od ratova niskog intenziteta do svjet-skih ratova koji su za sobom ostavljali nevi|ena ljudska stradanja i pusto{ nevjerovatnih razmjera.

18 Tihomir Gligori} !U tim i takvim tragi~nim sukobima narodi koji ìve na ovom Balkanskom poluostrvu su se razli~ito po-na{ali: neki su okupatore pozdravljali i stavljali im se u slu`bu, drugi su im se suprotstavljali, stradali, a onda u miru prvima pruàli ruku podr{ke i razu-mjevanja i nudili razli~ite modele dràvnog ure-|enja. U tim, nakon rata stvorenim novim dràva-ma, neki su smatrali da su njihovi narodi neravno-pravni u odnosu na druge narode.

Jedno vrijeme se mislilo da su nakon Drugog svje-tskog rata komunisti uspjeli rije{iti politi~ka, eko-nomska, a posebno nacionalna pitanja naroda i na-rodnosti u Titovoj Jugoslaviji. Nikad u svojoj istoriji narodi i narodnosti nisu bolje ìvjeli i bili bez-bjedniji, svjesni da postoje dva subjekta, koje treba {tititi: nacije i gra|ani. Njihova prava su bila za-{ti}ena ustavnim mehanizmima, konsenzusom, pa-ritetom i drugim instrumenatima koji su garantovali konstitutivnost i ravnopravnost.

S tim u vezi prof. dr Mi}o Carevi} s pravom tvrdi da je "Dejtonski sporazum, u stvari, vratio na nivo ZAVNOBiH-a2 prava i slobode naroda i gra|ana BiH. Na ovaj na~in principi ZAVNOBiH-a nadìvjeli su oblike destrukcije i dezintegracije BiH. Nacion-alizam u BiH mogao je ru{iti socijalisti~ki poredak,

!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!2 Zemaljsko antifa{isti~ko vije}e narodno-oslobodila~kih odbora BiH

Velika prevara 19

ali je bio nemo}an da sru{i izvorne vrijednosti koje sadrè odluke ZAVNOBiH-a".3

Vrijeme je naknadno potvrdilo da je nacionalno je-dinstvo nosilo teret nera{~i{}enih politi~kih ra~una iz Drugog svjetskog rata, nastalih okupacijom i ko-laboracijom sa fa{istima, koji se prenio iz tog rata i traje jo{ i danas. Sru{en je sistem koji je po~ivao na paroli "bratstva i jedinstva", uru{en je u sferi politi~kih i socijalno-ekonomskih odnosa, a naj-tragi~niji izraz ove destrukcije ispoljio se u vidu me|unacionalnih sukoba na prostoru prethodne Jugoslavije.

Naravno, protagonisti ovih me|usobnih nacionalnih sukoba, koje oni poku{avaju opravdati potrebom stvaranja novih dru{tvenih odnosa kroz stvaranje novih nacionalnih dràva po principu jedna nacija jedna dràva, ni{ta nisu mogli ostvariti bez indi-rektne ili direktne podr{ke velikih sila. Projektovani cilj ru{enja me|unarodno priznate Jugoslavije, koji je nastao mnogo godina ranije u politi~kim centri-ma mo}i velikih sila, ponovo je, po ko zna koji put, odredio nosioce ru{enja zajedni~ke dràve balkan-skih naroda.

O tome uvjerljivo pi{e general Pjer Mari Galoa4 u

!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!3 Dr Mi}o Carevi}, Uzroci i posljedice raspada Jugoslavije, Pravni

fakultet u Banjoj Luci, 2003, str. 377. 4 Pjer M. Galoa, general ratnog vazduhoplovstva, inicijator nuklear-

nog programa francuske vojske i strateg De Golove Francuske i jedan od najuvaènijih geopoliti~ara na{eg doba.

20 Tihomir Gligori} !svojoj knjizi Krv petrola - Bosna tvrde}i da je Njema~ka uspjela da razjedini Jugoslaviju, istovre-meno kr{e}i Ustav ove zemlje i naru{avaju}i njene me|unarodno priznate granice koje je zamijenila administrativnim granicama biv{ih republika. Da bi zadobile blagonaklonost islama, Sjedinjene Ame-ri~ke Dràve aktivno podràvaju islamski reìm u Sarajevu, dok je Njema~ka, oslanjaju}i se na Vati-kan, vezala za svoju sudbinu izrazito katoli~ku Hrvatsku. I u vrijeme vru}eg rata, i to veoma vru-}eg, Berlin je na{ao solidne saveznike u Hrvatskoj i Bosni. Me|utim, obe sile su pribjegle istoj politici "me|unarodne dezinformacije" ostvaruju}i svoje na-mjere satanizacijom protivnika. "Pripremaju}i nestanak SFRJ i budu}e promene u srednjoj Evropi, Nema~ka je postupila na isti na~in kao i SAD za vreme rata u Zalivu i posle kojeg su koristile tehnike komunikacije: {tampu i elektronski medij. Upravljanje novim sredstvima indoktrinacije - u ovom slu~aju televizijom, zahtevalo je posebno osposobljavanje. U zalivskoj ratnoj {koli, vlade i mediji brzo su shvatili njene {iroke mogu}nosti. Balkanska doga|anja proizvela su najve}i poduhvat dezinformacije koji je ikada postojao prevazilaze}i ~ak i nacisti~ki Berlin i staljinisti~ku Moskvu... Tehni~ka komunikacija sada dopu{ta da se {peku-li{e mogu}nostima i tako stvori "odgovaraju}i"

Velika prevara 21

doga|aj koji se razlikuje od stvarnog i koji se tako servira da bi se ljudi ubedili da je la`no istinito. A kada se jednom poveruje, te{ko se menja mi{-ljenje... Naravno, u Sjedinjenim Ameri~kim Drà-vama velika industrijska i trgovinska preduze}a (1993) finansijski kontroli{u 50 odsto medija. Nji-hovim posredstvom ostvaruje se snaàn pritisak na trì{te i vlast. Me|utim, njihovi na~ini indoktrinacije retko su konvergentni. Upravo zbog toga su bile uspe{ne velike firme "za odnose sa javno{}u"! Hill & Knowlton je, na primjer, u periodu 1991 - 1992. dobila vi{e od 12 miliona dolara od Kuvajta da za-interesuje ameri~ki narod za sudbinu te zemlje i da podrì vladu SAD ~ija je namera bila da sru{i nau~ni i tehni~ki potencijal Iraka, procenjuju}i ga vojno opasnim. Ove agenture su ostvarile uspe{ne poslove u vreme raspada Jugoslavije. Po{to su kre-diti priticali a naftne monarhije nisu {tedele na iz-dacima za poduhvate u kojima su ocrnjivani Srbi, a glorifikovana hrvatska i bosansko-muslimanska ne-zavisnost, organizovane su velike kampanje u korist Hrvatske, a potom Bosne. Po{to su uspeli da nametnu javnosti takvu sliku stvarnosti, sami me-diji, finansirani ili ne, na{li su se u obavezi da ob-javljuju samo one informacije i komentare koje o~ekuju ~itaoci, slu{aoci i gledaoci televizije. Ni-jedan princip deontologije ne moè da odoli takvim zahtevima. Kad jednom krene proces falsifikovanja, u demokratskoj sredini, ~ak i relativno jaka vlada moè samo da se priklju~i op{tem ose}anju, bilo da

22 Tihomir Gligori} !ga je stvarala, bilo da je prepustila drugima da to u~ine... SAD su u Bosni, u saradnji sa Saudijskom Arabi-jom, Turskom, Pakistanom i Albanijom (uz odobra-vanje i neodobravanje i Irana), u~inile zna~ajan na-por da bi stvorile muslimansku dràvu usred Bal-kana, za koju su znali da }e, i ona, biti integristi-~ka... Jugoslovenska kriza je obeleìla kraj ovog veka. Toliko je zagospodarila da }e se odraziti i na budu}nost. Po~etne uslove stvorili su sami Jugosloveni, a zatim je krizu otvorila i razgranala nadmo}na Nema~ka i nastavile SAD s namerom da izvuku korist od po-dr{ke muslimanskoj dràvi, ve{ta~koj balkanskoj tvorevini. Jugoslovenski gra|anski rat je potvrdio nebuloznost 'evropske gra|evine' i nelogi~nost francuske politi-ke koja je platila cenu krvi za dalje ja~anje nema~-ke mo}i i doprinos ameri~kim interesima po{to su se ove dve zemlje dobro ~uvale i najmanjeg rizika na teritoriji ~ijem su haosu bitno doprinele. I eto obja{njenja za pomra~enje u Rusiji, Francuskoj i Velikoj Britaniji, kao i za efikasnost Nemaca i Amerikanaca koji su po svom naho|enju raspolagali ostatkom Evrope. U Predstavni~kom domu ambasador Holbruk, tada pomo}nik dràvnog sekretara za poslove Evrope i

Velika prevara 23

Kanade, posluìo se ne ba{ diplomatskim jezikom opisuju}i ~lanovima Komiteta za me|unarodne od-nose Predstavni~kog doma mu|unarodnu poziciju svoje zemlje: "@eleli to ili ne, mi smo evropska sila". Njegovi argumenti razra|eni su u poglavljima posve}enim borbama u Jugoslaviji. Po njegovom mi{ljenju, evropske dràve su minorne zemlje nesposobne da u miru vode svoje poslove... Pristaju}i na raspad Jugoslavije ~ije je stvaranje po-dràla u neko drugo vreme i posle skupo pla}enih pobeda, Francuska je izneverila jedno staro savez-ni{tvo. Od tada popunjava pe{adiju UN, odaje po{tu mrtvima i zbrinjava ranjenike, dok Amerika i Ne-ma~ka, mo}ne i bogate vladaju nebom uz gotovo nikakav rizik, odakle bombama poga|aju politi~ke ciljeve koje su sebi odredile - vladati Balkanom i podi}i islamu. Pariz je izgubio sve: prijateljstvo na-roda koji danas bombarduje, ljudstvo, ratni materi-jal koji }e, u nedostatku sredstava, te{ko nadokna-diti, {to je cena operacija koju UN ne}e biti u mo-gu}nosti da isplate. A naro~ito nezavisnost. A mo`da i ~ast. [ta drugo o~ekivati od pada koji traje ve} tri predsedni~ka mandata (1975 - 1995)?... "Ev-ropa je van tokova", pisalo je u naslovu jednog ameri~kog dnevnog lista avgusta 1995. godine. 'Amerika je preuzela incijativu' tvrdio je drugi, a oba u osvrtu na krizu Balkana. U ve{ta~koj tvo-revini kao {to je Evropska unija dodavanje nacion-alih volja dovodi do njihovog poni{tavanja. Da su Bon, Pariz i London sami delovali, mo`da bi inteli-

24 Tihomir Gligori} !gentno vodili sva|u me|u ju`noslovenskim naro-dima. Brisel nije imao ni mo}i ni talenta. Nasuprot tome, Bon, Va{ington i Moskva branili su, na razli~itim stupnjevima, svoje uzajamne nacionalne interese, na nesre}u populacija okrenutih jedna protiv druge i u konfuziji pristalica jedne neuhvatl-jive kolegijalne politike. Dva rata, dva masakra, tu`no su obiljeìla prvi pristup 'novom svetskom poretku'. Prvi (u Iraku - primjedba autora) ima za uzrok naftu, a drugi podsticanje sile u {irenju nuk-learnog naoruànja. Drugi rat (u Jugoslaviji - prim-jedba autora) otkriva tako|e petrolejske interese onoliko koliko {irenje muslimanskog poretka u Ev-ropi, ili bar u jednom njenom delu, odgovara zem-ljama islama, vlasnicima energetskih izvora. Ali on, pre svega, predstavlja tragi~an trenutak u dugoj is-toriji, savremenu verziju nema~kih te`nji i turskog prise}anja na sjaj Otomanske imperije. Zaista tu`no iznena|enje. [ampion 'Novog me|u-narodnog poretka' je pokazao da je i on u posti-zanju svojih ciljeva spreman na iste surovosti i ci-nizam kao Sovjeti u vreme Staljina i njegovih do-u{nika. Izgladnjivati ira~ki i srpski narod zarad na-klonosti petrolejskih monarhija, pristati na bedne montaè bosanskih muslimana koji su svoje ljude stavljali na ni{an da bi za to mogli da osude Srbe i pribe}i istom na~inu da bi se opravdala upotreba sile, smi{ljeno 'dezinformisati' javnost koja treba da odobri to ne~asno pona{anje jedne demokratije koja se svetu nudi kao model - eto {ta je sve stvorilo

Velika prevara 25

sliku koliko tu`nu, toliko neo~ekivanu, o jednoj ve-lesili i njenim partnerima. Jedna sna`na Rusija i ira~ki svr{en ~in, mogli bi biti prihva}eni kao i prestrojavanje jugoslovenskih nacija bez toliko po~injenog nasilja. Kakva mra~na alternativa za ~ove~anstvo. Hladni rat ili dva vru}a rata... za po~etak. I za po~etak isuvi{e prolivene kr-vi... koja odi{e sna`nim mirisom nafte."5 Pitanje iskrenosti velikih sila prema narodima na Balkanskom poluostrvu i njihovoj istorijskoj te`nji za stvaranjem zajedni~ke dràve postavljalo se u pro{losti, prilikom stvaranja saveza balkanskih na-roda, ali i danas kad se, recimo, govori o formira-nju saveza dràva jugoisto~ne Evrope. Interesantno je uo~iti da su neki evropski narodi zaista dostigli visok nivo kad je rije~ o po{tovanju li~nosti pojedinca i drugog ~ovjeka u svojim i sli-~nim zemljama. Naàlost, kad se radi o po{tovanju li~nosti i pojedinaca sa prostora Balkana, to ba{ i nije slu~aj. Na Balkance se i dalje gleda kao na lju-de niè klase. S neiskreno{}u velikih kada se radi o interesima i te`njama malih naroda, suo~avali su se u pro{losti vladari balkanskih zemalja, a moraju je biti svjesni i

!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!5 Pjer M. Galoa, Krv petrola - Bosna, Na{ dom, Beograd, 1996. str.

10 - 19.

26 Tihomir Gligori} !dana{nji politi~ari koji vr{e vlast u balkanskim zemljama. Kakva je bila politika Austrougarske, najjasnije je onim narodima koji su bili predmet njenog in-teresa. Me|utim, pitanje koje se nama name}e od-nosi sa na to kakvo je stanje danas i da li se od tog vremena do danas uop{te ne{to promijenilo? Jer, izgleda da je na ovom podru~ju sve podlo`no promjenama sem interesa velikih, koji svoje pravo da te interese {tite zasnivaju na svojoj politi~koj i vojnoj mo}i, ne libe}i se da pri tom koriste na-jrazli~itije izgovore da opravdavaju intervencije na Balkanu i svijetu uop{te. Da li su na{i politi~ari u stanju da pravilno shvate rije~i Ilije Gara{anina: "...ako se veliki uvek nama sluè, moramo i mi na-u~iti da se njima sluìmo: Nikada ne smemo poverovati da se oni o na{im interesima staraju. Staraju se samo o svojim, a na{e }e odbaciti kad god im ustreba."6 Evo nekih interesantnih istorijskih paralela: na Ber-linskom kongresu 1878. godine Bosna je stavljena pod upravu Austrougarske monarhije, a 1995. go-dine potpisivanjem Dejtonsko-pariskog mirovnog sporazuma, nakon 117 godina Bosna i Hercegovina je stavljena pod nadle`nost me|unarodne zajednice. Krajem 19. vijeka Bosna i Hercegovina je imala

!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!6 Svetlana Velmar-Jankovi}, @ezlo, Stubovi kulture, Beograd, 2002.,

str. 203.

Velika prevara 27

upravnika, a danas, na po~etku 21. vijeka, BiH ima visokog predstavnika. Godine 1882. Benjamin Kalaj je kao 'nekrunisani kralj' Bosne i Hercegovine zaveo strog reìm koji je imao nekoliko ciljeva. Prvo, raditi na stvaranju posebnog bosanskog patriotizma i bosanskog jezika da bi se na taj na~in suzbile ili bar smanjile veze bosanskog stanovni{tva sa slobodnim zale|em. Drugo, pomagati muslimanske feudalce koji su uvi-jek bili predstavnici konzervativne politike i podsti-cati njihovo odvajanje od Srba i od Hrvata, a posebno od Srba u Srbiji... Trudio se da spre~ava rad srpskih narodnih {kola i srpskih kulturnih in-stitucija, vr{io je pritisak na srpsko pravoslavno sve{tenstvo. Po njegovom shvatanju, Srbe je kao opasan element na Balkanu trebalo odvojiti od ma-tice, odnaroditi, ako treba i potamaniti. S druge strane, Kalaj je sve u~inio da BiH dobije dobre puteve, èljezni~ku liniju od Save do mora, niz zna-~ajnih kulturnih institucija koje su morale biti samo bosanske, mada su mnogo podse}ale, po svemu na austrougarske."7 Velike sile uvijek traè navodne razloge za svoje intervencije u svijetu, bez razlike o kakvim imperi-jama da se radi, kao {to uvijek traè i opravdanje za svoje hegemonisti~ke ciljeve nad malim naro-

!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!7 Svetlana Velmar-Jankovi}, @ezlo, Stubovi kulture, Beograd, 2002.

str. 188-189

28 Tihomir Gligori} !dima, {to je bio slu~aj i nad narodima Bosne i Hercegovine. Tako su na Berlinskom kongresu 1878. godine8 traìli razloge za intervenciju - aneksiju Bosne i Hercegovine pod izgovorom da je u njoj potrebno da se urede ljudska prava, uspostavi javna odgo-vornost i sprije~e vjerski sukobi. I danas isto kao i krajem 19. vijeka me|unarodna zajednica je "zabrinuta" za kr{enje ljudskih prava i osnovnih sloboda, traì odgovornost lokalnih poli-ti~ara i svojim civilnim (oli~en kroz Kancelariju vi-sokog predstavnika OHR) i vojnim prisustvom (SFOR - EUFOR) navodno èli sprije~iti izbijanje etni~ko-vjerskih sukoba u BiH. Mora se priznati da je Austrougarska monarhija, u svoje vrijeme, pokazala vi{e "stila" u pravnom smi-slu, nego dio me|unarodne zajednice koji "ure|uje" dana{nje odnose u BiH. Za Austrijance u tom vre-menu Pjer M. Galoa kaè: "Silno su se trudili da budu deo zajednice takozvanih pravnih dràva, neke kombinacije rimskog i obi~ajnog prava. Pos-tali su velika dràva po{tuju}i zakonitost - bar kako je ona tada shvatana - dakako, zahvaljuju}i oru`ju ali i diplomatiji i brakovima sa vladarskim poro-dicama". !!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

8 Bosna i Hercegovina je 1887. godine stavljena pod kontrolu (ok-upirana) a 1908. godine je prisajedinjena Austrougarskoj.

Velika prevara 29

U to vrijeme je donesen Zakon o upravljanju u BiH, koji je usvojen od strane oba sabora Austrou-garske, carsko-kraljevske monarhije, u Pe{ti i Be~u. Eksploatatorske namjere vje{to su bile upa-kovane u formu zakona koji im je omogu}io pravdanje pred istorijom i budu}im generacijama da su intervenisali iz opravdanih i humanih pobuda. Nakon tragi~nog sukoba u BiH koji je okon~an potpisivanjem Dejtonsko-pariskog mirovnog spora-zuma 1995. godine9, pa sve do danas, 2005. godine, Bosna i Hercegovina nema takav zakon, nego je dana{nje upravljanje BiH preneseno na jednu li~-nost, li~nost VISOKOG PREDSTAVNIKA, koji se svojim pona{anjem u praksi izdiè iznad Ustava i zakona BiH, {to predstavlja ne~uveno poniàvanje na{ih naroda na po~etku 21. vijeka. Dodatno ovla{}enje na koje se poziva visoki pred-stavnik, a koje je kona~no, obavezuju}e i izvr{no u BiH, te na~in na koji je doneseno, predstavlja pre-sedan koji }e, ne sumnjamo, biti predmet izu~a-vanja nezavisnih pravnih asocijacija.10

!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!9 Op{ti okvirni sporazum za mir u BiH postignut je 21. 11. 1995.

godine u Dejtonu, a potpisan je 14.12.1995. godine u Parizu, kada je stupio na snagu.

10 U poslednje tri godine mnogi (nezavisni) intelektualci i pojedina pravna udruènja u svijetu su osudila takvu vrstu davanja i kori{-}enja jednog ovla{}enja i mo} oli~enu u jednoj li~nosti koja se izdiè iznad Ustava, koja ga mijenja, koja suspenduje ljudska prava i osnovne slobode, ne po{tuje parlament, vladu i dr. insti-tucije... ~ime se "ne~ija dobra namjera" u BiH pretvara u zlou-

30 Tihomir Gligori} !Ako povu~emo paralelu izme|u pro{log i sada{njeg vremena, izme|u dva vijeka, izme|u ciljeva, pona-{anja i krajnjih namjera, izme|u uzroka i posljedica, postavlja se pitanje da li se i{ta promijenilo u me-|uvremenu? Nije. Samo smo dobili visokog pred-stavnika danas, umjesto upravnika ranije, s tim da je ostala arogancija i prezir prema vrijednostima ove zemlje, njenim institucijama, narodima i gra|a-nima, danas izraèna mnogo sna`nije u svojoj bru-talnosti, koja po~iva na sili u nedostatku valjanih argumenata. Ko to, i u ~ije ime, moè propisati i dati ovla{}enje jednom ~ovjeku da moè suspendovati sve vrijed-nosti demokratije na koju se i on i oni koji su mu takva ovla{}enja dali pozivaju? Ta kulturno-civili-zacijska tekovina svih naroda grubo je danas poga-èna na Balkanu, a posebno u BiH. Jer, kako je mogu}e da iko drugi, sem naroda koji to moè u~initi na demokratskim izborima, ima pravo da smjenjuje demokratski izabrane pred-sjednike i narodne poslanike? Kako je mogu}e da samo jedan ~ovjek moè sve to mijenjati, a da se ne postavlja pitanje njegove odgovornosti, bez razlike o kome se radi i ko i ~iji interesi su pa`ljivo skriveni od pogleda javnosti?

!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!potrebu ovla{}enja, kr{enje ljudskih prava, poniènje i gaènje dostojanstva doti~ne zemlje i njenih gra|ana, a time i demok-ratije u cjelini.

Velika prevara 31

Demokratiju imate ili je nemate, to je kao i sa slo-bodom. A ovo pitanje mora biti i pitanje zemalja koje su kolijevka demokratije, i zato danas nemaju prava da ignori{u vapaj za demokratijom gra|ana malih zemalja. Pogotovo se ne mogu imati dva pristupa ili dupli standardi, u podràvanju stvarne demokratije, o bilo kojoj dràvi da se radi. U suprotnom, to se ne mo-è nazvati demokratijom, nego, naàlost, farsom od demokratije. Jer, oni koji u svijetu misle da je dobro imati de-mokratiju u svojoj zemlji, a izvoziti kvazi demo-kratiju (oli~enu u nekom me|unarodnom autokrati) u druge zemlje, ~ine dvostruku {tetu. Prije svega sopstvenim zemljama, jer obezvrije|uju `rtve koje su pale za univerzalne principe demokratije, ali je jo{ pogubnije {to se time uru{ava sama su{tina de-mokratskog dru{tva, koje tako oslabljeno moè za-pasti u ozbiljne te{ko}e na duì rok. Da li je mogu}e da u 21. vijeku u Bosni i Herce-govini i njenim institucijama rade javne li~nosti op-tere}ene strahom od eventualne kazne, koju mogu izre}i neki predstavnici me|unarodne zajednice? Zar je mogu}e da Parlament postane mjesto po-tvr|ivanja tu|ih interesa i tu|e volje na {tetu sop-stvenih interesa?

32 Tihomir Gligori} !Kako mogu sebi dopustiti, i da li jo{ negdje postoji primjer, da ~lanovi Predsjedni{tva, predsjednici fe-deralnih jedinica (entiteta), premijeri i ministri svih nivoa u BiH postanu kolektivne kukavice i ljudi koji nemaju sposobnost da se suprotstave ovakvim ne-~uvenim nedemokratskim sredstvima? Svi zajedno predstavljaju upla{enu i tu`nu grupaciju koja svojim ne~injenjem stvara direktnu {tetu u pravnom, eko-nomskom i politi~kom smislu. U nedostatku gra-|anske hrabrosti nisu u stanju da kroz aktivnu sa-radnju, zasnovanu na ~injenicama, stvaraju prostor za argumentovanu raspravu, protkanu dubokim znanjem, koje moè biti ta granica sa koje }e biti mogu}e pomjeriti klatno u korist istine i pravde. Ali, ta upla{ena grupacija, regrutovana iz redova nacionalisti~kih stranaka, zbog straha koji po~iva na ucjenama od strane predstavnika me|unarodne za-jednice za po~injena djela ratnih zlo~ina i udjela u organizovanom kriminalu i korupciji zastra{uju}ih razmjera, pristaje da ~ini razli~ite neprincipijelne ustupke pred visokim predstavnikom i tako zbog njih svi zajedno gubimo samostalnost, a to zna~i da su i narod i dràva dovedeni u kolonijalni poloàj. Zato je u BiH neophodna brza promjena kojom bi se sa politi~ke scene, na demokratski na~in, uklo-nili problemati~ni politi~ari, a na vlast do{li politi-~ari koji mogu biti alternativa me|unarodnoj zajed-nici, politi~ari koji }e biti u stanju da putem dija-loga i odgovornosti pred javno{}u, a na osnovu

Velika prevara 33

znanja, odlu~nosti, gra|anske hrabrosti i neophodne mudrosti, za{tite na{e interese, nacionalno bogat-stvo i narode od surovog uticaja velikih sila i spri-je~e da na{i narodi i prostor budu podre|eni stra-nim sebi~nim i eksploatatorskim interesima. O pot-rebi da se u zemlji, koja je predmet interesa velikih sila, uspostavi zdrava alternativa pisala je i g|a Margaret Ta~er u svojoj knjizi Dràvni~ko umje}e11. Nova generacija politi~ara mora da nau~i da koristi na~elo konsenzusa, jer ono u su{tini predstavlja po-vjerenje strana koje pregovaraju, bilo da se prime-njuje u svakodnevnom ìvotu ili pak u politici. Svjedoci smo da takvog povjerenja i razumijevanja, naàlost, do sada nije bilo. Ako, me|utim, tako i ostane, onda je put u Evropu mnogo teì nego {to izgleda samo ispunjavanje us-lova Zapada koji, u osnovi, nije promenio negativno mi{ljenje o narodima na Balkanu. Tako negativnom mi{ljenju posebno su doprinijele nacionalisti~ke stranke i njihova brutalna politika samouni{tenja. S pravom isti~e prof. dr Mi}o Carevi} da "pona-{anje nacionalisti~kih pokreta u proteklom ratu asocira na pona{anje plemena Kijova, Sijuksa i Mo-hikanaca, koji su me|usobno vodili borbe do is-trebljenja. Rat koji se vodio u BiH ne moè se na}i !!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

11 Margaret Ta~er, Dràvni~ko umje}e, [kolska knjiga, Zagreb, 2004.

34 Tihomir Gligori} !ni u bajci ni u fantasti~nim kriminalisti~kim fil-movima. U filmu "Poslednji Mohikanac", prikazana je uni{tavaju}a borba izme|u plemena Hjurana i Mohikanaca. Nadja~ali su Hjurani, a ostatak Mohi-kanaca sklonio se u groblje. Stigli su ih Hjurani, ali u groblje nisu ulazili, jer je to "sveto mjesto". Na{i Hjurani, u proteklom ratu buldoèrima su preora-vali groblja i sijali travu."12 No, vratimo se politici velikih sila i zaklju~imo da se ni{ta ne doga|a slu~ajno. Ni krize, ni ratovi, ni protesti, ni razli~iti oblici izricanja negodovanja i da se takva de{avanja uvijek negdje spolja "planiraju". Kada }e do}i do realizacije planiranih ciljeva i ak-tivnosti stvar je procjene i interesa neke od sila. Kada }e se i prema kome pokrenuti mehanizam koji }e sa "sigurno{}u" voditi ka postizanju ne~ijeg tu|eg cilja ostaje otvoreno pitanje koje se kao zla kob nadvija nad nama. Obi~no se pristupa realizaciji u fazama i to kroz djelovanje obavje{tajnih slu`bi koje pripremaju in-formacije sa terena, pa`ljivo prou~avaju}i prostor i ljude, dok osnovu njihovog rada predstavljaju tajni razgovori sa ljudima iz politike koji su "poten-cijalno" upotrebljivi za ostvarenje projektovanog cilja.

!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!12 Prof.dr Mi}o Carevi}, Uzroci i posljedice raspada Jugoslavije,

Pravni fakultet Banja Luka, 2003. g. str. 382.

Velika prevara 35

U po~etku takve ljude izvode van njihove zemlje i sa njima razgovaraju nièpozicionirani slu`benici (neke mo}ne zemlje) da bi takva praksa vremenom poprimila ozbiljnije forme i sadràje. Unajmljuju se politi~ari demokrate, mirovnjaci, reformatori, "istin-ski" borci za ljudska prava i slobode. Planski se proizvode koncepti, rije~i i parole, sa ciljem da se politikom "zamjene teza" prikriju zlo~ini jedne stra-ne u projektovanom sukobu nad drugom stranom. Navodne razlike, neslaganja i ugroènost jednog od strane drugog naroda uvijek su na ovom nesre}-nom prostoru bile karta na koju su velike sile sa sigurno{}u mogle igrati i vje{to ih koristiti za po-stizanje vlastitih interesa. Pod parolom "zavadi pa vladaj" nanijeli su toliko zla ovim nesre}no izmani-pulisanim narodima koji, naàlost, nikad nisu stekli sposobnost da prozru "dobre namjere" velikih sila na na{em prostoru. Zbog toga se moramo sloìti sa konstatacijom generala Slavka Lisice: "Svi narodi su ostvarili Pirove pobjede, sem stranih sila koje su ostvarile svoj cilj."13

Sve {to je bilo neva`no odjednom je postalo naj-va`nije u me|usobnim odnosima; sve nepromi{ljeno izre~eno postalo je nepremostivi razlog zbog koga su nacionalisti~ki pokreti pokrenuli svoje paklene ma{ine za me|usobno uni{tenje. !!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

13 Slavko Lisica, Komandant bez potrebe, Narodna i univerzitetska biblioteka Republike Srpske, Banja Luka, 2000. g., str. 7.

36 Tihomir Gligori} !Tvorci ma{ine za ubijanje mogu biti zadovoljni, jer su za jo{ jedan svoj eksperiment nad ljudima pro-na{li vo|e koje su ga spremne ostvariti. A kad na-cionalno ludilo po~ne, tad svaki od vo|a misli da je do{ao istorijski trenutak da ba{ on ostvari tobo`nje nacionalne snove i nije svjestan da je samo instru-ment tu|e, a ne svoje, niti narodne politike. Pravi ali skriveni tvorci takve politike ve} sutra narodnim liderima spremaju novo iznena|enje i optuùju ih za ratne zlo~ine i genocid, da su rato-vali suprotno pravilima rata i kr{ili ljudska prava i slobode i to bez izuzetka. Jer, nakon {to su tajno nekom dozvolili da se organizuje i pokazali mu kako da zapali ratni fitilj, oni znaju da od tog trenutka po~inje pad njihovih unajmljenih politi~ara. Znaju da ti "najamnici", nakon {to puste "|avola iz fla{e", nisu u stanju da kontroli{u zbivanja u rat-nom haosu, znaju da u ratu nema nevinih i da vo|e nisu u stanju da kontroli{u situaciju na ter-enu. I da moraju biti ka`njeni zbog objektivne odgovornosti. Tako ih oni koji su ih svojevremeno nagovarali, podsticali i pomagali prepu{taju sudbini koju su im unapred odredili, a najamni politi~ari moraju da }ute i punu istinu nose u sebi, u zatvor ili u grob. Pred "lice me|unarodne pravde", naravno, idu i oni koji su unaprijed odre|eni za gubitnike u sukobu, bez obzira {to su branili zemlju koja je imala me-

Velika prevara 37

|unarodno priznanje i legitimno nastojali da sprije-~e secesiju. Za civilizovano suprotstavljanje tako velikim igrama novog svjetskog poretka trebalo je mnogo vi{e mudrosti. Da smo bili me|usobno iskreniji i mu-driji, mogli smo da izbjegnemo bratoubila~ki rat. Umjesto politi~kog nadmudrivanja koje nam je oduzelo dragocjeno vrijeme, nismo znali iskoristiti {ansu iskrenog dijaloga koji je mogao sprije~iti me-|usobno uni{tenje. Naàlost, bolesno ambiciozne nacionalne li~nosti i umi{ljene narcisoidne narodne vo|e, koje su vje{to stavljene u slu`bu interesa ve-likih sila, u pravilu su spremne na politi~ku avan-turu, koja opetm u pravilu, za posljedicu ima dru-{tvenu katastrofu i o~aj ogromnog broja ljudi. Po ko zna koji put, preovladao je interes mo}nih koji su procijenili da je stvaranje malih nacionalnih dràvica (feuda, kneèvina, begluka...) po njih do-bro i klanica je otpo~ela kako u Socijalisti~koj Fe-derativnoj Republici Jugoslaviji (SFRJ), tako i u So-cijalisti~koj Republici Bosni i Hercegovini (SRBiH), koja je zbog multietni~nosti dijelila istu sudbinu Jugoslavije. O nasilnoj secesiji i raspadu Jugoslavije (SFRJ) i ulozi velikih sila u tome pisao je francuski pisac Botson u knjizi Evropa-zemlja ludaka. Veliki nisu htjeli da po{tuju obaveze iz Helsin{kog dokumenta koji je usvojen kao zavr{ni akt Hel-sin{ke konferencije 1. avgusta 1975. godine, kao i

38 Tihomir Gligori} !Pariske povelje, koji su proglasili nepovredivost granica, nemije{anje u unutra{nje stvari me|una-rodno priznatih dràva, kao i pravo naroda da ras-polaè svojom sudbinom. Nisu po{tovana me|una-rodna pravila koja su uspostavljena kao obaveze velikih, a to je zna~ilo da se promjene granica mo-gu vr{iti isklju~ivo u skladu sa me|unarodnim pra-vom, miroljubivim sredstvima i sporazumom izme-|u strana u sporu. "Balkanska kampanja" je ponovo po~ela. Mediji su u tome imali klju~nu ulogu, politi~ari naciona-listi~kih stranaka su davali poseban ton utrkuju}i se u izjavama o nemogu}nosti zajedni~kog ìvota14. Obi~ni ljudi su imali dva izbora: da napuste bal-kanski prostor ili ostanu i dijele sudbinu sa naro-dom kojem su pripadali po onoj narodnoj: "svaka ptica svome jatu..." U tom nacionalisti~kom ludilu ostalo je na svakom pojedincu da poku{a pomo}i drugom u zlu koje nas je zadesilo u mjeri koju mu je nalagala savjest i ljudskost. O njima i njihovim sudbinama pi{e Ni-kola Grubje{i} u romanu Lozinka smrti. Ti obi~ni ljudi koji nisu voljeli "ni lov ni ribolov u miru, ubi-janje pogotovo" u ratu se transformi{u i u borbi za goli ìvot saznaju "lozinku smrti", jer mr`nja u~ini

!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!14 Prof. dr Mi}o Carevi} tvrdi da su "nacionalne stranke izvr{ile

agresiju na sopstveni narod" provode}i iracionalne programe na-cionalisti~kih pokreta., Uzroci i posljedice raspada Jugoslavije, Pravni fakultet Banja Luka, 2003. g. str. 388.

Velika prevara 39

svoje. Na kraju "kad na svom oltaru budu prebro-javali `rtve svih nesre}nih naroda biv{e Jugoslavije, samo bogovi rata i fabrikovane mr`nje mogu biti zadovoljni". I na primjeru BiH jasno se vidi da je u velikim politi~kim igrama sudbina obi~nih ljudi potpuno bezna~ajna za one koji su sve osmislili, jer se pro-jektovani sukob nije èlio brzo zaustaviti, nego je pu{ten da kontrolisano traje. Ne treba sumnjati da se me|u razlozima za ovakav pristup nalaze i lu-krativni motivi prodaje ratne tehnike. Jer poznato je da su najvi{e cijenjeni oni predsjednici mo}nih dràva koji svojom spoljnom politikom omogu}e rast ratne industrije, koja ostvaruje mnogostruko vrednije finansijske rezultate od izvoza civilnih pro-izvoda. Naravno, pored ovog postoje i drugi razlozi i interesi, kao {to je, recimo, zadràvanje pozicije dominantne sile u svijetu, bez obzira {to se naiz-gled ~ini da se konkretno radi o nebitnim i malim dràvama. Ne zaboravimo izjavu predsjednika SAD-a Bila Klintona da su u "Bosni ugroèni vitalni ameri~ki interesi". Zatim su, kona~no, veliki odlu~ili da zaustave rat u Bosni i Hercegovini. Nacionalne vo|e su bile neza-dovoljne, ali su bez pogovora morale potpisati Dej-tonsko-pariski mirovni sporazum i tako ozvani~iti novu sloènu zajednicu — Bosnu i Hercegovinu, sa-stavljenu od dvije federalne jedinice, dva entiteta, Republike Srpske i Federacije Bosne i Hercegovine.

40 Tihomir Gligori} !Rje{enje je naizgled prona|eno. Naizgled, jer mno-go toga velike sile nisu namjerno htjele definisati. Ostavile su mogu}nost da tri konstitutivna naroda u BiH, prilikom dono{enja odluka od vitalnog nacio-nalnog interesa, postignu dogovor, zasnovan na konsenzusu i politi~koj volji. Sve }e, me|utim, ipak i dalje zavisiti od velikih sila, jer je tako|e ostavljena i mogu}nost da se, po po-trebi, otvara pitanje samoopredjeljenja uz koje ide i mogu}nost samootcjepljenja15. Ukoliko velike sile odlu~e da se to pitanje otvori i problematizuje, nije isklju~eno da ponovo doìvimo isti scenario. Za sada, kad se pomene pitanje samoopredjeljenja i to vi{e u vidu zebnje {ta nam se moè dogoditi ukoliko BiH ne ostane zemlja konsenzusa, prisutni predstavnici me|unarodne zajednice odmah diù svoj glas gnjeva i izri~itog negodovanja. To je, me-|utim, isti onaj glas koji je svojevremeno branio me|unarodno priznatu Jugoslaviju i zabranjivao se-cesiju, mijenjanje granica i zloupotrebu prava na samoopredjeljenje. Mnogi su i tada znali na kojim principima po~iva takva politika velikih, ali ne i oni na vlasti koji su mislili da javno izgovoreno obe}a-nje velikih predstavlja ujedno i me|unarodnu za{titu.

!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!15 Ukoliko takva mogu}nost nije predvi|ena Ustavom, mogu}e je

pozvati se na Povelju Ujedinjenih nacija, koja tretira to va`no pi-tanje.

Velika prevara 41

A kako su se u takvim okolnostima pona{ale na{e vo|e? Jedno su govorili predstavnicima me|una-rodne zajednice, potpuno drugo svom narodu, a opet tre}e sa ciljem da to ~uju drugi narodi. Nji-hovo pona{anje primjer je nezapam}enog licemjerja i neukosti. To {to su voljeli da se bave krupnom svjetskom politikom koju nisu razumjeli jeste veliki problem i za njih i za nas koji smo posljedice osje-tili na sopstvenoj koì. înjenica je da gra|ani i narodi tada nisu shvatali da se, nakon {to su komunisti mirno, na demokrat-ski i civilizovani na~in predali vlast, pod pla{tom "demokratizacije" dru{tva upravo stavljala u pogon nacionalisti~ka ma{ina za ubijanje. Danas oni koji su svojim sunarodnicima govorili da nakon rata ne}e ìvjeti zajedno sa drugim naro-dima, govore druga~ije. Oni koji su bili najglasniji ranije, sada toboè zagovaraju zajedni~ki ìvot, a sve iz sasvim prizemnog razloga da se dodvore Vi-sokom predstavniku u BiH. Upravo to je najve}i problem nacionalisti~kih stra-naka — Stranke demokratske akcije, Hrvatske de-mokratske zajednice i Srpske demokratske stranke - {to ni u svojim politi~kim programima ni kod svojih kadrova nisu izgradili sistem vrijednosti koji bi se mogao izdi}i iznad primitivnih, uskostra-na~kih, grupno-mafija{kih i li~nih interesa poje-dinaca, iznad puste pohlepe za tim gramom vlasti

42 Tihomir Gligori} !kojom su opsjednuti i koja vodi u prokletstvo u kome svi generacijama stradamo. Nesumnjivo je da 21. vijek traì nove ljude i pro-grame, jer ìvimo u informacionom dobu koje po-drazumijeva novu generaciju politi~ara koja }e mo}i da odgovori novim izazovima. Nacionalisti~ke stranke su pokazale da nisu u stanju da transformi{u dru{tvo, da nisu u stanju da izbjegnu konfliktne situacije, da su ~ak, naprotiv, generatori dru{tvenih kriza. Za takav zadatak potrebne su nove dru{tvene snage i novi oblici dru{tvenog ìvota. Takvih ljudi i po-liti~kih programa, na svu sre}u, ima u BiH. Do promjene odnosa politi~kih snaga }e neminovno do}i, jer se radi o dru{tvenoj zakonitosti i nu`nosti izgradnje boljih odnosa u dru{tvu. Mnogi smatraju da stranke okupljene oko Socijali-sti~ke internacionale sa socijal-demokratskim pro-gramom mogu biti ta potrebna i poèljna promjena politike po mjeri svih gra|ana i naroda, koja ne}e biti podre|ena interesima velikih na na~in na koji su to radili nacionalisti do sada. Zato }e BiH i Balkan u cjelini sa novim ljudima i novim pogledima na svijet na}i na~in da BiH i prostor jugoisto~ne Evrope ne bude siva zona ni problemati~ni prostor sa otvorenim pitanjima koja

Velika prevara 43

samo zajedno moèmo rije{iti i tako otkloniti stalnu neizvjesnost koja nas kao usud prati vijekovima. Mogu}e je ostvariti i novi savez na prostoru pre-thodne Jugoslavije, bez razlike kako }e se ta nova asocijacija zvati. Nakon toliko stradanja i patnje, narodi koji su nekada zajedno i dobro ìvjeli, zas-luìli su da do~ekaju neki novi oblik integracije na Balkanskom poluostrvu. To treba da postane za-jedni~ki cilj kako bi jugoisto~na Evropa i sama mo-gla postati respektabilan faktor me|unarodne zajed-nice, a ne njena vje~no neuralgi~na ta~ka. Va`no je isto tako razumjeti da je 18. i 19. vijek bio vijek rje{avanja nacionalnih pitanja, da je 20. vijek bio vijek ideologija, a da }e 21. vijek biti vijek in-formacija i komunikacija. To tako|e zna~i da }e se na~in ostvarivanja interesa velikih sila bitno mije-njati upravo zbog nove tehnologije upravljanja ko-jom daleko lak{e mogu postizati svoje ciljeve. Me-|utim, interes, èlja za dominacijom, uticaj na dru-{tvene procese nesumnjivo }e ostati isti, a mijenjaju se samo modeli i sredstva koja su u funkciji posti-zanja strate{kog cilja. Svega toga i mi moramo biti svjesni, u tim i takvim okolnostima shvatiti svoj poloàj i u vremenu koje dolazi po~eti racionalno politi~ki i ekonomski pro-mi{ljati i postupati. Odluke donositi nakon dubokog promi{ljanja i razvijati sposobnost za odgovornost za posljedice koje mogu nastupiti nakon dono{enja

44 Tihomir Gligori} !va`nih odluka. Samo tako, na pragmati~an na~in, moè se posti}i cilj koji ne}e biti na {tetu drugih. Treba se zalagati za globalizaciju solidarnosti i hu-manosti u svijetu, a ne za globalizaciju zasnovanu na sili i ugnjetavanju. Te univerzalne principe mogu zastupati i na to imaju moralno pravo, upravo bal-kanski narodi koji su kroz "burnu istoriju" najvi{e stradali. Me|unarodni faktor je gotovo ostvario svoje in-terese na prostoru Balkana i te ~injenice moramo biti svjesni. Svjesni smo i svojih poku{aja da izgra-dimo svoje novoformirane dràve kao nezavisne i slobodne zemlje, sa èljom da tako ure|ene budu ugodne za sve svoje gra|ane, ali i nastojanja velikih sila da te dràve na Balkanu ure|uju po svom naho|enju i vode}i ra~una prvenstveno o svojim in-teresima, koji naj~e{}e nisu u skladu sa vaè}im vrednosnim standardima i me|unarodnim pravom. Upravo taj odnos me|unarodne zajednice prema balkanskim narodima, te na{a spoznaja da oni ipak vode ra~una samo o svojim interesima, treba da nas rukovodi u izgradnji na{ih odnosa sa drugima, {to podrazumijeva samostalnost u dono{enju odluka i odgovornost za sopstvenu budu}nost. Naravno, ostaje nam da zajedno gradimo i ure|ujemo Evrop-sku uniju, kao prvu nadnacionalnu instituciju, koja je nastala na osnovu sporazuma i na miran na~in, bez nasilja i krvi, {to nije slu~aj ni sa jednom dràvnom zajednicom.

Velika prevara 45

U tu novu nadnacionalnu instituciju treba sna`no vjerovati i njene zajedni~ke vrijednosti apsolutno podràvati, a standarde usvajati kao univerzalne vrijednosti. Narodi Balkana imaju za to potrebnu vitalnost, energiju i sposobnost u~enja od drugih, a i sami su kroz istoriju mnogo dali evropskim narodima. To vi{e nisu samo snovi, to je realnost koju sasvim izvjesno moèmo dosti}i. Za ostvarenje tako velikog i zahtjevnog cilja na Balkanu i u Bosni i Hercegovini, na svu sre}u, ima razumnih i do-bronamjernih ljudi koji se profili{u u javnom ìvotu i oni }e sa sigurno{}u dosti}i taj cilj i pozitivno obiljeìti to tako dugo o~ekivano novo vrijeme. Budu}nost sa tim novim ljudima }e biti druga~ija, jer }e po~ivati na politi~koj kulturi, toleranciji, dija-logu i me|usobnom uvaàvanju, zasnovanom na kompromisu kojim }e se dolaziti do optimalnih rje-{enja u funkciji za{tite prava gra|ana, naroda i na-cionalnih manjina. Odgovornost u radu mora pos-tati vrhovno na~elo u obavljanju javnih funkcija, a svaka javna li~nost na svim nivoima vlasti mora po{tovati kodeks moralnog pona{anja. Da bi se to postiglo, neophodna je iskrenost u me|usobnoj ko-munikaciji u rje{avanju otvorenih pitanja u dru{tvu, a iz potvr|ene iskrenosti u praksi po funda-mentalnim pitanjima, mogu}e je do}i i do me|usobnog povjerenja, u koje generacije u BiH i na Balkanu sumnjaju i danas.

46 Tihomir Gligori} !

Velika prevara 47

IZME\U POLITI^KE I STVARNE

DEMOKRATIJE

Demokratija jeste najbolje do sada prona|eno rje-{enje za ure|enje dru{tvenih odnosa, ali demok-ratija se ne moè jednostavno uvesti spolja i primi-jeniti. Ona se mora "proìvjeti" i njena vrijednost mora postati mjerilo pona{anja i promi{ljanja sva-kog ~ovjeka. Demokratija u kojoj vlada narod preko svojih predstavnika u organima vlasti, koje bira slobodnom voljom, u su{tini je dru{tveno ure|enje i politi~ki poredak po volji naroda. Ali {ta nam vrijedi to saznanje ako ga ne znamo primjeniti u praksi? Jer, ta volja ili vlast naroda, oli~ena kroz slobodno izabrane predstavnike koji u ime naroda vr{e vlast, nije stvorila politi~ki okvir na principu slobode i ravnopravnosti ljudi, niti dru{-tvene odnose zasnovane na stvarnoj demokratiji. Bosni i Hercegovini samo je "podmetnuta" politi~ka demokratija, koja je prazna i bez stvarnog sadràja koji podrazumijeva mo} i u drugim oblastima dru{-tvenog ìvota i organizovanja, a naro~ito u oblasti

48 Tihomir Gligori} !ekonomije.16 U su{tini nema demokratije bez de-mokrata i bez dru{tveno istorijskih pretpostavki za istu. Jer, nizak stepen demokratije u Bosni i Hercegovini jeste uzrokovan njenim su{tinskim nepoznavanjem od strane gra|ana. Vlast nacionalnih stranaka ima za cilj da {to duè potraje to neznanje i taj mrak, a ovakav nivo svijesti i znanja gra|ana im odgovara. Naime, demokratija zapadnog tipa predstavlja filo-zofski pogled i dugogodi{nju praksu gra|anskog dru{tva koja u SAD traje 200 godina. Demokratija predstavlja nauku koja se izu~ava i u praksi primje-njuje i razvija, a za njeno potpuno sagledavanje i shvatanje potrebno je vrijeme i sposobnost u~enja demokratije. Ako to imamo u vidu, onda je jasno da je bosan-sko-hercegova~ki ~ovjek, koji je iza{ao iz jednog sistema socijalisti~kog dru{tvenog ure|enja i nalazi !!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

16 Nu`no je uvo|enje ekonomske demokratije, jer primjenom isk-lju~ivo politi~ke demokratije, perfidno se, iz dru{tvene brige i stvarnog uticaja kontrole nad ekonomijom od strane gra|ana, vr{i politi~ka manipulacija od strane nacionalista koji u politi~koj de-mokratiji traè svoje upori{te. Svjedoci smo da vlast nacionalista, putem politi~kog pluralizma i parlamentarne posredne demok-ratije, doìvljava krizu legitimiteta, zbog ~ega treba insistirati na participaciji i suodlu~ivanju. Radi se o zahtjevima tre}e tehni~ke revolucije koja podrazumijeva da pravo ljudske slobode mora biti sadràno kroz u~e{}e i u produkcionim odnosima, bez kojih nema tehni~ko-tehnolo{kog stvarala{tva. Zato je imperativ de-mokratiji nau~no-tehnolo{ki razvoj u dru{tvu.

Velika prevara 49

se na prelazu (to nazivamo tranzicijom17 dru{tva) u drugi, novi kapitalisti~ki sistem dru{tvenog ure-|enja, potpuno dezorjentisan i nespreman za tako va`ne promjene u dru{tvu. Tako na{ ~ovjek u od-nosu na gra|anina zapadne Evrope predstavlja ~o-vjeka koji sa svije}om u ruci tumara u lavirintu be-skona~nog neznanja i mraka. Dometi demokratije idu veoma daleko u smislu da se suverenost na-roda svodi na suverenost gra|anina koji moè gra-diti dru{tvo po svojoj mjeri. To demokratsko dosti-gnu}e je dostupno i nama u Bosni i Hercegovini i njenim entitetima, kantonima i op{tinama, ali {ta to vrijedi ako niste u stanju da to primijenite? Ako vam neko da modernu politi~ku tehnologiju, a niste obu~eni da je stavite u funkciju, onda ne}ete ni biti u stanju da do|ete do èljenog proizvoda ni u poli-tici ni u ekonomiji. Ali, zato su nacionalisti na vlasti uspjeli da razviju svoju tehnologiju vladanja i nadzora nad gra|anima. Suverenost gra|ana im pritom ne zna~i ama ba{ ni{ta. Znaju oni da ve}ina koja iza|e na izbore donosi vlast. Oni koji, iz bilo kojih razloga, ne èle iza}i na izbore i iskoristiti mo} svog glasa, mora}e !!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

17 Prema mi{ljenju prof. dr Mi}e Carevi}a o tranziciji, u postkomu-nisti~kim zemljama radi se o projektu "za potrebe uklanjanja so-cijalizma, novog svjetskog poretka". Oni koji su "uveli pojam, tranzicije uklanjanje socijalizma i uspostavljanje omiljenog kapital-izma: Tako je nastao antimarksisti~ki i antisocijalisti~ki talas koji je zahvatio i Jugoslaviju, mada se ona u mnogo ~emu razlikovala od drugih socijalisti~kih zemalja. Vrijeme tre`njenja, Banja Luka 1997, str. 128.

50 Tihomir Gligori} !da trpe vlast koju izaberu oni koji su iza{li, pa ma-kar to bilo deset procenata bira~kog tijela. Nemaju pravo da gun|aju oni koji su apstinirali od izbora, moraju se suo~iti sa svojom neodgovorno{}u i po-sljedicama. Vlast nacionalisti~kih stranaka ima svoje disciplino-vano bira~ko tijelo koje im daje podr{ku i taj pro-cenat }e uvijek imati, {to je slu~aj i u drugim zem-ljama, ali oni imaju i podr{ku jednog dijela bira~a koje pla}aju na razli~ite na~ine. Jedan od na~ina je izgradnja infrastrukture, npr. u nekom selu, dràv-nim parama, gdje poslove prikazuju kao strana~ke, a traè podr{ku cijelog sela. Drugi vid je kupovina pojedina~nih glasova kroz zapo{ljavanje, davanje razli~itih povlastica od strane institucija i adminis-tracije koju kontroli{u, pa do strana~kih agitatora koji kupuju glasove "za gajbu piva". Osvajanje vlasti podmi}ivanjem, korupcijom i krimi-nalom, politi~kim zastra{ivanjem i drugim sli~nim metodama predstavlja razra|enu tehnologiju vla-danja koja nikada ne}e biti servis naroda, jer po~iva na nemoralu i prevari. Takvo dru{tvo ne moè pos-tati demokratsko, koliko god o reformama i de-mokratiji govorili nacionalisti. Nacionalisti su sebi svrha i cilj, sve podre|uju svo-jim ciljevima i interesima, vode}i prvenstveno ra~u-na o svojim porodicama, partijskoj gospodi i prija-teljima. Mislimo da se s pravom moè re}i, a to je

Velika prevara 51

vidljivo iz realnog ìvota, da je ovdje stvorena poro-di~no-partijska dràva, kao i partijsko-dràvna eko-nomija. Pred o~ima obi~nih ljudi raste to njihovo carstvo, ta imperija politi~ke mo}i i kapitala, dok na drugoj strani geometrijskom progresijom raste siroma{tvo i neima{tina ljudi koji nisu znali da iskoriste mo} demokratije. Svi pla}amo ra~un neznanja jer samo znanjem moèmo mijenjati dru{tvo i do}i do mate-rijalnih vrijednosti. Nije na{ narod uzalud govorio i divio se znanju kroz izreku: "znanje-imanje". Pla}amo visoku cijenu zbog nedostatka demo-kratske tradicije i iskustva u na{oj zemlji. Nisu samo gra|ani odgovorni za to nego i opozicija, jer nije do{lo do stvaranja demokratskih politi~kih stranaka koje bi mogle samostalno dobiti povjerenje gra|ana, da osvoje vlast i izvedu reforme u dru{tvu. Naravo da za to postoji odgovor, jer je in-doktrinacija naroda trajala isuvi{e dugo, sa ne-milosrdnom i brutalnom surovo{}u, koja je ostavila traga i jo{ je sna`no u podsvijesti na{ih gra|ana. Indoktrinacijom i manipulacijom su okrivili politi~ke stranke lijeve opcije (socijaliste i socijaldemokrate) i gra|anske provenijencije da su krive za svo zlo koje nam se dogodilo. Ta neprimjerena kampanja je ostavila traga u psihi na{ih gra|ana i oni se nje moraju osloboditi, jer ima za cilj da im onemogu}i politi~ku alternativu i veè ih za sada{nji koncept vladanja. Ako èlimo evropske standarde u razli~itim oblastima dru{tvenog ìvota, postavlja se

52 Tihomir Gligori} !pitanje za{to ne primjenjujemo te standarde u poli-tici, za{to se ne ugledamo na druge ako ve} sami ne znamo odrediti svoje politi~ke ciljeve? Ipak, ne vrijedi sada àliti nad svojom sudbinom i razmi{ljati o proteklom petnaestogodi{njem duhov-nom i fizi~kom maltretiranju. [openhauer u djelu "O slobodi volje"18 kaè: "@eliti da se bilo koji do-ga|aj nije desio, nerazumno je mu~enje samoga se-be, jer to zna~i èliti ne{to apsolutno nemogu}e i isto je toliko bezumno kao èlja da sunce izlazi na zapadu." Istinska demokratija podrazumijeva stalni gra|anski nadzor vlasti, odnosno povjerenje kao nagradu i priznanje za dobro vo|enje javnih poslova i opoziv i smjenu sa vlasti kao kaznu prema nosiocima vlasti ako se ista ne vr{i na profesionalan i korektan na-~in. Vlastodr{ci prièljkuju i prosto oboàvaju pasivne gra|ane i dru{tvo kao {to je na{e. Ovom stanju se treba suprotstaviti aktivnim djelovanjem i stalnim "zagor~avanjem" lagodnog ìvota vlastodràca na organizovan i istrajan na~in. Jedan od oblika organizovanog suprotstavljanja jesu i demonstracije od kojih, ako se koriste, ne treba odustajati dok se ne postigne cilj. Jer izlazak na ulicu samo jednom je uzaludan i pored ~injenice da !!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

18 Artur [openhauer (1788 - 1860), njema~ki filozof koji je objavio ~uveni rad 1818. Svijet kao volja i predstava,

Velika prevara 53

je utro{ena energija i vrijeme. I ova na{a vlast se privikla na demonstracije, u po~etku su strepili, a vremenom su postali jo{ arogantniji, jer su ubije|eni da gra|ani, kad se poti{teni i razo~arani vrate svojim ku}ama, postaju jo{ malodu{niji i nes-premniji za novi poku{aj. Zato, samo uporno{}u i organizovano{}u, opozicija, udruènja i svi gra|ani, sa ta~no utvr|enim zahtjevima i stalnim pritiskom, mogu posti}i promjene. Pored demonstracija treba koristiti i bojkot kao na~in politi~ke i ekonomske borbe, pa do izraàvanja prezira prema nosiocima vlasti koji rade suprotno op{tim interesima dru{-tva.19

A {ta o otporu prema nenarodnoj vlasti i vladarima misli Aleksandar Solènjicin, moè biti korisno i primjenjivo i u na{im dru{tvenim odnosima. "Dana-{nja vlast je opijena svojim sopstvenim bogatim ìvotom i interesi naroda su za nju potpuno nebitni; ona ih ne osje}a, i malo je nade da }e ih ~uti u budu}nosti. Prirodne potrebe su iznad onoga {to se moè staviti u bilo koji Ustav, a ustavna odgovor-nost vladara ne uzdiè se do javnog priznanja sopstvenih gre{aka i padova. Uzaludne su nade da }e se dana{nja vlast... zabrinuti za sudbinu umiru-}eg naroda. To se ne}e desiti. Ni{ta opasnije nego hvatati se za iluzije, one nas odvajaju od jo{ uvek

!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!19 ârls Koningem Bojkot, engleski kapetan, protiv kojeg je 1879,

dok je upravljao jednim engleskim lendlordstvom u Irskoj, prim-jenjen nenasilni otpor odbijanjem saradnje. Takav vid otpora kas-nije je po njemu nazvan bojkot.

54 Tihomir Gligori} !mogu}ih ispravnih koraka. Kako da se i{~upamo iz tog za~aranog kruga?... Kako stresti sa sebe tu beznade`nu pokornost? Kako da prevladamo strah u sebi? U ~itavoj svetskoj istoriji se ne jednom ~uo pokli~ odva`nih: 'Sloboda ili smrt!' Zar je na{ deo samo vapaj 'pokornost ili smrt'? No, ne{to se ne sme. Ne sme se problem re{avati oru`jem... Ratni-~ke pesme ne znaju za dobar kraj. Me|utim, ko ne vidi kakvi su nam dronjci slobode ba~eni i dopu-{teni — i kako je mogu}e ne iskoristiti ih... Na{ spas je samo u na{em samodejstvovanju koje bi se ra|alo odozgo prema gore. Ah, kad bismo samo bili sposobni za istinsko ujedinjenje, da mirnim sredstvima, ali zaista sav narod, izrazi na{ gnev, onda bi vlast u svom mermernom koritu zadrhtala i trgla se. U drugim zemljama takvim masovnim mar{evima i skre}u tok svoje istorije. Po{to nismo sposobni, onda evo pravila: Dejstvuj tamo gde ìvi{, gde radi{! Strpljivo, vredno, u predelima u kojima se jo{ kre}u tvoje ruke."20 Nezadovoljstvo javnosti je nerje{iva enigma za sva-ku vlast i ako je javnost istrajna, kad-tad }e uspjeti i omraèna vlast }e morati oti}i sa politi~ke scene. Zato je sud javnosti vaàn, jer izgra|uje nove odno-se, koji ~ine ujedno i sistem vrijednosti koji }e izabrani predstavnici naroda morati uvaàvati i po-{tovati. Tako definisana javna pravila }e eliminisati dosada{nje negativne pojave u dru{tvu i ujedno !!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

20 Aleksandar Solènjicin, Rusija u provaliji, Paideia, Beograd, 1999, str. 161-162.

Velika prevara 55

izgraditi istorijski odgovorne javne li~nosti koje }e svjesno vr{iti javne funkcije, javno i po{teno i tako vratiti povjerenje gra|ana u institucije sistema. ev{i, va`no je razumjeti savremeno dru{tvo i pos-matrati ga prostorno i vremenski, a to zna~i ana-lizirati mehanizme vlasti i izgradnju politi~kog prostora. Samo one dru{tvene snage koje su u stanju da uspostave kriti~ku distancu prema sa-da{njem stanju, mogu obezbijediti dalji dru{tveni razvoj koji }e provoditi kompetentni i moralni kadrovi. Kad izgradimo takve pretpostavke, upozna-}emo i stvarnu demokratiju. Do tada }emo, naàlost, imati nacionalisti~ku vlast koju ne zanima ni demokratija, ni BiH kao nezav-isna i perspektivna zemlja. I do tada }e Komitet za implementaciju mira imati nadle`nosti da se bavi BiH.


Velika prevara 57

KRIMINAL KAO DR@AVNI

KONCEPT

Proteklom ratnom vremenu, koje je, obiljeèno tra-gedijom svake vrste, pe~at su dali nemoralni i ne-odgovorni ljudi. Kako onda, tako i danas, ~ini se da se ni{ta bitno nije promijenilo, osim njihove jo{ su-rovije te`nje da vlast zadrè {to duè, po svaku cjenu i ne biraju}i sredstva. Nesre}a i patnja narodu je ubila volju za angaòva-njem i udruìvanjem, borba za svakodnevno preì-vljavanje u~inila ga preumornim za proteste i po-bune, a promjena neodrìvog stanja koje im je na-cionalisti~ka vlast stavila na le|a, ~ini se dalekim i nedosti`nim ciljem. Tako je otvoren prostor za nesmetano udruìvanje nepo{tenih i nemoralnih ljudi i vremenom je svaki njihov savez prihva}en kao normalan. A nenorma-lan i ~udan svaki poku{aj da se oko neke pozitivne ideje organizuju po{teni i moralni. Ta ~udna pojava za Bosnu i Hercegovinu je pogubna, a njene pos-ljedice vidljive su na svakom koraku, a posebno na ljudima. Sve to treba mijenjati. Neznanje za znanje. Nepo{-tene za po{tene. Politi~ki podobne za kompetentne.

58 Tihomir Gligori} !Ucijenjene za slobodne. Kvazi autoritete za stvarne autoritete u dru{tvu. Poodavno posrnulo dru{tvo nalazi se sada u kriti~nom stanju, jer su i njegova sr` i krvotok zatrovani. Neophodna je hitna detok-sinacija koju mogu izvesti samo ozbiljni i odgovorni ljudi. Po{teni i odgovorni ljudi mogu povjereni posao ra-diti korektno i nesputano za razliku od ljudi koji su optere}eni kriminalom ili ratnom pro{lo{}u. A oni koji su optere}eni hipotekom rata, jer su se pona-{ali suprotno ratnim pravilima, vrlo lako se daju ucijeniti od strane i najnièg predstavnika me|una-rodne zajednice. Ova pojava, danas narasla gotovo do apsurda i nacionalne sramote, kona~no je raz-goli}ena i pred o~ima javnosti. A kako se boriti protiv organizovanog kriminala sa takvim politi~arima u vlasti? Kome su oni kao takvi potrebni, jer narodu svakako nisu? Postavlja se lo-gi~no pitanje - za{to predstavnici me|unarodne za-jednice sara|uju sa takvim korumpiranim politi~a-rima i daju im javnu podr{ku, navodno kao ljudima reformske orijentacije, sa kojima je bolja budu}nost mogu}a? Pred javno{}u ovu podr{ku pravdaju kao nu`nost koju podrazumijeva demokratija po kojoj neko vr{i vlast na osnovu izborne volje gra|ana - naroda. Da li je ba{ tako? Da li demokratija u ovom slu~aju zna~i pokri}e za kriminal? Zna~i li to tako|e da de-

Velika prevara 59

mokratija u Bosni i Hercegovini, nad kojom je uve-deno starateljstvo, nema demokratske i pravne me-hanizme da sankcioni{e pojedince ogrezle u krimi-nal, bez razlike o kome se radi? Za{to OHR, odno-sno me|unarodna zajednica, ne insistira na izgra-dnji pravne dràve? Za{to se i dalje samo govori o vladavini prava? I o kakvoj vladavini zakona uop{te govorimo kad u ovoj zemlji svaki ministar moè da svojim salonskim cipelama pogazi svaki zakon ove zemlje? I sve to pred zaprepa{tenim gra|anima, koji ne mogu za{tititi ni svoja elementarna prava ako su u bilo kakvom sporu sa bilo kojim lokalnim biznismenom-mo}nikom ili korumpiranim politi~a-rem, bez razlike o kom nivou se radi. Zbog toga àlosno i tragikomi~no zvu~e izjave iz OHR-a da u ovoj zemlji moramo graditi demokra-tiju i trì{nu ekonomiju jer ona to zasluùje. Narav-no da se slaèmo da to ova zemlja zasluùje, ali ovakve ciljeve nisu u stanju da postignu ucijenjeni i korumpirani politi~ari. I to iz najmanje dva razloga: prvo, zato jer bi stvaranjem pravne dràve i neza-visnih pravosudnih institucija i sami postali predmet istra`nih i pravosudnih organa, a zatim, i {to bi se razvojem jedinstvenog trì{nog prostora onemogu-}io njihov monopol nad sivom ekonomijom. I ovdje se potvr|uje teza da se najgrublje kr{e ili ne po{tuju upravo one vrijednosti o kojima se ~esto i lijepo govori. Upravo zbog toga je reforma postala najomraènija rije~ u ovoj zemlji, zahvaljuju}i upra-

60 Tihomir Gligori} !vo na{im politi~arima. Oni su jedno javno pri~ali gra|anima, a stvarno i tajno radili samo za svoje interese. Samo sebi bili su, a i danas jesu, i svrha i cilj. Nakon svega {to nas je sna{lo, gotovo nevjerovatno zvu~e nam podaci o vladavini jednog bana Milo-savljevi}a, vladara koji je vodio ra~una o svom narodu. Po ukazu kralja Aleksandra Kara|or|evi}a, Svetislav — Tisa Milosavljevi} imenovan je za prvog bana Vrbaske banovine, jedne od devet banovina tada{nje Kraljevine Jugoslavije, ujedno i najne-razvijenije. Kada je do{ao iz Srbije, zatekao je 14 slu`benika u gradu od 20.000 stanovnika. Za kratko vrijeme od pet godina u~inio je vi{e nego dana{nji nacionalisti za svojih petnaest godina vladavine. Osim {to su zaposjeli zgradu Banskog dvora nisu bili u stanju ni da okre~e ono {to je ban Milo-savljevi} izgradio u svom petogodi{njem mandatu. Izgradio je tako ban od 1929. do 1934. godine zgradu dana{nje gradske uprave, Narodno pozo-ri{te, muzej, zgradu u kojoj je danas smje{ten Trezor RS, Higijenski zavod, hotel Palas, Sokolski dom, gradski park sa spomenikom narodnom tri-bunu Petru Ko~i}u, asfaltirao puteve, gradio mos-tove, podizao crkve i na stotine {kola {irom banovine. Ban je napustio Banja Luku 22. aprila 1934. godine, skromno kako je i do{ao. Odbio je da mu gra|ani prirede sve~ani ispra}aj, insistiraju}i da se prikup-

Velika prevara 61

ljeni novac podijeli sirotinji. Ipak ga je na ve~ernji voz za Beograd, sa suzama u o~ima, ispratilo 10.000 Banjolu~ana, prave}i po~asni {palir putem kojim je trebalo da pro|e. U glavi bana Milo-savljevi}a i tada su odzvanjale rije~i kralja Aleksan-dra: "Od popularnosti begati i ne povoditi se za njom. Neka budemo cenjeni posle sto godina, a ne sada u spletu intriga, li~nih interesa i zadnjih nam-era." Ko od dana{njih politi~ara na ovakav na~in misli o narodu koji su svojom pogre{nom politikom doveli do prosja~kog {tapa, narodu od koga su uzeli sve {to se uzeti moè, podre|uju}i dobrobit naroda svojoj bezo~noj pohlepi za materijalnim bogatstvom i vla{}u?

Sa 90 procenata nepismenih gra|ana ban Milo-savljevi} je svojevremeno od Banja Luke napravio evropski grad, dok su na{i nacionalisti pismene gra|ane 90-tih godina svojom bezo~nom naciona-listi~kom indokrinacijom uspjeli vratiti u doba mra-ka i primitivizma. Njihov politi~ki projekat plja~ke naroda je ostvaren i nalazi se u zavr{noj fazi realizacije. Nije li je to ujedno i projekat nacionalne bruke? Dodajmo slici ovog sumraka morala i izjavu predsjednika Vlade Republike Srpske Dragana Mikerevi}a, koji na pita-nje novinara o nu`nosti sankcionisanja lica koja su do imovine do{li na nezakonit na~in, dakle, krivi~-

62 Tihomir Gligori} !nim djelima u ratnom i poratnom vremenu, ne tre-pnuv{i, u kameru odgovara da je to bilo davno i da su ta djela zastarjela za procesuiranje. A u su{tini, ovdje se radi o pogubnom stavu na-cionalisti~kih stranaka, o ~emu u SDS-u, SDA-u i HDZ-u }ute, a javno ga iznosi samo premijer Mi-kerevi}. I upravo zato vlast ni na jednoj strani i ni na jed-nom nivou vlasti u Bosni i Hercegovini nije privela pravdi ni jedno lice koje je finansijsku i imovinsku korist steklo krivi~nim djelima. Zar je mogu}e da su svi po{teno do{li do enorm-nog bogatstva, iako se zna da ve}ina sada{njih bo-gata{a prije rata nije imala apsolutno ni{ta? I tako svi brane svoje ratne profitere, a, kako vrije-me prolazi, nazivaju ih uspje{nim menadèrima i dodjeljuju im razli~ite sertifikate i menadèrske di-plome. Takvi novope~eni biznismeni su dobro za-{ti}eni i u izvr{noj i zakonodavnoj vlasti, a kao pri-mjer moè posluìti izjava poslanika SDA g|e Seade Palavri}, koja kaè: "U SDA nema lopova i kriminalaca". Prisjetimo se biv{eg "nedemokratskog" sistema u kome su tako|e svi direktori bili partijski ljudi, ali su se povremeno morali suo~iti sa mehanizmina pravne dràve, pa ponekad i zavr{iti u zatvoru, {to

Velika prevara 63

je danas skoro nezamislivo. Ko to danas iz SDS-a, SDA, HDZ-a, PDP-a i Stranke za BiH ode u zat-vor, gdje su te krivi~ne prijave, gdje su istra`ni or-gani, {ta radi pravosu|e? Dokle tako? O ljudima na vlasti i njihovom pona{anju u post-komunisti~kom vremenu veoma zanimljivo govori uvaèni akademik Milan Galogaà: "Naime, komu-nizam je na kraju, napustiv{i osnovnu marksisti~ku filozofiju o dràvi blagostanja, u operativnom smi-slu, izme|u ostalog, kreirao sistem negativne se-lekcije ljudi, {to je i dovelo do njegovog definitiv-nog raspada. Stoga, sve ukazuje da }e najve}i pro-blem kod transformacije postkomunisti~kih dru-{tava biti u tome da postoje}a dru{tvena ili dràvna imovina do|e u posed onih ljudi koji }e je eko-nomski efikasno umeti koristiti. Negativna selekcija ljudi, doprinela je da u sve pore dru{tvenog ìvota dospeju ljudi koji su pripadali tzv. nomenklaturi, ali i ljudi sa znatnim moralnim i eti~kim manirima, uklju~uju}i i teè oblike psihosomatskih poreme-}aja. Na taj na~in su oni doprineli da do|e do psi-hosomatskog oboljenja dru{tva u kojem su ostva-rivali menad`ment funkcije. Iluzija bi bila o~ekivati da se komunisti~ka nomenklatura raspala, nego ona se transformisala u formalne (demokratske) i ne-formalne (kriminalne) strukture, tako da i dalje u celosti kontroli{e sve pore dru{tvenog, politi~kog, ekonomskog i nau~nog ìvota. Ali sada sa ciljem, za razliku od prvobitnog cilja komunista o socijalnoj

64 Tihomir Gligori} !pravednoj dràvi, da dru{tvenu i dràvnu imovinu transformi{e u privatnu sopstvenost."21 [ta da radimo i kako dalje? Koji je to ispravan put u moru bezakonja i sa kojim ljudima tragati i dose-gnuti do istine i pravde? Ima li izlaza iz za~aranog kruga? [ta u svemu zna~i suveren gra|anin? Ima li i njegove odgovornosti za stanje u kome se nalazi? Mnogo je pitanja koja traè odgovore i odgovor-nost. Ho}e li do}i vrijeme svo|enja ra~una izme|u naroda i neodgovornih vlastodràca? Naàlost, do sada se pokazalo da na{i gra|ani i na-rodi koji ~ine izborno tijelo ne samo {to nemaju politi~ke kulture, nego nemaju ni kriterijuma koji bi im pomogli da se na izborima racionalno opredje-ljuju izme|u kandidata prilikom biranja predstav-nika u organe vlasti. Me|utim, mi nemamo neke druge gra|ane osim ovih koji sada ìve u Bosni i Hercegovini, a njih ~eka gorko saznanje da su pre-vareni i da su bili predmet zastra{uju}e manipu-lacije i izvana, a posebno iznutra. Ove narode i gra|ane koji ~ine Bosnu i Hercegovi-nu smatramo dostojnim, samim tim {to su ostali u Bosni i Hercegovini, sve vidjeli i na sebi doìvjeli sve strahote rata i neima{tine, odnosno, posljedice koje je donio koncept podjele nacionalisti~kih stra-naka "na na{e i njihove". !!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

21 Akademik, prof. dr Milan Galogaà, Politi~ki marketing, MM Koled`, Novi Sad, 1999, str. 8.

Velika prevara 65

Na tom konceptu nacionalisti~ke mr`nje nacionalisti su narode razdvojili ratom, dok su oni ostali u vezi i zajedno u ratu trgovali oru`jem, hranom, teritori-jama, ljudima, apsolutno svim {to im je donosilo korist. Danas, ponovo oni su me|usobno uvezani i kontroli{u i legalnu i ilegalnu ekonomiju. Od po-~etnih vezanja strana~kih zastava, javnih me|usob-nih podràvanja i slatkorje~ivih obe}anja i danas ponovo, kao 1990. godine, zajedno "posluju", na-mje{taju javne tendere, {vercuju robama svake vrs-te, udruèni u trgova~ko-mafija{ke lobije, a sve pod patronatom politi~ke mafije koja kontroli{e javne i tajne tokove kapitala sve do poslednje marke kojom raspolaù gra|ani Bosne i Hercegovine. U vrijeme orgijanja nacionalisti~ke vlasti u ratu ljude su ubi-jali, danas, u miru, kad opet oni zajedno vr{e vlast, ljudi umiru od gladi. Smrt je, u svakom slu~aju, karakteristika njihove vladavine.22

Moglo bi se mnogo toga jo{ re}i o dvoli~nosti na-cionalisti~ke politike, no, smatramo da je to bosan-sko-hercegova~kom ~ovjeku apsolutno jasno. Osta-je, upravo zbog toga, neshvatljivo za{to daju po-dr{ku konceptu prevare i za{to pred svake izbore iznova nasjednu na njihove unaprijed dogovorene i izreìrane nacionalisti~ke igre, nakon kojih oni na-|u javni razlog da nastave da "posluju" zajedno, dok narodi jo{ par mjeseci nakon izbora prepri-

!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!22 Dakle, vi{e nego ikada ranije, postaje aktuelan onaj stav Danila

Ki{a da su nacionalisti po definiciji ignoranti, a kao dru{tvena bi}a i pojedinci - ni{tavni.

66 Tihomir Gligori} !~avaju podmetnutu pri~u i tako u nedogled. Svako tako ostaje u svom krugu - narod u jo{ ve}oj ne-ima{tini, a oni u svom krugu izobilja i razmjene "bratskih" zagrljaja, u svojim imperijama vlasti i mo}i do koje su do{li prevarom naroda. Kako bi se samo cini~no nasmijali kada bi im neko pomenuo altruizam, nesebi~nost, ljubav prema drugima, spre-mnost na `rtvovanje svojih interesa za druge o ~emu je pisao Adam Smit: "Osje}ati mnogo za dru-ge, a malo pak za sebe... sputavati svoje sebi~ne, a podsticati dobrovoljne osje}aje, to ~ini savr{enstvo ljudske naravi."23

Svi smo mi svjesni svoje kolektivne nesre}e i zna-mo ko je uzrok stanja u kome se nalazimo. I {ta sad? Ho}e li ikada uop{te do}i vrijeme da se svedu ra~uni izme|u naroda i neodgovornih vlastodràca? U proteklom vremenu nije bilo snage za to, jer su planski i sistematski, putem propagande, ubili volju kod gra|ana i u toj indoktrinaciji ljudske psihe bili veoma efikasni, odlu~ni i nemilosrdni. Na krilima nacionalizma i {ovinizma relativno lako su uspjeli uspostaviti svoj sistem, koji je imao za cilj vezati svoj narod za navodni nacionalni cilj kao duhovnu potrebu, a materijalno ga slabiti i sistematski mu oduzimati snagu i ubijati mu volju za promjenama bilo koje vrste.

!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!23 Adam Smit, filozof i ekonomista, Teorija moralnih osje}anja, New

York, Prometheus Books, 2000, str. 27.

Velika prevara 67

Me|utim, istorija naroda nas u~i da je narod ~udo, i da on na kraju na|e snage da "zbaci jaram sa vrata", obi~no u trenucima kad se tiranima ~ini da "raja" malaksava. Kao i uvijek kada narod trpi i pati od zle vlasti, srazmjerno nesre}i, kod poniènih, osiroma{enih i obespravljenih raste nada i vjera da se ne{to treba i mora mijenjati. I dobro je {to je u svim dru{tvenim procesima narod taj koji ima odlu~uju}u ulogu, {to je posled-nji sudija u krugu dru{tvene zakonitosti. A na{ narod, sviknut na neda}e, nau~io je da trpeljivo gleda i }uti. Njegova najve}a mana je da vlas-todr{cima uvijek ostavlja isuvi{e mnogo vremena, a i sam je duboko svjestan da tako olako ostavljeno vrijeme ne}e donijeti èljene rezultate. O~ito da taj sloèni narodni mehanizam ima svoja pravila i za-konitosti. Obi~no zapo~inje dugim }utanjem, kao pripremom za lagani i sve sna`niji pokret narodnog bi}a, koji jedino moè da udruì tu pozitivnu ener-giju i intelekt i stvori neophodnu simbiozu uma i snage, oli~enu u presudi naroda - krivi ste. Istorija filozofije nas u~i da su to stvarne dru{tvene promjene, da se jedino tako formira gra|anska svi-jest i hrabrost. Iz takvog shvatanja moè proiza}i organizovani protest i promjene koje su rezultat uma, a ne gladnog stomaka i zato predstavljaju vri-jednost i imaju dru{tveni efekat. Samo tako narod moè biti slobodan i kontrolisati one kojima da povjerenje, a ne olako dopu{tati, kao do sada, da otu|eni politi~ari kontroli{u narod.

68 Tihomir Gligori} !Zato, oslobo|eni um - da, kontrolisano dru{tvo - ne. Ili, kao {to re~e francuski matemati~ar i ~uveni filozof Dekart Rene u svojoj slavnoj izreci: "Cogito ergo sum" — ("Mislim, dakle postojim").24

!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!24 Rene Dekart (1596-1650), francuski matemati~ar i osniva~ mod-

erne filozofije.

Velika prevara 69

REFORME I NACIONALISTI

Reforme su nu`ne, one podrazumijevaju promjene stanja na bolje u razli~itim oblastima dru{tvenog ì-vota i ta te`nja ka napretku jeste smisao stalnog dru{tvenog kretanja. Tako i vlast nacionalnih stranaka u Bosni i Herce-govini, svjesna ukupnih kretanja kao i pritiska iz me|unarodne zajednice, sna`no i u svakoj prilici javno govori o neophodnim reformama. U su{tini, me|utim, oni su protiv stvarnih promjena, jer se ~itava njihova struktura mo}i zasniva na antirefor-mskom na~inu odràvanja na vlasti. Zato u stvarno-sti ~ine sve da odloè stvaranje pravne dràve i vladavinu zakona, uspostavljanje profesionalne i po-{tene administracije, ozdravljenje bankarskog sek-tora i trì{nih mehanizama, {to direktno onemo-gu}ava stvaranje trì{ne privrede. Takvo licemjerno i neodgovorno pona{anje nosilaca vlasti nacionalisti~ke nomenklature ima ozbiljne po-sljedice po obi~ne ljude u Bosni i Hercegovini. Projektovani gra|anski rat je omogu}io da naci-onal-politi~ka oligarhija bezo~nom plja~kom naroda do|e do enormnog bogatstva, kojim se razme}u pred o~ima gladnih i zaprepa{tenih ljudi. Isti ti, da-nas ponièni ljudi, u biv{oj Jugoslaviji su ve}im di-

70 Tihomir Gligori} !jelom ~inili srednji gra|anski sloj, koji je svjesno razoren od strane nacionalista, znaju}i da }e biti potrebno vi{e decenija da se iznova formira. U me-|uvremenu oni traè na~in da legalizuju svoj neza-konito ste~en kapital. îja politika nas je dovela do stanja u kom se da-nas nalazimo? Da li smo svi jednako odgovorni? Ili treba kona~no jasno ozna~iti krivca? Svakom gra|aninu ove zemlje sada je jasno do ~e-ga je doveo koncept nacionalnih stranaka u Bosni i Hercegovini. Rukovodstva nacionalnih stranaka, po-~etkom devedesetih godina, zajedni~ki i uz javno isticano me|usobno uvaàvanje i javnu podr{ku, uspjeli su stvoriti nacinoalne pokrete sva tri naroda, s tim da ne treba zaboraviti da je i to bio dio {ireg me|unarodnog plana. Nakon {to su zajedno otklo-nili neposrednu prijetnju od politi~kog uticaja ko-munista, la`ni reformisti su pre{li na slede}u fazu me|usobnog optuìvanja oko rje{avanja nacionalnog pitanja, nakon ~ega je uslijedio definitivni razlaz, bujanje nacionalne mr`nje i po~etak krvavog rata. Pri tome su na~in vo|enja kampanje za navodno ugroène interese, tehnologija vladanja i sve pro-pratne pojave potpuno iste, kao da su nacionalni li-deri sva tri naroda dobili uputstva i obrazac pona-{anja iz istog centra. Savr{en plan izgleda je bri`ljivo nadgledan i koordiniran iz jednog centra, dok su se plemenske poglavice na terenu tukle na-

Velika prevara 71

vodno za promjene, po njihovim rije~ima nu`ne i prijeko potrebne Bosni i Hercegovini. Nedavno je jedan zvani~nik iz SDS-a izjavio na TV-u da su se oni dogovorili sa zapadnim obavje-{tajnim slu`bama da sru{e komunizam u Jugosla-viji. Ako je to tako, postavlja se pitanje licemjerstva SDS-a koji je javno govorio da Srbi imaju pravo da ìve u jednoj dràvi — Jugoslaviji, pozivao Srbe da stupe u dobrovolja~ke jedinice Jugoslovenske naro-dne armije itd. a istovremeno su, po priznanju ovog zvani~nika, ve} bili pristali na ru{enje Jugoslavije. Na ru{enje Jugoslavije pristali su i Tu|man, Ku~an, Gligorov i Izetbegovi} jer su svi "pili sa istog vre-la". Da li je mogu}e da tom dru{tvu sada treba do-dati i srpsko rukovodstvo iz Bosne i Hercegovine? Da li su se zaista, u "istom stroju", sa, istina, razli~itim obilje`jima i maskama nalazili svi nacion-alisti i radili isti posao? Ako je u Bosni i Hercego-vini Alija Izetbegovi} ru{e}i Jugoslaviju navukao ogroman i opravdan gnjev Srba i ostalih koji su bili za Jugoslaviju, kako onda danas tretirati Radovana Karadì}a i Mom~ila Kraji{nika ako su to isto, samo prikriveno, radili? Navodna nu`na "reforma" dru{tva pod vo|stvom nacionalista, se, paralelno sa ru{enjem Jugoslavije, odnosila i na ekonomsku reformu po pripremlje-nom obrascu koji je podrazumijevao stvaranje novih kapitalista i to po 100 familija iz svakog naroda. Tako je nastao mladi srpski, bo{nja~ki i hrvatski

72 Tihomir Gligori} !kapital. Dok su oni tako pregala~ki stvarali "novo kapitalisti~ko dru{tvo", svaki od naroda bio je u svom nacionalnom zanosu, ili, bolje re~eno, nacio-nalnoj neiìvljenosti, a da nisu bili svjesni {ta im se sprema i {ta ih o~ekuje u skoroj budu}nosti. Na-cionalni zanos bio je u punom zamahu kod sva tri naroda. Samo su rijetki i trezveni ljudi upozoravali da nacionalno ludilo moè dovesti do katastrofe i rata. Ali ko je u toj nacionalnoj galami mogao da ~uje opomene dobronamjernih ljudi? Nacionalisti su devedesetih godina svojim bira~ima govorili o svojim reformama i da }e zahvaljuju}i njihovoj politici gra|ani Bosne i Hercegovine us-koro ìvjeti "kao u [vajcarskoj u obilju i blagosta-nju". Naravno, dogodilo nam se ne{to sasvim dru-go. Ogroman i nenadoknadiv broj poginulih i ne-stalih na sve strane, jo{ ve}i broj invalida, razorena zemlja, protjerani ljudi, seljaci bez svoje zemlje, radnici bez posla, omladina bez nade. Uàs gra-|anskog rata je zahvatio sve strukture dru{tva i nakon svega, tek sada polako po~inje nacionalno otre`njenje. Tu neminovnost jo{ uvijek ne pri-hvataju svi, pla{e se sami sebi priznati gre{ku, jer su takva pojedina~na priznanja najteà pred sop-stvenom savje{}u. U psihologiji je poznato da se ljudi, kad nemaju snage da se suo~e sa svojim pos-tupcima, koji su vezani za krizna stanja nacionalne homogenizacije, po pravilu kriju iza kolektiva, naro-da ili vo|e, misle}i da tako mogu izbje}i sopstvenu odgovornost. Me|utim, od tog suo~avanja sa isti-

Velika prevara 73

nom ne moè se pobje}i, naprotiv, ono je korisno i blagotvorno, jer }e se jedino na taj, istina veoma bolan, na~in mo}i raskinuti sa zabludama i otvoriti {ansa novim mogu}nostima u budu}nosti. Dok na{ obi~an ~ovjek polako izlazi iz agonije i poku{ava da organizuje i sredi svoje misli i osje-}aje, ni nacionalisti ne sjede skr{tenih ruku. Njihov je ulog ogroman, a gubitak vlasti i osvojenih po-zicija nedopustiv. Zato sada pri~aju novu nacionalnu pri~u, ~iji je cilj zadràvanje kontrole nad dru{tvom. Kontrolu su ve} ranije uspostavili u svim insti-tucijama sistema u zakonodavnoj, izvr{noj, sudskoj i monetarnoj vlasti, instalisanjem svojih "kadrova" koji rade za strana~ku nomenklaturu a ne za na-rodne interese. Vremenom su uspostavili i kontrolu nad nevladinim i nestrana~kim asocijacijama, po-sebno nad sindikatom i bora~kim organizacijama. Ta nacionalisti~ka kontrola je u po~etku bila domi-nantna i jo{ je veoma sna`no prisutna, ali vreme-nom gubi na snazi, jer je sve vi{e oponenata takvoj politici. U toku rata SDS je svoje "kadrove" postavio na na-jva`nije du`nosti u svim institucijama. To isto su radile i bratske stranke SDA i HDZ i na taj na~in, kroz jednopartijski monopol nacionalista, svako je u svom feudu bio i ostao apsolutni gospodar. Naàlost, ista praksa se nastavila i nakon rata, pa ~ak i po dono{enju tzv. reformskih zakona o zapo-

74 Tihomir Gligori} !{ljavanju, posebno u dràvnoj upravi. Na tom za-konu su radili eksperti iz OHR-a i od te reforme se o~ekivalo mnogo. Me|utim, nacionalisti koji su, nakon {to je zakon donesen, trebali provesti refor-me, nastavili su nesmetano da, po starom obi~aju, dovode strana~ki podobne kadrove, ~ime je i sam institut konkursa doveden do farse, a time i disk-reditovana reforma u ovoj klju~noj oblasti. @alosno je {to OHR, koji je zaduèn za za{titu zakonitosti u BiH, nije reagovao i za{titio gra|ane koji pojedi-na~no nemaju kome da se àle, ~ime su postali sau~esnici u stvarnju nacionalisti~kog aparata u dràvnim institucijama. Problem instalisanih kadro-va }e dugo trajati jer }e, ~ak i nakon {to naciona-listi izgube na izborima, ostati njihovi kadrovi koji }e raditi za njihove a ne interese gra|ana i pri tom biti za{ti}eni zakonom. Vremenom se "reformi{u" i novonastali biznismeni, koji se raslojavaju, napu{taju politi~ke mentore i po~nju stvarati vlastitu interesnu grupaciju. Politi~ka poslu{nost i odanost u "povjerljivim" poslovima to-kom rata omogu}ila im je sticanje vlastitih ogrom-nih prihoda. Prvobitna akumulacija nelegalnog ka-pitala nu`no je dovodila do me|usobnog razra~u-navanja i stvaranja bandi u funkciji njegovog o~u-vanja, tako da su plja~ke i krvavi me|usobni obra-~uni postali, naàlost, na{a svakodnevica. Politi~ka i finansijska mafija na ovaj na~in dodatno destabilizuje ekonomski prostor i dràvu, a osje}aj

Velika prevara 75

straha kod pojedinaca diè na nivo kolektivne nesi-gurnosti u dru{tvu. I ovo je jedan od beskru-puloznih na~ina na koji nacionalisti odràvaju strah svog naroda od drugih naroda, ali ga bez dvo-umljena koriste i nad svojim gra|anima i narodom u cjelini kao efikasan metod vladanja. Nacionalne stranke su, u stvari, izgradile dva para-lelna dru{tvena sistema od kojih je jedan legalan, namjerno oslabljen i neefikasan, a drugi ilegalan, ali daleko sna`niji i mo}niji, koji su{tinski kontroli{e sve vitalne funkcije dru{tva. Na taj na~in su u sta-nju da kontroli{u finansijska sredstva koja su, ilus-tracije radi, samo na godi{njem nivou dva puta ve-}a od budèta oba entiteta i budèta Bosne i Her-cegovine. [ta kriminalci misle o eventualnoj odgovornosti moè posluìti i mi{ljenje jednog od njih koji kaè: "Pa {ta, ako mi i dokaù da sam ne{to pokrao od naroda ili dràve, bi}e to neznatno i nimalo mi ne smeta da dobijem godinu-dvije zatvora, ~ak, na-protiv, tuca}u slatko kamen u kamenolomu i biti sre}an jer znam koliko imam zara|enih miliona." Rije~ "zara|enih" je propratio smijehom od srca. Takvo pona{anje kriminalaca koje nacionalna oli-garhija nije èljela sankcionisati ni u ratu ni poslije njegovog okon~anja, ukazuje na postojanje organi-zovanog kriminala kao dràvnog koncepta. S obzi-rom da je plja~ka izvr{ena tokom rata legalizovana

76 Tihomir Gligori} !nakon rata i da nikad niko nije odgovarao zbog toga {to je sebi nezakonito, krivi~nim djelima, pri-bavio korist, ohrabrila je mnoge koji su po{li putem kriminala i tako smo se svi obreli u duboko krimi-nalizovanom dru{tvu. Tako se mogu pona{ati svi jer nemamo pravnu dràvu niti zakon o oduzimanju finansijskih sredstava i imovine ste~enih krivi~nim djelima. Poku{aj da se takav zakon donese u Parlamentu BiH propao je po drugi put u 2004. godini, jer je skup{tinska ve}ina koju ~ine SDA, SDS, HDZ i PDP odbila prijedlog Zakona o formiranju agencije za osiguranje prisilnog oduzimanja imovine ste~ene krivi~nim djelima. Nikoga ne treba da iznenadi ~i-njenica da nacionalisti o~igledno nisu spremni da donesu ovaj zakon, iako se radi o prioritetu i ispu-njavanju jednog od {esnaest uslova na kojima insis-tira Savjet Evrope i Evropska unija. Vi{e treba da nas ~udi za{to Visoki predstavnik ovaj zakon ne smatra prioritetom, pogotovo kad imamo u vidu njegove ~este i o{tre optu`be doma}ih politi~ara i mo}nika ogrezlih u korupciji i kriminalu. Nacionalisti svoj stav brane argumentom da je ta-kav zakon nepotreban jer ve} postoje organi koji imaju nadle`nosti da oduzimaju imovinu ste~enu kriminalom. Me|utim, podaci govore da su u 2004. godini sudovi konfiskovali imovinu u vrijednosti od svega 300.000 KM. Tako|e je uo~eno da sudovi

Velika prevara 77

oduzimaju samo dio finansijske dobiti, a ne imovinu koja je ste~ena nezakonitim radnjama. Da ~itava polemika oko zakona o oduzimanju nele-galno ste~ene imovine ne bi izgledala kao povratak u "mra~na komunisti~ka vremena", treba se pris-jetiti da su mnoge zapadne zemlje donijele takve zakone. Me|u njima su SAD, Italija, Holandija ili, recimo, Belgija u kojoj je od 1990. g. oduzimanje imovine dio krivi~nog zakonodavstva i u kojoj je za samo dvije godine na taj na~in "zamrznuto" 30 mi-liona evra, a da je konfiskovano ~ak 50 miliona evra. Ostaje nam da se nadamo da }e opozicija, koja je i predlaga~ ovog zakona, nastaviti da, kroz skup{tin-sku proceduru, na dnevni red stavlja ovaj zakon sve do njegovog kona~nog dono{enja. Ozbiljna is-traìvanja ukazuju na to da bi primjena ovog za-kona donijela BiH finansijsku korist od oko 5 mili-jardi KM, {to bi se itekako moglo pametno iskoris-titi u dràvi u kojoj je svaki tre}i gra|anin bukval-no gladan, da ne govorimo o tome da bi se tako|e mogao zaustaviti trend enormnog zaduìvanja zem-lje kod me|unarodnih, ~esto lihvarski nastrojenih, finansijskih institucija. Ovakva vrsta reforme bila bi ujedno mo`da i na-jva`nija unutra{nja reforma, jer bi gra|anima vratila dostojanstvo i vjeru u dràvu i pravdu, u koje, ne trebamo se zavaravati, sada malo ko vi{e vjeruje.

78 Tihomir Gligori} !Poznato je tako|e da se ljudi, ukoliko neka nega-tivna dru{tvena pojava duè potraje, na nju po~inju privikavati, {to je posebno pogubno po vrednosni sistem mladih ljudi. Zabrinjavaju}e je da jedan dio na{e omladine kriminalce smatra svojim idolima i ljudima koji su uspjeli u ìvotu. To predstavlja po-raznu ~injenicu o kojoj niko ne razmi{lja, niti mla-dim ljudima nudi alternativu zasnovanu na dru{tve-nim vrijednostima. Nacionalisti zatvaraju krug i kroz reformu privatiza-cije koja u procesu dru{tvene tranzicije predstavlja njen vaàn dio. Privatizacija je u Republici Srpskoj, kao i u Federaciji BiH, progla{ena glavnim strate{-kim ciljem i ima apsolutni prioritet. Narodna skup-{tina Republike Srpske je donijela Zakon o privati-zaciji, nakon ~ega je uslijedila implementacija Za-kona. Na~in sprovo|enja privatizacije je sporan, ta-ko da su zahtjevi opozicije, posebno Socijalisti~ke partije i Nezavisnih socijaldemokrata o reviziji do-sada{nje privatizacije apsolutno opravdani. Zloupotrebe u kojima su u~estvovali ljudi iz vlasti, poslanici koji ~ine skup{tinsku ve}inu (SDS, PDP, SRS, SDA i par nezavisnih kupljenih poslanika), oba predsjednika Vlade Mladen Ivani} i Dragan Mikerevi}, ministri iz Vlade Republike Srpske i drugi su o~ite. Mladen Ivani} je autor Zakona o privatizaciji, ekspert koji je pla}en za izradu ba{ takvog modela zakona. Obi{ao je mnoge zemlje u traganju za optimalnim modelom, samo se nije sjetio da ode do Slovenije, koja je prihvatila kon-

Velika prevara 79

cept svih oblika svojine - dràvnu, akcionarsku, privatnu, zadru`nu, multinacionalnu i dr., kroz ta-kozvani svojinski pluralizam. A to je u praksi zna-~ilo da fabrike koje su uspje{no radile nisu pri-vatizovali nego su u njih ulagali i na taj na~in su obezbje|ivali finansijska sredstva u budèt, iz koga su finansirali socijalne potrebe. [ta misle o privatizaciji u SDS-u mogli su gra|ani vidjeti na RTRS kada je njihov predstavnik prilikom rasprave o privatizaciji izloìo koncept "totalne pri-vatizacije", koji kao takav ne postoji u svijetu. Nji-hov cilj nije reforma privrednog sistema, ve} "smjena sistema" {to je, u ovom slu~aju, samo dru-ga, ljep{a rije~ za totalnu destrukciju. Svjesno su zanemarili proizvodnju, planski devastirali fabrike, kako bi ih lak{e i u bescijenje pokupovali.

Za{to se provodi ba{ ovakva kriminalna privati-zacija, koji su motivi i krajnje namjere u procesu privatizacije? Akademik Milan Galogaà daje kom-petentan odgovor na ova pitanja. "Imovina sa kojom je 90-tih godina raspolagala jugoslovenska javnost u vidu tzv. dru{tvene imovine, procenjivana je na 60 - 100 milijardi dolara, dok se istovremeno pro-cenjivalo da kod stanovni{tva postoji oko 15 mili-jardi dolara u gotovini, {to je bio dovoljno izazovan razlog da se, do tada u istoriji slovenske i neslov-enske javnosti nezabiljeènim rezultatima, u politici okupi ona vrsta amoralnih ljudi koja je tu situaciju shvatila kao mogu}nost da se ta ni~ija imovina na|e u njihovoj li~noj sopstvenosti. To je bio razlog

80 Tihomir Gligori} !od kojeg je sve krenulo, sve ostalo je ... manipula-cija srpskom, hrvatskom, slovenskom, musliman-skom, {iptarskom i drugom javno{}u."25

Daleko bi nas odvelo nabrajanje nezakonitosti i beskrupulozne plja~ke, koja je bez presedana i koja, po svom obimu i razmjerama, nije zabiljeèna u is-toriji na{ih naroda, dok na politi~ku i dru{tvenu scenu nije stupila nacionalisti~ka nomenklatura sa svojom ru{ila~kom ideologijom. Upravo zbog toga nacionalisti~koj oligarhiji, kada govori o reformama i budu}nosti, ne treba povjero-vati ama ba{ ni jednu jedinu rije~. Jer, kad ovakvi vlastodr{ci govore o zna~aju reformi i boljoj budu-}nosti za narod, prava istina je da tada misle isk-lju~ivo i samo o svom dobrom ìvotu u sada{njosti i da }e u~initi sve da tako bude i u budu}nosti. Vrlo je vjerovatno da su ozbiljne i njihove namjere da ispune dobro znano obe}enje da }e se u BiH ìvjeti kao u [vajcarskoj. Uz malo poja{njenje, da se pri tom misli na ìvot njih oko 5%. Naàlost, u toj budu}nosti, sasvim sigurno nema mjesta niti {anse za pristojan ìvot ostalih 95% gra|ana. Krajnje je zato vrijeme da ne{to u~inimo. Ako se prepustimo apatiji i ne suprotstavimo se krimina-lizovanoj nacionalisti~koj oligarhiji koja nam o glavi radi evo ve} deceniju i po, moè nam se lako

!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!25 Akademik prof. dr Milan Galogaà, Marketing menad`ment od-

nosa (rada) sa javno{}u, MM Koled`, Novi Sad, 2001, str. 11.

Velika prevara 81

dogoditi da u 21. vijeku ìvimo kao robovi i bude-mo vlasni{tvo novostvorenih, nazovi, kapitalista. A upravo je to cilj reforme i tranzicije sa stanovi{ta nacionalnisti~kih politika - tranzicija iz nekada{njeg proizvodnog i potro{a~kog raja u poloàj neprimje-rene bijede i siroma{tva. I to je taj za~arani nacio-nalisti~ki krug koji bi na ovakav na~in definitivno trebalo zatvoriti nad sva tri naroda.

82 Tihomir Gligori} 82 Tihomir Gligori} !!

Velika prevara 83

"REFORMISANI" SDS

Sve je u znaku reformi u Bosni i Hercegovini i njenim entitetima, Republici Srpskoj i Federaciji BiH, reformi politike, ekonomije, finansija, ukratko, reformi cijelog dru{tva. O reformama se na svim nivoima govorilo i pretresalo, ali, naàlost, malo toga je stvarno ura|eno, a mnogo toga naru{eno ili skroz upropa{teno. Pri tom se u me|uvremenu potpuno izgubilo povjerenje, a nezadovoljstvo jav-nosti dostiglo je vrhunac. Uzmimo jedan indikativan primjer. Kako je SDS "odradio" reforme u odbrani, {ta je govorio nekada, a {ta sada i kako je to evoluirao u me|uvremenu? Kako su "najtvr|i Srbi" postali reformisti i prihvatili zajedni~ku vojsku, zajedni~ku komandu, sa zajedni-~kim ministarstvom odbrane? OHR je odmah jasno obznanio svoje razloge: svaka dràva moè imati samo jednu vojsku, jedno mini-starstvo odbrane, ina~e nema ulaska u evro-atlantske integracije, posebno u NATO. Narodima u BiH je poja{njeno da su i drugi narodi u Evropi i svijetu me|usobno vodili ratove, ali da danas sara-|uju i imaju zajedni~ke oruàne snage itd.

84 Tihomir Gligori} !U po~etku, neposredno nakon potpisivanja Dejton-sko-pariskog mirovnog sporazuma, pitanje jedin-stvene vojske u BiH se gotovo nije ni postavljalo, da bi u narednim godinama to pitanje dobijalo na zna~aju i intenzitetu. Ono je posebno kulminiralo u 2002. godini, nakon uspostavljene koalicije SDS, SDA i HDZ uz pomo} i na nagovor PDP-a, kada su nacionalisti~ke stranke zajedno kao i 1990. godi-ne, formirale vlast na svim nivoima u BiH. SDS je u me|uvremenu svoj politi~ki imid` gradila na apsolutnoj negaciji bilo kakve zajedni~ke ko-mande i vojske. Govorili su da im to porodice po-ginulih i ratni vojni invalidi otad`binskog rata ni-kada ne bi oprostili i da SDS nikada ne}e iznevjeriti njihove interese, da je 20.000 grobova obiljeìlo granice Republike Srpske, da nema go-vora o zajedni~koj vojsci, jer su tri vojske u BiH me|usobno ratovale, da SDS ne}e nikada izdati na-cionalne interese... i tako u nedogled u stilu vi-sokog patriotizma, koji su sebi pripisali kao eksk-luzivno pravo i dalje ga drè kao monopol. Na drugoj strani, bo{nja~ki politi~ari su insistirali na reformama u cjelini, pa tako i na reformi odbra-ne. I ovaj put su bili dobro obavje{teni, jer su na vrijeme i na razli~ite na~ine "kupili" naklonost di-jela me|unarodne zajednice, pa su bili informisani o njihovim namjerama i politi~kim ciljevima. Me|u-narodna zajednica je u po~etku laganim ubje|iva-njem, a potom politikom grubljeg pritiska na poli-

Velika prevara 85

ti~are SDS-a i PDP-a, pripremala teren, da bi - na kraju se posluìv{i isprobanom metodom — razgo-vora sa vo|ama u ~etri oka - obezbjedila pristanak za davno ranije zacrtanu reformu vojske BiH. SDA, odlu~uju}i se da formira vlast sa SDS-om i HDZ-om, odnosno prihvataju}i SDS i PDP pod svoje okrilje, imala je na umu krajnji cilj - stvaranje cjelovite i {to unitarnije Bosne i Hercegovine, {to je u nekim segmentima veoma blisko interesima me-|unarodne zajednice. Za SDS i PDP, {to je op{ta karakteristika tih stranaka, jedini cilj je bio domo}i se vlasti. Posebno je, sa aspekta politi~ke ubjedljivosti, tu sada problemati~na pozicija SDS-a, kada se prisje-timo prethodnog perioda njihovog politi~kog dje-lovanja koji je bio apsolutna i apriorna negacija bilo kakvog prijedloga iniciranog od strane me|unarod-nih predstavnika. Ostajali su gluvi i na razli~ite apele rukovodstva iz Jugoslavije, Srbije, na pozive dobronamjernih ljudi iz zemlje i inostranstva da pristupe realnijem pogledu na rje{avanje otvorenih pitanja u budu}nosti. Oslanjali su se samo na svoje "provjerene izvore" iz dijaspore, koji su ih ~esto navodili na pogre{ne odluke, jer se radilo o ljudima koji su imali svoje sopstvene frustracije i "srbuju}i" iz inostranstva naj~e{}e insistirali na potpuno pogre{nim rje{enjima.

86 Tihomir Gligori} !Nakon takvog dugogodi{njeg istrajavanja na isk-lju~ivoj politi~koj opciji, SDS je napravio zaokret, koji je danas te{ko objasnisti mnogim njihovim ~lanovima i simpatizerima. Za SDS izgleda da po-stoje samo dvije opcije: ostati vjerni svojoj popu-listi~koj retorici i izgubiti vlast ili prihvatiti apsolut-no sve uslove koje diktira SDA i tako ostati u vlasti. S obzirom da je rukovodstvo SDS izabralo posljednju varijantu da ostane u vlasti po svaku ci-jenu, ostaje im jedino da traè adekvatna obrazlo-ènja pred srpskim narodom o promjeni svog politi~kog stava. I u ovom slu~aju, potvrdila se istina da je vrijeme najbolji sudija i posmatra~, a ono na najbolji na~in razotkriva njihovu la`nu samouvjerenost, gordost i bahatost, ~injenicu da su se svojoj gluposti tako dugo divili i mislili da su sami sebi dovoljni. U toj samodovoljnosti i nevjerovatnoj aroganciji i{li su dotle da su bezbroj puta predvi|ali zaokrete u sva-~ijoj politici, pa i propast Amerike... Samo nisu mo-gli vidjeti sebe same. Vremenom su, nakon tajnih ve~era, iftara i dogo-vora sa predstavnicima me|unarodne zajednice, po-~eli mijenjati pona{anje. Sve je ovo, naravno, treba-lo {to duè sakriti od o~iju javnosti, ali to im i nije bilo te{ko jer je njihov na~in rada uvijek i bio iza le|a naroda.

Velika prevara 87

U èlji da steknu povjerenje i naklonost me|una-rodne zajednice, ~ije je oli~enje Visoki predstavnik, sada prihvataju sve, ~ak i ono {to im niko, pa ni rukovodstvo SDA ne traì. Tako su se u cijeloj pri-~i o reformama i SDS-u, u stvari, reformisali samo "tvrdi Srbi" iz SDS-a — oni sada daju dvostruko vi-{e, samo da bi se dodvorili, uz takvu servilnost i poltronstvo da ih narod ve} naziva novim poturi-cama, budu}i da vjerno sluè interesima SDA i u~estvuju u realizaciji politi~kog testamenta Alije Izetbegovi}a. Kad bi samo narod sada mogao da vidi te "tvrde" Srbe, kako su voljeli za sebe re}i, te "div junake", koji nisu front ni vidjeli, ali su po kafanama ~inili takva nevi|ena juna{tva da su pred njima bili mali i vo`d Kara|or|e i knez Milo{! Kako su se samo ljutili na srpske vojnike {to ne mogu da oslobode neku teritoriju ili grad i kako su to oni uspje{no osvajali uz gajbu ili dvije piva, dok bi uz fla{u viskija za tren oka porazili i Armiju BiH i HVO. Ti zbilja "veliki" Srbi (veliki jer im je kum, kad su se krstili u svojim 40-tim i sa po 100 kilo-grama teìne, morao biti vilju{kar), za koje su i vladike javno govorile da se krste sa tri prsta a kradu sa deset, ~ije su grudi bile stalno modre od busanja i pri~e o velikom srpstvu, koji su govorili da nikad vi{e ne}e imati ni{ta sa "Turcima i bali-jama", da nikad vi{e ni jedan Srbin ne}e u Sara-

88 Tihomir Gligori} !jevo, upravo su oni ti koji su se najvi{e "izreformi-sali". Upravo takvi Srbi iz SDS-a sada dolaze u Sarajevo i cvile pred vratima Visokog predstavnika. Pod ok-riljem tame Pediju E{daunu se àle na druge stranke iz RS i njihove lidere, koji ih u narodu prozivaju zbog ranijih stavova i sada{nje politike. Smatraju da vi{e ne treba govoriti o nacionalnim temama, da je to vrijeme pro{lo i da sada moramo govoriti o zajedni~kom ìvotu u BiH, da je to real-nost i da ne treba da se bavi politikom onaj ko to ne vidi. Pediju se kunu da drugi ne mogu uraditi ni{ta {to oni iz SDS-a nisu u stanju u~initi jo{ bolje, da je ~ak njima to lak{e jer im narod najvi{e vjeruje i ne}e biti nikakvih protesta nezadovoljsta. Tako to rade Srbi iz SDS-a i PDP-a pred OHR-om, a u Savjetu ministara i Parlamentarnoj skup{ti-ni BiH Ivani} zagrli Adnana Terzi}a, Goran Milo-jevi} Hasana êngi}a, poslanik Mom~ilo Novakovi} zagrli Hasana Muratovi}a i [efika Dàferovi}a, a tom kolu se pridruì zagrljaj Paravca sa Sulejma-nom Tihi}em i nacionalisti~ki bal moè po~eti. Tako se vodi "jaranska" politika i to ona primitivna, kafanska, kojoj povremeno prisustvuju Dragan Mi-kerevi} i neizostavni i uvijek ljutit, ali pred svojim narodom, a u Sarajevu manji od makovog zrna, Dragan âvi}.

Velika prevara 89

Zbilja nije lako objasniti ovakve "reformisti~ke" zagrljaje i razumijevanje, jer mnogo toga su ovi iz SDS-a rekli protiv SDA, HDZ i Stranke za Bosnu i Hercegovinu, izme|u ostalog i to da nikad ne}e u}i u koaliciju sa njima, jer bi to bila "nevi|ena izdaja". Poku{ava im u tom pomo}i i pomo}nik ministra za ljudska prava i izbjeglice Slobodan Nagradi} iz PDP-a, koji je za Novi reporter izjavio: "Zbog na-cionalnih interesa, u globalnom nadgornjavanju se nekada moramo prikloniti jednoj, a nekad sasvim drugoj struji. Istorija Srba na prostoru Balkana to pokazuje. Danas niko ne zamjera caru Du{anu {to je par godina bio katolik. Svi ga pamtimo kao naj-uspje{nijeg srpskog vladara. Politi~ari imaju zadatak da ~uvaju dignitet i prosperitet naroda, a pitanje savezni{tva i principa se mora gledati iz drugih vri-jednosnih uglova."26

Eto, tako Nagradi} svog partijskog {efa diè na nivo jednog cara Du{ana. Car Du{an Silni je u boju osnaìo i pro{irio srpsku zemlju, a {ta danas za stolom radi Mladen Ivani}? Te{ko da se moè re}i da vodi narod u prosperitet, a jo{ manje da ~uva njegov dignitet. [to se ti~e savezni{tva, principa i promjene vjere, koje po njemu treba gledati iz dru-gih vrednosnih uglova, Nagradi} je samo propustio da kaè ~ijih. Osim ako nesvjesno nije èlio re}i da se i danas moè promjeniti vjera, kao {to se to radilo i u vrijeme Osmanlijskog carstva. !!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

26 Novi reporter, Banja Luka, br. 75, 18. avgusta 2004. god, str. 15.

90 Tihomir Gligori} !No, vratimo se tajno dogovorenoj politici, koju na-zivaju reformama. Sve zaista ide po planu. Dragan âvi} uzima na sebe da provede reformu odbrane, Mladen Ivani} reformu poreskog sistema i tako su svi zadovoljni, a posebno Pedi E{daun, koji ne mo-ra da pamti komplikovane nazive zakona ve} ih je-dnostavno zove po imenu: âvi}ev, Ivani}ev ili Mikerevi}ev. A to je upravo najgore {to nam se moè desiti, jer se tako uni{tavaju i poniàvaju na{e institucije. Time se ru{e i vrijednosti, koje garantuje primjena pravne procedure, jer reforme treba do-nositi u institucijama sistema, a zakonska rje{enja moraju biti kvalitetna, a ne polovi~na ili po nas {te-tna, na {ta oni tajno i bez pogovora pristaju. Ako tako nastave, nikada ne}emo do}i do pravne dràve, jer nijedan pojedinac ne moè da zamijeni instituciju kao {to je Narodna skup{tina ili Parla-ment BiH. To je apsurd i obi~na lakrdija. Nismo ni svjesni {tete koju je napravio Dragan Mikerevi} i Adnan Terzi} svojim tajnim dogovorima, na kojima Mikerevi} samo klima glavom i va`no mu je da odobrovolji SDA ili Pedija E{dauna, a da se i ne upu{ta u posljedice olako date saglasnosti. Onda se sve to, ve} tako pripremljeno, stavi u proceduru u kojoj je sve namje{teno, pa i radne grupe kojima se pla}a rad, i proslijedi Savjetu Ministara, gdje se materijal i ne pro~ita, da bi na kraju sve zavr{ilo u Parlamentu BiH, gdje skup{tinska ve}ina, po hit-nom postupku i bez amandmanske faze, sve to us-vaja. Eto, to su reforme kako ih shvata SDS i kako

Velika prevara 91

oni misle da mogu razvijati RS. Oni vode politiku na {tetu institucija RS i ako tako nastave, utiru put nestanku institucija kao {to je predsjednik i Vlada RS. Te nove srpske Mesi}e treba hitno na izborima mijenjati dok ne postane kasno. Sasvim je jasno o kakvom se mentalnom sklopu radi, da takvim ljudima ni{ta nije sveto, da sve pri-hvataju kao igru u kojoj i o~igledan poraz nakna-dno èle prikazati kao pobjedu i dobar rezultat. Sa manje ili vi{e uspjeha, zasad naàlost i uspjevaju u tome, jer ovih godina i nisu ni{ta drugo radili ve} se usavr{avali u manipulaciji i uspje{nom kori{tenju sile i zastra{ivanja, kojim su odràvali kolektivni strah koji je i danas prisutan. Mnogo je primjera njihove dvoli~nosti, a do perfek-cije je doveo Dragan Kalini}, koji za sebe voli re}i da je reformator i stranke i dru{tva. Reformatori tipa Kalini}a su ponosni na svoje SDS kadrove, jer su, dok su svoje politi~ke protivnike slali na front da ratuju, iskoristili te ratne godine da"od njih naprave "sposobne" i govoru vje{te politi~are, ko-jima narod prosto mora da vjeruje. Danas ti ljudi, koji su po profesiji Srbi i patriote, vode javne poslove u kojima svakodnevno nestaju institucije RS. Ona im u su{tini i ne zna~i mnogo, jer im je samo bila pokri}e za kriminal, a iz nje su ve} izvukli skoro sve ìvotne sokove sopstvenog naroda, kao i njegovo bogatstvo. Stalno su isticali

92 Tihomir Gligori} !da je SDS dràvotvorna stranka, {to predstavlja primjer politi~kog neznanja jer dràvotvoran moè biti samo narod. Ali takva teza je vje{to lansirana i iako bezo~na i drska, ostavlja im pravo da samo oni odlu~uju o sudbini RS i da imaju monopol i na dràvu i osje}aje koji se vezuju za protekli period stvaranja RS. U istom kontekstu sebi daju pravo da u Sarajevu sa SDA vode tajne razgovore o sudbini RS. A, gdje su u svemu borci, ratni vojni invalidi i civilne `rtve rata, potom logora{i, koji su u tom tragi~nom gra|anskom ratu u BiH najvi{e nastra-dali? Da li njih neko pita za bilo {ta u ovoj zemlji? Zar ne bi bilo interesantno ~uti {ta oni misle o za-jedni~koj vojsci u BiH? Imaju li ovi na{i politi~ari hrabrosti da javno i isk-reno iznesu svoj stav pred o~ima javnosti? Mogu li narodu istinu re}i oni koji su, tokom rata, svojom politikom za sirotinju izgradili podzemne gradove, a za sebe nadzemaljske vile? Mogu li oni koji su go-vorili o vje~nom neprijateljstvu shvatiti poruke i is-kustva Evrope i SAD iz njihovog gra|anskog rata? Moè li se tim nesre}nim, ali ~asnim ljudima ob-jasniti najistinitija definicija rata po kojoj se u ratu "ljudi koji se me|usobno ne poznaju ubijaju za ra-~un ljudi koji se me|usobno jako dobro poznaju"? Bilo bi korektno da im neko kaè da njihove ogro-mne i nenadoknadive `rtve mogu biti ta granica

Velika prevara 93

izme|u rata i mira i da to moraju biti posljednje `rtve u ovoj nesre}noj zemlji, u kojoj }e mir i slo-boda biti vrijednosti kojima teì svaki ~ovjek, svaka porodica i u kojoj vi{e niko ne èli rat i stradanja. Jedino na taj na~in moè se otkloniti stalna neiz-vjesnost koja i dalje optere}uje na{e gra|ane. Naravno, svi nivoi vlasti, posebno zajedni~ke insti-tucije BiH, treba da pokaù razumijevanje i obezbi-jede sredstva za finansiranje prava i potreba poro-dica poginulih boraca, ratnih vojnih invalida, civil-nih `rtava rata i logora{a. Treba}e jo{ vremena da ti nesre}ni i ponosni ljudi, Srbi, Hrvati i Bo{njaci, koji su ratovali jedni protiv drugih, po~nu me|usobno da komuniciraju ili se udruùju kako bi za{titili interese bora~ke popula-cije. Ako me|utim pogledate politi~are, koji su ih u me|usobni rat gurnuli, vidje}ete da su oni odavno zajedno i da njima ni{ta ne smeta da zajedno sjede, rade i uìvaju u povlasticama, koje su sami sebi namijenili. Istovremeno, o~igledno je da se politi~ari najvi{e pla{e upravo bora~ke populacije, jer ih hvata boja-zan da oni naslu}uju prave krivce za njihova stra-danja i prevaru, te da se spontano stvara ta kriti~na masa koja }e u entitetima sru{iti nacionalisti~ku politiku. Mo`da stvarnu dru{tvenu promjenu, koja }e ozna~iti kraj vi{egodi{njem ko{maru, mogu i iz-vesti upravo oni od kojih bi to vlastodr{ci najmanje o~ekivali.

94 Tihomir Gligori} !Mnogo toga su oni du`ni bora~koj populaciji, a po-sebno da ih pitaju, recimo, o tome {ta oni misle o zajedni~koj vojsci. Mnogima od njih su u svijesti i dalje prisutna uàsna sje}anja i strah od oru`ja i vojne sile. Bilo bi zanimljivo ~uti i njihovo mi{ljenje prilikom odlu~ivanja o potrebi za vojskom, redov-nom ili profesionalnom, ili o demilitarizaciji. Ovo je samo jedan dio razloga zbog kojih je trebalo pitati i bora~ku populaciju {ta misli o reformi od-brane, koja podrazumijeva zajedni~ku vojsku i tra-ìti njihovo mi{ljenje o tom najsloènijem i naj-bolnijem pitanju, jer se to najvi{e ti~e upravo njih, u~esnika rata. Na ovaj na~in otvorila bi se nova mogu}nost rje{avanja ovog te{kog pitanja, a bili eliminisani tajni pregovori kao najlo{ija metoda rada iza le|a naroda i uveo princip javnosti u radu. Bora~ka populacija mora biti dio reformi i dru{tva i dràvne zajednice koju su stvarali i od njih se mora traìti mi{ljenje o reformama u Bosni i Hercegovini, a posebno o konkretnim zakonskim rje{enjima koji se direktno ti~u njihove tragi~ne sudbine, ako ni zbog ~egeg drugog, onda zbog moralne obaveze prema ovoj osjetljivoj kategoriji dru{tva. Me|utim, kao ilustracija odnosa sada{nje naciona-listi~ke vlasti prema bora~koj populaciji moè da posluì nevjerovatan primjer arogancije i bahatosti, prezira i drskosti vlasti prema ~lanovima Republi-~ke organizacije porodica zarobljenih i poginulih

Velika prevara 95

boraca i nestalih civila Republike Srpske. Oni su protestovali 9. maja 2004. godine u Banjoj Luci protiv birokratskog prijedloga Zakona o pravima boraca kojim su ukinuta osnovna prava bora~ke populacije. Protest se odràvao ispred zgrade Narodne skup{-tine Republike Srpske, a nezadovoljstvo je kulmini-ralo zbog odluke narodnih poslanika iz naciona-listi~kih stranaka, koje ~ine skup{tinsku ve}inu, da ne dozvole predstavnicima porodica poginulih da prisustvuju zasjedanju. Kada su poku{ali da se pribliè Skup{tini, zaustavljeni su od strane policije. Nakon {to su probili kordon policije, porodice po-ginulih boraca sa~ekali su specijalci MUP RS sa naredbom da reaguju odlu~no i zaustave ih po sva-ku cijenu. Taj "mudar" plan pripremili su pred-sjednik Vlade RS, Dragan Mikerevi}, ministar MUP-a, Zoran \eri} i direktor policije, Radomir Njegu{. Odlu~ili su se za krajnju mjeru, umjesto da su iza{li pred te ~asne ljude i pokazali im da pred njima nemaju {ta da skrivaju i da im ne smeta da se njihov rad provjeri pred populacijom zbog koje se sporni zakon i donosi. Da su se pojavili pred tim ljudima, {to bi svaka normalna vlast uvaìla, iskazali bi po{tovanje i prema njima i prema vrijednostima koje predstavljaju u narodu. I sama vlast bi na taj na~in gradila dignitet institucija koje predstavlja i tako opravdala demokratsko na~elo da je vlast servis u slu`bi naroda.

96 Tihomir Gligori} !Umjesto da se predsjednik vlade obratio neposred-no ljudima, on im se obratio iz duboke hladovine svog kabineta, putem medija, porukom u svom prepoznatljivom, bezosje}ajnom stilu: "Pitanje neza-dovoljstva je relativno pitanje, a mi kao Vlada mo-ramo voditi ra~una i o drugim intresima u budè-tu." Da sramota bude ve}a, porodice poginulih nije po-dràla ni Republi~ka organizacija boraca RS koju godinama kontroli{e SDS, a nisu ih podràli ni predsjednik RS Dragan âvi}, predsjednik NSRS Dragan Kalini}, predsjednik Vlade RS Dragan Mi-kerevi}, kao ni ministar vanjskih poslova BiH Mladen Ivani}. Njima je daleko va`nije {ta misli o tom pitanju Svjetska banka ili Me|unarodni monetarni fond, nego {ta misli sopstveni narod. I kao da Svjetska banka daje donaciju, a ne kredit od 51 milion KM, glorifikuje se njena uloga u reformi, kao da se sva-ki dolar tih sredstava ne}e morati vratiti. Otkud tim bankama uop{te pravo da svojim kreditima ucjenju-ju vlast bilo koje zemlje? Ili pravo MMF-u da, na-kon {to vlade i skup{tine u BiH prosto primora da uzmu kredite, diriguje raspodjelom budèta i na-metne obavezu vra}anja kreditnih sredstava kao je-dinu obavezuju}u stavku u budètu, dok za sve os-tale budètske korisnike sredstva izgleda nisu oba-vezna. Jer, naravno, nije njihovo da brinu o gra|a-nima ove zemlje, i oni }e im bez ikakvog ustru~a-

Velika prevara 97

vanja ograni~iti prava i potrebe, kako bi stvorili ve-}u mogu}nost za budu}e plasmane svojih kredita. Ali, ako za trenutak zanemarimo ove transakcije najamnih politi~ara sa svjetskim finansijskim asoci-jacijama, uz proviziju koja je sastavni dio njihovog tajnog dogovaranja, i u ovom slu~aju se pokazalo da su politi~ari - nacionalisti iz FBiH njihovi milje-nici. Zato {to su im ta ista banka i MMF dozvolili da u federalnom budètu za iste namjene izdvoje 274 miliona KM, dok u budètu RS odobravaju iznos od 110 miliona KM, mada je razlika u broju korisnika izme|u dva entiteta samo 14.000 koris-nika. Naàlost, kod nacionalista se ne}e ni{ta bitno mije-njati u njihovom radu sa narodom ni ubudu}e. Na-stavi}e sa svojom taktikom omalovaàvanja i pot-cjenjivanja i ne}e traìti mi{ljenje gra|ana, pa ni bora~ke populacije, kao {to ih nisu pitali ni kad su ih slali u rat. Bez njih tada nisu mogli, a nisu ih pitali. Za{to bi ih pitali sada kad bez njih mogu?


Velika prevara 99

ZLOUPOTREBA CRKVE I

NACIONALNIH OSJE]ANJA

Ideja o zajedni~kom ìvotu u Bosni i Hercegovini od strane nacionalista uvijek je bila problemati~na. Njihov politi~ki program, bolje re~eno akcija, uvijek je oscilirao u smislu da zapo~nu vladavinu i ìvot zajedno, potom proizvedu ratno stanje, pa se opet nacionalisti udruè zajedno, kao da se ni{ta u me-|uvremenu nije dogodilo. Tu svoju politi~ku platformu su stvorili prije svega radi sopstvenih interesa, a onda, navodno, i radi naroda koji je trebalo da je prihvati kao svoj nacio-nalni program. I ve}ina naroda im je dala povjere-nje, tako da su nacionalisti do{li na vlast na krilima nacionalnog zanosa. Povjerenje su dobili robija{i, ubice, kriminalci i bitange svake vrste. Olo{ i {ljam, koje ima svako dru{tvo, po~eo se baviti poli-tikom i dràvnim poslovima. Njihov na~in rada ni-kada nije ni mogao biti odgovoran i profesionalan. Takvi karakteri nisu mogli donijeti ni{ta dobro, a kako je vrijeme odmicalo, narod se otre`njivao od prvobitnog nacionalnog zanosa i po~ele su se jav-ljati sve ~e{}e kritike.

100 Tihomir Gligori} !Danas kritika po~inje da dolazi od strane onih koji su najvi{e stradali od nerazumne politike nacional-isti~kih stranaka, a ne od "nezavisnih intelektua-laca", koji su trebali davno da podignu svoj glas ra-zuma, jer to od njih o~ekuje svako, a posebno de-mokratsko dru{tvo. Bili su du`ni da ukaù na pro-ma{aje i kriminal u dru{tvu, a ne da poviju glave dok nacionalisti~ko nevrijeme pro|e ili, {to je jo{ poraznije, da se stave u slu`bu kriminogene poli-tike. Mnogi se pitaju za{to intelektualci nisu progo-vorili ~injenicama, za{to nisu stali u odbranu istine i pravde, za{to nisu bili savjest naroda u njegovim najteìm trenucima? Nema pravog odgovora na ovo pitanje, a vjerovatno }e nam se dogoditi da oni koji su najvi{e stradali od indoktrinacije nacionalisti~ke propagande vre-menom sami do|u do toga ko je osnovni krivac i uzrok njihove nesre}e. To }e biti kriti~ni trenutak otre`njenja naroda. Jo{ na samom po~etku nacionalisti~ke vladavine SDS je zloupotrijebio nacionalni pokret i uloìo sve napore da ta obmana {to duè traje i da se prevara nikad ne otkrije. Traìli su od naroda poslu{nost u provo|enju navodnog op{teg cilja, a vremenom se to svelo na beskrupuloznu plja~ku nacionalnog i radom ste~enog bogatstva. Vje{to su prikrivali svoje namjere i svoj prevratni~ki karakter i na tome i da-nas rade svim silama, sredstvima i tehnikama ma-nipulacije.

Velika prevara 101

Narod je bio upozoravan, a kasnije podsje}an na to upozorenje da treba kriti~ki da se osvrne na pre|e-ni put ili vladavinu nacionalista i da ih demo-kratskim na~inom mijenja. Me|utim, taj "savez sa |avolom", to ni~im zasluèno povjerenje naroda znali su nacionalisti vje{to da koriste i, kako je vri-jeme prolazilo, narod je postajao sve tragi~nija `rtva njihovog lukavstva. Ni{ta od onoga {to su obe}ali, ili definisali, kao na-cionalne i politi~ke ciljeve nije bilo zasnovano na realnim ~injenicama, nego se temeljilo na njihovom la`nom autoritetu. Ra~unali su na lakovjernost i za-slijepljenost naroda i te njegove osobine i osje}anja znali su da iskoriste. Dok se narod nalazio u stanju nacionalnog zanosa i la`ne sigurnosti u mogu}nost postizanja politi~kih ciljeva koje im je obe}ao SDS, nije bio svjestan da se rukovodstvo SDS u stvari najvi{e trudilo da narod ubijedi da mu je SDS pot-reban jednako kao i Srpska pravoslavna crkva. Zato se nisu libili da narodu govore o duhovnom ìvotu, preuzeli su dijelom ulogu srpskih sve{teni-ka, sa ciljem da narod veù za svoje strana~ke in-terese. Voljeli su ~esto da govore da su Srbi "ne-beski narod", dok su oni bili ~vrsto na zemlji, ko-riste}i sve blagodeti zemaljskog carstva. Koristili su i crkvene hramove kao da su im stra-na~ke kancelarije i iz njih poru~ivali svom "napa-}enom srpskom narodu" da treba jo{ malo izdràti.

102 Tihomir Gligori} !Znali su da marketin{ki iskoriste crkvu na razli~ite na~ine: prisustvom za vrijeme molitve, pri~om o SDS-u i nacionalnom okupljanju oko SDS nakon li-turgije, davanju politi~kih izjava pred kamerama, sa crkvenim zdanjem u pozadini itd. Znali su vrlo do-bro koliko je Srpska pravoslavna crkva va`na u srpskom narodu, koliko je u~inila za spas srpskog roda kroz vijekove, koliko su srpski sve{tenici bili proganjani zbog u~enja pravoslavlja, a na{e bogo-molje uni{tavane. Zato je SDS bio toliko istrajan u namjeri da narodno raspoloènje i ljubav prema Srpskoj pravoslavnoj crkvi perfidno iskoristi za svoje strana~ke interese. U javnosti su {irili pri~u da su upravo oni pomogli crkvu i da su je oni afir-misali, da su je oni izvukli iz komunisti~kog mraka i zahvaljuju}i tom anga`manu smatrali su da mogu i}i i korak dalje u smislu da ih ta briga o crkvi izdiè iznad same crkve i da su postali va`niji i od nje same. Ta vrsta organizovane kampanje imala je za cilj da profili{e SDS kao vode}u politi~ku orga-nizaciju, odnosno, pokret srpskog naroda na duì rok, ili, bolje re~eno, dok vlastodr{ci zavr{e zadatak stvaranja budu}ih srpskih kapitalista, a narod da im se divi za ìvota i veli~a njihova velikosrpska djela nakon smrti. Jasno je sada da njihova "Bogom dana istina" ne zna~i ni{ta, da su vrlo ~esto narodu skloni podmet-nuti ne{to {to samo li~i na istinu i da tako vje{to varaju mnoge ljude koji, u svojoj naivnosti, sami dozvoljavaju da budu prevareni. Treba imati mud-

Velika prevara 103

rosti pa prepoznati njihove politi~ke i druge zavjere, a to nije nimalo lako. Ali, kao i svako drugo lo{e iskustvo, tako i sopstvenu naivnost i povjerenje ola-ko dato nacionalistima, sada svi zajedno skupo pla-}amo. Vrijeme je potvrdilo koliko je bila velika ta zabluda, a zablude se u politici ne pra{taju ve} ispa{taju. Patnje, muke i silna nezadovoljstva, kroz koje smo pro{li i jo{ prolazimo pod vlastima nacionalisti~kih stranaka, su gorko i bolno narodno iskustvo. Upra-vo to iskustvo smatramo va`nim, ~ak presudnim, da bi se nacionalisti~ka vlast promijenila. Moramo se osloboditi njihove najopasnije zamke i sklonosti da vje{to zloupotrebljavaju nacionalna osje}anja za svoje uske interese. Mo`da se nacio-nalisti~ke stranke poput SDS-a i PDP-a mogu upo-rediti sa nerodnim drve}em koje pruà svoje suve grane na daleko i {iroko i tako oduzima sun~evu svjetlost ljudima, koji ginu i venu u njegovoj hlad-noj sijenci. Ginu u ratu, umiru od gladi u miru. Oni svojim parazitskim djelovanjem ugroàvaju osnovnu supstancu narodnog tkiva i nimalo im ne smeta {to je narodno bi}e odavno klonulo i iznemoglo, oni znaju da }e uvijek mo}i, ako su na vlasti, da izvuku jo{ koju kap krvi da bi se taj vampirski organizam mogao odràvati na duì rok.


Velika prevara 105

RATNI CILJEVI MIJENJAJU USTAV

Od Ustava, kojim je, uspostavljena dràvna struk-tura i politi~ka stabilizacija èli se i}i ka destabili-zaciji po svaku cijenu, ne biraju}i sredstva, insisti-raju}i na njegovoj promjeni kao pitanju svih pitanja predstavnika nacionalisti~kih stranaka iz FBiH. Za{to takva agresivnost i da li smo iscrpili sve mo-gu}nosti postoje}eg Ustava koji je najva`niji dio Dejtonskog mirovnog sporazuma, koji nam donosi mir u BiH? Da. Kako da nismo! Ali sistem skrivenih ciljeva stalno i aktivno razgra-|uje sve {to smo i ovako sa te{kom mukom posti-gli. I opet za{to? U ~ije ime? U ime naroda ili gra-|ana sigurno ne. Njih odavno ni{ta ne pitamo, osim {to im stvaramo stresne situacije i neizvjesnost koja razara upla{ene ljude koji jedva preìvljavaju. Ne}e ni kad bi se promjenio Ustav pote}i med i mlijeko, ne}e, pored nacionalisti~ke politike, dobiti vi{e rad-nih mjesta, niti bolji standard, makar on bio rezul-tat socijalne politike. Pa za{to takva drama? Da li je to nastavak rata drugim sredstvima? Da li se navo-dno ustavnom promjenom ide ka modernoj dràvi ili unitarnoj dominaciji u BiH?

106 Tihomir Gligori} !Bezbroj je pitanja, ali naàlost, nema iskrenih od-govora, nema razumijevanja, pa ~ak ni dijaloga, jer se i on poku{ava zloupotrebiti prilikom lobiranja kod nekih predstavnika me|unarodne zajednice, koji prihvataju sve {to im traè iz Sarajeva, bez ra-zlike {to se veoma ~esto radi o nepromi{ljenim i ni~im utemeljenim zahtjevima. Nisu ni ti strani po-liti~ari dorasli rje{avanju sloènih pitanja na demo-kratski na~in. êsto su kritikovali Staljina i komu-nisti~ku diktaturu, a danas poseù za istim metoda-ma pritiska. Takvi politi~ari misle da treba da ispu-njavaju svaku èlju bo{nja~kih politi~ara i kad ost-vare odre|eni cilj kojim se ugroàvaju predstavnici drugog, naj~e{}e srpskog naroda, sve to tajno pro-slavljaju i zlurado se osmjehuju, spremaju}i svoj novi pakleni plan. Kad zavr{e jedan posao, krupnim rije~ima prikrivaju su{tinu i zapo~inju novu kampa-nju, pripremaju}i teren, bolje re~eno, javnost, za ne{to novo, podmuklije i tako ohrabreni idu sve dalje, a sve u slavu demokratije, zajedni~kog ìvota i izgradnje punog povjerenja. Ta dvoli~na politika unijela je nepovjerenja i napra-vila ve}i razdor koji }e biti te{ko uspostaviti na du-ì rok. A sve to, navodno, rade u ime naroda u BiH, a, u su{tini, niti je doma}im politi~arima na-cionalisti~kih stranaka do toga stalo, niti do toga drè neki strani predstavnici, nego, naprotiv, u tom kriznom kolu sve {to je pokvareno, caruje i {iri se kao energija. A tvrdimo kad bi se zamijenile uloge i da se o otvorenim pitanjima u dru{tvu dogovaraju

Velika prevara 107

obi~ni ljudi, bilo bi sve brè, iskrenije i, {to je naj-va`nije, u korist svih, a ne samo odabranih. No, s obzirom da to nije tako, vratimo se aktu-elnim politi~arima i njihovoj dana{njoj diskusiji o promjeni Ustava, ili da sami poku{amo govoriti na realan i logi~an na~in o ovom va`nom pitanju. Posebna tema dosada{njih rasprava nisu pitanja iz-vorne nadle`nosti, dodatne i prenesene nadle`nosti koje svakako treba razmotriti prije svega sa glav-nog ali i politi~kog aspekta, kao na~inu uspostavlja-nja tipa dràvnog i politi~kog ure|enja i oblika dràvne vlasti u BiH sa njena dva ravnopravna en-titeta, Republikom Srpskom i Federacijom BiH. Sa pravnog aspekta Ustav BiH treba u cijelosti im-plementirati, a vrijeme }e pokazati da li }e se ovaj Ustav potvrditi u praksi. Opstrukcije je bilo na obe strane, i u FBiH i u RS, ali, ne ulaze}i u tu problematiku, treba izvu}i po-uku i iskreno se opredijeliti za realizaciju svih od-redbi Ustava, a ne gubiti vrijeme i energiju na stal-nim zahtjevima za promjenu Ustava BiH. I kada bi se postigao konsenzus sva tri kon-stitutivna naroda u BiH o promjeni Ustava, moglo bi se sa sigurno{}u tvrditi da sama norma ne}e donijeti ni vi{e demokratije ni po{tivanja ljudskih prava i osnovnih sloboda ako se mi sami ne pro-

108 Tihomir Gligori} !mijenimo u odnosu na nove okolnosti i novo vri-jeme koje nam pruà {ansu. Smatramo da pojedina ustavna rje{enja nisu ideal-na, kao {to ne postoji ni savr{en Ustav u svijetu, ali smatramo da na duì period ne treba insistirati na promjeni Ustava sve dok se ne zaokruì odre|eni ciklus u kome treba zavr{iti proces konstituisanja BiH kao dràve. Potrebno je analizirati postignute rezultate i podràti odlu~nost kod dono{enja potre-bnih odluka, te insistirati na punoj odgovornosti u procesu implementacije Ustava. I, kona~no, nakon izvjesnog vremena, a na osnovu izraène politi~ke volje predstavnika vlasti sva tri naroda u BiH, odlu-~iti o potrebi mijenjanja starih rje{enja sa novim. [to se ti~e deset ustavnih nadle`nosti institucija BiH, koje su taksativno navedene, u osnovi su od-re|ene kao "politika" u pojedinim oblastima (spolj-na politika, monetarna i carinska politika). Tako pomenuti poslovi, koji su u isklju~ivoj nadle`nosti BiH, podsje}aju na poslove Evropske unije. Kada je rje~ o nadle`nostima, one su definisane u Ustavu sa prihva}enim rje{enjima koja idu u korist entiteta (~lan 1. III 3. (a)). Naàlost, upravo u ovom dijelu Ustava najvi{e se manipuli{e i pored ~injenice da postoji ustavni mehanizam prenosa nadle`nosti sa entiteta na Bosnu i Hercegovinu i koji je u primjeni.

Velika prevara 109

Zato su neprihvatljive politi~ke tvrdnje i ocjene iz FBiH da je prijem BiH u Savjet Evrope ujedno i podrazumijevao obavezu BiH da mijenja svoju drà-votvornu strukturu, a time i dovede u pitanje po-stojanje, odnosno, status entiteta u Bosni i Herce-govini. Neprihvatljive su takve konstatacije, jer entiteti nisu remetila~ki faktor, a da BiH sa ovakvom dràvnom strukturom moè da ispuni uslove i uvede potrebne standarde koje traì Savjet Evrope i Evropska unija. Mogu}e je ispuniti traène uslove jer za to postoji ustavni mehanizam i procedura, sadràni u ~lanu III, ta~ka 5 Ustava u smislu prenosa nadle`nosti za sva pitanja o kojima se dogovore entiteti. Naravno da treba kritikovati praksu politi~ara koji se u odre|enim prilikama, naj~e{}e u prisustvu vi-sokog predstavnika ili neke druge zna~ajne li~nosti iz Me|unarodne zajednice, javno obaveù za usva-janje reformskih zakona, a potom vr{e opstrukciju u parlamentu, isti~u}i da ne postoji ustavni osnov za dono{enje nekog zakona. Na taj na~in izbjega-vaju preuzeti odgovornost u javnosti, a od visokog predstavnika tajno mole i prièljkuju nametanje ne-kog spornog zakona od strane OHR-a, koji bez pogovora provode. Takvu vrstu politike smatramo pogre{nom. Nema potrebe da se tajno daje saglas-nost pred predstavnicima OHR, da se potom u jav-nosti kritikuju nastojanja za dono{enjem tih istih zakona (tako se pona{aju jer su u prethodnom pe-

110 Tihomir Gligori} !riodu izricali javne osude o tim zakonima), da bi na kraju te obmane javnosti nametnute zakone dos-ljedno provodili. Ovakva praksa je lo{a osobina SDS i PDP iz Republike Srpske i ne predstavlja politiku nego politikantstvo koje ne moè obezbijediti dru{-tveni efekat. [to se ti~e politi~ara i stranaka iz FBiH, oni prili-kom predlaganja zakona vr{e politi~ku medijsku kampanju, koja ima za cilj pritisak na OHR da na-metne zakone za koje se ne govori u parlamen-tarnoj proceduri. U parlamentarnoj proceduri se ne mogu donositi zakoni koji nemaju ustavni osnov, {to je ~est slu~aj jer upravo tu vrstu zakona pred-laù poslanici iz FBiH i redovno se pozivaju na ~lan II Ustava koji tretira ljudska prava i osnovne slo-bode ~emu su pribjegavali u nedostatku adekvatnog ili nepostoje}eg ustavnog osnova. Ali, zato je tu vi-soki predstavnik i OHR koji je takvu vrstu pre-}utnih dogovora nacionalisti~kih politika ravnao do-no{enjem spornih zakona privremenog karaktera. Takva zakulisna politika nacionalisti~kih koalicionih partnera aktuelne vlasti nije dugoro~na i u osnovi samo destabilizuje politi~ko stanje i usporava zapo-~ete reforme u dru{tvu. Stoga, iz FBiH pitanje do-datnih nadle`nosti shvataju i tuma~e kao dele-giranje nadle`nosti entiteta u korist institucija BiH samo u jednom pravcu, a u potpunosti ignori{u mogu}nost delegiranja nadle`nosti ka entitetima.

Velika prevara 111

Tu se radi o latentnoj èlji za centralizovanom, pa ~ak i unitarnjom BiH, gdje pozivanje na standarde Savjeta Evrope i Evropske unije sluè samo kao izgovor koji treba da posluì da se postigne os-novni cilj koji datira jo{ iz ratnog perioda - uni-tarno ure|enje BiH. Takvi pojedinci i takva politika }e nanijeti {tetu svima u Bosni i Hercegovini i treba je odbaciti kao {tetnu i veoma opasnu. Istovremeno, iz Republike Srpske treba odgovoriti krajnje promi{ljeno i odgovorno politikom koja po-drazumijeva konstruktivan odnos u te`nji da se stvori normalna i funkcionalna Bosna i Hercego-vina. A to zna~i da dio nadle`nosti sa entiteta treba prenijeti na nivo BiH, koriste}i se za to, predvi-|enim ustavnim mehanizmom prenosa nadle`nosti u obostranom interesu, s tim da u kona~nici svi u BiH trebaju biti svjesni da standardi Evropske unije zna~e i decentralizaciju koja }e uslijediti i koju tre-ba prihvatiti kao realnost u interesu cijele zajenice u BiH. Ako ve} govorimo o me|usobnim odnosima, ne mogu se politi~ari iz Federacije Bosne i Herce-govine pona{ati tako da sve {to dolazi iz Republike Srpske je lo{e i neprihvatljivo, a sve {to predlaè FBiH da je dobro. Taj odnos je apsolutno ne-prihvatljiv, jer, umjesto da spaja, takva politika raz-dvaja i produbljuje nepovjerenje u BiH. I ne samo to, u javnosti treba kriti~ki ukazati na dvostruku politiku zvani~nih vlasti iz FBiH koja se u svijetu predstavlja kao faktor koji teì evroatlantskim inte-gracijama, dok takvu integrativnu te`nju ne èle

112 Tihomir Gligori} !izme|u entiteta kao federalnih jedinica u Bosni i Hercegovini. Politi~ari iz FBiH, posebno iz SDA i HDZ, su ti koji stvaraju podjele u BiH, mada optuùju politi~are iz RS da na tome rade. Zalaganjem za promjenu Us-tava BiH vode takvu neprimjerenu kampanju, ko-jom samo iritiraju gra|ane u RS i proizvode nega-tivnu reakciju. Ako zaista misle da takvom isk-lju~ivo{}u i prijetnjom mogu ukinuti RS, bez volje jednog konstitutivnog naroda, onda se tu radi o klasi~noj nesposobnosti da se bave politikom ili pa-tolo{koj mr`nji. Ili je u pitanju oboje. Politiku treba voditi razumno i strpljivo, posebno kad je rije~ o osjetljivim i krajnje sloènim otvore-nim pitanjima. U jednoj vi{enacionalnoj dràvi samo tako se mogu razumjeti dru{tveni procesi i izgraditi povjerenje gra|ana. Moraju se te dobre namjere potvrditi u politi~koj i ìvotnoj praksi i i}i od jed-nostavnih ka sloènijim pitanjima. Samo tako mogu pobijediti sva tri naroda (a ne samo jedan) od ~ega korist treba da ima BiH. Da bi se do tog cilja stiglo, potrebno je da se sve politi~ke snage u BiH angaùju da na svim nivoima implementiraju ustavne odredbe, da se suzdrè od izricanja antidejtonskih izjava, da se prona|e model prenosa ustavnih ovla{}enja u otvorenom dijalogu sa entitetima kao federalnim jedinicama i omogu}i

Velika prevara 113

dono{enje kvalitetnih zakona, njihova harmonizacija i stvaranje pravnog sistema i poretka. I kona~no, neophodno je da se odluka o eventual-noj promjeni Ustava BiH isklju~ivo rje{ava u doma-}im institucijama sistema vlasti na osnovu izraène volje sva tri dràvotvorna naroda u BiH bez inter-vencije me|unarodne zajednice. Tako izgra|en od-nos moè predstavljati izraz na{e samostalnosti i politi~ke sposobnosti koja }e nam omogu}iti brè evroatlantske integracije. A naconalisti ne mogu ni{ta da rade {to je u vezi sa ozbiljnim dru{tvenim poslovima, a pogotovo da mijenjaju Ustav, jer njihov motiv jeste ostvarenje ratnih ciljeva politi~kim metodama i najbrutalnijim nacionalisti~kim sredstvima, {to je bezbroj puta do-kazala Stranka demokratkse akcije i Hrvatska de-mokratska zajednica, kojima se ~esto u slu`bu stavljaju i neke stranke iz FBiH koje za sebe vole re}i da su demokratske. Nikako da shvate da se demokratija ne stvara ne-demokratskim sredstvima, isklju~ivo{}u, neprim-jerenom kampanjom, lobiranjem zasnovanim na la`nim i iskrivljenim ~injenicama. Takva vrsta poli-tike iritiranja drugih sa èljom stvaranja dràve sa-mo za jedan narod ne}e donijeti korist ni njima kao agitatorima ni sopstvenom narodu. Ako shvate da su Srbi prijateljski i dràvotvorni narod u Bosni i Hercegovini koji svojim ukupnim potencijalom mo-

114 Tihomir Gligori} !è pomo}i brèm razvoju bo{nja~kog i hrvatskog naroda, onda mo`da i za njih i sve nas postoji is-torijska {ansa mirnog zajedni~kog ìvota jednih pored drugih u BiH. Sva tri naroda u Bosni i Hercegovini, nezavisno od njihove brojnosti, moraju imati jednaka kulturna i jednaka gra|anska prava, i ne smije biti zakinut ni najmanji ni najve}i narod. To je taj vrhovni princip ravnopravnosti koji se ni~im i nikad vi{e ne smije dovesti u pitanje. Zato je pravo pitanje jednog naroda — nacije {ta se drugim narodima moè dati i koliko im se moè pomo}i, a ne {ta se moè uzeti i oteti od drugih, kao {to je bilo do sada.

Velika prevara 115

PRAVOSU\E U SLU@BI POLITIKE

Istorija nas u~i da su svi nedemokratski reìmi i pojedina~ni diktatori poku{avali da pitanje pravde u dru{tvu rje{avaju na svoj apsolutisti~ki na~in. Imali su u vidu vi{e ciljeva, ali dva su bila osnovna i nji-ma su poklanjali posebnu pa`nju. Prvi i osnovni cilj je bio da putem represije, kojom su raspolagali, i kazne, koju su odre|ivali, u~vrste svoj li~ni poloàj i poredak zasnovan na sili. Drugi cilj je bio da se rije{e protivnika koji su dizali glas nezadovoljstva protiv njihove tiranije i zbog toga redovno bili osu|ivani, jer su reìmski sudovi uvijek bili instru-ment u rukama vlastodràca. Kroz dugu istoriju razvoja dru{tva mnogo je prim-jera brutalnih ubistava, koja su ovjerena pe~atom nekog suda, pod izgovorom da se tako zadovoljava pravda. Sokratu su sudili da svojim u~enjem kvari omladinu i kazna je bila smrt. Iako je veliki Sokrat, pred trojicom sudija reìma, opovrgao sve optu`be koje su mu stavljali na teret, sud je bio neumoljiv i presuda je glasila — smrt. Tako je osu|en i Isus Hrist i javno razapet na krst pred zaprepa{tenim narodom.

116 Tihomir Gligori} !Koliko je jo{ ljudi od imena i ~asti pogubljeno do danas od strane nekog suda, bilo bi nemogu}e odrediti. Ako se tome doda bezbroj manje znanih ljudi, koji su bukvalno svakodnevno likvidirani od strane nekog reìma, dobio bi se nesumnjivo zas-tra{ujuju}i broj, a sve, navodno, po zakonu i pravdi. Kazne su izricane mnogima bez dokaza. Njihova osnovna krivnja je bila {to su se usudili da slobo-darski misle i o vlastodr{cima govore. Tamnice su bile pune okovanih ljudi, robovi su osjetili {ta zna~i nabijanje na kolac, nevini ljudi {ta je loma~a i giljo-tina. Vje{anje je bilo uobi~ajeno, kao i bacanje ljudi zvjerima ili razapinjanje konjima i ~ere~enje svake vrste. Svako vrijeme sudovanja bilo je prepoznatljivo po svojim uàsima, zavisno od doti~nog reìma i "inventivnosti" u smi{ljanju i izvr{avanju kazni, {to je bila karakteristika odre|enog istorijskog perioda. Vremenom su sudovi po~eli da izri~u smrtne kazne sa "humanijim" na~inom egzekucije, kao {to je: strijeljanje, trovanje ili elektri~na stolica. Bezbroj je primjera da je pravosudni sistem neke zemlje optuìo nevine ljude i bez dokaza ih pogu-bio, a mi smo se opredijelili da navedemo primjer bra~nog para Rozenbergovi. O toj nepravdi govori pismo Etel Rozenberg, koja je, zajedno sa svojim muèm Julijusom, optuèna da je Sovjetima odala tajnu atomske bombe, zbog ~ega su osu|eni na smrt elektri~nom stolicom. U navedenom pismu ona ne traì pomilovanje, ni za sebe ni za muà, ali

Velika prevara 117

traì pomilovanje za svoju dràvu SAD, "zato {to je krenula putem fa{izma".27 Etel Rozenberg se obratila direktno predsjedniku SAD Dvajtu Ajzenhaueru: "U raznim intervalima dugih i gorkih godina koje sam provela u ku}i smrti u Sing Singu, osje}ala sam potrebu da se obratim direktno Predsjedniku SAD, ali uro|ena rezervisanost, zbunjenost, koja je sli~na onoj {to je obi~ni ~ovjek osje}a u prisutnosti slavnih i velikih ljudi, sprije~ili su me u tome. Osuda na smrt, me-|utim, treba da i Vas natjera na razmi{ljanje. Obra-}am Vam se da bih Vam rekla kako ta presuda vi{e sluì ciljevima sile i nasilja negoli pravdi. Kao vrhovni komandant savezni~kih snaga u Evropi imali ste {iroke mogu}nosti da upoznate lu|ake i stra{ne torture koje je sli~na osvetoljubiva politika pravila nad masama nedu`nih `rtava. I danas, dok tim sablasnim ubojicama, tim mra~nim rasistima, velikodu{no opra{tate, oni u mnogim slu~ajevima ulaze u javne slu`be velike i demokratske SAD i divlja~ki uni{tavaju ìdovsku porodicu u ~iju krivnju sumnja ~itav civilizovani svijet. Kao {to ste tako ~esto i tako ozbiljno govorili, ni jedna nacija danas ne moè sebi dopustiti da postupa izolirano. Ovo je, gospodine Predsjedni~e, pravi glas zdravog razuma i politi~ke sposobnosti koja je toliko potrebna u ovim opasnim vremenima. Vi }ete vjerovatno, dakle, morati shvatiti da {teta koja se nanosi dobru !!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

27 Novica Stojanovi}, Djela demonska, Grafo Mark, Lakta{i, 2000 .g., str. 51 - 52.

118 Tihomir Gligori} !glasu na{e domovine i bitki koju vodi da bi povela svijet k novoj, pravednoj civilizaciji, ne smije biti potcijenjena."28 "Poslije tre}eg strujnog udara nevina èna i pred Bogom i civilizovanim svijetom bila je ìva. Njeno tijelo podvrgnuto je novim strujnim udarima. Poslije petog bila je mrtva. Njen mu` Julijus bio je mrtav poslije tre}eg strujnog udara, tako|e nevin!"29 Na po~etku 21. vijeka, ili tre}eg milenija, poku{a-vamo stvarati demokratska dru{tva koja karakteri{e podjela vlasti na zakonodavnu, izvr{nu i sudsku. Taj princip izvorne nadle`nosti, odnosno nemije{anja, kao i princip suverenosti i nezavisnosti sudske vla-sti jeste jedno od najve}ih demokratskih dostignu-}a. Istovremeno, stvaranje prava predstavlja jedan od najsloènijih i najodgovornijih poslova u vr{enju politi~ke vlasti, kojom se na autonoman na~in ure-|uju dru{tveni odnosi. A to zna~i da se putem za-kona, kao op{teg pravnog akta, normativno ure|uje i izraàva dru{tvena politika, kojom se stvaraju odre|ena prava i obaveze za sve i u pravilu na du-è vrijeme. Me|utim, danas vlada politika, ili, bolje re~eno, vla-daju politi~ke stranke, a ne carevi i kraljevi kao ra-nije. Pojedinci u vladaju}im strankama èle vladati svim institucijama, pa tako i pravosudnim organima, !!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

28 Isto 29 Isto

Velika prevara 119

bez razlike {to se to kosi sa ustavnim ure|enjem. Taj nedemokratski uticaj posebno je primjetan u zemljama u tranziciji i poprima zabrinjavaju}e raz-mjere. Pravosudni sistem, ako je pravilno uspostavljen, treba da predstavlja sigurnost i stub svakog na-prednog dru{tva. Koliki se zna~aj u nekim dràva-ma daje pravosu|u, moè se vidjeti kroz primjer SAD, gdje predsjednik Vrhovnog suda prima platu koja je od plate predsjednika SAD ve}a za sim-boli~ni jedan dolar. A kakvo je pravosu|e u BiH i njenim entitetima - Republici Srpskoj i Federaciji BiH? Kakva je uloga pravosu|a bila tokom gra|anskog rata u BiH, u poratnom periodu i kona~no danas, nakon pro-vedenih reformi? Koliki su uticaj na pravosu|e imale nacionalisti~ke stranke u BiH u ratu, tokom jednopartijske vladavine SDA, SDS i HDZ? Pitanja je mnogo, do u beskraj, ali svako individualno ili kolektivno iskustvo nam govori o mra~nom periodu pravosudnih organa u kojima su `rtve bili ljudi sa kojima su se nacionalisti~ke stranke politi~ki razra-~unavale. Pritisak je bio strahovit i na sudije i na tuìoce, koji su morali prihvatiti javno ili pre}utno ~lanstvo u nacionalisti~kim strankama. I{lo se dotle da su su-dijama ceremonijalno dijelili ve} pripremljene ~lan-ske karte. Da sramota bude ve}a, ta du`nost je

120 Tihomir Gligori} !naj~e{}e pripadala narodnim poslanicima, {to je bila direktna poruka da nema ni{ta od proklamovanog principa podjele vlasti i nezavisnog sudstva. U tom te{kom vremenu nevjerovatnog mije{anja politike u rad pravosudnih organa, strana~ko pra}enje rada svakog sudije ponaosob, bila je op{ta pojava. Kriminalci koji su imali svoj dosije u MUP-u, kao i krivi~ne prijave u sudu, uklanjali su kompromituju-}e dokaze i konkretne predmete i uni{tavali ih planski, a sve to im je omogu}avala strana~ka pri-padnost. Takva kriminalna lica su dospjela do sa-mog vrha nacionalisti~kih stranaka i tu su pred-stavljali udarnu pesnicu koja je razbijala sve {to je jo{ bilo preostalo od po{tenja, profesionalnosti i in-tegriteta u pravosu|u, te bili prijetnja svakom obli-ku suprotstavljanja nacionalistima u ratnom periodu. Bilo je ~asnih sudija i tuìlaca koji su htjeli da svoj odgovorni posao u dru{tvu vr{e profesionalno i po zakonu, ali ih je nevidljiva ruka politike veoma brzo razrje{avala du`nosti, a naj~e{}e slala na front, gdje su mnogi i poginuli. U me|uvremenu, kad su pro-cijenili da je mjera zastra{ivanja bila produktivna i da je, metodom uklanjanja "neposlu{nih" sudija, iz-vr{eno disciplinovanje preostalih, pristupili su lice-mjerno mjerama za{tite sudijskog kadra kao lica od posebnog interesa. To te{ko i poniàvaju}e stanje je trajalo veoma dugo. U stvari, bio je razra|en sistem skrivenih ci-ljeva, a realizacija je bila prepu{tena samo licima

Velika prevara 121

koja su imala apsolutno povjerenje politi~kog i dràvnog establi{menta. Sve je bilo veoma dobro osmi{ljeno, organizovano i sinhronizovano i bespri-jekorno je funkcionisalo na svim nivoima vlasti, od op{tinskih sudova za prekr{aje, pa do osnovnih i okru`nih sudova i kona~no do Vrhovnog suda RS, uklju~uju}i i Ustavni sud RS. Istovremeno, u Federaciji BiH je bilo apsolutno identi~no stanje, pravosudni organi su bili u zavis-nom i poniàvaju}em poloàju i pod uticajem dvije politi~ke stranke SDA i HDZ. Specifi~nost se ogle-dala u razdvojenosti rada pravosudnih organa u to-ku rata, gdje je apsolutni uticaj na rad hrvatskih pravosudnih organa imala stranaka HDZ na pros-toru Herceg Bosne, koju je vojno, politi~ki, eko-nomski i u svakom pogledu vodila kao dràvnu za-jednicu, oslonjenu na podr{ku Hrvatske. Za to vri-jeme, rukovodstvo SDA je kontrolisalo svoj pravo-sudni sistem na preostalom dijelu BiH koji je kon-trolisala Armija BiH. Nakon potpisivanja Va{ington-skog sporazuma 1994. godine, u to vrijeme musli-mansko rukovodstvo SDA i hrvatsko rukovodstvo HDZ-a, pristaju na formiranje zajedni~kih organa Federacije BiH, {to je zna~ilo i zajedni~kih pravo-sudnih organa na svim nivoima. Rad pravosudnih organa u Federaciji BiH od tada i dalje ostaje izlo-èn uticaju SDA i HDZ na sud kao instituciju i na sudije pojedina~no, zavisno od toga kom narodu su pripadali, a sve sa ciljem da se ostvari potpuna kontrola.

122 Tihomir Gligori} !Takvo stanje je bilo ranije, ali je, naàlost, i danas situacija skoro nepromijenjena. Uticaj vladaju}ih stranaka je vidljiv i sna`no prisutan. Naravno, danas se koriste ne{to perfidnije metode, na primjer uskra}ivanje sredstava za rad pravosudnim organi-ma, koji su u situaciji da nemaju sredstva ~ak ni za telefone, otpremu po{te, pla}anje sudskih vje{taka, grijanje itd.,30 da nemaju adekvatan prostor i opre-mu, a sve sa ciljem da tuìla{tva i sudovi ne budu osposobljeni za normalan rad, jer im nije u interesu dobro organizovano i osposobljeno tuìla{tvo i sud-stvo, koje bi otpo~elo sa procesuiranjem upravo in-kriminisanih lica u nacionalnim strankama SDS, SDA i HDZ, koji su tokom petnaestogodi{nje vla-davine po~inili mnoga nezakonita djela. S druge strane, lica koja vr{e visoke du`nosti, kao {to su predsjednici entiteta, premijeri, ministri unu-tra{njih poslova, ministri pravde i dr. ~esto zloupot-rebljavaju ovla{}enja koja imaju po Ustavu ili zako-nu i umjesto da stvaraju uslove za nesmetan rad pravosudnih organa, poku{avaju da indirektno, a ~esto i direktno ostvare uticaj na rad pravosu|a. Tako su njihovi razgovori u ~etiri oka sa tuìocem, predsjednikom suda i dr. stalna praksa davanja in-strukcija kako da se ovi pona{aju u sudu ili tuìla-

!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!30 Ukupno dugovanje pravosudnih organa po navedenom osnovu

iznosi oko 23 miliona KM zaklju~no sa 2004. g. (16,5 miliona dug pravosu|a Federacije BiH, a preko 6 miliona pravosu|e RS). U kantonu Sarajevo dug po sudiji iznosi 500 KM, a u Herce-gova~ko-neretvanskom kantonu 77.000 KM.

Velika prevara 123

{tvu. Mnogo je primjera da tuìla{tvo obustavi pos-tupak po nekoj prijavi, mada su dokazi u prijavi bili dovoljno argumentovani. Mo}na ruka vlasti, putem uticaja na tuìla{tvo uspjeva da ih za{titi i zahvalju-ju}i tome su mnogi ostali izvan zakona. Ako su, pak, neki funkcioneri iz SDA, SDS i HDZ i bili procesuirani i do{li nekim slu~ajem do suda, ta inkriminisana lica nisu nikada bila ka`njena i ruka pravde nije ih mogla dohvatiti, zbog poslu{nih i korumpiranih lica u pravosu|u. Postoje i lica koja su napustila nacionalne stranke, iako su im one omogu}ile da do|u do bogatstva i oni su u sudu "za kaznu" bili prepu{teni sami sebi. Ni oni, me|u-tim, u tom periodu nisu bili ka`njavani, jer su uspi-jevali da potkupe tuìoce i sudije. U svojoj osionosti znali su javno da izjave da su, ako su ukrali pet miliona maraka, za milion maraka uvijek u stanju da kupe svoju slobodu. Zato su ljudi iz nacionalnih stranaka, koji vr{e vlast, opasni, jer su svojim uticajem na pravosudne orga-ne u~estvovali u za{titi kriminala, a njihova tobo`nja borba protiv organizovanog kriminala je bila obi~na farsa. Ljudi iz pravosu|a su postupali po instrukci-jama iz vlasti, jer je njihova sudbina zavisila od vo-lje ~lanova iz vlade, a posebno entitetskih ili kanto-nalnih skup{tina, koje su ih birale na odre|eni rok. Ta stalna prijetnja razrje{enjem tuìoca ili sudija bi-la je dovoljna za poslu{nost svake vrste, zbog koje je stradao i zakon i pravda, moral posebno. Narav-

124 Tihomir Gligori} !no da je i u tom te{kom vremenu, koje su takvim u~inili SDS, SDA i HDZ, bilo i ~asnih tuìlaca i sudija na svim nivoima vlasti. Kako je bilo tim lju-dima, koji su se zakleli da }e biti u slu`bi pravde, oni najbolje znaju, kao i kroz {ta su sve morali pro}i i koliko bolnih oìljaka jo{ uvijek nose u sebi. Danas, kad se sagleda stanje, poloàj, uloga i pod kojim okolnostima je funkcionisao pravosudni sis-tem u ratu i nakon tragi~nog sukoba, ne treba da nas ~udi pona{anje me|unarodne zajednice, oli~ene u Kancelariji visokog predstavnika, te njihovo vi|e-nje o tome kako treba da funkcioni{e pravosudni sistem u BiH. Oni su dobro obavije{teni o tome koliki je bio uticaj nacionalnih stranaka na rad pra-vosudnih organa. Me|unarodna zajednica je izvr{ila analizu rada pravosu|a i do{la do zaklju~ka da su tuìoci i sudovi zavisni od politi~kih stranaka na vlasti, izme|u ostalog, i zbog na~ina na koji su bili birani. Htjeli su to sprije~iti reformom koja je obu-hvatila organizaciju i izbor kadrova. Znali su da }e mnogi kadrovi pro}i kroz odgovaraju}e procedure i farsu od konkursa i da se poslu{na garnitura ljudi iz prethodnog perioda vladavine nacionalnih stra-naka moè ponovo na}i u pravosudnim instituci-jama. Pri tome, {to je vi{i nivo institucije, ve}a je i mogu}nost da kompromitovane li~nosti "pro|u", srazmjerno interesima koje ta institucija moè da brani ili nekome {teti, tako da je trka za kontrolom nad Tuìla{tvom BiH, Sudom BiH ili Ustavnim su-dom BiH postala izuzetno va`na aktivnost, kako bi

Velika prevara 125

se odre|ena politi~ka opcija u odnosu na drugu na{la u povoljnijoj poziciji. Upravo zbog tog saznanja OHR je u svim tim pra-vosudnim organima na nivou BiH, postavio na klju~nim mjestima strance, tj. lica koja nemaju dr-àvljanstvo BiH, {to predstavlja tako|e presedan suprotan Ustavu i zakonima BiH. Za{to je to tako? Samo je jedan razlog {to se ne vjeruje na{em pravosudnom sistemu i {to stranci poku{avaju da stave pod kontrolu tuìoce i sudije, kako bi se poku{ala ostvariti nezavisnost pravo-sudnih organa. Iako se danas, od strane nacional-nih stranaka, zbog prisustva stranih dràvljana, ~uju sve ~e{}e pritu`be, u osnovi su upravo oni krivi {to smo svi do{li u ovako poniàvaju}i poloàj, jer su tokom svoje vladavine kompromitovali pravosu|e i u~inili ga zavisnim od strana~ke volje vlastodràca i tako na duì rok izgubili kredibilitet u o~ima me-|unarodne zajednice i sopstvenog naroda. Imali su mogu}nost da izgrade nezavisnost pravosudnog sis-tema, ali to nisu uradili, ve} su ga umjesto toga pretvorili u servis u slu`bi organizovanog kriminala i zbog toga moraju ponijeti odgovornost, uklju~uju}i i poniènje da nam strani dràvljani rukovode pra-vosu|em na nivou BiH. Ali od promjene takvog stanja smo, naàlost, jo{ daleko, izme|u ostalog i zbog toga {to me|unaro-dna zajednica ima i svoje interese, koje provodi uti-

126 Tihomir Gligori} !~u}i direktno ili indirektno na rad pravosu|a. Da bi se osigurali, za svaki slu~aj, omogu}ili su strancima dominantan uticaj i kontrolu prilikom dono{enja odre|enih odluka ili presuda. Taj uticaj je posebno izraèn u radu Ustavnog suda, Tuìla{tva BiH i Suda BiH. Javnosti je poznato na kojim principima po~iva rad, recimo, Ustavnog suda BiH, kao i nacionalna stru-ktura sudija. Da podsjetimo, Ustavni sud BiH ima devet sudija, od kojih se iz reda doma}ih dràvljana bira {est, a iz reda stranih tri sudije. Prisustvo stranih dràvljana u sastavu Suda uslovljeno je me|unarodno zavisnim poloàjem Bosne i Herce-govine.31 No, ovom prilikom ne}emo pisati o ciljevima i zadacima Ustavnog suda, o izboru i sastavu Ustav-nog suda, o nadle`nostima o postupku i dejstvu odluka niti o tendenciji razvoja Ustavnog suda.32 Ovdje èlimo ukazati da Ustavni sud kao presti`no i visoko pozicionirana institucija treba da ima bolju perspektivu, kako bi izrastao u sna`nu pravosudnu instituciju. U cilju daljeg razvoja i stabilizacije suda bilo bi neophodno da Parlamentarna skup{tina Bosne i Hercegovine donese zakon o Ustavnom

!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!31 Vidjeti komentar dr Miroslava Mike{a, Politi~ko-pravne pret-

postavke nezavisnosti sudstva, Banja Luka, 2002. str. 218 32 Vidi dr Tihomir Gligori}, Zajedni~ke institucije Bosne i Hercego-

vine (od norme do stvarnosti), Doboj 2002. str. 113 - 118.

Velika prevara 127

sudu. Mnogo toga se mora definisati zakonom, a ne samo Poslovnikom o radu Ustavnog suda. @ivi-mo u vremenu kada se mnoge oblasti ìvota de-fini{u zakonom, ~ak i gotovo nebitne stvari, a ova-ko vaàn zakon se ne inicira. Kako ljudi koji za sebe vole re}i da su legalisti, mogu u svojoj instituciji tolerisati tako nedefinisano stanje ili im takvo stanje trenutno odgovara? A odgovara im mnogo toga, prije svega to {to na rad Ustavnog suda o~igledan uticaj ima politika, pa nam tako rad suda, kod dono{enja va`nih odluka, najvi{e li~i na rad biv{ih centralnih komiteta. Takav uticaj politi~kih stranaka u BiH, a posebno SDA, na rad Ustavnog suda je o~it. Mnogi kaù da postoji sprega sudija Bo{njaka i stranih sudija, da se za-jedni~ki tajno dogovara kampanja u javnosti, kojoj poseban pe~at daju mediju u Federaciji, a to u ko-na~nici zna~i dono{enje odgovaraju}e odluke na {tetu jednog ili dva konstitutivna naroda u BiH. Redovna je praksa preglasavanja sudija Ustavnog suda iz reda srpskog naroda, a rje|e i sudija iz re-da hrvatskog naroda. Ta neprincipijelna veza sudija Bo{njaka i sudija stranih dràvljana, koja odnosi prevagu kod dono-{enja odluka, poznata je {iroj javnosti i o tome je vo|eno dosta polemika. Praksa preglasavanja nije dobra, jer poniàva same sudije, a {iri nepovjerenje u instituciju od zna~aja kakav je Ustavni sud BiH. Pored uticaja politike, poseban problem predstavlja

128 Tihomir Gligori} !uticaj novokomponovanih biznismena na rad suda, koji svoj interes poku{avaju za{titi sudskim putem, pa se de{ava da sud, po hitnom postupku, rje{ava po zahtjevu privatnog lica i pored ~injenice da os-talih pet hiljada predmeta ~eka na rje{avanje. Sve to ukazuje na mogu}nost korupcije u najvi{im pra-vosudnim organima. Isto tako, Tuìla{tvo BiH ima isti problem i nije u stanju da se oslobodi strana~kog uticaja, kao ni uti-caja pojedinaca iz vlasti. Politika je i u ovom orga-nu dominantna, kao i uticaj privatnih biznismena, koji imaju snaàn uticaj na rad Tuìla{tva. Po entitetima je praksa ista, samo u daleko ve}im razmjerama. U tuìla{tvima po entitetima i kantoni-ma - ùpanijama evidentan je direktan uticaj politi-ke, a to zna~i da se argumentovane prijave protiv lica na vlasti ne procesuiraju, da se odbacjju jer, navodno, nema dovoljno dokaza optu`nice itd. Na drugoj strani, kriminalci u vlasti pi{u prijave protiv po{tenih ljudi, mahom iz opozicije, a te prijave, koje nemaju apsolutno nikakvih dokaza, koriste se za podizanje optu`nica i prosle|uju na sudski postu-pak. Radi se o klasi~nim montiranim procesima, sa èljom da se po{teni ljudi diskredituju u javnosti na kra}i ili duì rok, zavisno od èlje lica iz vlasti, koji povla~e poteze nevidljivom, ali veoma mo}nom ru-kom nacionalisti~ke politike. Na tim tajnim dogo-vorima sa prvacima iz policije, tuìla{tva i suda, u ~etiri oka dogovaraju se i smi{ljaju optu`be protiv

Velika prevara 129

po{tenih ljudi. Koliko je korumpiranih ljudi u pra-vosudnim organima koji su nastavili staru praksu, vrijeme }e pokazati. Bliè okruènje nam daje mnogo primjera da se mnogo ljudi iz pravosu|a, posebno iz tuìla{tva, nalazi na platnom spisku ma-fija{a, sa zadatkom da uklanjaju dokaze o njihovim kriminalnim radnjama. Ako na takve stvari nisu imuni ljudi iz pravosu|a okolnih zemalja, onda je ta pojava daleko opasnija i {irih razmjera u BiH. Nakon ove ocjene o pravosudnim organima postav-lja se pitanje efikasnosti njihovog rada. Reforma sudske vlasti postavila je sebi za cilj manji broj su-dova u BiH, a to zna~i i manji broj sudija.33 Dosa-da{nji sistem u odnosu na standarde koji vaè u Evropi pokazao se preglomaznim i trebalo ga je mijenjati. Ukinuti su mnogi op{tinski i osnovni su-dovi u BiH, a po ovom principu izvr{ena je reorga-nizacija i u tuìla{tvu. Pove}anje efikasnosti pravo-su|a kroz novu organizaciju je mogu}e kroz izmje-ne krivi~nog i gra|ansko-procesnog zakonodavstva, koji olak{avaju rad sudova tako {to prebacuju teret dokazivanja na stranke u postupku. Ova procjena po~iva i na pretpostavci da }e sudovi u budu}nosti imati manje posla, ali se zanemaruje ~injenica da su sudovi i tuìla{tva zatrpani predmetima iz prethod-nog perioda, prije dono{enja procesnih zakona, te

!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!33 Ukupan broj sudova i tuìla{tava u oba entiteta je 81, sa 878

lica-nosilaca pravosudnih funkcija, dok jo{ 30% nosilaca funkcija nije imenovano. Ohrabruje podatak da je broj èna u radu pravo-sudnih organa pove}an za preko 55%.

130 Tihomir Gligori} !da manji broj sudija ne}e posti}i efikasnost o kojoj se u javnosti govori. Istina je da u BiH ima vi{e sudija po glavi stano-vni{tva u pore|enju sa drugim evropskim zemlja-ma, ali je i ~injenica da u pravosu|u evropskih ze-malja sudije imaju stru~ne saradnike koji rade sve ostale poslove, dok sudija samo sudi. U BiH nije predvi|eno pove}anje broja stru~nih saradnika, ne-go se taj broj svodi na jednog ili dva stru~na sara-dnika za potrebe cijelog suda. Ako uzmemo sve u obzir, a naro~ito ogroman broj zaostalih predmeta, svima je jasno da smanjenje broja sudova i sudija ne moè dovesti do pove}anja efikasnosti pravosu-dnih organa. Oni koji su radili analize koje su prethodile reformi, a to su doma}i i strani eksperti, trebali su imati u vidu da smanjivanje broja sudova i sudija predstavlja proces koji se morao rje{avati kroz duì vremenski period, uz obavezu prethodnog rje{avanja zaostalih predmeta. U suprotnom, ovaj segment reforme postaje kontraproduktivan. I sam izbor kadrova, kao bitan vid reformi, imao je niz te{ko}a i traje ve} ~etiri godine. Me|unarodna zajednica je prvobitno htjela da sve sudije koji su birani od zakonodavnih vlasti administrativnom mjerom razrije{i u jednom danu, a potom ih sve ponovo imenuje, nakon ~ega bi se i{lo u proceduru provjere svakog sudije pojedina~no. Ovaj na~in iz-bora kadrova odba~en je kao neefikasan. Sljede}i

Velika prevara 131

prijedlog je bio da izbor tuìlaca i sudija vr{e zako-nodavni organi, ali se i od ovog koncepta odustalo. I kona~no je visoki predstavnik uspostavio visoke sudske i tuìla~ke savjete, koje sa~injavaju doma}i tuìoci i suci i strani eksperti. Raspisan je konkurs za sve pravosudne organe u BiH, odnosno, za sve tuìoce i sudije u BiH. Istovremeno je ostavljena mogu}nost gra|anima da svoje pritu`be protiv po-jedinih tuìlaca i sudija dostave visokim sudskim i tuìla~kim savjetima. Savjeti su cijenili osnovanost pritu`bi gra|ana BiH. Nakon prijave na konkurs, svi kandidati su pozivani na razgovor, a izbor je zavisio od referenci koje su kandidati prilagali uz molbu za izbor i rezultata razgovora, odnosno intervjua. Na izbor sudija i tu-ìlaca uticali su i rezultati ispitivanja po pritu`bama gra|ana za lica koja su ve} bila na mjestu tuìoca i sudije. Osnovna zamjerka je {to kriteriji za izbor tuìlaca i sudija nisu bili adekvatno izbalansirani, a posebno {to u svakom pojedina~nom slu~aju odre-|eni kriteriji nisu vrednovani na isti na~in. A pose-bno se postavlja pitanje onih lica koja su bila zas-tupljena u visokim sudskim i tuìla~kim savjetima, naime, ko su oni, ko je njih predlagao, da li su svi bili nepristrasni i ljudi od integriteta, da li su tajno radili za kandidate za koje su bili zainteresovani iz centrala nacionalnih stranaka.

132 Tihomir Gligori} !Ko je dao garanciju za lica koja su kontrolisala ci-jeli proces izbora kadrova u pravosu|e? Za{to je OHR-u samo stalo do forme, a ne i do su{tine i stvarne kadrovske promjene? Da li ih interesuje za{to se gra|ani po op{tinama ~ude kako su neki tuìoci i sudije mogli pro}i navodno rigoroznu pro-ceduru i pored ~injenice da je svima poznato kako su se pona{ali i kako su sluìli nacionalistima na vlasti. Istovremeno, ostali su bez posla sudije i tuìoci koji su bili nezavisni u svom radu i sa kojima je u stvari izvr{en obra~un kroz tzv. reformu pravosu|a. Oni ~ak nisu imali prava da podnesu tu`bu redov-nim sudovima za za{titu svojih prava, pa je jedan broj sudija i tuìlaca pokrenuo postupak pred insti-tucijama za za{titu ljudskih prava. Pravo svakog gra|anina je da ima mogu}nost da svoja prava ost-vari pred sudom svoje zemlje, izostanak mogu}nosti da sudije i tuìoci ostvare to pravo predstavlja oz-biljan problem, o kojem se naàlost }uti. I kona~no, u odsustvu pravne dràve, {ta zna~i licima koja su se àlila institucijama za za{titu ljud-skih prava {to su im potvr|eni prigovori, kad nisu u mogu}nosti da nastave rad u pravosu|u? Za sada, oni koji su izabrani ostaju tuìoci i sudije i to doì-votno, jer vi{e ne postoji sistem reizbora. Ostaje slaba utjeha da }e se vr{iti kontrola rada svakog izabranog tuìoca i sudije od strane Visokog sud-

Velika prevara 133

skog i tuìla~kog savjeta u vidu disciplinskog pos-tupka. Ako sumiramo rezultate reforme pravosudnog sis-tema, moramo se sloìti sa ocjenom da je postupak "iznimno dugo trajao i doveo do o~igledne zavisno-sti pravosudnih kadrova, ovaj put od me|unarodne zajednice. Zavisnost od odluka i stavova me|unaro-dne zajednice vidljiva je sada i svakako nije dopri-nijela ostvarivanju èljenog i kona~nog cilja reformi, a to je nezavisnost pravosu|a."34 Da bi reforma pravosu|a imala svoj pravi smisao, razumljivo je da je prethodno bilo nu`no izvr{iti i reformu zakonodavstva. Trebalo je naro~ito moder-nizovati zakone iz oblasti krivi~nog prava, pri-lagoditi ih na{im specifi~nostima, kao i zakonima demokratskih dràva. Naàlost, mi u BiH nismo uspjeli u tome zbog ~ega nas stru~na javnost s razlogom kritikuje, a donese-ne zakone (Zakon o krivi~nom postupku i Krivi~ni zakon) smatraju neodrìvim, jer njihova primjena direktno ugroàva elementarna ljudska prava na svim nivoima u Bosni i Hercegovini. Nakon dono{enja i primjene novih procesnih zako-na, Zakona o krivi~nom postupku i Zakona o parni-~nom postupku na nivou BiH, kao i dono{enja no-!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

34 Senka Noìca, [ta je donijela reforma pravosu|a, Glasnik hel-sin{kog komiteta za ljudska prava u BiH, juli 2004, str. 15.

134 Tihomir Gligori} !vih krivi~nih zakona u istovjetnom tekstu u BiH, Republici Srpskoj i Distriktu Br~ko kritike su po-stale sve sna`nije prema OHR-u i Parlamentarnoj skup{tini BiH. Sam na~in dono{enja zakona nije u skladu sa par-lamentarnom demokratskom praksom u svijetu. Zbog specifi~nog poloàja BiH, koja se nalazi pod protektoratom me|unarodne zajednice i koja, zah-valjuju}i prvenstveno pogre{noj politici nacionalisti-~kih stranaka iz 1990. godine, ima svog Visokog predstavnika, on je i u ovom slu~aju iskoristio svoja ovla{}enja da, po potrebi, moè biti i "zakonodavac" i nametnuo je i zakone iz oblasti krivi~nog prava. S obzirom da su to bili zakoni privremenog karakte-ra, iste je naknadno potvrdila Parlamentarna skup-{tina BiH i entiteta. O kakvoj vrsti demokratije se radi najo~itije govori ~injenica da su sve izmjene i dopune koje su se odnosile na ovaj set zakona, a na kojima je insisti-rao visoki predstavnik, dono{ene po skra}enim procedurama u parlamentima bez mogu}nosti amandmanskog djelovanja. I u ovom slu~aju radi se o presedanu, potpunoj besmislici, jer ni u jednoj zemlji na svjetu koja ima zakonodavnu, izvr{nu i sudsku vlast, ne moè se dogoditi da se ovakvi za-koni donesu po hitnom postupku ili po skra}enim procedurama.

Velika prevara 135

Za takav odnos prema Parlamentu BiH odgovornost snosi OHR, Savjet ministara, a primarnu odgovor-nost skup{tinska ve}ina na oba nivoa vlasti i enti-tetskom i dràvnom. Odgovornost Parlamenta BiH je ta {to nije stavio u funkciju svoja radna tijela, koja je trebalo da traè ekspertska mi{ljenja, a {to je predvi|eno i poslovnicima o radu oba doma Par-lamentarne skup{tine BiH. Isto tako, postojala je mogu}nost vo|enja javne ra-sprave u kojoj bi pored poslanika u~estvovala stru-~na javnost putem svojih udruènja i ~ija bi pomo} bila presudna u pripremi, kao prethodnoj fazi, do kona~nog dono{enja kvalitetnog zakona. Ovako smo dobili zakone u kojima su sadràne dvije prav-ne {kole, anglosaksonska i kontinentalna i razli~ite institute po kojima se provode procedure pred su-dovima i koje su kao takve nepoznate u svijetu. Nakon svega uslijedila je reakcija stru~ne javnosti na razli~ite na~ine. Smatramo da je bilo mnogo meritornih ocjena i stavova o reformi zakono-davstva iz oblasti krivi~nog prava, pa ovom prilikom izdvajamo mi{ljenje Advokatske - odvjetni~ke ko-more FBiH. Naime, oni su odràli okrugli sto 17. septembra 2004. godine na temu funkcionisanje pravosudnih sistema u BiH nakon dono{enja i pri-mjene novih zakona o krivi~nom postupku i krivi-~nom zakonu na nivou Republike Srpske, FBiH, Distrikta Br~ko i BiH.

136 Tihomir Gligori} !^lanovi Komore smatraju da su zakonske regu-lative neodrìve, da se njima ugroàvaju ljudska prava i osnovne slobode, te da takva zakonska rje{enja treba mijenjati. Kritikovani su pojedina~ni zakoni, pa tako i zakon o krivi~nom postupku kroz analizu poloàja i uloge tuìoca u istrazi, kao i or-gana ovla{}enih za prikupljanje dokaza, gdje tuìlac ima veoma dominantnu ulogu i ne podlijeè apso-lutno nikakvoj kontroli. Na drugoj strani, osumnji~eni je te{ko derogiran, jer tuìlac nema obavezu da obavje{tava osumnji-~eno lice o pokretanju istrage. Mnoga lica ne}e ni-kada ni saznati da su bila ili da jesu pod istragom. Tako|e, definisane su posebne istra`ne radnje: ot-varanja pisama, uvo|enje dou{nika (informatora), tehni~kih snimanja, kao i posebnog istraìoca, koji ima sva ovla{}enja, osim podsticanja na izvr{enje krivi~nog djela. Novi ZKP u znatno nepovoljniji poloàj stavlja `rtvu koja nema za{titu od samovolje i pogre{ne procjene tuìoca, te prava u~e{}a u krivi~nom postupku, a i prava advokata su dero-girana, jer su potpuno isklju~eni iz tuìo~eve istra-ge. Sve to svjedo~i o tome da su vaè}i zakoni, koji se u praksi primjenjuju tek godinu dana, gori od onih iz pedesetih godina.35 Predsjednik Advokatske komore Ekrem Galija{evi} je ocijenio da pravosu|e u BiH ne funkcioni{e na !!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

35 Oslobo|enje, Sarajevo, 18. septembra 2004. godine

Velika prevara 137

odgovaraju}i na~in i istakao da ne podràva bilo kakvo eksperimentisanje sa zakonima na ra~un gra|ana, da je zakonodavna vlast stalno pod pri-tiscima me|unarodne zajednice, {to je u principu rezultiralo problemima u pravosu|u. Na okruglom stolu, na kojem je trebalo da se ukaè politi~arima na aktuelne probleme u funk-cionisanju pravosudnog sistema u Bosni i Hece-govini, bio je ministar pravde u Savjetu ministara BiH i progovorio na klasi~an reìmski na~in sa mnogo kontradiktornosti. Ministar Slobodan Kova~ je naglasio da se BiH nalazi u procesu tranzicije, kao i sve zemlje u okruènju i da se pravosudni sistem BiH mora na neki na~in inkorporirati u pra-vosudni sistem u okruènju, regionalni i {ire, da je BiH u procesu u kojem postoje dva pravosudna sistema, anglosaksonski i doma}i, kontinentalni. O zakonodavnoj regulativi je rekao da je ona specifi~na za ove prostore i da svi moraju doprini-jeti da bi se ne{to zna~ajno pozitivno dogodilo. "Ima dosta nedore~enosti i mora}emo sa~ekati da pro|e neko vrijeme da bismo procijenili da li neka norma moè da opstane ili ne." Na ovom primjeru se jasno vidi pona{anje stru~nih ljudi koji, na osnovu analize dono{enja i primjene navedenih zakona iz oblasti krivi~nog prava, izvla~e konstruktivne zaklju~ke sa prijedlogom mjera. Su-protno mi{ljenje, po istom problemu, imaju ljudi iz izvr{ne vlasti izre~ene kroz stav ministra pravde

138 Tihomir Gligori} !Slobodana Kova~a. Njih ili njega ne zanimaju gra-|ani, koji postaju `rtve lo{e norme, jer nije norma obi~no pismo, ona oduzima nekome slobodu. Um-jesto da ministar mijenja lo{u normu kroz zakonom predvi|enu proceduru, jer je to njegova osnovna du`nost i nadle`nost, on na argumentovane kritike stru~ne javnosti odgovara na ve} navedeni na~in. Postavlja se pitanje ko su to "svi" koji trebaju do-prinijeti da bi se ne{to zna~ajno dogodilo i za{to ministar pravde ne preuzme odgovornost i mijenja kroz propisanu proceduru lo{e, prevazi|ene i nedo-re~ene norme. Ko ga u tome spre~ava? Mo`da strah od OHR-a, koji je karakteristika ljudi u izvr{nim organima vlasti na svim nivoima u BiH? Od ovakvog straha ili povla|ivanja apsolutno svemu {to dolazi iz OHR-a, trpi cijela zajednica, koja jo{ nije uspjela do}i do pravih predstavnika koji mogu, bez poltronstva, koriste}i znanje i snagu argumena-ta, do}i do partnerskog odnosa sa predstavnicima me|unarodne zajednice. [ta re}i za ministra pravde, ~ovjeka koji je pro{ao apsolutno sve nivoe vlasti, vr{io sve funkcije u pra-vosu|u, a koji se o~igledno sada pla{i OHR-a? Umjesto da se svojim bogatim iskustvom argumen-tovano suprotstavi tre}erazrednim ~inovnicima OHR-a i da stru~no, sa pravnog aspekta, objasni nedore~enosti i kontradiktornosti, pa, izme|u osta-log, i to da u slu~aju mije{anja dvije pravne {kole, dva pravosudna sistema moèmo na kraju dobiti

Velika prevara 139

pravno ~udovi{te, na{ ministar }uti dok mu pravnici i politikolozi iz OHR sa 25 godina starosti drè predavanje i odre|uju koji su zakoni bolji za BiH i njene gra|ane. Nema sumnje da su nam reforme potrebne u cje-lini, pa tako i u pravosu|u, ali na~in na koji se po~eo graditi sistem pravosu|a, u jednom kratkom vremenskom roku, bez u~e{}a doma}ih eksperata i uz grubo ignorisanje parlamentarne procedure ne garantuje u kona~nici o~ekivane rezultate, osim {to izaziva bojazan da }e donijeti novu {tetu gra|anima BiH. Bosna i Hercegovina nije pravna dràva i dugo }e pro}i vremena da to postane i uspostavi pravni sis-tem i pravni poredak, da nosioce vlasti i pojedince stavi pod kontrolu prava, {to predstavlja osnovni smisao ideje vladavine prava. Do tog zahtjevnog i uzvi{enog cilja ne}emo do}i lako, ali on je nuàn i trebamo mu svakodnevno stremiti. Lica u pravosu|u, koja svoj posao rade u skladu sa Ustavom i zakonima, treba da dobiju podr{ku javnosti za svoj odgovoran i profesionalan rad. Moraju se po~eti osloba|ati zavisnog poloàja, bilo da se radi o doma}im politi~arima pozicije, opozicije ili predstavnicima me|unarodne zajednice. BiH }e dobiti priliku da uspostavi nezavisno pra-vosu|e u pravom smislu te rije~i onda kad pris-tigne nova generacija mladih pravnika koja ne}e

140 Tihomir Gligori} !biti optere}ena pro{lo{}u. Do tog novog vremena, gra|ani BiH mora}e u me|uvremenu da posmatra-ju i budu svjedoci montiranih politi~kih procesa, la-`nih autoriteta i diskreditacije po{tenih ljudi, dok }e, na drugoj strani, stvarni kriminal ostati po stra-ni, neka`njen i dobro za{ti}en od nosilaca vlasti iz dosada{njeg perioda.36

!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!36 Sam autor je bio predmet montiranog politi~ko — sudskog

procesa, koji je bio zasnovan isklju~ivo na politi~kim, a ne prav-nim, razlozima u ~emu je naàlost u~estvovalo i Tuìla{tvo BiH. Autor ove knjige je oslobo|en optu`be, {to predstavqa jedan od rijetkih promjera pobjede pravnih razloga u pravosudnim proce-sima.

Velika prevara 141

NA PUTU KA UNITARNOJ DR@AVI

Srpska demokratska stranka i Partija demokratskog progresa su prihvatile da stvaraju unitarnu Bosnu i Hercegovinu pod izgovorom provo|enja brzih re-formi u dru{tvu, kao uslova za prijem u evroatlant-ske integracije, a u su{tini su podani~ki, zarad grama vlasti, pristale da ostvaruju programske na-cionalisti~ke ciljeve SDA, koji su u suprotnosti sa Dejtonskim mirovnim sporazumom i idu na {tetu interesa srpskog naroda i Republike Srpske, kao me|unarodno priznatog subjekta. Po rije~ima visokog predstavnika, Pedija E{dauna, koji svaki prenos ustavnih nadle`nosti sa entiteta na dràvu naziva "istorijskim doga|ajem", radi se o "mijenjanju Dejtona kroz Dejton". Kako je do{lo do toga da SDS i PDP, nakon dolaska na vlast, gotovo bespogovorno izvr{avaju sve zahtjeve kojima su se prethodno javno najo{trije suprotstavljale? To ~udi utoliko vi{e {to se radi o nacionalnim strankama, koje su sebe oduvijek vidjele kao garante i za{titni-ke nacionalnih interesa srpskog naroda. Tako|e su u izbornoj kampanji sa sloganima "Glasajmo srpski" (SDS) i "Da ostane srpska a postane evropska" (PDP) dobili veliku podr{ku srpskog bira~kog tijela zahvaljuju}i i tim tvrdim nacionalnim porukama. Ipak, okosnica njihove kampanje je bilo navodno

142 Tihomir Gligori} !suprotstavljanje nacionalnim strankama iz Fede-racije BiH, naro~ito SDA, a sve u stilu "nikada sa onima koji èle da ukinu RS i srpska znamenja - himnu, grb i zastavu". Cilj je naravno bio dizanje nacionalne tenzije i izazivanje straha i, na taj na~in, usmjeravanje povoljnog vjetra u njihova politi~ka jedra. Kada su kona~no dobili o~ekivanu podr{ku od naroda, pred o~ima tog istog zaprepa{tenog na-roda, bez trenutka dvoumljenja, u{li su u vlast sa SDA kroz, kako kaù, "tehni~ku koaliciju", koja uk-lju~uje jo{ i HDZ i Stranku za BiH. Na iftaru, uz prijatno druènje sa ljutim protivncima, koje su uprili~ili u Banja Luci, dogovorili su prakti~ne deta-lje oko me|usobne podjele vlasti. O kakvim beskrupuloznim ljudima se radi govori i ~injenica da se rukovodstvo SDS-a u vrijeme najin-tenzivnije izborne kampanje 2002. godine sastalo sa Alijom Izetbegovi}em i dogovorilo o koaliciji sa SDA, pri ~emu su jedni drugima dali ~vrste usme-ne garancije (u vidu "bese") da ne}e promijeniti mi{ljenje. Pri tom se Alija i sam na{alio na svoj ra-~un i sklonost da ~esto mijenja mi{ljenje. Na tom, kako kaù u~esnici, opu{tenom i iskrenom razgo-voru prihva}en je savjet Alije Izetbegovi}a da se ide u narod i poku{a dobiti {to ve}e povjerenje na iz-borima, jer }e upravo njihove pojedina~ne pobjede biti dobar izgovor i opravdanje da ba{ oni zajedno moraju formirati vlast, jer je takva "volja naroda". U SDS-u su savjet zdu{no prihvatili, a opravdanje malo preina~ili, obja{njavaju}i da SDS nije mogao

Velika prevara 143

da izbjegne ulazak u ovu protivprirodnu koaliciju, jer ih je narod prosto "gurnuo u vlast sa SDA". Tako se ostvarilo sve {to je, daleko od o~iju jav-nosti, osmi{ljeno na sastanku sa Alijom Izetbego-vi}em, o ~emu }e neki od u~esnika progovoriti tek dvije godine kasnije. Prevarenom narodu ostaje gorko saznanje i suo~avanje sa surovom istinom da su SDS i PDP i nakon smrti Alije Izetbegovi}a na-stavili da u djelo provode njegov politi~ki testa-ment. Na tom su zadatku bili vrlo revnosni, nanose}i ne-nadoknadivu {tetu RS i srpskom narodu u svim se-gmentima vlasti — pravnom (zakonodavni aspekt) i socijalno-ekonomskom (izvr{ni aspekt). Da imaju osje}aja za odgovornost, sazvali bi svoje sabore i zbog naroda i samih sebe donijeli odluku o samo-raspu{tanju. Osnovni razlog za jednu takvu moralnu odluku bio bi taj {to su svojim dugogodi{njim po-na{anjem na vlasti uni{tili i obezvrijedili novi sistem vrijednosti, za koji su se formalno i verbalno zala-gali, a ujedno ponizili i obrukali i vrijednosti svijetle tradicije svog naroda, {to }e se, naàlost, jo{ dugo osje}ati. Budu}i da se to nikada ne}e desiti, jer je moral i odgovornost ne{to na {ta ovi ljudi ne polaù mno-go, va`no je utvrditi ko je bio tvorac ideje ponov-nog povezivanja nacionalnih stranaka u BiH, nakon svih uàsnih posljedica kojima je rezultiralo njihovo

144 Tihomir Gligori} !udruìvanje 90-ih godina. Takva ponovna koalicija je dugo izgledala prakti~no nemogu}a zbog njiho-vih prvo politi~kih, a zatim, krvavih sukoba, kao i niza izjava o nemogu}nosti bilo kakve saradnje izme|u ljutih neprijatelja. Vrlo vjerovatno je da je tvorac ove ideje bio g. Dragan Kalini}, poznat kao ~ovjek koji voli da rje{ava nemogu}e i nerje{ive situacije, bez obzira {to su njegova rje{enja skoro uvijek bila lo{a. Ovom na{em politi~kom "misliocu" za ostvarenje ove ideje bio je potreban operativac, prakti~ar. Pro-na{ao ga je u ~ovjeku sli~nih mentalnih i karak-ternih osobina, pa je dogovor lako postignut. Neo-phodna kop~a prona|ena je u liku Mladena Ivani}a, ~ovjeka koji je slovio kao miljenik me|unarodne zajednice, a u to vrijeme je uìvao i podr{ku na unutra{njem planu. Kalini} ga je izabrao iz naj-manje dva razloga. Prvi smo ve} pomenuli, a drugi se ogledao u ~injenici da Ivani} nije mogao da odoli ambiciji da napreduje u karijeri (ovu za-jedni~ku crtu razvili su jo{ u komunisti~kom sis-temu ~iji su miljenici bili obojica). Radi se o ljudima sa veoma izraènom sujetom, koji su svoje ambicije vje{to prikrivali non{alantnim pona{anjem i prisnim i srda~nim opho|enjem, a sve sa namjerom da steknu povjerenje javnosti. Me|utim, vje{to smi{ljeni i uspje{no ostvareni poli-ti~ki uspon ova dva nesumnjivo sposobna politi~ara nije bio u funkciji stvaranja op{teg dobra. Naprotiv.

Velika prevara 145

Motiv njihovog politi~kog angaòvanja bio je daleko prizemniji i za njih finansijski isplativiji. Na tom nivou su se vrlo brzo razumjeli i dogovorili i put ka sunovratu institucija i same RS bio je otvoren. Apostoli nove "reformske" politike sve glasnije su dizali svoj moralni glas. Svi u RS bi kona~no morali shvatiti realnost u kojoj ìvimo, da je BiH me|u-narodno priznata dràva, da se reformski zakoni moraju donositi, te da vi{e nema mjesta podjelama na nacionalne i gra|anske opcije. Kalini} je poseb-no prednja~io u izjavama da SDS moè da uradi apsolutno sve {to i druge politi~ke opcije i da vi{e ne treba insistirati na nacionalnom nego na gra-|anskom pitanju, da svima mora biti vra}ena imo-vina, da se svakom moraju garantovati ljudska prava i slobode... Iako smo poznati po kratkom pam}enju, nije na-odmet da se prisjetimo njihovih doju~era{njih izja-va, kojima su kao bi~em {ibali druge stranke, a prije svih socijaliste i socijaldemokrate. Optuìvali su ih pred narodom kao izdajnike samo zato {to su vidjeli dalje od njih i zalagali se za normalne odno-se u dru{tvu. Kada su socijalisti sa svojim listama iza{li na izbore u FBiH, ili govorili izbjeglim i ra-seljenim licima da ne mogu ostati u tu|oj imovini, nazivali su ih izdajnicima, a ove nesre}ne ljude uvjeravali da su tu|e ku}e sada njihove i da im ih niko ne moè oduzeti jer su im oni dali rje{enja.

146 Tihomir Gligori} !Brojni su sli~ni primjeri svjesnih obmana i laì na kojima su zasnivali svoju vladavinu. Negiranje Dej-tona u koji se sada kunu, iseljavanje Srba iz Sara-jeva nakon {to je rat kona~no zaustavljen, {to je bi-lo suludo i na {ta su socijalisti tako|e ukazivali, sa-mo su neki od njih. Svima je dobro poznato do ka-kvih je destruktivnih i kobnih posljedica dovelo nji-hovo neodgovorno pona{anje. Ipak, umjesto opse-`ne analize svih njihovih proma{aja i gre{aka, sve-dimo sve na obi~no ljudsko poimanje morala i jed-nostavno pitanje: kako je mogu}e da ljudi koji su tako govorili i radili, pogaziv{i ba{ sve kulturno-civilizacijske vrijednosti, sada sebi daju za pravo da o tim univerzalnim vrijednostima govore i uvjerava-ju nas da }e ih upravo oni na prostoru BiH graditi? Zar to mogu oni isti koji su u vrijeme svoje apsolu-tisti~ke, jednopartijske vladavine pogazili sve me|u-narodne konvencije i norme? Zar su takvi sposobni da izgra|uju pravedno i humano dru{tvo? Ovakva vrsta nevjerovatne promjene pona{anja, su-protno o~ekivanjima izbornog tijela, suprotno svim dru{tvenim pravilima, moè izgleda neka`njeno pro}i samo kod politi~ki nezrelih naroda, koji svo-jom naivno{}u i dobrotom dozvoljavaju da budu objekti manipulacije, a ne aktivni subjekti. Taj cikli~ni fatalizam udaljavao nas je ~esto od isto-rije i progresa u negativnom smjeru potpune pasi-vizacije, u kojoj smo trpili poniènja najgore vrste, a sve zbog naivnosti da }e novo, bolje vrijeme do}i

Velika prevara 147

samo po sebi. U me|uvremenu, vlastodr{ci su se starali da upropaste i uru{e postoje}e stanje. O tome je, pred kraj ìvota, suo~en sa olakom poli-ti~kom rasprodajom tekovina srpskih pobjeda u ra-tovima 1912 - 1918. g., veliki srpski vojskovo|a @ivojin Mi{i} govorio: "Nema tih ratova koje srpski vojnici ne bi dobili, niti njihovih tekovina koje srpski politi~ari ne bi upropastili". Ako je to bilo iskustvo njegovog vremena, onda sa àljenjem mo-ramo zaklju~iti da se to ponavljalo, ali u mnogo ve}em obimu i sa kobnijim posljedicama u deceni-jama koje su slijedile sve do kraja 20. vijeka. I danas Srbi lak{e izlaze na kraj sa iskrenim nepri-jateljima nego sa neiskrenim prijateljima. 37

Vo|stva nacionalnih stranaka SDS i PDP su sve tekovine pro{log rata podredili svojim ambicijama i interesima. Mu~no ih je gledati kako se dodvorava-ju visokom predstavniku, pa i raznim ino-slu`beni-cima nièg ranga, poniàvaju pred vo|stvima SDA, HDZ i SzBiH, revnosno na zatvorenim, polutajnim sastancima prenose entitetske nadle`nosti na nivo BiH mimo ustavne procedure, donose nenarodne zakone po èlji stranih karijerista iz OHR-a, nepot-rebno kreditno zaduùju gra|ane RS i BiH da bi se dodvorili mo}nicima iz Svjetske banke i Me|una-rodnog monetarnog fonda, veoma sistemati~no uni-

!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!37 Milan Mati}, Srpska politi~ka tradicija, Institut za politi~ke

studije, Beograd, 1998, str. 88 - 89.

148 Tihomir Gligori} !{tavaju ekonomiju, svjesno stvaraju idealne uslove za procvat organizovanog kriminala i korupcije... Sti~e se utisak da èle, dok su jo{ na vlasti, da is-pune sve {to od njih traì SDA, a {to su prethodno javno negirali, ismijavali i prezirali. înjenicu da su svoj politi~ko-nacionalni uspon izgradili na politici suprotstavljanja ocu Bo{njaka, Aliji Izetbegovi}u, i tako stekli podr{ku srpskog naroda, sada bi najra-dije izbrisali iz narodnog pam}enja. U su{tini, sav njihov dosada{nji rad, od osnivanja do danas, moè posluìti kao primjer politi~ke pa-tologije i ve} vi|enih receptura politi~kih prevara koje su, naàlost, uspje{no primjenjivane na na{em politi~kom prostoru.

Velika prevara 149

SUOÂVANJE SA PRO[LO[]U — ZAHTJEV BUDU]NOSTI

Narodi u Bosni i Hercegovini su kroz svoju burnu i tragi~nu istoriju jedni drugima ~inili zlo, podnosili patnju nevjerovatnih razmjera i prouzrokovali stra-danja svake vrste. Bilo je perioda kada su Srbi, Hrvati i Muslimani (danas Bo{njaci) ìvjeli mirno i me|usobno se uvaàvali i pomagali. Naàlost, naro-di u BiH su ~esto bili `rtve tu|e zavjere i sebi~nih stranih interesa. U takvim okolnostima mnogi predstavnici na{ih naroda znali su da pre|u granicu morala, ljudskosti i u ratnim vremenima ~esto su u svojim zlodjelima bili mnogo okrutniji i od samih okupatora ili osvaja~a. Bilo je uvijek i ~asnih izuzetaka koji su u ratnim zbivanjima bili spremni da pomognu pripadnicima drugog naroda i zbog toga su mnogi platili glavom, a nerijetko su tim ~asnim ljudima stradale i ~itave porodice od strane njihovih ekstremnih suna-rodnika. Masakri i pojedina~ni zlo~ini su se smjenjivali, a, {to je najtragi~nije, mnogi stravi~ni zlo~ini iz pro-{losti nisu adekvatno, ili nisu nikada osu|eni, a po-jedinci za koje se zna da su te zlo~ine po~inili, na-

150 Tihomir Gligori} !kon ratova su nastavljali mirno da ìve. Nikada se pred lice pravde nisu izvela lica koja su po svojoj ulozi i odgovornosti za zlo~ine morala biti osu|ena i adekvatno ka`njena. Uvijek smo ~inili gre{ku kada god smo ispoljili slabost da se dijelimo na "na{e" i "njihove" i kada smo traìli opravdanje, svako za svog, ~ak i onda kada su bili u pitanju i najstra{niji zlo~ini. Mnogo je pojava i doga|aja iz zajedni~ke pro{losti koje moramo objasniti i demistifikovati, bez obzira koliko se to ~ini sada te{ko i neizvodljivo. Jedna od takvih pojava koja traì istorijsko obja{njenje jeste odnos naroda u BiH prema osvaja~ima i okupatori-ma, jer je on bio razli~it i dvojako se doìvljavao. Bo{njaci i danas imaju simpatija za turska osvajanja i Turke iz tog perioda ne doìvljavaju kao osvaja~e i neprijatelje i pored o~iglednih zlo~ina koje su ~inili. Isto tako su Hrvati pozdravljali i sluìli Aust-rougarskoj carevini, a potom i njema~kom nacizmu i italijanskom fa{izmu. înjenica je da je iz tog vremena ostalo mnogo neka`njenih zlo~ina, u ko-jima su masovno stradali Srbi, Jevreji, Cigani i os-tali koji su bili antifa{isti, a koje su njihovi suna-rodnici ubijali ili odvodili u koncentracione logore i tamo mu~ili i likvidirali. Tako je izvr{en genocid nad Srbima, Jevrejima i Ciganima, ali i zlo~in nad Hrvatima, Muslimanima, Makedoncima, Sloven-cima.

Velika prevara 151

Fenomen kolaboracije sa okupatorima jeste ogrom-na prepreka koja stoji izme|u na{ih naroda i, u krajnjem, izme|u shvatanja ko kome treba da bude bliì, kom{ija ili stranac. [ta Bo{njacima zna~i mus-liman iz Turske ili Irana u odnosu na Hrvate i Srbe kao kom{ije sa kojima su ìvjeli i treba da nastave da ìve na ovim prostorima? I obrnuto, {ta Srbima treba da zna~i Rus ili Grk u odnosu na kom{iju Bo{njaka, sa kojim treba da gradi budu}nost na ovom prostoru? Tako|e, Hrvatu ne moè biti bliì katolik iz Njema~ke ili Italije u odnosu na susjede Srbe i Bo{njake, sa kojima treba da gradi zajedni~-ki ìvot. Zato narodi u BiH moraju izvu}i istorijske pouke iz dosada{njih me|usobnih sukoba, kao i iz ovog posljednjeg gra|anskog rata, isto kao {to su to u~i-nili i drugi evropski narodi. Danas su oni ujedin-jeni, stvaraju nove institucije, otvaraju perspektive i za druge narode, pa i za nas. U svakom slu~aju, sluè za primjer. Nesumnjivo je da je svima pot-rebna sigurna i bolja budu}nost, ali ni pro{lost ne smijemo zaboraviti, posebno ako su u njoj ~injeni ratni zlo~ini. Povjerenje i pomirenje moèmo izgraditi na pravil-nom razumijevanju istorijskih ~injenica, pogotovo onih koje se odnose na najstra{nije ratne zlo~ine iz pro{losti. Upravo zbog toga je na narodima u BiH obaveza da se utvrdi odgovornost onih koji su te zlo~ine po~inili. Ovo je, po akademiku Milanu Ga-

152 Tihomir Gligori} !logaì38 va`no iz najmanje tri razloga. Prvi razlog je da, kao civilizovano dru{tvo, moramo uvaìti dosto-janstvo onih koji su bili `rtve u pro{losti, te da, ako se ne suo~imo sa onim {to se njima dogodilo, na izvjestan na~in tvrdimo da ti ljudi nisu bitni i da je va`na jedino budu}nost. Time produàvamo njihovo `rtvovanje i ~ak u~estvujemo u njemu. Drugi razlog vezan je za uspostavljanje i odràvanje pravne drà-ve i vladavine zakonitosti, gdje je va`no staviti do znanja da zakon vaì za svakoga. Poloàj i funkcija onih koji su mu~ili druge njih ne smije izolovati ili im stvoriti imunitet u odnosu na nastojanje dru{tva da se suo~i sa pro{lo{}u. Tre}i razlog vezan je za pitanje sprije~avanja i odvra}anja od budu}ih zlou-potreba. Narodi u BiH moraju se kona~no suo~iti s tim za-htjevom koji traì odgovor kroz objektivno utvr|i-vanje istine, uzroka i posljedica me|usobnih sukoba i nepovjerenja. To ne}e biti lako, jer danas, naàlost preovla|uju kvazi intelektualci koji vi{e vode ra~una da podilaze javnom mnjenju koje se ~esto zasniva na iskrivljenoj projekciji i umjesto da nau~no mije-njaju op{teprihva}ene zablude obi~nih ljudi oni ih svojim udvori~kim pona{anjem u~vr{}uju i {ire. Zbog takvog nekriti~kog odnosa predstavnika vlasti i reìmskih intelektualaca, nismo uspjeli rije{iti ni-jedno bitno pitanje u na{oj dru{tvenoj stvarnosti. !!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

38 Akademik prof. dr Milan Galogaà, Osobine Srba, Novi Sad, 2001, str 21.

Velika prevara 153

Ali u BiH ima i stvarnih intelektualaca, izuzetnih predstavnika Srba, Hrvata i Bo{njaka i ostalih na-roda. Njima treba dati priliku da se bave ovim sloènim fenomenom me|unacionalnih sukoba i ra-zlika iz pro{losti na nau~noj osnovi. Oni bi morali poku{ati, mada su i njima male {anse sve dok su nacionalisti~ke stranke na vlasti, jer su podjele pro-dukt njihovog zajedni~kog djelovanja i odgovaraju im. U me|uvremenu nam ostaje da podièmo svijest kod gra|ana BiH da multinacionalni karakter BiH predstavlja bogatstvo i prednost, kao i multireli-gijski karakter koji treba i moè da unese mir i toleranciju me|u vjernike i gra|ane sa porukama mira i me|usobnog po{tovanja i uzajamnog poma-ganja. I "da je blagoslovena svaka nacionalna kul-tura. Da su nacije — boje ~ovje~anstva. Kad bi one i{~ezle - ~ovje~anstvo bi postalo tako dosadno jed-noobrazno kao kad bi svi ljudi imali istu spolja{nost i karakter."39 s pravom tvrdi Solènjicin, najve}i ìvi pisac 20. vijeka. Ali i ozbiljno upozorava: "Da, ek-stremni oblici svakog nacionalizma na zemlji jesu bolest. I bolestan nacionalizam je opasan, {tetan pre svega po sopstveni narod. Razumnim osve{-}ivanjem, umjesto besnih psovki, moè se i mora pretvarati u kreativni i stvarala~ki. Bez koga ni-jedan narod u istoriji nije izgradio svoje bi}e."40

!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!39 Aleksandar Solènjicin, Rusija u provaliji, Paideia, Beograd, 1999.

g, str. 94. 40 Isto

154 Tihomir Gligori} !Uvjereni smo da mi u Bosni i Hercegovini moèmo na vrijednostima svakog naroda ponaosob, uklju-~uju}i njihovu kulturu, jezik, tradiciju i religiju, kao va`ne segmente svakog dru{tva, izgraditi demok-ratsko gra|ansko dru{tvo koje }e biti integrativni faktor nove proevropske dru{tvene zajednice u Bo-sni i Hercegovini.

Velika prevara 155

IZGRADNJA NOVE DR@AVE NA PORU[ENIM TEMELJIMA

Jugoslaviju kao multietni~ku, me|unarodno priznatu dràvu razbile su secesionisti~ke snage iz Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Makedonije, od-nosno nacionalisti~ko-{ovinisti~ke opcije, na osnovu kojih je po~injeno krivi~no djelo ru{enja ustavnog poretka. Naravno, ovdje ne moèmo amnestirati ni srpsku politiku koja je razbija~ima Jugoslavije od-govarala zbog svoje nedoslijednosti, nedovoljne de-mokrati~nosti i amaterizma u pridobijanju podr{ke stranih faktora. Razbili su jednu gra|ansku, multietni~ku zajednicu da bi nasilno stvorili male nacionalisti~ke dràvice koje nisu u stanju da svojim gra|anima obezbijede minimum ljudskih prava, koja su im bila obezbije-|ena u Jugoslaviji, po ~emu je ova dràva bila da-leko iznad mnogih u svijetu. Mnogi se sada slaù da bi onda{nja Jugoslavija sa svojim potencijalima danas bila jedan od zna~ajnijih faktora u Evropskoj uniji. O~igledno je, me|utim, da na unutra{njem planu nije bilo dovoljno integrativnih snaga koje su se mogle organizovano, demokratskim sredstvima su-

156 Tihomir Gligori} !protstaviti separatisti~koj politici. Na vanjskom pla-nu nije bilo snaga koje bi se adekvatno suprotsta-vile antijugoslovenskoj kampanji koja je planski vo-|ena sa njema~kog govornog podru~ja od strane izrazito antijugoslovenskog i antisrpskog lobija, koji je za to imao istorijske razloge (poraz u dva svjet-ska rata), kao i nagomilane kolektivne i li~ne frus-tracije. Rezultat takvog odnosa snaga bilo je razbi-janje zemlje koja je bila ~lanica Ujedinjenih nacija od njihovog osnivanja i zemlje koja je aktivno pro-movisala miroljubivu politiku kroz Pokret nesvrsta-nih, ~iji je osniva~ bila. Kako su ovu zemlju doìvljavali gra|ani dràva koje su danas ~lanice EU mogu ilustrovati rije~i ma|ar-skog ~lana delegacije u Parlamentarnoj skup{tini Savjeta Evrope u Strazburu 2004. godine, koji je povodom Rezolucije o ljudskim pravima na Kosovu i Metohiji nadahnuto i sa dosta emocija rekao da je biv{a Jugoslavija bila nedostiàn san za Ma|are, da je ona za njih predstavljala pravi Zapad u najboljem smislu, da je bila mirna i bezbjedna zemlja, o kojoj se sa odu{evljenjem pri~alo, te da ne moè da shvati da se sada dràve nastale njenim raspadom, ne nalaze ni u predvorju Evrope. "Jugoslavija je prije raspada bila Evropa, a Evropa je danas ono {to je Jugoslavija nekad bila. Kako je to tu`no za sve nas! Nije to nostalgija, nego àl za vrijednostima koje smo imali, a koje su danas svi-ma nama nedostiàn san." To su rije~i mlade obra-

Velika prevara 157

zovane Romkinje iz Makedonije, koja je u Savjetu Evrope govorila o poloàju mladih Roma, a sa na-ma podijelila svoja sje}anja na biv{u zajedni~ku dràvu. Veoma je pa`ljivo izabran termin "raspad" Jugo-slavije, koji se ~esto i masovno koristi sa ciljem da se prikrije ~in secesije, da se zavara javnost i sak-rije jasan predumi{ljaj ru{itelja, ra~unaju}i da }e vremenom ve}ina jugoslovenskih gra|ana kroz na-metnuti termin prihvatiti da se radilo o prirodnoj pojavi raspada neke tvorevine, odnosno, o nemi-novnim dru{tvenim procesima. Ovaj termin su objeru~ke prihvatili politi~ari iz Federacije BiH, nau~ni radnici, kulturni stvaraoci, a potom i gra|ani. Kao ilustracija moè da posluì primjer [a}ira Filandra, bo{nja~kog intelektualca, koji u svom ~lanku kaè: "Akcenat je stavljen na poloàj bo{nja~ke elite, vjerske i sekularne u ras-padu Jugoslavije i na njen odgovor prema povjes-nim mogu}nostima koje je taj ~in izazvao, od kojih je osnovna bila uspostava bo{nja~ke nacionalne dràve."41 Ove rije~i jasno pokazuju da su krajnje namjere autora i glavna poruka bo{nja~kim intelek-tualcima da treba da se okupe oko tog nacionalnog cilja. Istovremeno, autor perfidno prikriva stvarnu ulogu muslimanskog rukovodstva u razbijanju Jugoslavije, svjesno izbjegavaju}i istorijsku odgo-!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

41 [a}ir Filandra, Znakovi vremena, ~asopis za filozofiju, religiju, znanost i dru{tvenu praksu, Sarajevo, 2004, str. 130

158 Tihomir Gligori} !vornost za antiustavno djelovanje i nasilno razbi-janje me|unarodno priznate dràve. Bo{nja~ki in-telektualci u slu`bi nacionalista se maksimalno trude da objavljuju {to vi{e knjiga, kako bi zamje-nom teza na iskrivljenoj istini stvarali nove ~i-njenice i novu istoriju na ovim prostorima. Smatramo da nacionalisti koji su ru{ili biv{u Jugo-slaviju, njen i Ustav SR BiH, nisu u stanju da reali-zuju ni vrijednosti sada{njeg Ustava BiH, jer nema-ju sposobnosti potrebne za izgradnju jedne sloène dru{tvene zajednice. Mudre su rije~i na{eg seljaka: Kad èli{ da ru{i{ ku}u, onda zove{ cijelo selo, a kad èli{ da je pra-vi{, onda zove{ samo majstore. Velika je zabluda da }e oni koji su sru{ili Jugoslaviju, biti sposobni da izgrade novu dràvu u kojoj }emo se ugodno i si-gurno osje}ati. Oni nikada nisu èljeli da grade za-jedni{tvo, ve} su, naprotiv, podjele ~inile su{tinu njihove politike. Oni su ru{ili zajedni{tvo, multi-etni~nost, ravnopravnost — temelje Jugoslavije da bi na tim poru{enim temeljima gradili novu dràvu. Danas je mo`da manje poznato da su i Bo{njaci u vi{e navrata èljeli podjelu BiH, a najozbiljniji pri-jedlog u ovom smislu je bio iznesen na Bo{nja-~kom saboru 1993. g., kada su se "ve}inom od 64%, ili sa 218 glasova, sabornici opredijelili za prihvata-nje plana uz uvjet vra}anja silom otetih teritorija. Sabor je usvojio i deklaraciju i po prvi put ~ula se

Velika prevara 159

politi~ka volja Bo{njaka - Muslimana koji su ovim skupom pristali na formiranje unije BiH i bosanske republike, kao dijela te trojne unije."42 Podjela BiH je izvr{ena izme|u Bo{njaka i Hrvata uspostavljanjem Federacije BiH i njenih deset kan-tona, na povr{ini od 51% BiH, {to je verifikovano Va{ingtonskim sporazumom 1994. g. a potom po-tvr|eno 1995. g. u Dejtonu. Tada je definisan i drugi entitet u BiH, Republika Srpska na povr{ini od 49%. Takva teritorijalna organizacija je me|u-narodno priznata i danas imamo BiH ure|enu po tom principu. Danas Hrvati i Bo{njaci ponovo èle promjenu Us-tava i novu teritorijalnu organizaciju BiH. U pripre-mi su i nove podjele, me|u kojima i ona da BiH treba podijeliti (teritorijalno organizovati) u tri fe-deralne jedinice: RS (49%), federalna jedinica Bo{-njaka i federalna jedinica Hrvata (na povr{ini od 51%), koje }e predstavljati sloènu federaciju BiH. Po nekima je to kona~na i po{tena podjela koja }e BiH obezbijediti stabilnost i mir. Me|utim, mi smatramo da je Bosna i Hercegovina sa nacionalistima na vlasti zemlja podjela koja ne moè biti funkcionalna jer to nacionalisti ne èle zbog svojih li~nih, grupnih i uskostrani~nih interesa koje vje{to prikrivaju, navodno, politi~kim neslaga-njima. !!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

42 Ve~ernje novine, 29. septembar 1993. g., str. 2.

160 Tihomir Gligori} !Su{tina njihove politike razdvajanja naroda jeste je-dinstven politi~ki cilj koji im obezbje|uje vlast du-goro~no. Dok razdvajaju narode, oni su me|usobno sna`no uvezani i ta nevidljiva spona dobro skrivana od o~iju javnosti sva tri naroda je prakti~no neras-kidiva. Koncept nacionalisti~kih stranaka zasnovan je na biolo{kom uni{tavanju i duhovnom razaranju, na materijalnom ru{enju i podjelama svake vrste u ko-jima strada porodica, narod i pojedinac. U ek-stremno radikalnim sukobima strada sve {to je vri-jedno, kulturno, civilizovano i dostojno ~ovjeka. A kad pro|e vrijeme razbijanja i razaranja, nacion-alisti traè opravdanje i traè odgovaraju}e rije~i i teorije kojima èle da se amnestiraju od po~injenog dru{tvenog zla. Zato treba ukazati na tu perfidnu politiku zamjena teza u svakom konkretnom slu~aju pa i na primjeru razbijanja, a ne raspada, biv{e Ju-goslavije.

Velika prevara 161

KAKO SE I NJIMA DESIO VO\A

Godine 1990. na prostoru biv{e Jugoslavije javljaju se i organizuju retrogradne politi~ke stranke i pok-reti koji vode politiku razbijanja me|unarodno priznate dràve. Takvu politiku vode nacionalisti~ke stranke uz podr{ku iz inostranstva. Pod takvim okolnostima po~inju prvo da se profili{u pojedinci kojima se, propagandom i novcem iz inostranstva, pomaè da postanu uticajni u svojim dràvama, od-nosno u svojim politi~kim organizacijama. Tako se stvaraju politi~ke stranke i pokreti sa izrazitim autoritarnim i populisti~kim obilje`jima, sa krajnjim ciljem da preuzmu vlast od komunista. Mentorima ovakvih nacionalisti~kih pokreta nije bio cilj da osiguraju stvarne demokratske promjene u ekonomiji i dru{tvu. Za razbijanje zajedni~ke me|u-narodno priznate Jugosavije bilo je potrebno prona-}i pogodne li~nosti u etni~kim zajednicama i pomo-}i im pri formiranju nacionalisti~kih stranaka, te u~vrstiti njihov poloàj koji je trebalo di}i na nivo apsolutizma u kome dràva i stranka postaju pri-vatno vlasni{tvo. Poznato je da jedan nacionalizam podsti~e stvaranje drugog. Razumljivo je da je taj inostrani projekat stvaranja nacionalisti~kih pokreta sa proteìranim

162 Tihomir Gligori} !li~nostima iz reda, u to vrijeme, muslimanskog i hrvatskog naroda, podstakao reakciju i kod srpskog naroda u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Ta reak-cija je bila o~ekivana i savr{eno se uklapala u reali-zaciju ukupnog projekta - razbijanje zajednice ju`-noslovenskih naroda, skovanog u centrima mo}i u inostranstvu. U tom projektu vo|ama srpskog na-cionalnog pokreta je od samog po~etka bila nami-jenjena uloga gubitnika, ali, istovremeno, i pored jakog antisrpskog lobija sa njema~kog govornog podru~ja, data i {ansa da poku{aju da srpsko na-cionalno pitanje rije{e na na~in koji bi svijetu bio prihvatljiv. Mnogi danas ne èle, ili se pla{e, da govore o vo-|ama iz tog burnog perioda i njihovom kultu li-~nosti, ~ija je harizma specifi~na, mo`da i zbog ~injenice da je stvarana u ratnim okolnostima. Ulogu i poloàj nacionalnih vo|a u BiH treba pomno izu~iti sa istorijskog, politi~kog, pravnog, psiholo{kog, socijalno-ekonomskog i moralnog -eti~kog gledi{ta, {to bi moglo pomo}i i budu}im liderima stranaka, javnim li~nostima i drugima da prihvate objektivne ocjene o pona{anju i posljedica-ma njihove vlasti po sve gra|ane, a posebno sa gledi{ta izgradnje me|unacionalnih odnosa u Bosni i Hercegovini. To moè biti put ka uspostljavljanju povjerenja i iskrenom pomirenju, pod uslovom da takva vrsta objektivnog saznanja proistekne iz za-jedni~ke volje da do|emo do pune istine o tome

Velika prevara 163

{ta nam se zapravo dogodilo i da li smo tragi~ni sukob mogli da izbjegnemo da smo imali vi{e vjere u sebe same i zajedni~ku sudbinu za koju smo predodre|eni. Tokom poslednje decenije 20. vijeka, na politi~koj sceni Bosne i Hercegovine, kao lideri nacionalnih pokreta, izdvojile su se dvije posebno autoritativne li~nosti i to Alija Izetbegovi}, predsjednik Stranke demokratske akcije, koja se prva formirala u BiH, i dr Radovan Karadì}, predsjednik Srpske demo-kratske stranke. Hrvatska demokratska zajednica u BiH mijenjala je svoje predsjednike, ali su oni osta-jali u sjenci lidera HDZ Hrvatske, dr Franje Tu|-mana. O dr Radovanu Karadì}u mnogo toga je re~eno, kao i o Srpskoj demokratskoj stranci koja je sebe prikazivala kao nacionalni pokret srpskog naroda. Ona je me|utim veoma brzo iznevjerila vrijednosti i tradiciju srpskog nacionalnog bi}a i vremenom se svela na stranku, ~ije rukovodstvo se nije ustezalo ni od plja~ke sopstvenog naroda. Takvo neprimje-reno pona{anje mora doìvjeti osudu srpskog na-roda. Na koji }e na~in dr Radovan Karadì} snositi odgovornost za strana~ku i dràvnu politiku iz vre-mena kad je bio lider stranke i predsjednik Repu-blike Srpske ostaje da se vidi. [to se ti~e uloge Alije Izetbegovi}a u doga|anjima u BiH prije, tokom gra|anskog rata i u poslijerat-

164 Tihomir Gligori} !nom periodu sve do smrti, i nju je potrebno istraì-ti i, na osnovu validnih dokumenata, utvrditi njego-vu odgovornost za odluke koje je donosio i koje su se direktno ticale naroda i gra|ana ove zemlje. Na-àlost, ima poku{aja da se pone{to izostavi iz bi-ografije Alije Izetbegovi}a ili da se istorija prekraja po èlji Stranke demokratske akcije. Takva vrsta strana~kog uplitanja u nauku i izdavanja naredbi is-tori~arima predstavlja veliku opasnost po dignitet ove nauke i ljudi koji se njom bave, a toj negativ-noj politi~koj pojavi moraju se suprotstaviti istori~ari iz bo{nja~kog naroda. Zato smo se odlu~ili da o Aliji Izetbegovi}u, pred-sjedniku Stranke demokratske akcije i ~lanu Pred-sjedni{tva BiH, koji je teìo da bude i vo|a bo{nja-~kog naroda i teoreti~ar islama, pi{emo, prije sve-ga, na osnovu stavova i mi{ljenja poznatih bo{nja-~kih intelektualaca o Aliji Izetbegovi}u. Cijenimo da je primjereno, da razmatranje o Aliji Izetbegovi}u po~nemo sa Bakirom Izetbegovi}em, sinom Alije Izetbegovi}a, kako bismo vidjeli kako njegov sin razmi{lja o aktuelnim politi~kim pitanji-ma u BiH, kao i {ta on misli o ulozi svog oca. Na novinarsko pitanje da li je SDA zaista morala da koalira sa SDS-om, jer je to bio "veliki {amar bi-ra~kom tjelu", Bakir Izetbegovi} kaè: "Na{a real-nost je da u Bosni ìvi barem tre}ina stanovnika koji ne vole ovu zemlju, ne osje}aju je svojom, ne

Velika prevara 165

navijaju za njenu fudbalsku reprezentaciju i sl... u me|uvremenu, moèmo vladati zajedno sa politi-~kim predstavnicima nepatriotskog dijela gra|an-stva, ili poku{ati vladati nad njima."43

Bakir Izetbegovi} je izjavio i ovo: "Nisu neprijatelji Srba, Bo{njaci i Hrvati, neprijatelji su im politi~ari koji su ih doveli do izolacije, do nacionalne griè savjesti, do bijede koja ne ugroàva samo ponos ljudi ve} i puko preìvljavanje."44

Ova konstatacija je djelimi~no ta~na, s tim da se ona odnosi na sve politi~are, predstavnike naciona-listi~kih stranaka u vlasti podjednako, jer je njihova politi~ka isklju~ivost i nacionalisti~ka mr`nja dovela do tragi~nog sukoba, do bijede i poniènja i Srba i Bo{njaka i Hrvata, a posebno nacionalnih manjina. Za{to mnogi ljudi "ne vole ovu zemlju, i ne osje}aju je svojom", kako kaè Bakir Izetbegovi}? Mo`da upravo zbog politi~ara iz SDA, jer ako on danas, deset godina nakon potpisivanja Dejtonsko-pariskog mirovnog sporazuma, kaè "ili poku{ati vladati nad njima", {ta nakon ovakve diktatorske poruke, mogu osje}ati obi~ni ljudi osim nepovjerenja i straha? Sli~no je o potrebi stvaranja multietni~ke, demok-ratske i gra|anske dràve govorio i njegov otac, a u biti je radio sasvim suprotno, teè}i ka dominaciji bo{nja~kog naroda nad drugima, zbog ~ega i takva !!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

43 Magazin "Start", 14. decembar 2004. 44 Isto

166 Tihomir Gligori} !politika i on li~no zasluùju javnu osudu. Umjesto da se sada{nje rukovodstvo SDA distancira od tak-ve politike vladanja nad drugim, ona naprotiv doìvljava promociju i afirmaciju i pored ~injenice da je takva politika prijetnje dovela do dubokih po-djela me|u narodima. Problem je utoliko ve}i {to takvu vrstu politike dominacije nastavlja da slijedi rukovodstvo SDA i Bakir Izetbegovi} kao njen pot-predsjednik i kao ~ovjek koji tu pogubnu ideju nosi iz porodi~nog doma. Kolektivni strah koji ova politika izaziva kod Srba i Hrvata i koji se duboko urezao u psihu obi~nih lju-di ujedno predstavlja i najve}u prepreku u izgradnji me|usobnog povjerenja me|u narodima u Bosni i Hercegovini. Bo{njaci, kao ve}inski narod u BiH, upravo zbog te ~injenice snose najve}u odgovornost {to u BiH nema klime povjerenja i me|unacionalne tolerancije i trpeljivosti. Bo{nja~ki narod, kao naj-brojniji u BiH, mora da bude posebno pa`ljiv i izbjegava pona{anje koje moè da iritira i da se tu-ma~i kao prijetnja i ugroàvanje odre|enih ljudskih prava i sloboda Drugi, manje brojni dràvotvorni narodi mogu sebi da dozvole komotnije pona{anje. Treba da se podsjetimo kako su u biv{oj Jugoslaviji dizali svoj glas o ugroènosti od strane ve}inskog srpskog naroda Slovenci, Hrvati, Muslimani, Make-donci i Albanci i o toj navodnoj ugroènosti upo-znavali predstavnike me|unarodnih organizacija. Zar se to ve} zaboravilo? Naravno da nije. Kao {to

Velika prevara 167

je ta~no da su Srbi, kao ve}inski narod u prethod-noj Jugoslaviji, ponijeli najve}i teret odgovornosti za me|unacionalne odnose, isto tako je izvjesno da danas u BiH tu vrstu odgovornosti nosi bo{nja~ki narod. Pitamo se da li je on spreman na to? îni se da nije. Me|utim, ukoliko èle demokratsku i prav-nu dràvu, tu vrstu tolerancije i kompromisa mora-}e da nau~e, usvoje i primjenjuju. Me|utim, SDA je najve}i protivnik stvaranja gra-|anske evropske dràve. Mnogi od njenih ~lanova i simpatizera bi voljeli da od BiH naprave islamsku dràvu i zato predstavljaju najve}u prepreku stvara-nju srednjeg gra|anskog sloja, koji jedini moè iz-vesti kvalitetne dru{tvene promjene za koje se zala-ù partije socijaldemokratskog tipa. Zato je dobro makar i zaka{njelo priznanje "Malog princa", kako zovu Bakira Izetbegovi}a, o tome ko-je su najve}e gre{ke koje je SDA po~inila tokom svoje vladavine, koji kaè: "Ako se moglo izbje}i politi~ko organizovanje na nacionalnoj razini, bila je velika gre{ka {to smo osnovali nacionalnu stranku. Ali, nije se moglo izbje}i. Ako se mogao izbje}i rat, bila je velika gre{ka {to smo na njega pristali. Ali nije se mogao izbje}i, za otpo~injanje rata, naàlost, ne treba dvoje. Ako se bo{nja~ki narod mogao bo-lje naoruàti i organizovati, bila je neoprostiva gre{ka i grehota bolje ga ne pripremati za sve {to mu je slijedilo..."45

!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!45 Isto

168 Tihomir Gligori} !Da podsjetimo da je u BiH SDA prva formirana kao nacionalna stranka, a potom su formirani HDZ i SDS. I zato sve nacionalne stranke moraju da snose posljedice takvog na~ina organizovanja i pre-uzmu odgovornost za sudbinu sopstvenog naroda zbog na~ina kako su ga vodili kao i ~injenice da su bile generator me|usobnog konflikta, zla i destruk-cije. I sam rat se mogao izbje}i da su, u to vrijeme, predstavnici Muslimana u Skup{tini BiH dozvolili formiranje drugog doma, Vije}a naroda za za{titu vitalnih nacionalnih interesa za sva tri konstitutivna naroda u Bosni i Hercegovini. Danas je normalna stvar da imamo predvi|enu dvodomnu skup{tinu u Republici Srpskoj i Bosni i Hercegovini, a inte-resantno je da ustavna obaveza nije jedino ispo{to-vana u Federaciji BiH, te da opstrukciju vr{i SDA. Smirivanju situacije sigurno nije pomogao referen-dum Muslimana i Hrvata, koji je organizovan protiv volje srpskog dràvotvornog naroda. S tim u vezi akademik Rajko Kuzmanovi} kaè: "Biv{a Socijalisti~ka Republika Bosna i Hercegovina se poku{ala jo{ u jesen 1991. g. i Republika BiH u martu 1992. g. da konstitui{e kao jedinstvena (uni-tarna) dràvna, po istom principu kao Slovenija, Hrvatska i Makedonija. Me|utim, to nije bilo mo-gu}e po{to je za takvu Bosnu i Hercegovinu trebala volja sva tri konstitutivna naroda. Tek nakon obra-

Velika prevara 169

zovanja Republike Srpske i Federacije BiH usta-novljena je sloèna dràva Bosna i Hercegovina."46 Preglasavanje u skup{tini BiH 21. decembra 1991. godine ({to je bio razlog da srpski poslanici napus-te skup{tinu) je bila nepromi{ljena odluka Alije Izetbegovi}a, kao i montirani referendum, koji je progla{en demokratskim. Tako se stvarala klima pobje|enih i poraènih, izazivala nacionalisti~ka eu-forija, a poruke mr`nje i {ovinizma postale su kara-kteristika tog vremena, kao dio organizovane kam-panje SDA sa ciljem da isprovociraju Srbe i prido-biju Hrvate za realizaciju projekta secesije, odnosno razbijanja me|unarodno priznate Jugoslavije. U nizu planova smi{ljenih izvan BiH i konkretnih aktivnosti u samoj BiH, nezamjenljiva je bila upravo uloga Alije Izetbegovi}a. Kona~no, on je li~no svo-jom izjavom "da }e `rtvovati mir za suverenu BiH" upalio fitilj i izazvao poàr u kome je nestao do-tada{nji na~in zajedni~kog ìvota. Rat se mogao izbje}i u BiH da se prihvatio plan @ozea Kutiljera. Naàlost, Alija Izetbegovi} je povu-kao svoj potpis sa tog dokumenta. Na taj na~in je ostvario svoju prijetnju o `rtvovanju mira za su-verenost Bosne i Hercegovine. Iako je po Kutiljero-vom planu BiH trebala biti suverena zemlja. Zbog

!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!46 Akademik prof. dr Rajko Kuzmanovi}, Eseji o ustavnosti i

dràvnosti, Centar za publikacije Pravnog fakulteta univerziteta u Banjoj Luci, Banja Luka, 2004. g., str. 257.

170 Tihomir Gligori} !toga je na njemu odgovornost za nastavak tragi~nih doga|anja u BiH. Poznato je da su prve `rtve u ratu bili Srbi u Sije-kovcu, Kupresu... i to mnogo prije zvani~nog datu-ma izbijanja gra|anskog rata. Aliju Izetbegovi}a su upozoravali i drugi dobronamjerni muslimani da njegova politika ne ide u dobrom pravcu i da }e zbog njegove ideologije stradati mnogi nevini ljudi u BiH, o ~emu }e kasnije biti vi{e rije~i. [ta o Aliji Izetbegovi}u i njegovoj ideologiji misli predsjednik Republike Srpske, Dragan âvi}, go-vore njegove rije~i: "Alija je i mrtav nastavio borbu i mrtav je poru~io cijelom svijetu {ta su, u stvari, njegovi politi~ki ciljevi koje je postavio u Islamskoj deklaraciji. Onog trenutka kada je ostvarena èlja da bude sahranjen na groblju [ehida, on je u stvari poru~io cijelom svijetu su{tinu svoje ideologije i su{tinu Stranke demokratske akcije. [ehid je borac protiv nevjernika, a nevjernici su naravno svi oni koji nisu islamske vjeroispovijesti. [ehid je onaj ko je u toj borbi poloìo svoj ìvot, dobio '[ehaded', odnosno blagoslov da ide u raj. Dakle, Alija je mrtav poru~io da u BiH postoje, 'vjernici i nevjer-nici'. Vjernici su svi oni islamske vjeroispovjesti, a nevjernici svi ostali".47

Nema sumnje da ideologija Alije Izetbegovi}a ìvi i da ima mnogo sljedbenika koji {alju istu vrstu poruka kao Bakir Izetbegovi} kad kaè "...ili poku-!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

47 Glas Srpske, Banja Luka, 27. septembra 2004. godine, str. 12.

Velika prevara 171

{ati vladati nad njima". U rukovodstvu SDA neki su nam sami priznali da se oni nalaze na Alahovom putu izgradnje dràve, i da }e, ako na tom putu izgradnje dràve poginu, postati {ehidi. Na pitanje o tome kakvu dràvu islamsku ili gra|ansku misle graditi nisu se htjeli izja{njavati. Ako je sve to poznato i predsjedniku Draganu â-vi}u, koji je vr{ilac du`nosti predsjednika SDS i ako su mu poznati krajnji ciljevi SDA i ideologija njihovog vo|e Alije Izetbegovi}a, za{to je onda pristao na koaliciju sa SDA? Za{to SDS glasa za zakone u koje SDA ugra|uje svoje ideolo{ko-poli-ti~ke ciljeve i interese? Takvo pona{anje SDS-a i Dragana âvi}a nije jasno obi~nim ljudima, jer je SDS imao alternativu da ode u opoziciju i tako omogu}i da druge politi~ke stranke formiraju vlast bez SDA. Me|utim, na "iftaru", SDS prihvata vlast sa SDA i tako, uz neophodnu podr{ku PDP-a, po prvi put dovode SDA na vlast u Republici Srpskoj. No, vratimo se u vrijeme pred po~etak izbijanja ra-ta, kada su tri politi~ka nacionalna pokreta, odno-sno, njihova rukovodstva promovisala slogu, zajed-ni~ki ìvot, razmjenjuju}i bratske zagrljaje pred o~i-ma javnosti. A onda su, sa istom takvom stra{}u, po~eli me|usobno uni{tavanje, koriste}i arsenal na-cionalisti~ke ideologije koja vjekovima na ovim pro-storima uni{tava sve {to dodirne - vrijednosti isto-rijske, vjerske, kulturne i civilizacijske i vodi nas u samouni{tenje. Posebnu odgovornost za to snose

172 Tihomir Gligori} !vo|e. I dobro je {to Bakir Izetbegovi} kaè: "Ne vjerujem da }e Bosna vi{e imati, odnosno trebati, lidera poput Alije Izetbegovi}a".48 Kamo sre}e da nismo imali takve vo|e poput nacionalisti~kih lidera koji nisu uspjeli da na|u model zajedni~kog ìvota u ovoj predivnoj zemlji, za koju su njeni narodi veoma duboko vezani i iskreno joj pripadaju. Ako ne{to treba zamjeriti na{im narodima, onda je to naivnost i nepromi{ljenost, zbog ~ega, cikli~no, bio-lo{ki, duhovno i materijalno stradamo. Na{i narodi su u kriznim vremenima skloni da povjeruju da na-cionalisti~ke ideologije mogu da ih za{tite i rije{e nacionalno pitanje, a tu okolnost vje{to zloupo-trebljavaju nacionalisti~ki lideri, pri ~emu se taj na-cionalni uzlet obi~no zavr{i nacionalnim poniènjem i dekadencijom. Svjesni te ~injenice, neki dobronamjerni ljudi, kojih uvjek ima u svakom narodu, poku{ali su da svojim apelom uti~u na svijest vo|a u BiH. Tako su mnogi upozoravali Aliju Izetbegovi}a da dobro razmisli prije nego {to donese neku te{ku odluku koja bi imala nesagledive posljedice po narode u BiH. Po-loàj i uloga Alije Izetbegovi}a je bila specifi~na i zato je li~no morao biti mnogo odgovorniji nego {to je, kako je vrijeme kasnije pokazalo, naàlost bio. Jedan od liberalnih bosansko-hercegova~kih in-telektualaca, pravnik i publicista, sin znamenitog reisa Dèmaludina âu{evi}a je Halid âu{evi}, !!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

48 Start, Sarajevo, 14. decembra 2004, str. 13.

Velika prevara 173

svojevremeno bliski prijatelj Alije Izetbegovi}a. U intervijuu za magazin "Dani", âu{evi} je za Aliju Izetbegovi}a rekao: "...bio je ortodoksni musliman, zapravo musliman koji ide i preko ortodoksije... Mi smo se vi|ali, razgovarali, ali nikada nije bilo raz-govora o onome {to bi njemu bilo interesantno, a to je islamizacija muslimana. To nije dolazilo u ob-zir, jer on je znao da ja u tom pogledu imam stra-hovito liberalna gledanja. Pogotovo kada sam vidio njegovu Islamsku deklaraciju, koja je iz temelja ne-prihvatljiva, pa sam mu jo{ prije rata rekao: - Alija, pobogu brate, kuda ovo ide{? Sa ovakvim postup-cima mi ne}emo u Evropi nigdje sti}i. Jednostavno }e se dogoditi to da }e nas jedanput izbaciti iz ovog komadi}a Evrope u kojem se nalazimo."49

Za âu{evi}a "...rat u BiH je bio gra|ansko-konfe-sionalni. Ru{ile su se dàmije i crkve, uni{tavali sve}nici svih konfesija... Rat je i{ao upravo tim putem, {to zna~i da Bosna i Hercegovina jo{ nije izrasla da bude multikonfesionalna, multinacionalna i multinarodnosna dràva kao {to se govori. Evo, pogledajte u Federaciji BiH imamo dvije dràve. HVO dràvu i muslimansku dràvu u kojoj je Alija, kobajagi, neki suveren."50 Na pitanje novinara Ner-zuka \uraka: - Ako Vi kaète da je ovdje bio gra|ansko-konfesionalni sukob, idete na ruku upravo prosrpskim tezama, odnosno, zar time ne ru{ite ~ak jednom Rezolucijom UN-a jasno defini-!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

49 Magazin "Dani"", Sarajevo, 24. novembra 1997. godine 50 Isto

174 Tihomir Gligori} !ranu srpsku agresiju na BiH? âu{evi} odgovara: "Da vam reknem jednu stvar. Agresija je ne{to drugo od gra|ansko-konfesionalnog rata. Nemojte zaboraviti {ta je uzrok ovog rata: progla{avanje nezavisne BiH od strane dva naroda, Hrvata i Muslimana. Stoji ~injenica da ~lan 2. onda{njeg Us-tava izri~ito kaè: BiH je zajednica tri naroda, Mus-limana, Srba i Hrvata. Zajednica se ne moè ras-turiti na taj na~in {to }e samo Hrvati i Muslimani iza}i iz nje. Srbi su to prihvatili kao razlog za rat. I {to je najgore - najve}a Alijina politi~ka pogre{ka - puna BiH srpskih vojnika, a on progla{ava nezavis-nu Bosnu. Zato je ~ovjek trebao imati potpuno blindiranu pamet."51 Na razvoj doga|aja u to vrijeme veoma sna`no je uticala Islamska zajednica Bosne i Hercegovine, pod ~ijim uticajem je bio i Alija Izetbegovi}. Kod utvr|ivanja odgovornosti treba uzeti ulogu Islamske zajednice u BiH zbog direktnog mije{anja u politi-~ka pitanja, dràvne poslove i podizanje nacionalnih tenzija, koje su kulminirale nakon izreìranog refe-renduma. "Vo|stvo bosanskog dijela Islamske zajednice poz-valo je Muslimane na referendum o nezavisnosti BiH! Me{ihat iz BiH poziva sve Muslimane, kao i inovjerne, da iza|u na referendum i daju svoj glas za bosansku suverenost i nezavisnost! U istoj poruci predsjednika Me{ihata Saliha-ef. ôlakovi}a !!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

51 Isto

Velika prevara 175

odbacuju se insinuacije o "islamskoj Bosni", isti~e se da "Islamska zajednica Bosne i Hercegovine nema nikakvih namjera za naturanjem islamskog poretka nikome u Bosni", ali i da je nepo{teno Bosni osporavati ono {to su ve} ostvarile Hrvatska i Srbija".52

Islamska zajednica stala je direktno uz SDA i vodila antiustavnu kampanju, zbog koje nakon referen-duma nije bilo mjesta za srpski narod u BiH. Ta antiustavna kampanja i poziv na podjele osta}e na du{i sada{njeg vo|stva IZ BiH. O tom tragi~nom vremenu svoje mi{ljenje iznosi i Muhamed êngi}, osniva~ SDA, potpredsjednik Vlade RBiH i jedan od pregovara~a sa Radovanom Karadì}em, tada{njim vo|om Srba u BiH, u Par-lamentu BiH uo~i izbijanja rata. O pona{anju on-da{njih predstavnika nacionalnih stranaka êngi} kaè: "...hajdemo pa {ta bude. Tako su i u rat krenuli. Isti su i SDA... Eto, tako je i rat po~eo - neka po~ne, pa }emo vidjeti {ta }e biti. E, bilo je 200.000 mrtvih, razoreni gradovi, poru{ena sela i narod raseljen."53

O~ito da rukovodstvo nacionalnih stranaka u to vri-jeme nije imalo sposobnosti da predvidi posljedice

!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!52 Znakovi vremena, ~asopis za filozofiju, religiju, znanost i

dru{tvenu praksu, Nau~no-istraìva~ki institut "IBN SINA"", Sa-rajevo, 2004., str. 136.

53 Nezavisne novine, Banja Luka, 31. jula 2004. godine

176 Tihomir Gligori} !koje mogu da nastupe nakon brzopleto donesenih politi~kih odluka. Ova konstatacija stoji samo pod uslovom da se radi o ljudima koji nisu imali politi-~ko iskustvo, te u odsustvu znanja, bez politi~kih procjena, nisu znali prona}i adekvatan izlaz u kri-ti~nom vremenu po dru{tvenu zajednicu. Me|utim, kako vrijeme prolazi sve vi{e je ~injenica koje dokazuju suprotno, a to je da su vo|e nacio-nalnih pokreta u BiH imale svoje skrivene ciljeve, svoje mentore, te da se ne radi o neznanju i ne-sposobnosti, ve} da su, naprotiv, svi oni bili veoma svjesni posljedica tragedije koja }e nastupiti. To predstavlja oteàvaju}u okolnost po njih, a za o~e-kivati je da, nakon odre|ene vremenske distance, zapo~ne proces demistifikacije vo|a nacionalisti~kih stranaka u BiH, pa tako i poloàja i uloge Alije Izetbegovi}a. U to vrijeme liderima nacionalisti~kih stranaka bilo je va`no da sa vlasti sru{e komuniste, a o tom vre-menu i shvatanju dru{tvenih promjena najbolje svjedo~i sljede}i primjer. Na pitanje da li misli da li }e biti rata sa Muslimanima, dr Radovan Karadì}, mjesec dana pred op{te izbore 1990. godine, odgo-vara: "Ako bude izabran Nijaz Durakovi}, bi}e rata, a ako bude izabran Izetbegovi}, dogovori}emo se."54 I dogovori{e se! Zanimljivo je ~uti i {ta o Aliji Izetbegovi}u misli biv{i komunista i biv{i ~lan Predsjedni{tva BiH, dr !!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

54 Slobodna Bosna, Sarajevo, 23. avgust 2004.g.

Velika prevara 177

Nijaz Durakovi}: "Alija je imao djevi~anski pogled o~iju. Taj pogled vam je odmah ulijevao povjerenje i svako ko bi sa njim imao prve kontakte zaklju-~ivao je da se Aliji moglo vjerovati. Me|utim, ja sam se uvjerio vi{e puta, kao ~lan Predsjedni{tva BiH, da je Alija mogao da slaè a da ne trepne, {to nije osobina stvarnih vjernika. On je doista bio "bagdadski lopov"."55

Naj{okantniji primjer Izetbegovi}eve sklonosti da koristi la` u cilju ostvarivanja svojih ciljeva naveden je u knjizi Bernara Ku{nera Ratnici mira, biv{eg ministra francuske Vlade i {efa UNMIK-a. Na Ku{-nerovo pitanje Izetbegovi}u o njegovoj tvrdnji da su postojali srpski logori smrti, o ~emu je svojevre-meno obavijestio predsjednika Miterana, Izetbe-govi} je na samrtnoj postelji odgovorio: "Da. Poku-{ao sam, ali tvrdnja je bila la`na. Nije bilo logora za istrebljivanje." Za Aliju Izetbegovi}a kaù da je bio sklon diktator-skom na~inu vladanja (ranije je volio optuìvati ko-muniste da su vladali na taj na~in), a tu osobinu pokazao je nakon odràvanja prvog Kongresa SDA. Prigrabio je niz funkcija, kao {to su: predsjednik Predsjedni{tva BiH, predsjednik SDA, predsjednik Izvr{nog odbora SDA i predsjednik Glavnog odbora SDA. Nije dozvoljavao drugima da se promovi{u, pa tako ni Fikretu Abdi}u, kome nije dozvolio ni jednu funkciju, mada je on dobio vi{e od milion glasova i !!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

55 Isto

178 Tihomir Gligori} !izborio ubjedljivu pobjedu na op{tim izborima. Kas-nije je progla{en za izdajnika muslimanskog naroda i su|en u Republici Hrvatskoj na insistiranje Alije Izetbegovi}a. Vlasti Hrvatske iza{le su u susret svom starom savezniku, tako da je Alija Izetbegovi} doìvio slast osvete nad Fikretom Abdi}em, koji je svojevremeno bio popularniji od njega. Tako|e je interesantno ~uti {ta o svom liderstvu misli sam Alija Izetbegovi}. "Od po~etka sam bio 'lider', iako nikad nisam znao za{to. Razmi{ljao sam, ako sam ja najbolji, kakvi su onda ostali? Ali mo`da vo|e ne moraju biti najbolji. Da bi bili vo|e moraju imati i neke va`ne mahne, ja sam ih imao dovoljno", pi{e o sebi kao vo|i Alija Izetbegovi} u knjizi Sje}anja. Alija Izetbegovi} je èlio apsolutnu dominaciju i nije dozvoljavao pristup zna~ajnijim funkcijama licima koja nije li~no dobro poznavao, bez razlike na nji-hovu stru~nost i spremnost da pomognu. Oslanjao se isklju~ivo na provjerene li~nosti iz svoje pro{lo-sti, prije svega iz reda Pokreta mladih muslimana, odnosno robija{a i ro|aka sa kojima je donosio sve va`ne odluke u periodu svoje vladavine. Tako orga-nizovana grupacija nije èljela ~uti dobronamjerne savjete, ~ak, naprotiv, shvatili su ih kao pobunu. "Htjeli su zapovjedati i vladati, nisu znali upravljati", kaè jedan od osniva~a SDA, banjalu~ki ljekar Hamza Mujagi} analiziraju}i karakter vladanja SDA, a {to je objavio Adnan Buturovi} u specijalnom iz-

Velika prevara 179

danju Slobodne Bosne, od 23. avgusta 2004. godine pod nazivom "Ko je bio Alija Izetbegovi}." Radi se o senzacionalnoj cjelovitoj biografiji bo{-nja~kog "oca nacije"56, koja je do sada bila nepo-znata. Adnan Buturovi}, kao autor u uvodnoj rije~i kaè: "U stvari, ono {to me najvi{e iznenadilo bio je strah kod ve}ine sugovornika da im se spominje ime, bilo da govore dobro ili lo{e o Izetbegovi}u. Izgleda da je i Izetbegovi}eva "harizma" i nakon

!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!56 Publicista Halid âu{evi}, sin znamenitog reisa Dèmaludina

âu{evi}a, eksplicitno tvrdi da Bo{njaci nisu nacija. "Oni su jo{ uvijek jedna sociolo{ka dilema. Oni su nastali apsurdno. Drugi narodi su se razvijali linearno: pleme — narod — nacija. Muslimani su se razvijali, me|utim, iz ilirskog prozelitizma u islam, dakle ne iz plemena. Oni su, iza toga, kroz ~itav turski period pro{li kao vjerska zajednica Bo{njaka i danas, ako bismo se promatrali, mi bismo bili u dilemi: da li smo narod ili vjerska zajednica... Mus-limani imaju jedan sasvim drugi tok za razliku od Srba, Hrvata i svih drugih. Hrvati su nastali od skupine plemena, Srbi isto tako, Makedonci, ali mi muslimani smo nastali iz jedne bogumilske vjerske zajednice i nastavili taj ìvot kroz 450 godina turske ad-ministracije...Austrougarske... Mi prvo moramo sociolo{ki razmo-triti da li su muslimani jo{ na prijelazu iz vjerske zajednice ili su eventualno postali narod. Nacija sigurno nisu... SDA...tipi~no klerikalna stranka ... nije rije{ila problem: {ta su muslimani? Pretvorila ih je u Bo{njake, {to je jedna jo{ kardinalnija pogre{ka. To je Alija uradio (otac bo{nja~ke nacije, primjedba autora T.G.) protivustavno. Ustav nije dozvoljavao da se to radi na ovakav na~in kao {to je to Alija uradio 1993. godine. Prvo to, a drugo, {ta su Bo{njaci? Bo{njaci su regionalna oznaka...U na{oj svijesti mi smo muslimani..., {ta su muslimani — narod ili vjerska zajednica. Nacija sigurno nisu."(Dani, Sarajevo, 24. novembar 1997. g.)

180 Tihomir Gligori} !smrti ostavila strah me|u ljudima koji valjda zarad vlastitog mira {ute i nijemo posmatraju kako se od boìjeg roba poku{ava napraviti melek vje~itih isti-na. Jo{ od postavljanja Izetbegovi}evih slika u vojne objekte dalo se naslutiti da }e politika SDA i Islamske zajednice od Izetbegovi}a neminovno stvarati kult, jer bez toga nema straha, a bez straha nema vlasti... Dana{nja BiH i Bo{njaci najvi{e li~e na lo{iji dio Izetbegovi}evog lika i djela", zaklju~uje Buturovi}. Izetbegovi} je bio politi~ki dvoli~an i ima vi{e pri-mjera koji govore o tome. Vi{e puta je obmanuo Adila Zulfikarpa{i}a koji je trebalo "da postane lider bo{nja~ke politi~ke stranke i prvi demokratski predsjednik BiH. Me|utim, predsjednik SDA pos-taje Izetbegovi}, a Zulfikarpa{i} potpredsjednik, a Izetbegovi} mu obe}ava da }e on biti nosilac liste za Predsjedni{tvo BiH. Adil je samo predvidio Ali-jinu politi~ku dvoli~nost koja se mogla naslutiti od-mah po njegovom izlasku iz KPD Fo~a u intervijuu 18. novembra 1989. godine u beogradskoj "Borbi": "Osje}anja su ostala ista samo su se malo poja~ala, jo{ vi{e volim Jugoslaviju, jo{ manje volim vlast." 57

Mnogi analiti~ari smatraju da je su|enje iz 1983. godine (Sarajevski proces) protiv grupe mladomus-limanskih intelektualaca uticalo na promjenu BiH. "Za pu{tanje Alije Izetbegovi}a i ostalih na slobodu posebno se zalagao beogradski 'Odbor za odbranu !!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

57 Isto, str. 29

Velika prevara 181

slobode misli i izraàvanja' koga su predstavljali srpski akademici Ljubomir Tadi}, Matija Be}kovi}, Dobrica ]osi}, Kosta âvo{ki, Borislav Mihajlovi} Mihiz, Mihajlo Markovi}... (prim. autora T.G.) Vo-jislav [e{elj pi{e peticije za oslobo|enje Izetbe-govi}a... U beogradskoj kafani Udruènja knjièv-nika grupa od desetak vode}ih srpskih pisaca i in-telektualaca analizira hap{enje mladomuslimanske grupe u Sarajevu i ne krije razo~arenje, koje Do-brica ]osi} ovako artikuli{e: "Bosanci su nas pre-varili, umjesto da uhapse prve protagoniste musli-manskog separatizma, fundamentalizma, panislam-izma, dakle, vode}e politi~are, univerzitetske pro-fesore, privrednike, oni pohapsili nekakve anonimne hodè, pesnike i studente..."58 Period proveden u zatvoru ostavi}e velikog traga i bi}e od presudnog zna~aja u daljem formiranju li~nosti Alije Izetbegovi}a i njegovog odnosa prema ljudima i vlasti uop{te. O tome Nijaz Durakovi} kaè: "Rahmetli Alija Izetbegovi} bio je jedna kon-troverzna li~nost. Vrlo introvertan. Svoje partijsko-politi~ko zvanje Izetbegovi} je stekao u zatvoru. On je kroz robiju neminovno do{ao u jednu politi~ku situaciju koja je rezultirala time da postane zavje-renik. Iz toga je proizi{lo jedno njegovo nepovjere-nje prema okolini i on, sasvim sigurno nije nikom vjerovao. Kako }e se kasnije vidjeti, najve}e povjer-enje je pokazao prema ljudima koji su zajedno s njim robijali. Zato ih je kasnije nagradio funkcijama. !!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

58 Slobodna Bosna, Sarajevo, 23. avgusta 2004. g. str. 28.

182 Tihomir Gligori} !Ta halka oko Izetbegovi}a je vodila minderpuze politiku kako je to prvi zaklju~io akademik Arif Tanovi}. Zna~i, vrlo zatvorena kasta, koja je na kraju polu~ila katastrofalne posljedice po BiH", smatra prof. Durakovi}.59

U vrijeme gra|ansko-vjerskog rata u BiH Alija Izetbegovi} je potvrdio da su za njega bili najva`niji mladomuslimanski ciljevi i u~inio je sve da mudà-hedini iz islamskih zemalja do|u i dobiju sve u BiH i postanu vojni faktor pod nazivom "El Mudà-hid", zbog ~ega se sudi oficirima Armije BiH En-veru Hadìhasanovi}u i Amiru Kuburi. I sam Alija Izetbegovi} je bio predmet istrage Ha{kog tuìla{tva. "U toj pri~i ja osobno nisam va-àn, niti postoje indicije da se Hag za mene intere-sira, ali mene bi mogli i uzeti jer od mog ìvota ostala je samo ~ahura", àlio se zagreba~kom Globusu Alija Izetbegovi} po odlasku oficira Armije BiH u Hag. [to se ti~e mudàhedina dobili su apsolutno sve od Izetbegovi}eve vlasti, dràvljanstvo, paso{e, odlik-ovanja, otvorili mesdìde i dàmije, reislamizirali bo{nja~ku omladinu. "Mi ih nismo zvali, sami su do{li", odgovorio je neuvjerljivo Alija, na pitanje koje mu je o dolasku mudàhedina u Bosnu posta-vio novinar Slobodne Bosne.60

!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!59 Isto, str. 36 60 Slobodna Bosna, Sarajevo, 23. avgust 2004., str.37

Velika prevara 183

Ni nakon devet godina nije rije{eno pitanje odlaska mudàhedina, a {to je bila obaveza BiH vlasti po Op{tem okvirnom sporazumu za mir u BiH (Spo-razum o vojnim aspektima mirovnog rje{enja Aneks I A) kojim je propisano da se sva vojna lica u BiH, koja nisu lokalnog porijekla, moraju povu}i zajedno sa opremom sa teritorije BiH u roku od 30 dana od stupanja na snagu Aneksa, odnosno, potpisivanja Sporazuma 15. decembra 1995. godine. Biv{a Republika BiH prije, a i BiH poslije potpisi-vanja Op{teg okvirnog sporazuma za mir u BiH, primila je vi{e hiljada lica u svoje dràvljanstvo na osnovu u~e{}a u oruànim formacijama BiH. Ova-kav prijem naturalizovanih lica ne moè se smatrati pravno valjanim, jer je u direktnoj suprotnosti sa Dejtonsko-pariskim mirovnim sporazumom. Za rje{avanje ovog pitanja formirana je Komisija za razmatranje statusa naturalizovanih lica pri Parla-mentu BiH ~iji rad je vrlo upitan. Na insistiranje poslanika iz Republike Srpske o tom pitanju je raspravljao Predstavni~ki dom Parlamentarne sku-p{tine BiH i zatraìo izja{njavanje Predsjedni{tva BiH (Borislava Paravca, Sulejmana Tihi}a i Dra-gana ôvi}a), koje o tom problemu }uti, uz pre-}utnu saglasnost SDS-a nakon {to su 2002. godine u{li u koaliciju SDA. Tako pitanje mudàhedina ostaje nerije{eno, {to u skoroj budu}nosti moè biti veoma opasno po BiH. Na osnovu procjena nekih

184 Tihomir Gligori} !obavje{tajnih slu`bi, u BiH ima oko 400 "spava~a" koji se mogu lako i brzo upotrijebiti za izvo|enje teroristi~kih akcija u BiH i izvan nje. To opasno sjeme u BiH je posijao upravo Alija Izetbegovi}, koji je imao na umu stvaranje islam-ske, a ne gra|anske dràve. U njegovim mla|im godinama, a posebno kasnije kada je stupio na vlast, vratio se svojim uzorima koji su otvoreno go-vorili za kakav islam i dràvu se treba zalagati. Nadahnu}e je nalazio u Pokretu muslimanska bra-}a61 i njegovim ciljevima. Njihova filozofija konkret-no podrazumijeva sljede}e: prvo se musliman mora izgraditi kao jedinka u vjerskom i moralnom smislu, zatim izgraditi islamske obitelji koje }e u~vrstiti islamsko dru{tvo. To dru{tvo }e formirati islamsku vlast, zatim islamsku dràvu, i na kraju islamski hilafet ~ime }e dominirati svijetom62. Prvoj generaciji Mladih muslimana povremeno je dolazio i mladi Alija Izetbegovi}. "Me|u osniva~ima, sarajevskih Mladih muslimana jedna od naj~itanijih bro{ura bila je 'Islam u svjetlu istine' tuzlanskog ljekara i jednog od osniva~a Muslimanskog kultur-nog dru{tva 'Gajret' Mehmedalije Metiljevi}a. To je !!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

61 U martu 1928. godine Egip}anin Hassan al-Benna sa {estoricom svojih sljedbenika osnovao je pokret Muslimanska bra}a. Dvanaest godina nakon osnivanja muslimanske bra}e i MM u Egiptu, polovinom 1939. godine formirana je Centralna grupa pokreta Mladi muslimani u Sarajevu. Slobodna Bosna, od 23. av-gusta 2004. g.

62 Slobodna Bosna, Sarajevo, 23. avgusta 2004. g. str. 6.

Velika prevara 185

jedna nevelika knjiga koja je za mene li~no bila ot-kri}e jer je jako odudarala od onoga {to sam na vjeronauci u~io o islamu", kaè Alija Izetbegovi} u knjizi Seada Trhulja Mladi muslimani. "U Metiljevi}evoj knjizi model savr{enog dràvnog sistema jeste 'islamska teokratska republika', kakvu je stvorio Muhamed. "Islamska dràva ovako ure-|ena i ovako upravljana ostala je za sva vremena kao uzor po kome bi trebalo da bude upravljana i svaka druga islamska i neislamska dràva",63 na-pisao je Metiljevi}. "Pored omiljene literature o islamu koja ga je na-dahnjivala i koja je presudno uticala na njegovu li~nost i na~in vladanja, Izetbegovi} je ~itao i {ta o islamu misle drugi kao {to su Ni~e, Gete, Bergson, [pengler, Kromer i drugi."64 Mogu}e je da su oni koji su izu~avali djela Ni~ea u mladosti, a kasnije sticajem istorijskih okolnosti postali nacionalne vo|e, opravdanje za svoje ratne opcije traìli upravo kod Ni~ea i njegovih filozofskih pogleda na rat. (O tome vidjeti vi{e u ~uvenom djelu Tako je govorio Zaratustra u poglavlju o ratu i ratnom narodu). Isto tako u knjizi O budu}nosti na{ih obrazovnih ustanova 1871. godine, Ni~e je traìo da svako vaspitanje mora po~eti sa poslu{no{}u. On je in-!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

63 Isto 64 Isto

186 Tihomir Gligori} !sistirao na militaristi~koj poslu{nosti i slijepom po-koravanju volji starje{ine i vo|e, a krajnji cilj bu-du}eg vaspitanja bio je da stvori novu veli~anstvenu "kastu gospodara". Nesumnjivo da smo i mi u BiH dobili svoju "kastu gospodara", gospodare koji su se hranili razli~itim ideologijama, a koji su tokom svoje dugogodi{nje vladavine razvijali i sopstvenu teoriju i praksu koja se mora svrstati u dio mra~ne pro{losti jer je pro-izvela katastrofalne posljedice. Na{i gospodari rata su sru{ili sistem vrijednosti koji smo izgradili na-kon Drugog svjetskog rata, a time i vrijednost za-jedni~kog ìvota. Nacionalisti~ke vo|e u BiH su uspjele da na osno-vu mra~ne ideologije i manipulacije izgrade kult li~nosti i poslu{ne podanike vlasti, koji su ih bes-pogovorno slijedili, davali im za pravo pri dono{e-nju odluka i od voljenih vo|a mirno podnosili ko-lektivnu patnju i stradanje. I dok su nas vo|e dije-lile na "na{e" i "njihove", u toj perfidnoj mani-pulaciji i op{toj nesre}i izgubili smo mnogo ljudi, i {to je najgore, izgubili smo sami sebe. Tako ni Alija Izetbegovi} nije bio izuzetak, a o tome Adnan Buturovi} kaè: "Ono {to je Izetbe-govi} najbolje znao i potvr|ivao sve do smrti bila je manipulacija ruralnim dijelom bo{nja~kog ìvlja. Iako su nepotizam i korupcija bila dva najbitnija elementa svih Alijinih izbornih pobjeda od 1990,

Velika prevara 187

narod je èlio vo|u. Bilo kakvog, samo da je mus-liman. Ostale karakterne osobine vo|e nikada nisu zanimale ve}inu Alijinih glasa~a."65

Ulogu i zna~aj nacionalnih vo|a u Bosni i Herce-govini treba kriti~ki analizirati sa ciljem da se izvr{i njihova demistifikacija, nakon ~ega }e se lak{e pri-stupiti denacifikaciji, a potom i samopriznanju (autorefleksiji) u korist istine, tj. samopreispitivanju dru{tva. O~igledno da na autorefleksiju jo{ uvijek nisu spremni nacionalisti u Bosni i Hercegovini.

!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!76!!Slobodna Bosna, Sarajevo, 23. avgusta 2004. g. str. 37!


189

IZ RECENZIJA

190 !

191

IZME\U EVROPSKE KULTURE I BALKANSKIH PREDRASUDA

Knjigu koju imate u ruci jedna je od brojnih koje }ete u budu}nosti is~itavati no{eni èljom da saznate {to nas je to 90-tih godina 20. veka zadesilo zbog ~ega tragamo za uzro~nicima, a da pri tome nismo niti na tragu da na-|emo re{enje. Dr Tihomir Gligori} je, bez sumnje, hrabar ~ovek, jer se primio toga zadatka, sa namerom da najpre odgovori na pitanje koje su nas to socijalne grupe i politi~ke snage dovele na sam rub evropskog civilizacijskog smetli{ta. Njegov je zaklju~ak da su to intelektualne i politi~ke elite no{ene nacionalisti~kim nagonom volje da svojem narodu osiguraju prednosti u odnosu na druge narode, a da, na kraju, niti jedna od protagonisti~kih struja nije ostvarila ono o ~emu je govorila i o ~emu jo{ uvek govori. Sa njegovim analizama i zaklju~cima se ~italac moè i ne mora sloìti. Me|utim, mora se zamisliti nad ~inje-nicama. [to se ti~e Balkana, Evropska unija i SAD nisu 90-tih godina 20. veka posedovali determinisanu strategijsku poziciju, osim {to se to podru~je smatralo, prema tada vaè}oj doktrinarnoj geopolitici iz hladnog rata, od geopoliti~kog interesa, pre svega kao podru~ja sa kojeg je mogu}e istovremeno kontrolisati Bliski Istok (Evropska unija i SAD) i Zapadnu Evropu (SAD).

192 !Zato se moglo desiti da me|u balkanskim narodima prevladaju fa{istoidno-{ovinisti~ke opcije, koje su dovele do ratnih sukoba, razaranja i znatnih gubitaka ljudske mase. Zapad se, najpre panjkaju}i i jedne na druge i upu}uju}i jedne protiv drugih, prema nama poneo kao prema tre}erazrednim narodima, nesposobnim da civili-zacijski komuniciraju. Sve su novoosnovane liliputanske dràvice na prostoru Balkana u me|usobnoj zavadi, usled otvorenih pitanja teritorija i nere{enih sudbina etni~kih zajednica: ovde su svi protiv svih — Slovenci su protiv Hrvata i Hrvatska je protiv Slovenije; Hrvati protiv Bo{njaka, Srba i Hrvata, jer je Hrvatska kao dràva u teritorijalnom sporu sa Bosnom i Herce-govinom; jednako je i sa Republikom Hrvatskom i Srbi-jom i Crnom Gorom, odnosno Srbijom i Makedonijom, Makedonijom i Kosovom i Metohijom itd. Zapad nas je osnovao, podrào i sada nas sve zajedno drì u zavadi — a on nama i dalje vlada (mi smo savremeni robovi Zapada). I ne samo to, nego smo mi svi jedni protiv drugih ustali sa tu`bama pred me|unarodnim sudo-vima, bez izgleda da se rasprave o tim tu`bama odrè i bez izgleda da se sudske odluke realizuju bez pristanka Zapada. Pojava islamskog fundamentalizma Alije Izet-begovi}a rezultat je razo~arenja u dràvu blagostanja demokratskog ekonomski liberalnog Zapada i komu-nisti~ku utopiju nedemokratskog i ekonomski centra-listi~ki vo|enog Istoka. Pojava hrvatskog fa{izma Franje Tu|mana rezultat je, s jedne strane, razo~arenja u dràvu blagostanja tzv. socijalisti~kog samoupravnog so-cijalizma, a, s druge strane, nespremnosti kripto-komu-niste Slobodana Milo{evi}a, kao srpskog nacional-{ovi-nisti~ko-profa{isti~kog krila, uz hrvatski fa{izm kao op{-

193

tu karakteristiku i Tu|manov profa{isti~ki reìm, da se pristupi reformama komunisti~kog modela prema na~e-lima gra|anske demokratije. Pojava slovenskog primi-tivnog ekonomskog egoizma Milana Ku~ana, srpskog, hrvatskog i muslimanskog profa{isti~kog nasilja posledica je nacionalne neiìvljenosti i razmaènosti u okviru pre-thodne politi~ko-dràvne zajednice, u kojoj su Hrvati i Muslimani progla{avani kao osnovica multikonfesio-nalnosti i multietni~nosti i bili zadràvani kao preduslov njezinog opstanka. Krajnji rezultat je da su ljudi na Balkanu, ne samo da su ostali bez imovine koja je uni{tena, ili bez svojih najmilijih, nego su po~eli sa ma-sovnim napu{tanjem svojeg etni~kog prostora. Zahva-ljuju}i tome, danas Balkan spada me|u najnerazvi-jenije, najsiroma{nije i najnenaseljenije podru~je Evrope. Balkan se danas moè definisati kao ki~ evropske kulture i krah evropske ki~-politike, odnosno, kao dokaz da ne postoji evropska politika i strategija razvitka, kao potrebni na~in da se osiguraju prednosti u odnosu na me|unarodnu konkurenciju (SAD, Japan, Kina, Rusija). Danas nam, nakon velikih ratnih razaranja i gubitaka biolo{ke mase, iseljavanja vi{e od 10% stanovni{tva, vi{e nisu potrebni komentari, jer je sve jasno. Ono {to se dade zaklju~iti jeste ~injenica da smo mi sami krivi za to, a da nam je Zapad samo "pomogao" i da }e u Hagu suditi svojim epigonima, {to je i njegovo pravo. Ono {to mi ne smemo dozvoliti jeste da se sudskim presudama Me|unarodnog suda za Jugoslaviju u Hagu manipuli{e ~itavim narodima, s obzirom da u tome ratu nisu u~es-tvovali svi, nego tek jedna bezna~ajna manjina, no{ena snagom volje da plja~ka i otima tu|e. Ono {to nam kao

194 !pouka ostaje jeste ~injenica da mi ovde treba da ìvimo i da }emo ìveti, zajedno sa ili bez Jugoslavije, ali jedan pored drugoga i, opstanka radi, u zavisnosti jedan od drugog. Sve su savremene evropske dràve - nacije stvorene ratom i to ratovima koji su bili razlog velikih mater-ijalnih gubitaka, uklju~uju}i pre svega gubitke biolo{ke mase evropskih naroda, ~ime je Evropa samo tokom 20. veka dovedena na kulturno-civilizacijsko smetli{te. Evropski narodi i evropske dràve su tokom svoje burne istorije uvek imali problema sa mogu}nostima samo-opstojnosti. Gotovo niti jedna od evropskih dràva, stvorenih tokom 18. i 19. veka, uklju~uju}i i one stvorene tokom 20. veka, nisu bile kadre da se samoorganizuju i da se sa-moodrè, odnosno, da osiguraju kulturno-civilizacijsku, politi~ku, socijalnu i ekonomsku stabilnost na dugi rok. To su bili glavni razlozi koji su uticali da me|u evrop-skim dràvama dolazi do vojnih konflikata i ratnih sukoba svetskih razmera, ~ija je osnovna pretenzija bila tu|a teritorija, teritorija koja je trebala biti "garancija" da se (pre svega) prehrani sopstveno stanovni{tvo i na taj na~in o~uva dràvotvornost. Problem nedostatka prirodnih resursa u Evropi, uklju-~uju}i tokom 21. veka i problem nedostatka dovoljnog broja radno sposobnog stanovni{tva sa visokim u~e{}em starijih i time velikih izdataka na penziono i zdravs-tveno osiguranje, bi}e osnovni razlozi koji }e Evropu ~initi relativno socijalno nestabilnom i na dugi rok

195

ekonomski bezperspektivnom. Ono {to Evropi ostaje kao garancija izvesnosti u budu}nosti jeste evropska tra-dicionalna kultura, kao izvori{te koje }e napajati svetsku kulturu i time da se svet odrì na kriterijima op{tih zakona koji vladaju svetom. Na Balkanu rat nije zavr{en, jer je Zapad tako èlio, tj. odloìo ga je za neka "bolja vremena". Do nezavr{etka rata na Balkanu do{lo je, po mojem mi{ljenju, usled pogre{ne procene Zapadoida da su {ovinisti i naciona-listi Srbi, a da su Slovenci, Hrvati, Muslimani i [iptari globalisti, tj. antinacionalisti i ljudi sa visokim stepenom tolerancije i razumevanja za sve ono {to je strano i nije njihovo. Mi koji ovde ìvimo i koji smo se ovde obra-zovali, znademo da to nije tako, a praksa je to, na na{u àlost, bogato potvrdila. Svi smo mi na Balkanu goli {ovinisti i nacionalisti, samo svaki svoje vrste i svaki sa svojim razlogom, svaki sa svojim magijama i svaki sa svojim predrasudama, {to sve Zapadoid nije u stanju da shvati, jer ga mi znademo zavesti (da ne kaèm pre-variti i izmanipulisati). I}i }emo tragom te tvrdnje. Etni~ka nasilja }e u budu}nosti Balkana biti te{ko spre~iti, jednako kao {to na Balkanu ne}e biti izvodljivo etni~ko dràvotvorstvo, s obzirom da je svaka od novo-nastalih balkanskih dràvica bezbednosno neza{ti}ena. Pre toga hteo bih re}i da je trebalo dopustiti da se na Balkanu rat zavr{i i na taj na~in, u duhu evropske kulture i civilizacije, stvore pretpostavke za izgradnju pravne dràve i socijalno odgovorne dràve. Imam uti-sak da }e se na Balkanu i dalje de{avati konflikti sve do toga vremena dok se ne dospe na sopstveni na~in do pravne i socijalno odgovorne dràve. Da takvu dràvu

196 !nisu uspeli stvoriti Slovenci i Hrvati, a niti Bo{njaci i Makedonici, jednako kao Srbi i Crnogorci, vi{e je nego izvesno. Me|unarodna zajednica (pre svega ako deluje preko Svetske banke, Me|unarodnog monetarnog fonda i Svetske trgovinske organizacije, kao udarnih pesnica svetske globalizacije) tu ne}e biti u stanju ni{ta da u~i-ni, pa }e po nas — jednako kao i za me|unarodnu zajednicu - biti ispravnije da nas puste da sami stvo-rimo dràvu, pa makar je stvarali i preko me|usobnog etni~kog nasilja. Evropska istorija nas u~i da su sve evropske dràve stvorene nasiljem, jedino je Evropska unija nastala ugovorom. Amerikanci smatraju da su oni odgovorni za bezbednost Evrope, a zanemaruju pri tome da }e Evropa biti tim ugroènija {to }e na Balkanu biti vi{e pravno i socijalno nestabilnih liliputantskih dràvica. [ovinizam (krajnje netolerantni nacionalizam, koji uklju~uje proterivanje drugih nacija sa svojih istorijskih teritorija) i nacionalizam (krajnje netolerantno drà-votvorni{tvo, koje podrazumeva uvaàvanje svojih ciljeva i interesa, bez razumevanja za interese onih sa kojim valja zajedno ìveti), koji su temeljna kulturno-civi-lizacijska karakteristika Balkana, podrazumevaju dublju potrebu koja transcendira pojedinca, generaciju i soci-jalnu grupu, temeljem potrebe za kolektivnom bes-mrtno{}u kroz potomstvo. Homo Balcanicus poseduje neodoljivu snagu volje da tvrdi da mi Balkanci ìvimo po navikama, obi~ajima i tradiciji starim po nekoliko hiljada godina (ili najmanje

197

hiljadu godina), da smo ljudi ubedljivog mi{ljenja, shvatanja i stavova baziranih na istorijskim ~inje-nicama i nauci, a zapravo smo puni sopstvenih iluzija, dogmi, mitova i predrasuda. Predrasude su na{ usud, {to Zapadoid nikako da shvati, i da nas razume da se osloba|anje od predrasuda izvodi kroz stotine godina. Oni koji znaju teoriju o predrasudama, znadu da se potreba za kolektivnom besmrtno{}u kroz potomstvo relativizuje i umanjuje u ni{tavnosti smrti. I tu se mi nalazimo u raskoraku sa Zapadom, koji u nedostatku vremena, zahteva brzinu, a mi na Balkanu smo `rtve metafizi~ke enormnosti dostatka vremena. Za{to su za Balkanoide ratna dejstva dokazivanja postojanja u ime kvaziporodi~nih veza, kada se pojedinci mogu nadati da dostignu ose}anje besmrtnosti u eri ~isto zemaljskih ho-rizonata. Zato su nam, zbog nedostatka vrermena i zbog toga {to smo se na{li na smetli{tu civilizacije, potrebni ratovi da se oslobodimo onih koje nije mogu}e na drugi na~in osloboditi predrasuda. Rat je na balkanskim prostorima strategija borbe protiv predrasuda, a dugoro~no }e, kada se zavr{i sa pobed-nikom, stvoriti uslovi da mi sami uredimo sopstvenu dràvu po sopstvenoj meri, s obzirom da ove dràve koje su stvorene kroz kvazi rat i kojeg su izveli {ovinisti~ki kvazi heroji, nisu za balkanske palan~ane na dugi rok prihvatljivi. Krleà, veliki hrvatski i jugoslovenski pisac, rekao je ne tako davno da smo mi sposobni da pot-ro{imo stotine godina da se oslobodino Zapadoida, a onda su nam opet potrebne stotine godina da se oslobodimo sami sebe. Hteo je da kaè da su nam potrebne stotine godina da se odreknemo predrasuda.

198 !Moj je utisak da smo mi po tom pitanju negde pri kraju i da su izgledi za neki budu}i rat minimalni. Knjiga dr Tihomira Gligori}a tretira veoma va`na pitanja kojima }emo se jo{ dugo baviti, tako da zaslu-ùje punu pa`nju.

Dr sc Milan Galogaà

199

HRABAR INTELEKTUALNI ISKORAK

Rukopis je, sastavljen od dvanaest zasebnih cjelina, u kojima autor opisuje vrijeme posljednjih petnaest godina na prostoru BiH, ali i drugim dijelovima biv{e Jugo-slavije.

Prvo poglavlje, "Interesi velikih i balkanski narodi", autor temelji na nekoliko premisa. Ni{ta se, smatra on, ne doga|a bez velikih sila i njihovih interesa. Na pros-toru biv{e Jugoslavije u prvom planu su, operira on tezama generala Galoae, interesi Njema~ke i SAD, i njihove ambicije da, uz pomo} jo{ nekih islamskih ze-malja, u ovom dijelu Evrope stvore muslimansku drà-vu. S druge strane, na putu ostvarivanja takvih interesa neki se scenariji kroz povijest ponavljaju u gotovo is-tovjetnoj formi. Da bi to i pokazao, autor komparira Berlinski kongres i vlast Benjamina Kalaja, koja je do{la nakon njega, s jedne, te Dejtonski mirovni spora-zum i instituciju Visokoga predstavnika koju je on pro-izveo, s druge strane. Tko se takvoj politici velikih sila moè suprotstaviti. Nacionalisti, smatra autor, svakako ne mogu. Jer, prevrtljivost je jedina konstanta koja odli-kuje i njih. Nekada su, primjerice, govorili kako nije mogu}e ìvjeti s drugima, danas, opet, zagovaraju za-jedni~ki ìvot kako bi se dodvorili Visokom predstavniku. Drugim rije~ima, budu}nost BiH, njezinih gra|ana i naroda traì nove ljude, sposobne za kori{tenje kon-cenzusa i traènje rje{enja koja mogu zadovoljiti sve.

200 !"Izme|u politi~ke i stvarne demokracije" naslov je drugog poglavlja "Velike prevare". Autor polazi od teze kako je demokracija najbolje prona|eno rje{enje ure|enja dru{tvenih odnosa. Naàlost, demokracija ne moè egzistirati per se. Drugim rije~ima, nema demok-racije bez demokrata. Problem BiH je da duh demok-racije nedovoljno poznaju njezini gra|ani. A to, opet, koriste nacionalisti. Uspjeli su razviti svoju tehnologiju vladanja, tehnologiju koja po~iva na prijevari i nemo-ralu, a zahvaljuju}i ~emu stalno raste njihovo bogatstvo, ali i siroma{tvo gra|ana. Na koncu, stvarna demok-racija, smatra autor, podrazumijeva i postojanje stalnog gra|anskog nadzora nad vla{}u. I kao {to vlastodr{cima odgovaraju pasivni, interes demokracije podrazumijeva aktivne, suprotstavljanje koje se moè iskazivati u raz-li~itim formama. Demonstracije su, prema autoru, jed-na od onih s kojom bi trebalo ra~unati u uvjetima BiH.

"Kriminal kao dràvni koncept" naslov je tre}eg poglav-lja rukopisa "Velika prevara". Vremenu iza nas, smatra autor, pe~at su dali nemoralni i neodgovorni. I ne samo to. Njihov savez postaje sve vi{e normalan. Jasno je da se takvo stanje ne moè tolerirati. Neznanje se mora mijenjati za znanje, nepo{teni za po{tene, podobni za kompetentne, ucjenjeni za slobodne. No, pitanje je kako? Kako se uop}e boriti protiv organiziranog kriminala ako sa njim sura|uju i namje{tenici me|unarodne zajedni-ce? Moè li demokracija, na koju se oni pozivaju, biti i pokri}e za kriminal? Za{to me|unarodna zajednica ne inzistira na izgradnji pravne dràve? Kako okrenuti situaciju koju imamo, a u kojoj se svoje ratne profitere prikazuje uspje{nim menadèrima? Uop}e, kako dalje,

201

koji je ispravan put, ima li i ina~e izlaza, moèmo li se nadati kako bi moglo do}i vrijeme naplate dugova? Sve su to pitanja, koja autor postavlja i budu}e ~itatelje i same stavlja pred muku traganja za odgovorima.

êtvrto poglavlje je naslovljeno kao "Reforme i nacion-alisti". Autor polazi od teze kako reforme ~ine bit procesa dru{tvenih promjena i razvoja. U konkretnim, me|utim, uvjetima BiH, nacionalisti se protive pro-mjenama jer su one neprijatelj njihovog odràvanja na vlasti. Uostalom, i za stanje u kojem smo danas odgo-vorne su nacionalne stranke. Odgovorne su za ru{enje Jugoslavije, ali i za koncept reformi po principu stva-ranja novih kapitalista po logici stotine obitelji iz svakog naroda. Posebna pri~a u nacionalisti~kom reformskom kursu, smatra, odnosi se na kadrovsko ekipiranje onih koji bi reforme, onakve kako su ih oni zami{ljali, trebali provoditi. Tako zami{ljene reforme, opet, dovele su do stvaranja novih biznismena, ali i njihova povremenog osamostaljivanja u odnosu na politi~ke mentore i okre-tanje stvaranju vlastitih interesnih grupacija. Nastaju, drugim rije~ima, dva paralelna dru{tvena sistema — jedan legalan i neefikasan i drugi ilegalan i mnogo mo}niji, koji i posjeduje stvarnu kontrolu u dru{tvu. Proces privatizacije koji su nametnuli, te filozofija ta-kozvane totalne privatizacije koju promi~u, samo su dio ukupnog kriminalnog miljea kojeg su stvorili. Takvo se stanje, me|utim, ne moè promijeniti bez neke vrste "carskog reza", bez dru{tvene intervencije koja je u stanju raskrinkati mreù organiziranog kriminala izme|u politi~ke i financijske mafije.

202 !Floskulama o reformama posve}eno je i peto, poglavlje naslovljeno kao "Reformirani" SDS". Autor propituje evolucije koje se doga|aju kod ove partije. Za primjer uzima njihovu reformu obrane. I pita se: "Kako su "najtvr|i Srbi, postali reformisti i prihvatili zajedni~ku vojsku, sa zajedni~kim ministarstvom odbrane?". Zbog stavova OHR-a, smatra autor, a potom i zbog potrebe prilago|avanja SDA-u, SDS je napravio zaokret kakav je malo tko mogao o~ekivati. Od potpune negacije za-jedni~ke vojske njegovi su politi~ari po~eli prihva}ati i ono {to nitko od njih nije ni traìo, tako da su danas evoluirali u subjekte realizacije politi~kog testamenta samog Alije Izetbegovi}a.

U {estom poglavlju, "Zloupotreba crkve i nacionalnih osje}anja", Gligori} se bavi zloupotrebom i vjere i Srpske pravoslavne crkve i nacionalnih osje}aja Srba. Nisu se, precizira on, libili da narodu govore o duhovnom ìvotu, preuzeli su dijelom ulogu srpskih sve}enika, s ciljem da narod veù za svoje strana~ke interese. Koristili su i crkvene hramove kao strana~ke kancelarije i iz njih poru~ivali "napa}enom srpskom narodu" da treba jo{ malo izdràti. Znali su da marketin{ki iskoriste crkvu na razli~ite na~ine: prisustvom za vrijeme molitve, pri~om o SDS-u i nacionalnom okupljanju oko SDS nakon liturgije, davanju politi~kih izjava pred kam-erama, s crkvenim zdanjem u pozadini itd. Na koncu, SDS je bio nepristojno istrajan u namjeri da narodno raspoloènje i ljubav prema Srpskoj pravoslavnoj crkvi perfidno iskoristiti za svoje strana~ke interese. No, autor je odlu~an. Moramo se, veli, osloboditi njihove najopas-

203

nije zamke i sklonosti da vje{to zloupotrebljavaju na-cionalna osje}anja za svoje uske interese. Sedmo poglavlje "Velike prevare" nosi naslov "Ratni ci-ljevi mijenjaju Ustav". Umjesto pristupa koji karakter-iziraju dana{nju bh. politi~ku scenu, Gligori} polazi od teze da, iako pojedina ustavna rje{enja nisu idealna, ipak na duì period ne treba inzistirati na promjeni Us-tava sve dok se ne zaokruì odre|eni ciklus u kome treba zavr{iti proces konstituiranja BiH kao dràve. Pri tome misli, prije svega, na politi~ke tvrdnje i ocjene iz FBiH da je prijem BiH u Vije}e Evrope ujedno i po-drazumijevao obvezu BiH da mijenja svoju dràvotvornu strukturu, a time i dovede u pitanje postojanje, odnosno, status entiteta. S druge strane, autor ne prihva}a ni na~in na koji se takvim zahtjevima parira iz Republike Srpske. Umjesto toga, smatra, treba odgovoriti krajnje promi{ljeno i odgovorno politikom koja podrazumijeva konstruktivan odnos u te`nji da se stvori normalna i funkcionalna BiH. A to zna~i da dio nadle`nosti sa en-titeta treba prenijeti na nivo BiH, koriste}i se za to pre-dvi|enim ustavnim mehanizmom prijenosa nadle`nosti, s tim da u kona~nici svi u BiH trebaju biti svjesni da standardi Evropske unije zna~e i decentralizaciju koja }e uslijediti i koju treba prihvatiti kao realnost u in-teresu cijele zajednice u BiH. I na koncu, neophodno je, zaklju~uje Gligori}, da se odluka o eventualnoj promjeni Ustava BiH isklju~ivo rje{ava u doma}im institucijama vlasti. Pri tome se, dakako, mora polaziti od toga da sva tri naroda u BiH, nezavisno od njihove brojnosti, moraju imati jednaka kulturna i jednaka gra|anska prava, i ne smije biti zakinut ni najmanji ni najve}i me|u njima.

204 !U poglavlju "Pravosu|e u slu`bi politike", osmom po redu, autor bh. pravosu|e dovodi u vezu s pravosu|em drugdje u svijetu, gdje je ono u slu`bi nedemokratskih reìma, gdje su optuìvani nevini ljudi i bez dokaza ubijani. A upravo je takav karakter pravosu|a u BiH tijekom rata i nakon njega. U tom je vremenu, pri-mjerice, pritisak na suce i na tuìtelje tako izraèn da su morali prihvatiti javno ili pre{utno ~lanstvo u na-cionalisti~kim strankama. Situacija, smatra autor, ni{ta bolja nije ni danas. Uticaj vladaju}ih stranaka je i dalje vidljiv i sna`no prisutan iako se koriste ne{to perfidnije metode. I naravno, ako je tako onda je razumljivo po-na{anje i me|unarodne zajednice. Taj podani~ki duh ona je htjela sprije~iti reformom pravosu|a koja je obu-hvatila organizaciju i izbor kadrova. No, u svemu tome bezgre{na nije ni me|unarodna zajednica. Tu tezu autor dokazuje na primjeru Ustavnoga suda, Tuìteljstva i Suda BiH. Pri tome se posebice zadràva na instituciji visokih sudskih i tuìteljskih vije}a. Preko njih se, sma-tra, ponovo uspostavlja podani~ki duh i pravosu|e zadràva na potpuno suprotnom sistemu vrijednosti u odnosu na onaj koji vlada u razvijenim pravnim susta-vima. Na koncu, nedostatak pravne dràve omogu}uje utjecaj na pravosu|e i novokomponiranih biznismena.

Deveto poglavlje je naslovljeno "Na putu ka unitarnoj dràvi". I ponovo je posve}eno metamorfozama kojima su, zbog politi~kih probitaka, skloni politi~ari iz SDS-a i PDP-a. Od najlju}ih zagovornika teze kako nije mogu}e ni sa Bo{njacima ni sa Hrvatima danas, a sve za ljubav odrànja na vlasti, govore o univerzalnim vrijed-nostima. I pita se, dakako, kako je "mogu}e da ljudi

205

koji su tako govorili i radili, pogaziv{i ba{ sve kulturno-civilizacijske vrijednosti, sada sebi daju za pravo da o tim univerzalnim vrijednostima govore i uvjeravaju nas da }e ih upravo oni na prostoru BiH graditi?"

Suo~avanje s pro{lo{}u — zahtjev budu}nosti" je deseto poglavlje knjige doktora Gligori}a. Autor, naime, izlazi s tezom kako, u funkciji zaloga za budu}nost, moramo ra{~istiti s na{om pro{lo{}u. A ona je, po njegovu sudu, kada je odnos prema stranim zavojeva~ima, razli~ita od naroda do naroda. êsto se pri tome moè sresti i ira-cionalnih detalja — da su nam draì bili tu|inci nego na{e vlastite kom{ije. Taj se odnos, smatra autor, mora promijeniti. Jer, {to Bo{njacima zna~i musliman iz Tur-ske ili Irana u odnosu na Hrvate i Srbe kao kom{ije, {ta Srbima treba zna~iti Rus ili Grk u odnosu na kom{iju Bo{njaka, Hrvatu ne moè biti bliì katolik iz Njema~ke ili Italije u odnosu na susjede Srbe i Bo{njake. A proces takvog sazrijevanja, prema Gli-gori}u, pomo}i mogu istinski intelektualci, bez kojih BiH ni danas nije ostala.

Jedanaesto poglavlje "Velike prevare" profesora Gligori}a naslovljeno je kao "Izgradnja nove dràve na poru{enim temeljima". Gligori}, pri tome, polazi od teze da na-cionalisti koji su ru{ili ovu dràvu, nisu u stanju rea-lizirati ni vrijednosti sada{njeg Ustava BiH. Pri tome se, o~ito, ne{to vi{e zadràva na filozofiji destrukcije koja je dolazila od bo{nja~kih i hrvatskih nacionalista. Zadràva se na njihovom formiranju Federacije kao prete~e kasnije organizacije BiH kao dràve dvaju en-titeta, a potom i na najnovijim zahtjevima za prom-jenom ustava. Po Gligori}evu sudu, me|utim, BiH s

206 !nacionalistima na vlasti, zemlja je podjela koja ne moè biti funkcionalna jer to nacionalisti ne èle jer ih odli-kuje politika razdvajanja kojoj u podtekstu stoji dugo-ro~no osiguranje vlasti kao cilj.

Zadnje, dvanaesto poglavlje autor je rezervirao za anal-izu pod naslovom "Kako se i njima desio vo|a". Pod lupu analize doktor Gligori} stavlja Aliju Izetbegovi}a. Zanimljivo je da se, pri tome, opredjeljuje za analizu li~nosti ovog lidera kroz prizmu onoga {to su o njemu kazali lideri iz njegova vlastitog naroda. Bo{nja~ki narod, kao najbrojniji u BiH, smatra Gligori}, mora da bude posebno pa`ljiv i izbjegava pona{anje koje moè da iritira i da se tuma~i kao prijetnja i ugroàvanje odre-|enih ljudskih prava i sloboda Drugi, manje brojni dràvotvorni narodi mogu sebi da dozvole komotnije pona{anje. No, je li on spreman na to? Po Gligori}u "~ini se da nije". Jer, poja{njava on, SDA je najve}i protivnik stvaranja gra|anske evropske dràve. Mnogi od njenih ~lanova i simpatizera bi voljeli da od BiH naprave islamsku dràvu. Izetbegovi}eva, i uloga Islam-ske zajednice u svemu tome je bila i vi{e nego zna~ajna.

Neke bih fenomene, koje je tretirao doktor Gligori}, kao autor, dodu{e, tretirao druga~ije od na~ina na koji je to u~inio on. Nisam, primjerice, destrukciju biv{e Jugo-slavije sklon promatrati kao posljedicu samo jedne vrste silnica. Naprotiv. Nisam, potom, politi~ke koncepte, koji odraàvaju stavove pojedinaca ili grupa, sklon koristiti u funkciji generalizacija koje se odnose i na kolektive tipa narod. Nisam, na koncu, nikakvu, pa ni vrijednost iza koje stoji interes kolektiva, sklon pretpostaviti dobru ~ovjeka. Sukladno tome, i sve promjene, ako su za dobro

207

~ovjeka, zavrje|uju, po mojem sudu, da budu stavljene pod lupu teorijske analize. To, dakako, ne odre|uje i moj odnos prema rukopisu doktora Gligori}a. Dapa~e. Razlike u vi|enjima, pose-bice ako one ne odre|uju bitno dva intelektualna pris-tupa, su sasvim o~ekivane posljedice intelektualnog pro-pitivanja dru{tvenih fenomena i mogu biti proizvod ut-jecaja razli~itih faktora. Ti faktori su, prema tome, mo-gli biti u funkciji nekih razlika i kada je moj i intelek-tualni pristup doktora Gligori}a po srijedi. Generalno, dakle, rukopis doktora Gligori}a doìvljavam kao hrabar intelektualni iskorak u odnosu na sve {to je, na prostoru Republike Srpske i me|u srpskim intelektualcima toga prostora, do sada ponu|eno. O{tar je kriti~ki diskurs, prije svega, izgradio prema nacional{ovinisti~koj filozofiji vladanja, neovisno iz kojeg etni~kog ambijenta ona dolazila. Njegovu studiju, potom, odlikuje promocija vri-jednosti kom{iluka, spremnosti na zajedni~ki ìvot, ra-zumijevanje i me|usobno uvaàvanje. Na koncu, doktor Gligori} kontinuirano, u svim dijelovima ove knjige, predlaè i rje{enja, ali i imenuje konkretne politi~ke subjekte koji su ih sposobni realizirati. Zbog svega nave-denog, mi{ljenja sam da je Gligori}evim rukopisom ~itateljskoj, znanstvenoj i stru~noj, ali i politi~koj jav-nosti ponu|en materijal koji je vrijedan svake pa`nje. I kojega, sukladno tome, vrijedi i pro~itati. I ne samo to. Na njegovim se porukama vrijedi i detaljnije zadràti.

Prof. dr. sc. Slavo Kuki} !

208 !

209

!

POGOVOR

210 !

211

POLITI^KA ÎTANKA

Knjiga VELIKA PREVARA Tihomira Gligori}a je mozaik tema o ljudima i doga|ajima i ima sve odlike dobre politi~ke i istoriografske literature. U njoj su obra-|ene teme i pitanja koja predstavljaju lijepu gra|u za pisanje monografije o stvarnosti i novijoj istoriji Bosne i Hercegovine. Autor nam na jednostavan na~in pre-zentuje monografsku i hroni~arsku gra|u koja }e, svakako biti od izuzetne vrijednosti za nas, ali i za one koji budu prou~avali na{e vrijeme. Tekstovi u knjizi tematski i stilski ne pripadaju, strogo uzev{i, ni nauci ni baletristici, odnosno, imaju elemente i jednog i drugog i oboga}uju na{u kulturnu riznicu vrijednim esejisti~kim sadràjima. Bez obzira na mogu}e primjedbe na ovo djelo, knjiga predstavlja pravu i nezaobilaznu hroniku na{eg vremena i budu}im istra-ìva~ima zna~i}e dobru osnovu za dalje nau~no-istraìva~ke napore. Ona se znatièljno i lako ~ita od prve do zadnje strane, u njoj je sve s mjerom i smislom za lijepo izgovorenu i napisanu rije~. Autor VELIKE PREVARE je vrsni analiti~ar i dijagnosti~ar bolesti milenijuma, ali i mislilac i strasni borac protiv na{ih neznanja i zabluda. Tekst je pisan s punom odgovorno{}u pred istorijom i istinom. Gligori} nam otkriva svu {irinu tema i problema koji ga zaokupljaju, tema koje idu od filozofskih, istorijskih,

212 !socijalnih, kulturolo{kih do dnevno — politi~kih, {to poput ìve èravice bukvalno prè svojom aktuelno{}u. Zato je VELIKA PREVARA na{a politi~ka ~itanka, opo-minjuju}a knjiga u kojoj su istine koje ne smijemo smetnuti s uma, koja nam pomaè da se prepoznamo i kona~no otrijeznimo, pa da pruìmo jedni drugima ruke i ~ista obraza krenemo ka budu}nosti. Ona predstavlja prijatno iznena|enje u publikacijama ove vrste. Dobro do{la, dobra knjigo, dobro do{ao, Tihomire Gli-gori}u, u kolo autora Zadu`bine "Petar Ko~i}"

Nikola Vukoli}, knjièvnik

213

SADR@AJ

PREDGOVOR

Pavle Stani{i}: Susret sa istinom 9

VELIKA PREVARA

INTERESI VELIKIH I BALKANSKI NARODI 15 IZME\U POLITI^KE I STVARNE DEMOKRATIJE 47 KRIMINAL KAO DR@AVNI KONCEPT 57 REFORME I NACIONALISTI 69 "REFORMISANI" SDS 83 ZLOUPOTREBA CRKVE I NACIONALNIH

OSJE]ANJA 99 RATNI CILJEVI MIJENJAJU USTAV 105 PRAVOSU\E U SLU@BI POLITIKE 115 NA PUTU KA UNITARNOJ DR@AVI 141 SUOÂVANJE SA PRO[LO[]U

— ZAHTJEV BUDU]NOSTI 149 IZGRADNJA NOVE DR@AVE NA PORU[ENIM

TEMELJIMA 155 KAKO SE I NJIMA DESIO VO\A 161

IZ RECENZIJA

Prof. dr Milan Galogaà: IZME\U EVROPSKE KULTURE I BALKANSKIH PREDRASUDA 191

Prof. dr Slavko Kuki}: HRABAR INTELEKTUALNI ISKORAK 199

POGOVOR

Nikola Vukoli}: POLITI^KA ÎTANKA 211

213

Biblioteka OSVJETLJENJA

Knjiga 1

TIHOMIR GLIGORI] VELIKA PREVARA

Izdava~ ZADU@BINA "Petar Ko~i}"

Banja Luka — Beograd

Za izdava~a Nikola Vukoli}, direktor

Lektor i korektor Zagorka Gligori}

Kompjuterska obrada i prelom

Tijana Tolomir

[tampa "Grafid" Banja Luka

Za {tampariju

Branislav Ivankovi}

DRUGO IZDANJE - 2005. god.

Documents

TIHOMIR_GLIGORIĆ_Velika _prevara-lat